bosna i hercegovina Босна и Херцеговина · pdf fileprovodili skraćeni...

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100, Fax: 033 707 155

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босна и Херцеговина

Predmet br.: S1 2 K 020026 15 K

Datum: objavljivanja 04.05.2017. godine

pismenog otpravka 12.06.2017. godine

Pred sudskim vijećem u sastavu: sudija Izo Tankić, predsjednik vijeća

sudija Biljana Ćuković, član vijeća

sudija Amela Huskić, član vijeća

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

protiv

Vehida Sadiković i dr.

PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine: Mirza Hukeljić

Branilac optuženog Vehida Sadiković: Midhat Kočo, advokat iz Sarajeva

Branilac optuženog Zorana Lončar: Bojan Veselinović, advokat iz Sarajeva

Branilac optuženog Mensura Mašetić: Senad Bilić, advokat iz Sarajeva

Branilac optuženog Taufik Šemdina: Senad Bilić, advokat iz Sarajeva

Branilac optuženog Maida Keč: Izet Baždarević, advokat iz Sarajeva

Branilac optužene Branke Tešić: Senad Bilić, advokat iz Sarajeva

Branilac optuženog Muhameda Hanjalić: Ahmed Fejzić, advokat iz Sarajeva

Branilac optuženog Damira Burnazović: Rusmir Karkin, advokat iz Sarajeva

Branilac optuženog Damira Dudo, Muhidin Kapo, advokat iz Sarajeva

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

2

U IME BOSNE I HERCEGOVINE !

Sud Bosne i Hercegovine, u vijeću sastavljenom od sudija Izo Tankić, kao predsjednik

vijeća, te sudije Biljana Ćuković i Amela Huskić, kao članovi vijeća, uz sudjelovanje

pravnog savjetnika Mersihe Ajanović kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv

optuženog Vehida Sadiković i dr., zbog krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana 250.

stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220.

stav 1. KZ BiH, te krivičnim djelom Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1.

Krivičnog zakona BiH (u daljem tekstu KZ BiH), odlučujući o optužnici Tužilaštva Bosne i

Hercegovine, broj: T20 0 KTO 0008888 14 od 06.11.2015. godine, potvrđenoj dana

20.11.2015. godine, izmijenjenoj dana 04.01.2017. godine, nakon održanog usmenog i

javnog glavnog pretresa, u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH, Mirze Hukeljić, optuženih

Vehida Sadiković, Zorana Lončar, Mensura Mašetić, Taufik Šemdina, Maida Keč, Branke

Tešić, Muhameda Hanjalić, Damira Burnazović i Damira Dudo, te njihovih branilaca

Midhata Kočo, Bojana Veselinović, Senada Bilić, Izeta Baždarević, Ahmeda Fejzić,

Rusmira Karkin i Muhidina Kapo, dana 04.05.2017. godine, donio je i javno objavio:

P R E S U D U

OPTUŽENI:

1. SADIKOVIĆ VEHID, zv. “Vaha“ sin Juse, rođen 19.07.1959. godine u mjestu

Humsko, opština Foča, JMB ..., nastanjen u Novom Sarajevu, ul. Kemala

Kapetanovića broj 41, po narodnosti ..., državljanin ..., po zanimanju diplomirani

ekonomista, zaposlen u Upravi za indirektno oporezivanje BiH, Carinska ispostava

aerodrom Sarajevo, na poslovima šefa Carinske ispostave aerodrom Sarajevo,

pismen, oženjen, služio vojsku JNA u Nišu 1982. godine, nema čin rezervnog vojnog

starješine, ne vodi se u vojnoj evidenciji, nije odlikovan, srednjeg imovnog stanja,

neosuđivan, po vlastitoj izjavi ne vodi se drugi krivični postupak,

2. LONČAR ZORAN, zv. „Zoka“, sin Krste, rođen 10.03.1952. godine u Sarajevu, JMB

..., nastanjen na Palama, ulica Srpskih Ratnika 107 A, po narodnosti ..., državljanin ...,

po zanimanju diplomirani politolog, zaposlen u Upravi za indirektno oporezivanje BiH,

Carinska ispostava aerodrom Sarajevo, na poslovima vođe smjene, pismen, razveden,

otac dvoje djece, služio vojsku 1976. godine u Bileći, po činu kapetan prve klase, vodi

se u vojnoj evidenciji na Palama, odlikovan, dobrog imovnog stanja, neosuđivan, po

vlastitoj izjavi ne vodi se drugi krivični postupak,

3. MAŠETIĆ MENSUR, zv. „Menso“, sin Zuhdije, rođen 08.01.1952. godine u mjestu

Voljevac, opština Gornji Vakuf, JMB ..., nastanjen u Novom Sarajevu, ulica Grbavička

broj 91, po narodnosti ..., državljanin ..., po zanimanju carinski službenik, zaposlen u

Upravi za indirektno oporezivanje BiH, Carinska ispostava aerodrom Sarajevo, na

poslovima vođe smjene, pismen, razveden, otac dvoje djece, niej služio vojsku, nema

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

3

čin rezervnog vojnog starješine, ne vodi se u vojnoj evidenciji, nije odlikovan, srednjeg

imovnog stanja, neosuđivan, po vlastitoj izjavi ne vodi se drugi krivični postupak,

4. KEČ MAID, sin Tajiba, rođen 30.04.1964. godine u Bijeljini, JMB ..., nastanjen u

Sarajevu, ulica Hasana Brkića broj 43, općina Novo Sarajevo, po narodnosti ...,

državljanin ..., po zanimanju mašinski tehničar, zaposlen u Upravi za indirektno

oporezivanje BiH, Carinska ispostava aerodrom Sarajevo, pismen, oženjen, otac

jednog djeteta, služio vojsku 1984. godine u Nišu, nema čin rezervnog vojnog

starješine, vodi se u vojnoj evidenciji u Novom Sarajevu, nije odlikovan, lošeg imovnog

stanja, neosuđivan, po vlastitoj izjavi ne vodi se drugi krivični postupak,

5. TEŠIĆ BRANKA, zv. „Brankica i Brana“, kći Neđe, rođena 10.01.1956. godine u

Sarajevu, JMB ..., nastanjena u Sarajevu, ulica Porodice Ribar broj 53, općina Novo

Sarajevo, po narodnosti ..., državljanin ..., po zanimanju carinski službenik, zaposlena

u Upravi za indirektno oporezivanje BiH, Carinska ispostava aerodrom Sarajevo,

pismena, nije udata, nije služila vojsku, nema čin rezervnog vojnog starješine, ne vodi

se vojnoj evidenciji, nije odlikovana, srednjeg imovnog stanja, po vlastitoj izjavi

neosuđivana i protiv iste se ne vodi drugi krivični postupak,

6. HANJALIĆ MUHAMED, zv.“Hamo“, sin Hasana, rođen 23.09.1961. godine u Foči,

JMB ..., nastanjen u Sarajevu, ulica Slatina br. 32, općina Centar, po narodnosti ...,

državljanin ..., po zanimanju carinski službenik, zaposlen u Upravi za indirektno

oporezivanje BiH, Carinska ispostava aerodrom Sarajevo, pismen, oženjen, služio

vojsku JNA 1982-1983. godine u Trebinju i ARBiH 1992.-1995. godine, nema čin

rezervnog vojnog starješine, vodi se u vojnoj evidenciji u Sarajevu-Centar, nije

odlikovan, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, po vlastitoj izjavi ne vodi se drugi

krivični postupak,

KRIVI SU

Što su: U vremenskom periodu od januara do 01.06.2014. godine, u službenim

prostorijama Uprave za indirektno/neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UINO

BiH), Carinska ispostava Aerodrom Sarajevo (CI Aerodrom Sarajevo), na Međunarodnom

aerodromu Sarajevo (MA Sarajevo), koristeći svojstvo službenih lica UINO BIH, s pravima

i obavezama koje proizlaze iz ovlaštenja propisanih članom 29. stav (1) Zakona o upravi

za indirektno oporezivanje BiH („Službeni glasnik BiH“, broj: 89/05) i to Sadiković Vehid,

kao šef CI Aerodrom Sarajevo, Lončar Zoran i Mašetić Mensur, kao vođe smjena u CI

Aerodrom Sarajevo, Keč Maid, Tešić Branka i Hanjalić Muhamed, kao carinici u CI

Aerodrom Sarajevo, s ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi, koristeći svoja

službena ovlaštenja, te obim i sadržaj poslova određenih Pravilnikom o unutrašnjoj

organizaciji u Upravi za indirektno oporezivanje („Službeni glasnik BiH“, broj 29/2013), pa

je tako Sadiković Vehid, kao šef CI Aerodrom Sarajevo, s pravima i ovlaštenjima da

organizuje i rukovodi radom CI Aerodrom Sarajevo i vrši raspored zadataka i poslova na

izvršioce, te kontroliše njihovo izvršavanje, propuštanjem vršenja svojih dužnosti, istima

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

4

stvarao uslove da kontinuirano, kada im se za to ukaže prilika, prilikom vršenja carinskog

nadzora i postupka nad robom koju putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje

BiH, od kontrolisanih putnika zahtijevaju i/ili primaju darove u vidu novca kako bi ih u

okviru svojih ovlaštenja propisanih članom 13. stav (5), a suprotno uslovima propisanim

članom 13. stav (2) Upute o carinskom postupku u putničkom prometu („Službeni glasnik

BiH“, broj 48/13, u daljem tekstu Uputa o carinskom postupku), oslobodili od plaćanja

uvoznih dadžbina na robu koja se uvozi, te kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveli

skraćeni carinski postupak iz člana 14. Upute o carinskom postupku i naplatili iznos

uvoznih dadžbina na robu koja se uvozi primjenom jedinstvene carinske stope, odnosno

kako ne bi u skladu sa članom 14. stav 2. Upute o carinskom postupku napravili procjenu

da roba koja se uvozi ima komercijalni karakter, ili tako što su u okviru svojih ovlaštenja

provodili skraćeni carinski postupak bez stvarnog uvida i evidencije količine i vrijednosti

robe koja se uvozi, te pri tome umanjivali vrijednost robe koja se carini, a za te usluge od

uvoznika robe primali darove u vidu novca, a što su Lončar Zoran, Mašetić Mensur, Keč

Maid, Tešić Branka i Hanjalić Muhamed i činili, a potom tako primljene darove u vidu

novca dijelili između sebe, a jedan dio tog novca nosili i neposredno predavali Sadiković

Vehidu, pa su tako:

1. Sadiković Vehid

U vremenskom periodu od 24.1.2014. godine do 28.5.2014. godine, svjesno propuštajući

službene dužnosti kontrole izvršavanja zadataka i poslova koje obavljaju, omogućavao

Lončar Zoranu, Mašetić Mensuru, Keč Maidu, Tešić Branki i Hanjalić Muhamedu, da

učestvuju u počinjenju krivičnih djela opisanih u tačkama 2. do 87. ove optužnice, pri čemu

su nakon primanja darova u vidu novca na način opisan u tačkama 2. do 87. ove

optužnice isti raspodjeljivali na jednake ili približno jednake dijelove, te ih dijelili između

sebe, a jedan dio tog novca nosili i neposredno predavali Sadiković Vehidu, pa su tako

najmanje:

(a) Dana 20.2.2014. godine Lončar Zoran, Tešić Branka i Hanjalić Muhamed, nakon

počinjenja radnji opisanih pod tačkama 24) i 26) ove optužnice, raspodijelili primljene

darove u vidu novca na način da su njima poznati iznos primljenog novca podijelili između

sebe, a dio tog novca odvojili za Sadiković Vehida, da bi Lončar Zoran zatim pitao Hanjalić

Muhameda i Tešić Branku da li su odvojili malo novca za Sadiković Vehida, te da bi on od

sebe dao „stotinu“, pa nakon što su se Hanjalić Muhamed i Tešić Branka složili, svi su

odvojili još po dodatni njima poznati iznos novca za Sadiković Vehida, a koji mu je

narednog dana predao Hanjalić Muhamed,

(b) Dana 23.2.2014. godine Lončar Zoran i Hadžifejzović Zijad, nakon počinjenja radnji

opisanih pod tačkom 27) ove optužnice, raspodijelili primljeni dar u vidu novca na način da

su iznos primljenog novca podijelili između sebe, a dio tog novca odvojili za Sadiković

Vehida, a koji mu je narednog dana predao Hadžifejzović Zijad,

(c) Dana 4.3.2014. godine Lončar Zoran, Tešić Branka i Hanjalić Muhamed, nakon

počinjenja radnji opisanih pod tačkama 50), 51), 52) i 53) ove optužnice, raspodijelili

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

5

primljene darove u vidu novca na način da su njima poznati iznos primljenog novca

podijelili između sebe, a dio tog novca odvojili za Sadiković Vehida, a koji mu je predao

Hanjalić Muhamed;

2. Lončar Zoran, Keč Maid, Hanjalić Muhamed

Dana 24.1.2014. godine, oko 10,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Lončar Zoran u

okviru vršenja svojih ovlaštenja provođenja carinskog nadzora i postupka nad robom koju

putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine, na letu iz

Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Shuhua Lin, od iste

zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo i od nje zahtijevao dar u vidu

novca kako bi je u okviru svog ovlaštenja propisanog čl. 13. st. (5) Upute o carinskom

postupku, a suprotno uslovima propisanim čl. 13. st. (2) Upute o carinskom postupku

oslobodio od plaćanja uvoznih dadžbina, te kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo

skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih

dadžbina na robu koja se uvozi primjenom jedinstvene carinske stope, odnosno kako ne bi

u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio

procjenu da je roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, na šta je ona i pristala, te mu je

Shuhua Lin dala, a Lončar Zoran od nje primio iznos od 20 KM, propustivši suprotno čl.

16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda potvrdu o

naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem (CPD), odnosno da robu

uputi na carinjenje u redovnom postupku, da bi potom upoznao Keč Maida i Hanjalić

Muhameda o toku carinske kontrole i sa njima podijelio primljeni iznos novca;

3. Keč Maid

Dana 27.1.2014. godine, oko 9,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Keč Maid u okviru

vršenja svojih ovlaštenja provođenja carinskog nadzora i postupka nad robom koju putnici

nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine, na letu iz Istanbula -

R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Aiping Liu, od istog zatražio da

pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, nakon čega je Aiping Liu ponudio Keč

Maidu dar u vidu novca kako bi ga Keč Maid je u okviru svog ovlaštenja propisanog čl. 13.

st. (5) Upute o carinskom postupku u putničkom prometu (Službeni glasnik BiH, broj 48/13,

u daljem tekstu Uputa o carinskom postupku), a suprotno uslovima propisanim čl. 13. st.

(2) Upute o carinskom postupku oslobodio od plaćanja uvoznih dadžbina, te kako ne bi u

okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom

postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carisnke stope,

odnosno kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom

postupku napravio procjenu da je roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, na šta je

Keč Maid i pristao, te je od Aiping Liu primio novac u njima poznatoj valuti i iznosu,

propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju kontrolisane

robe i izda potvrdu o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem (CPD),

odnosno da robu uputi u carinjenje u redovnom carinskom postupku;

4. Lončar Zoran, Keč Maid, Tešić Branka

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

6

Dana 31.1.2014. godine, na MA Sarajevo, nakon što je Lončar Zoran u okviru vršenja

svojih ovlaštenja provođenja carinskog nadzora i postupka nad robom koju putnici nose sa

sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine, na letu iz Istanbula -

R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Yigit Ali i tom prilikom pronašao

jedan laptop, da bi zatim od Yigit Ali-ja zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA

Sarajevo, nakon čega je u istu kancelariju po telefonskom pozivu kontrolisanog lica

pristupio i državljanin ... Mesut Ozcoban koji je prevodio razgovor između kontrolisanog

lica i carinskih službenika, da bi zatim Ozcoban Mesut, nakon razgovora sa kontrolisanim

licem Yigit Ali, ponudio Lončar Zoranu dar u novčanom iznosu od 50 EUR, kako Lončar

Zoran ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku

napravio procjenu da je roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, na šta je Lončar

Zoran i pristao, te je od njega, a u prisustvu carinskih službenika Keč Maida i Tešić

Branke, primio navedeni iznos novca;

5. Hanjalić Muhamed, Mašetić Mensur

Dana 31.1.2014. godine, oko 20,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Hanjalić Muhamed

u okviru vršenja svojih ovlaštenja provođenja carinskog nadzora i postupka nad robom

koju putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine, na letu

iz Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Pašović Sabine, od

iste zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, nakon čega je Pašović

Sabina ponudila Hanjalić Muhamedu dar u vidu novca kako Hanjalić Muhamed ne bi u


postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina na robu koja se uvozi primjenom jedinstvene

carisnke stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2.

Upute o carinskom postupku napravio procjenu da je roba koja se uvozi komercijalnog

karaktera, na šta je Hanjalić Muhamed i pristao, te je od Pašović Sabine primio novac u

njima poznatoj valuti i iznosu, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da

izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda potvrdu o naplati neizravnih poreza za robu

prijavljenu usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi na carinjenje u redovnom

carinskom postupku, da bi potom tako primljeni novac podijelio sa Mašetić Mensurom;

6. Lončar Zoran

Dana 5.2.2014. godine, oko 9,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Lončar Zoran u okviru



R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Huremović Muhameda, od istog

zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi potom Lončar Zoran od

Huremović Muhameda zahtjevao dar u vidu novca u iznosu od 50 EUR kako kako bi ga u

okviru svog ovlaštenja propisanog čl. 13. st. (5) Upute o carinskom postupku u putničkom

prometu, a suprotno uslovima propisanim čl. 13. st. (2) Upute o carinskom postupku


skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku u putničkom prometu i

naplatio iznos uvoznih dadžbina na robu koja se uvozi primjenom jedinstvene carisnke

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

7

stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl.14. st. 2. Upute o

carinskom postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je

Huremović Muhamed i pristao, te je Lončar Zoran od Huremović Muhameda primio iznos

od 50 EUR, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju

kontrolisane robe i izda potvrdu o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim

putem (CPD), odnosno da robu uputi na carinjenje u redovnom carinskom postupku;

7. Tešić Branka

Dana 5.2.2014. godine, oko 15,30 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Tešić Branka u



Istanbula - R.Turska izvršila kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Čaušević Emira, od

istog zatražila da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, nakon čega je

Čaušević Emir ponudio Tešić Branki dar u vidu novca u iznosu od 100 KM kako Tešić

Branka u okviru svojih ovlaštenja ne bi provela skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute

o carinskom postupku i naplatila iznos carinskih dadžbina primjenom jedinstvene carisnke

stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o

carinskom postupku napravila procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je

Tešić Branka i pristala, te je od Čaušević Emira primila dar u vidu novca u iznosu od 100

KM, propustivši suprotno čl.16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju


putem (CPD), odnosno da robu uputi na redovni carinski postupak;

8. Hanjalić Muhamed

Dana 5.2.2014. godine, oko 20,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Hanjalić Muhamed u



Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Saračević Selvera, od

istog zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Saračević

Selver ponudio Hanjalić Muhamedu dar u vidu novca kako Hanjalić Muhamed ne bi u


postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carinske stope,

odnosno kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl.14. st. 2. Upute o carinskom

postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je Hanjalić

Muhamed i pristao, te je od Saračević Selvera primio novac u njima poznatoj valuti i

iznosu, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju


putem (CPD), odnosno da robu uputi na redovni carinski postupak.

9. Lončar Zoran


S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

8



Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Semira Kukuljca, od

istog zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Semir

Kukuljac ponudio Lončar Zoranu dar u vidu dvije novčanice novca njima poznate valute i

iznosa kako bi ga Lončar Zoran u okviru svog ovlaštenja propisanog čl. 13. st. (5) Upute o

carinskom postupku u putničkom prometu, a suprotno uslovima propisanim čl. 13. st. (2)

Upute o carinskom postupku oslobodio od plaćanja uvoznih dadžbina, te kako ne bi u



carinske stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2.

Upute o carinskom postupku napravio procjenu da je roba koja se uvozi komercijalnog

karaktera, na šta je Lončar Zoran i pristao, te je od Kukuljac Semira, a u prisustvu

carinskog službenika Hadžifejzović Zijada, primio ponuđeni dar u vidu novca, propustivši

suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda

potvrdu o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem (CPD), odnosno

da robu uputi na redovni carinski postupak;

10. Lončar Zoran

Dana 8.2.2014. godine oko, 17,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Lončar Zoran u



Kelna – SR Njemačka izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Arukovića Mirze i tom

prilikom pronašao dva laptopa i dva tableta, Lončar Zoran od Aruković Mirze zatražio da

pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo i od njega zahtjevao dar u vidu novca

kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku

napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je Aruković Mirza i

pristao, te je Lončar Zoran od Aruković Mirze primio dar u vidu novca u iznosu od 100

EUR, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju



11. Lončar Zoran, Hanjalić Muhamed, Tešić Branka

Dana 8.2.2014. godine oko 20.45 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Lončar Zoran u



Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Janjić Nade, od iste

zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Janjić Nada

ponudila Lončar Zoranu dar u vidu novca u iznosu od 50 KM kako Lončar Zoran ne bi u



carinske stope, odnosno kako ne bi u skladu sa čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku

napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je Lončar Zoran i

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

9

pristao, te je od Janjić Nade primio novac u iznosu od 50 KM, propustivši suprotno čl. 16.

Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda potvrdu o naplati

neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi u

redovni carinski postupak, da bi potom tako primljeni novac podijelio sa Hanjalić

Muhamedom i Tešić Brankom;

12. Mašetić Mensur

Dana 10.2.2014. godine, oko 9,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Mašetić Mensur u



Istanbula – Republika Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljana ... Xiangdou Jin i

Duoyi Zhang, od istih zatražio da pristupe u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo i od

njih zahtjevao dar u vidu novca kako bi ih u okviru svog ovlaštenja propisanog čl. 13. st.

(5) Upute o carinskom postupku, a suprotno uslovima propisanim čl. 13. st. (2) Upute o

carinskom postupku oslobodio od plaćanja uvoznih dadžbina, te kako ne bi u okviru svojih

ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i



carinskom postupku napravio procjenu da je roba koja se uvozi komercijalnog karaktera,

na šta su Xiangdou Jin i Duoyi Zhang i pristali, te je Mašetić Mensur od njih primio novac u

njima poznatoj valuti i iznosu, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da


prijavljenu usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi u redovni carinski postupak;

13. Mašetić Mensur, Keč Maid




Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Serkana Kahramana, u

kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo pristupilo lice Zajmović Ramiz koji je dočekao

kontrolisano lice na aerodromu, nakon čega je Zajmović Ramiz ponudio Mašetić Mensuru,

u prisustvu carisnkog službenika Keč Maida, dar u vidu novca u iznosu od 50 KM kako

Mašetić Mensur u okviru svojih ovlaštenja ne bi proveo skraćeni carinski postupak iz čl.

14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina na robu koja se uvozi

primjenom jedinstvene carinske stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja

propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio procjenu da se radi o robi

komercijalnog karaktera, na šta je Mašetić Mensur i pristao, te je od Zajmović Ramiza, a u

prisustvu carinskog službenika Keč Maida, primio novac u iznosu od 50 KM, propustivši



da robu uputi u redovni carinski postupak;

14. Lončar Zoran

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

10




Istanbula – Republika Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Haixaoa Xia,

od istog zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo i od njega zahtjevao

dar u vidu novca kako bi ga u okviru svog ovlaštenja propisanog čl. 13. st. (5) Upute o

carinskom postupku, a suprotno uslovima propisanim čl.13. st. (2) Upute o carinskom

postupku oslobodio od plaćanja uvoznih dadžbina, te kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja

proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos

uvoznih dadžbina na robu koja se uvozi primjenom jedinstvene carinske stope, odnosno

kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku

napravio procjenu da je roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, na šta je Haixaoa Xia i

pristao, te je Zoran Lončar od Haixaoa Xia, a u prisustvu carinskog službenika Čaušević

Emira, primio novac u njima poznatoj valuti i iznosu, propustivši suprotno čl. 16. Upute o

carinskom postupku da izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda potvrdu o naplati


redovni carinski postupak;

15. Mašetić Mensur




Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ...Trnka Amira, od istog

zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Trnka Amir

ponudio Mašetić Mensuru dar u vidu novca u iznosu od 50 EUR ili 100 KM kako Mašetić

Mensur ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute

o carinskom postupku i naplatio iznos carinskih dadžbina na robu koja se uvozi primjenom

jedinstvene carinske stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl.

14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog

karaktera, na šta je Mašetić Mensur i pristao, te je od Trnka Amira primio novac u njima

poznatoj valuti i iznosu, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši

evidenciju kontrolisane robe i izda potvrdu o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu

usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi u redovni carinski postupak;

16. Lončar Zoran




Istanbula – Republika Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Chunmei Ye,

pa nakon što je Chunmei Ye ponudila Lončar Zoranu dar u vidu novca kako bi je u okviru

svog ovlaštenja propisanog čl. 13. st. (5) Upute o carinskom postupku, a suprotno

uslovima propisanim čl. 13. st. (2) Upute o carinskom postupku oslobodio od plaćanja

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

11

uvoznih dadžbina, te kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski

postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina na robu

koja se uvozi primjenom jedinstvene carinske stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih

ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio procjenu da je

roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, Lončar Zoran je na ponuđeno i pristao, te je

od Chunmei Ye primio novac u njima poznatoj valuti i iznosu, propustivši suprotno čl.16.




17. Lončar Zoran




Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Ragipović Vasvije, od

iste zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Ragipović

Vasvija ponudila Lončar Zoranu dar u vidu novca kako Lončar Zoran u okviru svojih

ovlaštenja ne bi proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i

naplatio iznos carinskih dadžbina na robu koja se uvozi primjenom jedinstvene carisnke



Lončar Zoran i pristao, te je od Ragipović Vasvije, a u prisustvu carinskog službenika

Hadžifejzović Zijada, primio novac u njima poznatoj valuti i iznosu, propustivši suprotno čl.

16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda potvrdu o


uputi na redovni carinski postupak;


Dana 17.2.2014. godine, oko 08,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je carinski službenik

Keč Maid u okviru vršenja svojih ovlaštenja provođenja carinskog nadzora i postupka nad

robom koju putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine,

na letu iz Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanki ... Li Zhu i Liu

Aihua, te od istih zatražio da pristupe u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim

Li Zhu ponudila Keč Maidu dar u vidu novca u iznosu od 120 KM kako ne bi proveo


dadžbina primjenom jedinstvene carinske stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih ovlasti


komercijalnog karaktera, pa je nakon što Keč Maid nije pristao na navedenu ponudu, nego

je Li Zhu uputio na Lončar Zorana koji je ponudu i prihvatio, te je Lončar Zoran od Li Zhu,

a u prisustvu carinskih službenika Keč Maida i Hanjalić Muhameda, primio navedeni iznos

novca od 120 KM, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši


usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi na redovni carinski postupak;

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

12


Dana 17.2.2014. godine, oko 08,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je carinski službenik

Hanjalić Muhamed u okviru vršenja svojih ovlaštenja provođenja carinskog nadzora i

postupka nad robom koju putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i

Hercegovine, na letu iz Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ...

Geng Ran, te od njega zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi

zatim Geng Ran ponudio Hanjalić Muhamedu dar u kutiji kako bi ga Hanjalić Muhamed u

okviru svog ovlaštenja propisanog čl. 13. st. (5) Upute o carinskom postupku, a suprotno

uslovima propisanim čl. 13. st. (2) Upute o carinskom postupku oslobodio od plaćanja

uvoznih dadžbina, te kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski

postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina na robu

koja se uvozi primjenom jedinstvene carisnke stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih


roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, pa je nakon što Hnjalić Muhamed nije pristao

na navedenu ponudu, Geng Ran sa istim ciljem ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca,

na šta je Lončar Zoran i pristao, te je od Geng Rana, a u prisustvu carinskih službenika

Keč Maida i Hanjalić Muhameda, primio novac u njima poznatoj valuti i iznosu, propustivši




20. Lončar Zoran (22 u optužnici)




R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ...Čaušević Emira i u istoj pronašao

tekstilnu robu, od istog zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi

zatim Čaušević Emir ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca kako Lončar Zoran u okviru

vršenja svojih ovlaštenja ne bi proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o

carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carisnke



Lončar Zoran i pristao, te je od Čaušević Emira primio novac u njima poznatoj valuti i







S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

13


Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Bešić Senade i u istom

pronašao nekoliko torbi, od Bešić Senade zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi zatim Bešić Senada ponudila Lončar Zoranu dar u vidu novca u iznosu

od 50 do 100 KM kako Lončar Zoran ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni

carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina

primjenom jedinstvene carisnke stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja


komercijalnog karaktera, na šta je Lončar Zoran i pristao, te je od Bešić Senade, a u

prisustvu carinskog službenika Hadžifejzović Zijada, primio navedeni iznos novca,



odnosno da robu uputi na carinjenje u redovnom carinskom postupku;

22. Tešić Branka (24. u optužnici)




Istanbula - R.Turska izvršila kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Popara Mile i u istom

pronašla tekstilnu robu, od Popara Mile zatražila da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi zatim Popara Mila ponudila Tešić Branki dar u vidu novca kako Tešić

Branka ne bi u okviru svojih ovlaštenja provela skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute

o carinskom postupku i naplatila iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carinske


carinskom postupku napravila procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je

Tešić Branka i pristala, te je od Popara Mile primila novac u njima poznatoj valuti i iznosu,




23. Lončar Zoran, Hanjalić Muhamed, Tešić Branka (26 u optužnici)

Dana 20.2.2014. godine, oko 20,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Ločar Zoran u



Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Saračević Selvera i u

istoj pronašao tekstilnu robu, od Saračević Selvera zatražio da pristupi u kancelariju UINO

BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Lončar Zoran zahtjevao od Saračević Selvera dar u vidu

novca kako Lončar Zoran u okviru svojih ovlaštenja ne bi proveo skraćeni carinski

postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina



komercijalnog karaktera, na šta je Saračević Selver i pristao, te je Lončar Zoranu dao, a

Lončar Zoran, u prisustvu carinskih službenika Hanjalić Muhameda i Tešić Branke, primio

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

14

novac u njima poznatoj valuti i iznosu, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom

postupku da izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda potvrdu o naplati neizravnih poreza

za robu prijavljenu usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi na redovni carinski

postupak;


Dana 23.2.2014. godine, oko 09,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Hadžifejzović Zijad



iz Istanbula - R. Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Tarić Mirsade i u istoj

pronašao tekstilnu robu, od Tarić Mirsade zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, te je zatim Hadžifejzović Zijad, u prisustvu carinskog službenika Lončar

Zorana, suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku proveo skraćeni postupak na

vrijednost kontrolisane robe u iznosu od 330 KM i sačinio CPD blok broj: 201410904118

kojim je Tarić Mirsada obavezana na plaćanje uvoznih dadžbina u iznosu od 104,71 KM,

da bi zatim Hadžifejzović Zijad od Tarić Mirsade za navedeno tražio dar u vidu novca u

iznosu od 600 KM, na što je Tarić Mirsada i pristala, te mu je, a u prisustvu Lončar Zorana,

predala novac u ukupnom iznosu od 300 EUR;

25. Mašetić Mensur (28 u optužnici)




Zagreba - R.Hrvatska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Ahmić Zakire, od iste

zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, te od nje zahtjevao dar u

vidu novca u iznosu od 100 KM kako bi je u okviru svog ovlaštenja propisanog čl. 13. st.

(5) Upute o carinskom postupku, a suprotno uslovima propisanim čl. 13. st. (2) Upute o

carinskom postupku oslobodio od plaćanja uvoznih dadžbina, te kako ne bi u okviru svog


naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carinske stope, odnosno kako ne

bi u skladu sa čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio procjenu da se radi o robi

komercijalnog karaktera, na šta je Ahmić Zakira i pristala, te je Mašetić Mensur od Ahmić

Zakire primio iznos od 100 KM, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku

da izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda potvrdu o naplati neizravnih poreza za robu

prijavljenu usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi na redovni carinski postupak;

26. Lončar Zoran, Keč Maid (29 u optužnici)




Istanbula - R. Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Kordić Alema i u njemu

pronašao tekstilu robu, od Kordić Alema zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

15

MA Sarajevo, te je zatim Lončar Zoran, u prisustvu carinskog službenika Keč Maida, od

Koridć Alema zatražio dar u vidu novca u iznosu od 1.500 KM kako ne bi u okviru svojih

ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio procjenu da se

radi o robi komercijalnog karaktera, pa je Koridć Alem pristao na taj zahtjev, ali ne i na

visinu traženog novca, pa je tada Keč Maid suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku

proveo skraćeni postupak na vrijednost kontrolisane robe u iznosu od 320 KM i sačinio

CPD blok broj: 201410904120 kojim je Kordić Alem obavezan na plaćanje uvoznih

dadžbina u iznosu od 101,84 KM, a Kordić Alem je Lončar Zoranu za navedeno platio

iznos od 700 KM;





Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Muhić Senada i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Muhić Senada zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi zatim Muhić Senad ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca kako ne

bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom



postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je Lončar

Zoran i pristao, te je od Muhić Senada primio određeni iznos novca, propustivši suprotno

čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda potvrdu o


uputi na redovni carinski postupak;





Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Hadžić Jasmine i u istoj

pronašao tekstilnu robu, od Hadžić Jasmine zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH

na MA Sarajevo, da bi zatim Hadžić Jasmina ponudila Lončar Zoranu dar u vidu novca

kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o




Lončar Zoran i pristao, te je od Hadžić Jasmine primio novac u iznosu od 100 KM i 20



putem (CPD), odnosno da robu uputi na redovni carinski postupak,

29. Tešić Branka, Lončar Zoran (32 u optužnici)

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

16




Istanbula - R.Turska izvršila kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Kurtanović Sadije i u

istom pronašla tekstilnu robu, od Kurtanović Sadije zatražila da pristupi u kancelariju

UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Kurtanović Sadija ponudila Tešić Branki dar u vidu

novca kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja provela skraćeni carinski postupak iz čl. 14.

Upute o carinskom postupku i naplatila iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene


Upute o carinskom postupku napravila procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera,

na šta je Tešić Branka i pristala, te je od Kurtanović Sadije primila novca u iznosu od 10



putem (CPD), odnosno da robu uputi na redovni carinski postupak, da bi Tešić Branka

zatim taj novac predala Lončar Zoranu;

30. Hanjalić Muhamed (33 u optužnici)




iz Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Halilović Aide i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Halilović Aide zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi zatim Halilović Aida ponudila Hanjalić Muhamedu dar u vidu novca


carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carinske



Hanjalić Muhamed i pristao, te je od Halilović Aide primio novac u iznosu od 20 EUR,



odnosno da robu uputi na redovni carinski postupak;

31. Keč Maid (34 u optužnici)




R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Majstorović Željke i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Majstorović Željke zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH

na MA Sarajevo, da bi zatim Majstorović Željka ponudila Keč Maidu dar u vidu novca u

iznosu od 50 KM kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz

čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom

jedinstvene carisnke stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl.


karaktera, na šta je Keč Maid i pristao, te je od Majstorović Željke primio novac u iznosu

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

17

od 50 KM, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju







R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke … Berbić Zerine, ista mu je ponudila

dar u vidu novca kako ne bi u okviru svog ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz

čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom

jedinstvene carinske stope, na šta je Keč Maid i pristao, te je od Berbić Zerine primio

novac u iznosu od 70 KM, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da


prijavljenu usmenim putem (CPD);





R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke … Selimović Vahide i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Selimović Vahide zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH

na MA Sarajevo, da bi zatim Selimović Vahida ponudila Keč Maidu dar u vidu novca kako

ne bi u okviru svog ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o




Keč Maid i pristao, te je od Selimović Vahide primio novac u iznosu od 50 KM, propustivši

suprotno čl.16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda







R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke … Sporišević Fadile i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Sporišević Fadile zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH

na MA Sarajevo, da bi Sporišević Fadila ponudila Keč Maidu dar u vidu novca kako ne bi u




postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je Keč Maid i

pristao, te je od Sporišević Fadile primio novac u iznosu od 20 KM, propustivši

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

18





Dana 26.2.2014. godine oko 20,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Čaušević Emir u



Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina… Kapičija Muhameda i u

istom pronašao tekstilnu robu, od Kapičija Muhameda zatražio da pristupi ispred

kancelarije UINO BIH na MA Sarajevo, da bi ga zatim Lončar Zoran pozvao da pristupi u

kancelariju, nakon čega je Kapičija Muhamed ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca

kako Lončar Zoran ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl.

14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene


Upute o carinskom postupku napravio procjenu da roba koja se uvozi ima komercijalni

karakter, na šta je Lončar Zoran i pristao, te je od Kapičija Muhameda, a u prisustvu

carinskog službenika Čaušević Emira, primio novac u iznosu od 150 KM, propustivši





Dana 26.2.2014. godine, oko 20,30 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Emir Čaušević u



Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke … Spiljak Zahide i u istoj

pronašao tekstilnu robu, od Spiljak Zahide zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da zatim Spiljak Zahida ponudila Lončar Zoranu dar u vidu novca kako

Lončar Zoran ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14.

Upute o carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene


Upute o carinskom postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera,

na šta je Lončar Zoran i pristao, te je od Spiljak Zahide, u prisustvu carinskog službenika

Čaušević Emira, primio novac u iznosu od 270 KM, propustivši suprotno čl. 16. Upute o


neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi na



Dana 26.2.2014. godine, oko 20,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Čaušević Emir u


putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine, na

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

19

letu iz Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina … Hrković Harisa i

u istom pronašao tekstilnu robu, od Hrković Harisa zatražio da pristupi ispred kancelarije

UINO BIH na MA Sarajevo, da bi ga zatim Lončar Zoran pozvao da pristupi u kancelariju,

nakon čega je Hrković Haris ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca kako Lončar Zoran

ne bi u okviru svog ovlaštenja propisanog čl.14. st. 2. Upute o carinskom postupku

napravio procjenu da je roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, već kako bi Lončar

Zoran u okviru svog ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o

carinskom postupku i tom prilikom umanjio iznos vrijednosti carinjene robe, na šta Lončar

Zoran nije pristao već je za to tražio još novca, pa je Hrković Haris ponudio još novca u

njima poznatom iznosu, da bi Lončar Zoran na ponuđeno i pristao, te je od Hrković Harisa

primio ukupno ponuđeni novac u iznosu od 450 KM, a nakon toga suprotno čl. 16. Upute o

carinskom postupku bez utvrđivanja stvarne količine i vrijednosti carinjene robe popunio

CPD blok broj 201410904127, kojim je Hrković Haris obavezan da plati uvozne dadžbine u

iznosu od 124,80 KM,





Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina … Katana Memsudina i u

istom pronašao tekstilnu robu, od Katana Memsudina zatražio da pristupi ispred

kancelarije UINO BIH na MA Sarajevo, da bi ga zatim Lončar Zoran pozvao da pristupi u

kancelariju, nakon čega je Katana Memsudin ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca

kako Lončar Zoran ne bi u okviru svog ovlaštenja propisanog čl. 14. st. 2. Upute o


već kako bi Lončar Zoran u okviru svog ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl.

14. Upute o carinskom postupku i tom prilikom umanjio iznos vrijednosti carinjene robe, na

šta Lončar Zoran nije pristao već je tražio još novca, pa je Katana Memsudin ponudio još

jednu novčanicu u njima poznatom iznosu, da bi Lončar Zoran na ponuđeno i pristao, te u

prisustvu carinskog službenika Čaušević Emira, primio ponuđeni novac u ukupnom iznosu

od 100 EUR, a nakon toga suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku bez utvrđivanja

stvarne količine i vrijednosti carinjene robe proveo skraćeni carinski postupak i popunio

CPD blok broj: 201410904128 kojim je Memsudin Katana obavezan na plaćanje uvoznih

dadžbina u iznosu od 153,50 KM;





Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke … Fejzić Elvire, od iste

zatražio da pristupi ispred kancelarije UINO BIH na MA Sarajevo, da bi je zatim Lončar

Zoran pozvao da pristupi u kancelariju i od nje zahtjevao dar u vidu novca kako ne bi

proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos

uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carinske stope, odnosno kako ne bi u skladu sa

čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio procjenu da se radi o robi

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

20

komercijalnog karaktera, na šta je ona i pristala, te mu je dala, a Lončar Zoran je, u

prisutnosti carinskog službenika Čaušević Emira, od nje primio dar u vidu novca u njima








Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina …Šimić Mire i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Šimić Mire zatražio da pristupi ispred kancelarije UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi ga zatim Lončar Zoran pozvao da pristupi u kancelariju, nakon čega je

Šimić Miro ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca kako Lončar Zoran ne bi u okviru

svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i

naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carinske stope, odnosno kako ne

bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio

procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je Lončar Zoran i pristao, te je

od Šimić Mire, u prisutnosti carinskog službenika Čaušević Emira, primio novac u iznosu





Dana 26.2.2014. godine, oko 20,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Lončar Zoran

zajedno sa carinskim službenikom Čaušević Emirom u okviru vršenja svojih ovlaštenja

provođenja carinskog nadzora i postupka nad robom koju putnici nose sa sobom pri

ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine, na letu iz Istanbula - R.Turska izvršio

kontrolu ličnog prtljaga državljanina … Saračević Selvera i u istom pronašao tekstilnu

robu, od Saračević Selvera zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo,

da bi zatim Lončar Zoran zahtjevao od Saračević Selvera dar u vidu novca kako u okviru

svojih ovlaštenja ne bi u okvru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl.

14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos carinskih dadžbina primjenom jedinstvene


Upute o carinskom postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera,

na šta je Saračević Selver i pristao, te je Lončar Zoranu dao, a Lončar Zoran, u prisustvu

carinskog službenika Čaušević Emira, od njega primio dar u vidu novca njima poznate

valute i iznosa, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši




Nakon što je Tešić Branka u namjeri da Vujica Darija obavijesti o povoljnom vremenu kada

može pristupiti carinskoj kontroli na MA Sarajevo radi carinjenja robe koju uvozi na

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

21

carinsko područje BiH protivno uslovima propisanim Uputom o carinskom postupku, dana

28.2.2014. godine u 18,02 sati putem SMS poruke sa broja telefona 38761181449

obavijestila Vujica Darija na broj telefona 38763338884 da će ona dana 1.3.2014. godine

raditi naveče, a da će ujutru raditi “Hamo”, te da ga Vujica Darijo “tiho podsjeti”, dana

1.3.2014. godine, oko 9,00 sati, nakon što je Lončar Zoran u okviru vršenja svojih

ovlaštenja provođenja carinskog nadzora i postupka nad robom koju putnici nose sa


R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Vujica Darija i u istom pronašao

tekstilnu robu, od Vujica Darija zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA

Sarajevo, da bi zatim Vujica Darijo ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca u iznosu od

150-200 KM kako Lončar Zoran ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski

postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos carinskih dadžbina

primjenom jedinstvene carisnke stope, odnosno kako ne bi u skladu sa čl. 14. st. 2. Upute

o carinskom postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta

je Lončar Zoran i pristao, te je od Vujica Darija primio navedeni novčani iznos, propustivši



da robu uputi u carinjenje u redovnom carinskom postupku;





Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Bandić Hane i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Bandić Hane zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi zatim Bandić Hana ponudila Lončar Zoranu dar u vidu novca kako ne

bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom


odnosno kako ne bi u skladu sa čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio


od Bandić Hane primio novac u njima poznatom iznosu i valuti, propustivši suprotno čl. 16.



carinjenje u redovnom carinskom postupku;





Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Borić Ahmeda i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Borić Ahmeda zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi zatim Borić Ahmed ponudio Hanjalić Muhamedu dar u vidu

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

22

novca u iznosu od 300 KM kako Hanjalić Muhamed u okviru svojih ovlaštenja ne bi proveo


dadžbina primjenom jedinstvene carisnke stope, odnosno kako ne bi u skladu sa čl. 14. st.

2. Upute o carinskom postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog

karaktera, na šta je Hanjalić Muhamed i pristao, te je od Borić Ahmeda primio novac u

iznosu od 300 KM, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši


usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi na carinjenje u redovnom carinskom

postupku;

45. Lončar Zoran, Hanjalić Muhamed,Tešić Branka (50 u optužnici)




Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Vidačak Koviljke i u

istom pronašao tekstilnu robu, od Vidačak Koviljke zatražio da pristupi u kancelariju UINO

BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Vidačak Koviljka ponudila Lončar Zoranu dar u vidu

novca kako Lončar Zoran ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski




je Lončar Zoran i pristao, te je od Vidačak Koviljke, a u prisustvu Hanjalić Muhameda i

Tešić Branke, primio novac u iznosu od 80 KM, propustivši suprotno čl. 16. Upute o




46. Lončar Zoran, Hanjalić Muhamed (51 u optužnici)




Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Kurtović Sanela i u

istom pronašao tekstilnu robu, od Kurtović Sanela zatražio da pristupi u kancelariju UINO

BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Kurtović Sanel ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca



stope, odnosno kako ne bi u skladu sa čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio


od Kurtović Sanela, a u prisustvu Hanjalić Muhameda, primio novac u njima poznatoj valuti

i iznosu, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju


putem (CPD), odnosno da robu uputi na carinjenje u redovnom carinskom postupku;

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

23





Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Trnka Amira i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Trnka Amira zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi zatim Trnka Amir ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca u iznosu od

50 EUR ili 100 KM kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak

iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos carinskih dadžbina primjenom

jedinstvene carisnke stope, odnosno kako ne bi u skladu sa čl. 14. st. 2. Upute o


Lončar Zoran i pristao, te je od Trnka Amira, a u prisustvu carinskog službenika Hanjalić

Muhameda, primio navedeni novčani iznos, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom


za robu prijavljenu usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi u redovni carinski

postupak;





Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Šurković Dženana i u

istom pronašao tekstilnu robu, od Šurković Dženana zatražio da pristupi u kancelariju

UINO BIH na MA Sarajevo, nakon čega je Šurković Dženan ponudio Hanjalić Muhamedu

dar u vidu novca u iznosu od 100 EUR kako Hanjalić Muhamed ne bi u okviru svojih


roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, te kako bi Hanjalić Muhamed u okviru vršenja

svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak na robu koja se uvozi umanjivši iznos

vrijednosti carinjene robe, na šta je Hanjalić Muhamed i pristao, te od Šurković Dženana

primio ponuđeni novac u iznosu od 100 EUR, a nakon toga suprotno čl. 16. Upute o

carinskom postupku bez utvrđivanja stvarne količine i vrijednosti carinjene robe proveo

skraćeni carinski postupak i popunio CPD blok 201410904157, kojim je Šurković Dženan

obavezan da na ime uvoznih dadžbina plati iznos od 81,57 KM;





Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Alibegović Enise i u

istom pronašao tekstilnu robu, od Alibegović Enise zatražio da pristupi u kancelariju UINO

BIH na MA Sarajevo i od nje zahtjevao dar u vidu novca kako ne bi u okviru svojih

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

24

ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku u

putničkom prometu i naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carinske


procjenu da se radi o robi komercijalnog, na šta je Alibegović Enisa i pristala, te je Mašetić

Mensur od Alibegović Enise primio iznos od 15 EUR, propustivši suprotno čl. 16. Upute o








Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Mujić Ernade i u istoj

pronašao tekstilnu robu, od Mujić Ernade zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi zatim Mujić Ernada ponudila Mašetić Mensuru dar u vidu kako ne bi u


postupku i naplatio iznos carinskih dadžbina primjenom jedinstvene carisnke stope,


procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je Mašetić Mensur i pristao, te je

od Mujić Ernade primio novac u njima poznatoj valuti i iznosu, propustivši suprotno čl. 16.








Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Tarić Mirsade i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Tarić Mirsade zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi zatim Tarić Mirsada ponudila Lončar Zoranu dar u vidu novca kako

Lončar Zoran ne bi u okviru vršenja svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz

čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos carinskih dadžbina primjenom

jedinstvene carinske stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl.


karaktera, na šta je Lončar Zoran i pristao, te je od Tarić Mirsade primio novac u njima





Dana 13.3.2014. godine, na MA Sarajevo, nakon što je Mašetić Mensur u okviru vršenja

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

25



R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Bubik Hakana, od istog zatražio da

pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Bubik Hakan ponudio Mašetić

Mensuru dar u vidu novca kako bi ga Mašetić Mensur u okviru svojih ovlaštenja propisanih

čl. 13. st. (5) Upute o carinskom postupku, a suprotno uslovima iz čl. 13. st. (2) Upute o

carinskom postupku oslobodio plaćanja uvoznih dadžbina, te kako ne bi u okviru svojih


naplatio iznos uvoznih dadžbina na robu koja se uvozi primjenom jedinstvene carinske



na šta je Mašetić Mensur i pristao, te je od Bubik Hakana primio njima poznati iznos

novca, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju


putem (CPD), odnosno da robu uputi u redovni carinski postupak;

53. Lončar Zoran, Keč Maid (64 u optužnici)




Minhena – S.R.Njemačka izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Jakupović Edina,

od istog zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim

Jakupović Edin ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca kako ne bi u okviru svojih


naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carisnke stope, na šta je Lončar

Zoran i pristao, te je od Jakupović Edina primio novac u njima poznatoj valuti i iznosu,



da bi zatim tako primljeni novac podijelio sa Hadžifejzović Zijadom i Keč Maidom,


Dana 16.3.2014. godine, oko 20,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Ruštić Mensur u

prethodnom kontaktu sa carinskim službenikom Burnazović Damirom dogovorio da se

prilikom carinskog nadzora i postupka nad robom koju putnici nose sa sobom prilikom

ulaska u carinsko područje Bosne i Hercegovine na MA SARAJEVO Sarajevo javi cariniku

“Hami” radi povoljnijeg carinjenja robe koju nosi sa sobom, te nakon što je Lončar Zoran u


putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine izvršio

kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Ruštić Mensura i u istoj pronašao tekstilnu robu, od

Ruštić Mensura zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim

Ruštić Mensur ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca u iznosu od 490 KM kako ne bi u




S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

26


od Ruštić Mensura, a u prisustvu Hanjalić Muhameda, primio navedeni novčani iznos,



odnosno da robu uputi u redovni carinski postupak, da bi nakon toga Hanjalić Muhamed

telefonom obavijestio Burnazović Damira o obavljenom;




sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine, na letu iz istanbula – R.

Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Ragipović Vasvije i u istom pronašao

tekstilnu robu, od Ragipović Vasvije zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA

Sarajevo, da bi zatim Ragipović Vasvija ponudila Lončar Zoranu dar u vidu novca u kako

ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o




Lončar Zoran i pristao, te je od Ragipović Vasvije primio novac u iznosu od 100-150 KM,



odnosno da robu uputi u redovni carinski postupak;





Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Mujić Ernade i u istoj

pronašao tekstilnu robu, od Mujić Ernade zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi zatim Mujić Ernada ponudila Mašetić Mensuru dar u vidu novca kako

Mašetić Mensur ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl.



Upute o carinskom postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog, na šta je

Mašetić Mensur i pristao, te je od Mujić Ernade primio novac u njima poznatoj valuti i







putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine, na

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

27

letu iz Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljana ... Mršić Jurice i Mršić

Vesne i u istom pronašao tekstilnu robu, od istih zatražio da pristupe u kancelariju UINO

BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Mršić Jurica ponudio Mašetić Mensuru dar u vidu novca

u iznosu od 200-250 KM kako Mašetić Mensur ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo


dadžbina primjenom jedinstvene carisnke stope, odnosno kako ne bi u okviru svojih

ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio procjenu da se

radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je Mašetić Mensur i pristao, te je od Mršić

Jurice primio novac u iznosu od najmanje 200 KM, propustivši suprotno čl. 16. Upute o




58. Keč Maid, Lončar Zoran (72 u optužnici)




R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Dizdarević Eme i u istoj pronašao

tekstilnu robu, od Dizdarević Eme zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA

Sarajevo, da bi zatim Dizdarević Ema ponudila Keč Maidu dar u vidu novca u iznosu od 40

KM kako Keč Maid ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl.


carisnke stope, odnosno kako ne bi u skladu sa čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku

napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je Keč Maid i pristao,

te je, u prisustvu Lončar Zorana, od Dizdarević Eme, primio novac u iznosu od 40 KM,








Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Kordić Alema i u istom

pronašao 36 kesica po jedan kilogram arome za nargilu, da bi potom Kordić Alem ponudio

Lončar Zoranu dar u vidu novca u iznosu od 100 EUR kako Lončar Zoran ne bi u okviru

svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. (2) Upute o carinskom postupku napravio procjenu

da je roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, već kako bi Lončar Zoran u okviru svojih

ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak umanjivši vrijednost carinjene robe, na šta je

Lončar Zoran i pristao, te primio od Kordić Alema novac u iznosu od 100 EUR, a zatim ga

uputio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Hadžifejzović Zijad,

znajući za dogovor Lončar Zorana i Kordić Alema, i u istoj namjeri, a u prisustvu Kordić

Alema i carinskih službenika Čaušević Emira i Lončar Zorana, suprotno čl. 16. Upute o

carinskom postupk, bez utvrđivanja stvarne količine i vrijednosti carinjene robe, proveo

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

28

skraćeni carinski postupak na količinu robe (nargile) od tri (3) komada i vrijednost robe u

iznosu od 200 KM i popunio CPD blok broj: 201410904256 kojim je Kordić Alem obavezan

na plaćanje uvoznih dadžbina u iznosu od 67,40 KM, da bi istog dana prilikom kontrole lica

Kordić Alem i njegovog prtljaga od strane ovlaštenih službenih lica Jedinice granične

policije Aerodrom Sarajevo kod Kordić Alema bilo pronađeno ukupno 36 kesica od po

jedan (1) kilogram aroma za nargilu;

60. Lončar Zoran, Tešić Branka (76 u optužnici)

Nakon što je dana 10.4.2014. godine prilikom carinske kontrole na MA Sarajevo kod Hoši

Lejle prilikom uvoza na carinsko područje BiH MA Sarajevo, pronađena tekstilna roba i to

ženske tašne 3 koleta - 47,5 kg, koja je privremeno oduzeta i zadržana po potvrdi o

privremenom zadržavanju robe CI Aerodrom Sarajevo, broj D-28 od 10.4.214.godine, te

nakon što je Hoši Munira, majka Hoši Lejle, stupila u kontakt sa Tešić Brankom u namjeri

da sa njom dogovori uslove pod kojima će joj se privremeno oduzeta i zadržana roba

vratiti, dana 14.4.2014.godine Hoši Munira u službenoj prostoriji UINO BiH na MA

SARAJEVO Sarajevo ponudila Lončar Zoranu, u prisustvu Tešić Branke, dar u vidu novca

u iznosu od 200 KM kako bi joj Lončar Zoran u okviru svojih ovlaštenja vratio privremeno

oduzetu i zadržanu robu koja je podlijegala vraćanju u državu izvoza ili carinjenju u

redovnom carinskom postupku, na šta je Lončar Zoran i pristao, te je od Hoši Munire

primio novac u iznosu od 200 KM i vratio Hoši Muniri privremeno oduzetu i zadržanu robu,

a zatim na potvrdi o privremenom zadržavanju predmeta broj: D-28 napisao da je roba

vraćena u Istanbul dana 14.4.2014. godine na letu TK 1026, uputivši Hoši Muniru da na

eventualne upite šta se desilo sa robom odgovori da je poslala nazad u Tursku po nekim

prijateljima;





Istanbula – Republika Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Bešić Senade i

u istom pronašao tekstilnu robu, od Bešić Senade zatražio da pristupi u kancelariju UINO

BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Lončar Zoran zatražio od Bešić Senade dar u vidu novca




procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je Bešić Senada i pristala, te mu

je dala, a Zoran Lončar je od nje, u prisustvu carinskog službenika Čaušević Emira, primio





S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

29

Dana 15.4.2014. godine, oko 20,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što su Lončar Zoran i

Čaušević Emir u okviru vršenja svojih ovlaštenja provođenja carinskog nadzora i postupka

nad robom koju putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i

Hercegovine, na letu iz Istanbula – Republika Turska izvršili kontrolu ličnog prtljaga

državljanke ... Šarkanović Ružice i u istom pronašli tekstilnu robu, Lončar Zoran od

Šarkanović Ružice zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi

zatim Lončar Zoran zatražio od Šarkanović Ružice dar u vidu novca kako ne bi u okviru

svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i

naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carisnke stope, odnosno kako ne


komercijalnog karaktera, na šta je Šarkanović Ružica i pristala, te mu je dala, a Zoran

Lončar je od nje, a u prisustvu carinskog službenika Čaušević Emira, primio novac u

iznosu od najmanje 100 KM, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da




Nakon što je dana 19.4.2014. godine prilikom carinske kontrole na MA Sarajevo kod

Ragipović Vasvije prilikom uvoza na carinsko područje BiH, MA Sarajevo, pronađena

tekstilne roba i to 3 koleta tekstila - 62 kg, koja je privremeno oduzeta i zadržana po

potvrdi o privremenom zadržavanju robe CI Aerodrom Sarajevo, broj D-32 od 19.4.2014.

godine, te nakon što je Ragipović Vasvija nakon privremenog oduzimanja i zadržavanja

robe stupila u kontakt sa Lončar Zoranom u namjeri da sa njim dogovori uslove pod kojima

će joj se privremeno oduzeta i zadržana roba vratiti, dana 21.4.2014. godine Ragipović

Vasvija u službenoj prostoriji UINO BiH na MA Sarajevo ponudila Lončar Zoranu dar u

vidu novca u iznosu od 500 KM kako bi joj Lončar Zoran u okviru svojih ovlaštenja vratio

privremeno oduzetu i zadržanu robu koja je podlijegala vraćanju u državu izvoza ili

carinjenju u redovnom carinskom postupku, na šta je Lončar Zoran i pristao, te je od

Ragipović Vasvije primio novac u iznosu od 500 KM i vratio Ragipović Vasviji privremeno

oduzetu i zadržanu robu, a zatim na potvrdi o privremenom zadržavanju predmeta broj: D-

32 napisao da je roba vraćena u Istanbul dana 21.4.2014. godine na letu TK 1026,

uputivši Ragipović Vasviju da na eventualne upite šta se desilo sa robom odgovori da je

poslala nazad u Tursku po nekim prijateljima;





Istanbula - R. Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Vrtagić Fehima i u

istom pronašao motornu pilu, od Vrtagić Fehima zatražio da pristupi u kancelariju UINO

BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Vrtagić Fehim ponudio Mašetić Mensuru dar u vidu

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

30

novca kako Mašetić Mensur ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski


primjenom jedinstvene carisnke stope, na šta je Mašetić Mensur i pristao, te je od Vrtagić

Fehima primio novac u iznosu od 20 US dolara, propustivši suprotno čl. 16. Upute o


neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem (CPD);


Nakon što je dana 24.4. i 25.4.2014. godine državljanin … Joško Cvitanović putem

telefonskih razgovora i SMS poruka uspostavio kontakt sa Lončar Zoranom raspitujući se

kada će Lončar Zoran biti na dužnosti, a sve sa ciljem da za sebe ishodi povoljniji tretman

prilikom carinske kontrole na MA Sarajevo, dana 3.5.2014. godine, oko 16,00 sati, nakon

što je Cvitanović Joško na MA Sarajevo pristupio carinskoj kontroli, Cvitanović Joško je

ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca kako Lončar Zoran ne bi u okviru vršenja svojih


sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine, na letu iz Istanbula –

Republika Turska izvršio kontrolu njegovog ličnog prtljaga, na šta je Lončar Zoran i pristao,

te je, znajući da se u prtljagu Cvitanović Joška nalazi roba koja podliježe carinskom

postupku, od Cvitanović Joška primio novac u njima poznatoj valuti i iznosu, te propustio

da izvrši kontrolu njegovog ličnog prtljaga;

66. Branka Tešić (82 u optužnici)

Nakon što je dana 30.4.2014. godine državljanin … Vujica Darijo putem SMS poruka

uspostavio kontakt sa Tešić Brankom raspitujući se kada će Tešić Branka biti na dužnosti,

a sve sa ciljem da za sebe ishodi povoljniji tretman prilikom carinske kontrole na MA

Sarajevo, dana 4.5.2014. godine, oko 14,00 sati, nakon što je Vujica Darijo na MA

Sarajevo pristupio carinskoj kontroli, Vujica Darijo je ponudio Tešić Branki dar u vidu

novca kako Tešić Branka ne bi u okviru vršenja svojih ovlaštenja provođenja carinskog


Bosne i Hercegovine, na letu iz Istanbula – Republika Turska izvršila kontrolu njegovog

ličnog prtljaga, na šta je Tešić Branka i pristala, te je, znajući da se u prtljagu Vujica Darija

nalazi roba koja podliježe carinskom postupku, od Vujica Darija primila novac u njima

poznatoj valuti i iznosu, propustivši da izvrši kontrolu njegovog ličnog prtljaga;

67. Zoran Lončar (86 u optužnici)




Istanbula – Republika Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Đipa Mirsade i

u istoj pronašao tekstilnu robu, od Đipa Mirsade zatražio da pristupi u kancelariju UINO

BIH na MA Sarajevo, da bi zatim od Đipa Mirsade zahtjevao da plati iznos uvoznih

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

31

dažbina i poreza na dodatnu vrijednost na kotrolisanu robu, na šta je Đipa Mirsada

ponudila Lončar Zoranu dar u vidu novca u iznosu od 30 EUR kako Lončar Zoran ne bi u


postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carinske stope, na šta

je Lončar Zoran i pristao, te je od Đipa Mirsade primio novac u iznosu od 30 EUR,


robe i izda potvrdu o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem (CPD);

68. Zoran Lončar (87 u optužnici)




Beča – Republika Austrija izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Huskić Nermina i

u istom pronašao dva laptopa, od Huskić Nermina zatražio da pristupi u kancelariju UINO

BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Lončar Zoran zahtjevao od Huskić Nermina da plati

uvozne dažbine na robu koja se uvozi u iznosu od 140 KM, na šta je Huskić Nermin

ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca u iznosu od 20 EUR i 20 US dolara kako Lončar

Zoran ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o


stope, na šta je Lončar Zoran i pristao, te je od Huskić Nermina primio novac u iznosu od

20 EUR i 20 US, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku da izvrši


usmenim putem (CPD).

Čime su:

1. Optuženi Sadiković Vehid, u radnjama opisanim pod tačkama 1.a), 1.b) i 1.c) izreke

presude počinio produženo krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana

220. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 54. KZ BiH

2. Optuženi Lončar Zoran, u radnjama opisanim pod tačkama 2., 4., 6., 9., 10., 11.,

14., 16., 17., 18., 19., 20., 21., 23., 24., 26., 27., 28., 29., 35., 36., 37., 38., 39., 40.,

41., 42., 43., 45., 46., 47., 51., 53., 54., 55., 58., 59., 60., 61., 62., 63., 65., 67. i 68.

izreke presude počinio produženo krivično djelo Primanje dara i drugih oblika koristi,

iz člana 217. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 29. i 54. KZ BiH

3. Optuženi Mašetić Mensur, u radnjama opisanim pod tačkama 5., 12., 13., 15., 25.,

49., 50., 52., 56., 57. i 64. izreke presude počinio produženo krivično djelo Primanje

dara i drugih oblika koristi, iz člana 217. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 29. i 54. KZ

BiH

4. Optuženi Keč Maid, u radnjama opisanim pod tačkama 2., 3., 4., 13., 18., 19., 26.,

31., 32., 33., 34., 53. i 58. izreke presude počinio produženo krivično djelo Primanje

dara i drugih oblika koristi, iz člana 217. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 29. i 54. KZ

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

32

BiH

5. Optužena Tešić Branka, u radnjama opisanim pod tačkama 4., 7., 11., 22., 23., 29.,

45., 60. i 66. izreke presude počinila produženo krivično djelo Primanje dara i drugih

oblika koristi, iz člana 217. stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 29. i 54. KZ BiH

6. Optuženi Hanjalić Muhamed, u radnjama opisanim pod tačkama 2., 5., 8., 11., 18.,

19., 23., 30., 44., 45., 46., 47., 48. i 54. izreke presude počinio produženo krivično

djelo Primanje dara i drugih oblika koristi, iz člana 217. stav 1. KZ BiH, u vezi sa

članom 29. i 54. KZ BiH,

Pa Sud:

1. Optuženog Sadiković Vehida, na osnovu člana 220. stav 1. KZ BiH, te odredbi

članova 39., 42. i 48. KZ BiH, osuđuje:

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

Na osnovu člana 41. i 46. KZ BiH, optuženom Sadiković Vehidu izriče se, kao sporedna,

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 2.000,00 (DVIJE HILJADE) KM

koju novčanu kaznu je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude. U

slučaju da se novčana kazna ne može u cijelosti platiti u roku koji je utvrđen ovom

presudom novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora u skladu sa članom 47. KZ BiH.

2. Optuženog Lončar Zorana, na osnovu člana 217. stav 1. KZ BiH, te odredbi članova

39., 42. i 48. KZ BiH, osuđuje:

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

Na osnovu člana 41. i 46. KZ BiH, optuženom Lončar Zoranu izriče se, kao sporedna,

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 4.000,00 (ČETIRI HILJADE) KM




3. Optuženog Mašetić Mensura, na osnovu člana 217. stav 1. KZ BiH, te odredbi članova

39., 42. i 48. KZ BiH, osuđuje:

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

33

Na osnovu člana 41. i 46. KZ BiH, optuženom Mašetić Mensuru izriče se, kao sporedna,





4. Optuženog Keč Maida, na osnovu člana 217. stav 1. KZ BiH, te odredbi članova 39.,

42. i 48. KZ BiH, osuđuje:


Na osnovu člana 41. i 46. KZ BiH, optuženom Keč Maidu izriče se, kao sporedna,





5. Optuženu Tešić Branku, na osnovu člana 217. stav 1. KZ BiH, te odredbi članova 39.,

42. i 48. KZ BiH, osuđuje:

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

Na osnovu člana 41. i 46. KZ BiH, optuženoj Tešić Branki izriče se, kao sporedna,


koju novčanu kaznu je optužena dužna platiti u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti

presude. U slučaju da se novčana kazna ne može u cijelosti platiti u roku koji je utvrđen

ovom presudom novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora u skladu sa članom 47.

KZ BiH.

7. Optuženog Hanjalić Muhameda, na osnovu člana 217. stav 1. KZ BiH, te odredbi

članova 39., 42. i 48. KZ BiH, osuđuje:


Na osnovu člana 41. i 46. KZ BiH, optuženom Hanjalić Muhamedu izriče se, kao

sporedna,

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

34





Na osnovu člana 56. KZ BiH optuženim Sadiković Vehidu, Lončar Zoranu i Keč Maidu, se

u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme koje su imenovani proveli u pritvoru od

02.06.2014. godine do 01.07.2014. godine.

Na osnovu člana 69. stav 1. tačka d), KZ BiH, a u vezi sa članom 74. stav 1. i 2. KZ BiH,

prema optuženim Lončar Zoranu, Tešić Branki i Hanjalić Muhamedu se izriče mjera

sigurnosti oduzimanja predmeta i to:

- Od optuženog Lončar Zorana, mobilni telefon marke „Nokia“, plavo-crne boje, sa

pripadajućom SIM karticom „M-tel“, serijskog broja: 893870508081250740 8, IMEI:

359742/04/450035/7, privremeno oduzet prema Potvrdi o privremenom oduzimanju

predmeta broj: 17-10-2-4/14 od 02.06.2014. godine;

- Od optužene Tešić Branke, mobilni telefon marke „Samsung“, crne boje, bez SIM kartice,

IMEI: 359234/04/934930/3 i mobilni telefon marke „HTC“, crno-bijele boje, sa ljubičastom

futrolom, sa pripadajućom SIM karticom, IMEI: 358280052313174, privremeno oduzeti

prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-7/14 od 02.06.2014.

godine;

- Od optuženog Hanjalić Muhameda, mobilni telefon marke „Samsung“, crne boje, sa ultra

SIM karticom pretplatničkog broja:061/134-342 serijskog broja: 8938761000300074806,

IMEI: 353667/02/221604/7, privremeno oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju

predmeta broj:17-10-2-5/14 od 02.06.2014. godine.

Na osnovu člana 110. i 111. KZ BiH, od optuženih Sadiković Vehida, Mašetić Mensura i

Keč Maida, se oduzima imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela i to:

- Od optuženog Sadiković Vehida novčani iznos od 112,00 KM, iznos od 940,00 Eura

(785,00 Eura+155,00 Eura) i iznos od 305,00 US dolara, privremeno oduzeti po

Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-1/14 od 2.6.2014.

godine;

- Od optuženog Mašetić Mensura novčani iznos od 830,00 Eura i iznos od 140,00 US

dolara, privremeno oduzeti po Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj:

17-10-2-8/14 od 2.6.2014. godine;

- Od optuženog Keč Maida novčani iznos od 870,00 Eura, privremeno oduzet po


godine,

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

35

na način da se navedeni novčani iznosi, koji su ranije privremeno oduzeti, trajno

oduzimaju i isti će po pravosnažnosti presude biti uplaćeni u korist budžeta Bosne i

Hercegovine.

Na osnovu odredbi člana 188. stav 1. u vezi sa članom 186. stav 2. Zakona o krivičnom

postupku Bosne i Hercegovine, optuženi Sadiković Vehid, Lončar Zoran, Mašetić Mensur,

Keč Maid, Tešić Branka i Hanjalić Muhamed obavezuju se na plaćanje troškova krivičnog

postupka, čiji će iznos Sud utvrditi posebnim rješenjem, po pribavljanju potrebnih

podataka.

II

1. Sadiković Vehid

2. Lončar Zoran

3. Mašetić Mensur

4. Šemdin Taufik

5. Keč Maid

6. Tešić Branka

7. Hanjalić Muhamed

8. Burnazović Damir

9. Dudo Damir, sa ličnim podacima kao u spisu,

Na osnovu člana 284. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine,

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

Da su:

U vremenskom periodu od januara do 01.06.2014. godine, u službenim prostorijama

Uprave za indirektno/neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UINO BiH), Carinska

ispostava Aerodrom Sarajevo (CI Aerodrom Sarajevo),na Međunarodnom aerodromu

Sarajevo (MA Sarajevo), koristeći svojstvo službenih lica UINO BIH, s pravima i

obavezama koje proizlaze iz ovlaštenja propisanih čl. 29. st. (1) Zakona o upravi za

indirektno oporezivanje BiH („Službeni glasnik BiH“, broj: 89/05), kao pripadnici grupe za

organizovani kriminal i to Sadiković Vehid, kao šef CI Aerodrom Sarajevo, Lončar Zoran,

Mašetić Mensur i Šemdin Taufik kao vođe smjena u CI Aerodrom Sarajevo, Keč Maid,

Tešić Branka, Čaušević Emir, Hanjalić Muhamed i Burnazović Damir, zajedno sa

Hadžifejzović Zijadom, kao carinici u CI Aerodrom Sarajevo, te Dudo Damir kao vođa tima

u Grupi za suzbijanje krijumčarenja, a koja grupa je djelovala s ciljem pribavljanja

protivpravne imovinske koristi, na način da je svako od pripadnika grupe za organizovani

kriminal imao tačno određene uloge i zadatke u odnosu na svoja službena ovlaštenja, te

obim i sadržaj poslova određenih Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji u Upravi za

indirektno oporezivanje („Službeni glasnik BiH“, broj 29/2013), pa je tako Vehid Sadiković

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

36

kao šef CI Aerodrom Sarajevo, s pravima i ovlaštenjima da organizuje i rukovodi radom CI

Aerodrom Sarajevo i vrši raspored zadataka i poslova na izvršioce, te kontroliše njihovo

izvršavanje, propuštanjem vršenja svojih dužnosti, pripadnicima grupe za organizovani

kriminal stvarao uslove za realizaciju prethodno dogovorenog plana, odnosno da ostali

pripadnici grupe kontinuirano, kada ime se za to ukaže prilika, prilikom vršenja carinskog



okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 13. st. (5), a suprotno uslovima propisanim čl. 13. st.

(2) Upute o carinskom postupku u putničkom prometu (Službeni glasnik BiH, broj 48/13, u

daljem tekstu Uputa o carinskom postupku) oslobodili od plaćanja uvoznih dadžbina na

robu koja se uvozi, te kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveli skraćeni carinski

postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatili iznos uvoznih dadžbina na robu

koja se uvozi primjenom jedinstvene carisnke stope, odnosno kako ne bi u skladu sa čl.

14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravili procjenu da roba koja se uvozi ima

komercijalni karakter, ili tako što su u okviru svojih ovlaštenja provodili skraćeni carinski

postupak bez stvarnog uvida i evidencije količine i vrijednosti robe koja se uvozi, te pri

tome umanjivali vrijednost robe koja se carini, a za te usluge od uvoznika robe primali

darove u vidu novca, a što su pripadnici grupe Lončar Zoran, Mašetić Mensur, Šemdin

Taufik, Keč Maid, Tešić Branka, Čaušević Emir, Hanjalić Muhamed, Burnazović Damir i

Dudo Damir i činili, a potom tako primljene darove u vidu novca dijelili između sebe, a

jedan dio tog novca nosili i neposredno predavali Sadiković Vehidu, pa su tako:

1. Tešić Branka i Dudo Damir, pod tačkom 8. Optužnice od 04.01.2017. godine,




Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Saračević Selvera, od

istog zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Saračević

Selver ponudio Hanjalić Muhamedu dar u vidu novca kako Hanjalić Muhamed ne bi u




postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog, na šta je Hanjalić Muhamed i

pristao, te je od Saračević Selvera primio novac u njima poznatoj valuti i iznosu,



odnosno da robu uputi na redovni carinski postupak, da bi potom tako primljeni novac, a u

prisustvu Tešić Branke, predao Dudo Damiru;

2. Mašetić Mensur, pod tačkom 20. Optužnice od 04.01.2017. godine,

Dana 18.2.2014. godine oko 20,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Mašetić Mensur u



S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

37

Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga NN lica, od istog zatražio da pristupi u

kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim NN lice ponudilo Mašetić Mensuru dar

u vidu novca kako bi ga Mašetić Mensur u okviru svog ovlaštenja propisanog čl. 13. st. (5)

Upute o carinskom postupku, a suprotno uslovima propisanim čl. 13. st. (2) Upute o

carinskom postupku oslobodio od plaćanja uvoznih dadžbina, te kako ne bi u okviru svojih





na šta je Mašetić Mensur i pristao, te je od NN lica primio novac u njima poznatoj valuti i




3. Lončar Zoran, pod tačkom 38. Optužnice od 04.01.2017. godine,




Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Šoljić Edina i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Šoljić Edina zatražio da pristupi ispred kancelarije UINO BIH

na MA Sarajevo, da bi ga zatim Lončar Zoran pozvao da pristupi u kancelariju, nakon čega

je Šoljić Edin ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca kako Lončar Zoran ne bi u okviru

svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio procjenu

da je roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, već kako bi Lončar Zoran u okviru

vršenja svog ovlaštenja i to provođenja skraćenog carinskog postupka na robu koja se

uvozi iz čl. 14. Upute o carinskom postupku, umanjio iznos vrijednosti carinjene robe, na

šta Lončar Zoran nije pristao već je tražio još novca, pa je Šoljić Edin ponudio Lončar

Zoranu još jednu novčanicu njima poznate valute i iznosa, da bi Lončar Zoran na

ponuđeno i pristao, te od Šoljić Edina primio ukupno ponuđeni iznos novca od 300 KM, a

nakon toga suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku bez utvrđivanja stvarne količine i

vrijednosti carinjene robe proveo skraćeni carinski postupak i popunio CPD blok broj

201410904126 kojim je Šoljić Edin obavezan da plati uvozne dadžbine u iznosu od 96,10

KM;

4. Tešić Branka, pod tačkom 47. Optužnice od 04.01.2017. godine,

Nakon što je Tešić Branka u namjeri da Vujica Darija obavijesti o povoljnom vremenu kada

može pristupiti carinskoj kontroli na MA Sarajevo radi carinjenja robe koju uvozi na

carinsko područje BiH protivno uslovima propisanim Uputom o carinskom postupku, dana

28.2.2014.godine u 18,02 sati putem SMS poruke sa broja telefona 38761181449

obavijestila Vujica Darija na broj telefona 38763338884 da će ona dana 1.3.2014.godine

raditi naveče, a da će ujutru raditi “Hamo”, te ga Vujica Darijo “tiho podsjeti”, dana

1.3.2014.godine, oko 9,00 sati, nakon što je Lončar Zoran u okviru vršenja svojih



S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

38

R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Vujica Darija i u istom pronašao

tekstilnu robu, od Vujica Darija zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA

Sarajevo, da bi zatim Vujica Darijo ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca u iznosu od

150-200 KM kako Lončar Zoran ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski




je Lončar Zoran i pristao, te je od Vujica Darija primio navedeni novčani iznos, propustivši



da robu uputi u carinjenje u redovnom carinskom postupku;

5. Mašetić Mensur i Keč Maid, pod tačkom 54. Optužnice od 04.01.2017. godine,




Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga NN lica, od istog zatražio da pristupi u

kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo i od njega zahtjevao dar u vidu novca u iznosu od

20 EUR kako bi ga u okviru svog ovlaštenja propisanog čl. 13. st. (5) Upute o carinskom

postupku, a suprotno uslovima propisanim čl. 13. st. (2) Upute o carinskom postupku



dadžbina na robu koja se uvozi primjenom jedinstvene carisnke stope, odnosno kako ne bi

u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravio

procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je NN lice i pristalo, te je

Mašetić Mensur od njega primio iznos od 20 EUR, propustivši suprotno čl. 16. Upute o



redovni carinski postupak, da bi zatim tako dobijeni novac podijelio sa Keč Maidom;


Dana 8.3.2014. godine, na MA Sarajevo, nakon što je Mašetić Mensur u okviru vršenja


sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine izvršio kontrolu ličnog prtljaga

dva NN lica, od istih zatražio da pristupe u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi

NN lica ponudila Mašetić Mensuru dar u vidu novca kako Mašetić Mensur ne bi u okviru

svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku

u putničkom prometu i naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carisnke


procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, na šta je Mašetić Mensur i pristao, te je

od njih primio novac u njima poznatoj valuti i iznosu, propustivši suprotno čl. 16. Upute o




S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

39

7. Keč Maid, pod tačkom 59. Optužnice od 04.01.2017. godine,




R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Saračević Azema i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Saračević Azema zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH

na MA Sarajevo, nakon čega je Saračević Azem ponudio Keč Maidu dar u vidu novca

kako Keč Maid ne bi u okviru vršenja svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o

carinskom postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, već kako

bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak na robu koja se uvozi

umanjivši iznos vrijednosti carinjene robe, na šta je Keč Maid i pristao, te je od Saračević

Azema primio ponuđeni novac u njima poznatoj valuti i iznosu, a nakon toga suprotno čl.

16. Upute o carinskom postupku bez utvrđivanja stvarne količine i vrijednosti carinjene

robe proveo skraćeni carinski postupak i popunio CPD blok broj: 201410904177 kojim je

Saračević Azem obavezan na plaćanje uvoznih dadžbina u iznosu od 67,40 KM;

8. Hanjalić Muhamed, pod tačkom 60. Optužnice od 04.01.2017. godine,




iz Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Čaušević Emira i u

istom pronašao tekstilnu robu, od Čaušević Emira zatražio da pristupi u kancelariju UINO

BIH na MA Sarajevo, nakon čega je Čaušević Emir ponudio Hanjalić Muhamedu dar u

vidu novca kako Hanjalić Muhamed ne bi u okviru vršenja svojih ovlaštenja propisanih čl.


karaktera, već kako bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak na robu

koja se uvozi umanjivši iznos vrijednosti carinjene robe, na šta je Hanjalić Muhamed i

pristao, te je od Čaušević Emira primio ponuđeni novac u njima poznatoj valuti i iznosu, a

nakon toga suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku bez utvrđivanja stvarne količine i

vrijednosti carinjene robe proveo skraćeni carinski postupak i popunio CPD blok broj:

201410904183 kojim je Čaušević Emir obavezan na plaćanje uvoznih dadžbina u iznosu

od 81,75 KM;

9. Tešić Branka, pod tačkom 61. Optužnice od 04.01.2017. godine,




Istanbula - R.Turska izvršila kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Kordić Alema i u istom

pronašla nargile, od Kordić Alema zatražila da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA

Sarajevo, da bi zatim od Kordić Alema zatražila dar u vidu novca u iznosu od 100 EUR

kako bi u okviru svog ovlaštenja provela skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

40

carinskom postupku umanjivši vrijednost carinjene robe, na šta je Kordić Alem i pristao, te

je, nakon što je Tešić Branka postupila suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku i bez

utvrđivanja stvarne količine i vrijednosti carinjene robe provela skraćeni carinski postupak i

popunila CPD blok broj: 201410904184 kojim je Kordić Alem obavezan na plaćanje

uvoznih dadžbina u iznosu od 81,75 KM, dao Tešić Branki novac u iznosu od 100 EUR;

10. Burnazović Damir, pod tačkom 65. Optužnice od 04.01.2017. godine,

Dana 16.3.2014. godine, oko 20,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Ruštić Mensur u

prethodnom kontaktu sa carinskim službenikom Burnazović Damirom dogovorio da se

prilikom carinskog nadzora i postupka nad robom koju putnici nose sa sobom prilikom

ulaska u carinsko područje Bosne i Hercegovine na MA SARAJEVO Sarajevo javi cariniku

“Hami” radi povoljnijeg carinjenja robe koju nosi sa sobom, te nakon što je Lončar Zoran u


putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine izvršio

kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Ruštić Mensura i u istoj pronašao tekstilnu robu, od

Ruštić Mensura zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim

Ruštić Mensur ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca u iznosu od 490 KM kako ne bi u





od Ruštić Mensura, a u prisustvu Hanjalić Muhameda, primio navedeni novčani iznos,



odnosno da robu uputi u redovni carinski postupak, da bi nakon toga Hanjalić Muhamed

telefonom obavijestio Burnazović Damira o obavljenom;

11. Šemdin Taufik i Dudo Damir, pod tačkom 66. Optužnice od 04.01.2017. godine,

Dana 18.3.2014. godine, oko 20,00 sati, na MA Sarajevo, nakon što je Šemdin Taufik u



Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Trnka Amira i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Trnka Amira zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi zatim Trnka Amir ponudio Šemdin Taufiku dar u vidu novca kako ne bi

u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. (2) Upute o carinskom postupku napravio

procjenu da je roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, već kako bi u okviru svojih

ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak umanjivši iznos vrijednosti robe koja se

carini, na šta je Šemdin Taufik i pristao, te je, u prisustvu Dudo Damira, suprotno čl. 16.

Upute o carinskom postupku i bez utvrđivanja stvarne količine i vrijednosti carinjene robe

proveo skraćeni carinski postupak i popunio CPD blok broj: 201410904193 na iznos

vrijednosti carinjene robe od 250 KM, kojim je Trnka Amir obavezan na plaćanje uvoznih

dadžbina u iznosu od 81,75 KM, a zatim od Trnka Amira primio njima poznati iznos novca

koji je potom predao Dudo Damiru;

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

41





Istanbula - R. Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Karačić Suade i u istom

pronašao tekstilnu robu, od Karačić Suade zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na

MA Sarajevo, da bi zatim Mašetić Mensur zahtjevao od Karačić Suade dar u vidu novca u

iznosu od 50 KM kako Mašetić Mensur ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni

carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatio iznos uvoznih dadžbina



je Karačić Suada i pristala, te je Mašetić Mensur od Karačić Suade primio novac u iznosu



putem (CPD), odnosno da robu uputi da se carini u redovnom carinskom postupku;


Dana 3.4.2014. godine, oko 15,15 sati, na MA Sarajevo, nakon što su Hadžifejzović Zijad i

Keč Maid u okviru vršenja svojih ovlaštenja provođenja carinskog nadzora i postupka nad

robom koju putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine,

na letu iz Beograda – Republika Srbija izvršili kontrolu ličnog prtljaga državljanina ...

ShaMA Sarajevo Majeda i u istom pronašli jedan televizor, od ShaMA Sarajevo Majeda

zatražili da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim u cilju da

Shamesh Majedu naplate manji iznos uvoznih dažbina, Hadžifejzović Zijad, znajući da je

roba koja se uvozi nova, proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o carinskom

postupku i naplatio iznos carinskih dadžbina primjenom jedinstvene carinske stope,

popunivši CPD blok broj 20141009004247 na način da je u isti unio podatak da je uvezena

roba polovna, te da je vrijednost osnovice robe koja se uvozi 300 KM, kojim postupkom je

Shamesh Majed obavezan na plaćanje uvoznih dadžbina u iznosu od 96,10 KM, da bi

nakon toga ShaMA Sarajevoh Majed platio tako utvrđenu carinsku obavezu i Hadžifejzović

Zijadu i Keč Maidu dao novac u njima poznatom iznosu „na kafu“;





R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Borić Ahmeda i u istom pronašao

tekstilnu robu, od Borić Ahmeda zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA

Sarajevo, nakon čega je Borić Ahmed ponudio Keč Maidu dar u vidu novca kako Keč Maid

ne bi u okviru vršenja svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

42

postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, te kako bi u okviru

svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak umanjivši vrijednost carinjene robe,

na šta je Keč Maid i pristao, te je od Borić Ahmeda primio novac u iznosu od 200 KM i 20

EUR, te proveo skraćeni carinski postupak bez utvrđivanja stvarne količine i vrijednosti

robe na iznos vrijednost robe od 210 KM i popunio CPD blok broj 201410904304 kojim je

Borić Ahmed obavezan da na ime uvoznih dadžbina plati iznos od 70,27 KM;

15. Keč Maid, Hanjalić Muhamed, Sadiković Vehid, pod tačkom 84. Optužnice od

04.01.2017. godine,

Dana 16.5.2014. godine, oko 09,00 sati, nakon što su Keč Maid i Hanjalić Muhamed u



Istanbula - R.Turska izvršili kontrolu ličnog prtljaga državljana ... Recep Okumus i Yildirim

Agdaci koje je na MA Sarajevo dočekao državljanin ...... Halil Ibrahim Okumus, Keč Maid

od istih zatražio da pristupe u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, pa su Halil Ibrahim

Okumus kao prevodilac i Yildirim Agdaci pristupili u navedenu kancelariju, da bi zatim Keč

Maid i Hanjalić Muhamed upoznali kontrolisano lice Yildirim Agdaci da je vrijednost

kontrolisane robe 850 EUR i da na tu vrijednost mora platiti uvozne dadžbine, da bi nakon

toga Keč Maid na molbe kontrolisanih lica da plate manji iznos carine, u prisutnosti

Hanjalić Muhameda, a u cilju da kontrolisana lica uopšte ne plate uvozne dažbine,

saopštio istima da mogu ići sa robom, propustivši da provede skraćeni carinski postupak

ili da zadrži robu koja se uvozi, te o tome telefonskim putem upoznao Sadiković Vehida

koji se saglasio sa takvim postupkom;

16. Lončar Zoran, pod tačkom 85. Optužnice od 04.01.2017. godine,

Nakon što je dana 5.5., 7.5., 8.5. i 14.5.2014. godine državljanka … Ragipović Vasvija

putem telefonskih razgovora i SMS poruka, a dana 7.5. i prilikom neposrednog susreta,

uspostavila kontakt sa Lončar Zoranom, a sve sa ciljem da sa njim dogovori uslove pod

kojima će Lončar Zoran prema njoj i njenom ličnom prtljagu propustiti da izvrši carinsku

kontrolu prilikom uvoza robe iz Republike Turske, dana 17.5.2014.godine, oko 20,00 sati,

nakon što je na MA Sarajevo pristupila carinskoj kontroli, Ragipović Vasvija je ponudila

Lončar Zoranu dar u vidu novca kako Lončar Zoran ne bi u okviru vršenja svojih ovlaštenja

provođenja carinskog nadzora i postupka nad robom koju putnici nose sa sobom pri

ulasku na carinsko područje Bosne i Hercegovine, na letu iz Istanbula – Republika Turska

izvršio kontrolu njenog ličnog prtljaga, na šta je Lončar Zoran i pristao, te je, znajući da se

u njenom prtljagu nalazi roba koja podliježe carinskom postupku, od Ragipović Vasvije

primio novac u njima poznatoj valuti i iznosu, te propustio da izvrši kontrolu njenog ličnog

prtljaga i provede carinski postupak.

Čime bi :

- Optuženi Sadiković Vehid, u radnjama opisanim pod tačkom 84. optužnice počinio

krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

43

djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH

- Optuženi Lončar Zoran, u radnjama opisanim pod tačkama 38. i 85. optužnice

počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa

krivičnim djelom Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. KZ BiH

- Optuženi Mašetić Mensur, u radnjama opisanim pod tačkama 20., 54., 56. i 69.

optužnice počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u

vezi sa krivičnim djelom Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. KZ

BiH

- Optuženi Taufik Šemdin, u radnjama opisanim pod tačkom 66. optužnice počinio


djelom Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. KZ BiH

- Optuženi Keč Maid, u radnjama opisanim pod tačkama 54., 59. i 83. optužnice


krivičnim djelom Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. KZ BiH, a

pod tačkom 74. iz člana 217. stav 3. KZ BiH, te pod tačkom 84., u vezi sa krivičnim

djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH

- Optužena Tešić Branka, u radnjama opisanim pod tačkama 8., 47. i 61. optužnice

počinila krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa


pod tačkom 47., u vezi sa članom 31. KZ BiH

- Optuženi Hanjalić Muhamed, u radnjama opisanim pod tačkom 60. optužnice



pod tačkom 84., u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana

220. stav 1. KZ BiH

- Optuženi Burnazović Damir, u radnjama opisanim pod tačkom 65. optužnice počinio


djelom Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. KZ BiH, u vezi sa

članom 31. KZ BiH

- Optuženi Dudo Damir, u radnjama opisanim pod tačkama 8. i 66. optužnice počinio


djelom Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. KZ BiH.

Na osnovu člana 74. KZ BiH, optuženom Keč Maidu vraća se mobilni telefon marke

„iPhone“ model A1332, crne boje, sa ultra SIM karticom pretplatničkog broja: 061/519-

891, IMEI:013276002940402, sa ultra certifikatom serijskog broja:

8938761000325198911, privremeno oduzet prema Potvrdi o privremenom oduzimanju

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

44

predmeta broj: 17-10-2-3/14 od 02.06.2014. godine.

Na osnovu člana 74. KZ BiH, optuženom Burnazović Damiru vraća se mobilni telefon

marke „Samsung“, crne boje sa pripadajućom ultra SIM karticom, serijskog broja:

8938762020122160939, IMEI: 354506/05/863403/9, privremeno oduzet prema Potvrdi

o privremenom oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-10/14 od 02.06.2014. godine.

Na osnovu člana 74. KZ BiH, optuženom Dudo Damiru vraća se novac u iznosu od

3.680,00 KM, privremeno oduzet po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj:

broj: 17-10-2-26/14 od 09.6.2014. godine.

Na osnovu odredbe člana 189. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i

Hercegovine, u odnosu na oslobađajući dio presude, troškovi krivičnog postupka padaju

na teret budžetskih sredstava ovog Suda.

III

Prema optuženim:

1. Sadiković Vehid

2. Keč Maid

3. Lončar Zoran

4. Tešić Branka

5. Mašetić Mensur

Na osnovu člana 283. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine,

ODBIJA SE OPTUŽBA

Da su:

U vremenskom periodu od januara do 01.06.2014. godine, u službenim prostorijama

Uprave za indirektno/neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UINO BiH), Carinska

ispostava Aerodrom Sarajevo (CI Aerodrom Sarajevo),na Međunarodnom aerodromu

Sarajevo (MA Sarajevo), koristeći svojstvo službenih lica UINO BIH, s pravima i

obavezama koje proizlaze iz ovlaštenja propisanih čl. 29. st. (1) Zakona o upravi za

indirektno oporezivanje BiH („Službeni glasnik BiH“, broj: 89/05), kao pripadnici grupe za

organizovani kriminal i to Sadiković Vehid, kao šef CI Aerodrom Sarajevo, Lončar Zoran,

Mašetić Mensur i Šemdin Taufik kao vođe smjena u CI Aerodrom Sarajevo, Keč Maid,

Tešić Branka, Čaušević Emir, Hanjalić Muhamed i Burnazović Damir, zajedno sa

Hadžifejzović Zijadom, kao carinici u CI Aerodrom Sarajevo, te Dudo Damir kao vođa tima

u Grupi za suzbijanje krijumčarenja, a koja grupa je djelovala s ciljem pribavljanja

protivpravne imovinske koristi na način da je svako od pripadnika grupe za organizovani

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

45

kriminal imao tačno određene uloge i zadatke u odnosu na svoja službena ovlaštenja, te

obim i sadržaj poslova određenih Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji u Upravi za

indirektno oporezivanje („Službeni glasnik BiH“, broj 29/2013), pa je tako Vehid Sadiković

kao šef CI Aerodrom Sarajevo, s pravima i ovlaštenjima da organizuje i rukovodi radom CI

Aerodrom Sarajevo i vrši raspored zadataka i poslova na izvršioce, te kontroliše njihovo

izvršavanje, propuštanjem vršenja svojih dužnosti, pripadnicima grupe za organizovani

kriminal stvarao uslove za realizaciju prethodno dogovorenog plana, odnosno da ostali

pripadnici grupe kontinuirano, kada ime se za to ukaže prilika, prilikom vršenja carinskog



okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 13. st. (5), a suprotno uslovima propisanim čl. 13. st.

(2) Upute o carinskom postupku u putničkom prometu (Službeni glasnik BiH, broj 48/13, u

daljem tekstu Uputa o carinskom postupku) oslobodili od plaćanja uvoznih dadžbina na

robu koja se uvozi, te kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveli skraćeni carinski

postupak iz čl. 14. Upute o carinskom postupku i naplatili iznos uvoznih dadžbina na robu

koja se uvozi primjenom jedinstvene carisnke stope, odnosno kako ne bi u skladu sa čl.

14. st. 2. Upute o carinskom postupku napravili procjenu da roba koja se uvozi ima

komercijalni karakter, ili tako što su u okviru svojih ovlaštenja provodili skraćeni carinski

postupak bez stvarnog uvida i evidencije količine i vrijednosti robe koja se uvozi, te pri

tome umanjivali vrijednost robe koja se carini, a za te usluge od uvoznika robe primali

darove u vidu novca, a što su pripadnici grupe Lončar Zoran, Mašetić Mensur, Šemdin

Taufik, Keč Maid, Tešić Branka, Čaušević Emir, Hanjalić Muhamed, Burnazović Damir i

Dudo Damir i činili, a potom tako primljene darove u vidu novca dijelili između sebe, a

jedan dio tog novca nosili i neposredno predavali Sadiković Vehidu, pa su tako:

1. Sadiković Vehid, pod tačkom 1. Optužnice

c) Dana 26.2.2014. godine, Keč Maid nakon počinjenja radnji opisanih pod tačkama 34),

35), 36) i 37) ove optužnice, primljene darove u vidu novca raspodijelio u njemu poznate

iznose i dio novca neposredno predao Sadiković Vehidu u službenoj prostoriji UINO BiH

na MA Sarajevo,

2. Keč Maid, pod tačkom 21. Optužnice




R. Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanina ... Mršić Jurice, od istog zatražio da

pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi Mršić Jurica ponudio Keč Maidu

dar u vidu novca kako bi Keč Maid u okviru svojih ovlaštenja prilikom provođenja

skraćenog carinskog postupka umanjio iznos vrijenosti robe koja se uvozi, odnosno kako

Keč Maid ne bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. 2. Upute o carinskom

postupku napravio procjenu da je roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, pa je Keč

Maid tu ponudu pristao, a zatim suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku bez

utvrđivanja stvarne količine i vrijednosti robe koja se uvozi proveo skraćeni carinski

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

46

postupak na vrijednost kontrolisane robe u iznosu od 300 KM i sačinio CPD blok broj:

201410904110 kojim je Mršić Jurica obavezan na plaćanje uvoznih dadžbina u iznosu od

96,10 KM, da bi Mršić Jurica za navedeno platio Keč Maidu iznos od 150-200 KM;

3. Lončar Zoran, Tešić Branka, pod tačkom 25. optužnice




Istanbula - R.Turska izvršila kontrolu ličnog prtljaga NN lica, te od njega zatražila da

pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim Lončar Zoran zahtjevao od

tog NN lica dar u vidu novca u iznosu od 20 EUR kako bi ga u okviru svog ovlaštenja

propisanog čl. 13. st. (5) Upute o carinskom postupku, a suprotno uslovima propisanim čl.

13. st. (2) Upute o carinskom postupku oslobodio od plaćanja uvoznih dadžbina, te kako

ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl. 14. Upute o



carinskom postupku napravio procjenu da se radi o robi komercijalnog karaktera, pa je NN

lice pristalo na zahtjev i Lončar Zoranu, u prisutnosti carinskog službenika Tešić Branke,

dalo novac u iznosu od 20 EUR, pri čemu je Lončar Zoran propustio suprotno čl. 16. Upute

o carinskom postupku da izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda potvrdu o naplati



4. Lončar Zoran, pod tačkom 58. Optužnice

Dana 9.3.2014. godine, na MA Sarajevo, nakon što je Lončar Zoran u okviru vršenja svojih



R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljana ... Xingli Yan i Jinhui Zhang, da bi zatim

Zoran Lončar od lica Jinhui Zhang zahtjevao dar u vidu novca kako bi ga u okviru svojih

ovlaštenja propisanih čl. 13. st. (5) Upute o carinskom postupku, a suprotno uslovima

propisanim čl. 13. st. (2) Upute o carinskom postupku oslobodio od plaćanja uvoznih

dadžbina, te kako ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski postupak iz čl.

14. Upute o carinskom postupku u putničkom prometu i naplatio iznos uvoznih dadžbina



je Jinhui Zhang i pristao, te je Lončar Zoran od lica Jinhui Zhang primio novac u njima




5. Mašetić Mensur, pod tačkom 68. Optužnice


okviru vršenja svojih ovlaštenja provođenja carinskog nadzora i postupka nad robom

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

47


iz Istanbula - R.Turska izvršio kontrolu ličnog prtljaga državljanke ... Janjić Nade i u istoj

pronašao tekstilnu robu, od Janjić Nade zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA

Sarajevo, da bi zatim Janjić Nada ponudila Mašetić Mensuru dar u vidu novca u iznosu od

100 KM kako Mašetić Mensur ne bi u okviru svojih ovlaštenja proveo skraćeni carinski




komercijalnog karaktera, na šta je Mašetić Mensur i pristao, te je od Janjić Nade primio



prijavljenu usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi da se carini u redovnom

carinskom postupku;

6. Lončar Zoran, pod tačkom 73. Optužnice

Dana 3.4.2014. godine, oko 14,30 sati, na MA Sarajevo, nakon što su Keč Maid i

Hadžifejzović Zijad u okviru vršenja svojih ovlaštenja provođenja carinskog nadzora i

postupka nad robom koju putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje Bosne i

Hercegovine, na letu iz Istanbula – Republika Turska izvršili kontrolu ličnog prtljaga

državljanina ... Hoši Muhamedalija i u istoj pronašli torbe, Lončar Zoran od Hoši

Muhamedalija zatražio da pristupi u kancelariju UINO BIH na MA Sarajevo, da bi zatim

Hoši Muhamedali ponudio Lončar Zoranu dar u vidu novca kako ne bi u okviru svojih


naplatio iznos uvoznih dadžbina primjenom jedinstvene carisnke stope, odnosno kako ne


komercijalnog karaktera, na šta je Lončar Zoran i pristao, te je od Hoši Muhamedalija

primio novac u iznosu od 100 KM, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom


za robu prijavljenu usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi na carinjenje u

redovnom carinskom postupku,

- Usljed odustanka tužioca od optužnice.

Čime bi:

- Sadiković Vehid, u radnjama opisanim pod tačkom 1.c) optužnice počinio krivično

djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom

Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH

- Keč Maid, u radnjama opisanim pod tačkom 21. optužnice počinio krivično djelo

Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom

Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. KZ BiH

- Lončar Zoran, u radnjama opisanim pod tačkama 25., 58. i 73. optužnice

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

48


krivičnim djelom Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. KZ BiH

- Tešić Branka, u radnjama opisanim pod tačkom 25. optužnice počinio krivično



- Mašetić Mensur, u radnjama opisanim pod tačkom 68. optužnice počinio krivično



Na osnovu odredbe člana 189. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i

Hercegovine, u odnosu na odbijajući dio presude, troškovi krivičnog postupka padaju na

teret budžetskih sredstava ovog Suda.

O b r a z l o ž e nj e

Tok postupka

1. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine optužnicom broj: T20 0 KTO 0008888 14 od

06.11.2015. godine (potvrđena od strane ovog Suda dana 20.11.2015. godine), optužilo je

Sadiković Vehida, da je počinio krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 3.

KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1.

KZ BiH, Lončar Zorana, Mašetić Mensura, Šemdin Taufika, Tešić Branku, Čaušević Emira,

Hadžifejzović Zijada, Burnazović Damira i Dudo Damira, da su počinili krivično djelo

Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Primanje

dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. KZ BiH, te Keč Maida i Hanjalić

Muhameda, da su počinili krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH,

u vezi sa krivičnim djelom Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. KZ BiH,

te u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ

BiH. Predmetna optužnica je izmijenjena dana 04.01.2017. godine.

2. Dana 28.12.2015. godine, na ročištu za izjašnjenje o krivnji, svi optuženi su se

izjasnili da nisu krivi za radnje koje su im potvrđenom optužnicom stavljene na teret.

Nakon što je predmet dostavljen sudećem vijeću na nadležno postupanje, glavni pretres je

započeo dana 25.02.2016. godine.

3. U smislu člana 26. ZKP BiH, Sud je u toku postupka1, nakon zaprimanja sporazuma

o priznanju krivice donio rješenja kojima se postupci prema optuženim koji su sklopili

1 Na pretresu održanom dana 03.11.2016. godine, u odnosu na optuženog Hadžifejzović Zijada, te na

pretresu održanom dana 22.02.2017. godine, u odnosu na optuženog Čaušević Emira, uz saglasnost

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

49

sporazum, razdvajaju od postupka protiv optuženih Sadiković Vehida i dr., u kojim

posebnim postupcima su donesene pravosnažne presude kako slijedi: presuda Suda BiH

broj: S1 2 K 023538 16 K od 03.11.2016. godine, protiv optuženog Hadžifejzović Zijada i

presuda Suda BiH broj: S1 2 K 024505 17 K od 22.02.2017. godine, protiv optuženog

Čaušević Emira

4. Dana 04.01.2017. godine, Tužilaštvo je dostavilo Sudu izmijenjenu optužnicu, na

temelju činjeničnog stanja utvrđenog u toku glavnog pretresa. Sud nalazi da su izmjene

sadržane u izmijenjenoj optužnici dozvoljene u skladu sa članom 275. ZKP BiH2, odnosno

kreću se u okviru subjektivnog i objektivnog identiteta, analogno članu 280. stav 1. ZKP

BiH3.

5. U toku dokaznog postupka po prijedlogu Tužilaštva, na glavnom pretresu su

saslušani svjedoci: Munib Čorbić, Vahid Selimbegović, Goran Miletić, Emir Kulaglić,

Dražen Erceg, Suad Nuspahić, Vasvija Ragipović, Nada Janjić, Alem Kordić, Ahmed

Borić, Ernada Mujić, Mensur Ruštić, Selver Saračević, Senad Muhić, Jasmina Hadžić,

Sadija Kurtanović, Aida Halilović, Željka Majstorović, Zerina Berbić, Vahida Selimović,

Fadila Sporišević, Mirsada Tarić, Senada Bešić, Munira Hoši, Emir Čaušević, Ramiz

Zajmović, Amir Trnka, Mila Popara, Azem saračević, Lejla Hoši-Jashari, Muhamed Ali

Hoši, Enisa Alibegović, Dženan Šurković, Sanel Kurtović, Zahida Spiljak, Edin Šoljić, Hana

Bandić, Koviljka Vidačak, Fehim Vrtagić, Darijo Vujica, Sanela Buza, Sabina Pašović,

Ružica Šarkanović, Mirsada Đipa, Mesut Ozcoban, Muhamed Kapičija, Haris Hrković,

Memsudin Katana, Suada Bostandžić, Ema Dizdarević, Nemin Huskić, Miro Šimić. Tužilac

je izveo i dokaz čitanjem iskaza iz istrage svjedoka Mirze Aruković, iz razloga što navedeni

svjedok nije bio dostupan Sudu.

6. U spis su uloženi materijalni dokazi i to: Zapisnik o saslušanju svjedoka Sadije

Kurtanović u GP BiH, od 10.07.2014 godine – T-1; Zapisnik o saslušanju svjedoka Aide

Halilović u GP BiH, od 10.07.2014 godine – T-2; Zapisnik o saslušanju svjedoka Zerine

Berbić u GP BiH, od 01.0/.2014 godine – T-3; Zapisnik o saslušanju svjedoka Vahide

Selimović u GP BiH, od 10.07.2014 godine – T-4; Zapisnik o saslušanju svjedoka Fadile

Sporišević u GP BiH, od 09.07.2014 godine – T-5; Zapisnik o saslušanju svjedoka Senade

Bešić u GP BiH, od 16.09.2014. godine – T-6; Zapisnik o saslušanju svjedoka Mile Popara

u GP BiH, od 31.07.2014 godine – T-7; Zapisnik o saslušanju svjedoka Muhameda Ali

Hoši u GP BiH, od 04.08.2014. godine – T-8; Zapisnik o saslušanju svjedoka Enise

Alibegović u GP BiH, od 07.07.2014 godine – T-9; Zapisnik o saslušanju svjedoka

Dženana Šurković u GP BiH, od 30.07.2014 godine – T-10; Zapisnik o saslušanju

svjedoka Sanela Kurtović u GP BiH, od 09.07.2014 godine – T-11; Zapisnik o saslušanju

stranaka i branilaca optuženih, Sud je razdvojio postupak u odnosu na navedene optužene i pod novim brojem predmeta održao ročište za razmatranje sporazuma.

2 Član 275. ZKP BiH: „Ako tužitelj ocijeni da izvedeni dokazi ukazuju da se izmijenilo činjenično stanje

izneseno u optužnici, on može na glavnom pretresu izmijeniti optužnicu. Radi pripremanja odbrane, glavni pretres se može odgoditi. U ovom slučaju ne vrši se potvrđivanje optužnice.“ 3 Član 280. stav 1, ZKP BiH: „ Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na

djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici.“

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

50

svjedoka Zahide Spiljak u GP BiH, od 15.07.2014 godine – T-12; Zapisnik o saslušanju

svjedoka Edina Šoljić u GP BiH, od 21.07.2014 godine – T-13; Zapisnik o saslušanju

svjedoka Koviljke Vidačak u GP BiH, od 16.07.2014 godine – T-14; Zapisnik o saslušanju

svjedoka Sanele Buza u GP BiH, od 22.07.2014 godine – T-15; Zapisnik o saslušanju

svjedoka Sabine Pašović u GP BiH, od 03.07.2014 godine – T-16; Rješenje o internom

premještaju državnog službenika na ime Sadiković (Juso) Vehid, izdato od Uprave za

indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 01-34-2-57-53/10 od 05.02.2010. godine - T-

17; Rješenje o raspoređivanju državnog službenika na ime Sadiković Vehid, izdato od

Uprave za intirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-___ od 31.12.2004. godine - T-

18; Rješenje o raspoređivanju državnog službenika na ime Lončar Zoran, izdato od

Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-7189 od 31.12.2004. godine -

T-19; Rješenje o internom premještaju državnog službenika na ime Mašetić Mensur,

izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-4-598/06

od 27.09.2006.godine - T-20; Rješenje o raspoređivanju državnog službenika na ime

Mašetić Mensur, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-7252

od 31.12.2004. godine - T-21; Rješenje o raspoređivanju državnog službenika na ime

Šemdin Taufik, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-7187

od 31.12.2004. godine - T-22; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Keč Maid, izdato od

Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 02-34-5-875/07 od

24.12.2007. godine - T-23; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Keč Maid, izdat od

Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-4-617/06 od

27.09.2006.godine - T-24; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Keč Maid, izdat od

Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-741/05, Banja Luka,

17.01.2005. godine - T-25; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Tešić Branka, izdat od


25.09.2006.godine - T-26; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Tešić Branka, izdat od

Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-787/05 od

17.01.2005.godine - T-27; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Hanjalić Muhamed,

izdat od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 01-34-5-75/07

od 24.01.2007. godine - T-28; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Hanjalić Muhamed,

izdat od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-4-615/06

od 27.09.2006. godine - T-29; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Hanjalić Muhamed,

izdat od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-729/05 od

17.01.2005.godine - T-30; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Čaušević Emir, izdat od


28.02.2006.godine - T-31; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Čaušević Emir, izdat od

Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj:34-6966/05 od 29.07.2005. godine -

T-32; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Čaušević Emir, izdat od Uprave za

indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-7595 od 31.12.2004. godine - T-33;

Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Hadžifejzović Zijad, izdat od Uprave za indirektno-

neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-4-75/06 od 28.02.2006. godine - T-34;

Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Hadžifejzović Zijad, izdat od Uprave za indirektno-

neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-3375-1/05 od 29.07.2005. godine - T-35; Ugovor o

radu sa zaposlenikom na ime Hadžifejzović Zijad, izdat od Uprave za indirektno-neizravno

oporezivanje BiH, broj: 34-3253/05 od 24.03.2005. godine - T-36; Ugovor o radu sa

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

51

zaposlenikom na ime Hadžifejzović Zijad, izdat od Uprave za indirektno-neizravno

oporezivanje BiH, broj: 34-7596 od 31.12.2004. godine - T-37; Ugovor o radu sa

zaposlenikom na ime Burnazović Damir, izdat od Uprave za indirektno-neizravno

oporezivanje BiH, broj:01-34-2-54-215/12 od 26.04.2012. godine - T-38; Ugovor o radu sa

zaposlenikom na ime Burnazović Damir, izdat od Uprave za indirektno-neizravno

oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-4-616/06 od 27.09.2006. godine - T-39; Ugovor o

radu sa zaposlenikom na ime Burnazović Damir, izdat od Uprave za indirektno-neizravno

oporezivanje BiH, broj: 34-7636 od 31.12.2004. godine - T-40; Rješenje o internom

premještaju državnog službenika na ime Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-

neizravno oporezivanje BiH, broj: 01-34-2-54-51/13 od 29.01.2013. godine - T-41;

Rješenje o internom premještaju državnog službenika na ime Dudo Damir, izdato od

Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 01-34-2-54-815/12 od

21.12.2012.godine - T-42; Rješenje o internom premještaju državnog službenika na ime

Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 01-34-2-54-

372/12 od 03.07.2012.godine - T-43; Rješenje o internom premještaju državnog

službenika na ime Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje

BiH, broj: 01-34-2-57-535/11 od 10.08.2011. godine - T-44, sa prilozima: Dopis Vijeća

Ministara, Odbor državne službe za žalbe upućen Upravi za indirektno oporezivanje BiH –

Banja Luka, broj: 01-07-184/11 od 15.09.2011. godine, uz prilog, Rješenje Vijeća Ministara

BiH, Odbor državne službe za žalbe, broj: 01-07-184/11 od 15.09.2011. godine; Rješenje

o internom premještaju državnog službenika na ime Dudo Damir, izdato od Uprave za

indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj:01-34-2-57-83/11 od 10.03.2011.godine - T-45

sa prilozima: Dopis Vijeća Ministara, Odbor države službe za žalbe upućen Upravi za

indirektno oporezivanje BiH, n/r v.d. Direktora, broj: 01-07-99/1 od 15.04.2011. godine, uz

prilog – Rješenje Vijeća Ministara BiH, Odbor državne službe za žalbe, broj: 01-07-99/11

od 15.04.2011. godine; Rješenje o raspoređivanju državnog službenika na ime Dudo

Damir, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-7268 od

31.12.2004.godine – T-46; Rješenje o internom premještaju državnog službenika na ime

Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 01-34-2-54-

230/09 od 11.08.2009. godine - T-47; Rješenje o internom premještaju državnog

službenika na ime Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje

BiH, broj: 01-34-2-54-128/09 od 06.05.2009. godine - T-48; Rješenje o internom

premještaju državnog službenika na ime Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-

neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj:01-34-5-544/07 od 29.08.2007. godine - T-

49; Rješenje o internom premještaju državnog službenika na ime Dudo Damir, izdato od

Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka,broj: 34-4-852/06 od

25.12.2006.godine - T-50; Rješenje o internom premještaju državnog službenika na ime

Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 01-34-

6993/05 od 29.07.2005.godine - T-51; Rješenje Suda BiH broj: S1 2 K 014873 14 Krn 32

od 04.06.2014.godine kojim se prema osumnjičenim Vehidu Sadikoviću, Zoranu Lončaru,

Maidu Keču i Damiru Burnazoviću određuje pritvor - T-52; Naredba Tužilaštva BiH o

sprovođenju istrage protiv Vehida Sadikovića, Zorana Lončara, Mensura Mašetića, Taufika

Šemdina, Maida Keča, Branke Tešić, Muhameda Hanjalića, Emira Čauševića, Zijada

Hadžifejzovića i Damira Burnazovića, broj: T20 0 KTO 0008888 14 od 02.06.2014.godine -

T-53; Rješenje Suda BiH, broj: S1 2 K 014873 14 Krn 33 od 06.06.2014.godine kojim se

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

52

prema osumnjičenim Mensuru Mašetiću, Taufiku Šemdinu, Branki Tešić, Muhamedu

Hanjaliću, Emiru Čauševiću, Zijadu Hadžifejzoviću, Vasviji Ragipović, Amiru Trnki, Mirsadi

Tarić, Azemu Saračeviću, Dariju Vujici, Alemu Kordiću i Selveru Saračeviću izriču mjere

zabrane - T-54; Rješenje Suda BiH broj: S1 2 K 014873 14 Krn 36 od 10.06.2014.godine

kojim se prema osumnjičenom Damiru Dudo određuje pritvor – T-55; Prijedlog za

određivanje posebnih istražnih radnji protiv službenika Uprave za indirektno oporezivanje

BiH, zaposlenih u Centralnoj ispostavi na Međunarodnom aerodromu Sarajevo zbog

postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnog

djela iz člana 249. stav 1. KZ BiH, a u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili

ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH dostavljen od strane Ministarstva sigurnosti BiH-

Granična policija-Terenski ured za aerodrome Sarajevo broj: Pov-17-15-1-26/13 od

30.12.2013. godine, sa prilozima: Akt GP BiH, Granične provjere nad licima: pojedinačna –

tabelarna od 01.01.2013 godine do 13.12.2013 godine, Fotografija – tlocrt prizemlja MAS;

Krim-obavještajni izvještaj GP BiH, broj: pov: 17-15-4-04-15-01-20/13 od 29.04.2013

godine, Krim-obavještajni izvještaj GP BiH, broj: pov: 17-15-4-04-15-01-21/13 od

30.04.2013 godine; Krim-obavještajni izvještaj GP BiH, broj: pov: 17-15-4-04-15-01-19/13

od 29.04.2013 godine, Krim-obavještajni izvještaj GP BiH, broj: pov: 17-15-4-04-15-01-

22/13 od 06.05.2013 godine, Krim-obavještajni izvještaj GP BiH, broj: pov: 17-15-4-04-15-

01-26/13 od 20.04.2013 godine, Krim-obavještajni izvještaj GP BiH, broj: pov: 17-15-4-04-

15-01-28/13 od 22.05.2013 godine, Krim-obavještajni izvještaj GP BiH, broj: pov: 17-15-4-

04-15-01-40/13 od 06.08.2013 godine, Krim-obavještajni izvještaj GP BiH, broj: pov: 17-

15-4-04-15-01-47/13 od 30.10.2013 godine, Krim-obavještajni izvještaj GP BiH, broj: pov:

17-15-4-04-15-01-48/13 od 04.11.2013 godine - T-56 – (navedeni Krim izvještaji zajednički

su dokaz Tužilaštva i odbrane optuženih Mašetića, Šemdina i Tešić); Dopuna prijedloga za

određivanje posebnih istražnih radnji protiv Keč Maida, Tešić Branke, Lončar Zorana,

Čaušević Emira, Mašetić Mensura, Hadžifejzović Zijada, Šemdin Taufika i Hanjalić

Muhameda dostavljena od strane Ministarstva sigurnosti BiH-Granična policija broj:

Pov.17-08-2-2/14 od 10.01.2014. godine - T-57; Prijedlog Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od

10.01.2014. godine za izdavanje naredbe o sprovođenju posebnih istražnih radnji iz člana

116. stav 2. tačka c) ZKP BiH prema Keč Maidu, Tešić Branki, Lončar Zoranu, Čaušević

Emiru, Mašetić Mensuru, Hadžifejzović Zijadu, Šemdin Taufiku i Hanjalić Muhamedu zbog



ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH - T-58; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 13

Krn od 13.01.2014. godine za provođenje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2.

tačka c) ZKP BiH protiv Keč Maida, Tešić Branke, Lončar Zorana, Čaušević Emira,

Mašetić Mensura, Hadžifejzović Zijada, Šemdin Taufika i Hanjalić Muhameda zbog



ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH - T-59; Naredba Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od

16.01.2014. godine za izvršenje naredbe Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn od

13.01.2014. godine dostavljena Graničnoj policiji BiH-Centralni istražni ured Sarajevo - T-

60; Naredba Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od 16.01.2014. godine za izvršenje naredbe

Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn od 13.01.2014. godine dostavljena Obavještajno

sigurnosnoj agenciji BiH - T-61; Naredba Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od 22.01.2014.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

53

godine za pružanje tehničke pomoći pripadnicima Granične policije BiH u provođenju

naredbe Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn od 13.01.2014. godine dostavljena JP

Međunarodni aerodrom Sarajevo-Sektor za informacione i telekomunikacione tehnologije -

T-62; Izvještaj o provođenju posebnih istažnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH

određenih naredbom Suda BiH broj S1 K 014873 13 Krn od 13.01.2014. godine

dostavljen od strane Ministarstva sigurnosti BiH-Granična policija-Centralni istražni ured

broj: Pov-17-08-2-2/14 od 10.02.2014. godine - T-63; Zahtjev za produženje naredbe

Suda BiH broj S1 K 014873 13 Krn od 13.01.2014. godine protiv Keč Maida, Tešić

Branke, Lončar Zorana, Čaušević Emira, Mašetić Mensura, Hadžifejzović Zijada, Šemdin

Taufika i Hanjalić Muhameda zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo

Udruživanje radi činjenja krivičnog djela iz člana 249. stav 1. KZ BiH, a u vezi sa krivičnim

djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH dostavljen od strane

Ministarstva sigurnosti BiH-Granična policija-Centralni istražni ured Sarajevo broj: Pov-17-

08-2-2/14 od 10.02.2014. godine - T-64; Prijedlog Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od

11.02.2014. godine za izdavanje naredbe o sprovođenju – produženju posebnih istražnih

radnji iz člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH prema Keč Maidu, Tešić Branki, Lončar

Zoranu, Čaušević Emiru, Mašetić Mensuru, Hadžifejzović Zijadu, Šemdin Taufiku i

Hanjalić Muhamedu zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo


djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH - T-65; Naredba

Suda BiH broj: S1 2 K 014873 13 Krn 2 od 12.02.2014. godine za produženje posebnih

istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH protiv Keč Maida, Tešić Branke,

Lončar Zorana, Čaušević Emira, Mašetić Mensura, Hadžifejzović Zijada, Šemdin Taufika i

Hanjalić Muhameda zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo



Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od 12.02.2014. godine za izvršenje naredbe Suda BiH broj S1

2 K 014873 13 Krn 2 od 12.02.2014. godine dostavljena Graničnoj policiji BiH-Centralni

istražni ured Sarajevo - T-67; Naredba Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od 12.02.2014. godine

za izvršenje naredbe Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 2 od 12.02.2014. godine

dostavljena Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH - T-68; Zahtjev za proširenje Naredbe

Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn od 13.01.2014. godine, u smislu provođenja

posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH, a koja Naredba je

produžena Naredbom od 12.02.2014. godine kojom je određeno provođenje posebnih

istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH, protiv Keč Maida, Tešić Branke,

Lončar Zorana, Čaušević Emira, Mašetić Mensura, Hadžifejzović Zijada, Šemdin Taufika i

Hanjalić Muhameda zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo


djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH dostavljen od strane

Ministarstva sigurnosti BiH-Granična policija-Centralni istražni ured broj: Pov-17-08-2-2/14

od 26.02.2014. godine - T-69; Prijedlog Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od 26.02.2014.

godine za izdavanje naredbe o sprovođenju posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2.

tačka a) ZKP BiH prema Keč Maidu, Tešić Branki, Lončar Zoranu, Čaušević Emiru,

Mašetić Mensuru, Hadžifejzović Zijadu, Šemdin Taufiku, zbog postojanja osnova sumnje

da su počinili krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnog djela iz člana 249. stav 1.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

54

KZ BiH, a u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav

1. KZ BiH i telefonskom broju C.I. Aerodrom Sarajevo - T-70; Naredba Suda BiH broj: S1 2

K 014873 13 Krn 3 od 27.02.2014. godine za određivanje posebnih istražnih radnji iz člana

116. stav 2. tačka a) ZKP BiH prema Keč Maidu, Tešić Branki, Lončar Zoranu, Čaušević

Emiru, Mašetić Mensuru, Hadžifejzović Zijadu, Šemdin Taufiku zbog postojanja osnova

sumnje da su počinili krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnog djela iz člana 249.

stav 1. KZ BiH, a u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana

220. stav 1. KZ BiH i telefonskom broju C.I. Aerodrom Sarajevo - T-71; Naredba





dostavljena Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH - T-73; Zahtjev za dopunu Naredbe

Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 3 od 27.02.2014. godine, prema novim telefonskim

brojevima carinskih službenika Čaušević Emira, Hanjalić Muhameda i Sadiković Vehida, a

kojom Naredbom je određeno provođenje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2.

tačka a) ZKP BiH protiv Keč Maida, Tešić Branke, Lončar Zorana, Čaušević Emira,

Mašetić Mensura, Hadžifejzović Zijada, Šemdin Taufika i Hanjalić Muhameda i obustavu

iste naredbe Suda BiH prema telefonskom broju koji je koristio Čaušević Emir, zbog



ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH a koji zahtjev je dostavljen od strane Ministarstva

sigurnosti BiH-Granična policija-Centralni istražni ured broj: Pov-17-08-2-2/14 od

05.03.2014. godine - T-74; Prijedlog Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od 05.03.2014. godine za

izdavanje naredbe o sprovođenju posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a)

ZKP BiH prema Keč Maidu, Tešić Branki, Lončar Zoranu, Čaušević Emiru, Mašetić

Mensuru, Hadžifejzović Zijadu, Šemdin Taufiku i Hanjalić Muhamedu i prema novim

telefonskim brojevima carinskih službenika: Čaušević Emir, Hanjalić Muhamed i Sadiković

Vehid i naredbe za obustavljanje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a)

ZKP BiH prema broju telefona koji koristi Čaušević Emir, a zbog postojanja osnova sumnje

da su počinili krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnog djela iz člana 249. stav 1.

KZ BiH, a u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav

1. KZ BiH; Izvještaj o provođenju posebnih istažnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c)

ZKP BiH određenih naredbom Suda BiH broj S1 K 014873 13 Krn 2 od 12.02.2014.

godine dostavljen od strane Ministarstva sigurnosti BiH-Granična policija-Centralni istražni

ured broj: Pov-17-10-2-2/14 od 05.03.2014. godine - T-75; Zahtjev za produženje Naredbe

Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn od 13.01.2014. godine kojom je određeno

provođenje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH protiv Keč

Maida, Tešić Branke, Lončar Zorana, Čaušević Emira, Mašetić Mensura, Hadžifejzović

Zijada, Šemdin Taufika i Hanjalić Muhameda zbog postojanja osnova sumnje da su

počinili krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnog djela iz člana 249. stav 1. KZ BiH,

a u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH


broj: Pov-17-10-2-2/14 od 05.03.2014. godine - T-76; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K

014873 13 Krn 4 od 06.03.2014. godine za određivanje posebnih istražnih radnji iz člana

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

55

116. stav 2. tačka a) ZKP BiH prema Čaušević Emiru, Hanjalić Muhamedu i Sadiković

Vehidu i za obustavljanje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH

prema broju telefona koji koristi Čaušević Emir iz razloga što navedeni broj više nije u

funkciji, a zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo Udruživanje radi

činjenja krivičnog djela iz člana 249. stav 1. KZ BiH, a u vezi sa krivičnim djelom

Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH - T-77; Naredba Tužilaštva

BiH broj: T 15/13 od 07.03.2014. godine za izvršenje naredbe Suda BiH broj S1 2 K

014873 13 Krn 4 od 06.03.2014. godine dostavljena Graničnoj policiji BiH-Centralni



dostavljena Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH - T-79; Prijedlog Tužilaštva BiH broj: T

15/13 od 06.03.2014. godine za izdavanje naredbe o sprovođenju – produženju posebnih

istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH prema Keč Maidu, Tešić Branki,

Lončar Zoranu, Čaušević Emiru, Mašetić Mensuru, Hadžifejzović Zijadu, Šemdin Taufiku i




Suda BiH broj: S1 2 K 014873 13 Krn 5 od 14.03.2014. godine za produženje posebnih

istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH prema Keč Maidu, Tešić Branki,

Lončar Zoranu, Čaušević Emiru, Mašetić Mensuru, Hadžifejzović Zijadu, Šemdin Taufiku i








dostavljena Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH - T-83; Zahtjev za produženje Naredbe

Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 3 od 27.02.2014. godine kojom je određeno

provođenje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH protiv Keč


Zijada i Šemdin Taufika i za proširenje prema novim osobama, odnosno prema novim

telefonskim brojevima korisnika: Burnazović Damira, Dudo Damira i C.I. Aerodrom

Sarajevo, zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo Udruživanje radi


Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH, a koji zahtjev je dostavljen

od strane Ministarstva sigurnosti BiH-Granična policija-Centralni istražni ured broj: Pov-17-

08-2-2/14 od 25.03.2014. godine - T-84; Prijedlog Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od

27.03.2014. godine za izdavanje naredbe o sprovođenju (produženju) posebnih istražnih

radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH prema Keč Maidu, Tešić Branki, Lončar

Zoranu, Čaušević Emiru, Mašetić Mensuru, Hadžifejzović Zijadu, Šemdin Taufiku i C.I.

Aerodrom Sarajevo, kao i prema Burnazović Damiru, Dudo Damiru zbog postojanja

osnova sumnje da su počinili krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnog djela iz

člana 249. stav 1. KZ BiH, a u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja

iz člana 220. stav 1. KZ BiH i prema C.I. Aerodrom Sarajevo - T-85; Naredba Suda BiH

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

56

broj: S1 2 K 014873 13 Krn 6 od 27.03.2014. godine za produženje posebnih istražnih

radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH prema Keč Maidu, Lončar Zoranu, Tešić

Branki, Mašetić Mensuru, Hadžifejzović Zijadu, Šemdin Taufiku i C.I. Aerodrom Sarajevo i

određivanju posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH prema

Burnazović Damiru i Dudo Damiru zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično

djelo Udruživanje radi činjenja krivičnog djela iz člana 249. stav 1. KZ BiH, a u vezi sa

krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH - T-86;

Naredba Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od 28.03.2014. godine za izvršenje naredbe Suda

BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 6 od 27.03.2014. godine dostavljena Graničnoj policiji BiH-

Centralni istražni ured Sarajevo - T-87; Naredba Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od

28.03.2014. godine za izvršenje naredbe Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 6 od

27.03.2014. godine dostavljena Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH - T-88; Zahtjev za

produženje Naredbe Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 4 od 06.03.2014. godine kojom

je određeno provođenje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH

protiv Čaušević Emira, Hanjalić Muhameda i Sadiković Vehida i obustavu Naredbe Suda

BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 6 od 27.03.2014. godine kojom je određeno provođenje

posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH u odnosu na telefonski broj

koji je koristio Dudo Damir, zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo


djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH, a koji zahtjev je


broj: Pov-17-08-2-2/14 od 02.04.2014. godine - T-89; Prijedlog Tužilaštva BiH broj: T

15/13 od 03.04.2014. godine za izdavanje naredbe o sprovođenju – produženju posebnih

istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH prema Čaušević Emiru, Hanjalić

Muhamedu i Sadiković Vehidu i naredbe o obustavljanju sprovođenja posebnih istražnih

radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH prema broju telefona koji je koristio Dudo

Damir, a zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo Udruživanje radi


Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH - T-90; Naredba Suda BiH

broj: S1 2 K 014873 13 Krn 7 od 04.04.2014. godine za određivanje posebnih istražnih

radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH prema Čaušević Emiru, Hanjalić Muhamedu i

Sadiković Vehidu i obustavljanju posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a)

ZKP BiH prema Dudo Damiru zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo







dostavljena Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH - T-93; Zahtjev za produženje Naredbe

Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 5 od 14.03.2014. godine kojom je određeno

provođenje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH protiv Keč


Zijada, Šemdin Taufika i Hanjalić Muhameda i dopunu Naredbe Suda BiH broj S1 2 K

014873 13 Krn 7 od 04.04.2014. godine kojom je određeno provođenje posebnih istražnih

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

57

radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH u odnosu na novi telefonski broj koji koristi

NN muška osoba po nadimku „Čorbo“, zbog postojanja osnova sumnje da su počinili

krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnog djela iz člana 249. stav 1. KZ BiH, a u vezi

sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH, a koji

zahtjev je dostavljen od strane Ministarstva sigurnosti BiH-Granična policija-Centralni

istražni ured Sarajevo broj: Pov-17-08-2-2/14 od 14.04.2014. godine - T-94; Prijedlog

Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od 14.04.2014. godine za izdavanje naredbe o sprovođenju –

produženju posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. c) ZKP BiH prema Keč Maidu,

Tešić Branki, Lončar Zoranu, Čaušević Emiru, Mašetić Mensuru, Hadžifejzović Zijadu,

Šemdin Taufiku i Hanjalić Muhamedu i naredbe o sprovođenju posebnih istražnih radnji iz

člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH prema broju telefona koji koristio NN ČORBO, a zbog




Krn 8 od 14.04.2014. godine za određivanje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2.

tačka a) ZKP BiH prema NN ČORBO i produženju posebnih istražnih radnji iz člana 116.

stav 2. tačka c) ZKP BiH prema Keč Maidu, Tešić Branki, Lončar Zoranu, Čaušević Emiru,

Mašetić Mensuru, Hadžifejzović Zijadu, Šemdin Taufiku i Hanjalić Muhamedu zbog



ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH - T-96; Naredba Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od

15.04.2014. godine za izvršenje naredbe Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 8 od

14.04.2014. godine dostavljena Graničnoj policiji BiH-Centralni istražni ured Sarajevo - T-


Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 8 od 14.04.2014. godine dostavljena Obavještajno

sigurnosnoj agenciji BiH - T-98; Zahtjev za produženje Naredbe Suda BiH broj S1 2 K


radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH protiv Keč Maida, Lončar Zorana, Tešić

Branke, Mašetić Mensura, Hadžifejzović Zijada, Šemdin Taufika, Burnazović Damira,

Dudo Damira i C.I. Aerodrom Sarajevo i dopunu navedene Naredbe Suda BiH prema

novim telefonskim brojevima koje koristi C.I. Aerodrom Sarajevo, Sadiković Vehid i NN

osoba carinski službenik UIO BiH, zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično

djelo Udruživanje radi činjenja krivičnog djela iz člana 249. stav 1. KZ BiH, a u vezi sa

krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH, a koji

zahtjev je dostavljen od strane Ministarstva sigurnosti BiH-Granična policija-Centralni

istražni ured broj: Pov-17-10-2-2/14 od 25.04.2014. godine - T-99; Prijedlog Tužilaštva BiH

broj: T 15/13 od 28.04.2014. godine za izdavanje naredbe o sprovođenju posebnih

istražnih radnji iz člana 116. stav 2. a) ZKP BiH prema Keč Maidu, Lončar Zoranu, Tešić

Branki, Mašetić Mensuru, Hadžifejzović Zijadu, Šemdin Taufiku, Burnazović Damiru, Dudo

Damiru i C.I. Aerodrom Sarajevo i naredbe o sprovođenju – proširenju posebnih istražnih

radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH prema broju telefona koji koristi: C.I.

Aerodrom Sarajevo, Sadiković Vehid i NN osoba carinski službenik UIO BiH, a zbog




S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

58

Krn 9 od 28.04.2014. godine za produženje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2.

tačka a) ZKP BiH prema Keč Maidu, Lončar Zoranu, Tešić Branki, Mašetić Mensuru,

Hadžifejzović Zijadu, Šemdin Taufiku, Burnazović Damiru, Dudo Damiru i C.I. Aerodrom

Sarajevo i određivanje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH

prema C.I. Aerodrom Sarajevo, Sadiković Vehidu i NN osobi carinski službenik UIO BiH

zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo Udruživanje radi činjenja

krivičnog djela iz člana 249. stav 1. KZ BiH, a u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba

položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH - T-101; Naredba Tužilaštva BiH broj: T

15/13 od 29.04.2014. godine za izvršenje naredbe Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 9

od 28.04.2014. godine dostavljena Graničnoj policiji BiH-Centralni istražni ured Sarajevo -

T-102; Naredba Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od 29.04.2014. godine za izvršenje naredbe

Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 9 od 28.04.2014. godine dostavljena Obavještajno

sigurnosnoj agenciji BiH - T-103; Zahtjev za produženje Naredbe Suda BiH broj S1 2 K


radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH protiv Čaušević Emira, Hanjalić Muhameda i

Sadiković Vehida zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo Udruživanje

radi činjenja krivičnog djela iz člana 249. stav 1. KZ BiH, a u vezi sa krivičnim djelom

Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH i obustavu Naredbe Suda

BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 9 od 28.04.2014. godine prema broju koji koristi NN osoba

carinski službenik UIO BiH, a koji zahtjev je dostavljen od strane Ministarstva sigurnosti

BiH-Granična policija-Centralni istražni ured broj: Pov-17-08-2-2/14 od 05.05.2014. godine

- T-104; Prijedlog Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od 05.05.2014. godine za izdavanje

naredbe o sprovođenju (produženju) posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. a) ZKP

BiH prema Čaušević Emiru, Hanjalić Muhamedu i Sadiković Vehidu, zbog postojanja



iz člana 220. stav 1. KZ BiH i naredbe o obustavljanju sprovođenja posebnih istražnih

radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH prema broju telefona koji koristi NN osoba

carinski službenik UIO BiH - T-105; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 13 Krn 10 od

06.05.2014. godine za produženje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a)

ZKP BiH prema Čaušević Emiru, Hanjalić Muhamedu i Sadiković Vehidu zbog postojanja



iz člana 220. stav 1. KZ BiH i obustavi posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka

a) ZKP BiH prema NN osobi carinski službenik UIO BiH - T-106; Naredba Tužilaštva BiH

broj: T 15/13 od 07.05.2014. godine za izvršenje naredbe Suda BiH broj S1 2 K 014873 13

Krn 10 od 06.05.2014. godine dostavljena Graničnoj policiji BiH-Centralni istražni ured

Sarajevo - T-107; Naredba Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od 07.05.2014. godine za

izvršenje naredbe Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 10 od 06.05.2014. godine

dostavljena Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH - T-108; Zahtjev za produženje

Naredbe Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 8 od 14.04.2014. godine u smislu daljeg

nastavka provođenja posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH protiv

Keč Maida, Tešić Branke, Lončar Zorana, Čaušević Emira, Mašetić Mensura,

Hadžifejzović Zijada, Šemdin Taufika i Hanjalić Muhameda, dopunu navedene naredbe u

smislu provođenja posebne istražne radnje iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH prema

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

59

novim telefonskim brojevima carinskog službenika Dudo Damira zbog postojanja osnova

sumnje da su počinili krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnog djela iz člana 249.

stav 1. KZ BiH, a u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana

220. stav 1. KZ BiH i obustavu primjene posebne istražne radnje iz člana 116. stav 2.

tačka a) ZKP BiH prema telefonskom broju koji koristi NN muška osoba po nadimku

„Čorbo“, a koji zahtjev je dostavljen od strane Ministarstva sigurnosti BiH-Granična policija-

Centralni istražni ured broj: Pov-17-08-2-2/14 od 13.05.2014. godine - T-109; Prijedlog

Tužilaštva BiH broj: T 15/13 od 13.05.2014. godine za izdavanje naredbe o sprovođenju

(produženju) posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. c) ZKP BiH prema Keč Maidu,

Tešić Branki, Lončar Zoranu, Čaušević Emiru, Mašetić Mensuru, Hadžifejzović Zijadu,

Šemdin Taufiku i Hanjalić Muhamedu, naredbe o sprovođenju posebne istražne radnje iz

člana 116. stav 2. a) ZKP BiH prema Dudo Damiru zbog postojanja osnova sumnje da su



i naredbe o obustavljanju sprovođenja posebne istražne radnje iz člana 116. stav 2. tačka

a) ZKP BiH prema broju telefona za kojeg su postojale osnove sumnje da je koristio Dudo

Damir - T-110; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 13 Krn 11 od 15.05.2014. godine

za produženje posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH prema Keč

Maidu, Tešić Branki, Lončar Zoranu, Čaušević Emiru, Mašetić Mensuru, Hadžifejzović

Zijadu, Šemdin Taufiku i Hanjalić Muhamedu, za određivanje posebne istražne radnje iz

člana 116. stav 2. a) ZKP BiH prema Dudo Damiru zbog postojanja osnova sumnje da su



i obustavu izvođenja posebne istražne radnje iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH

prema broju telefona za kojeg su postojale osnove sumnje da je koristio Dudo Damir - T-


Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 11 od 15.05.2014. godine dostavljena Graničnoj

policiji BiH-Centralni istražni ured Sarajevo - T-112; Naredba Tužilaštva BiH broj: T 15/13

od 15.05.2014. godine za izvršenje naredbe Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn 11 od

15.05.2014. godine dostavljena Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH - T-113; Naredba

Tužilaštva BiH broj: T20 0 0008888 14 (T 15/13) od 04.06.2014. godine za obustavu

provođenja naredbe Suda BiH broj S1 2 K 014873 13 Krn, dostavljena Graničnoj policiji

BiH-Centralni istražni ured Sarajevo - T-114; Izvještaj o provođenju posebnih istražnih

radnji, sačinjen od strane Granične policije, CIU, broj: Pov-17-10-2-2/14 od 12.6.2014.

godine, sa prilozima i to: 4 hard diska, 18 DVD-a i 6 DVD-a; - T-115; Izvještaj o preduzetim

posebnim istražnim radnjama, sačinjen od strane Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KTO

0008888 14 od 2.7.2014. godine – T-116; Zahtjev za izdavanje naredbe Suda BiH za

pretres lica, prostorija, vozila i privremeno oduzimanje predmeta, sačinjen od strane

Granične policije BiH, broj: POV-17-10-2-2/14 od 27.5.2014. godine - T-117; Prijedlog za

izdavanje naredbe za pretres stana, prostorija i lica i privremeno oduzimanje predmeta,

sačinjen od strane Tužilaštva BiH, broj: T15/14 od 28.5.2014.godine - T-118; Naredba

Suda BiH, broj: S1 2 K 014873 13 krn 29 od 29.5.2014. godine - T-119; Naredba za

izvršenje Naredbe Suda BiH, sačinjena od strane Tužilaštva BiH, broj: T15/14 od

30.5.2014.godine – T-120; Zapisnik o pretresanju, sačinjen od strane Granične policije

BiH, broj: Pov-17-10-2-2/14-II-11 od 2.6.2014. godine – T-121; Potvrda o privremenom

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

60

oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-21/14 od 2.6.2014. godine, sačinjena od strane

Granične policije BiH, uz privremeno oduzete predmete T-122 - Potvrde o privremenom

zadržavanju robe, 1-2014, od broja D-1/14 od 23.1.2014.godine na ime Kromtz Fridrih

Oliver, do broja D-44 od 1.6.2014.godine na ime Majjer Damir; Registrator naplate CPD od

rednog broja (elektronska verzija) 2014109041 od 3.1.2014. godine na ime Žiga Tima do

rednog broja 201410904278 od 30.4.2014. godine na ime Kadrić Emir; Registrator naplate

CPD od rednog broja (elektronska verzija) 201410904279 od 2.5.2014. godine na ime

Dragija Gordana do broja 20141904342 od 30.5.2014. godine na ime Suljić Hidajet; Knjiga

dežurstava od 9.4.2011. godine do___, privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom

oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-21/14 od 2.6.2014. godine, sačinjena od strane

Granične policije BiH; Knjiga evidencije o radnom vremenu, privremeno oduzeta po potvrdi

o privremenom oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-21/14 od 2.6.2014. godine, sačinjena

od strane Granične policije BiH; Blok potvrda o naplati indirektnih poreza za robu

prijavljenu usmenim putem (CPD) od serijskog broja 032534 do 032566; Blok potvrda o

naplati indirektnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem (CPD) od serijskog broja

032567 do 032600; Dopis Suda BiH, broj: S1 2 K 014873 14 krn od 19.6.2014. godine, uz

koji se dostavlja Izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama granične policije BiH, broj:

Pov-17-10-2-2/14 od 3.6.2014. godine – T-123; Službena zabilješka, sačinjena od strane

Granične policije BiH, broj: 17-16-3-4-16-141/14 od 18.4.2014. godine, sa prilozima kao u

toj službenoj zabilješci – T-124; Službena zabilješka, sačinjna od strane Granične policije

BiH, broj: 17-12-1-SZ-17/14 od 3.5.2014. godine, sa prilogom kao u službenoj zabilješci –

T-125; Službena zabilješka, sačinjna od strane Granične policije BiH, broj: 17-16-3-04-16-

97/14 od 8.4.2014. godine, sa prilogom kao u toj službenoj zabilješci – T-126; Službena

zabilješka, sačinjna od strane Granične policije BiH, broj: 17-15-1-8/14 od 30.4.2014.

godine – T-127; Izvod iz kaznene evidencije, sačinjen od strane CJB Istočno Sarajevo,

broj: 11-2/02-234-2-279/14 od 9.6.2014. godine – T-128; Izvod iz kaznene evidencije,

sačinjen od strane MUP Kantona Sarajevo, broj: 02/1-1-2-04-8-2/2161 od 6.6.2014.

godine – T-129; Izvod iz kaznene evidencije, sačinjen od strane CJB Bijeljina, broj: 10-

02/3-230-541/14 od 10.6.2014. godine – T-130; Izvod iz kaznene evidencije, sačinjen od

strane CJB Istočno Sarajevo, broj: 11-2/02-234-36/15 od 20.1.2015. godine – T-131; Izvod

iz kaznene evidencije, sačinjen od strane MUP SBK, broj: 02/7-5-1-04-2-816/14 od

9.6.2014. godine – T-132; Izvod iz kaznene evidencije, sačinjen od strane MUP SBK, broj:

02/4-4-04-2-2-100/14 od 6.6.2014. godine – T-133; Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-

8 od 25.08.2014. godine– T-134; Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-15 od 25.08.2014.

godine – T-135; Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-16 od 25.08.2014. godine – T-136;

Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-7 od 25.08.2014. godine– T-137; Fotodokumentacija

broj:17-10-2-2/14-4 od 25.08.2014. godine – T-138; Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-

3 od 25.08.2014. godine – T-139; Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-5 od 25.08.2014.

godine– T-140; Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-2 od 25.08.2014. godine – T-141;

Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-10 od 25.08.2014. godine T-142; Fotodokumentacija

broj:17-10-2-2/14-6 od 25.08.2014. godine– T-143; Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-

1od 25.08.2014. godine - T-144; Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-13 od

25.08.2014.godine-T-145; Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-11 od 25.08.2014.

godine–T-146; Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-9 od 25.08.2014. godine – T-147;

Fotodokumentacija broj:17-10-2-2/14-14 od 25.08.2014. godine T-148; Fotodokumentacija

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

61

broj: 17-10-2-2/14-12 od 25.08.2014. godine – T-149; Naredba Suda BiH, broj: S1 2 K

014873 13 Krn 12 od 29.5.2014. godine - T-150; Zapisnik o pretresanju, sačinjen od

strane Granične policije BiH, broj: POV-17-10-2-2/14-I-1 od 2.6.2014. godine - T-151;

Zapisnik o pretresanju, sačinjen od strane Granične policije BiH, broj:POV-17-10-2-2/14-II-

1 od 2.6.2014. godine - T-152; Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, sačinjena

od strane Granične policije, broj: 17-10-2-1/14 od 2.6.2014. godine, uz privremeno

oduzete predmete – T-154: Novac u iznosu od 785 EUR i 112 KM, opisan kao trag br. 4,

novac u iznosu od 155 EUR, opisan kao trag br. 13, novac u iznosu od 305 dolara, opisan

kao trag br. 14; Naredba Suda BiH, broj: S1 2 K 014873 13 Krn 15 od 29.5.2014. godine -

T-155; Zapisnik o pretresanju, sačinjen od strane Granične policije BiH, broj:POV-17-10-2-

2/14-I-4 od 2.6.2014. godine - T-156; Zapisnik o pretresanju, sačinjen od strane Granične

policije BiH, broj:POV-17-10-2-2/14-II-4 od 2.6.2014. godine - T-157; Potvrda o

privremenom oduzimanju predmeta, sačinjena od strane Granične policije, broj: 17-10-2-

4/14 od 2.6.2014. godine, uz privremeno oduzete predmete – T-158; Mobilni telefon marke

„Nokia“, pravo-crne boje, sa pripadajućom SIM karticom „M-tel“, serijskog broja:

893870508081250740 8, IMEI: 359742/04/450035/7, Naredba Suda BiH, broj: S1 2 K


strane Granične policije BiH, broj:POV-17-10-2-2/14-II-3 od 2.6.2014. godine - T-160;

Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, sačinjena od strane Granične policije, broj:

17-10-2-3/14 od 2.6.2014.godine, uz privremeno oduzete predmete T-161; Mobilni telefon

marke „iPhone“ model A1332, crne boje, sa ultra SIM karticom pretplatničkog broja:

061/519-891, IMEI: 013276002940402, sa ultra certifikatom serijskog broja:

8938761000325198911, Novac u iznosu od 870 EUR, opisam kao trag br. 2., Naredba

Suda BiH, broj: S1 2 K 014873 13 Krn 35 od 6.6.2014. godine - T-162; Zapisnik o

pretresanju, sačinjen od strane Granične policije BiH, broj:POV-17-10-2-2/14-I-1 od

9.6.2014. godine - T-163; Zapisnik o pretresanju, sačinjen od strane Granične policije BiH,

broj:POV-17-10-2-2/14-II-1 od 9.6.2014. godine-T-164; Potvrda o privremenom

oduzimanju predmeta, sačinjena od strane Granične policije, broj: 17-10-2-26/14 od

9.6.2014. godine, uz privremeno oduzete predmete T-165; Novac u iznosu od 3680 KM,

opisan kao trag br. 9; Naredba Suda BiH, broj: S1 2 K 014873 13 Krn 21 od

29.5.2014.godine - T-166; Zapisnik o pretresanju, sačinjen od strane Granične policije

BiH, broj:POV-17-10-2-2/14-I-10 od 2.6.2014. godine - T-167; Zapisnik o pretresanju,

sačinjen od strane Granične policije BiH, broj:POV-17-10-2-2/14-II-10 od 2.6.2014. godine

- T-168; Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, sačinjena od strane Granične

policije, broj: 17-10-2-10/14 od 2.6.2014.godine, uz privremeno oduzete predmete – T-

169; Mobilni telefon marke „Samsung“, crne boje sa pripadajućom ultra SIM karticom,

serijskog broja: 8938762020122160939, IMEI: 354506/05/863403/9, Naredba Suda BiH,

broj: S1 2 K 014873 13 Krn 17 od 29.5.2014.godine - T-170; Zapisnik o pretresanju,

sačinjen od strane Granične policije BiH, broj:POV-17-10-2-2/14-I-8 od 2.6.2014. godine -

T-171; Zapisnik o pretresanju, sačinjen od strane Granične policije BiH, broj:POV-17-10-2-

2/14-II-8 od 2.6.2014. godine - T-172; Zapisnik o pretresanju, sačinjen od strane Granične

policije BiH, broj:POV-17-10-2-2/14-II-8/1 od 2.6.2014. godine - T-173; Potvrda o

privremenom oduzimanju predmeta, sačinjena od strane Granične policije, broj: 17-10-2-

8/14 od 2.6.2014.godine, uz privremeno oduzete predmete – T-174; Novac u iznosu od

830 EUR i 140 US dolara, opisan kao trag 2. do 18, Naredba Suda BiH, broj: S1 2 K

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

62


strane Granične policije BiH, broj:POV-17-10-2-2/14-I-5 od 2.6.2014. odine - T-176;

Zapisnik o pretresanju, sačinjen od strane Granične policije BiH, broj:POV-17-10-2-2/14-II

od 2.6.2014. godine - T-177; Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, sačinjena od

strane Granične policije, broj: 17-10-2-5/14 od 2.6.2014. godine, uz privremeno oduzete

predmete – T-178; Mobilni telefon marke „Samsung“, crne boje, sa ultra SIM karticom

pretplatničkog broja: 061/134-342, serijskog broja: 8938761000300074806, IMEI:

353667/02/221604/7, Naredba Suda BiH, broj: S1 2 K 014873 13 Krn 14 od

29.5.2014.godine - T-179; Zapisnik o pretresanju, sačinjen od strane Granične policije

BiH, broj:POV-17-10-2-2/14-I-7 od 2.6.2014. godine - T-180; Zapisnik o pretresanju,

sačinjen od strane Granične policije BiH, broj:POV-17-10-2-2/14-II-7 od 2.6.2014. godine -

T-181; Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, sačinjena od strane Granične

policije, broj: 17-10-2-7/14 od 2.6.2014.godine, uz privremeno oduzete predmete T-182:

Mobilni telefon marke „Samsung“, crne boje, bez SIM kartice, IMEI: 359234/04/934930/3,

Mobilni telefon marke „HTC“, crno-bijele boje, sa ljubičastom futrolom, sa pripadajućom

SIM karticom, IMEI: 358280052313174, Naredba za pretresanje mobilnih telefona,

telefonskih SIM kartica i ostalih uređaja, sačinjena od strane Tužilaštva BiH, broj: T20 0

KTO 0008888 14 od 26.6.2014. godine - T-183; Zahtjev za izdavanje naredbe Suda BiH,

sačinjen od strane Granične policije BiH, broj: pov-17-10-2-2/14 od 2.7.2014. godine - T-

184; Prijedlog za izdavanje naredbe operateru telekomunikacija, sačinjen od strane

Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KTO 0008888 14 od 2.7.2014. godine - T-185; Naredba Suda

BiH, broj: S1 2 K 014873 14 Krn 38 od 3.7.2014. godine - T-186; Dopis IZI mobil d.o.o.

Sarajevo, broj: 177-07/14 od 4.7.2014. godine - T-187; Naredba Suda BiH, broj: S1 2 K

014873 14 krn 38 od 3.7.2014.godine - T-188; Dopis Mtel a.d. Banja Luka, broj: 1-01-ST-

888-2/14 od 7.7.2014. godine - T-189; Naredba Suda BiH, broj: S1 2 K 014873 14 krn 38

od 3.7.2014.godine - T-190; Dopis JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar, broj: D03/4-

149/14-1384 od 11.7.2014. godine - T-191; Naredba Suda BiH, broj: S1 2 K 014873 14

krn 38 od 3.7.2014. godine - T-192; Dopis BH Telecom d.d. Sarajevo, broj: 03.3.-9.1-1106-

1/14. Od 7.7.2014. godine - T-193; Dopis Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KTO 0008888 14 od

11.7.2014. godine - T-194; Dopis Granične policije BiH, broj: pov-17-10-2-2/14-43 od

18.8.2014. godine - T-195; Izvještaj o izvršenoj digitalnoj forenzičkoj analizi mobitela i SIM

kartica (na DVD optičkom mediju), sačinjen od strane Granične policije BiH, broj: 17-10-1-

FT-001/14 od 23.7.2014. godine - T-196; Izvještaj o izvršenoj digitalnoj forenzičkoj analizi

laptopa i USB stikova, broj: 17-10-1-FT-001/14 od 30.7.2014.godine (printani izvještaj i na

DVD optičkom mediju) – T-197; Naredba Tužilaštva BiH za dostavljanje snimaka

nadzornih kamera, broj: T20 0 KTO 0008888 14 od 3.7.2014. godine - T-198; Dopis

Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, broj: 13558/14 od 8.7.2014. godine - T-199; Dopis

Granične policije BiH, broj: Pov: 17-10-2-2/14 od 4.9.2014.godine uz koji se dostavljaju

transkripti razgovora iz Operativne akcije „GOLD“ - T-200; Izvještaj Granične policije broj:

17-10-2-2/14 od 24.9.2014.godine, sa prilozima - T-201; Izvještaj o izvršenom pregledu

potvrda o privremenom zadržavanju robe, sačinjen od strane Granine policije BiH, broj:

17-10-2-2/14 od 24.9.2014. godine, sa prilozima - T-202; Službena zabilješka broj: 17-10-

2-04-16-28/14 od 8.8.2014.godine - T-203; Službena zabilješka broj: 17-10-2-04-16-29/14

od 13 – T-204; Naredba Tužilaštva BiH za analizu prikupljenih dokaza, broj: T20 0 KTO

0008888 14 od 9.6.2014.godine - T-205; Dopis UIO BiH broj: 03/3-07-1-530/14 od

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

63

22.7.2014. godine, uz koji se dostavlja dopis CI Aerodrom Sarajevo broj: 5/II-18-06/1/14

od 14.7.2014. godine i potvrde o naplati indirektnih poreza za robu prijavljenu usmenim

putem (41 kom.) – T-206; Dopis Granične policije BiH, broj: Pov 17-10-2-2-47/14 od

4.11.2014. godine; sa Analizom prikupljenih dokaza, sačinjena od strane Granične policije

BiH, broj: 17-10-2-2/14 od 24.10.2014.godine -T-207; Izvod iz evidencije prelazaka

državne granice BiH, sačinjen od strane Granične policije BiH, broj: POV 17-10-2-2/14 od

23.10.2014. godine; DVD 31 komada + CD 1 komad, kao prilog analize iz prethodne dvije

tačke - T-208; Dopis Granične policije, broj: Pov: 17-10-2-2/14 od 28.11.2014. godine, uz

koji se dostavoljaju pet (5) CD-ova sa snimljenim razgovorima iz OA „GOLD“ koji su

korišteni u izradi analize - T-209; Naredba Tužilaštva BiH za dodatnu analizu, broj: T20 0

KTO 0008888 14 od 25.12.2014.godine - T-210; Dopis Granične policije BiH, broj: Pov 17-

10-2-2/14 od 27.1.2015.godine - T-211; Dopuna analize, sačinjena od strane Granične

policije BiH, broj: 17-10-2-2/14 od 22.1.2015. godine - T-212; Ovjereni mjesečni rasporedi

rada carinskih službenika UIO CI Aerodrom Sarajevo, za period januar-maj 2014.godine,

dostavljen uz dopis UINO BiH, broj: 03/6-5/II-07-1-14-1/14 od 30.12.2014. godine – T-213;

Zapisnik o saslušanju svjedoka Suade Karačić u GP BiH, od 04.08.2014. godine – T-214;

Zapisnik o saslušanju svjedoka Eme Dizdarević u GP BiH, od 21.08.2014. godine – T-215;

Zapisnik o saslušanju svjedoka Mesut Ozcoban u GP BiH, od 26.06.2014. godine – T-216;

Zapisnik o saslušanju svjedoka Memsudin Katana u GP BiH, od 18.07.2014. godine – T-

217; Zapisnik o saslušanju svjedoka Mirza Aruković u GP BiH, od 03.07.2014. godine – T-

218; Zapisnik o saslušanju osumnjičene Branke Tešić u T BIH, od 02.06.2014. godine– T-

219; Zapisnik o saslušanju osumnjičenog Muhameda Hanjalić u T BiH, od 02.06.2014.

godine – T-220.

7. Tužilac je u toku postupka odustao od saslušanja svjedoka Marka Jurić, Mirsada

Hasić i Jurice Mršić.

8. U završnoj riječi tužilac je izveo analizu iskaza saslušanih svjedoka i uloženih

materijalnih dokaza, nakon čega je zaključio da je optužba u cijelosti dokazala krivicu

optuženih za djelo koje im je optužnicom stavljeno na teret. Naveo je da je Tužilaštvo, na

osnovu prezentovanih snimaka na glavnom pretresu, dovodeći ih u vezu sa izjavama

saslušanih svjedoka, kao i samih optuženih, izvan svake sumnje dokazalo da su optuženi

počinili krivična djela na način kako je to opisano u optužnici, odnosno da je izvan svake

sumnje dokazalo da su carinski službenici znali da kontrolisana lica uvoze robu koja je

namijenjena daljoj prodaji, te da je kao takvu uopšte nisu mogli cariniti u skraćenom

carinskom postupku i da je ista morala biti predmet redovnog carinskog postupka.

Posebno je istakao da je konkretni predmet poseban u tome što, kako navodi, predstavlja,

prekretnicu u progonu i optuženju koruptivnih krivičnih djela, s obzirom da je Tužilaštvo za

sada optužilo 17 lica koja su davala ili pristajala na zahtjeve da daju dar kako bi ishodila

povoljniji položaj za sebe u carinskom postupku, napominjući pritom da je položaj

ovlaštenih službenih lica koja su zahtijevala ili primala darove u krivičnoprocesnom smislu

mnogo teži, s obzirom na njihov službeni položaj u odnosu na lica koja su nesporno

navedenu aktivnost uvoza i prodaje robe vršila kako bi zaradili sredstva za život. Naveo je

kako iz nalaza posebnih istražnih radnji, kao i iskaza osumnjičenih, odnosno optuženih

proizlazi da je prvooptuženi kao rukovodilac Carinske ispostave znao za počinjenje

krivičnih djela od strane drugih optuženih, te da je njemu kao rukovodiocu pripadao dio

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

64

imovinske koristi stečene počinjenjem krivičnih djela, za šta su prikupljeni dokazi u

najmanje tri odvojena slučaja na način kako je to opisano u dispozitivu optužnice.

Predložio je na kraju da se optuženi oglase krivim i kazne u skladu sa zakonom, posebno

imajući u vidu otežavajuće okolnosti, da su krivična djela počinili kao službena lica,

koristeći svoj službeni položaj, te na taj način nanijeli štetu instituciji BiH u kojoj su

zaposleni.

Odbrana

(a) Odbrana optuženog Lončar Zorana

9. Odbrana optuženog je u toku glavnog pretresa izvela dokaz saslušanjem svjedoka

Keč Taufika, te optuženog Lončara u svojstvu svjedoka.

(b) Odbrana optuženog Taufik Šemdina

10. Branilac optuženog Taufik Šemdina, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka Čurćić

Zlatana, te optuženog u svojstvu svjedoka. Na prijedlog odbrane optuženog Šemdina, u

spis su uloženi materijalni dokazi: Izvod iz kontrolnika izdatih CPD blokova – O-III.1;

Službena zabilješka GP BiH, broj: 17-10-3-04-16-05/14 od 21.10.2014 godine; Službena

zabilješka GP BiH, broj: 17-10-2-04-16-29/14 od 13.08.2014 godine; Službena zabilješka

GP BiH, broj: 17-10-2-04-16-28/14 od 08.08.2014 godine; Službena zabilješka GP BiH,

broj: 17-10-2-04-16-27/14 od 08.08.2014 godine – O-III.2.

(c) Odbrana optuženog Mašetić Mensura

11. Odbrana optuženog izvela je dokaz saslušanjem optuženog u svojstvu svjedoka, te

su u spis uloženi sljedeći materijalni dokazi: Službena zabilješka GP BiH, broj: 17-10-3-04-

16-05/14 od 21.10.2014 godine; Službena zabilješka GP BiH, broj: 17-10-2-04-16-29/14

od 13.08.2014 godine; Službena zabilješka GP BiH, broj: 17-10-2-04-16-28/14 od

08.08.2014 godine; Službena zabilješka GP BiH, broj: 17-10-2-04-16-27/14 od 08.08.2014

godine – O-IV-1.

(d) Odbrana optuženog Keč Maida

12. Odbrana optuženog izvela je dokaz saslušanjem optuženog Keč Maida u svojstvu

svjedoka, te su u spis uloženi sljedeći materijalni dokazi: Rješenje UIO BiH o pokretanju

disciplinskog postupka od 03.07.2015. godine – O-V.1; Rješenje UIO BiH kojim je Maid

Keč oslobođen disciplinske odgovornosti od 03.09.2015. godine, sa prilozima – O-V.2.

Odbrana optuženog u toku postupka odustala je od saslušanja svjedoka Keč Poskić Anele

(sestre optuženog).

(e) Odbrana optužene Tešić Branke

13. Odbrana optužene Tešić Branke predložila je saslušanje optužene u svojstvu

svjedoka, ali je tokom postupka odustala od izvođenja navedenog dokaza. Na prijedlog

odbrane u spis su uloženi materijalni dokazi: Potvrda o naplati indirektnih poreza za robu

prijavljenu usmenim putem na ime Azem Saračević, od 05.02.2014. godine – O-VI.1;

Potvrda o naplati indirektnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem na ime Alem

Kordić, od 12.03.2014. godine – O-VI.2; Potvrda o naplati indirektnih poreza za robu

prijavljenu usmenim putem na ime Jusuf Ćosović, od 12.03.2014. godine – O-VI.3;

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

65

Izvod iz kontrolnika izdatih CPD blokova – O-VI.4; Rješenje UIO BiH o pokretanju

disciplinskog postupka u od 03.07.2015. godine – O-VI.5; Rješenje UIO BiH kojim se

Branka Tešić oslobađa disciplinske odgovornosti, od 03.09.2015. godine. Branilac

optužene Tešić Branke, te optuženih Mašetić Mensura i Taufik Šemdina, predložio je kao

materijalni dokaz i 9 Krim - obavještajnih izvještaja Granične policije BiH koji su uloženi u

spis kao prilog dokaza Tužilaštva broj T-56 (zajednički dokaz Tužilaštva BiH i odbrane).

(f) Odbrana optuženog Dudo Damira

14. Odbrana optuženog Dudo Damira izvela je dokaz saslušanjem svjedoka Čorbić

Muniba, te optuženog u svojstvu svjedoka. Na prijedlog odbrane u spis su uloženi

materijalni dokazi: Analitička kartica računa na ime Hasena Dudo i Damir Dudo za period

od 01.01.2014. godine do 15.07.2014. godine i isti su označeni kao dokaz odbrane O-

XI.1.

15. Odbrane optuženih Sadiković Vehida i Burnazović Damira nisu imali dokaznih

prijedloga, dok je branilac optuženog Hanjalić Muhameda odustao u toku postupka od

saslušanja optuženog u svojstvu svjedoka.

16. Branilac optuženog Sadiković Vehida, advokat Kočo Midhat, u svojoj završnoj riječi

naveo je da iz dokumentacije i dokaza koje je izvelo Tužilaštvo Bose i Hecegovine ne

proizilazi nijedan objektivan dokaz o vinosti njegovog branjenika u odnosu na inkriminaciju

koja mu se optužbom stavlja na teret. Naime, branilac ističe da se na osnovu izvedenih

dokaza ne može zaključiti da je njegov branjenik postupao kao pripadnik grupe za

organizovani kriminal. Nadalje, osporavajući pripadništvo grupi za organizovani kriminal,

branilac pojašnjava da se radi o pojedinačnim postupcima ovlaštenih službenih lica i da

zasigurno ne egzistira dogovor na bilo kojem nivou, a što je osnovno obilježje bića

krivičnog djela iz člana 250. KZ BiH. Branilac je u završnoj riječi izvršio analizu pojednih

tačaka optužnice, ističući pri tome da se iste zasnivaju na paušalnim tvrdnjama koje nisu,

ni na nivou indicije, potkrijepljene niti jednim relevantnim dokazom. S obzirom da nije

dokazano da je optuženi počinio predmetno krivično djelo, predložio je da Sud donese

oslobađajuću presudu. Optuženi Sadiković Vahid saglasio se sa navodima branioca.

17. Branilac optuženog Lončar Zorana, advokat Bojan Veselinović, u svojoj završnoj

riječi osporio je postojanje organizovane grupe koja se svim optuženim stavlja na teret,

navodeći da o postojanju navodne zločinačke organizacije nije proveden niti jedan dokaz,

da nije poznata uloga optuženih u navodnoj organizaciji, kada je ista osnovana, te kada su

optuženi postali njeni članovi. Ukazao je na vremensko neslaganje video zapisa na kojima

se temelji optužnica, da je tonski zapis i kvalitet slike izuzetno loš, te da nije precizirano

koliki je radijus kamera, prostora koji su pokrivale, te da se sa snimaka ne može utvrditi

davanje novca niti naslutiti šta se nalazi u rukama svjedoka i optuženih, što, kako navodi,

video zapise kao dokaz dovodi u sumnju. Istakao je da u konkretnom slučaju nije postojao

osnov za određivanje posebnih istražnih radnji prema opuženim, da prijedlozi Tužilaštva i

naredbe Suda nisu dovoljno obrazloženi, nego su neodređeni i nedovoljno konkretizovani,

iz kojeg razloga se video zapisi ne mogu koristiti kao zakoniti dokazi. Branilac dalje navodi

da je optužnicom navedeno da je optuženi uzimao novac iako postojanje istog nije

utvrđeno, niti je poznat iznos navodno primljenog novca, već da se o radi o

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

66

paušalnim tvrdnjama i nagađanjima, što je odbranu dovelo u poziciju da dokazuju

negativnu činjenicu da isti nije postojao. Nakon izvršene analize tačaka optužnice koje se

njegovom branjeniku stavljaju na teret, branilac ističe da ni za jednu od navedenih tačaka

nije pronađen novac niti roba, kao ni vrijednost robe koja je navodno ušla u BiH, zbog

čega su činjenični navodi iz optužnice ostali u sferi nagađanja. U nastavku izlaganja

branilac je osporio i izjave svjedoka koje su dali na zapisnik u istrazi, navodeći da su

iznuđene i date pod pritiskom i prijetnjama pritvorom, od strane ovlaštenih službenih lica,

te da se zbog toga izjave iz istrage i one koje su svjedoci dali pred Sudom ne slažu. Naveo

je da su nezakonite i izjave/zapisnici saslušanih svjedoka koji su pročitani na glavnom

pretresu, budući da su isti sačinjeni na usmeni nalog Tužioca koji nije konvalidiran

pismenim nalogom kako je predviđeno odredbama ZKP-a. Odbrana je stava da izvedenim

dokazima optužbe u toku postupka nije utvrđen iznos štete koja je nanijeta državi, kao ni

materijalne koristi koju je optuženi ostvario, a što, prema njegovim riječima čini bitne

elemente krivičnog djela iz člana 217. KZ BiH, pa se bez istih ne može govoriti o strukturi i

obimu navedenog krivičnog djela. Navodi da je nesporno da je optuženi razmjenjivao

novac u mjenjačnici MAS (Međunarodni aeorodrom Sarajevo), ali da se ni na koji način taj

novac ne može dovesti u vezu sa tačkama optužnice. Predsložio je na kraju da Sud u

skladu sa članom 284. tačka c) ZKP BiH njegovog branjenika oslobodi od optužbe, jer

Tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo da je isti odgovoran po bilo kojoj tački

optužnice.

18. Optuženi Lončar Zoran saglasio se sa navodima braniocima, te ukazujući na

relevantne zakonske i podzakonske akte iz oblasti carine i PDV-a, naveo da je UIO BiH

posebna, samostalna i specifična državna uprava, koja, da bi funkcionisala i bila glavni

izvor prihoda države, mora imati svoju sopstvenu regulativu. Istakao je da je Tužilaštvo

BiH potpuno zanemarilo nadležnost UIO BiH, te u istrazi, umjesto ovlaštenih službenih lica

carinskih organa, angažuje službenike Granične policije BiH. Ponovio je navode koje je u

završnoj riječi istakao njegov branilac, a koji se odnose na snimke kamera koji su bez

datuma i vremena i na kojima se ne vidi vrsta i količina novca. Istakao je na kraju da se ne

osjeća krivim ni po jednoj tački optužnice, te da nikakav dar, poklon ili mito nije primio

nikada. Smatra da je od muhe napravljen medvjed, pojašnjavajući da nikakvog udruživanja

niti organizovanja nije bilo. Zatražio je donošenje oslobađajuće presude i vraćanje na

posao.

19. U završnoj riječi branilac optuženog Keč Maida, advokat Baždarević Izet,

analizirajući tačke optužnice za koje se njegov branjenik tereti, naveo je da izvedeni dokazi

od stane Tužilaštva po svom kvalitetu nemaju potrebnu snagu uvjerljivosti da je optuženi

počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. Istakao je da je njegov branjenik, kao

carinski namještenik koji je radio na carinskom nadzoru u kargo prometu (a po potrebi,

zbog nedostatka ljudi i u putničkom prometu), imao znatno manja ovlaštenja od državnih

službenika (carinskih inspektora), iz čega proizlazi da nije imao ovlaštenje da odlučuje da li

neku robu treba ocariniti ili ne. Dalje navodi da Tužilaštvo nije predočilo niti jedan dokaz na

osnovu kojeg bi se izveo zaključak o pripadnosti njegovog branjenika grupi za organzovani

kriminal, te da snimci koji su puštani pred Sudom nemaju naznačen datum i vrijeme. Ističe

da je teret dokazivanja na tužiocu i da optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost. S

obzirom da nije dokazano da je optuženi počinio krivična djela koja mu se

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

67

optužnicom stavljaju na teret, branilac predlaže da Sud, primjenjujući princip „in dubio pro

reo“ donese presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe, u skladu sa članom 284.

tačka c) ZKP BiH. Opreza radi, kako dalje navodi, ukoliko Sud nađe u radnjama njegovog

branjenika elemente bića krivičnog djela, predlaže da Sud prilikom izbora krivičnopravne

sankcije ima u vidu olakšavajuće okolnosti, a to su da optuženi nije osuđivan, da je lošeg

imovinskog stanja, da je otac jednog djeteta, te da je imao korektno držanje u toku

postupka. Optuženi Keč Maid saglasio se sa navodima branioca.

20. Advokat Ahmed Fejzić, branilac optuženog Hanjalić Muhameda, u svojoj završnoj

riječi ukazao je prije svega na zakonitost dokaza Tužilaštva BiH koji su pribavljeni kao

rezultat provođenja posebnih istražnih radnji. Istakao je da naredbe Suda za provođenje

posebnih istražnih radnji ne sadrže obrazloženje kumulativnih uslova za izdavanje ove

vrste naredbe - obrazloženje osnovane sumnje da lice protiv kojeg je određena posebna

istražna radnja sam ili sa drugima učestvuje ili je učestvovao u učinjenju krivičnog djela

za koje se može odrediti primjena iste, kao ni obrazloženja razloga zbog kojih se dokazi ne

mogu pribaviti na drugi način, pozivajući se pritom na presudu Evropskog suda za ljudska

prava (ESLJP) Dragojević protiv Hrvatske, te presudu Suda BiH broj: S1 2 K 019347 Kž

od 24.02.2017. godine. Ističe da optuženi nije obaviješten o provođenju posebnih istražnih

radnji u skladu sa članom 119. stav 3. ZKP BiH. Kada je u pitanju zakonitost dokaza,

branilac ističe da je došlo do povrede odredbe člana 71. stav 1. i 2. ZKP BiH, budući da

optuženi i branilac nikada nisu pozvani na otvaranje i pregled privremeno oduzetih

predmeta, niti u dokazima postoji zapisnik o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih

predmeta. U nastavku izlaganja branilac navodi kako Tužilaštvo provedenim dokazima nije

dokazalo da su optuženi djelovali kao članovi organizovane grupe u smislu člana 250. stav

2. KZ BiH, odnosno nije obrazložilo nastanak, postojanje, način rad, hijerarhiju, kao ni

materijalnu korist koju je ostvarila grupa, nego se isključivo oslonilo na dokaze dobijene

posebim istražnim radnjama. U pogledu utvrđivanja krivice za počinjenje krivičnog djela iz

člana 217. KZ BiH, smatra da bi Sud morao imati visok standard prilikom ocjene dokaza,

pozivajući se pritom na član 3. stav 2. ZKP BiH, odnosno načelo „in dubio pro reo“. Ističe

da Tužilaštvo provedenim dokazima nije dokazalo da je prilikom kontrole ličnog prtljaga

koji su ulazili u carinsko područje bilo robe za carinjenje, da li je roba podlijegala carinskoj

kontroli, o kojoj se količini i vrsti robe radilo, s obzirom da se optužnica zasniva na

dokazima dobijenim na osnovu posebnih istražnih radnji, a iz sadržaja video zapisa nije

moguće utvrditi ove odlučne činjenice. Nakon detaljne analize tačaka optužnice koje se

njegovom branjeniku stavljaju na teret, branilac je istakao da Tužilaštvo u konkretnom

predmetu nije dokazalo neke od odlučnih činjenica tj. da su putnici sa sobom imali robu za

carinjenje, a u situacijama kada je takve robe i bilo gdje su izdavani CPD blokovi,

Tužilaštvo je samo paušalno navodilo da je naplaćena manja carina bez ikakvih

materijalnih dokaza o stvarnoj vrijednosti i količini robe. Ukazao je na postojanje Ugovora

o slobodnoj trgovini između R. Turske i BiH, te predložio da Sud, u nedostatku dokaza,

donese oslobađajuću presudu.

21. Optuženi Hanjalić Muhamed saglasio se sa navodima branioca, te dodao da mu je

zbog konkretnog krivičnog postupka od života napravljen pakao, a kao posljedica svega je

pretrpljeni moždani udar.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

68

22. Branilac optuženih Mašetić Mensura, Tešić Branke i Šemdin Taufika, advokat Bilić

Senad, u svojoj završnoj riječi osvrnuo se prije svega na postojanje grupe za organizovani

kriminal, navodeći pritom da je Tužilaštvo u dokaznom postupku trebalo i moralo provesti

dokaze na okolnosti postojanja grupe za organizovani kriminal u smislu člana 1. stav 20.

KZ BiH. Naveo je da je Tužilaštvo u optužnici od 06.11.2015. godine, samo mali dio

posvetilo elaboraciji i pojašnjenju nastanka, postojanja, načina rada, hijerarhiji

organizovane kriminalne grupe, materijalnoj koristi koju je ostvarila navedena grupa, te

drugim bitnim elementima koje je potrebno dokazati da bi se dokazalo postojanje grupe za

organizovani kriminal, kao uslova bez kojeg se ne može. U nastavku izlaganja branilac je

detaljno elaborirao obilježja grupe za organizovani kriminal, te zaključio da nijedan od

osnovnih zakonskih elemenata koji moraju egzistirati za postojanje krivičnog djela iz člana

250. KZ BiH nije bio predmet dokazivanja u konkretnom postupku. Analizirajući dokaze

optužbe koji se odnose na provođenje posebnih istražnih radnji, branilac je istakao da

prijedlozi Tužilaštva kao ni naredbe Suda ne sadrže dokaze o postojanju osnova sumnje

da je počinjeno krivično djelo, kao ni obrazloženje zboga čega se dokazi nisu mogli

prikupiti na drugi način u smislu člana 116. stav 1. ZKP BiH, što ovakve dokaze čini

nezakonitim, pozivajući se pritom na presude ESLJP, sa akcentom na presudu Dragojević

protiv Hrvatske kao i odluke Suda BiH4, u kojima je zbog nezakonitosti u provođenju

posebnih istražnih radnji došlo do oslobađajućih i odbijajućih presuda. Dodao je da Sud u

navedenim naredbama, Tužilaštvu koje je stranka u postupku, daje ovlaštenja za

izdavanje naredbi OSA-i za izvršenje naredbe Suda BiH, umjesto da Sud, koji je jedini

ovlašten za izdavanje naredbi u skladu sa članom 72.a ZKP BiH, izda naredbu operateru

telekomunikacija za dostavljanje potrebnih podataka, što naredbe i po ovom osnovu čini

nezakonitim. Smatra da je ovakvim naredbama Suda došlo do kršenja člana 8. stav 1.

EKLJP (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života). U daljem toku iznošenja

završne riječi branilac je detaljno analizirao relevantne odredbe članova Uputstva o

skraćenom carinskom postupku, napominjući da je odbrana Sudu dostavila dokaze koji se

odnose na pokretanje disciplinskog postupka u odnosu na optuženu Tešić Branku za

istovjetne radnje za koje se optužnicom tereti, kao i dokaz kojim se optužena Tešić

oslobađa odgovornosti da je počinila teže povrede službene dužnosti iz člana 18.

Pravilnika – zloupotrebe ili prekoračenja službenih ovlaštenja. Ističe da se u 87. tačaka

optužnice navodi da procjena optuženih kao službenika UIO nije bila ispravna, da se u

svakoj od tačaka optužnice radilo o robi komercijalnog karaktera, te da su carinici primali

navodne darove kako ne bi izvršili procjenu na propisani način, a da pri tome nema niti

jednog komada te robe koja je navodno pogrešno procijenjena, kao i da su saslušani

svjedoci (od kojih je većina optužena za davanje dara) tvrdili da nisu imali robu za

carinjenje. U nastavku izlaganja branilac je izvršio analizu svih tačaka optužnice za koje se

terete njegovi branjenici, kao i analizu svjedoka ovlaštenih službenih lica, te zaključio da

niti u jednom slučaju nije utvrđeno da roba sa kojom su putnici dolazili ima komercijalni

karakter i da podliježe carini u smislu Uputstva o carinskom postupku i uvoznih dažbina.

Ukazao je na povredu člana 71. ZKP BiH, navodeći da Tužilaštvo nije sprovelo radnju

4 Presuda Suda BiH broj: S1 2K 010234 14 Kž; Rješenje Suda BiH broj:S1 2K 002641 14 Kž 4 od

06.02.2015. godine; presuda Suda BiH broj: S1 2K 019347 16 K

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

69

otvaranja privremeno oduzetih predmeta, pa shodno tome, sve radnje preuzete u vezi sa

nezakonitim oduzimanjem predmeta (vještačenje mobilnih telefona) predstavljaju kako

navodi, plodove otrovne voćke i na takvim dokazima se ne može zasnivati sudska odluka.

Istakao je protivljenje prijedlogu Tužilaštva za oduzimanje predmeta od optužene Tešić

Branke (mobilnog telefona), kao i prijedlogu za oduzimanje novca od optuženog Mašetić

Mensura, navodeći da se ne radi o predmetu koji je upotrijebljen, namijenjen ili nastao

učinjenjem krivičnog djela, odnosno da se ne radi o nezakonito stečenoj imovini. Predložio

je na kraju da Sud u odnosu na optužene Mašetić Mensura, Tešić Branku i Šemdin

Taufika u skladu sa članom 284. tačka c) ZKP BiH donese oslobađajuću presudu.

23. Optuženi Mašetić Mensur saglasio se sa navodima branioca, te dodao da situacija

u kojoj se našao traje 4 godine, da svi optuženi žive u nekoj hibernaciji, suspendovani,

polu osuđeni, polu slobodni. Smatra da je cijeli postupak rezultat klime u kojoj živimo, te da

su svi ubijeđeni da su ljudi u ovim oblastima korumpirani, jer rade sa novcem. Očekuje od

Suda da će cijeniti sve dokaze i donijeti presudu. Optuženi Šemdin Taufik pridružio se

navodima branioca, te dodao da su svi navodi u tački 66. za koju se optužnicom tereti

netačni i da je cijeli postupak konstrukcija policije, ističući da mu je zbog svega navedenog

uništen život i porodica ni za šta. Optužena Tešić Branka saglasila se sa navodima

branioca iznesenim u završnoj riječi.

24. U završnoj riječi branilac optuženog Burnazović Damira, advokat Karkin Rusmir,

naveo je da se pridružuje završnim riječima kolega i svim iznesenim prigovorima, ističući

da odbrana optuženog predlaže samo jedno, a to je oslobađajuća presuda. Ovakav stav

odbrana temelji na tezi da Tužilaštvo nije dokazalo da je Burnazović počinio krivična djela

iz optužnice, napominjući da se niti jedan od provedenih dokaza ne odnosi na

Burnazovića, a oni koji su provedeni ne dokazuju počinjenje krivičnog djela. Naveo je da je

njegov branjenik u konkretnom postupku kolateralna žrtva, te da Tužilaštvo nije provelo

nijedan dokaz na okolnosti da je optuženi pripadnik grupe za organizovani kriminal. Ističe

dalje da se njegov branjenik spominje samo u tački 65. Optužnice, ali da nijedan dokaz za

tvrdnje opisane u navedenoj tački nije proveden. Naveo je da posebne istražne radnje nisu

pružile osnov da Burnazović bude optužen, kao i da nema dokaza da je isti postupao sa

umišljajem. Analizirajući dokaze provedene na navedenu tačku, branilac je naveo kako

optužba nije dokazala da je optuženi počinio bilo kakvo krivično djelo ili pribavio

materijalnu korist, a što je vidljivo i iz činjeničnih navoda tačke 65. Optužnice. Predlažio je

na kraju donošenje oslobađajuće presude zbog nedostatka dokaza. Optuženi Burnazović

Damir saglasio se sa navodima branioca.

25. Branilac optuženog Dudo Damira, advokat Kapo Muhidin, istakao je u završnoj riječi

da Tužilaštvo BiH nije ponudilo nijedan dokaz koji bi potvrdio navode optužnice. Osvrnuo

se najprije na obilježja krivičnog djela iz člana 250. KZ BiH, napominjući da njegov

branjenik ni sa jednim saoptuženim kao ni sa jednim putnikom koji ulazi na carinsku

kontrolu aerodroma nije imao telefonski kontakt, a kamo li nekakav dogovor. Naveo je

kako nijedan dokaz Tužilaštva ne ukazuje na povezivanje, dogovaranje, planiranje,

komunikaciju optuženih, te izvršenje radnji međusobno dogovorenih u okviru grupe za

organizovani kriminal. Branilac dalje ističe da Tužilaštvo nije ni pokušalo, a samim tim ni

dokazalo postojanje organizovane grupe, niti bilo kakav oblik povezanosti članova

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

70

grupe za organizovani kriminal sa strukturama vlasti, budući da je njeno djelovanje duži

vremenski period bez povezanosti sa strukturama vlasti nemoguće, a što je još jedan

dokaz o nepostojanju krivičnog djela iz člana 250. KZ BiH. Dalje navodi da je njegov

branjenik do trenutka lišavanja slobode bio zaposlenik u grupi za sprječavanje

krijumčarenja i prekršaja RC Sarajevo, na radnom mjestu vođa tima za suzbijanje

krijumčarenja i prekršaja, da je obavljao poslove koji nisu bili vezani za rad na

Međunarodnom aerodromu Sarajevo, te da se uvidom u njegove sedmične planove rada,

može vidjeti da je njegov efektivni rad na aerodromu iznosio otprilike 4 sata rada u 14

dana. Nakon analize tačaka 8. i 66. Optužnice za koje se tereti njegov branjenik, kao i

iskaza svjedoka, branilac je naveo da navodi u navedenim tačkama nisu potvrđeni

nijednim dokazom od strane Tužilaštva, odnosno da su iste proizvoljne i bez ijednog

konkretnog dokaza. U pogledu privremeno oduzetog novca u iznosu od 3.680,00 KM,

branilac ističe da je optuženi dostavio Sudu dokaz o porijeklu istog i da je dokazao da isti

ne potiče niti se može dovesti u vezu sa izvršenjem krivičnog djela. Kako provedenim

dokazima Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi počinio krivična djela koja mu se

optužnicom stavljaju na teret, odbrana predlaže da Sud donese oslobađajuću presudu.

26. Optuženi Dudo Damir u završnoj riječi saglasio se sa navodima branioca i dodao da

je protiv njega podignuta neutemeljena optužnica, da nijedna tvrdnja nije potkrijepljena

materijalnim dokazom, te da je ista praćena medijskom hajkom čime je presumpcija

nevinosti u osnovi bila narušena. Optuženi je posebno istakao da vještačenjem njegovog

privremeno oduzetog telefona i SiM kartice nije utvrđena nikakva telefonska komunikacija

ni sa jednim carinikom niti sa bilo kojim putnikom za svih pet mjeseci koliko su provođene

posebe istražne radnje. Ističe da vještačenjem njegova tri privremeno oduzeta usb stika

nije pronađeno ništa što bi se moglo dovesti u vezu sa bilo kojim krivičnim djelom, a da

privremeno oduzeti novac potiče od legalno stečene plate njega i njegove supruge kao

prosvjetnog radnika, što je dokazano izvodima Unicredit banke. Naveo je da od 56

svjedoka koliko je bilo saslušano pred Sudom poznaje svega četiri i da ga niko od njih nije

prozvao za bilo kakvu umiješanost u neko krivično djelo i da su isti i istakli da ga poznaju

kao poštenu i profesionalnu osobu. Naglašava da u dva sporna događaja, koja mu se

optužnicom stavljaju na teret, nije učinjen nijedan propust u carinskom postupku, niti je

kome od putnika omogućen povoljniji postupak carinjenja robe, niti da je budžet države

oštećen njegovim postupcima. Na kraju ističe da je ocjenjivan najvišom ocjenom i da je

više puta novčano nagrađivan za potignute rezultate u radu, da je nevin i da samo traži

pravdu pred Sudom.

Procesne odluke Suda

(g) (Ne) prihvatanje dokaznih prijedloga odbrane

27. Sud je prihvatio sve prijedloge dokaza odbrana optuženih koji su

dostavljeni/predloženi Sudu, a koji su detaljno pobrojani u paragrafima 13-15 presude, pa

ih na ovom mjestu neće ponovo navoditi, izuzev prijedloga odbrane optuženog Keč Maida

i optuženog Taufik Šemdina za reproduciranje video snimaka koji se odnose na događaje

broj 59, 74, 84 (u odnosu na optuženog Keča) i 66 optužnice (u odnosu na optuženog

Šemdina), koje je Sud odbio iz razloga što su navedeni snimci u toku postupka

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

71

prezentirani u sudnici, te nema potrebe da se isti ponovo gledaju.

(h) Odgađanje pretresa u trajanju dužem od 30 dana

28. U toku glavnog pretresa, došlo je do odgađanja pretresa u trajanju dužem od

trideset dana (između ročišta održanih 09.06.2016. – 01.09.2016. godine, te 24.11.2016.-

16.02.2017. godine). Članom 251. stav 2. ZKP BiH, propisano je da glavni pretres mora

ponovno početi, ako je odgađanje trajalo duže od trideset dana. Međutim, istom je

odredbom propisano i da uz saglanost stranaka i branilaca, vijeće može odlučiti da se

svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo, nego da se koriste ranije dati iskazi. U

konkretnom slučaju, nakon odgađanja pretresa u trajanju dužem od trideset dana, stranke

i branioci su se svaki put izjasnili da ne osporavaju odluku Suda o nastavku glavnog

pretresa nakon proteka roka od 30 dana, niti su zahtijevali da ranije izvedeni dokazi budu

ponovo izvođeni, na osnovu čega je Vijeće donijelo odluku o nastavcima glavnog pretresa.

(i) Intervencija Suda u pogledu izmjena u činjeničnom opisu optužnice

29. U činjeničnom opisu izmijenjene optužnice od 04.01.2017. godine, napravljene su

određene izmjene, a sve kako bi izreka presude odgovarala utvrđenom činjeničnom

stanju. Pri tome je Sud vođen ograničenjima, u smislu poštivanja objektivnog identiteta

optužbe, u skladu sa članom 280. ZKP BiH. Sud je tako, a s obzirom na utvrđene činjenice

i pravnu kvalifikaciju djela za koja je utvrđena odgovornost optuženih, u izreci osuđujućeg

dijela presude, iz uvodnog dijela optužnice izostavio dio činjeničnog opisa koji se odnosi

na pripadnost grupi za organizovani kriminal u odnosu na sve optužene. S obzirom da Sud

nije vezan za pravnu kvalifikaciju tužioca, a imajući u vidu da se radi o nedokazanim

činjenicama iz jedinstvenog događaja, Sud je zaključio da njihovo izostavljanje predstavlja

prilagođavanje činjeničnog opisa utvrđenim činjenicama, zbog čega nije pravno

neophodno donošenje oslobađajuće presude za ovaj dio optužnice. Sud je izvršio

korekciju i u naslovu pojedinih tačaka optužnice, tako što je iz istih izostavio Čaušević

Emira koji je u konkretnom predmetu sa Tužilaštvom BiH sklopio sporazum o priznanju

krivnje, kao i korekciju u činjeničnom opisu pojedinih tačaka optužnice, na način da su

izostavljene/izmijenjene pojedine riječi ili dijelovi rečenica. Preciziranjem predmetne

optužnice na navedeni način, Sud nije povrijedio ni subjektivni ni objektivni identitet iste,

niti je time prekoračio prvobitno optuženje, s obzirom, da su urađene izmjene rezultat

utvrđenog činjeničnog stanja, te da iste nisu na štetu optuženih.

Izuzeci od neposrednog izvođenja dokaza - član 273. ZKP BIH

30. Na nastavku pretresa, održanom dana 20.10.2016. godine, po prijedlogu Tužilaštva

BiH, a po saslušanju optuženih i njihovih branilaca, donesena je odluka kojom je

prihvaćeno čitanje iskaza iz istrage svjedoka Mirze Arukovića, a čije je saslušanje

predloženo potvrđenom optužnicom Tužilaštva.

31. Naime, Sud je u toku postupka na prijedlog Tužilaštva, u više navrata pozivao ovog

svjedoka da da iskaz na glavnom pretresu, međutim, isti je ostao nedostupan. Nakon što

je na povratnici poziva naznačeno da lice nije tu, odnosno da se nalazi u inostranstvu, Sud

je pokušao uručenje poziva svjedoku putem PS Ilidža Sarajevo. Dana 17.10.2016. godine,

PS Ilidža dopisom broj: 02/5-4-1-11-3581/16 od 14.10.2016. godine, obavijestila je Sud

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

72

da nisu uspjeli uručiti poziv Mirzi Aruković, te da su operativnim provjerama na terenu (u

razgovoru sa Guta Hasanom, zetom Mirze Arukovića) došli do saznanja da Aruković živi i

radi u Holandiji, te da se njegov dolazak u BiH očekuje u ljetnom periodu sljedeće godine,

kada dolazi na godišnji odmor. Dakle, kako je dolazak naprijed navedenog svjedoka pred

Sud bio znatno otežan iz važnih uzroka, a imajući u vidu zakonsku odredbu člana 273.

stav 2. ZKP BiH, Sud je, usvajajući prijedlog tužioca u tom smislu, odlučio da se izjava

svjedoka Mirze Aruković pročita na glavnom pretresu. Iz ovih razloga, a dovodeći iste u

vezu sa potrebom osiguranja ekonomičnosti postupka, Sud je donio odluku da se iskaz

ovog svjedoka na glavnom pretresu pročita, dajući pri tome i odbrani mogućnost da

postavi ona pitanja koja bi bila postavljana da je svjedok prisutan na glavnom pretresu, na

koji način je u potpunosti ispoštovana zakonska odredba člana 273. stav 2. ZKP BiH.

Pored toga, Sud napominje da, budući da je prebivalište svjedoka u Holandiji, ne

raspolaže sa prinudnim mjerama iz člana 81. stav 5. ZKP BiH za osiguranje saslušanja

svjedoka.

32. Ovakvo postupanje Suda je u potpunoj saglasnosti sa praksom Ustavnog Suda BiH

i Evropskog Suda za ljudska prava, koji su u svojim odlukama zauzeli stanovište da „nije

došlo do povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.3d) Evropske

konvencije s obzirom da su u konkretnom slučaju na glavnom pretresu pročitani ranije dati

iskazi svjedoka, a da oni nisu bili lično prisutni na glavnom pretresu u svojstvu svjedoka,

međutim, za takav postupak redovni sudovi su imali valjane razloge5“. Dakle, izvođenje

dokaza čitanjem iskaza svjedoka na glavnom pretresu, na način propisan zakonom, nije

samo po sebi kršenje prava na pravično suđenje, ukoliko se presuda ne zasniva isključivo

na tim iskazima, već i na iskazima drugih svjedoka i drugim materijalnim dokazima6, što je

u konkretnom predmetu i slučaj, budući da je pročitani iskaz svjedoka optužbe Mirze

Aruković doveden u vezu sa svim ostalim dokazima izvedenim u toku postupka, nakon

čega je Sud donio odluku, cijeneći sve dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti.

(f) Prigovori zakonitosti, relevantnosti i autentičnosti dokaza

33. Odbrane optuženih u toku postupka su u više navrata osporavale zakonitost

pojedinih dokaza optužbe, odnosno, izjava koje su svjedoci davali ovlaštenim službenim

licima Granične policije BiH. Branilac optuženog Lončar Zorana, kojem su se pridružile

odbrane i drugih optuženih, ukazao je u završnoj riječi da je na svjedoke vršen pritisak kod

davanja spornih izjava, odnosno da su izjave svjedoka iznuđene i date pod pritiskom i

prijetnjama pritvorom, od strane ovlaštenih službenih lica, te da se zbog toga izjave iz

istrage i one koje su svjedoci dali pred Sudom ne slažu.

34. Prilikom ispitivanja svakog od svjedoka, čije su izjave iz istrage korištene na

glavnom pretresu, pokretano je pitanje i pod kojim okolnostima i na koji način su sporne

5 Odluka Ustavnog suda BiH o dopustivosti i meritumu broj AP-105/03 od 30. novembra 2004. godine, stav

30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 15/05; 6 Vidi takođe: Odluka Ustavnog suda BiH o meritumu broj AP-679/04 od 13. septembra 2005. godine, stav

26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 86/05

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

73

izjave pribavljane. Na temelju odgovora koje su svjedoci ponudili, te samih izjava uloženih

u spis, Sud je odbio sve navedene prigovore odbrana optuženih, kao neosnovane.

35. Bitno je prije svega, podsjetiti da su većina svjedoka optužbe bili izuzetno

uznemireni prilikom davanja iskaza na glavnom pretresu. Jasno se dalo vidjeti da je

sudnica njima nepoznato okruženje, koje izaziva nelagodu i koje je u određenoj mjeri

uticalo na samo svjedočenje. Jednako tako, iz iskaza ovih svjedoka vidljivo je da su na isti

način reagovali i pri davanju izjave ovlaštenim službenim licima Granične policije BiH.

Pored navedenog, izvršen je uvid u svaki pojedini zapisnik o saslušanju svjedoka, koji je

Tužilaštvo uložilo kao dokaz u spis u predmetni spis. Utvrđeno je tako da su svi svjedoci

poučeni o svim pravima i obavezama, koja im po Zakonu pripadaju. Također, svi svjedoci,

sa izuzetkom svjedoka Memsudina Katana, Eme Dizdarević, Sabine Pašović, Suade

Bostandžić-Karačić, potvrdili su da nikakvih pritisaka na njih nije bilo.

36. U odnosu na navode svjedoka Katana, Dizdarević, Pašović i Bostandžić-Karačić

da su bili izloženi pritiscima, Sud je iste ocijenio potpuno neosnovanim. Tako svjedok

Sabina Pašović, opisujući navodne pritiske službenih lica, prvobitno je na glavnom

pretresu navela da se ne sjeća izjave iz istrage, a kada joj je od strane tužioca prezentiran

zapisnik potvrdila je da je sve tačno kako je navedeno u zapisniku, ali da su policajci

„navalili“ na nju i da joj je prikazan snimak na kojem se vidi njeno, kako navodi,

„nenormalno“ ponašanje. Svjedok Katana pritisak policijskih službenika objašnjava na

način da je imao primjedbe na način ispitivanja, da je sve bilo unaprijed pripremljeno,

dodajući pritom da se nije prijatno osjećao u zgradi Granične policije, da se malo i prepao,

te da nije slušao ni šta ga pitaju ni šta mu čitaju. Svjedok Ema Dizdarević navela je da je

morala potpisati zapisnik, jer joj je rečeno da ne može napustiti zgradu dok ne da izjavu i

ne potpiše zapisnik, napominjući da je u zgradi policije sjedila dva sata, a žurila je po

dijete. Suada Bostandžić-Karačić pojasnila je da joj prilikom davanja izjave nije bilo dobro,

da se ničega nije mogla sjetiti, te da joj je policajac koji je tu bio rekao da se pokuša sjetiti,

da je bolje da ispriča sve što zna, dodajući da je zapisnik potpisala i otišla, te da joj je bilo

bitno samo da glavu spasi, jer se nije osjećala dobro. Radi se dakle, o standardnim

upozorenjima na prava i obaveze, koja se upućuju svim svjedocima i koja su ovlaštena

službena lica pri ispitivanju i dužna naglasiti. Cijeneći sve navedeno, ostaje nejasno u

čemu se ogleda pritisak policijskih službenika na svjedoke prilikom davanja izjava, jer,

osim navoda da su se loše osjećali u momentu davanja izjave, da su bili uplašeni tokom

boravka u zgradi policije, da su upozoreni da moraju dati iskaz, te da se pokušaju sjetiti

svega, pomenuti svjedoci nisu ponudili konkretnija obrazloženja na koji način je na njih

vršen pritisak od strane policijskih službenika, čak štaviše, isti su bili neuvjerljivi pri

opisivanju navodnih pritisaka, u čemu Sud nalazi njihovo nastojanje da na ovaj način

umanje značaj vlastitih izjava, kojima inkriminišu optužene, a što je bilo vidljivo i iz

cjelokupnog svjedočenja pomenutih svjedoka.

37. Branilac optuženog Lončar Zorana istakao je u završnoj riječi prigovor zakonitosti

izjava/zapisnika saslušanih svjedoka koji su pročitani na glavnom pretresu, budući da su

isti sačinjeni na usmeni nalog Tužioca koji nije konvalidiran pismenim nalogom kako je

predviđeno odredbama ZKP-a BiH. U kontekstu izjavljenog prigovora Sud prije svega

ističe da je u toku dokaznog postupka, u skladu sa članom 273. stav 2. ZKP BiH, na

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

74

glavnom pretresu pročitan i u spis uložen samo jedan zapisnik o saslušanju svjedoka

Mirze Aruković od 03.07.2014. godine, označen kao dokaz T-218 (a ne više zapisnika,

kako to branilac u množini ističe). Uvidom u predmetni zapisnik Granične policije BiH od

03.07.2014. godine, kao i njegov sadržaj, vidljivo je da je isti sačinjen u skladu sa

odredabama članova 151., 152., 153. i 154. ZKP BiH, koji se odnose na obavezu

sastavljanja zapisnika, sadržaj zapisnika, vođenje zapisnika, te čitanje i potpisivanje

zapisnika. Nadalje, iz uloženog zapisnika jasno proizlazi da je svjedok poučen o svim

pravima i obavezama koja mu po Zakonu pripadaju, kao i da je sadržaj zapisnika u skladu

i sa članom 219. stav 1. ZKP BiH, s obzirom da je na istom konstatovano da saslušanju

svjedoka prisustvuju ovlaštena službena osoba koja provodi radnju saslušavanja, svjedok,

te zapisničar, a da je tužilac Tužilaštva BiH obaviješten.

38. Odredbom člana 219. stav 1. ZKP BiH propisano je da ovlaštena službena osoba

radi izvršenja zadataka iz člana 218. ZKP BiH7, može prikupljati potrebne izjave od osoba;

izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage; ograničiti kretanje na

određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja; poduzeti potrebne

mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta; raspisati potragu za osobom i

stvarima za kojima se traga; u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i

prostorije državnih organa, javnih preduzeća i ustanova, obaviti uvid u određenu njihovu

dokumentaciju, kao i poduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima

koje su utvrđene pri preduzimanju pojedinih radnji, kao i o predmetima koji su pronađeni ili

oduzeti, sastavit će se zapisnik ili službena zabilješka. U stavu 5. istog člana se navodi: Na

osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, ovlaštena službena osoba sastavlja

izvještaj. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi

o poduzetim radnjama i mjerama, službene zabilješke, izjave i drugi materijali koji mogu

biti korisni za uspješno vođenje postupka, uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u

korist osumnjičenom. Cijeneći sve naprijed navedeno, te činjenicu da Zakon o krivičnom

postupku BiH ne propisuje obavezu tužioca da usmene naredbe koje izdaje ovlaštenim

službenim licima u cilju izvršenja njihovih zadataka naknadno konvalidira u pismenoj formi,

Sud je prigovor branioca odbio kao paušalan i bez logičkog osnova i uporišta.

7 Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna odmah obavijestiti Tužitelja i pod njegovim nadzorom poduzeti potrebne mjere da se pronađe učinitelj krivičnog djela, da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi, te da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku. (2) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo iz stava 1. ovog člana, ovlaštena službena osoba dužna je u slučaju opasnosti od odlaganja poduzeti neophodne radnje radi izvršenja zadataka iz stava 1. ovog člana. Prilikom preduzimanja ovih radnji, ovlaštena službena osoba dužna je postupati po ovom zakonu. O svemu što je preduzeto ovlaštena službena osoba dužna je odmah obavijestititi Tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz. (3) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna obavijestiti Tužitelja o svim raspoloživim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzela najkasnije sedam dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je krivično djelo počinjeno.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

75

39. Odbrane optuženih Lončar Zorana, Mašetić Mensura, Teufik Šemdina, Branke

Tešić i Hanjalić Muhameda u završnoj riječi osporili su zakonitost pojedinih dokaza

optužbe, prvenstveno dokaza pribavljenih provođenjem posebnih istražnih radnji (nadzor i

tehničko snimanje prostorija iz člana 116. tačka c) ZKP BiH, te nadzor i tehničko snimanje

telekomunikacija iz člana 116. tačka a) ZKP BiH). U principu, odbrana optuženih je,

pozivajući se na praksu koju je Evropski sud za ljudska prava zauzeo u predmetu

Dragojević protiv Hrvatske8, osporavala naredbe Suda za provođenje posebnih istražnih

radnji, navodeći da su iste po nekoliko osnova nezakonite. Branioci svih optuženih

saglasno su istakli da prijedlozi Tužilaštva kao i naredbe Suda ne sadrže dokaze o

postojanju osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo kao ni obrazloženje zašto se

istraga ne može sprovesti na drugi način. Branilac optuženih Mašetić Mensura, Teufik

Šemdina i Branke Tešić dodao je da Sud u navedenim naredbama, Tužilaštvu koje je

stranka u postupku, daje ovlaštenja za izdavanje naredbi OSA-i za izvršenje naredbe

Suda BiH, umjesto da Sud, koji je jedini ovlašten za izdavanje naredbi u skladu sa članom

72.a ZKP BiH, izda naredbu operateru telekomunikacija za dostavljanje potrebnih

podataka, što naredbe i po ovom osnovu čini nezakonitim. Istakao je da je provođenjem

posebnih istražnih radnji došlo i do povrede člana 8. EKLJP (pravo na poštivanje

privatnosti). Branilac optuženog Hanjalić Muhameda ukazao je na nezakonitost naredbi

Suda za provođenje posebnih istražnih radnji i zbog toga što optuženi nikada nije

obaviješten o provođenju istih, a što je u suprotnosti sa odredbom člana 119. stav 3. ZKP

BiH.

40. Slijedom iznesenih prigovora, Sud je izvršio uvid u naredbe Suda BiH9, te prije

svega utvrdio da je provođenje posebnih istražnih radnji u ovom krivičnom predmetu,

8 Odbrana se takođe pozivala i na odluke Suda BiH u predmetima Ždralović i dr., Jovanović Branko; Čago i

drugi 9 Nardeba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn od 13.01.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873

Krn 2 od 12.02.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 3 od 27.02.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 4 od 06.03.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 5 od 14.03.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 6 od 27.03.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 7 od 04.04.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 8 od 14.04.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 9 od 28.04.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 10 od 06.05.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 11 od 15.05.2014. godine.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

76

trajalo u periodu od 14.01.2014. godine do 15.06.2014. godine (posljednjom naredbom od

15.05.2014. godine određeno je da mjere mogu trajati do 15.06.2014. godine), da su

provođene posebne istražne radnje Nadzor i tehničko snimanje prostorija i objekata iz

člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH, te Nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija iz

člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH, kao i da su sve naredbe izdate zbog postojanja

osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnog djela iz

člana 249. stav 1. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz

člana 220. stav 1. KZ BiH. Takođe, utvrđeno je da su prema svim optuženim posebne

istražne radnje provođene u zakonom propisanim rokovima, što u konačnici nije ni

osporeno od strane odbrana optuženih.

41. Na okolnosti provođenja posebnih istražnih radnji u konkretnom predmetu saslušan

je i svjedok Čorbić Munib, koji je kao ovlašteno službeno lice bio direktno uključen u rad

na predmetu kodnog naziva “Gold”. Svjedok je pojasnio da je JGP Aerodrom došla do

određenih informacija o nezakonitim aktivnostima carinske ispostave jedinice Aerodrom, te

je, po prikupljanju određenih saznanja, o svemu obaviješteno Tužilaštvo BiH i zatraženo je

provođenje posebnih istražnih radnji, pojašnjavajući da se na drugi način ne bi mogli

prikupiti dokazi oko naplate indirektnih poreza. Tužilac je zatražio dopunu zahtjeva nakon

čega je u istragu uključen Centralni istražni ured (CIU), jer se radilo o krivičnom djelu

organizovanog kriminala. Preuzeli su istragu i dopunili zahtjev za provođenje posebnih

istražnih radnji. Naveo je da se prvi prijedlog za provođenje posebnih istražnih radnji

temeljio na prvim saznanjima i informacijama, te ličnim prijavama lica koji su se žalili na

postupke službenih lica-carinika. Prva naredba Suda odnosila se na provođenje posebnih

istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH, pojašnjavajući da je za operativni

dio bila nadležna Granična policija BiH, a nadzor je radila OSA. Prostorija koja je bila pod

nadzorom je prostorija koju koriste carinici u terminalu B iza pasoške kontrole. Započeli su

odmah sa nadzorom i zabilježili određena kaznena djela od strane carinika. Pojasnio je da

su pored posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c), provođene i posebne

istražne radnje iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH, jer su došli do operativnih saznanja

da carinici u telefonskim kontaktima dogovaraju način prelaska carine, napominjući da su

mjere nadzora trajale u zakonskom roku. U toku istrage imali su redovne kontakte sa

istražiteljem i tužiocem Tužilaštva BiH, dostavljali su redovno izvještaje (dokazi Tužilaštva

broj T-63, T-75) i na kraju konačni izvještaj po okonačanju istražnih radnji (dokaz T-115),

sa tvrdim hard diskom snimljenog materijala čiju analizu je radio Odsjek za analizu i

obradu podataka u sklopu CIU.

42. S obzirom da se odbrana optuženih u završnoj riječi poziva na presudu Evropskog

suda za ljudska prava, u predmetu Dragojević protiv Hrvatske10, a kako bi se pravilno

sagledala navedena odluka i ista eventualno primijenila u konkretnom slučaju, potrebno je

ne samo pravilno analizirati istu, nego i zakonske odredbe Zakona o Krivičnom/ Kaznenom

postupku Republike Hrvatske koji u relevantnim odredbama nije isti kao i Zakon o

krivičnom postupku BiH. U paragrafu 95 ove odluke, navedeno je: „U ovom predmetu četiri

10 Odluka evropskog suda, Dragojević protiv Hrvatske, zahtjev broj: 68955/11 od 15.01.2015. godine

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

77

naloga za tajnim nadzorom izdana od strane istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu

u pogledu podnositelja u načelu su se temeljila samo na tvrdni da postoji zahtjev USKOKA

za korištenje tajnog nadzora i zakonskom izrazu da se „istraga ne može provesti na

drugačiji način ili da bi to bilo izrazito teško“ (vidi stavke 9., 11., 13. i 17. gore). Nisu

navedeni nikakvi stvarni detalji koji se temelje na specifičnim činjenicama predmeta i

osobitim okolnostima koje ukazuju na osnovanu sumnju da su kaznena djela počinjena, te

da istragu nije moguće provesti na drugačiji, manje intruzivan način“, dok se u paragrafu

97 navodi: „Iz navedenoga slijedi da su, iako je u Zakonu o kaznenom postupku izričito

predviđena prethodna sudska kontrola i detaljno obrazloženje pri izdavanju naloga za tajni

nadzor kako bi takve mjere bile provedene, nacionalni sudovi uveli mogućnost

retroaktivnog opravdanja za njihovu uporabu, čak i kad zakonska pretpostavka prethodne

sudske kontrole i detaljnog obrazloženja u nalogu nije ispoštovana. U području koje je

toliko osjetljivo kao što je provođenje tajnog nadzora, koji se prema Konvenciji tolerira

samo u onoj mjeri koja je strogo potrebna za očuvanje demokratskih institucija, Sud ima

poteškoća u prihvaćanju te situacije koju su stvorili nacionalni sudovi“. Konačno, Evropski

sud je u predmetnoj odluci, u paragrafima 101 i 102, zaključio da je došlo do povrede

člana 8. Konvencije11 , navodeći da: „Sud smatra da mjerodavno domaće pravo, na način

na koji su ga tumačili i primijenili nadležni sudovi, nije bilo razumno jasno u pogledu

opsega i načina ostvarivanja diskrecije dodijeljene tijelima javne vlasti, te posebice u

praksi nije osiguralo odgovarajuće mjere zaštite od raznih mogućih zloupotreba. U skladu

s time, postupak za nalaganje i nadziranje provođenja mjera prisluškivanja telefona

podnositelja nije bio u potpunosti u skladu s pretpostavkama zakonitosti, niti je na

odgovarajući način ograničio miješanje u pravo podnositelja na poštovanje njegova

privatnog života i dopisivanja na ono što je bilo nužno u demokratskom društvu“.

43. Dakle, nesporno je Evropski sud utvrdio povredu člana 8. Konvencije, jer nalozi za

tajni nadzor izdati od strane istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu nisu sadržavali

nikakve stvarne detalje koji se temelje na specifičnim činjenicama predmeta i osobitim

okolnostima koje ukazuju na osnovanu sumnju da su kaznena djela počinjena. Da su

predmetni nalozi (odnosno naredbe), morali sadržavati sve naprijed navedeno, proizlazi iz

nedvosmislene odredbe člana 182. stav 1. Zakona o kaznenom/krivičnom postupku

Republike Hrvatske, koji izričito predviđa da...„Mjere iz članka 180. ovoga Zakona12

određuje istražni sudac pisanim obrazloženim nalogom. Nalog izvršavaju redarstvene

vlasti. U nalogu se navode raspoloživi podaci o osobi protiv koje se mjere primjenjuju,

11 Član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama:

„1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. 2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“ 12

Člana 180. „(1) Ako se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi bili skopčani s nerazmjernim teškoćama, na zahtjev državnog odvjetnika istražni sudac može protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da je sama počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz članka 181. ovoga Zakona odrediti mjere kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana, i to: 1. nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora, (...) 3. tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta, (...).“

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

78

činjenice iz kojih proizlazi potreba njihova poduzimanja te rok njihova trajanja koji mora biti

primjeren ostvarenju njezinoga cilja kao i način, opseg i mjesto provođenja mjere (...) .

44. Međutim, Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine sadrži nešto drugačiju

zakonsku formulaciju u pogledu nadležnosti za određivanje i trajanje istražnih radnji, te u

članu 118. navodi:„Istražne radnje iz člana 116. stava 2. ovog zakona određuje naredbom

sudija za prethodni postupak, na obrazloženi prijedlog Tužitelja koji sadrži: podatke o

osobi protiv koje se radnja preduzima, osnove sumnje iz člana 116. stava 1. ili 3. ovog

zakona, razloge za njeno preduzimanje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju

preduzimanje radnji, navođenje radnje koja se zahtijeva i način njenog izvođenja, obim i

trajanje radnje. Naredba sadrži iste podatke kao i prijedlog Tužitelja, kao i utvrđivanje

trajanja naređene radnje“.

45. Analizirajući predmetnu zakonsku odredbu, jasno je da se naredba Suda veže za

obrazloženi prijedlog Tužilaštva, odnosno da čine jednu cjelinu u smislu osnova za

poduzimanje posebne istražne radnje, te je stoga potrebno pomno razmotriti i prijedlog i

naredbu, kako bi se moglo utemeljeno cijeniti kvalitet istih. Ta ocjena je važna radi

zaključka da li je sudija za prethodni postupak temeljno razmotrio postojanje zakonom

propisanih pretpostavki za određivanje posebnih istražnih radnji. Pri tome, interes je

Tužilaštva da sudiji za prethodni postupak ponudi sve relevantne podatke i činjenice o

postojanju tih pretpostavki, što je, očekivano, sadržano u prijedlozima za određivanje

odnosno produženju primjene posebnih istražnih radnji, te prilozima uz iste u koje je Sud

izvršio uvid, a na koje okolnosti je svjedočio i policijski službenik koji je neposredno

učestvovao u provođenju navedenih radnji. Posebne istražne radnje su, naime,

ograničene samo na one postupke u kojima postoji činjenična osnova sumnje da je neka

osoba, sama ili zajedno s drugim osobama, sudjelovala u počinjenju kataloški određenih

krivičnih djela. S obzirom da se takvim radnjama privremeno ograničavaju ustavna prava

građana, moguće ih je odrediti samo ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi

njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama. Ova zakonom propisana

ograničenja predstavljaju jamstvo da mjere nisu određene nemarno, neregularno ili bez

potrebnog razmatranja13.

46. Jasno obrazloženje prijedloga za posebne istražne radnje, na temelju kojeg se

donose naredbe kojim se određuju posebne istražne radnje, ukazuje na postojanje osnova

sumnje, kao nužne pretpostavke za provođenje tih radnji. Stoga je središnje pitanje da li je

obrazloženje logično, zakonito i dovoljno jasno da bi se na osnovu istog mogla izdati

naredba. U svakom od prijedloga na osnovu kojih su izdate predmetne naredbe za

posebne istražne radnje, detaljno su navedene sve relevantne okolnosti, operativna

saznanja, rezultati do tada provedenih dokaznih radnji, za konkretno označene osobe, kao

i razlozi zbog kojih je neophodno upravo određivanje posebnih istražnih radnji. S obzirom

da je u uvodu svake naredbe jasno naznačeno da se ista izdaje na prijedlog Tužilaštva,

13 Vidjeti ESLJP: Klass i drugi protiv Njemačke, 6. rujna 1978., stavak 24; presuda Dragojević protiv Hrvatske

50., Serija A br. 28; Ekimdzhiev protiv Bugarske, br. 62540/00, stavak 77., 28. lipnja 2007.; Kennedy protiv Ujedinjene Kraljevine, br. 26839/05, stavak 153., 18. svibnja 2010

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

79

to nesumnjivo implicira da su upravo razlozi navedeni u prijedlozima razmotreni i da, po

ocjeni sudije za prethodni postupak, imaju uporište u dokumentaciji priloženoj uz

predmetne prijedloge. Takođe, sve naredbe Suda sadržavale su detaljno naveden osnov

sumnje da je počinjeno krivično djelo, dokaze na osnovu kojih navedeno proizlazi, te

obrazloženje da se u konkretnom slučaju dokazi ne mogu pribaviti na drugi način, odnosno

da bi njihovo pribavljanje bilo povezano sa nesrazmjernim teškoćama (tako se, primjera

radi, u obrazloženju naredbi navodi da mogućnost za otkrivanje umiješanosti službenika

UIO u navedeni vid organizovanog lanca krijumčarenja svih roba nije moguć iz razloga

nemogućnosti fizičkog prilaza objektu, nemogućnost snimanja, s obzirom na spuštene

roletne na šalteru i dr.)

47. Dakle, Sud, suprotno navodima odbrane optuženih, cijeni da su naredbe Suda za

provođenje posebnih istražnih radnji u ovom krivičnom predmetu zakonite, odnosno da je

sav postupak izdavanja istih, kao i dokazi dobijeni na osnovu njih zakoniti. Naime, ako se

ima u vidu da je odredbom člana 118. ZKP BiH, propisano da posebne istražne radnje

određuje naredbom sudija za prethodni postupak, na obrazloženi prijedlog Tužitelja koji

sadrži: podatke o osobi protiv koje se radnja preduzima, osnove sumnje iz člana 116.

stava 1. ili 3. ovog zakona, razloge za njeno preduzimanje i ostale bitne okolnosti koje

zahtijevaju preduzimanje radnji, navođenje radnje koja se zahtijeva i način njenog

izvođenja, obim i trajanje radnje, a da pritom nema odredbe koja bi nezakonitost dokaza

vezala za kvalitet obrazloženja prijedloga odnosno naredbe, pri čemu prijedlozi Tužilaštva

sadrže sve zakonom propisane stavke koje su pretpostavka za zakonitost pribavljanja

dokaza, jasno je da je stav Suda u ovom pogledu, ispravan.

48. Prigovor branioca optuženih Mašetić Mensura, Teufik Šemdina i Tešić Branke da

su naredbe Suda nezakonite i iz razloga što Tužilaštvo, kao stranka u postupku, nije

ovlašteno da izdaje naredbe policijskim agencijama (OSA) o izvršenju naredbi Suda BiH,

nego je za to nadležan isključivo Sud, Sud je odbio kao paušalne i neosnovane. Naime, u

svakoj od 11 izdatih naredbi Suda BiH navedeno je da se realizacija naredbe povjerava

Tužilaštvu BiH, koje će svojom naredbom odrediti agencije koje će provesti naložene

posebne istražne radnje, kao i poslove koje će pojedine agencije obavljati po naredbama i

uputstvima Tužilaštva BiH. Policijske agencije, odjeljenja ili pripadnici pojedinih policijskih

agencija, koje odredi Tužilaštvo BiH u cilju izvršenja ove naredbe, će pružiti operativnu i/ili

tehničku podršku drugim policijskim agencijama, odjeljenjima ili pripadnicima drugih

policijskih agencija, koje odredi Tužilaštvo BiH u cilju izvršenja ove naredbe, a sve po

naredbama i uputstvima Tužilaštva BiH. Takođe, iz uloženih dokaza proizlazi da su u

skladu sa izdatim naredbama Suda odnosno Tužilaštva ovlaštena službena lica redovno

dostavljali Izvještaje o provođenju posebnih istražnih radnji, na koji način je postupljeno u

skladu sa članom 119. ZKP BiH.

49. Cijeneći sve naprijed navedeno, Sud je kao neosnovan odbio i prigovor branioca

optuženih Mašetić Mensura, Teufik Šemdina i Tešić Branke, da je usljed provođenja

posebnih istražnih radnji došlo do povrede člana 8. EKLJP, pritom imajući u vidu praksu

Ustavnog suda BiH, koji u svojim odlukama navodi da „...je mjera nadzora i tehničkog

snimanja preduzeta u skladu sa zakonom u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja – u

konkretnom slučaju otkrivanja i kažnjavanja krivičnih djela navedenih u naredbama

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

80

Suda, što predstavlja javni interes koji preteže nad apelantovim interesom za zaštitu

privatnog života u smislu člana II/f. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske

konvencije (vidi, Evropski sud, Prade protiv Njemačke, presuda od 3. marta 2016.

godine14).

50. Sud je razmotrio i prigovor zakonitosti odbrane optuženog Hanjalić Muhameda, u

vezi sa provođenjem posebnih istražnih radnji po naredbama Suda BiH, u smislu da

optuženi (tada osumnjičena lica) nikada nisu obaviješteni u skladu sa članom 119. stav 3.

ZKP BiH, odnosno da su se protiv njih provodile mjere, na koji način im je bila uskraćena

mogućnost da ospore zakonitost provođenja istih. S obzirom na činjenicu da se odbrana

pozivala na pomenute zauzete stavove u odlukama Suda BiH i drugih sudova, Sud cijeni

da ni Apelaciono vijeće u predmetu protiv optuženih Fahrudina Čago i dr., u rješenju o

ukidanju prvostepene presude15, nije eksplicitno navelo, niti zaključilo da neobavještavanje

osumnjičenih lica o preduzetim posebnim istražnim radnjama implicira, samo po sebi,

nezakonitost takvog dokaza. Pritom, takvu posljedicu, kako to ovaj Sud primjećuje, nije

propisao ni zakonodavac kroz relevantne odredbe ZKP BiH. Osim toga, Sud smatra

potrebnim ukazati na stav ESLJP16 u ovom kontekstu, prema kome: „ Aktivnost ili opasnost

protiv koje su određene mjere nadzora usmjerene, može trajati godinama, pa čak i

decenijama, nakon ukidanja tih mjera. Naknadno obavještavanje svakog pojedinca

pogođenog ukinutog mjerom može bitno ugroziti dugoročnu svrhu koja je prvobitno

iziskivala nadzor....prema mišljenju Suda, u mjeri u kojoj je „miješanje“ uzrokovano

spornim propisima, u načelu opravdano prema članu 8. stav 2. EKLJP. Činjenica da se

pojedinac ne obavještava nakon što je ukinut nadzor, ne može biti suprotna ovoj odredbi,

pošto je to važna činjenica koja osigurava „uspješnost“ miješanja“, odnosno: „Sud ne

može tumačiti ili primijeniti član 13. EKLJP, tako što će doći do rezultata koji će značiti

ukidanje njegovog zaključka da je odsustvo obavještavanja odnosne osobe u skladu sa

članom 8., radi osiguranja uspješnosti mjere nadzora“. Imajući u vidu naprijed izloženo,

Sud je navedeni prigovor odbrane odbio kao neosnovan.

51. Branilac optuženog Hanjalić Muhameda kao i branilac optuženih Mašetić Mensura,

Teufik Šemdina i Tešić Branke, ukazali su na povredu člana 71. ZKP BiH, navodeći da

Tužilaštvo nije sprovelo radnju otvaranja privremeno oduzetih predmeta, pa shodno tome,

sve radnje preuzete u vezi sa nezakonitim oduzimanjem predmeta (vještačenje telefona)

predstavljaju plodove otrovne voćke i na takvim dokazima se ne može zasnivati sudska

odluka.

14 Član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama:

1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. 2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“

15

Rješenje Suda BiH broj:S1 2K 002641 14 Kž 4 od 06.02.2015. godine; 16 Predmet Klass i ostali protiv Njemačke (1978)

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

81

52. U kontekstu izjavljenih prigovora, Sud je izvršio uvid u materijalne dokaze optužbe,

prije svega Zapisnik o pretresanju stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari Granične

policije BiH, broj: Pov-17-10-2-2/14II od 02.06.2014. godine (T-177), te potvrdu o

privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj:17-10-2-5/14 od

02.06.2014. godine (T-178), iz kojih proizlazi da je od optuženog Hanjalić Muhameda

prilikom pretresa privremeno oduzet mobilni telefon marke „Samsung“, crne boje, sa SIM

karticom, IMEI broja: 35366702221604701, SIM broj 061/134-342. Nadalje, uvidom u

Zapisnik o pretresanju stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari Granične policije BiH, broj:

-17-10-2-2/14-II-7 od 02.06.2014. godine (T-181), te potvrdu o privremenom oduzimanju

predmeta Granične policije BiH, broj:17-10-2-7/14 od 02.06.2014. godine (T-182),

utvrđeno je da su od optužene Tešić Branke prilikom pretresa, između ostalog oduzeta i

dva mobilna telefona i to: mobilni telefon marke „HTC“, crne boje sa ljubičastom futrolom,

IMEI broj: 358280052313174 sa pripadajućom SIM karticom, te mobilni telefon marke

„Samsung“, crne boje, IMEI broj: 359234/04934930/3, bez SIM kartice. Kada se navedeni

dokazi dovedu u vezu sa sadržajem Izvještaja o izvršenoj digitalnoj forenzičkoj analizi

mobitela, tableta i SIM kartica Granične policije BiH broj: 17-10-1-FT-001714 od

23.07.2014. godine, sačinjenog od strane policijskog službenika Miletić Gorana, koji je

analizirao oduzete predmete (T-196), da se zaključiti kako se isti, u pogledu ključnih

karakteristika oduzetih predmeta, u cijelosti podudaraju. Konačno, kada se navedenom

doda fotodokumentacija izvršenih pretresa optuženih Hanjalić Muhameda i Tešić Branke

(dokazi T-143 i T-14817) koja je pratila naprijed pomenute zapisnike o pretresanju, da se

zaključiti kako se autentičnost oduzetih predmeta ne može dovesti u pitanje.

53. Sud, suprotno prigovorima odbrana optuženih, zaključuje da se u konkretnom

slučaju ne radi o predmetima čije otvaranje i pregled je obavezan u skladu sa članom 71.

ZKP BiH, s obzirom da su svi predmeti u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta

individualno određeni, opisani i sa jasnim karakteristikama (marka telefona, boja, IMEI

broj), te da su potvrde o privremenom oduzimanju predmeta potpisane od strane tada

osumnjičenih bez ikakvih primjedbi. Takođe, iz uložene fotodokumentacije (T-143 i T-148)

vidljivo je da se radi o identičnim predmetima koji su navedeni i opisani u potvrdama o

privremenom oduzimanju predmeta. Prema ocjeni Suda, u ovakvom slučaju, kada je u

potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta unijeto i tačno opisano koji predmeti se

oduzimaju, odnosno podaci koji su važni za utvrđivanje istovjetnosti predmeta (u ovom

slučaju opis, količina, boja, marka telefona, IMEI broj), te ako se uzme u obzir da niko od

odbrana optuženih u toku postupka nije osporavao autentičnost oduzetih predmeta, čak i

u situaciji da nije ispoštovana odredba člana 71. ZKP BiH, odnosno da nije održano

otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta, ne bi se radilo o bitnoj povredi

odredaba krivičnog postupka koja bi dovela u pitanje zakonitost ovako pribavljenih dokaza.

17 Dokaz T-143 – Fotodokumentacija – pretres porodične kuće i drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi

Hanjalić Muhamed, Granične policije BiH, broj: 17-10-2-2/14-6 od 25.08.2014. godine; Dokaz T-148 – Fotodokumentacija – pretres stambenog objekta, drugih prostorija i pokretnih stvari čiji je vlasnik Tešić Branka, Granične policije BiH, broj: 17-10-2-2/14-14 od 25.08.2014. godine;

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

82

Potvrdu za ovakav stav Sud je našao i u Odluci Ustavnog suda BiH, broj: AP-2079/13 od

20.04.2016. godine.

54. Tužilac je uložio prigovor relevantnosti na dokaze odbrane optuženog Keč Maida

označene kao O-V.1 i O-V.2, te dokaze odbrane optužene Tešić Branke označene kao VI-

5 i VI-6, a radi se o rješenjima Uprave za indirektno oporezivanje o pokretanju

disciplinskog postupka i rješenjima kojima se optuženi Keč i Tešić oslobađaju od

odgovornosti da su počinili teže povrede službene dužnosti, navodeći da disciplinski

postupak nema veze sa krivičnim postupkom. Uvažavajući stav tužioca u smislu da su

disciplinski i krivični postupak dva odvojena postupka koji ne proizvode iste pravne

posljedice, Sud je ipak odbio navedeni prigovor cijeneći da, iako se ne radi o dokazima koji

su od bitnog značaja za konačno donošenje odluke, ipak se radi o dokazima koji se

odnose na konkretne optužene, dakle, na lica u odnosu na koja se vodi konkretni krivični

postupak.

55. Prilikom ulaganja dokaza odbrane tužilac je uložio prigovor autentičnosti na dokaz

odbrane optužene Tešić Branke označene kao O-VI.4 - dva isprintana izvoda iz

kontrolnika u kojima je konstatovano da su izdati CPD blokovi na ime Kordić Alem i Janjić

Nada zavedeni u sistem od strane optužene Tešić. Uvidom u navedene dokaze Sud je

utvrdio da se radi o elektronski printanima izvodima bez naziva institucije, koji nisu

autorizovani pečatom institucije (UIO), niti je odbrana izvela dokaz saslušanjem svjedoka –

ovlaštene službene osobe koja bi pred Sudom potvrdila da se radi o zvaničnim

dokumentima Uprave za indirektno oporezivanje, zbog čega se ne može utvrditi

autentičnost istih. Sud stoga, nije ispitivao niti ulazio u sadržaj ovog dokaza.

I OSUĐUJUĆI DIO PRESUDE

RELEVANTNO MATERIJALNO PRAVO

Član 217. stav 1. Krivičnog Zakona Bosne i Hercegovine: Službena ili odgovorna

osoba u institucijama Bosne i hercegovine uključujući i stranu službenu osobu ili

međunarodnog službenika, koja zahtijeva ili primi dar ili kakvu drugu korist za sebe ili za

drugo lice ili koja primi obećanje dara ili kakve koristi za sebe ili za drugo lice, da u okviru

svojeg ovlaštenja izvrši što ne bi smjela izvršiti ili da ne izvrši što bi morala izvršiti, kaznit

će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Član 220. stav 1. Krivičnog Zakona Bosne i Hercegovine: Službena ili odgovorna

osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, koja iskorištavanjem svog službenog položaja

ili ovlaštenja, prekoračivši granice svog službenog položaja ili ne izvršivši svoje službene

dužnosti, pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi

prava drugog, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Član 29. Zakona o upravi za indirektno oporezivanje BiH (Službeni glasnik BiH broj:

89/05)

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

83

(Prava i obaveze ovlaštenih službenih lica)

(1) Ovlašteno službeno lice UIO, u okviru svojih ovlaštenja utvrđenih zakonima Bosne i

Hercegovine, ima pravo i obavezu da:

a) zahtijeva pomoć od policijskih i vojnih organa, kada je to neophodno radi sprečavanja

ili otkrivanja krivičnih djela i prekršaja;

b) zahtijeva od lica koja mogu pružiti pomoć prilikom prikupljanja potrebnih informacija da

svjedoče ili daju informacije, daju na uvid i ustupe dokumentaciju, omoguće njeno

kopiranje, pruže i druge dokaze koje posjeduju ili koji su pod njihovom kontrolom i da traže

da navedene radnje izvrše drugi ovlašteni organi;

c) s drugim organima razmjenjuje informacije u vezi s postupcima;

d) u objektima i u drugim prostorijama poreskog obveznika ili drugog lica, izvrši uvid u

poslovne knjige, dokumentaciju i podatke pohranjene u kompjuteru, zahtijeva kopiranje

dokumentacije, u toku i nakon okončanog postupka za sva pitanja naplate indirektnih

poreza;

e) da zaustavi prijevozno sredstvo unutar carinskog područja, stupi u njega, izvrši pregled

prijevoznog sredstva i robe, pregled dokumentacije i po potrebi je izuzme i kopira, izvrši

identifikaciju lica zatečenih u prijevoznom sredstvu, da stupi u prostorije aerodroma, luke,

željezničke i autobuske stanice, izvrši pregled svih prostorija u njima i druge radnje

navedene u ovoj tački, a u slučaju potrebe, izvrši nasilno otvaranje sredstava, odnosno

objekata i prostorija;

f) privremeno oduzme robu i prijevozno sredstvo u skladu sa zakonom i dokumente koji

se odnose na tu robu i prijevozno sredstvo;

g) privremeno zadrži robu i prijevozno sredstvo nad kojima nije proveden postupak ili nije

proveden u skladu sa zakonskim propisima;

h) spriječi polazak prijevoznog sredstva za koje se sumnja da namjerava napustiti

carinsko područje prije završetka propisanog postupka i/ili da zadrži dokumente;

i) vrši kontrolu lica koja dolaze ili napuštaju carinsko područje, slobodnu zonu ili carinsko

skladište ili ostaju u tranzitnom području luka ili aerodroma, vrši identifikaciju lica, zahtijeva

prijavu i predočavanje njihovog ličnog prtljaga, izvrši pregled ličnog prtljaga, a po potrebi i

njegov pretres;

j) da izvrši pretres lica koja dolaze ili napuštaju carinsko područje, slobodnu zonu ili

carinsko skladište ili ostaju u tranzitnom području luka ili aerodroma, ako postoje osnovi

sumnje o prikrivanju robe koja podliježe carinskom nadzoru, pri čemu ovlašteno lice

pretresa lice u odvojenoj prostoriji u prisustvu svjedoka, koji moraju biti istog

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

84

spola kao lice nad kojim se vrši pretres, o čemu se sačinjava zapisnik koji potpisuju

ovlašteno lice, lice nad kojim se vrši pretres i svjedok;

k) izvrši pregled robe i da zahtijeva od poreskog obveznika pružanje potrebne pomoći u

skladu sa zakonom i zakonskim propisima;

l) besplatno uzme uzorak robe koja podliježe nadzoru radi laboratorijske analize i drugih

ispitivanja;

m) stavi obilježje na robu koja podliježe nadzoru, kao i na prijevozno sredstvo, carinsko

skladište i drugi prostor u kojem se ta roba nalazi, radi osiguranja identiteta robe i njene

istovjetnosti;

n) zatvori, zapečati i oslobodi od lica i stvari mjesta i prostore gdje se vrši utovar, istovar,

skladištenje ili pregled robe i prijevozna sredstva, ako je to potrebno za vršenje nadzora ili

da ograniči kretanje na takvim mjestima, prostorima ili prijevoznim sredstvima;

o) unutar carinskog područja, kada je to potrebno radi primjene mjera nadzora, odredi

mjesto i kontrolira pravac kretanja robe i/ili pratnju robe;

p) vrši naplatu novčane kazne u skladu sa zakonom;

r) upotrijebi opravdanu silu kada je to potrebno za izvršavanje njegovih službenih dužnosti;

s) nosi lako oružje;

t) obavlja inspekcijski nadzor, izvršava prinudnu naplatu indirektnih poreza i na drugi način

primjenjuje ovlaštenja u skladu sa zakonom;

u) utvrđuje poreski dug obveznika na osnovu njegovih poslovnih knjiga i evidencija i drugih

dokaza, ukljčujući sve činjenice na osnovu indicija;

v) izuzme knjige i evidencije i druge predmete potrebne za provođenje i izvršavanje

poreskih zakona;

z) privremeno oduzme robu i predmete poreskog obveznika u svrhu naplate poreskih

dugova, kada postoji osnovana sumnja da je naplata duga neizvjesna i da vrši prijavu

poreskih prekršaja;

aa) dostavlja informacije organima koji nisu nadležni za poreze i da od njih traži da

okončaju ili odbiju izdavanje ili obnavljanje dozvole poreskim obveznicima koji nisu izmirili

svoju obavezu, a postoji vjerovatnoća da dug neće biti izmiren;

bb) koristi i druga ovlaštenja utvrđena zakonom.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

85

Član 13. Upute o carinskom postupku (Službeni glasnik BiH broj: 48/13)

(Puštanje nekomercijalne robe u slobodan promet uz oslobađanje od plaćanja

uvoznih pristojbi kod ulaznog graničnog carinskog ureda)

(1) Sukladno članku 176. stavak 6. Zakona i članku 2. Priloga Zakona, oslobođena je od

plaćanja uvoznih pristojbi roba iz stavka (2) ovoga članka koja je sadržana u osobnom

prtljagu

putnika koji dolazi iz druge države (neovisno o državljanstvu putnika), ukoliko se ne nalazi

na

ograničenju ili zabrani i pod uvjetom da nema komercijalni karakter.

(2) Oslobađanje od plaćanja uvoznih pristojbi iz stavka (1) ovoga članka primjenjuje se po

putniku i po danu na:

a) nekomercijalnu robu, uključujući poklone i suvenire koji se nalaze u osobnom prtljagu

putnika, a čija carinska vrijednost nije veća od 200,00 konvertibilnih maraka,

b) 200 cigareta ili 100 cigarilosa ili 250 grama duvana,

c) 2 litre stonog vina,

d) jedan litar alkohola ili žestokog pića preko 22% vol.; ili dva litra desertnog vina, pjenušca

ili drugih pića,

e) 60 cc/ml parfema i

f) 250 cc/ml toaletne vode.

(...)

(5) Za robu iz stavka (2) ovoga članka, postupajući carinski službenik, oslobađanje od

plaćanja

uvoznih pristojbi odobrava usmeno.

Člana 14. Upute o carinskom postupku (Službeni glasnik BiH broj: 48/13)

(Puštanje nekomercijalne robe u slobodan promet u skraćenom postupku, uz

primjenu jedinstvene carinske stope)

(1) Putnik koji pri dolasku unosi nekomercijalnu robu preko količine i vrijednosti za koju se

može odobriti oslobađanje od plaćanja uvoznih pristojbi sukladno članku 2. Priloga

Zakona, a

namijenjena je za njegovu osobnu uporabu ili za uporabu njegovog kućanstva i ukupna joj

carinska vrijednost ne prelazi 1.500,00 konvertibilnih maraka, tu robu prijavljuje usmenom

carinskom prijavom ulaznom graničnom carinskom uredu i ista se carini u skraćenom

carinskom postupku. Pri tome, postupajući carinski službenik za oslobađanje od plaćanja

uvoznih pristojbi izdvaja robu veće vrijednosti, a za plaćanje pristojbi robu manje

vrijednosti (npr. u prtljagu putnika nalaze se tri predmeta različite vrijednosti, jedan

predmet carinske vrijednosti 190,00, drugi 180,00, treći 160,00 konvertibilnih maraka, za

oslobađanje od plaćanja uvoznih pristojbi izdvojit će predmet carinske vrijednosti 190,00

konvertibilnih maraka).

(2) Nekomercijalna roba iz stavka (1) ovoga članka, izuzev robe koja je oslobođena od

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

86

plaćanja uvoznih pristojbi, pušta se u slobodan promet (carini) u skraćenom carinskom

postupku po jedinstvenoj carinskoj stopi propisanoj odredbama Pravila o jedinstvenoj

carinskoj stopi sadržanim u Carinskoj tarifi - Dio I (Uvodne odredbe), Odjeljak II (Posebne

odredbe) točka B, važećoj na dan provođenja postupka. Procjena da li se radi o uvozu

robe nekomercijalnog ili komercijalnog karaktera obavlja se u svakom konkretnom slučaju,

u odnosu na okolnosti, uz uvažavanje količine i vrste robe, kao i o učestalosti uvoza koje

odnosni putnik provodi.

Član 16. Upute o carinskom postupku (Službeni glasnik BiH broj: 48/13)

(Potvrda o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem)

(1) Potvrda o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem (CPD) iz

članka 135. Odluke, sadrži: naziv carinskog organa koji izdaje potvrdu, službenu šifru

postupajućeg carinskog službenika koji provodi carinski postupak, broj i datum iz

kontrolnika (odnosno oznaku serije i broj potvrde u slučaju iz stavka (4) ovoga članka),

podatke o putniku koji je robu usmeno prijavio za carinski postupak, podatke o

registarskim oznakama i vrsti prijevoznog sredstva, podatke o robi (opis, količina i carinska

vrijednost), vrstu, stopu i iznos naplaćenih uvoznih pristojbi i drugih neizravnih poreza,

mjesto i datum izdavanja potvrde, odnosno naplate pristojbi, potpis putnika i ovjeru

carinskog organa.

(2) Podatci o robi u Potvrdi iz stavka (1) ovoga članka trebaju biti precizni i jasni u pogledu

vrste, količine i carinske vrijednosti robe, kako bi se roba mogla identifikovati i utvrditi da li

je u pitanju nekomercijalna roba za osobnu uporabu putnika ili njegovog kućanstva ili je u

pitanju komercijalna roba. Kod unošenja podataka o robi ne mogu se, u odgovarajuću

rubriku Potvrde, unositi zbirni nazivi za robu kao npr.: ''razna roba'', ''predmeti kućanstva'',

''tehnička roba'', jer to onemogućava kontrolu pravilne primjene propisa, te obračuna i

naplate uvoznih pristojbi i drugih neizravnih poreza, osim ukoliko se uz obračun prilaže i

preslika računa (ili popis robe i slično) iz kojeg je vidljiva specifikacija robe, količina i

vrijednost (podatci o računu ili popisu robe i slično, unose se u Potvrdu, u kolonu ''opis

robe .....''). Ako je posebnim propisima predviđeno da se određeni predmeti prijavljujuju

drugom organu (npr. oružje, uređaji za komunikacije i sveze i sl.) za takve predmete se u

potvrdu unose svi podatci neophodni za njihovu identifikaciju (trgovački naziv robe, tip,

marka, fabrički broj, godina proizvodnje i drugi podatci karakteristični za takve predmete),

kao i podatci o dokumentima koji ih prate.

(3) Carinski referat na graničnom prijelazu koji ima mrežnu komunikaciju sa Glavnim

uredom Uprave za neizravno oporezivanje, popunjava Potvrdu iz stavka (1) ovoga članka

u elektronskom obliku u informatičkoj aplikaciji Kontrolnika Potvrde o naplati neizravnih

poreza za robu prijavljenu usmenim putem (CPD), (dalje: Kontrolnik CPD), te istu tiska u

dva primjerka, koje potpisuje i putnik, te jedan ovjeren primjerak zadržava i odlaže u

poseban registrator po hronološkom redosljedu broja iz Kontrolnika CPD, a drugi

primjerak, sukladno članku 14. stavak (5) ove Upute predaje putniku.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

87

(4) Carinski referat na graničnom prijelazu koji nema mrežnu komunikaciju sa Glavnim

uredom Uprave za neizravno oporezivanje, potvrdu iz stavka (1) ovoga članka izdaje na

pisanom obrascu Potvrde o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem

koji je bio u uporabi do stupanja na snagu ove Upute sukladno Uputi o sadržaju i obliku

potvrde o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem, broj: 01-18-4664-

5/05 od 03.08.2005. godine, do utroška već nabavljenih zaliha blokova odštampanog tog

obrasca Potvrde, a najkasnije do 31.12.2014. godine. Postupajući carinski službenik

popunjava odštampani obrazac Potvrde u tri primjerka (jedan set označen istim rednim

brojem), od kojih: prvi primjerak (crvene boje) ostaje u bloku, drugi primjerak (plave boje)

namijenjen je za potrebe naknadnog unosa odnosne Potvrde u Kontrolnik CPD sukladno

stavku (5) ovoga članka, a treći primjerak (crne boje) namijenjen je putniku. Postupajući

carinski službenik, obvezan je u odštampanom obrascu potvrde, pored unosa ostalih

podataka, dodatno unijeti i podatke o registarskoj oznaci i vrsti prijevoznog sredstva.

(5) Potvrde izdate u slučajevima iz stavka (4) ovoga članka, carinski referat na graničnom

prijelazu koji ih je izdao dužan je, iste kod carinske ispostave kojoj organizacijski pripada,

naknadno evidentirati u Kontrolnik CPD sukladno objašnjenjenju iz stavka (7) ovoga

članka, u roku određenom Uputom iz članka 14. stavak (8) ove Upute, radi daljnjeg

postupanja sukladno tom objašnjenju i Uputi u pogledu knjigovodstvenog evidentiranja

obračuna i uplate prihoda po istima. U Kontrolnik CPD, pored ostalih podataka, unosi se i

serijski broj i datum izdavanja odnosne Potvrde, u za to predviđenu rubriku. Na prvom

primjerku te Potvrde (crvene boje, koji ostaje u bloku) nakon unosa iste u Kontrolnik CPD

upisuje se broj i datum pod kojima je ta Potvrda naknadno unijeta u Kontrolnik CPD (npr.

"KCPD/..... od ..... ''), kao i na drugom primjerku (plave boje) koji primjerak carinska

ispostava, zajedno sa ispisom odnosne Potvrde iz navedenog kontrolnika, odlaže u

registrator iz stavka (3) ovoga članka po hronološkom redosljedu broja iz Kontrolnika CPD.

(6) Na način propisan kao u stavku (4) ovoga članka postupa i carinski referat na

graničnom prijelazu iz stavka (3) ovoga članka u slučaju prekida mrežne komunikacije sa

Glavnim uredom Uprave za neizravno oporezivanje. Po uspostavljanju navedene

komunikacije, carinski referat na svojoj lokaciji dalje postupa sukladno stavku (5) ovoga

članka.

(7) Način pristupa informatičkoj aplikaciji Kontrolnika CPD, unosa podataka u isti,

kreiranje, razduživanje, ispravka razduženja Specifikacije CPD, pregleda zapisa potvrda

koje su razdužene, kreiranje odgovarajućih statističkih izvješća i druge radnje, te izgled

Potvrde ispisane iz Kontrolnika CPD bliže je uređeno objašnjenjem Sektora za

informatičke tehnologije Uprave za neizravno oporezivanje.

OCJENA PROVEDENIH DOKAZA

Primjenjeni standardi

56. Sudska praksa je za osuđujuću presudu definisala standard „dokaza van razumne

sumnje“. Standard u krivičnom pravu „izvan svake razumne sumnje“ ovaj Sud definiše

kao vrstu sumnje zbog koje bi prosječno oprezna i razumna osoba zastala, oklijevala ili se

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

88

suzdržavala od činjenja u stvari od velike važnosti za njega ili nju ili za njegove ili njene

interese. Prema opšteprihvaćenom stanovištu, dokazi van razumne sumnje su dokazi na

osnovu kojih objektivni presuditelj može zaključiti da postoji veći stepen vjerovatnoće da je

optuženi počinio krivično djelo.

57. Dakle, dokaz van razumne sumnje je stoga najviši standard dokaza, koji se mora

postići u svakom postupku. Razumna sumnja je definisana kao stvarna sumnja,

zasnovana na razboritosti i logičkom rasuđivanju nakon pomnog i nepristrasnog

razmatranja svih dokaza, ili nedostatka dokaza, u predmetu. Dokaz van razumne sumnje

je, prema tome, dokaz tako ubjedljive prirode da se bilo koja osoba na njega može osloniti

i po njemu postupati bez oklijevanja i u svojim najbitnijim ličnim poslovima. Ipak, on ne

podrazumijeva apsolutnu sigurnost.

58. Za potrebe definisanja standarda razumne sumnje ovaj Sud je razmotrio sudsku

praksu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MSKJ) u predmetu Delalić i

drugi (poznat i kao predmet Čelebići), koji je polazni predmet po određenim pitanjima koja

se tiču evolucije međunarodne pravne doktrine. Tako je u ovom predmetu usvojena

slijedeća definicija: “Ne mora postojati sigurnost, ali mora postojati visoki stepen

vjerovatnoće. Dokaz van razumne sumnje ne znači dokaz bez ijedne sjenke sumnje.

Zakon ne bi ispunio svoj zadatak da štiti zajednicu ako bi dozvolio da neke ishitrene

mogućnosti ometu tok sprovođenja pravde. Ako protiv nekog čovjeka postoje tako jaki

dokazi da u njegovu korist preostaje samo neka daleka mogućnost, koja se može odbaciti

rečenicom “naravno da je to moguće, ali nije nipošto vjerovatno”, optužba je dokazana van

razumne sumnje18 - ali ništa manje od toga nije zadovoljavajuće ."

59. U skladu sa principom slobodne ocjene dokaza, u toku glavnog pretresa relevantne

činjenice mogu se utvrđivati neposrednim i posrednim dokazima, odnosno indicijama.

Neposredni dokazi su oni dokazi koji neposredno utvrđuju spornu činjenicu. Posrednim

dokazima se istinitost sporne činjenice utvrđuje putem drugih činjenica, odnosno posredni

dokazi predstavljaju dokaze o činjenicama o događaju ili krivičnom djelu, iz kojih logično

proizilazi predmetna činjenica. Takvi dokazi uzeti pojedinačno mogu biti sami po sebi

nedovoljni za utvrđivanje neke činjenice, ali ukoliko se sagledaju u svojoj ukupnosti, njihov

kolektivni i kumulativni karakter može biti razotkrivajući i ponekad i presudan.

60. Istovremeno, Sud je vodio računa da navede jasne i razumljive razloge na kojima

zasniva svoju odluku, a da pri tome nije u obavezi da daje detaljne odgovore na svako

pitanje, ali ako je činjenica ili dokaz od suštinske važnosti za ishod predmeta, Sud se u

tom slučaju mora pozabaviti sa njim u svojoj presudi19. Osim toga, pri odlučivanju Sud je

imao u vidu da saglasno praksi ESLJP, Sud, iako je obavezan dati razloge za svoju

odluku, ne mora se detaljno baviti svakim argumentom koji je iznijela neka od strana u

18 Kada je riječ o standardu dokaza „van svake razumne sumnje“ , Evropski sud je isti prvi put primjenio u presudi Irska

protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1978), u kontekstu člana 3. Konvencije, tzv. dokazni test radi utvrđivanja potvrđuju li

dostupni dokazi „van razumne sumnje“ relevantne činjenice konkretnog slučaja. 19

Presuda ESLJP u predmetu Van der Hurk protiv Nizozemske, 19.04.1994.godine, paragraf 61: „„[S]udovi

nisu dužni da daju detaljne odgovore na svako pitanje.“

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

89

postupku. Iz navedenog proizlazi da se Sud nije dužan baviti svakim dokazom20, već je u

smislu odredaba članova 15. i 281. ZKP BiH dužan da se bavi u prvom redu, onim

dokazima koji su nužni za ostvarenje svrhe ove presude, iz čega proizlazi da nije nužno

raspravljati baš o svakom dokazu21. Dakle, iz naprijed navedenih standarda uspostavljenih

judikaturom ESLJP, proizilazi da je obaveza Suda da, iako presudu donosi na temelju

savjesne ocjene svih izvedenih dokaza, u obrazloženju obrazloži samo one dokaze koji su

bili od značaja za njeno donošenje. U nastavku ove presude, bit će iznesena ocjena

provedenih dokaza i činjenična utvrđenja do kojih je Sud došao na temelju istih, a prema

pojedinim tačkama optužnice, odnosno izreke presude.

Opšta razmatranja

61. Prije nego se upusti u razmatranje činjeničnog utvrđenja u odnosu na pojedine

tačke, Sud nalazi bitnim dati obrazloženje u pogledu pojedinih relevantnih pitanja, koja se

javljaju u odnosu na sve tačke optuženja, a tiču se prije svega, ocjene iskaza svjedoka i

pitanja njihovog kredibiliteta.

62. Naime, ovaj je krivični postupak od početka pratila izražena nevoljkost svjedoka da

daju iskaz na glavnom pretresu. Kod svih je svjedoka također, bila primjetna određena

doza nelagode i uznemirenosti, te je iz držanja svih svjedoka optužbe bilo jasno da

sudnica, kao posebna vrsta okruženja, koju prati jednako osjetljiva atmosfera, nije

okruženje na koje su isti navikli i u kojem se osjećaju dovoljno opušteno da bez smetnji,

nelagode i evidentnog straha, iznesu svoja saznanja. Sud je primijetio također, da je kod

određenih svjedoka postojala izvjesna doza straha po vlastiti položaj, koji je vjerovatno

rezultat pogrešne percepcije da bi i oni mogli na neki način snositi odgovornost, jer su

učestvovali u davanju dara/novca carinicima. Bitno je napomenuti i činjenicu da su neki od

saslušanih svjedoka optuženi u drugom predmetu pred ovim Sudom za krivično djelo

davanje dara i drugih oblika koristi iz člana 218. KZ BiH.

63. Također, kod pojedinih svjedoka, bilo je primjetno nastojanje da pruže što manje

informacija i da u što većoj mjeri umanje ulogu optuženih, zbog čega su u dijelu svojih

iskaza odstupali od onoga što su u toku istrage iznijeli. Svjedoci nisu bili u mogućnosti dati

adekvatno obrazloženje zašto mijenjaju iskaze, pa je naposljetku većina njih ipak potvrdila

da je istina sve što su rekli u istrazi. Primjetno je da pojedini svjedoci tokom davanja iskaza

nisu željeli dovesti optužene u nepovoljan položaj, što je rezultiralo davanjem iskaza, koji

su u određenoj mjeri ili pak u cijelosti drugačiji od ranijih izjava, koji nisu logički

potkrijepljeni i koji dijelom ne odgovaraju stvarnom stanju. Ipak, većina svjedoka su

mahom, na kraju potvrđivali da je istina ono što je navedeno u istrazi, ostajući kod tih i

takvih izjava, kao što je slučaj sa svjedocima Sadija Kurtanović, Aida Halilović, Zerina

Berbić, Fadila Sporišević, Zahida Spiljak i drugi. Sud će se u nastavku dotaći tih spornih

20 ESLJP je tako zauzeo stanovište da: „[S]udovi nisu dužni da daju detaljne odgovore na svako pitanje.“ Vidi

Van de Hurk vs the Netherlands, 19.april 1994. godine, str. 61. 21

V. presudu Pretresnog vijeća I MKSJ u predmetu Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza, predmet br.IT-95-14/2-T od 26.2.2001., para. 20., te presudu Žalbenog vijeća u istom predmetu broj: IT-95-14/2-A od 17-12-2004., para.382.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

90

izjava, ali je bilo neophodno, radi preglednosti i izbjegavanja ponavljanja, na ovome mjestu

istaći ovo generalno zapažanje, koje je primjenjivo u odnosu na veći broj saslušanih

svjedoka.

64. Sud nije prihvatio tezu odbrane optuženih da u konkretnom slučaju Granična

policija BiH nije bila ovlaštena da provodi istragu, nego da su to trebali raditi ovlašteni

službenici UIO. Takođe, Sud nije prihvatio ni tezu odbrane optuženih da prezentirani video

snimci ne sadrže datum i vrijeme, zbog čega nije moguće sa sigurnošću utvrditi činjenične

navode iz optužnice, odnosno da se neki događaj baš tada desio, kao i da zbog lošeg

tonskog zapisa i kvaliteta slike na snimcima nije moguće utvrditi davanje novca niti naslutiti

šta se nalazi u rukama svjedoka i optuženih.

65. Na okolnosti provođenja istrage i poduzimanja istražnih radnji u ovom predmetu,

saslušani su svjedoci ovlaštena službena lica Granične policije BiH, Munib Čorbić, Vahid

Selimbegović, Goran Miletić, Emir Kulaglić, Dražen Erceg i Suad Nuspahić.

66. Svjedok Munib Čorbić u svom iskazu na glavnom pretresu detaljno je opisao na koji

način je došlo do provođenja posebnih istražnih radnji u konkretnom predmetu kodnog

naziva „Gold“ (navedeni dio iskaza naveden je u paragrafu 44. presude pa ga Sud na

ovom mjestu neće ponavljati), dodajući da je prostorija koja je bila pod nadzorom prostorija

koju koriste carinici u terminalu B iza pasoške kontrole, da je kamera snimala konstatno, te

da su danom unazad, odnosno retoroaktivno dobijali snimke i radili analizu, jer fizički nisu

imali mogućnost da ih gledaju u datom vremenu. Svjedok je pojasnio da je UIO bila

upoznata sa aktivnostima Centralnog istražnog ureda GP BiH kad su završili sa

provođenjem posebnih istražnih radnji, te da su bila dva slučaja da je osoba zaustavljena i

roba evidentirana, nakon čega su lica predata Odjelu za carinske prevare.

67. Naveo je da je nakon provođenja istražnih radnji Tužilaštvu BiH dostavljen prijedlog

da se izvrši pretres službenih prostorija, stanova i osoba – carinika, dodajući da je prilikom

pretresa oduzet određeni broj mobitela, računara, dokumentacije, nakon čega je na

osnovu naredbe izvršeno vještačenje koje je radila Granična policija BiH. Granična policija

BiH dostavila je Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv 24 osumnjičene osobe, a

kasnije je dostavljena i dopuna izvještaja za još jednog službenika, s tim da je od ukupno

24 lica 10 njih bilo uposleno kao carinici dok su ostali bili fizička lica. Naveo je da je

izvršena analiza svih dokaza po naredbi Tužilaštva, prije svega telefona i SIM kartica,

analiza CPD blokova, zatim analiza svih snimaka zadokumentovanih provođenjem

posebnih istražnih radnji, te analiza rasporeda smjena carinika, a na osnovu oduzete

dokumentacije. Analizu je radio Odsjek za analizu i obradu podataka u sklopu CIU.

68. Goran Miletić, zaposlen u GP BiH, CIU, odsjek za Administrativnu i tehničku

podršku svjedočio je na okolnost sačinjavanja izvještaja o pretresu oduzetih predmeta. U

svom iskazu na glavnom pretresu navodi da je u predmetu kodnog naziva “Gold” postupao

po naredbi Tužilaštva BiH za pretres oduzetih predmeta (telefona, SIM kartica, računara,

laptopa), o čemu je sačinio Izvještaj o izvršenom pretresu oduzetih predmeta,

pojašnjavajući da je izvršio očitavanje sadržaja oduzetih mobitela iz digitalnog oblika i

pretvorio ga u printani izvještaj.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

91

69. Svjedok Vahid Selimbegović, zaposlen u GP BiH, CIU, Odsjek za obradu i analizu

podataka, postupao je u akciji kodnog naziva „Gold“, te sačinio analizu i dopunu analize

prikupljenih dokaza po naredbi Tužilaštva BiH. Pojasnio je da je predmet naredbe bio da

se uradi analiza sedam vrsta dokaznog materijala i to video i audio materijali, podaci

prelazaka granice, izdati CPD blokovi itd., dodajući da je video zapise dobio na eksternom

hard disku zbog obimnosti materijala. Svjedok je pojasnio da je analiza dokaza podijeljena

u tri dijela koje je prezentirao u sudnici, pojašnjavajući pritom da se prvi dio odnosi na

prelazak državne granice za 14 lica u periodu od 14.01.2014. godine do 01.06.2014.

godine, a povod je bio da se dokaže kontinuitet prelazaka tih lica preko granice. Drugi dio

analize se odnosi na analizu događaja, na osnovu zadokumentovanih video snimaka i

druge dokumentacije (izdati CPD blokovi, prelasci granice, službene zabilješke), dok se

treći dio analize odnosi na analizu forenzike (SIM kartice, mobilni aparati, tačnije sadržaj iz

imenika).

70. Iskazi svjedoka, Muniba Čorbića, Vahida Selimbegovića i Emira Kulaglića

potkrijepljeni su materijalnim dokazima koji se odnose na sam tok istrage, a koje je Sud

prihvatio i to: T-56 - T-116 (dokazi koji se odnose na posebne istražne radnje); T-117-T-

123 (dokazi koji se odnose na pretres službenih prostorija); T-134; T-135; T-137; T-138; T-

140; T-141; T-142; T-143; T-145; T-148 (fotodokumentacija izvršenih pretresa); T-151-T-

197 (dokazi koji se odnose na forenzičku analizu); T-198-T-213 (dokazi koji se odnose na

analizu dokaza). Sud je u potpunosti poklonio vjeru iskazima navedenih svjedoka i iste

cijenio kao istinite, s obzirom da se radi o ovlaštenim službenim licima koji su u okviru

svojih zakonskih ovlaštenja i po službenoj dužnosti provodili istragu u konkretnom

predmetu tako da isti nisu imali nikakav motiv da neosnovano terete optužene.

71. Svjedok Emir Kulaglić, inspektor za istrage u GP BiH, naveo je da je u aprilu 2014.

godine, bio policajac za nadzor i kontrolu prelaska državne granice. Poznato mu je lice

Kordić Alem, te da je isti radio u BH Airlines-u. Od strane pomoćnika komandira dana

08.04.2014. godine, obaviješten je da je na jednom letu iz Istanbula trebao doputovati

Kordić Alem i da ga treba sačekati u holu B terminala i izvršiti kontrolu. Pojasnio je da je

prilikom kontrole kod lica pronađeno 36 pakovanja aroma za nargilu, te da je lice predočilo

papir od carine gdje su zabilježena samo 3 pakovanja nargile. Pozvao je šefa smjene i

obavili su pregled i brojanje robe, a dalje postupanje po navedenom su preuzeli službenici

UIO, Tim za sprječavanje krijumčarenja. O navedenim dešavanjima sačinio je službenu

zabilješku od 08.04.2014. godine, koju je svjedok autorizovao na glavnom pretresu

(svjedok potvrdio da je njegov potpis na službenoj i da su na fotografijama u prilogu

službene zabilješke sporna pakovanja arome za nargilu – dokaz T-126). Pojašnjavajući

događaj od 18.05.2014. godine, svjedok je naveo da je tog dana, na osnovu operativnih

saznanja kojima su raspolagali, u holu B terminala Aerodroma Sarajevo, nakon obavljene

pasoške i carinske kontrole, izvršio kontrolu lica Vasvije Ragipović i tom prilikom pronašao

veću količinu tekstila (farmerke, košulje, maice). Kontaktirao je šefa smjene, nakon čega

su roba i lice predati Timu za sprječavanje krijumčarenja i prekršaja, UIO BiH. Sačinio je

službenu zabilješku na te okolnosti, te, nakon što mu je ista prezentovana u sudnici

svjedok je potvrdio sadržaj iste kao i svoj potpis, pojašnjavajući da je datum rukom

ispravljen, jer je vjerovatno pogriješio u pisanju datuma (dokaz T-124). U pogledu izvršenih

kontrola dana 08.04.2014. godine i 18.05.2014. godine, svjedok je pojasnio da,

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

92

u situaciji kada rukovodni radnici raspolažu određenim saznanjima da bi na određenom

letu trebalo nešto da se desi, odnosno da će doći do pokušaja krijumčarenja neke robe,

praksa je da se upoznaju policijski službenici o tome i da se obavi kontrola. Napomenuo je

da se u konkretnim situacijama radilo o uobičajenoj kontroli, pojasnivši da Granična policija

pored kontrole prelaska državne granice (pregled robe i putnika) vrši i nadzor.

72. Svjedoci Dražen Erceg i Suad Nuspahić svjedočili su na okolnost poduzetih

službenih radnji pregleda robe od putnika Mršić Jurice i Joška Cvitanović, u aprilu i maju

2014. godine. Svjedok Erceg je naveo da su dana 29/30.04. oko 23 h, od načelnika

terenskog ureda Zapad dobili zadatak da zaustave vozilo Mercedes koje se kretalo iz

pravca Gruda prema prelazu Gorica (pogranični pojas) kojim je upravljao Mršić Jurica.

Zajedno sa još dvojicom kolega, izvršili su pregled vozila i tom prilikom pronašli dvije torbe,

jednu PVC vreću veliku, neraspakovanu, pojašnjavajući da su u pitanju bile tekstilne stvari,

bižuterija, te da se radilo o novoj robi. Prema uputi načelnika robu su odvezli na GP

Gorica, te nakon obavljenih konsultacija iz carine su im rekli da nisu nadležni za robu, jer

je vozilo kontrolisano u dubini, a oni rade na prelazu. Obavijestio je o svemu voditelja tima

na prelazu i njemu predao robu u nadležnost, nije mu poznato šta je bilo s robom, dodajući

da su dobili info da roba navodno nije procesuirana zbog male količine. Sačinio je

službenu zabilješku na te okolnosti, te, nakon što mu je ista prezentovana u sudnici

svjedok je potvrdio sadržaj iste kao i svoj potpis (T-127).

73. Svjedok Nuspahić opisao je dešavanja od 03.05.2014. godine, kada su na MGP

Cveni grm, prema uputi komandira, kontrolisali vozilo marke „Seat“ hrvatskih registarskih

oznaka, kojim je upravljao Joško Cvitanović. Pojasnio je da su imali dojavu da se u

predmetnom vozilu nalazi roba (1-2 torbe), izvršen je pregled automobila, ali tom prilikom

nisu pronađene torbe niti roba. O navedenim dešavanjima svjedok je sačinio službenu

zabilješku, koju je autorizovao na glavnom pretresu (T-125).

74. Navode odbrane optuženih kako zbog video snimaka koji ne sadrže datum i

vrijeme, nije moguće sa sigurnošću utvrditi da se neki događaj desio baš tog dana, Sud

nije prihvatio, a iz sljedećih razloga: Prije svega, svjedok Munib Čorbić, objasnio je u svom

svjedočenju da tokom provođenja mjera nadzora fizički nije postojala mogućnost da

snimke gledaju u datom vremenu, pa su iste dobijali i obrađivali dan unazad, odnosno

retroaktivno. Da su činjenični navodi iz optužnice u pogledu datuma tačni, proizlazi iz

iskaza saslušanih svjedoka, koji su na upit tužioca na glavnom pretresu potvrdno

odgovarali da su određenog dana/datuma (navedenog u optužnici) doputovali avionom iz

Istanbula na Aerodrom Sarajevo, kao i uloženih materijalnih dokaza i to: T-200 –

Transkripti presretnutih razgovora; T-207 – Analiza prikupljenih dokaza Granične policije

BiH od 24.10.2014. godine, gdje je u prvom dijelu analize, prikazan tabelarni i grafički

prikaz prelazaka državne granice za 14 lica –svjedoka, T-206- Dopis UIO BiH broj: 03/3-

07-1-530/14 od 22.7.2014. godine, uz koji se dostavlja dopis CI Aerodrom Sarajevo broj:

5/II-18-06/1/14 od 14.7.2014. godine i potvrde o naplati indirektnih poreza za robu

prijavljenu usmenim putem – CPD blok (41 kom.); T-208 – Izvod iz evidencije prelazaka

državne granice BiH (informacioni sistem GP BiH); T-212 - Dopuna Analize Granične

policije BiH od 22.01.2015. godine, koja predstavlja analizu rasporeda rada službenika

UIO CI Aerodrom Sarajevo, a na osnovu podataka iz zvanične evidencije UIO „Knjiga

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

93

evidencije o radnom vremenu22“ za period januar-juni 2014. godine, u kojoj svaki službenik

svojeručno popunjava rubrike vrijeme dolaska uz potpis i vrijeme odlaska uz potpis.

Promjena pravne kvalifikacije

75. Sud u postupku odlučivanja po optužnici nije vezan pravnom kvalifikacijom, a kako

to stoji u članu 280. stav 2. ZKP BiH. S obzirom na činjenicu da su odbrane svih optuženih

tokom završnih riječi osporili pripadnost grupi za organizovani kriminal, Sud će se u ovom

dijelu presude osvrnuti na ovo pitanje.

76. Član 250. stav 2. KZ BiH glasi: „Ko kao pripadnik grupe za organizovani kriminal

koja zajedničkim djelovanjem učini ili pokuša krivično djelo propisano zakonom Bosne i

Hercegovine, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina“. U skladu sa članom 1.

stav 20. KZ BiH, grupa za organizovani kriminal predstavlja: „Grupu od tri ili više lica koja

postoji u izvjesnom vremenskom periodu i koja djeluje sporazumno s ciljem izvršenja

jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora preko tri

godine ili teža kazna, a radi sticanja materijalne koristi“.

77. U odnosu na svaku tačku optužnice, Tužilaštvo je bilo u obavezi dokazati, osnovne

elemente grupe za organizirani kriminal, odnosno postojanje tri ili više lica, izvjestan

vremenski period djelovanja, postojanje krivičnog djela za koje se može izreći kazna

zatvora preko tri godine ili teža kazna, te djelovanje u cilju sticanja materijalne koristi.

78. Pojava organiziranog kriminala teško se empirijski dokazuje. On se u pravilu ne

prepoznaje samo po vanjskim obilježjima kaznenog djela i neposrednom načinu njegovog

izvršenja. To su najčešće samo indicije koje tek povezane sa mnoštvom detalja koji su

prethodili kaznenom djelu ili koji se odnose na osobitosti plijena i načina postupanja s njim

mogu upućivati na to da se u konkretnom slučaju radi o kriminalnoj aktivnosti u čijoj je

pozadini organizirani kriminal[1]. Nema dvojbe da je osnova svrha organiziranog kriminala

da u što kraćem vremenu postigne što veću dobit. Kriminalne organizacije su vrlo

fleksibilne, organizacijski, kadrovski i po načinu djelovanja prilagodljive datim socijalnim,

ekonomskim i političkim prilikama sredine u kojoj djeluju. One mogu biti labavije i čvršće

strukturirane, mogu imati više ili manje saradnika koji djeluju na osnovi jednostavnije ili

složenije podjele rada i ovlaštenja, mogu djelovati na ograničenom području ili čak preko

više državnih granica. Najznačajniji prilog pojmovnom određivanju dala je Evropska unija

numeracijom jedanest određenih zahtjeva od kojih barem šest mora postojati da bi

kriminalna aktivnost mogla biti nazvana organiziranom[3]. Takođe, obavezno moraju biti

ispunjene tri karakteristike (obilježja pod brojevima 1,5 i 11): Zajedničko djelovanje više od

dviju osoba; Svaka od njih ima unaprijed određenu (kriminalnu) zadaću ili ulogu; Aktivnost

je planirana za dulje ili neodređeno vrijeme trajanja; Djelovanje uz primjenu jednog ili više

22 Prilog dokaza T-121 - Knjiga evidencije o radnom vremenu privremeno izuzeta prilikom pretresa službenih

prostorija UIO CI Aeorodrom Sarajevo po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 02.06.2014. godine [1]M. Singer Organizirani kriminal Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 5, broj 2/1988, str.547-576 [3]Naznačeno u: Anita Kurtović, Organizirani kriminalitet-kazneno pravna pitanja odgovornosti (krivnje) I

sankcija, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 5, broj 2/1998, str.725-751

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

94

oblika interne kontrole i stege članova; Počinjenje teških krivičnih djela; Kriminalna

djelatnost na međunarodnoj razini (transnacionalnost); Upotreba nasilja ili drugih metoda

zastrašivanja; Upotreba gospodarskih ili poslovnih struktura (djelatnosti); Uključenost u

“pranje” nezakonite dobiti; Utjecaj na politiku, medije, izvršnu i sudbenu vlast ili

gospodarsko-socijalne prilike; Motivirano stjecanje dobiti ili moći (profit or power).

79. Opća su obilježja pojma organiziranog kriminaliteta, koja uvijek moraju postojati

kumulativno, zajedničko djelovanje najmanje triju osoba usmjereno na počinjenje teških

krivičnih djela s ciljem stjecanja dobiti ili moći. Preostala su obilježja posebna i promjenjiva,

ali se moraju ispuniti najmanje tri da bi se neka kriminalna djelatnost mogla označiti

organiziranom. Ta se obilježja mogu nazvati i minimalnim standardima[4].Prvo, organizirani

je kriminalitet grupni kriminalitet, pa su krivična djela najčešće rezultat ne samo

pojedinačnih djelatnosti (propusta) i krivnje već kombinacija djelovanja i krivnje više

osoba[5]. Drugo, s obzirom na to da je grupni kriminalitet temeljen na podjeli rada (uloga),

određene osobe ne sudjeluju neposredno u tzv. dnevnim operacijama organizacije i

premda su uključene u organizaciju, glede krivične odgovornosti “ostaju u sjeni”.

Pripadanje kriminalnoj organizaciji obuhvaća svaku djelatnost koja je neophodna za

aktivnost te organizacije. Pripadnik grupe ili organizacije je osoba koja nije organizator te

udruge, ali prihvaća njezine ciljeve i organizacijske elemente. On će odgovarati za

pripadanje zločinačkoj organizaciji, ali i za djela koja počini organizacija ako je u njima

sudjelovao[6]. Za odgovornost članova uobičajeno se ne traži njihovo sudjelovanje u

kriminalnim aktivnostima, ali je potrebno njihovo znanje zabranjenih ciljeva organizacije.

Nužno je za člana da pripada postojanoj strukturi organizacije i njezinim ciljevima, dok bi

se tzv. vanjski suradnici koji potpomažu kriminalne ciljeve organizacije mogli smatrati

sudionicima[7].

80. Za odgovornost svakog pripadnika traži se namjera zajedništva (animus associandi)

odnosno svijest i prihvaćanje grupnih kriminalnih ciljeva. Posebice bitno za organizovani

kriminaltet je stajalište da za krivičnu odgovornost nije nužna neposredna veza

(komunikacija) između članova, niti je potrebno da je pojedinac sudjelovao u stvaranju

plana. Takođe, pojedinci se kao članovi organizaciji mogu pridružiti u različito vrijeme i ne

moraju znati potpuni plan kriminalnog udruženja[8]. Kažnjivi subjekti ponajprije su

organizator i članovi (pripadnici) organizacije. Ali obuhvaćane su i druge osobe koje na

bilo koji način podupiru zločinačku organizaciju iako nisu njezini članovi. Upravo je

obuhvaćanje ovih posljednjih vrlo važno, jer takav tip organizacija mora računati na

podršku šireg kruga, onih iz “sjene”, nečlanova, vanjskih suradnika, svih koji pružaju, kako

se danas kaže, logističku potporu, bez u biti volje za trajnim sudjelovanjem u životu

organizacije, za pripadnost organizaciji. Kažnjivost kriminalno udruženih osoba ovisi o

ličnoj krivičnoj odgovornosti temeljenoj na radnji počinjenja krivičnih djela (actus reus) i

[4]

Ibid, str. 729 [5]

Ibid, str. 732 [6]

Članovi zločinačkog udruženja mogu biti osobe koje mogu biti i počinitelji kaznenih djela. Pripadnik može odgovarati za počinjenje djela u okviru zločinačkog udruženja ako je sudjelovao u njegovu izvršenju. [7]

Ibid, str. 744 [8]

Ibid, str. 745

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

95

krivnji (mens rea). Stoga se krivičnopravna pitanja odgovornosti za udruženo zločinačko

djelovanje više osoba, teorijski i praktično, razmatraju u sklopu kažnjivosti za sudioništvo u

djelu uopće[9].

81. U konkretnom slučaju, na temelju provedenih dokaza, Sud nije našao dokazanim

da su optuženi u radnjama opisanim u tačkama od 1- do 68. izreke Presude, djelovali kao

pripadnici grupe za organizovani kriminal i na taj način počinili krivično djelo iz člana 250.

stav 2. KZ BiH, s obzirom na njihova svojstva carinika i radne zadatke koje su obavljali,

činjenicu da su svi oni, izuzev Sadiković Vehida koji je bio njihov nadređeni, obavljali iste

radne zadatke, da je svaki od njih radnje izvršenja poduzimao samostalno, a ne po

prethodnom dogovoru, te bez jasno podijeljenih uloga i zadataka, a što su bitni uslovi za

postojanje navedenog krivičnog djela. Činjenica da su optuženi, kao uposlenici UIO bili

uključeni u kršenje zakonitih i uobičajenih procedura carinskog postupka sama po sebi ne

znači svijest i volju da se pristupi organizovanoj grupi u cilju vršenja krivičnih djela. Njihove

pojedinačne radnje trebaju biti razmatrane svaka za sebe i u kontekstu svih činjenica i

okolnosti. Pri tome je nužno imati na umu činjenicu da su optuženi kao uposlenici u UIO,

kao državnoj instituciji, nužno povezani kao grupa na osnovu organizacije procesa rada, te

je u tom smislu bilo neophodno ponuditi dokaze na osnovu kojih bi se van razumne

sumnje optuženi mogli posmatrati kao „organizovana grupa“ iz člana 1. tačka 19. KZ BiH ili

„grupa za organizovani kriminal“ u smislu člana 1. tačka 20. KZ BiH. U toku dokaznog

postupka optužba nije izvodila posebne dokaze u pogledu pojedinačnog i zajedničkog

umišljaja svakog od optuženih u radnjama izvršenja krivičnog djela organizovanog

kriminala, na način kako je to opisano osnovnom i izmijenjenom optužnicom, zbog čega je

subjektivni element inkriminacije kao organizovanog kriminala ostao nerazjašnjen.

Takođe, u izmijenjenoj optužnici nema podataka o organizatoru grupe, s obzirom da se

svim optuženim na teret stavlja pripadništvo grupi za organizovani kriminal, što ovakvu

činjeničnu konstrukciju čini neodrživom. Sud je zaključio da optužba nije van razumne

sumnje dokazala da se u radnjama optuženih stiču subjektivna obilježja krivičnog djela

Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelima Zloupotreba

službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 220. KZ BiH i krivičnog djela Davanje dara i

drugih oblika koristi iz člana 217. KZ BiH. Zauzimajući ovakav stav, Sud će se u daljem

razmatranju odlučnih činjenica zadržati na bitnim elementima osnovnih krivičnih djela

Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 220. KZ BiH i krivičnog djela

Davanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. KZ BiH.

Uvodni dio izreke presude

82. Iz uvodnog dijela optužnice vidljivo je da je Tužilaštvo dalo opis radnji optuženih,

kojima su ostvarivana obilježja krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja ili

ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH, te krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika

koristi iz člana 217. stav 1. KZ BiH. Iako ovaj opis radnji optuženih nije označen niti

podveden pod neku konkretnu tačku optuženja, jasno je da je Tužilaštvo na ovaj način,

kroz postupanja optuženih nastojalo prikazati njihovu interakciju, kao i doprinos optuženih

[9]Ibid, str. 733

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

96

u izvršenju krivičnih djela za koja se terete, kroz određeni vid kriminalnog ponašanja. U

okviru ovog dijela optuženja sadržani su i navodi o bitnim elementima djela, propisi koji su

radnjama optuženih narušavani, kao i navodi koji se tiču motiva optuženih - koristoljublja.

Takođe, iz ovog dijela optuženja proizlaze i svojstva službene osobe na strani optuženih,

te kako se radi o činjenici koja je bitna u odnosu na sve tačke optužnice, Sud će se o istoj

izjasniti na ovom mjestu, kako bi se izbjeglo suvišno ponavljanje.

83. Naime, Sud je kao nesporno utvrdio svojstvo optuženih Sadiković Vehida, Lončar

Zorana, Mašetić Mensura, Keč Maida, Tešić Branke i Hanjalić Muhameda, kao službenih

osoba u institucijama BiH, u vrijeme izvršenja inkriminisanih krivičnih djela, a imajući u vidu

definiciju službene osobe, datu kroz odredbu člana 1. tačka 3. KZ BiH. Sud tako u odnosu

na optuženog Sadiković Vehida nalazi da je isti u kritičnom periodu bio na poziciji šef

Carinske ispostave Aerodorm Sarajevo, a što je utvrđeno uvidom u Rješenje o internom

premještaju državnog službenika UIO BiH, od 05.02.2010. godine (dokaz T-17), iz kojeg

proizlazi da se Sadiković Vehid, državni službenik u Regionalnom centru Sarajevo, u

Odsjeku za carine, na radnom mjestu vođa Carinskog referata Aerodorm Sarajevo23,

premješta na radno mjesto šef Carinske ispostave Aerodrorm Sarajevo, počev od

08.02.2010. godine. Da su optuženi Lončar Zoran i Mašetić Mensur u kritičnom periodu bili

na poziciji vođe smjene u CI Aerodrom Sarajevo proizlazi iz dokaza optužbe T-19 i T-20.

Uvidom u dokaz T-19 Sud je utvrdio da je optuženi Lončar Rješenjem UIO o

raspoređivanju državnog službenika od 31.12.2004. godine, raspoređen na radno mjesto

viši stručni saradnik-vođa smjene u Carinskom referatu Aerodorm Sarajevo, počev od

01.12.2004. godine, dok iz dokaza T-20 proizlazi da se optuženi Mašetić, Rješenjem UIO

o internom premještaju državnog službenika od 27.09.2006. godine, sa radnog mjesta viši

stručni saradnik-vođa smjene u Carinskom referatu na graničnom prelazu Gorica24,

premješta u RC Sarajevo, na radno mjesto viši stručni saradnik-vođa smjene u Carinskom

referatu Aerodorm Sarajevo, počev od 01.10.2006. godine.

84. Uvidom u dokaze optužbe broj T-23; T-26 i T-28, Sud je utvrdio da su optuženi Keč

Maid, Tešić Branka i Hanjalić Muhamed u inkriminisanom periodu bili na poziciji saradnik-

carinik u Carinskom referatu Aerodrom Sarajevo, a što proizlazi iz sklopljenih Ugovora o

radu koji je optuženi Keč sa direktorom UIO, Čaušević Kemalom potpisao dana

24.12.2007. godine, optužena Tešić dana 29.09.2006. godine, a optuženi Hanjalić dana

24.01.2007. godine. Kako to proizlazi iz navedenih ugovora, optuženi Keč, Tešić i Hanjalić

premješteni su sa drugih carinskih referata (Uvac, Slobodna zona Vogošća i Hum) u

carinski referat Aerodrom Sarajevo zbog potreba službe i to Keč Maid počev od

01.01.2008. godine, Tešić Branka počev od 01.10.2006. godine, a Hanjalić Muhamed od

01.02.2007. godine. Dakle, kao nesporno je utvrđeno da su optuženi kritičnog perioda

imali svojstvo službene osobe u institucijama BiH, a koje je svojstvo potrebno utvrditi,

budući da je predmetno krivično djelo određeno svojstvom počinioca (delicta propria).

23 Dokaz T-18- Rješenje o raspoređivanju državnog službenika Sadiković Vehida u Upravu za indirektno

oporezivanje BiH, RC Sarajevo, na radno mjesto vođa carinskog referata Aerodrom Sarajevo, počev od 01.12.2004. godine

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

97

Tačka 1. izreke presude

85. Ovom se tačkom optuženi Sadiković Vehid tereti da je svjesno propuštajući

službene dužnosti kontrole izvršavanja zadataka i poslova koje obavljaju, omogućavao

Lončar Zoranu, Mašetić Mensuru, Keč Maidu, Tešić Branki i Hanjalić Muhamedu, da

učestvuju u počinjenju krivičnih djela opisanih u optužnici, pri čemu su nakon primanja

darova u vidu novca, isti raspodjeljivali na jednake ili približno jednake dijelove, te ih dijelili

između sebe, a jedan dio tog novca u nekoliko navrata nosili i neposredno predavali

Sadiković Vehidu i to dana 20.02.2014. godine, 23.02.2014. godine i 04.03.2014. godine.

86. Sud je u cilju utvrđivanja ovakvih činjeničnih navoda krenuo prije svega od odredbe

člana 30. stav 9. tačka a). alineja 5. Pravilnika o unutarnjoj organizaciji u Upravi za

indirektno oporezivanje (Službeni glasnik BiH broj: 29/2013), gdje se u rubrici opis poslova

navodi: „Organizira i rukovodi radom Ispostave i vrši raspored zadataka i poslova na

izvršioce i kontrolira njihovo izvršavanje, osigurava jednoobraznu i pravilnu primjenu

propisa i odgovoran je za primjenu istih, po potrebi vrši prihvatanje i kontrolu carinske

prijave, donosi rješenja iz carinsko-upravnog postupka iz nadležnosti Ispostave za koje je

ovlašten, predlaže naknadnu kontrolu i mjere kontrole i po potrebi neposredno učestvuje u

provođenju tih mjera, podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka i postupak

naknadne naplate dažbina kao i povrata indirektnih poreza u slučajevima otkrivanja

nepravilnosti od strane Ispostave, poduzimanje drugih radnji i mjera za koje je ovlašten

zakonskim i podzakonskim propisima u okviru poslova koje obavlja, priprema, izrađuje i

dostavlja plan rada i izvještaje o radu Ispostave, odgovoran je za racionalno korištenje

ljudskih potencijala i tehničkih sredstava u ispostavi, organizira i prati rad organizacionih

jedinica koje mu lokacijski pripadaju, obavlja i druge poslove i zadatke koje mu odredi šef

Odsjeka, za svoj rad odgovoran je šefu Odsjeka za carinske poslove“.

87. Činjenično utvrđenje opisano u tački 1a), 1b) i 1c) izreke Presude proizlazi prije

svega iz video snimaka nastalih provođenjem posebnih istražnih radnji (T-207 i T-208),

koje je na glavnom pretresu prezentirao svjedok Vahid Selimbegović, kao i iz zapisnika o

ispitivanju osumnjičenih iz istrage, Tešić Branke i Hanjalić Muhameda.

88. Tako iz video snimka 12-25-1 koji opisuje događaj 24. u optužnici (tačka 1a izreke

presude), od 20.02.2014. godine, proizlazi kako Branka Tešić i Mila Popara ulaze u

kancelariju UIO, Popara stavlja na sto kesu u kojoj je nešto upakovano, a potom iz džepa

vadi određeni iznos novca i spušta na sto (jednu novčanicu) govoreći da nije znala da radi

ta ekipa, da nema ništa i da rijetko ide. Optužena Tešić uzima novac, stavlja u ladicu stola

i zahvaljuje se. Pozdravljaju se i obje izlaze iz kancelarije.

89. Na prezentiranim snimcima 12-27-1 i 12-27-2 koji opisuju događaj 26. u optužnici

od 20.02.2014. godine, se vidi kako optuženi Lončar u prisustvu Hanjalića i Tešić Branke

od lica Saračević Selver prima novac (svežanj novčanica), te mu govori da ne radi to više,

24 Dokaz T-21 – Rješenje UIO o raspoređivanju državnog službenika Mašetić Mensura u RC Mostar, na

radno mjesto viši stručni saradnik-vođa smjene u Carinskom referatu na graničnom prelazu Gorica

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

98

odnosno da ubuduće radi kako mu on kaže. Na sljedećem snimku 12-27-3 se vidi kako

Lončar i Brankica ulaze zajedno u kancelariju, Lončar novac koji drži u rukama daje Tešić,

ona ga stavlja u torbu, a Lončar dodaje pokazajući na Hanjalića, koji je u drugom dijelu

kancelarije, “on će sutra Vahi dati”, Brankica govori “aha”. Hanjalić pita “šta ćemo reći Vahi

ko je bio”, potom u drugom dijelu kancelarije razgovaraju sve troje o putnicima i robi koju

su imali. Lončar govori da je „Vahi možda malo“, a Hanjalić dodaje da mu daju još po 20

KM, Branka govori “što će mu”, a Hanjalić govori “Brano vidio je one torbe, sve je ono

vidio, šta fali još po 20 KM, nešto tiho razgovaraju, Branka pita „jel 100 Eura“, Hanjalić

govori 100 KM i dodaje “mislim da je malo”, a Branka odgovara „ok, onda ok”. Da su

optuženi Lončar, Tešić i Hanjalić dana 20.02.2014. godine, bili prisutni na poslu proizlazi iz

Knjige evidencije o radnom vremenu (T-122) koja je privremeno oduzeta po potvrdi o

privremnom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od

02.06.2014. godine, u kojoj je konstatovano da je optuženi Lončar navedenog dana radio

drugu smjenu u periodu od 14-23 h, a optuženi Tešić i Hanjalić u periodu od 11-23 h.

90. Događaj od 23.02.2014. godine (tačka 1b) izreke presude) zadokumentovan je na

snimku 53-28-1 iz kojeg je vidljivo kako Hadžifejzović i Mirsada Tarić prilaze stolu u

kancelariji pod video nadzorom, Hadžifejzović joj izdaje CPD blok, ona potpisuje i gleda u

Hadžifejzovića da kaže koliko da plati. Hadifejzović se okreće prema Lončaru koji je u

drugom dijelu kancelarije i pita “kolko”, Lončar pita “6 velikih jel”, Tarić gleda u njega, a

potom klima glavom Lončaru u znak odobravanja. Nakon toga Tarić stavlja nekoliko

novčanica na sto (ne vidi se valuta i tačan iznos), te dodaje još jednu novčanicu i govori da

imaju za doručak ili kafu. U nastavku snimka Lončar i Hadžifejzović su u dijelu kancelarije

koja nije pod nadzorom, nešto tiho razgovaraju, u jednom momentu Lončar ulazi u kadar

sa nekoliko novčnica u ruci i opet odlazi u drugi dio kancelarije. Čuje se da razgovaraju o

novcu i kako Hadžifejzović govori Lončaru da će on dati “Vahi”, jer dolazi sutradan na

posao da mu potpiše zahtjev za godišnji. Iz Knjige evidencije o radnom vremenu proizlazi

da je optuženi Lončar dana 23.02.2014. godine radio prvu smjenu u periodu od 06-14 h, a

Hadžifejzović od 05-17 h.

91. Događaj od 04.03.2014. godine (tačka 1c) izreke presude) zadokumentovan je na

snimcima 13-51-1, 13-52-1 i 13-53-1, koji opisuju događaje iz tačaka 50, 51, 52. i 53.

optužnice. Tako iz prezentiranog relevantnog snimka broj 13-51-1 proizlazi kako Koviljka

Vidačak ulazi u kancelariju i Hanjalić je pita gdje joj je pasoš. Izlazi po pasoš govoreći da

je kod kolege. Koviljka izlazi van kancelarije i čeka da je prozovu. U međuvremenu ulazi i

Branka Tešić i završava nešto sa papirima u kancelariji, a Hanjalić pregleda druge putnike.

Nakon toga ulazi Lončar i uzima pasoš od Koviljke Vidačak, pita je koliko ima torbi, na što

ona odgovara da ima dvije. Odlaze u drugi dio kancelarije u kojem je i Branka Tešić,

Koviljka Vidačak otvara torbu i ubrzo nakon toga napušta kancelariju.

92. Na snimku 13-52-1 se vidi kako Sanel Kurtović ulazi u kancelariju UIO. Hanjalić mu

pregleda pasoš, a Kurtović za to vrijeme odmah na sto spušta novac (jednu novčanicu), na

što mu Hanjalić govori “šta ti je to”, te da to uzme (novac), da dođe kasnije kad Zoka dođe,

da se mora pisati i da izađe napolje i sačeka. Na snimku se dalje vidi kako Lončar dolazi u

kancelariju, prvo završava sa Koviljkom Vidačak, potom poziva Kurtovića i govori “ti jednu

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

99

jel?” Kurtović mu daje novac, Lončar uzima i Kurtović odlazi sa pasošem, bez potvrde.

93. Na snimku 13-53-1 se vidi kako Šurković Dženan ulazi u kancelariju UIO i odmah

Hanjaliću koji sjedi za stolom daje novac, Hanjalić uzima novac i govori licu “stani malo,

neka te”. Potom ulazi u kancelariju Trnka Amir i Hanjalić pita jesu li skupa. Uzima novac sa

stola koji je dao Šurković i pita Trnku kolika ima robe, na što Trnka govori da ima dvije

torbe i spušta novac na sto, potom Hanjalić izlazi po Lončara, vraćaju se u kancelariju,

Hanjalić uzima podatke od Šurkovića i sačinjava CPD blok. U međuvremenu ulazi Branka

Tešić u kancelariju sa nekim papirima i odlazi u drugi dio kancelarije. Lončar pita Trnku

koliko ima torbi, on ponavlja da ima dvije. Lončar uzima novac sa stola koji je Trnka

prethodno spustio, stavlja u džep i vraća pasoš Trnki nakon čega se pozdravljaju i on

odlazi. Na kraju istog snimka vidi se kako Lončar u prisustvu Hanjalića na kraju smjene

daje dio novca Branki, ona stavlja novac u torbu, Lončar joj prilazi i govori: “Dali smo i

Vahi”, ona klima glavom, Lončar dodaje “pa će mu on to sutra..” pokazujući glavom u

pravcu Hanjalića. Da su optuženi Lončar, Tešić i Hanjalić bili na poslu dana 04.03.2014.

godine, proizlazi iz Knjige evidencije o radnom vremenu u kojoj su konstatovani potpisi

navedenih carinika, u kojoj je konstatovano da je optuženi Lončar radio drugu smjenu u

periodu od 14-23 h, a optuženi Hanjalić i Tešić u periodu od 11-23 h.

94. Iako optuženi Tešić Branka i Hanjalić Muhamed nisu saslušani na glavnom pretresu

u svojstvu svjedoka (odbrane u toku postupka odustale od saslušanja oba optužena u

svojstvu svjedoka), Sud je cijenio njihove iskaze iz istrage date na zapisnik u Tužilaštvu

BiH, broj: T20 0 KT 000 8888 14 od 02.06.2014. godine (T-219 i T-220) prihvatajući ih kao

istinite, te u saglasnosti sa ostalim provedenim dokazima.

95. Optužena Tešić Branka, u prisustvu branioca, a nakon što je upoznata sa svim

pravima i obavezama, te nakon što je upoznata sa osnovama sumnje i krivičnim djelom za

koje se tereti i nakon što su joj prezentirani snimci na kojima se vidi da ona i njene kolege

uzimaju novac od putnika, a da pritom ne izdaju CPD blokove, izjavila je da ne poriče te

navode, pojašnjavajući da se znalo desiti da uzmu novac od putnika i da ne izdaju CPD

blok za što im putnici ostave nešto novca na kafu, uglavnom od 10-50 KM ili Eura. Navela

je da je bilo slučajeva i da se izda CPD blok, ali stranka plati više ili ne traži kusur.

Pojasnila je da su sav uzeti novac u jednoj smjeni ona i kolege dijelili na kraju smjene, a

dešavalo se da od skupljenog novca nešto moraju dati i šefu Sadiković Vehidu zv. „Vaha“,

na način da oni iz smjene skupe dio novca, a ako ih je u smjeni primjera radi radilo troje,

novac podijele na četiri dijela, dajući jedan dio šefu Vahi koji mu je uglavnom predavao šef

smjene.

96. Optuženi Hanjalić Muhamed, na zapisnik u istrazi u Tužilaštvu BiH od 02.06.2014.

godine, naveo je da, u slučaju kada dobiju veći poklon od putnika ili da budu počašćeni,

znali su pozvati šefa na doručak, odnosno dati mu novac za taj doručak. To se dešavalo

periodično, u svakih 10-20 dana ili u tri mjeseca, pojašnjavajući da je podjela novca od

čašćavanja bio prećutni dogovor uposlenika.

97. Kada se sadržaj prezentiranih video snimaka dovede u vezu sa iskazima iz istrage

optuženih Tešić Branke i Hanjalić Muhameda, te cijeneći citiranu odredbu člana 30.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

100

Pravilnika o unutarnjoj organizaciji u UIO, zaključak je Suda da je optuženi Sadiković

Vehid, kao šef CI Aerodrom Sarajevo, propuštanjem vršenja svojih dužnosti, koje se prije

svega odnose na pravilno rukovođenje radom CI Aerodrom Sarajevo, te kontrolu

izvršavanja poslova i zadataka od strane izvršilaca - carinika, optuženim Lončar Zoranu,

Mašetić Mensuru, Keč Maidu, Tešić Branki i Hanjalić Muhamedu, stvarao uslove da, vršeći

poslove carinika, kontinuirano, kada ime se za to ukaže prilika, prilikom vršenja carinskog


BiH, od kontrolisanih putnika zahtijevaju i/ili primaju darove u vidu novca koji su potom

dijelili između sebe, dok su jedan dio novca nosili i neposredno predavali njemu, kao svom

nadređenom, na koji način je omogućio sebi i drugima pribavljanje imovinske koristi.

Dakle, utvrđeno je van svake sumnje da je optuženi Sadiković Vehid, radnjama opisanim

u tački 1a), 1b) i 1c) izreke presude počinio krivično djelo Zloupotreba službenog položaja

ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH, za što ga je Sud i oglasio krivim.


98. Uvjerenje Suda da su optuženi Lončar Zoran, Keč Maid i Hanjalić Muhamed počinili

krivičnopravne radnje opisane u tački 2. izreke presude proizlazi iz video snimaka

prezentovanih od strane svjedoka Vahida Selimbegovića na glavnom pretresu, kao i

materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.

99. Iz relevantnog snimka broj 41-1-2 proizilazi kako optuženi Lončar ulazi u kancelariju

UIO sa putnicom (državljanka ...) i drži pasoš u rukama. Potom stoji pored nje i piše nešto

na papiru, ona odmahuje rukama, Lončar je pita „imaš li“, ona odmahuje glavom i govori

ne, na što Lončar govori „onda ćemo sve uzeti“, putnica nešto nerazgovjetno odgovara

povišenim tonom, a on joj govori da se pomjeri sa vrata u sredinu kancelarije. Lice traži

nešto po torbi i vadi jednu novčanicu koju daje Lončaru. On traži još, govoreći „još jedna

ovakva“, na što ona govori da nema više para, moli da joj vrati i drugi pasoš govoreći da je

to pasoš njenog muža, ponavljajući da nema para, nakon čega joj Lončar vraća pasoš i

ona odlazi bez izdate potvrde (CPD bloka). Sljedeći kadar prikazuje Lončara kako traži od

Keča dva puta po 10 KM, od Hanjalića traži 3 KM, govoreći im da se „raskusura“ s njima.

Potom prepričava situaciju sa ... i govori kako je rekla da nema više para i da je drugo lice

njen muž. Iz Izvoda iz Evidencije prelazaka državne granice BiH Granične policije BiH od

23.10.2014. godine (T-208) proizlazi da je dana 24.01. 2014. godine, na ulazu u BiH u

09:06 h u statusu redovnog putnika kontrolisano lice Shuhua Lin (što potvrđuje skenirana

putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog

dokaza T-208). Uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta

po potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714

od 02.06.2014. godine (T-122), Sud je utvrdio da je optuženi Lončar dana 24.01. 2014.

godine radio prvu smjenu u periodu od 06-14 h, a optuženi Hanjalić od 05-17 h25.

25 Podaci o radnom vremenu za optuženog Keč Maida nisu navedeni u Knjizi evidencije o radnom vremenu,

s obzirom da je isti prema rasporedu službe radio u Kargo centru, a na carinu Aerodrom je raspoređen privremeno zbog nedostatka ljudi.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

101


100. Da je optuženi Keč Maid počinio krivičnopravne radnje opisane u tački 3. izreke

presude, Sud je utvrdio iz prezentiranog video snimka na glavnom pretresu, te materijalnih

dokaza optužbe koje je tužilac uložio u spis, a Sud prihvatio.

101. Tako iz prezentiranog snimka 75-2-1 proizlazi kako optuženi Keč ulazi u kancelariju

UIO, a za njim ... državljanin koji odmah po ulasku Keču nudi novčanicu i stavlja na sto

(ne vidi se tačan iznos i valuta), optuženi Keč govori „malo, malo, ne može“, pokazuje na

novčancu koju je lice stavilo na sto i govori „5 ovih“, lice stavlja na sto još dvije novčanice i

govori da nema više, a Keč dodaje “imaš, imaš, dođi vamo, ova, ova“, pokazajući na

novčanice koje isti drži raširene u rukama. Lice nudi kineski novac, Keč odbija i govori mu

„ništa to, crvena ona, naša, naša“, lice govori da nema, na kraju Keč uzima tri novčanice

sa stola (nepoznatog iznosa i valute) i stavlja u ladicu stola govoreći „bježi tamo, samo

zajebavaš“ i izlaze zajedno iz kancelarije. Iz zvoda iz Evidencije prelazaka državne granice

BiH Granične policije BiH od 23.10.2014. godine (T-208) proizlazi da je dana 27.01.2014.

godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u vremenu u 08:47 h, prilikom pasoške

kontrole evidentirano lice državljanin ... – Aiping Liu (što potvrđuje skenirana putna isprava

koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208).


102. Uvjerenje Suda da su optuženi Lončar Zoran, Keč Maid i Tešić Branka, kao

saizvršioci počinili krivičnopravne radnje opisane u tački 4. izreke presude proizlazi iz

video snimaka koje je na glavnom pretresu prezentovao svjedok Vahid Selimbegović,

iskaza svjedoka Mesuta Ozcoban, te provedenih dokaza objektivne prirode.

103. Na snimku 15-3-1- se vidi kako Lončar ulazi sa papirima i pasošem u kancelariju,

za njim kontrolisano lice i na zahtjev Lončara lice donosi kesu u kojoj je laptop koji lice vadi

iz kese i daje na uvid. Za to vrijeme Lončar piše nešto na papir i pokazuje licu. Lice nešto

govori na turskom, a Lončar mu govori „idi zamijeni, ima mjenjačnica“. Keč ulazi u

kancelariju i pita kontrolisano lice odakle mu kompjuter i čime se bavi, licu zvoni mobitel, a

Lončar govori profesori, turski koledž. Lice daje telefon Lončaru i u razgovoru Lončar

govori da je carina 600 KM. Vraća telefon licu koje nešto govori na turskom jeziku, a onda

pita na engleskom Lončara koliko, a Lončar pokazuje iznos koji je napisao na papiru. Lice

ponovo daje telefon Lončaru, kratko razgovaraju i svi izlaze na hodnik. Potom u

kancelariju ulazi Lončar, Yigit Ali26 i Mesut Ozcoban sa još jednim ... državljaninom, te

optuženi Keč, razgovaraju i Keč govori da laptop mora ostati na zadržavanju, Ozcoban

prevodi, jer ... državljani ne znaju bosanski jezik. Keč govori da kompjuter mora ostati u

carini ako ne želi platiti odmah i procedura će biti 200-300 KM i da je bolje da odmah plati i

to završi. Prevodilac govori „hajde da završimo odmah“. Potom ulazi Tešić Branka u

kancelariju i odlazi u dio koji nije pod video nadzorom. Ozcoban pita Lončara šta predlaže i

26 Iz službene zabilješke Granične policije BiH od 30.06.2014. godine (prilog DVD uz Analizu prikupljenih

dokaza – T-208), proizlazi da je tokom obavljenog informativnog razgovora sa licem Mesut Ozcoban na okolnost utvrđivanja identiteta lica koje je bilo predmet carinske procedure, Mesut Ozcoban potvrdio da se radi o licu Yigit Ali, trenutno uposlenik Internacionalnog univerziteta „Burch“ na Ilidži

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

102

on mu govori da, ako lice neće da plati odmah neka ide redovno na carinu koja je 586 KM.

Keč govori da to nekako riješe, potom ... izlaze na hodnik dogovaraju se nešto i Ozcoban

daje Lončaru novac (jednu novčanicu, ne vidi se jasno koju i iznos) u prisustvu Branke i

Keča koji su u dijelu kancelaije koji nije pod nadzorom, rukuju se i lice odlazi bez izdate

potvrde o plaćenoj carini (CPD blok). Iz prezentovanih snimaka nadzorne kamere koja je

locirana u prostoriji mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo, proizlazi kako

optuženi Lončar dana 31.01.2014. godine (u 09:07 min) dolazi na mjenjačnicu i predaje

dvije novčanice u iznosu od 50 Eura i 20 Eura i uzima iznos u KM valuti. Uvidom u Izvod iz

Evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine (T-208) utvrđeno je da

su dana 31.01.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo, prilikom pasoške

kontrole evidentirana 4 lica državljani .... Iz uloženog materijalnog dokaza T-122 - Knjiga

evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom

oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine,

proizlazi da je optuženi Lončar dana 31.01. 2014. godine radio prvu smjenu u periodu od

06-14 h, a optužena Tešić u periodu od 11-23 h.

104. Sud je u odnosu na ovu inkriminaciju saslušao i svjedoka Mesuta Ozcoban koji je u

iskazu na glavnom pretresu, te na Zapisnik o saslušanju svjedoka, sačinjen u Graničnoj

policiji BiH, od 26.06.2014. godine (T-216), naveo da je navedenog dana čekao goste iz

Turske, sa njim u društvu je bio Salih (uposlenik „Burch" univerziteta). U jednom momentu

Saliha je na telefon pozvao prijatelj Ali kojeg je zaustavio carinik i zamolio ga da uđe sa

njim, jer ima problema oko laptopa. Kako ni Salih ni Ali nisu znali bosanski jezik, prijatelj

ga je zamolio da pomogne oko prevoda. Ušao je u kancelariju, sjeća se da je prijatelj imao

laptop uz sebe, carinici su tražili račun za laptop i da plati carinu. Prenio je carinicima da je

laptop namijenjen za Univerzitet, a ne za komercijalnu upotrebu, međutim carinici su bili

uporni da izvrše naplatu carinskih i drugih indirektnih poreza. Objasnio je prijatelju šta

carinici traže od njega. Pitao je Keča koliko bi koštala carina i da li proceduru mogu završiti

na licu mjesta ili da idu drugom procedurom, na što mu Keč nije znao dati odgovor pa ga

je uputio na Lončara kao šefa smjene. Lončar mu je rekao da plati koliko može, nakon

čega je istom dao 50 Eura, uzeo laptop i izašao sa prijateljima Alijem i Salihom. Na upit

odbrane optuženih svjedok je pojasnio da je tokom davanja izjave znao imena carinika po

iskaznicama koje nose, navodeći da puno putuje i većinu njih poznaje iz viđenja sa

aerodroma, te je na upit Suda, u sudnici prepoznao optuženog Keč Maida u sudnici.

Ponovio je da ga u istrazi tokom saslušanja niko nije podsjetio na njihova imena, te da ih

poznaje iz viđenja, jer je često bio na aerodromu i pomagao u prevodu, pojašnjavajući da

... puno putuju.

105. Sud je u potpunosti poklonio vjeru ovome svjedoku i prihvatio njegov iskaz kao

istinit, cijeneći da isti nije imao niti jedan razlog da ne govori istinu, imajući u vidu njegovo

iskreno držanje pred Sudom i iznošenje činjenica i okolnosti na koje je ispitivan bez

zadrške. Iako je odbrana nastojala osporiti njegov iskaz, ukazujući na određene detalje, na

koje je svjedoka trebalo podsjetiti pomoću izjave iz istrage, bitno je imati u vidu okolnosti

na koje je i ranije skretana pažnja, prije svega protek vremena, određeni nivo stresa i

straha od davanja iskaza te konačno, činjenicu da je svjedok u konačnici potvrdio sve što

je rekao na zapisnik u istrazi.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

103


106. U odnosu na inkriminacije iz tačke 5. optužnice, koja u cijelosti odgovara istoj tački

izreke presude, Sud je pošao od sadržaja prezentiranih video snimaka na glavnom

pretresu, iskaza svjedoka Sabine Pašović, te materijalnih dokaza optužbe.

107. Iz relevantnog snimka broj 11-4-1proizlazi kako putnica Sabina Pašović po ulasku u

kancelariju UIO pokretima ruku ne dozvoljava Hanjaliću da piše CPD blok, na što joj on

govori „neću bona pisati, polako“. Razgovaraju o robi, vrsti i količini i putnica govori da

nikad ne nosi, da joj je prvi put, potom se čuje kako Hanjalić spominje novac, pita je kolko

je pripremila i kolko joj je od srca, na što putnica govori da je pripremila 40 KM, on se

smije, negodujući. Nakon toga Pašović mu daje novac (ne vidi se tačan iznos), optuženi

Hanjalić isti stavlja u ladicu stola i vraća licu pasoš i dalje negodujući zbog iznosa. Na

snimku broj 12-4-2 se vidi kako Hanjalić iz dijela kancelarije koji nije pod nadzorom prilazi

stolu, vadi iz ladice novac na sto i dio odvaja u stranu i predaje optuženom Mašetić

Mensuru koji prilazi i stavlja novac u džep pantalona, a dio stavlja u novčanik. Iz Knjige



proizlazi da je Hanjalić dana 31.01. 2014. godine radio drugu smjenu u periodu od 11-23

h, a Mašetić u periodu od 14-23 h (dokaz T-122).

108. Svjedok Sabina Pašović navela je u svom iskazu na glavnom pretresu da se bavi

trgovinom robe koju je nabavljala u Istanbulu, te potvrdila da je u prvoj polovini 2014.

godine išla u Tursku po robu. Robu je prebacivala preko špeditera. Nikada sa sobom ne

nosi ništa osim ličnih stvari. Sjeća se da je jednom nosila zavjesu, nosila je malo veći

kofer, otvorila ga je i neki momak je pregledao sadržaj kofera. Ušla je u jednu prostoriju i

ničega se više ne sjeća o tome. Nakon što je tužilac ukazao na koliziju iskaza svjedoka sa

onim što je navela u prethodnom postupku (dokaz T-16), gdje je na zapisnik izjavila da je

dala dvije novčanice po 20 KM i da joj carinik nije izdao račun, svjedok je prvobitno navela

da se ne sjeća izjave, a potom je potvrdila da jeste to sve izjavila, ali da su policajci

“navalili” na nju i da su joj prikazali snimak na kojem se vidi njeno nenormalno ponašanje.

Uvidom u Izvod iz Evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine (T-

208) utvrđeno je da je dana 31.01.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za

Sarajevo, prilikom pasoške kontrole u 19:47 sati evidentirano lice državljanin ..., Sabina

Pašović (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu

označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208).

109. Kod ocjene iskaza ovog svjedoka Sud je uzeo u obzir iskaz koji je svjedok dala na

glavnom pretresu kao i ranije datu izjavu u Graničnoj policiji BiH, dana 03.07.2014. godine,

budući da je u toku njenog ispitivanja na glavnom pretresu ukazano na određene razlike i

nesaglasnosti u njenim izjavama. Naime, svjedok je na glavnom pretresu na postavljena

pitanja od strane tužioca odgovarala šturo i neodređeno, izjavila je da joj je neki momak po

dolasku na carinu pregledao kofer i da se dalje ničega ne sjeća. Međutim, u izjavi datoj na

zapisnik u istrazi svjedok je detaljno opisala događaj od 31.01.2014. godine, navodeći da

je navedenog dana doputovala iz Turske, da je tom prilikom sa sobom imala manju

količinu tekstilnih odjevnih predmeta, pojašnjavajući da ima štand na pijaci „Sirano“ gdje

prodaje tektstilnu robu. Pojasnila je da joj je carinik nakon izvršenog pregleda rekao da

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

104

mora platiti carinu u iznosu od 100 KM, koliko se sjeća. Po dolasku u službenu prostoriju

razgovarala je sa carinikom, rekla mu je da prvi put nosi robu i da joj ne piše račun, na što

je isti rekao da neće pisati, nakon čega mu je dala dvije novčanice od po 20 KM, isti je

uzeo novac i nije joj izdao račun za plaćenu robu. Navodi svjedoka da je policija navalila

na nju i da joj je pušten snimak iz kojeg se vidi njeno nenormalno ponašanje ostaje bez

logičnog obrazloženja u čemu se ogleda navodni pritisak, odnosno „navaljivanje“ kako to

svjedok navodi, od strane policijskih službenika. Takođe, iz uložene izjave vidljivo je da je

svjedok poučena o svim pravima koja joj pripadaju, kao i obavezama koje ima u odnosu

na položaj svjedoka. Stoga, Sud nije našao dokazanim da je na svjedoka vršen pritisak u

pogledu sadržine njene izjave. Imajući u vidu sve navedeno, Sud je poklonio vjeru iskazu

svjedoka datom u istrazi, dok je ovakvim iskazom na glavnom pretresu, po ocjeni Suda,

svjedok nastojao pomoći optuženim da izbjegnu krivičnu odgovornost.


110. Da je optuženi Lončar Zoran počinio krivičnopravne radnje opisane u tački 6. izreke

presude, Sud je utvrdio iz prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, te

materijalnih dokaza optužbe koje je tužilac uložio u spis, a Sud prihvatio.

111. Događaj od 05.02.2014. godine (koji se odnosi na tačku 6. izreke presude)

zadokumentovan je na snimku broj 24 snimljen dana 05.02.2014. godine, kamerom OSA

BiH koja je locirana u službenim prostorijama UIO BiH Međunarodnog aerodroma

Sarajevo i kamerom MAS-a (snimak broj 43) koja je locirana u prostoriji mjenjačnice na

Međunarodnom aerodromu Sarajevo. Na relevantnom snimku 24-5-1 se vidi kako Lončar i

Huremović ulaze u kancelariju UIO i odlaze u drugi dio kancelarije koji nije pokriven

kamerom, ali čuje se kako Lončar pita lice šta ima od robe i govori mu „da ne bi ti čeko ovo

ti je 50 Eura“, čuje se šuškanje papira, Huremović na kraju govori „hvala“. Potom se

vraćaju u dio kancelarije koji je pokriven kamerom, Lončar nešto stavlja u ladicu, rukuju se

i Huremović odlazi. Sa snimka nadzornih kamera u Aerodromu Sarajevo od 05.02.2014.

godine, proizlazi da je Lončar istog dana oko 9h i 04 min došao na mjenjačnicu

Aerodroma, predao iznos od 50 Eura i preuzeo iznos u KM valuti. Iz Analize događaja

proizlazi da je dana 05.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u

08:40 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Muhamed Huremović

(što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao

putne isprave – prilog dokaza T-208). Uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu koja

je privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije

BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine, konstatovano je da je optuženi Lončar

dana 05.02. 2014. godine radio prvu smjenu u periodu od 06-14 h


112. Da je optužena Tešić Branka počinila krivičnopravne radnje opisane u tački 7.

izreke presude, Sud je utvrdio iz prezentiranog video snimka na glavnom pretresu, iskaza

svjedoka Emira Čauševića, te materijalnih dokaza optužbe koje je tužilac uložio u spis, a

Sud prihvatio.

113. Na snimku broj 6-6-1 se vidi kako optužena Tešić ulazi sa putnikom Emirom

Čaušević u kancelariju UIO, nakon čega joj isti odmah daje novac u iznosu od 100 KM,

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

105

kratko razgovaraju i lice odlazi bez izdate potvrde (CPD bloka).

114. Svjedok Emir Čaušević, u svom iskazu na glavnom pretresu naveo je da je u

kritično vrijeme radio u firmi „Urgent“ koja se bavila prodajom tekstila, dodajući da je išao

skoro svake sedmice u Tursku. Poznavao je carinike iz viđenja i znao je njihova imena, jer

je često putovao. Kad je imao robu za carinjenje istu je plaćao i koliko se sjeća dobijao je

potvrde za to. Sjeća se da se nekad nisu slagali iznosi na potvrdi sa onim koliko je dao,

pojasnivši da je bila gužva i da se može reći da je to bilo “na kafu”, a tu razliku novca nije

pravdao u firmi, rekavši da je to davao iz svog džepa kako bi što prije završio. Kod iskaza

ovog svjedoka jasno je primjetno njegovo nastojanje da izbjegne davanje direktnih i

inkriminirajućih odgovora na postavljena pitanja, nastojeći da na taj način u najmanjoj

mogućoj mjeri implicira ma kojeg od optuženih. Ipak, svjedok je potvrdio da je u kritičnom

periodu radio sa tekstilom, da je često putovao u Tursku, da je poznavao carinike, te da se

dešavalo da se iznos na potvrdi (CPD bloku) nekada nije slagao sa iznosom novca koji je

isti dao, navodeći da im je ostavljao „na kafu“, nastojeći na ovaj način umanjiti krivičnu

odgovornost optuženih.

115. Iz Analize događaja proizlazi da je dana 05.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz

Istanbula za Sarajevo u 15:26 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin

..., Emir Čaušević (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u

folderu označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige evidencije o

radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom oduzimanju

predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (prilog dokaza

T-122), proizlazi da je optužena Tešić dana 05.02. 2014. godine radila drugu smjenu u

periodu od 11-23 h.


116. Tačkom 8. izreke, optuženi Hanjalić Muhamed oglašen je krivim da je od strane

kontrolisanog lica, Saračević Selvera primio dar u vidu novca, u njima poznatoj valuti i

iznosu, na način pobliže opisan u izreci presude.

117. Činjenično utvrđenje opisano u tački 8. izreke presude proizlazi iz prezentiranih

video snimaka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Selvera Saračevića, te uloženih

materijalnih dokaza optužbe.

118. Iz sadržaja relevantnog snimka broj 11-7-1 vidljivo je kako Branka Tešić kontroliše

lice, te nakon što je završila izlazi iz kancelarije, a za sto sjeda optuženi Hanjalić. U

kancelariju ulazi Saračević Selver i odmah spušta novac na sto (ne vidi se iznos ni valuta),

Hanjalić isti uzima, nešto tiho razgovaraju i izlaze zajedno iz kancelarije. Na snimku 11-7-3

se vidi kako Dudo Damir stoji ispred kancelarije, optuženi Hanjalić izlazi i kratko se s njim

zadržava ispred, potom se vraća u kancelariju. Na sljedećem kadru se vidi kako optuženi

Hanjalić uzima novac iz radnog stola, a Branka Tešić poziva Dudo Damira (poziva ga sa

“Dido”) da uđe u kancelariju, te odlaze u drugi dio kancelarije.

119. Iz Izvoda iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine,

tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

106

su dana 05.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u vremenu od

19:43 do 19:44 sati prilikom pasoške kontrole evidentirana lica Selver Saračević i Azem

Saračević. Uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po

potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od

02.06.2014. godine (T-122), utvrđeno je da su optuženi Hanjalić i Tešić dana 05.02. 2014.

godine radili drugu smjenu u periodu od 11-23 h.

120. Svjedok Selver Saračević naveo je na glavnom pretresu da je u toku 2014. godine

imao radnju. Putovao je u Tursku po robu u tom periodu, pojašnavajući da je roba većinom

išla avionom, preko aerodroma u Sarajevu. Opisao je postupak kontrole navodeći da mu

ovlašteno lice kaže da li treba platiti carinu. Naveo je da mu je dva puta izdata potvrda,

jednom nije i taj put je platio cariniku 100-150 KM. U unakrsnom ispitivanju svjedok je

ponovio da je dva puta platio carinu, da je u tom periodu išao po robu svake druge

sedmice, te da za ostale odlaske nije plaćao carinu, jer nije uvijek imao robe sa sobom.

Naveo je da ne poznaje Dudo Damira, dodajući da je jednom kontrolisan u kancelarijama

aerodroma, ali da mu Dudo tom prilikom nije ništa tražio niti ga je nečim uslovljavao. Kod

iskaza ovog svjedoka jasno je primjetno njegovo nastojanje da izbjegne davanje direktnih i

inkriminirajućih odgovora na postavljena pitanja, nastojeći da na taj način u najmanjoj

mogućoj mjeri implicira ma kojeg od optuženih. Ipak, svjedok je potvrdio da je u kritičnom

periodu često putovao u Tursku po robu27, kao i da je u jednom slučaju dao novac cariniku,

a da nije dobio potvrdu za to.


121. Da je optuženi Lončar Zoran počinio krivičnopravne radnje opisane u tački 9. izreke

presude koja odgovara tački 9. optužnice, Sud je utvrdio iz prezentiranih video snimaka na

glavnom pretresu, te materijalnih dokaza optužbe koje je tužilac uložio u spis, a Sud

prihvatio.

122. Na izdvojenom relevantnom snimku broj 5-8-1 vidi se kako lice Semir Kukuljac ulazi

sa optuženim Lončarom u službenu kancelariju UIO. Potom ispred kancelarije dolazi

Hadžifejzović i govori Lončaru da putnik ima jednu manju torbu, nakon čega Kukuljac u

prisustvu Hadžifejzovića spušta određeni novčani iznos na sto, Lončar mu vraća pasoš i

novac stavlja u džep pantalona, a nakon toga izlazi iz kancelarije. Iz Izvoda iz evidencije

prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere

nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da je dana 07.02.2014. godine, na

ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u vremenu od 20:25 sati prilikom pasoške

kontrole evidentirano lice Semir Kukuljac. Uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu

koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta Granične

policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je optuženi

27 Iz Izvoda iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične

provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da je u odnosu na lice /putnika Selver Saračević u periodu 22. januar - 25. maj 2014. godine, na letu Istanbul-Sarajevo evidentirano ukupno 14 ulazaka u BiH

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

107

Lončar dana 07.02.2014. godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h, a Hadžifejzović

od 11-23 h.


123. Tačkom 10. izreke presude koja odgovara tački 10. optužnice, optuženi Lončar

Zoran oglašen je krivim da je od strane kontrolisanog lica, Mirze Arukovića primio dar u

vidu novca u iznosu od 100 Eura, na način pobliže opisan u izreci presude.


video snimaka na glavnom pretresu, svjedoka Mirze Arukovića čiji je iskaz u skladu sa

članom 273. ZKP BiH tužilac pročitao na glavnom pretresu, te uloženih materijalnih

dokaza optužbe.

125. Iz prezentiranog snimka broj 22-9-1 proizlazi kako optuženi Lončar sa pasošem u

rukama i kontrolisano lice Mirza Aruković ulaze u kancelariju UIO, Lončar sjeda za sto i

razgovaraju, Aruković pita “ima li kamera ovdje”, govori da mu se žuri i da želi da to završi.

Lončar potom odlazi u drugi dio kancelarije i govori Arukoviću “ako ti se žuri 100 KM”, ovaj

pita koliko, na šta Lončar ponavlja 100 KM. Aruković vadi iz novčanika određeni iznos

novca (dvije novčanice ne vidi se iznos i valuta) i spušta na radni sto, Lončar mu nakon

toga vraća pasoš i Aruković odlazi. Sa snimka nadzorne kamere MAS-a koja je locirana u

prostoriji mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo, vidi se dolazak optuženog

Lončara u 17:04 h na mjenjačnicu Aerodroma koji tom prilikom predaje određeni novčani

iznos u Eurima i mijenja za KM valutu. Da se radi o putniku Mirzi Aruković Sud je utvrdio

uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine,

tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), gdje je

konstatovano da je dana 08.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Kelna za Sarajevo u

16:52 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Mirza Aruković. Iz

Knjige evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom


proizlazi da je optuženi Lončar dana 08.02. radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h.

126. Svjedok Mirza Aruković u svojoj izjavi datoj na zapisnik u istrazi u Graničnoj policiji

BiH dana 03.07.2014. godine (dokaz T-218), naveo je da je dana 08.02. doputovao iz

Kelna na aerodrom Sarajevo i tom prilikom sa sobom je imao dva laptopa i dva mobitela-

tableta koji su bili polovni (njegovo vlasništvo). Kad je pristupio carinskoj kontroli stariji

carinik ga je pitao ima li šta prijaviti od robe, na što je on prijavio navedene predmete

(mobitele i laptope), nakon čega mu je isti uzeo pasoš i rekao da će mu oduzeti robu. On

je reagovao i rekao da može uzeti sve osim laptopa sa kojim posluje. Nakon nekog

vremena pozvao ga je u službenu prostoriju carine i rekao da se mogu dogovoriti, odnosno

da će se on odmaći, a da on (svjedok) stavi novac u pasoš ili na neki prostor (sto). Nije

siguran da li je on pitao koliko treba platiti ili je carinik sam rekao. Izvadio je novčanik, dvije

novčanice po 50 Eura, stavio ih na sto, nakon čega mu je carinik vratio pasoš,

pojašnjavajući da za plaćenu carinu nije dobio nikakvu potvrdu. Iskaz ovog svjedoka Sud

je prihvatio kao uvjerljiv i istinit, te u međusobnoj saglasnosti sa izvedenim materijalnim

dokazima, prije svega sadržajem prezentovanog video snimka koji u bitnim činjeničnim

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

108

dijelovima potvrđuje navode svjedoka, a dokazima odbrane nisu dovedeni u sumnju.


127. Tačkom 11. izreke presude terete se optuženi Lončar Zoran, Hanjalić Muhamed i

Tešić Branka da su, nakon što je Lončar Zoran od Nade Janjić primio novac u iznosu od

50 KM, propustivši suprotno članu 16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju...i

izda potvrdu o naplati neizravnih poreza....da bi potom tako primljeni novac podijelio sa

Hanjalić Muhamedom i Tešić Brankom, na način pobliže opisan u izreci presude.

128. Iz relevantnog snimka broj 26-10-1 proizlazi kako Nada Janjić i optuženi Lončar

ulaze u kancelariju UIO, malo razgovaraju, Janjić govori da nema puno robe, da nije kupila

jer je još skupo, vadi novčanik i daje Lončaru novac (jednu novčanicu koja izgleda kao 50

KM) on joj vraća pasoš i lice odlazi, a on izlazi iz kancelarije. Nakon toga u kancelariju

ulazi Tešić i odlazi u dio kancelarije koji nije pod nadzorom. Potom u kancelariju ulaze

Lončar sa nekom kesom u ruci i Hanjalić, Lončar vadi novac iz džepa, nešto broji i dio

novca daje Hanjaliću, a Hanjalić potom odlazi u drugi dio kancelarije. Svi razgovaraju, čuje

se Hanjalić kako pita Branku ima li 5 KM, ona govori da ima, ali ne da. Lončar se vraća do

stola, uzima kutiju i pita “šta ćemo s ovim, hoćemo probati”. Da se radi o licu Nada Janjić

Sud je utvrdio uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014.

godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), gdje

je konstatovano da je dana 08.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za

Sarajevo u 19:45 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Nada

Janjić (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu

označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige evidencije o radnom

vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta

Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine, proizlazi da je optuženi

Lončar dana 08.02.2014. godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h.

129. Sud je u pogledu navedenih inkriminacija u cijelosti poklonio vjeru svjedoku Nadi

Janjić, koja je potvrdila da se bavi trgovinom tekstilne robe koju nabavlja u Turskoj, Italiji,

Srbiji, pojašnjavajući da je nekad nosila manju količinu robe sa sobom. Navela je da je

tokom 2014. godine išla tri puta preko aerodroma. Pojašnjavajući postupak kontrole,

navela je da je carinici prvo pitaju šta ima od robe, onda je pozovu u kancelariju, dodajući

da jedan put nije imala ništa od robe, rekla je cariniku da nema ništa, dala mu je 50 KM i

nije dobila potvrdu za to. Tada je imala nešto malo stvari za kuću, niko od nje nije tražio

novac, ali je dala, ne zna ni ona zašto. Drugi put je imala robe u vrijenosti 200-250 KM, ali

ni tada nije dobila potvrdu.


130. Da je optuženi Mašetić Mensur počinio krivičnopravne radnje opisane u tački 12.

izreke koja odgovara tački 12. optužnice, Sud je utvrdio iz prezentiranih video snimaka na

glavnom pretresu, te materijalnih dokaza optužbe koje je tužilac uložio u spis, a Sud

prihvatio.

131. Snimak OSA-ine kamere sa dolaznog terminala 11-2 prikazuje dolazak kineskih

državljana na terminal aerodroma, te optuženog Mašetića kako stoji u blizini

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

109

službene prostorije UIO. Vrijeme na satu na terminalu pokazuje vrijeme 8:51 h. Potom se

vidi ulazak ... državljana iza Mašetića u kancelariju UIO. Na snimku 2-11-1- se vidi Mašetić

kako drži pasoše u ruci i putnica mu daje 10 Eura na što Mašetić ljutito govori da je to

ništa, daje joj on svojih 10 Eura i govori “Evo tebi Arizona 10 Eura” dodajući da je to malo,

sadaka, jedna kafa, djevojka govori da nema više. Nakon toga Mašetić govori „30“ i

muškarac spušta na sto dio novca, Mašetić govori „20“, gleda u nju i govori „20“, ona

stavlja novac na sto govoreći “nema para 100%”, Mašetić im vraća pasoše, gužva novac

sa stola i govori “bježi”, oni odlaze, on uzima novac (4 novčanice) i stavlja u džep. Uvidom

u Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni

prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da su dana

10.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u periodu od 08:56 do

08:59 sati prilikom pasoške kontrole evidentirana dva lica državljani ..., Jin Xiangdou i

Duoyi Zhang (što potvrđuju skenirane putne isprave koje se nalazi na DVD-u u folderu



Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je

optuženi Mašetić dana 10.02.2014. godine radio prvu smjenu u periodu od 05-14 h.




pretresu, iskaza svjedoka Ramiza Zajmovića, te materijalnih dokaza optužbe.

133. Iz snimka 12-3 nadzornih kamera dolaznog terminala proizilazi kako opuženi

Mašetić i Keč kontrolišu prtljag ... državljanina Serkan Kahramana čemu prisustvuje i

Ramiz Zajmović. Datum i vrijeme na kameri prikazuje 10.02.2014. godine, 09:03:25. Iz

snimka 2-12-1 vidi se kako Zajmović sa Mašetićem ulazi u prostorije UIO. Razgovaraju o

mašini koju je Zajmović uvezao i Zajmović govori “isto nam dođe, daj odmah da ovo

završimo“ i spušta novac (jednu novčanicu) na sto. Potom ulazi optuženi Keč i

razgovaraju, Keč mu govori da je to mala vrijednost robe, ali da ipak ne govori nikom „ni

da je to bilo, ni da je prošlo… ni da ste kad bili”…(misleći na uvezeni dio). Lice odlazi, a

Mašetič i Keč prelaze u dio kancelarije koji nije pod nadzorom, Keč nedugo potom napušta

kancelariju i govori Mašetiću “neka polako, kad se vratim”. Uvidom u Izvod iz evidencije

prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere

nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da je dana 10.02.2014. godine, na

ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 08:40 sati prilikom pasoške kontrole

evidentirano lice državljanin ... Serkan Kahraman (što potvrđuje skenirana putna isprava

koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz

Knjige evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom

oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine

(T-122), proizlazi da je Mašetić dana 10.02.2014. godine radio prvu smjenu u periodu od

05-14 h.

134. Sud je u pogledu navedenih inkriminacija u cijelosti poklonio vjeru svjedoku Ramizu

Zajmović koji je na glavnom pretresu potvrdio da je dana 10.02.2014. godine bio na

aeorodromu, jer je trebao sačekati kolegu iz Turske koji je nešto radio za njihovu firmu

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

110

(lice se zove Serkan). Kolega ga je nazvao iz carine i rekao da ne može proći, zbog

opreme neke i alata, imali su papire za to, ali nije bilo dovoljno za carinu. Vrijednost

uređaja ne zna, ali nije velika, jer to je bio neki dio koji je bio pokvaren, možda par stotina

KM, pojašnjavajući da je ispalo da se može proći, ali da se plati. Dao je 50 KM koliko se

sjeća i ne sjeća se da je dobio potvrdu o tome. U unakrsnom ispitivanju svjedok je ponovio

da je dao 50 KM, pojašnjavajući da im se žurilo i ispalo je da će im se napraviti usluga da

se ti papiri završe ako se plati. Lično je dao novac, dodajući da je isti stavio na sto.


135. Tačkom 14. izreke presude, optuženi Lončar Zoran oglašen je krivim da je od

strane kontrolisanog lica, Haixaoa Xia, u prisustvu carinskog službenika Čaušević Emira

primio dar u vidu novca u njima poznatoj valuti i iznosu, na način pobliže opisan u izreci

presude. Činjenično utvrđenje opisano u tački 14. izreke presude proizlazi iz prezentiranih

video snimaka na glavnom pretresu, te dokaza objektivne prirode koje je optužba uložila u

spis.

136. Naime, iz sadržaja relevantnog snimka broj 13-1 vidi se kako Lončar ulazi u

kancelariju UIO sa ... državljaninom. Lice mu daje određeni iznos novca, a Lončar govori

“šta je ovo, još dva puta ovoliko”, nakon čega državljanin ... odlazi do vrata kancelarije,

traži novac i daje Lončaru još novca, nakon čega mu isti predaje pasoš i lice odlazi bez

izdate potvrde (CPD blok), a Lončar stavlja novac u džep pantalona. Za to vrijeme

Čaušević je na hodniku, ispred kancelarije UIO. Sa snimka nadzorne kamere MAS-a

(snimak broj 43) koja je locirana u prostoriji mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu

Sarajevo proizlazi kako Lončar istog dana (11.02.2014 godine) u 09:49 h dolazi na

mjenjačnicu i predaje novac u iznosu od 30 Eura, te uzima novac u KM valuti. Uvidom u

Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz

granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da je dana

11.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 09:18 sati prilikom

pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Haixiao Xia (što potvrđuje skenirana


dokaza T-208). Iz Knjige evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po

potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od

02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je optuženi Lončar dana 11.02.2014. godine radio

prvu smjenu u periodu od 06-14 h, a Čaušević od 05:17 h.




pretresu, iskaza svjedoka Amira Trnke, te materijalnih dokaza optužbe.

138. Iz video snimka broj 12-14-1 proizilazi kako optuženi Mašetić ulazi sa putnikom

Amirom Trnka u kancelariju UIO, Trnka mu bez nekog dijaloga odmah stavlja određeni

iznos novca na sto, Mašetić mu vraća pasoš i novac stavlja u džep.

139. Sadržaj video snimka u bitnim, činjeničnim dijelovima potvrđuje u svom iskazu

svjedok Amir Trnka koji navodi da je prvom polovinom 2014. godine bio trgovac i da je

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

111

to i danas. Robu je nabavljao iz Turske, roba je transportom dolazila u BiH, a manje

količine je nosio sa sobom lično. Išao je oko 6-7 puta u tom periodu u Tursku i iz viđenja je

znao neke carinike. Pojašnjavajući način kontrole, svjedok navodi da je, u slučaju kada

ima robe za prijaviti to prijavljivao carini, te da je plaćao 50 Eura ili 100 KM, navodeći da je

to neka uobičajena cijena. Nekad je dobijao potvrdu za plaćenu carinu, a nekada ne. Sud

je u cijelosti prihvatio iskaz ovog svjedoka, imajući u vidu njegovo iskreno držanje pred

sudom, kao i sigurnost u pogledu iznesenih činjenica.

140. Da je Amir Trnka kritičnog dana bio predmet kontrole carinskih službenika proizlazi

iz Izvoda iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni

prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), u kojem je

konstatovano da je dana 11.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo

u 19:46 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Amir Trnka (što

potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao



BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine, proizlazi da je Mašetić dana 11.02.2014.

godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h.


141. Tačkom 16. izreke presude, koja u cijelosti odgovara istoj tački izreke presude,

optuženi Lončar Zoran oglašen je krivim da je od kontrolisanog lica, Chunmei Ye, primio

novac u njima poznatoj valuti i iznosu, na način pobliže opisan u izreci presude. Činjenično

utvrđenje opisano u tački 16. izreke presude proizlazi iz prezentiranih video snimaka na

glavnom pretresu, te dokaza objektivne prirode koje je optužba uložila u spis.

142. Sa snimka broj AVI snimljen dana 12.02.2014. godine, kamerom OSA-e BiH koja je

locirana u prostorijama dolaznog terminala Međunarodnog aerodroma Sarajevo se vidi

kako optuženi Keč i Lončar na dolaznom terminalu vrše pregled prtljage državljanke ....

Nakon toga Keč i muška osoba koja je u društvu sa državljankom ... odlaze, a Chunmei Ye

traži nešto po torbi, vadi određeni iznos novca i predaje optuženom Lončaru na licu

mjesta, nakon čega se on udaljava. Iz sadržaja snimka nadzorne kamere MAS koja je

locirana u prostoriji mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo proizlazi kako

optuženi Lončar dana 12.02.2014 u 09:02 min dolazi na mjenjačnicu, daje US dolare i

Eure i iste mijenja za domaću valutu. Iz Izvoda iz evidencije prelazaka državne granice

BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna

tabelarna (T-208), utvrđeno je da su dana 12.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz

Istanbula za Sarajevo u periodu od 08:30 do 08:31 sati, prilikom pasoške kontrole

evidentirana dva lica državljani ..., Chunmei Ye i Youxiong Ji (što potvrđuju skenirane

putne isprave koje se nalaze na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog



od 02.06.2014. godine, proizlazi da je optuženi Lončar dana 12.02.2014. godine radio prvu

smjenu u periodu od 06-14 h.


S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

112

143. Da je optuženi Lončar Zoran počinio krivičnopravne radnje opisane u tački 17.

izreke presude, Sud je utvrdio iz prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, iskaza

svjedoka Vasvije Ragipović, te materijalnih dokaza optužbe koje je tužilac uložio u spis, a

Sud prihvatio.

144. Na snimku broj 6-17-1 vidljivo je kako kontrolisano lice Vasvija Ragipović ulazi sa

optuženim Lončarom u kancelariju UIO, razgovaraju i Hadžifejzović je, dok stoji na vratima

kancelarije, pita “jesi ponijela pare”, a Lončar mu sa prstom na ustima pokazuje da šuti.

Ragipović vadi određeni iznos novca i u prisustvu Hadžifejzovića daje Lončaru i zahvaljuje

mu se, on joj vraća pasoš, a novac stavlja u džep pantalona. Iz sadržaja snimka broj 6-17-

2 proizlazi kako Lončar ulazi u kancelariju UIO u kojoj se nalazi Hadžifejzović i daje mu

određeni iznos novca koji Hadžifejzović stavlja u džep. Kamerom MAS-a (snimak broj 43)

koja je locirana u prostoriji mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo

zabilježeno je kako Lončar dana 14.02.2014. godine u 20:09:40 h dolazi u mjenjačnicu

Aerodroma, predaje novac u apoenu od 50 Eura i mijenja u KM valutu. Uvidom u Knjigu

evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom


(T-122), utvrđeno je da je optuženi Lončar dana 14.02.2014. godine radio drugu smjenu u

periodu od 14-23 h, a Hadžifejzović od 11-23 h.

145. Svjedok Vasvija Ragipović navela je u svom iskazu da pomaže sinu i kćerki koji

imaju radnju tekstilne robe na Ilidži, pojasnivši da je robu nabavljala nekad na Arizoni,

nekad u Turskoj. Po robu u Tursku je išla preko aerodroma u Sarajevu i 2-3 puta je nosila

robu sa sobom. U početku kad je krenula s tim vidjela je da neki putnici prenose torbu pa

je i ona pokušala. Opisujući način kontrole i pregleda na carini svjedok je pojasnila da su je

carinici nekad pitali za račun, ne sjeća se da je svaki put dobivala isti, obično je žurila.

Plaćala je račune na robu oko 100-150 KM. Znala je carinike onako, iz viđenja, a jednom

je Zoku zamolila da joj pomogne kad joj je “pala” roba. Iz držanja ovog svjedoka jasno je

vidljivo da se susteže od davanja odgovora na postavljena pitanja, da nastoji da prikaže

što manjom ulogu optuženog, kao i da prida drugačiji ton cijelom spornom događaju. Ipak,

svjedok je potvrdila bitne detalje, da je sa sobom nosila robu (vidjevši da to i drugi rade),

za koju je u prosjeku plaćala iznos od 100-150 KM, a da pri tome nije svaki put dobijala

račun o plaćenoj carini, kao što je to i u konkretnom slučaj, a što potvrđuje i sadržaj

prezentiranog video snimka.



krivičnopravne radnje opisane u tački 18. izreke presude proizlazi iz prezentiranih video

snimaka na glavnom pretresu, kao i uloženih dokaza objektivne prirode.

147. Tako iz relevantnog snimka broj 76-18-1 proizlazi kako optuženi Keč ulazi sa

državljankom ...u kancelariju i govori “jedan poklon može, ostalo moraš platiti”, ...

negoduje, govori “ja sve poklon, nema para” Keč ponavlja, “ne interesuje me, platićeš,

možeš jedan poklon do 200 KM, ostalo moraš platiti”, nakon čega izlaze iz kancelarije. Na

snimku 18-2 vidi se optuženi Lončar kako ulazi sa državljaninom ..., piše mu na papir

iznos koji treba da plati, lice odmahuje rukama, Lončar ga pita “imaš li para, moraš

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

113

platiti carinu” lice odmahuje glavom, na što Lončar govori “ništa onda donesi ovamo”.

Snimak 18-3 prikazuje kako u kancelariju ulaze optuženi Keč, Hanjalić i dvije državljanke

.... Keč pojašnjava da se radi o markiranim naočalama, da može jedan poklon, a na ostalo

mora platiti carinu na 300 Eura vrijednosti robe, govori im da nađu pare i da plate. Jedna

od državljanki ... (kćerka starije putnice koja govori bosanski jezik) govori da će naći pare i

da se ne „dere“. Nakon toga ponovo ulaze u kancelariju, mlađa kineskinja govori da to nisu

original naočale, Keč govori „nema veze, vodi se pod original, plati malo i završeno“. Za to

vrijeme optuženi Hanjalić pregleda ... državljanina i moli ...koja razumije bosanski da mu

prevede da mora platiti carinu na 6 šteka cigareta, a ona objašnjava Hanjaliću da su to sve

cigare za njega. Potom ulazi Keč u kancelariju i pita ... ima li pare dodajući da mora platiti

200 KM, jer ima puno robe, da se radi o markiranim naočalama i da može jedne da ne

plati, ostalo mora. Raspravljaju se i nakon ubjeđivanja Keč joj govori da mora platiti 183

KM, na što ona odgovara da nije ponijela toliko para. U razgovor se uključuje i njena

majka, priča nešto na kineskom, a kćerka govori da roba ne vrijedi toliko, pita može li

manje i nudi 150 KM. Kineskinji zvoni mobitel i u razgovoru govori „koji Zoka“, a Keč govori

„eto ga tamo na hodniku, on je šef, vidi s njim“. U kancelariju ulazi Lončar i govori “Maide

piši prijavu”, a ona govori Keču da ništa još ne piše. Keč koji je u drugom dijelu kancelarije

govori „platiće šefe 150 KM“, Lončar govori da može, lice negoduje da joj je puno, stavlja

na sto određeni dio novca i moli Keča da ne piše račun, on govori da je malo i da mora

pisati 150 KM. Za to vrijeme optuženi Hanjalić sjedi za stolom (pod nadzorom), a Lončar je

na hodniku ispred kancelarije. Nakon toga Lončar prilazi stolu i pita ... koliko ima, na što

ona odgovara da ima 120 KM i da nema više, pita ga „može li šefe“. Lončar u prisustvu

optuženih Hanjalića i Keča uzima novac i stavlja u ladicu, a kineskinje odlaze bez izdate

potvrde o naplaćenoj carini (CPD blok).


tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), utvrđeno je

da su dana 17.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u periodu od

od 08:45 do 08:57 sati, prilikom pasoške kontrole evidentirana 4 lica državljani ..., Li Zhu,

Liu Ahiua, Geng Ran i Shaobin An (što potvrđuju skenirane putne isprave koje se nalaze

na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige



(T-122), proizlazi da je optuženi Lončar dana 17.02.2014. godine radio prvu smjenu u

periodu od 06-14 h, a optuženi Hanjalić od 05-17 h.



krivičnopravne radnje opisane u tački 19. izreke presude proizlazi iz prezentiranih video

snimaka na glavnom pretresu, te materijalnih dokaza uloženih od strane optužbe.

150. Iz sadržaja snimka 76-18-3 (radi se o istom događaju kao u tački 18. izreke

presude) proizlazi kako optuženi Hanjalić govori kontrolisanom licu, državljaninu ..., da

treba da plati 6 šteka cigara koje ima viška. ... koja je u tom trenutku bila u kancelariji, a

koja govori bosanski jezik, pojašnjava cariniku da su to cigare za njega (putnika), jer ne

može da se navikne na bosanske cigare. Kontrolisano lice Geng Ran, poziva nekog

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

114

na mobitel i razgovara, optuženi Hanjalić pita ... šta govori, ona prvo govori da ne zna, da

ima više jezika u Kini, potom razgovara s licem na kineskom i onda pita Hanjalića kako

računaju šteku cigara. Ponavlja da su to sve cigare za njega, a Hanjalić govori “ne smijem,

neće mi šef dati”. Nakon toga svi su u kancelariji, kontrolisano lice Geng Ran razgovara s

nekim na mobitel i daje telefon Lončaru, Lončar nekome govori na telefon da ima viška 6

šteka cigara i da je to oko 120 KM. Izlazi na hodnik, nakon njega izlazi Geng Ran, priča na

moibitel i daje ponovo telefon Lončaru. Stoje na hodniku neko vrijeme, potom lice po treći

put daje telefon Lončaru i nakon razgovora on mu pokazuje rukom da krene za njim i

odlaze niz hodnik. Nedugo zatim Geng Ran ponovo ulazi u kancelariju zajedno sa

Lončarom i daje mu određeni iznos novca (ne vidi se jasno iznos i valuta), a Lončar mu

vraća pasoš. Hanjalić u tom momentu stoji kraj njega i obojica su u kancelariji koja je pod

nadzorom, a Keč je u dijelu kancelarije koji nije pokriven kamerom, razgovara sa

državljankom ... oko visine iznosa koji treba platiti na ime carine (cjenjkaju se.

Tačka 20. izreke presude (tačka 22. izmijenjene Optužnice)

151. Tačkom 22. optužnice koja odgovara tački 20. izreke presude, tereti se optuženi

Lončar Zoran da je od kontrolisanog lica Čaušević Emira primio novac u njima poznatoj

valuti i iznosu, propustivši... da izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda potvrdu o naplati

neizravnih poreza...odnosno da robu uputi na redovni carinski postupak, na način pobliže

opisan u izreci presude.


video snimaka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Emira Čauševića, te dokaza

objektivne prirode koje je optužba uložila u spis.

153. Na snimku 12-21-1 vidi se kako u kancelariju UIO ulaze optuženi Lončar i lice Emir

Čaušević. Lončar sjeda za sto u drugom dijelu kancelarije koji nije pod nadzorom, a

Čušević iz džepa farmerki vadi novčanik i uzima određeni iznos novca i stavlja na sto (ne

vidi se iznos i valuta). Potom u kancelariju ulazi nepoznato lice i nešto pečata, a Čaušević

je u hodniku i razgovara sa službenikom Čaušević Emirom. Potom Lončar potpisuje tom

nepoznatom licu papire pozdravljaju se i lice odlazi. Iz Izvoda iz evidencije prelazaka

državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima

– pojedinačna tabelarna (T-208), utvrđeno je da je dana 19.02.2014. godine, na ulazu u

BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 08:25 sati, prilikom pasoške kontrole evidentirano lice

državljanin ..., Emir Časušević (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na

DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige



(T-122), proizlazi da je optuženi Lončar dana 19.02.2014. godine radio drugu smjenu u

periodu od 14-23 h.

154. Svjedok Emir Čaušević, potvrđuje u svom iskazu da je u kritično vrijeme radio u

firmi koja se bavila prodajom tekstila, te da je u tom periodu išao skoro svake sedmice u

Tursku. Poznavao je carinike iz viđenja i znao je njihova imena, jer je često putovao. Kad

je imao robu za carinjenje istu je plaćao i koliko se sjeća dobijao je potvrde za to. Sjeća se

da se nekad nisu slagali iznosi na potvrdi sa onim koliko je dao, pojasnivši da je bila

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

115

gužva i da se može reći da je to bilo ostavljanje “na kafu”. Kod iskaza ovog svjedoka jasno

je primjetno njegovo nastojanje da izbjegne davanje direktnih i inkriminirajućih odgovora

na postavljena pitanja, nastojeći da na taj način u najmanjoj mogućoj mjeri implicira ma

kojeg od optuženih. Ipak, svjedok je potvrdio da je u kritičnom periodu radio sa tekstilom,

da je često putovao u Tursku28, da je poznavao carinike, te da se dešavalo da se iznos na

potvrdi (CPD bloku) nekada nije slagao sa iznosom novca koji je isti dao, te da je tu razliku

u novcu ostavljao „na kafu“, nastojeći na ovaj način umanjiti krivičnu odgovornost

optuženih.


155. Uvjerenje Suda da je optuženi Lončar Zoran počinio krivičnopravne radnje opisane

u tački 21. izreke presude proizlazi iz prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu,

iskaza svjedoka Senade Bešić, te materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.

156. Iz sadržaja relevantnog snimka broj 12-22-1 proizlazi kako u kancelariju UIO ulaze

optuženi Lončar i kontrolisano lice, Senada Bešić, Lončar je pita kolko ima, nešto joj tiho

govori (ne razumije se), na što ona odgovara „nema toliko nisi ti to dobro razumio“. Potom

ulazi Čaušević i ona mu govori „nema puno 15-18 jel de“, Čaušević odgovara „18“. U

razgovoru se spominje roba na rasprodaji i Lončar govori „nije to ispod 5-6 eura“, te da

treba platiti 83 KM, Senada Bešić pita može li to šta manje, pritom dajući određeni iznos

novca (ne vidi se iznos i valuta). Lončar joj vraća pasoš i ista napušta kancelariju, bez

izdate potvrde o plaćenoj carini (CPD blok). Kamerom MAS-a (snimak broj 43) koja je

locirana u prostoriji mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo vidljivo je da

Lončar dana 19.02.2014. godine u 20:30 h dolazi na šalter mjenjačnice i odmah odlazi

(kasnije na snimku u razgovoru pojašnjava da ne radi automat).

157. U pogledu navedenih inkriminacija Sud je cijenio i iskaz svjedoka Senade Bešić,

koja je u svom iskazu na glavnom pretresu, te na zapisnik u istrazi u Graničnoj policiji BiH

od 16.09.2014. godine (T-6), potvrdila da se bavi trgovinom, te da je išla u Istanbul po

robu, dodajući da su firme dovlačile robu, a nekad je nosila dio robe sa sobom. Išla je 1-2

puta u mjesecu po robu. Pojasnila je da je nekad nakon pregleda robe plaćala robu i

dobijala priznanicu, a dva puta je dala novac u iznosu od 50-100 KM bez priznanice,

dodajući da, u slučaju kad je dobila priznanicu, misli da je bio različit iznos novca. Također,

svjedoku je prezentovana njena izjava iz istrage, kod koje u cijelosti ostaje i potvrđuje da je

istina sve što je navedeno u zapisniku od 16.09.2014. godine, pa tako i u dijelu u kojem

navodi da je negdje u martu mjesecu imala uz sebe nešto robe i carinik joj je tom prilikom

naplatio carinu i izdao potvrdu na iznos od 66, 1 KM, a ona je dala 100 KM i nije joj vratio

kusur. U vezi sa događajem koji se desio dana 19.02.2014. godine, svjedok je navela da je

tog dana doputovala avionom iz Istanbula i prilikom kontrole rekla je carinicima da ima

nekoliko torbi. Ušla je u službenu prostoriju gdje je za stolom sjedio stariji carinik, a

28 Iz Izvoda iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične

provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da je u odnosu na lice /putnika Čaušević Emira u periodu 15. januar - 28. maj 2014. godine, na letu Istanbul-Sarajevo evidentirano ukupno 20 ulazaka u BiH

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

116

povremeno se pojavljivao i mlađi carinik. Razgovarali su o vrijednosti robe koju je nosila sa

sobom i u jednom momentu joj je stariji carinik za kojeg misli da ga zovu „Zoka“ rekao da

mu da novac. Izvadila je tada iz novčanika koliko se sjeća, dvije novčanice u apoenu od 50

KM i dala mu ih, a on joj je vratio pasoš i tada nije dobila nikakvu potvrdu. Opisujući

situaciju od 15.04.2014. godine, svjedok je navela da je te prilike bila sa prijateljicom

Ružicom, ušle su zajedno u službenu prostoriju i na traženje istog starijeg carinika dala je

50 KM, a prijateljica 2x50 KM za što nisu dobile potvrde o plaćeno carini. Izričito tvrdi da

nije dobila potvrde ni za jedan ovaj slučaj.

158. Sud je u potpunosti poklonio vjeru ovome svjedoku i prihvatio njen iskaz kao istinit,

cijeneći da ovaj svjedok nije imao niti jedan razlog da ne govori istinu, imajući u vidu njeno

iskreno držanje pred Sudom i iznošenje činjenica i okolnosti na koje je ispitivana bez

zadrške. Iako je odbrana nastojala osporiti njen iskaz, ukazujući na određene detalje, na



straha od davanja iskaza te konačno, činjenicu da svjedok osjeća određenu nelagodu pri

davanju iskaza, sudnica nije okruženje u kojem se ugodno osjeća i kao rezultat svega

navedenog, na određene činjenice svjedoka je trebalo podsjetiti.

159. Da je svjedok Senada Bešić kritičnog dana kontrolisana od strane carinskih

službenika Sud je utvrdio i uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od

23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna

(T-208), u kojem se navodi da je dana 19.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula

za Sarajevo u 20:26 sati, prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ...,

Senada Bešić (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu



Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine, proizlazi da je Lončar

dana 19.02.2014. godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h.


160. Uvjerenje Suda da je optužena Tešić Branka počinila krivičnopravne radnje opisane

u tački 22. izreke presude proizlazi iz prezentiranog video snimka na glavnom pretresu,

iskaza svjedoka Mile Popara, te materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.

161. Na video snimku broj 12-25-1 (prezentiran na nastavku pretresa održanog dana

07.04.2017. godine) se vidi kako Branka Tešić i Mila Popara ulaze u kancelariju UIO,

Popara stavlja na sto kesu u kojoj je nešto upakovano, a potom iz džepa vadi određeni

iznos novca i spušta na sto (jednu novčanicu) govoreći da nije znala da radi ta ekipa, da

nema ništa i da rijetko ide. Optužena Tešić uzima novac, stavlja u ladicu stola i zahvaljuje

se. Pozdravljaju se i obje izlaze iz kancelarije.

162. Svjedok Mila Popara u iskazu na glavnom pretresu navela je da je tokom 2014.

godine držala butik. Nabavljala je robu iz Turske preko preduzeća, a putovala je u Istanbul

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

117

preko Sarajeva i tokom povratka imala je lični prtljag sa poklonima. Tokom kontrole dala je

prtljag na uvid, navodeći da je možda tada počastila carinike nekim čokoladnim

bombonama, onako iz navike. Ne sjeća se da je novac dala ikome. Svjedoku je

prezentirana izjava iz istrage data u Graničnoj policiji BiH dana 31.07.2014. godine (T-7),

nakon čega je svjedok potvrdila da se sjeća da je dala novac, ali da direktno nikad nije

dala cariniku pare u ruke, te da je novac možda stavila na sto negdje. U unakrsnom

ispitivanju je navela da roba koju je nosila nije podlijegala carini, te da nije dala novac

Brankici kako joj ista ne bi naplatila carinu. Sud je iskaz ovog svjedoka cijenio kao uvjerljiv

i istinit, imajući u vidu držanje svjedoka na glavnom pretresu, kao i njenu raniju izjavu, datu

u Graničnoj policiji BiH u toku istrage, a koje izjave korespondiraju i sadržaju prezentiranog

video snimka na glavnom pretresu.

163. Da je svjedok Mila Popara kritičnog dana bila na aerodormu Sarajevo i kontrolisana

od strane carinskih službenika, Sud je utvrdio i uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka

državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima

– pojedinačna tabelarna (T-208), u kojem se navodi da je dana 20.02.2014. godine, na

ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 20:13 sati, prilikom pasoške kontrole

evidentirano lice državljanin ..., Mila Popara (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se

nalazi na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Uvidom u

Knjigu evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom


(T-122), proizlazi da je optužena Tešić dana 20.02.2014. godine radila drugu smjenu u

periodu od 11-23 h.


164. Tačkom 23. izreke presude, koja odgovara tački 26. optužnice, optuženi Lončar

Zoran se tereti da je u prisustvu Hanjalić Muhameda i Tešić Branke primio novac od

kontrolisanog lica Saračević Selvera u njima poznatoj valuti i iznosu, na način pobliže

opisan u izreci presude. Činjenično utvrđenje opisano u tački 23. izreke presude proizlazi

iz prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Selevera Saračević,

te dokaza objektivne prirode koje je optužba uložila u spis.

165. Na relevantnom snimku 12-27-1 se vidi kako Saračević Selver ulazi u kancelariju

UIO iza optuženog Lončara, Lončar mu govori da će izvagati robu i izdati mu potvrdu. Na

snimku 12-27-2 Lončar gleda pasoš, Selver govori da on nema više, u kancelariji su Tešić,

Hanjalić i Lončar. Hanjalić ga pita koliko ima torbi. Saračević negoduje govoreći da ne

može 10 njih proći, a njega da zaustave. Nakon toga Lončar govori „hajd“, Saračević mu

daje svežanj novčanica, Lončar broji, uzima novac i vraća mu pasoš, te mu govori da ne

radi to više, odnosno da ubuduće radi kako mu on kaže. Za to vrijeme Hanjalić stoji kraj

Lončara dok broji novac, a optužena Tešić je u dijelu kancelarije koji nije pod nadzorom.

Na snimku 12-27-3 se vidi kako Lončar i Branka ulaze zajedno u kancelariju, Lončar

novac koji drži u rukama daje Branki koji ona ostavlja u torbu i govori pokazajući na

Hanjalića koji je u drugom dijelu kancelarije “on će sutra Vahi dati”, Brankica govori “aha”.

Hanjalić pita “šta ćemo reći Vahi ko je bio”. Potom u drugom dijelu kancelarije razgovaraju

sve troje o putnicima i robi koju su imali…Lončar govori da je Vahi možda malo, a Hanjalić

dodaje da mu daju još po 20 KM, Branka govori “što će mu”, a Hanjalić govori “Brano

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

118

vidio je one torbe, sve je ono vidio, šta fali još po 20 KM“, nešto tiho razgovaraju, Branka

pita „jel 100 Eura“, Hanjalić govori 100 KM i dodaje “mislim da je malo”, a Branka

odgovara „ok, onda ok”. Kamerom MAS-a (snimak broj 43) koja je locirana u prostoriji

mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo dana 20.02.2014 u 20:54 h

zabilježen je dolazak optuženog Lončara na mjenjačnicu koji tom prilikom mijenja novac u

Eurima za novac u KM valuti. Iz Knjige evidencije o radnom vremenu koja je privremeno

oduzeta po potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-

2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je Lončar dana 20.02.2014. godine

radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h, Tešić od 11-23 h, a Hanjalić od 11-23 h.

166. Svjedok Selver Saračević potvrdio je na glavnom pretresu da je tokom 2014. godine

imao radnju, da je putovao u Tursku po robu u tom periodu, pojašnavajući da je roba

većinom išla avionom, preko aerodroma u Sarajevu. Opisao je postupak kontrole dodajući

da nije svaki put carinio robu, a kad je carinio to je išlo na način da se pregleda torba koju

je nosio sa sobom, potom uđe u kancelariju, izda mu se potvrda o plaćenoj carini. Naveo

je da mu je dva puta izdata potvrda, jednom nije i taj put je platio cariniku 100-150 KM. U

unakrsnom ispitivanju je ponovio da je dva puta platio carinu, da je u tom periodu išao po

robu svake druge sedmice, te da za ostale odlaske nije plaćao carinu, jer nije uvijek imao

robe sa sobom. Kod iskaza ovog svjedoka jasno je primjetno njegovo nastojanje da

izbjegne davanje direktnih i inkriminirajućih odgovora na postavljena pitanja, nastojeći da

na taj način u najmanjoj mogućoj mjeri implicira ma kojeg od optuženih kao i sebe lično.

Sud je prihvatio iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem navodi da je u kritičnom periodu

često putovao u Tursku po robu, te da je u više navrata dobio potvrdu o plaćenoj carini, a

što potvrđuju izdati CPD blokovi za robu prijavljenu usmenim putem (dokaz T-206), dok

dio iskaza u kojem svjedok navodi da jedanput nije dobio potvrdu, a platio je cariniku 100-

150 KM Sud u konkretnom slučaju nije prihvatio, cijeneći da je isti u suprotnosti sa ostalim

provedenim dokazima. Naime, iz prezentiranih video snimaka koji se odnose na tačku 8.

izreke presude, kao i konkretnu tačku (23. izreke presude) vidljivo je da u oba navedena

slučaja svjedok cariniku daje određeni iznos novca i prostoriju napušta bez izdate potvrde,

dakle, ne radi se o samo jednom slučaju gdje je svjedok cariniku dao novac za što nije

dobio potvrdu o tome, pa je zaključak Suda da je svjedok na ovaj način želio u što većoj

mjeri umanjiti krivičnu odgovornost optuženih.


167. Prilikom utvrđivanja činjeničnih navoda opisanih u tački 24. izreke presude koja

odgovara tački 27. optužnice Sud je pošao od prezentiranih video snimaka na glavnom

pretresu, iskaza svjedoka Mirsade Tarić, te uloženih materijalnih dokaza.

168. Iz prezentiranog relevantnog snimka 53-28-1 proizlazi kako Tarić Mirsada ulazi u

prostorije UIO. Hadžifejzović Zijad je za stolom u drugom dijelu kancelarije (koja nije pod

nadzorom) uzima podatke o vrsti i količini robe (maice, trenerke, muške jakne, košulje

ženske), lice mu govori “stavi šta ti je bolje”, potom sačinjava CPD blok. Za to vrijeme u

više navrata optuženi Lončar ulazi, kratko se zadržava u kancelariji i opet izlazi. Nakon

toga Hadžifejzović i Tarić prilaze stolu u kancelariji pod nadzorom, izdaje joj CPD blok, ona

potpisuje i gleda u Hadžifejzovića da kaže koliko da plati. Hadifejzović se okreće prema

Lončaru koji je u drugom dijelu kancelarije i pita “kolko”, Lončar pita “ 6 velikih jel”, Tarić

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

119

gleda u njega, klima potom glavom Lončaru (ne čuje se nikakav odgovor). Nakon toga

Tarić stavlja nekoliko novčanica na sto (ne vidi se valuta i tačan iznos), te dodaje još jednu

novčanicu i govori da imaju za doručak ili kafu. U nastavku snimka Lončar i Hadžifejzović

su u dijelu kancelarije koja nije pod nadzorom, nešto tiho razgovaraju, u jednom momentu

Lončar ulazi u kadar sa nekoliko novčnica u ruci i opet odlazi u drugi dio kancelarije. Čuje

se priča o novcu i kako Hadžifejzović govori Lončaru da će on dati “Vahi”, jer dolazi

sutradan na posao da mu potpiše zahtjev za godišnji.

169. U pogledu navedenih inkriminacija Sud je cijenio i iskaz svjedoka Mirsade Tarić

koja je na glavnom pretresu navela da radi na pijaci, da je robu nabavaljala u Turskoj i istu

dopremala kamionima preko agencije, a dio robe je nosila sa sobom. Jednom mjesečno je

išla po robu, a istu je plaćala u slučaju da je zaustave. Što se tiče iznosa plaćala je od 50-

200 KM, ne sjeća se tačno i nije sigurna je li se dešavalo da ne dobije potvrdu. U

unakrsnom ispitivanju svjedok je pojasnila da je, što se tiče zlata, možda nekad nekom

prsten kupila, da je vrijednost robe iz njene torbe mogla biti 200-300 KM. Ne sjeća se da je

nekom dala nekad 300 Eura na vrijednost robe. Na upit tužioca postoji li mogućnost da je

dala nekad 300 Eura, svjedok je navela da je tokom prve nagodbe u Tužilaštvu rekla da

pišu šta god hoće, samo da je puste, te na insistiranje tužioca da odgovori na pitanje,

izjavila da se ne sjeća. Iz držanja ovog svjedoka jasno je bilo da nevoljko odgovara na

postavljena pitanja, te da nastoji da prikaže što manjom ulogu optuženog, kao i da prida

drugačiji ton cijelom spornom događaju. Takođe, tokom cijelog svjedočenja ovog svjedoka

primjetno je bilo njeno nastojanje da izbjegne davanje direktnih i inkriminirajućih odgovora

na postavljena pitanja, dajući većinom odgovore da se ne sjeća i da nije sigurna, nastojeći

na taj način u što većoj mjeri umanjiti krivičnu odgovornost optuženog.

170. Iz Analize prikupljenih dokaza Granične policije BiH (T-207) proizlazi da je dana

23.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 08:19 sati prilikom

pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Mirsada Tarić (što potvrđuje skenirana



po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714

od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je Lončar dana 23.02.2014. godine radio prvu

smjenu u periodu od 06-14 h, a Hadžifejzović od 05-17 h.


171. Uvjerenje Suda da je optuženi Mašetić Mensur počinio krivičnopravne radnje

opisane u tački 25. izreke presude koja odgovara tački 28. optužnice, proizlazi iz

prezentiranog video snimka na glavnom pretresu, te materijalnih dokaza optužbe uloženih

u spis.

172. Na snimku 63-29-1se vidi kako optuženi Mašetić poziva Ahmić Zakiru u kancelariju,

ona predaje pasoš i Mašetić joj govori da da 100 KM i da je u redu. Ona pita hoće li joj išta

upisati u pasoš, on odgovara da neće, nema govora. Pita je šta ima u Sent Luisu, Ahmić

potom iz novčanika uzima 100 KM i daje Mašetiću koji joj vraća pasoš, pozdravljaju se i

lice odlazi bez izdate potvrde o plaćenoj carini (CPD blok).

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

120

173. Da je Zakira Ahmić kritičnog dana bila na Aerodromu Sarajevo, Sud je utvrdio


tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), u kojem se

navodi da je dana 23.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Zagreba za Sarajevo u 15:43

sati, prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Zakira Ahmić (što potvrđuje

skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave

– prilog dokaza T-208). Iz Knjige evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta


od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je Mašetić dana 23.02.2014. godine radio

drugu smjenu u periodu od 14-23 h.


174. Da su optuženi Lončar Zoran i Keč Maid počinili inkriminisane radnje, za koje se

terete pod tačkom 29. optužnice, koja odgovara tački 26. izreke presude, proizlazi iz

prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Alema Kordića, kao i

dokaza objektivne prirode koje je Sud prihvatio i uveo u procesnu građu.

175. Iz sadržaja snimka 80-30-1 proizlazi kako optuženi Lončar i Alem Kordić ulaze u

kancelariju UIO, Kordić govori „od mene nikad nikog nije zaboljela glava niti će“. Lončar

odlazi u drugi dio kancelarije koji nije pod video nadzorom i razgovaraju o količini robe.

Potom ulazi optuženi Keč i pita Kordića koliko ima robe i koja je vrijednost pa da odrede

carinu, Kordić govori da ne zna, dodajući da ni on ne zaradi million da bi njima mogao dati

1.500 KM. Lončar na to govori „jel hoćeš da ti pišemo prekršaj“, Kordić odgovara da neće.

Na snimku se dalje vidi kako optuženi Keč sjeda u drugi dio kancelarije, a Lončar drži

pasoš u rukama i hoda po kancelariji. Razgovaraju (nejasno), čuje se kako Kordić govori

da ima kod sebe oko 700 KM, Keč govori daj mu pasoš, nek ide on, Lončar mu vraća

pasoš, a Kordić mu daje više novčanica (ne vidi se valuta i iznos). Na snimku 80-30-2 se

vidi kako optuženi Lončar i Keč ulaze u kancelariju, kratko se zadržavaju i opet izlaze.

Lončar se ubrzo vraća u kancelariju, prebacuje novac iz džepova i izlazi, a Keč i Hanjalić

ulaze u kancelariju. Kamerom MAS-a koja je locirana u prostoriji mjenjačnice na

Međunarodnom aerodromu Sarajevo (snimak 43) se vidi kako optuženi Lončar dolazi na

šalter mjenjačnice, daje određeni iznos novca u Eurima i isti mijenja za KM valutu.

176. Sud je u pogledu navedenih inkriminacija u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka

Alema Kordića koji je na glavnom pretresu naveo da je u prvoj polovini 2014. godine,

putovao u Tursku po robu, donosio je tekstil i prodavao, dodajući da je u spornom periodu

išao 3-4 puta. Donosio je dva puta tekstil, jednom aromu za nargilu. Pojašnjavajući način

kontrole, naveo je da prvo prijavi robu, carinici ga pitaju koja je vrijednost robe, potom se

ista carini na osnovu vrijednosti robe. Platio je između 80-90 KM, on je dao 100 KM, dobio

je priznanicu i tako je bilo i drugi i treći put. Pojasnio je da je jedne prilike platio manje

carine, a imao je više robe, carinici su tada tražili da plati 1.200 KM, na što je on rekao da

roba toliko ne vrijedi. Imao je kod sebe 750 KM, to im je dao i dobio potvrdu o plaćenoj

carini, a što potvrđuje i izdati CPD blok od 24.02.2014. godine na iznos od 101, 84 KM

(dokaz T-206).

177. Iz Analize prikupljenih dokaza Granične policije BiH (T-207) proizlazi da je

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

121

dana 24.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 08:34 sati prilikom

pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Alem Kordić (što potvrđuje skenirana




od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je optuženi Lončar dana 24.02.2014. godine

radio prvu smjenu u periodu od 06-14 h.


178. Da je optuženi Lončar Zoran počinio inkriminisane radnje, za koje se tereti pod

tačkom 30. optužnice, koja odgovara tački 27. izreke presude, proizlazi iz prezentiranih

video snimaka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Senada Muhića, kao i materijalnih

dokaza optužbe.

179. Na relevantnom snimku 7-31-1 vidi se kako optuženi Lončar i kontrolisano lice

Senad Muhić ulaze u kancelariju UIO, nešto razgovaraju, Lončar kopira pasoš i vraća mu

ga, a Muhić spušta na sto određeni iznos novca (ne vidi se tačan iznos i valuta) koji

Lončar uzima i stavlja u džep, a Muhić odlazi bez izdate potvrde (CPD bloka).

180. Iz iskaza svjedoka Senada Muhića koji je Sud prihvatio kao iskren i uvjerljiv,

proizlazi da se tokom 2014. godine, bavio prodajom tekstila u tržnom centru Otoka. Robu

je nabavljao u Turskoj, gdje je išao jednom mjesečno, pojašnjavajući da je roba iz Turske

dolazila preko agencije koja prevozi robu, a ponekad je nešto nosio sa sobom. Kada je

nosio robu sa sobom plaćao je carinu tako što mu na carini napišu račun, a znalo se desiti

da nekad i ne napišu, pojašnjavajući da je i u slučaju kada ne dobije račun plaćao otprilike

isti iznos. Poznato mu je da se pričalo da se može platiti manji iznos carine, te je i on tako

postupao kao i drugi. Na upit odbrane optuženog Lončara svjedok je naveo da ne zna

zašto mu se nisu izdavali računi, on je radio kako drugi kažu. Davao je novac, ali nije znao

gdje ide.

181. Uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine,


da je dana 25.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 19:46 sati,

prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Senad Muhić (što potvrđuje


– prilog dokaza T-208). Da je optuženi Lončar dana 25.02.2014. godine radio drugu

smjenu u periodu od 14-23 h, Sud je utvrdio uvidom u Knjigu evidencije o radnom


Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122).


182. Da je optuženi Lončar Zoran počinio inkriminisane radnje, za koje se tereti pod

tačkom 31. optužnice, koja odgovara tački 28. izreke presude, proizlazi iz prezentiranog

video snimka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Jasmine Hadžić, te materijalnih

dokaza optužbe.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

122

183. Tako na snimku 7-32-1 se vidi kako optuženi Lončar i kontrolisano lice Jasmina

Hadžić ulaze u službenu prostoriju UIO. Lončar je pita koliko ima robe, Hadžić odgovara

jednu torbu. Lončar kopira pasoš, a Jasmina Hadžić mu stavlja određeni novac na sto

(više novčanica), razgovaraju nešto (nerazumljivo), spominje se hrana, lice ga pita „kolko

ćeš“, Lončar odgovara „daj 25“, Hadžić daje još novca koji Lončar uzima sa stola (ne vidi

se iznosi ni valuta), vraća joj pasoš i lice napušta prostoriju bez izdate potvrde (CPD

bloka).


Jasmine Hadžić koja je na glavnom pretresu navela da je u 2014. godini bila trgovac.

Nabavljala je robu u Turskoj, roba je išla kamionom, a dio je nosila sa sobom. Navela je da

je u spornom period 5-6 puta išla u Tursku, većinom je imala sa sobom jedan prtljag. Robu

je carinila na način da neko od carinika pregleda robu nakon čega plati traženi iznos.

Sjeća se da je dobila jednom ili dva puta potvrdu, u ostalim slučajevima nije. Sjeća se da

je jednom platila oko 100 KM i 20 Eura, dodajući da tada nije dobila potvrdu.



da je dana 25.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 19:45 sati,

prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Jasmina Hadžić (što potvrđuje





radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h.


186. Činjenično utvrđenje opisano u tački 32. optužnice koja odgovara tački 29. izreke

presude proizlazi iz prezentiranog video snimka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka

Sadije Kurtanović, te materijalnih dokaza optužbe.

187. Iz prezentiranog relevantnog snimka 7-33-1 proizlazi kako optužena Branka Tešić i

kontrolisano lice Kurtanović Sadija ulaze u kancelariju UIO. Putnica joj daje brzo novac i

odmah izlazi, a optužena Tešić na izlazu navedeni novac daje u ruku optuženom Lončaru.

188. Svjedok Sadija Kurtanović je na glavnom pretresu, te na zapisnik u istrazi u

Graničnoj policiji BiH od 10.07.2014. godine (T-1) navela da je dana 25.02.2014. godine

doputovala avionom iz Istanbula, a od robe je imala helanke u vrijednosti 150 KM. Nakon

pasoške kontrole pristupila je carinskoj kontroli i na upit carinske službenice ima li nešto za

prijaviti, prijavila je navedene helanke. Službenica joj je potom uzela pasoš i ušla u

kancelariju, a ona za njom. Na njen upit o vrijednosti robe, rekla joj je da ima 50 helanki

koje je plaćala po 1,5 Euro po komadu. Tom prilikom dala je službenici 10 Eura, a ista joj

je vratila pasoš, dodajući da nije dobil potvrdu o tome.


cijeneći da svjedok nije imala niti jedan razlog da ne govori istinu, imajući u vidu njeno

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

123

iskreno držanje pred Sudom. Tokom svjedočenja ovog svjedoka bilo je evidentno da je

zbunjena, nije se odmah mogla tačno sjetiti da li je tokom kontrole službenici carine dala 5

Eura ili 10 KM, ističući da tada kod sebe nije imala puno novca, te je na određene detalje

svjedoka trebalo podsjetiti pomoću izjave iz istrage, što je i sasvim očekivano ako se imaju

u vidu okolnosti na koje je i ranije skretana pažnja, prije svega protek vremena, određeni

nivo stresa i straha od davanja iskaza, pa je kao rezultat svega navedenog, na određene

činjenice svjedoka trebalo podsjetiti. Na upit predsjednika vijeća da li je sadržaj izjave iz

istrage tačan i je li izjavila tako ili je sve izmišljeno,svjedok je izričito potvrdila da je sve

tačno kako je navedeno u zapisniku.

190. Da je Sadija Kurtanović kritičnog dana bila na Aerodromu Sarajevo, Sud je utvrdio



navodi da je dana 25.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 19:50

sati, prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Sadija Kurtanović (što



je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta Granične policije

BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122), utvrđeno je da je optuženi Lončar

dana 25.02.2014. godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h, a optužena Tešić u

periodu od 11-23 h.


191. Uvjerenje Suda da je optuženi Hanjalić Muhamed počinio krivičnopravne radnje

opisane u tački 30. izreke presude koja odgovara tački 33. optužnice, proizlazi iz

prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Aide Halilović, te

materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.

192. Tako na relevantnom snimku 7-34-1 se vidi kako optuženi Hanjalić i putnica Aida

Halilović ulaze u kancelariju UIO i Hanjalić je pita “Kolko si pripremila?”, Halilović se smije,

vadi novac iz jakne i govori “evo hoćeš da vidiš koliko sam pripremila, Hamo, Hamo”

razgovaraju i Hanjalić je pita kako mu zna ime. Na sljedećem snimku 7-34-2 Hanjalić joj

govori “hajd ostavi 20”, na što putnica govori “neću, ostavljam koliko ostavljam” i spušta

novac na sto koji Hanjalić uzima i govori joj da ne izlazi odmah.

193. Sadržaj prezentiranog video snimka u cijelosti korespondira sa iskazom svjedoka

Aide Halilović, koja je u svom iskazu na glavnom pretresu, te izjavi datoj na zapisnik u

istrazi u Graničnoj policiji BiH od 10.07.2014. godine (dokaz T-2) navela da je u prvoj

polovini 2014. godine imala box na pijaci Otoka, robu je nabavljala u Turskoj, nešto je išlo

kamionima, a nešto je nosila sa sobom. U tom periodu je otprilike išla 7-8 puta i otprilike je

uvijek nosila robu sa sobom. Plaćala je carinu na tu robu, na način da je carinik zaustavi i

plati carinu, pojašnjavajući da je potvrdu nekad dobijala, nekad nije. Navela je da je 3-4

puta dobila potvrdu, u ostalim slučajevima nije. Oko 20 Eura je plaćala carinu, nekad je bio

veći iznos, ali nije prelazio 100 KM, dodajući da u slučaju i kad nije dobijala potvrdu

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

124

plaćala je otprilike isti iznos. Pojasnila je da je dana 25.02.2014. godine, nosila tekstilnu

robu, po dolasku na carinu zaustavio ju je carinik kojeg je znala od ranije, jer su im djeca

išla u istu školu (Hamo Hanjalić) i rekao da mora platiti carinu i uputio je u prostorije carine.

Po ulasku u kancelariju isti ju je upitao “kolko si pripremila.” Tada je platila 20 Eura iako je

ona pripremila 50 Eura, kao normalnu tarifu koju je i ranije davala. U unakrsnom ispitivanju

svjedok je navela da je znala da roba koju nosi podliježe carini. Tada je nosila jednu torbu

otprilike. Pojasnila je da poznaje carinika Hamu iz viđenja, jer im djeca idu u istu školu, on

se nije sjetio, nego ga je ona podsjetila na to. Potvrdila je da je taj dan dala 20 Eura i time

platila carinu.



je dana 25.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 19:45 sati

prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Aida Halilović (što potvrđuje


– prilog dokaza T-208). Da je optuženi Hanjalić kritičnog dana bio na poslu, Sud je utvrdio

uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o

privremnom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od

02.06.2014. godine (T-122), gdje je konstatovano da je navedenog dana radio drugu

smjenu u periodu od 11-23 h.


195. Tačkom 31. izreke presude koja odgovara tački 34. optužnice, optuženi Keč Maid

tereti se da je od kontrolisanog lica-putnika Željke Majstorović primio novac u iznosu od 50

KM, na način pobliže opisan u izreci presude.

196. Prilikom utvrđivanja činjeničnih navoda opisanih u tački 31. izreke presude Sud je

pošao od prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Željke

Majstorović, te materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.

197. Iz snimka 22-35-1 proizlazi kako optuženi Keč i kontrolisano lice Željka Majstorović

ulaze u kancelariju UIO. Keč sjeda u drugi dio kancelarije koji nije pod nadzorom,

razgovaraju i pita je kolika je vrijednost robe koju nosi, putnica govori da nema puno. Keč

je pita koliko će pisati, na što ona odgovara da ne piše ništa, da je tako dobro za nju, a i za

njega, on govori da mora nešto pisati, lice insistira da ne piše, daje mu 50 KM, on pita “šta

ću ja sa 50 KM”, ponavlja da mora pisati, ona odgovara da nema više, da kad ima ona

odmah “stoju da“, nakon čega joj Keč vraća pasoš i ona napušta službenu prostoriju bez

izdate potvrde (CPD bloka).

198. Svjedok Željka Majstorović potvrdila je da je tokom 2014. godine imala butik, robu je

nabavljala u Istanbulu, prevoznici su dopremali robu, a dio je nekad nosila sa sobom. Išla

je 5-6 puta u spornom periodu, između ostalog i preko aerodroma Sarajevo. Opisujući

postupak kontrole na carini, svjedok je pojasnila da je po dolasku na carinu službenici

zaustave, pitaju ima li šta za prijaviti, ako ima koja je vrijednost robe i nakon toga plati.

Dobijala je potvrde za plaćenu carinu, sjeća se da su joj jednom naplatili 50 KM, a pisalo je

na potvrdi 20 KM. Dana 26.02.2014 godine, isto je bilo, rekla je cariniku da ima robe za

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

125

prijaviti, uzeo joj je pasoš i među prvima je pozvana u prostoriju. Imala je tada 10-15

komada tekstila. Ponudila je cariniku 50 KM i ne sjeća se da je tada dobila potvrdu, ali nije

ni ona tražila.

199. Da je željka Majstorović dana 26.02.2014. godine bila na Aerodromu Sarajevo i

kontrolisana na carini, Sud je utvrdio uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka državne

granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima –

pojedinačna tabelarna (T-208), u kojem se navodi da je dana 26.02.2014. godine, na

ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 08:27 sati, prilikom pasoške kontrole

evidentirano lice državljanin ..., Željka Majstorović (što potvrđuje skenirana putna isprava

koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208).


200. Uvjerenje Suda da je optuženi Keč Maid počinio krivičnopravne radnje opisane u

tački 32. izreke presude koja odgovara tački 35. optužnice, proizlazi iz prezentiranih video

snimaka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Zerine Berbić, te materijalnih dokaza

optužbe uloženih u spis.

201. Na snimku 22-36-1 se vidi kako optuženi Keč i kontrolisano lice Berbić Zerina ulaze

u službenu prostoriju UIO, Keč sjeda u dio kancelarije koji nije pod nadzorom. Pita koliko

ima robe na što putnica govori da nema ništa i smije se. Komentariše neku putnicu koja je

rekla da će se vratiti, a nikad se nije vratila, na što Keč govori da zna koliko ona ima i pita

je zašto gleda druge. Potom se u kadru pojavljuje Šemdin Taufik i zove Keča u hodnik,

nakon čega Keč i Berbić napuštaju kancelariju (vidi se da drži novčanik u ruci).

202. Svjedok Zerina Berbić na glavnom pretresu i na zapisnik u istrazi u Graničnoj policiji

BiH od 01.08.2014. godine (T-3), navela da je dana 26.02.2014. godine doputovala iz

Istanbula. Nosila je sa sobom kofer sa ličnim stvarima i poklonima za rodbinu. Carinik je

uzeo pasoš i rekao da sačeka, pritom nije otvorio kofer da izvrši uvid u stvari koje nosi.

Nakon par minuta ušla je u kancelariju carine i znala je da mora platiti. Izvadila je novčanik

i pobunila se cariniku zašto je nju zaustavio, a ne kontroliše osobe koje su imale više

kofera. Koliko se sjeća izvadila je 50 KM i dala cariniku, na što je on rekao da je malo i

onda mu je dala još 20 KM. Uzeo je novac i nije dobila potvrdu o naplaćenoj carini. Vratio

joj je pasoš i napustila je prostoriju carine.

203. Sud je u potpunosti poklonio vjeru ovome svjedoku i prihvatio njen iskaz uvjerljivim i

njeno držanje na Sudu iskrenim. Iako je odbrana nastojala osporiti njen iskaz, ukazujući na

određene detalje, na koje je svjedoka trebalo podsjetiti pomoću izjave iz istrage, a koji se

prije svega tiču plaćanja carine, bitno je imati u vidu okolnosti kao što su protek vremena,

određeni nivo stresa i straha od davanja iskaza te konačno, činjenicu da je svjedok, nakon

što joj je zapisnik prezentiran i nakon što je potvrdila svoj potpis na istom, potvrdila da je

sve tačno kako je navedeno u zapisniku.

204. Da je Zerina Berbić dana 26.02.2014. godine bila na Aerodromu Sarajevo, Sud je

utvrdio uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine,


S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

126

navodi da je dana 26.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 08:28

sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Zerina Berbić (što potvrđuje


– prilog dokaza T-208).


205. Tačkom 33. izreke presude koja odgovara tački 36. optužnice, optuženi Keč Maid

tereti se da je od kontrolisanog lica-putnika Vahide Selimović primio novac u iznosu od 50

KM, na način pobliže opisan u izreci presude.

206. Na snimku 22-37-1 se vidi kako optuženi Keč ulazi sa pasošima u kancelariju UIO,

za njim ulazi putnica Vahida Selimović, Keč je pita koja si ti i govori joj da je mora pisati,

Selimović govori da ne treba i vadi iz novčanika novac (nekoliko novčanica) i daje Keču

koji novac stavlja pod blok. Potom on odlazi u drugi dio kancelarije, vraća pasoš Vahidi

Selimović i govori joj sretno, nakon čega lice odlazi.


Vahide Selimović koja je na glavnom pretresu, te na zapisnik u istrazi u Graničnoj policiji

BiH od 10.07.2014. godine (T-4), potvrdila da je dana 26.02.2014. godine doputovala iz

Istanbula. Pristupila je carinskoj kontroli i tom prilikom joj je nepoznat carinik pregledao

prtljag. Imala je sa sobom lične stvari i poklone za familiju. Potom je otišla za carinikom u

službenu prostoriju i pitala ga mogu li se dogovoriti i tom prilikom izvadila novčanik. Dala je

tada cariniku 50 KM za što joj nije izdata potvrda o plaćenoj robi, vratio joj je pasoš i

napustila je aerodorm. Iako je tokom unakrsnog ispitivanja svjedoka od strane odbrana

optuženih bilo primjetno nastojanje da zbune svjedoka pokušavajući diskreditovati njen

iskaz iz istrage, svjedok je bila decidna u tvrdnji da joj je tokom saslušanja u istrazi

prezentiran snimak, službenici su je pitali je li ona na snimku, potvrdila je da jeste, da je

platila carinu i da je suvišan svaki dalji komentar. Izričitio je potvrdila da nije čitala zapisnik,

ali je slušala diktiranje, dodajući da je zapisnik pročitao službenik koji je kucao zapisnik,

ističući da je sve napisao kako je i izjavila, kao i da se dobro sjeća da je kucano kako je

naglas pričano.


208. Uvjerenje Suda da je optuženi Keč Maid počinio krivičnopravne radnje opisane u

tački 34. izreke presude koja odgovara tački 37. optužnice, proizlazi iz prezentiranog video

snimka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Fadile Sporišević, te materijalnih dokaza


209. Iz prezentiranog snimka 22-38-1 proizlazi kako optuženi Keč u kancelariji UIO pita

putnicu Sporišević Fadilu koliko ima robe govoreći joj da ima više nego prethodna putnica.

Razgovaraju o vrsti i vrijednosti robe, putnica govori da maice nabavlja po 1 Euro, daje mu

novac koji Keč stavlja pod blok (u koji upisuju podatke), a nakon toga joj vraća pasoš bez

izdate potvrde (CPD bloka).

210. Svjedok Fadila Sporišević je na glavnom pretresu i na zapisnik u istrazi u Graničnoj

policiji BiH od 09.07.2014. godine (T-5) potvrdila da je tokom 2014. godine radila kao

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

127

trgovac na pijaci Otoka, robu je nabavaljala iz Turske i Arizone, nekad je nosila sa sobom

nešto malo robe. U spornom periodu je išla možda 3-4 puta u Tursku, svaki put je imala

nešto robe sa sobom. U dva navrata je platila carinu, ne sjeća se da je dobila potvrdu za

to. Navela je da je dana 26.02.2014. godine, jutarnjim letom kompanije „Turkish Airlines“

doputovala iz Istanbula na aerodrom Sarajevo. Nakon pasoške kontrole pristupila je

carinskoj kontroli. Imala je sa sobom dječiju garderobu ukupne vrijednosti oko 100 KM, a

ostalo je bila roba za lične potrebe. Nakon izvršenog uvida u sadržaj torbe, carinik joj je

uzeo pasoš i pozvao je u službenu prostoriju. Sjeo je za sto i nakon kraće komunikacije u

smislu da nema robe za prijaviti, platila je cariniku 20 KM ili 10 Eura za što nije dobila

potvrdu. Na upit branioca optuženog Keč Maida izjavila je da nije poznavala carinika

kojem je dala novac, te da je slušala glasno diktiranje zapisnika koji je pročitala prije

potpisa. Dodala je da je bila ubijeđena da novac daje za carinu, te da prije nije dobila

potvrdu za dati novac nego da jeste. Sud je u potpunosti poklonio vjeru ovome svjedoku i

prihvatio njen iskaz kao istinit, cijeneći da svjedok nije imala niti jedan razlog da ne govori

istinu, imajući u vidu njeno iskreno držanje pred Sudom i iznošenje činjenica i okolnosti na

koje je ispitivana bez zadrške.

211. Da je Fadila Sporišević dana 26.02.2014. godine bila na Aerodromu Sarajevo, Sud

je utvrdio i uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014.

godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), u

kojem se navodi da je dana 26.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za

Sarajevo u 08:26 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Fadila

Sporišević (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu

označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208).



Zoran tereti se da je od kontrolisanog lica-putnika Kapičija Muhameda primio novac u

iznosu od 150 KM, na način pobliže opisan u izreci presude.

213. Na snimku 13-40-1 se vidi kako kontrolisano lice Muhamed Kapičija ulazi u

kancelariju UIO, optuženi Lončar sjedi za stolom i lista pasoš. Nešto tiho razgovaraju, a

potom se čuje Lončar kako pita lice hoće li plijeniti. Lice potom vadi novac, broji, nešto tiho

razgovaraju i lice govori „ako moraš plijeniti plijeni“. Lončar mu govori da izađe i sačeka.

Na sljedećem snimku 13-40-2 se vidi kako Čaušević stoji na vratima kancelarije UIO, a

Lončar pita Kapičija Muhameda koliko ima robe, na što Čaušević odgovara da ima jednu

malu i jednu veliku torbu. Lončar ga pita “kolko si ono imo tu?”, a Kapičija odgovara da ima

pare kod sebe. Lončar govori „daj 200“, potom Kapičija govori da ono ne vrijedi više od

150 KM, daje novac Lončaru, on ga stavlja u ladicu stola, vraća licu pasoš bez izdate

potvrde (CPD bloka).

214. Svjedok Muhamed Kapičija potvrdio je na glavnom pretresu da je imao ranije box

na pijaci na Ciglanama. Robu je nabavaljo po BiH i u Turskoj, istu je prevozio preko

špedicije, a ponekad je dio robe nosio sa sobom. Dana 26.02.2014. godine, kontrolisan je

od strane carine, bila su dva carinika. Pokazao je torbu, pregledali su je. Naveo je da je taj

dan imao problem sa carinikom, jer mu je rekao da plati 250 KM, rekao mu je da je to

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

128

puno, a carinik je rekao “sad ću ti uzeti sve to i izađi napolje”. Izašao je, potom ga je

pozvao drugi carinik da uđe, tad su se malo i zezali, rekli su mu da plaća carinu i da je njih

malo više…taj drugi carinik je smanjio na 200 KM i na kraju su završili na 150 KM. Ne

sjeća se je li dobio potvrdu, dodajući da vrijednost robe koju je tada nosio nije bila više od

300 KM. Sud je iskaz navedenog svjedoka prihvatio kao istinit, te u međusobnoj

saglasnosti sa ostalim provedenim dokazima, prije svega sadržajem prezentiranog video

snimka na glavnom pretresu.




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Kapičija Muhamed (što


putne isprave – prilog dokaza T-208). Da je optuženi Lončar kritičnog dana bio na poslu,

Sud je utvrdio uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta


od 02.06.2014. godine (T-122), gdje je konstatovano da je navedenog dana radio drugu

smjenu u periodu od 14-23 h, a Čaušević Emir u periodu od 11-23 h.



u tački 36. izreke presude koja odgovara tački 41. optužnice, proizlazi iz prezentiranog

video snimka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Zahide Spiljak, te materijalnih dokaza


217. Iz prezentiranog snimka 13-42-1 proizlazi kako Zahida Spiljak ulazi u službenu

prostoriju UIO, optuženi Lončar sjedi za stolom i pregleda pasoš, a Čaušević stoji pored

vrata. Razgovaraju o vrsti i količini robe. Čaušević pita putnicu što je nosila sa sobom

toliko, ona odgovara da nije mogla drukčije i da joj je juče roba otišla. Lončar je pita koliko

je platila, ona govori da ne zna, malo ovog, malo onog, mantili, suknje..., Lončar govori da

je vidio da ima dvije srednje torbe, ona drži pripremljen novac u rukama i govori mu „da

sad nema više“, na što Lončar govori da donese torbe i da će zaplijeniti robu, kratko još

razgovaraju, ona ponavlja da nema više, da će ostaviti pasoš, a Lončar govori da neće i

da je on neće ganjati po Sarajevu. Putnica nakon toga daje određeni iznos novca

(nekoliko novčanica) koje on stavlja u ladicu, vraća joj pasoš i lice odlazi bez potvrde o

plaćenoj carini.


Zahide Spiljak koja je na glavnom pretresu, te na zapisnik u istrazi u Graničnoj policiji BiH

od 15.07.2014. godine (T-12), navela da se bavi prodajom tekstila, da ima pokretni štand,

pojasnivši da nekad prodaje na pijaci u Konjicu, a nekad u Mostaru. Potvrdila je da je dana

26.02.2014. godine doputovala letom iz Istanbula i nakon pasoške kontrole je pristupila

carinskoj kontroli. Mlađem cariniku je dala pasoš, a tog dana je imala robe u vrijednosti

otprilike 300 KM. Stariji carinik koji je takođe bio tu rekao joj je da sačeka. Nakon nekog

vremena mlađi carinik je pozvao u kancelariju, za stolom je sjedio stariji carinik. Stariji

carinik je otvorio pasoš i u pasošu joj pokazao ceduljicu na kojoj je bio napisan

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

129

iznos od 700 KM koji mora platiti. Pobunila se, jer je to bilo mnogo novca. Tražio je da mu

pokaže robu da je pogleda, na što mu je ona odgovorila da je robu već poslala za Konjic i

predložila mu da joj uzme pasoš što je on odbio. Otvorila je novčanik i stariji carinik je vidio

da ima samo 270 KM, te je uzeo novac za što joj nije izdao nikakvu potvrdu. Odgovarajući

na upit odbrane optuženih svjedok je ponovila da je na cedulji pisalo 700 KM, roba je

pregledana i bilo je sve u redu, te je nakon pregleda trebalo platiti carinu. Pojasnila je da

ona kupuje jeftinu robu, da se radi o većoj količini robe, ali da je jeftina roba u pitanju.



pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Zahida Spiljak (što potvrđuje skenirana





radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h, a Čaušević od 11-23 h.



Zoran tereti se da je od kontrolisanog lica-putnika Hrković Harisa primio novac u iznosu od

450 KM, na način pobliže opisan u izreci presude.

221. Na relevantnom snimku 13-43-1 vidi se kako Čaušević proziva Hrković Harisa da

uđe u kancelariju, optuženi Lončar mu pregleda pasoš i govori licu da ima tri srednje torbe

i da plati 450 KM. Hrković mu nešto tiho govori vadi iz džepa novac i pokazuje Lončaru, na

šta on govori „hajde, hajde, ja počeo pisati“ i lice izlazi iz kancelarije.

222. Sadržaj video snimka potvrđuje na glavnom pretresu i svjedok Hrković Haris,

pojasnivši da se bavio prodajom tekstila na pijaci. Robu je nabavaljao u Turskoj i

Mađarskoj. Kritičnog dana kontrolisan je od strane carinika. Nisu tražili od njega da otvori

prtljag, carinik je samo pitao šta ima unutra, rekao je da ima ženske mantile, 50-60

komada i da je vrijednost oko 800 KM. Carinik je rekao iznos carine, pošto nije imao otišao

je do auta, jer su ga čekali ispred aerodroma i donio je novac. Carinu je platio kešom.

Pojasnio je da je carinik rekao da plati 400-450 KM, pitao je može li to išta malo niže,

carinik je rekao to je to i onda je platio. Dobio je potvrdu za plaćenu carinu, ne sjeća se šta

je pisalo na njoj. U unakrsnom ispitivanju na pitanje advokata Bilića da pojasni nelogičnost

da je iznos carine 400 KM, a vrijednost robe 800 KM, svjedok je odgovorio da, bilo ne bilo

logično, tako je. Dodao je da se protiv njega ne vodi nikakav postupak. Sve navedeno

potvrđuje i izdati CPD blok broj 201410904127 u iznosu od 124,80 KM od 26.02.2014 (T-

206).



pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Hrković Haris (što potvrđuje skenirana



S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

130


od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je Lončar dana 26.02.2014. godine radio





video snimka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Memsudina Katana datog na zapisnik

u istrazi u Graničnoj policiji BiH, te materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.

225. Na prezentiranom video snimku 13-44-1 se vidi kako optuženi Lončar poziva lice

Katana Memsudina da uđe u kancelariju, gleda pasoš i Katana mu odmah daje novčanicu,

Lončar govori “još tu”, Katana stavlja na sto još jednu novčanicu. Razgovaraju o robi,

Katana govori da nosi tekstilnu robu, maice i trenerke. Potom optuženi Lončar popunjava

CD blok, lice potpisuje i napušta kancelariju sa izdatom potvrdom.

226. Svjedok Memsudin Katana, na glavnom pretresu je naveo da se bavi prodajom

garderobe (radi na pijaci na Ciglanama) koju nabavlja ponekad u Turskoj, te da po robu

ide 2-3 puta godišnje. Robu doprema preko agencija, rijetko je nosi sa sobom. Boji se

aviona, pa se napije u avionu i onda se ničega ne sjeća. Potvrđuje potpis na

prezentiranom zapisniku iz istrage, te ističe da se ne sjeća da mu je čitan zapisnik,

odnosno da se ne sjeća ničega u vezi sa zapisnikom. Pojasnio je da je imao primjedbe na

način ispitivanja, da je sve bilo pripremljeno i on je samo potpisao, dodajući da se tada

malo i prepao, te nije slušao ni šta ga pitaju ni šta mu čitaju. Nakon što mu je tužilac

pročitao dio zapisnika u kojem se spominje da je dao 50 Eura, a kasnije još novca, svjedok

je naveo da se ne sjeća ničega.

227. Kod iskaza ovog svjedoka jasno je primjetno njegovo nastojanje da izbjegne

davanje direktnih i inkriminirajućih odgovora na postavljena pitanja, nastojeći da na taj

način u najmanjoj mogućoj mjeri implicira ma kojeg od optuženih. Ipak, svjedok je dao

izjavu u istrazi, u kojoj je u cijelosti opisao tok spornih događaja. Naime, svjedok je na

zapisnik u istrazi u Graničnoj policiji BiH od 18.07.2014. godine (T-217), naveo da je

kritičnog dana doputovao iz Istanbula. Prilikom carinske kontrole, rekao je carinicima da od

robe ima nešto malo tekstila, carinik mu je uzeo pasoš i rekao da sačeka. Nakon nekog

vremena ušao je u kancelariju, na vratima je bio mlađi, visočiji carinik, a stariji carinik je

sjedio za stolom. Stavio je na sto 50 Eura, a carinik je rekao “još 50”, te je dao još 50 Eura.

Carinik je napisao potvrdu, dao mu jedan primjerak i vratio pasoš. Koliko se sjeća, u

potvrdi je bio manji iznos, oko 150 KM, a on je dao 100 Eura i carinik mu nije vratio kusur.

Iskaz svjedoka potvrđuje i izdati CPD blok broj: 201410904128 od 26.02.2014. godine, na

iznos od 153,50 KM, iz Blok potvrde o naplati indirektnih poreza za robu prijavljenu

usmenim putem, privremeno oduzet prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta

broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122). Navedeni iskaz prezentovan je

svjedoku u toku glavnog pretresa i isti nije ponudio niti jedan ozbiljan i uvjerljiv razlog zašto

na glavnom pretresu ne daje iste informacije, odnosno zbog čega prešućuje ono što je

izjavio u toku istrage. Iz tog razloga, imajući u vidu svjedokovo držanje prilikom davanja

iskaza, koje graniči sa odbijanjem svjedočenja, Sud je u obzir uzeo ono što je

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

131

izjavio u toku istrage i na taj način cijenio njegov iskaz, cijeneći da je u međusobnoj

saglasnosti sa prezentiranim video snimkom.




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Memsudin Katana (što


putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige evidencije o radnom vremenu koja je

privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije

BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je optuženi Lončar

dana 26.02.2014. godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h, a Čaušević od 11-23

h.



Zoran tereti se da je od kontrolisanog lica-putnika Elvire Fejzić primio novac u njima

poznatoj valuti i iznosu, na način pobliže opisan u izreci presude.

230. Iz prezentiranog video snimka 13-45-1 proizlazi kako optuženi Lončar poziva

kontrolisano lice Fejzić Elviru da uđe, a za to vrijeme Čaušević Emir stoji na vratima.

Putnica ulazi i Lončar joj govori da je htjela pobjeći. Razgovaraju kratko i putnica govori da

ima jedan kofer, Lončar joj potom govori “hajde, daj”, ona iz jakne vadi nekoliko novčanica

i stavlja na sto, Lončar ih stavlja u ladicu stola, vraća joj pasoš i lice odlazi bez izdate

potvrde (CPD bloka).

231. Da je Elvira Fejzić dana 26.02.2014. godine bila na Aerodromu Sarajevo, Sud je

utvrdio i uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014.

godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), u

kojem se navodi da je dana 26.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za

Sarajevo u 19:50 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Elvira

Fejzić (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu

označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Uvidom u Knjigu evidencije o

radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju

predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine, proizlazi da je

optuženi Lončar dana 26.02.2014. godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h, a

Čaušević od 11-23 h.




video snimka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Mire Šimića, te materijalnih dokaza


233. Tako iz relevantnog video snimka 13-46-1 proizlazi kako optuženi Lončar proziva

kontrolisano lice, Miru Šimić da uđe u kancelariju, a za to vrijeme Čaušević Emir stoji na

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

132

vratima. Lice ulazi, optuženi Lončar ga pita “kolko imaš Miro?”, kratko razgovaraju, Šimić

mu potom na sto stavlja nekoliko novčanica (ne vidi se iznos i valuta), Lončar uzima novac

i vraća mu pasoš, a Šimić na to dodaje još jednu novčanicu.

234. Sve navedeno potvrdio je i svjedok Miro Šimić na glavnom pretresu, navodeći da je

u prvoj polovini 2014. godine išao u Istanbul po robu, te da je nekad imao manju torbu sa

sobom. Plaćao je carinu i dobijao potvrdu za to, ostavljajući mogućnost da možda jednom

nije dobio potvrdu. Plaćao je obično iznos od 120-150 KM. Potvrdio je da je dana

26.02.2014. godine bio na aerodromu, imao je torbu sa sobom i roba mu je pregledana.

Radi podsjećanja svjedoka, tužilac je prezentirao zapisnik iz istrage te pročitao na strani 3

dio iskaza… “pozvao me da uđem u kancelariju…mlađi visočiji je stajao na vratima...dao

sam oko 300 KM… nisam dobio potvrdu…”, nakon čega je svjedok izjavio da se sjeća

svega i da je bilo tako kao što piše u zapisniku. U unakrsnom ispitivanju svjedok je naveo

da je vrijednost robe koju je imao u torbama oko 500-600 KM, te da to nije bila skupa roba.

Carinik je otvarao torbu i utvrdio vrijednost, kad je dao novac mislio je da plaća carinu. Na

upit advokata Bilića svjedok je bio izričit u tvrdnji da izjava nije bila pripremljena, te da je

odgovarao na pitanja koja su mu postavljali policijski službenici, dodajući da se protiv

njega ne vodi nikakav postupak.




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Miro Šimić (što potvrđuje


– prilog dokaza T-208). Uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu koja je privremeno

oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-

10-2-21714 od 02.06.2014. godine, proizlazi da je optuženi Lončar dana 26.02.2014.

godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h, a Čaušević od 11-23 h.



Zoran tereti se da je od kontrolisanog lica-putnika Saračević Selvera primio novac u njima

poznatoj valuti i iznosu, na način pobliže opisan u izreci presude.

237. Na snimku 13-47-1 se vidi kako optuženi Lončar proziva kontrolisano lice Saračević

Selvera da uđe u kancelariju, dok Čaušević Emir stoji na vratima. Razgovaraju i Čaušević

mu govori “ovo je sve tvoje “ a Lončar dodaje da ima pet torbi i pita lice što se smije.

Govori mu “jel nemaš, ovo što sam ti rek’o” i gvori mu da izađe iz kancelarije i sačeka, a

pasoš stavlja u stranu na sto. Potom odlazi do vrata i proziva drugo lice da uđe, te broji 5

torbi i okreće se prema Selveru i govori “pet”. Na snimku 13-47-2 Saračević ponovo ulazi u

kancelariju, Lončar ga pita “šta ćemo s tobom?” i govori Čauševiću “gledaj šta ima”. Na

sljedećem snimku 13-47-3 Saračević ponovo ulazi i Lončar mu govori “ovo je treći put, sad

nije hiljadu nego hiljada i po“, Saračević pita zašto, Lončar govori “dvije, haj još pričaj”.

Lončar govori “kolko si ti za ovo odvojio?”, Čaušević govori da on radi za drugog, a

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

133

Saračević dodaje da ima fakturu na robu od 360 Eura, da je platio već puno na robu.

Lončar govori “nek dođe gazda pa ćemo njemu…nema socijale ovdje”, a potom ga pita

“koliko si nakanio dati za ovo?” Saračević govori „šest“, Lončar dodaje „Eura jel“, potom

govori „hajd daj“, na što Saračević govori da nema kod sebe i da mora po novac. Na

posljednjem snimku 47-4 se vidi kako Saračević ulazi u kancelariju i stavlja nekoliko

novčanica na sto, Čaušević poziva Lončara, nakon čega Lončar broji novac i vraća pasoš

Saračeviću bez izdate potvrde o plaćenoj carini.

238. Svjedok Selver Saračević (svjedok se pojavljuje u više tačaka optužnice, odnosno

presude) potvrdio je da je u toku 2014. godine imao radnju, te da je putovao u Tursku po

robu, pojašnavajući da je roba većinom išla avionom, preko aerodroma u Sarajevu. U

spornom periodu išao je po robu svake druge sedmice, navodeći da mu je dva puta od

strane carinika izdata potvrda, jednom nije i taj put je platio 100-150 KM, dok za ostale

odlaske nije plaćao carinu, jer nije uvijek imao robe sa sobom. Kod iskaza ovog svjedoka

jasno je primjetno njegovo nastojanje da izbjegne davanje direktnih i inkriminirajućih

odgovora na postavljena pitanja, nastojeći da na taj način u najmanjoj mogućoj mjeri

implicira ma kojeg od optuženih, ali i sebe lično. Naime, Sud nije prihvatio navode ovog

svjedoka u dijelu u kojem tvrdi da je samo u jednom slučaju platio 100-150 KM, a da za to

nije dobio potvrdu, s obzirom da iz prezentiranih video snimaka koji se odnose na tačku 8.

izreke, kao i konkretnu tačku (41. izreke), jasno proizlazi da ni u jednom od navedena dva

događaja svjedok, nakon što je dao novac, nije dobio potvrdu o plaćenoj carini, te je

zaključak Suda da je ovakvim iskazom svjedok nastojao u što većoj mjeri umanjiti krivičnu

odgovornost optuženog.



pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Selver Saračević. Iz Knjige evidencije o




Čaušević od 11-23 h.



presude proizlazi iz prezentiranog video snimka na glavnom pretresu, transkripata

presretnutih sms komunikacija nastalih provođenjem posebnih istražnih radnji po

naredbama Suda, iskaza svjedoka Darija Vujica, te materijalnih dokaza optužbe.

241. Tako iz sadržaja transkripta broj 14, 15 i 17 (dokaz T-200), proizlazi da je telefonski

broj 38761181449 - korisnik Tešić Branka, ostvario 4 telefonska kontakata (4 SMS poruke,

2 puta poslala i 2 puta primila SMS) sa telefonskim brojem 38763338884 korisnik Darijo

Vujica. Sadržaj transkripta broj 14 od 28.02.2014. godine, je sms poruka koju optužena

Tešić šalje Dariju: „Ja sam sutra navece radim Hamo radi ujutro sam i rekla sam mu za

tebe podsjeti ga ali tiho“, na što Vujica u sms poruci (transkript broj 15) odgovara: „Ok. To

je onaj mladi mrsavi jeli tako?“, Branka u sljedećoj sms poruci (transkript broj 17) odgovara

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

134

„Ok“.

242. Na snimku broj 14-48-1 koji je zadokumentovan kamerom OSA-e BiH koja je

locirana u službenim prostorijama UIO BiH Međunarodnog aerodroma Sarajevo, vidi se

kako optuženi Lončar i kontrolisano lice Darijo Vujica ulaze u kancelariju UIO, Vujica

stavlja novac na sto (ne vidi se iznos ni valuta), a Lončar mu vraća pasoš i stavlja novac u

džep.

243. Svjedok Darijo Vujica potvrdio je na glavnom pretresu da je trgovac tekstilom. Robu

je tokom 2014. godine nabavljao u Istanbulu, pojašnjavajući da je 5-6 puta godišnje išao u

Tursku. Dio robe je nekad nosio sa sobom, te u slučaju kada ima veću torbu, prolazio je

carinski postupak pritom plaćajući od 100 do 200 KM na ime carine. Ne sjeća se je li

dobijao potvrde za to, dodajući da je od carinika poznavao gospođu Branku. Sud je

prihvatio iskaz ovog svjedoka kao istinit, cijeneći da isti nije imao niti jedan razlog da ne

govori istinu, imajući u vidu njegovo iskreno držanje pred Sudom i iznošenje činjenica i

okolnosti na koje je ispitivan bez zadrške.



pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ... Darijo Vujica. Uvidom u Knjigu evidencije

o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju


Lončar dana 01.03.2014. godine radio prvu smjenu u periodu od 06-14 h, a Tešić od 11-

23 h.



u tački 43. izreke presude, proizlazi iz prezentiranog video snimka na glavnom pretresu,

iskaza svjedoka Hane Bandić, te materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.

246. Na snimku broj 14-49-1 se vidi kako optuženi Lončar i Hana Bandić ulaze u

kancelariju UIO. Bandić spušta torbu na pod, otvara novčanik i uzima dvije novčanice (ne

vidi se jasno valuta i iznos) i stavlja na sto. Lončar uzima novac i stavlja u džep pantalona,

vraća licu pasoš, nakon čega ista odlazi bez izdate potvrde (CPD bloka).

247. Svjedok Hana Bandić u svom iskazu na glavnom pretresu, potvrdila je da je u prvoj

polovini 2014. godine, radila na pijaci. Nabavljala je robu iz Turske i sa Koridora.

Prevoznici su dovlačili robu iz Turske, a nešto je nosila i sa sobom, pojašnjavajući da je

išla 5-6 puta godišnje. Pojasnila je da, u slučaju da ima više robe, plaćala je carinu, znalo

se desiti da ostavi carinicima na kafu 20-30 KM, do 50 KM najviše. Dobijala je priznanice

za plaćenu carinu, ali nije sigurna je li svaki put dobila. U situaciji kad je ostavljala “na

kafu” novac je ostavljala na stolu. Ne sjeća se koliko je puta prelazila granicu, nekad se

dešavalo da nije imala robe, ali su joj pregledali torbu, dodajući da se osjećala baš ružno.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ovog svjedoka, imajući u vidu njeno iskreno držanje pred

Sudom, kao i sigurnost u pogledu iznesenih činjenica.

248. Iz Izvoda iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

135

godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208),

proizlazi da je dana 01.03.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u

08:35 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Hana Bandić (što


putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige evidencije o radnom vremenu koja je


BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine, proizlazi da je optuženi Lončar dana

01.03.2014. godine radio prvu smjenu u periodu od 06-14 h.


249. U odnosu na inkriminacije iz tačke 49. optužnice, koja odgovara tački 44. izreke

presude, Sud je pošao od sadržaja prezentiranog video snimka, iskaza svjedoka Ahmeda

Borića, kao i materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.

250. Iz snimka 3-50-1 proizilazi kako optuženi Hanjalić sa pasošem ulazi u kancelariju

UIO, za njim ulazi kontrolisano lice Ahmed Borić. Hanjalić ga pita “koliko ti je prošli put

kolega naplatio?”, Borić pojašnjava i čuje se kako spominje više torbi…i 250...Hanjalić

govori “hajd”, potom Borić broji više novčanica i stavlja Hanjaliću na sto, zatim iz džepa

vadi još novca, koji Hanjalić stavlja u ladicu i vraća mu pasoš nakon čega lice odlazi bez

izdate potvrde o plaćenoj carini.

251. Svjedok Ahmed Borić potvrdio je da se bavi trgovinom, da je u spornom periodu,

jednom mjesečno otprilike, putovao u Tursku po robu, te da nije poznavao procedure

carinjenja u to vrijeme. Opisujući postupak kontrole, naveo je da ga po dolasku na cariniku

carinik pita ima li šta za prijaviti, ukoliko ima prijavi robu i kaže koja je vrijednost, carinik

potom odredi iznos koji on plati, dodajući da je nekad dobijao potvrdu, a nekad ne.

Pojasnio je da su carinici robu gledali samo sa vrha, otprilike, nisu je popisivali. Ne sjeća

se iznosa novca koji je davao prilikom plaćanja, a koliko se sjeća, imao je robe u

vrijednosti od 700-1000 KM. Robu je plaćao u KM.



da je dana 04.03.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 11:33 sati

prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Ahmed Borić (što potvrđuje


– prilog dokaza T-208). Da je optuženi Hanjalić Muhamed kritičnog dana radio drugu

smjenu u periodu od 11-23 h proizlazi iz Knjige evidencije o radnom vremenu koja je


BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122).


253. Tačkom 50. optužnice koja u cijelosti odgovara tački 45. izreke presude, tereti se

optuženi Lončar Zoran da je u prisustvu optuženih Hanjalić Muhameda i Tešić Branke od

Vidačak Koviljke primio novca u iznosu od 80 KM, na način pobliže opisan u izreci

presude.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

136

254. Iz sadržaja relevantnog snimka 13-51-1 proizlazi kako kontrolisano lice Koviljka

Vidačak ulazi u službenu prostoriju UIO i optuženi Hanjalić je pita gdje joj je pasoš. Izlazi

po pasoš govoreći da je kod kolege. Lice izlazi iz kancelarije i čeka da je prozovu. U

međuvremenu ulazi i Branka Tešić i završava nešto sa papirima u kancelariji, a Hanjalić

pregleda druge putnike. Nakon toga ulazi Lončar i uzima pasoš od Koviljke i pita je koliko

ima torbi, na što ona odgovara da ima dvije. Lončar odlazi u drugi dio kancelarije u kojem

je i Branka Tešić, vidi se kako lice otvara torbu i ubrzo nakon toga napušta kancelariju.

255. Svjedok Koviljka Vidačak u iskazu na glavnom pretresu navela je da radi na pijaci,

robu nabavlja u Turskoj gdje ide 2-3 puta godišnje. Pojasnila je da je dana 04.03.2014.

godine došla na aeorodrom, imala je jednu torbu i rekli su joj da mora cariniti. Rekla je

cariniku da ima 200 KM i da od toga mora izdvojiti 30-40 KM za prevoz do Mostara.

Napisao joj je iznos na potvrdu i platila je. Navela je da je imala kod sebe 190 KM, žene su

je čekale za prevoz, carinik je napisao na papiru iznos i to je ostalo kod njega. Ne zna koji

je iznos upisan u potvrdi, ali zna da je dala 160-170 KM i da je dobila potvrdu sigurno.

256. Kod ocjene iskaza ovog svjedoka Sud je uzeo u obzir i njenu izjavu, ranije datu u

istrazi, budući da je u toku njenog saslušanja na glavnom pretresu ukazano na određene

razlike i nesaglasnosti u njenim izjavama. Naime, svjedok je u istrazi na zapisnik u

Graničnoj policiji BiH od 16.07.2014. godine (T-14) navela da se od 2006. godine bavi

prodajom tekstila, da ima štand na pijaci u Mostaru, te da po robu u Tursku ide 2-3 puta

godišnje. Koliko se sjeća dva puta je carinila robu na aerodromu Sarajevo, jednom je

dobila potvrdu o plaćenoj carini i tada je platila 150 KM, a drugi put nije. U vezi događaja

od 04.03.2016. godine, pojasnila je da je navedenog dana doputovala iz Istanbula, te po

dolasku na carinsku kontrolu gdje su bili dva carinika i jedna carinica prijavila je da sa

sobom nosi tekstilnu robu u vrijednosti od 120 Eura. Carinik joj je rekao da sačeka pošto je

bilo više putnika koji su carinili robu. Nakon par minuta carinik ju je pozvao u kancelariju i

pitao koliko ima torbi na što je odgovorila da ima dvije torbe. Carinik je rekao da će pisati

potvrdu, rekla mu je da piše, ali da ona kod sebe nema više od 90 KM, nakon čega je

carinik uzeo 80 KM, a 10 KM joj je ostavio za autobusnu kartu, za što nije dobila nikakvu

potvrdu.

257. Sud je u spornom dijelu poklonio vjeru iskazu svjedoka koji je dala na zapisnik u

istrazi, cijeneći pri tome prije svega okolnosti kao što su protek vremena, određeni nivo

stresa i straha od davanja iskaza, te konačno, činjenicu da se radi o starijoj osobi (70

godina), pa je logično da se svjedok nekih detalja bolje sjećala u vrijeme davanja izjave.

Stoga, Sud je mišljenja da je svjedok na glavnom pretresu opisivala prvi događaj koji je

naveden u zapisniku iz istrage, kada je cariniku dala novac u iznosu od 150 KM, što je,

kada se uzmu u obzir godine svjedoka i protek vremena, sasvim razumljivo i očekivano.

Ocjena je Suda da je na ovaj način ispoštovan i princip zabrane prekoračenja optužbe,

odnosno da se optuženom ne smije na teret staviti više nego što je to sadržano optužnim

aktom.




S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

137

prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Koviljka Vidačak (što potvrđuje





radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h, a optuženi Hanjalić i Tešić od 11-23 h.




Sanela Kurtovića, te materijalnih dokaza optužbe koje je Sud prihvatio.

260. Na video snimku 13-52-1 se vidi kako kontrolisano lice Sanel Kurtović ulazi u

kancelariju UIO. Optuženi Hanjalić gleda pasoš, a Kurtović mu odmah na sto spušta novac

(jednu novčanicu), na što Hanjalić govori “šta ti je to”, te da to uzme (novac), da dođe

kasnije kad Zoka dođe, da se mora pisati i da izađe napolje i sačeka. Na snimku se dalje

vidi kako optuženi Lončar dolazi u kancelariju, prvo završava sa Koviljkom Vidačak, potom

poziva Kurtovića i govori “ti jednu jel?” Kurtović mu daje novac, Lončar uzima i Kurtović

odlazi sa pasošem, bez izdate potvrde.

261. Sve navedeno potvrđuje i svjedok Sanel Kurtović na glavnom pretresu, te u izjavi

datoj na zapisnik u Graničnoj policiji BiH od 09.07.2014. godine (T-11). Navodi da se dana

04.03.2014. godine vratio iz Istanbula u Sarajevo, sa sobom je imao torbu garderobe koju

je nosio. Na carinskoj kontroli prijavio je da ima manju količinu robe u vrijednosti 200-300

KM. Carinik mu je uzeo pasoš i uveo ga u kancelariju gdje je bilo više putnika. Pokušao je

dati cariniku novac da bi mu isti naplatio carinu, ali carinik mu je vratio novac i rekao da

napusti kancelariju što je i učinio. Nakon ulaska drugog carinika ušao je i on i dao mu

jednu novčanicu, ne sjeća se nominalne vrijednosti. Nakon toga carinik mu je vratio pasoš

i nije dobio račun za plaćenu carinu. Odgovarajući na pitanja odbrane optuženih svjedok je

izjavio da ne poznaje nikog od carinika, da je dva puta bio na carini i da je bila ista

procedura, jednom je dobio potvrdu, jednom nije. Sud je u potpunosti poklonio vjeru

ovome svjedoku i prihvatio njegov iskaz kao istinit, te u pogledu bitnih dijelova, u

međusobnoj saglasnosti sa ostalim izvedenim dokazima, prije svega sa prezentiranim

video snimkom na glavnom pretresu.




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Sanel Kurtović (što potvrđuje





godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h, a Hanjalić od 11-23 h.


S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

138



Amira Trnka, te materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.

264. Iz sadržaja relevantnog snimka 13-53-1 proizlazi kako ulazi prvo muška osoba u

prostoriju UIO, daje optuženom Hanjaliću novac koji isti spušta na sto i govori mu da

sačeka, potom ulazi Trnka Amir. Hanjalić pregleda pasoše i pita ih koliko robe imaju i jesu

li skupa, na što Trnka govori da ima dvije torbe. U međuvremenu ulazi optužena Branka

Tešić u kancelariju sa nekim papirima i odlazi u drugi dio kancelarije. Trnka stavlja na sto

jednu novčanicu, Hanjalić ostavlja novac na stolu i odlazi po Lončara. Potom Hanjalić

preuzima prvog putnika da završi, a Lončar pita Trnku koliko ima torbi, on ponavlja da ima

dvije. Lončar uzima novac sa stola, stavlja u džep i vraća pasoš Trnki nakon čega se

pozdravljaju i on odlazi. Na kraju istog snimka vidi se kako Lončar u prisustvu Hanjalića

na kraju smjene daje dio novca Branki, ona stavlja novac u torbu, Lončar joj prilazi I

govori: “Dali smo i Vahi”, ona klima glavom, Lončar dodaje “pa će mu on to

sutra..”pokazujući glavom u pravcu Hanjalića).

265. Svjedok Amir Trnka potvrdio je da je trgovac, da je robu nabavljao iz Turske, koja je

transportom dolazila u BiH, a manje količine je nosio sa sobom lično. Išao je oko 6-7 puta

u spornom periodu u Tursku, pojašnjavajući da i situaciji kada je imao robu sa sobom to je

prijavljivao carini. Za prenesenu robu je plaćao iznos od 50 Eura ili 100 KM, navodeći da je

to neka uobičajena cijena, za što je nekad dobijao potvrdu, nekad ne.




prilikom pasoške kontrole evidentirano dva lica, državljani ..., Amir Trnka i Dženan

Šurković (što potvrđuju skenirane putne isprave koja se nalazi na DVD-u u folderu


vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta



optuženi Hanjalić od 11-23 h.


267. U odnosu na inkriminacije iz tačke 53. optužnice, koja u cijelosti odgovara tački 48.

izreke presude, na glavnom pretresu je prezentiran relevantni video snimak, saslušan je

svjedok Dženan Šurković, te u spis uložena materijalna dokumentacija.

268. Na snimku 13-53-1 se vidi kako kontrolisano lice Šurković Dženan ulazi u

kancelariju UIO i odmah optuženom Hanjaliću, koji sjedi za stolom daje novac, Hanjalić

uzima novac i govori licu “stani malo, neka te”. Potom ulazi u kancelariju Trnka Amir i

Hanjalić pita jesu li skupa. Uzima novac sa stola koji je dao Šurković i pita Trnku kolika ima

robe. Trnka stavlja novac na sto, potom Hanjalić izlazi po pasoš, vraća se u kancelariju,

uzima podatke od Šurkovića i sačinjava CPD blok, lice potpisuje i Hanjalić mu daje kopiju.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

139

269. Sud je u pogledu navedenih inkriminacija u cijelosti poklonio vjeru svjedoku

Dženanu Šurković, koji je potvrdio da je kritičnog dana doputovao avionom iz Turske.

Došao je na carinu, pregledali su torbu, platio je carinu, dobio potvrdu za to i stavio je u

pasoš. Prvi put je zaustavljen na limenom pultu, tu je otvorena torba, a kasnije je ušao u

prostoriju za carinjenje. Pretežno je plaćao isti iznos carine, te koliko se sjeća platio je tada

oko 80-90 KM. Tužilac mu je prezentirao dio zapisnika iz istrage (T-10) gdje se navodi da

je na sto stavio jednu novčanicu od 100 Eura…svjedok je potvrdio da je riječ o 100 Eura ili

KM, ne može se tačno sjetiti. Naveo je da ostaje kod ranije izjave na kojoj su njegovi

potpisi, u pitanju je sigurno iznos 100, ali nije siguran je li KM ili Eura, dodajući da je čovjek

koji je izdao potvrdu uzeo i novac. Ne sjeća se dijela izjave u kojem se navodi da carinik

nije htio odmah uzeti novac, pojašnjavajući da je u to vrijeme imao užasan period u životu,

te ostavio mogućnost da mu je zapisnik pročitan i da je onda isti potpisao. Sud je iskaz

ovog svjedoka cijenio kao uvjerljiv i istinit, imajući u vidu držanje svjedoka na glavnom

pretresu, kao i njegovu raniju izjavu datu u Graničnoj policiji BiH dana 30.07.2014. godine.

Svjedok je ostao dosljedan u pogledu bitnih detalja u vezi sa načinom kontrole, iznosa

novca koji je dao kao i činjenice da mu carinik nije rekao koliko treba platiti carinu, nego je

on sam odvojio navedeni iznos novca i predao.




prilikom pasoške kontrole evidentirano dva lica, državljani ..., Amir Trnka i Dženan

Šurković (što potvrđuju skenirane putne isprave koja se nalazi na DVD-u u folderu





optuženi Hanjalić od 11-23 h.


271. Ovom tačkom optuženi Mašetić Mensur se tereti da je od strane kontrolisanog lica

Emise Alibegović primio novac u iznosu od 15 Eura, na način pobliže opisan u izreci

presude.

272. Činjenično utvrđenje opisano u tački 49. Izreke presude proizlazi iz prezentiranog

video snimka, iskaza svjedoka Enise Alibegović, te materijalnih dokaza optužbe koje je

Sud prihvatio.

273. Tako na snimku 9-55-1 se vidi kako optuženi Mašetić sa pasošem ulazi u

kancelariju UIO i poziva Enisu Alibegović. Mašetić je pita “šta ćemo šefice?” Alibegović

govori “šta ćete pobogu, niste nikog zaustavili osim mene”. Razgovaraju o količini robe i

Mašetić govori da joj nije u interesu da otvaraju torbu. Alibegović odlazi po tašnu, vraća se

u kancelariju, Mašetić govori da plati 100 KM, na što ona govori da roba ne vrijedi toliko i

da nema toliko novca. Vadi iz tašne određeni iznos novca, stavlja na sto i govori da više

nema i da to završe, jer ne može više da čeka u redu. Optuženi Mašetić joj nešto tiho

govori i Alibegović novac stavlja na drugi dio stola i izlazi. Mašetić uzima novac,

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

140

stavlja u džep i vraća joj pasoš na ulazu u kancelariju.

274. Svjedok Enisa Alibegović potvrdila je na glavnom pretresu, te na zapisnik u istrazi u

Graničnoj policiji BiH od 07.07.2014. godine (T-9), da je tokom 2014. godine radila na

pijaci na Ilidži (prodavala je dječiju garderobu). Sjeća se da je kritičnog dana nosila neki

kofer, carinik je tokom carinske kontrole rekao da je imala više robe i da mora platiti carinu

na to, na što mu je rekla da nema više od 20 KM kod sebe. Potom ju je uveo u kancelariju

i rekao da mora platiti 100 KM carinu. Ponovila je da nema više od 25 KM, na što je on

rekao da ne može tako i da će joj zadržati pasoš. Izašla je iz kancelarije da u drugoj torbici

potraži novac i pronašla je oko 15 Eura. U kancelariji je bio sto, stavila je novac na sto, a

carinik joj je rekao “nemojte to, snima vas kamera”. Nije sigurna je li dobila neki papir za

plaćenu robu. Pojasnila je da ne plaća carinu inače u Eurima, to je dala, jer joj je ostalo

toliko. Pojasnila je da ne zna nikog od carinika, jer rijetko putuje. Dva puta je išla po robu,

dodajući da je i taj raniji put častila, ali ne sjeća se koliko je dala novca.

275. Sud je iskaz ovog svjedoka cijenio kao uvjerljiv i istinit, imajući u vidu držanje

svjedoka na glavnom pretresu, kao i njenu raniju izjavu datu u Graničnoj policiji BiH, kod

koje je svjedok u cijelosti ostala na glavnom pretresu. Svjedok je bila decidna i uvjerljiva u

svom iskazu kada je opisivala sam tok razgovora u službenoj prostoriji UIO sa optuženim

Mašetić Mensurom, kao i u pogledu iznosa novca koji je dala cariniku tom prilikom.




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Enisa Alibegović (što potvrđuju

skenirane putne isprave koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave

– prilog dokaza T-208). Da je optuženi Mašetić dana 07.03.2014. godine radio drugu

smjenu u periodu od 14-24 h, Sud je utvrdio uvidom u Knjigu evidencije o radnom


Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122).



optuženi Mašetić Mensur da je od Ernade Mujić primio novac u njima poznatoj valuti i


278. Iz sadržaja snimka 36-57-1 proizlazi kako optuženi Mašetić ulazi sa pasošem u

kancelariju, za njim kontrolisano lice Ernada Mujić sa dva kofera. Nešto razgovaraju,

Mašetić gleda kofere, a putnica govori da joj ne treba ništa (misleći na potvrdu) i odmah

stavlja novac na sto, na što joj Mašetić konkludentnom radnjom (rukom) pokazuje da ne

priča. Uzima novac sa stola i vraća licu pasoš, a Mujić pruža ruku Mašetiću i govori

”sljedeće sedmice ćemo opet ako Bog da, da znate samo”, Mašetić uzima novac sa stola i

stavlja u džep pantalona.

279. Svjedok Ernada Mujić, u svom iskazu na glavnom pretresu navela je da je putovala

veoma često preko aerodroma Sarajevo. Nosila je sa sobom ponekad robu, pojašnjavajući

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

141

da su u pitanju bili uzorci materijala koje dobije od dobavljača. Plaćala je carinu na te

uzorke, na način da ode sa računom robe, kažu joj koliko da plati i to je to. Pojasnila je

kako u principu nije trebala plaćati tu robu, ali došlo je do nesporazuma i rekli su im da

moraju navesti neki iznos. Svaki put je dobila priznanicu za plaćenu robu, ali ostavlja

mogućnost da možda nekad nije dobila. Na upit odbrane pojasnila je da na uzorcima robe

nije bila označena vrijednost robe, te da je rekla dobavljačima da označe cijenu. Nikad od

nje nije traženo da da neki novac, te se ne sjeća je li nekad dala više ili manje nego što je

trebalo.

280. Kod iskaza ovog svjedoka jasno je primjetno njeno nastojanje da izbjegne davanje

direktnih i inkriminirajućih odgovora na postavljena pitanja, nastojeći da na taj način u

najmanjoj mogućoj mjeri implicira ulogu ma kojeg od optuženih. Sud tako nije prihvatio

iskaz navedenog svjedoka u dijelu gdje navodi da je carinu plaćala nakon što joj carinici

kažu koliko da plati, jer isti nije u saglasnosti sa drugim provedenim dokazima, prije svega

sadržajem video snimka iz kojeg jasno proizlazi kako svjedok odmah stavlja novac na sto

iako carinik uopšte nije spomenuo visinu carine. Vidljivo je i da svjedok nije dobila nikakvu

potvrdu nakon što je cariniku dala novac. Takođe, iz načina komunikacije svjedoka i

optuženog Mašetića vidljivo je da se radi o uhodanom načinu kontrole robe i plaćanja

carine, gdje putnik unaprijed najavljuje da će i iduće sedmice biti tu, pa je zaključak Suda

da je svjedok ovakvim iskazom želio u što većoj mjeri umanjiti krivičnu odgovornost

optuženog.



pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Ernada Mujić (što potvrđuje skenirana




od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je optuženi Mašetić dana 08.03.2014. godine




optuženi Lončar Zoran da je od Mirsade Tarić primio novac u njima poznatoj valuti i


283. Na prezentiranom video snimku 28-62-1 se vidi kako Lončar sjeda za sto u

kancelariji UIO, potom ulazi Mirsada Tarić, nešto tiho razgovaraju nakon čega Mirsada

stavlja na sto veći broj novčanica (bunt). Lončar broji i stavlja novac u džep, njoj vraća

pasoš i ona odlazi. Takođe, kamerom MAS-a (snimak broj 43) koja je locirana u prostoriji

mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo zabilježen je dolazak otuženog

Lončara istog dana (13.03.2014) u 9:23 h na mjenjačnicu Aerodroma, te kako isti daje

novac u Eurima i uzima novac u KM valuti.

284. U pogledu navedenih inkriminacija Sud je cijenio i iskaz svjedoka Mirsade Tarić

koja je na glavnom pretresu navela da radi na pijaci, da je robu nabavaljala u Turskoj i istu

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

142

dopremala kamionima preko agencije, a dio robe je nosila sa sobom. Jednom mjesečno je

išla po robu, a istu je plaćala u slučaju da je zaustave. Što se tiče iznosa plaćala je od 50-

200 KM, ne sjeća se tačno i nije sigurna je li se dešavalo da ne dobije potvrdu. U

unakrsnom ispitivanju svjedok je pojasnila da je, što se tiče zlata, možda nekad nekom

prsten kupila, da je vrijednost robe iz njene torbe mogla biti 200-300 KM. Ne sjeća se da je

nekom dala nekad 300 Eura na vrijednost robe. Na upit tužioca postoji li mogućnost da je

dala nekad 300 Eura, svjedok je navela da je tokom prve nagodbe u Tužilaštvu rekla da

pišu šta god hoće, samo da je puste, te na insistiranje tužioca da odgovori na pitanje,

izjavila da se ne sjeća. Iz držanja ovog svjedoka jasno je bilo da nevoljko odgovara na

postavljena pitanja, te da nastoji da prikaže što manjom ulogu optuženog, kao i da prida

drugačiji ton cijelom spornom događaju. Takođe, tokom cijelog svjedočenja ovog svjedoka

primjetno je bilo njeno nastojanje da izbjegne davanje direktnih i inkriminirajućih odgovora

na postavljena pitanja, dajući većinom odgovore da se ne sjeća i da nije sigurna, nastojeći

na taj način u što većoj mjeri umanjiti krivičnu odgovornost optuženog.

285. Iz Analize prikupljenih dokaza Granične policije BiH (T-207) proizlazi da su dana

13.03.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u vremenu od 08:20 do

08:36 sati prilikom pasoške kontrole evidentirana 2 državljanina ..., Mirsada Tarić i Adi

Šegalo (što potvrđuju skenirane putne isprave koja se nalazi na DVD-u u folderu



predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122),

proizlazi da je optuženi Lončar dana 13.03.2014. godine radio prvu smjenu u periodu od

06-14 h.


286. Uvjerenje Suda da je optuženi Mašetić Mensur počinio krivičnopravne radnje

opisane u tački 52. izreke presude, proizlazi iz prezentiranog video snimka na glavnom

pretresu, te materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.

287. Tako iz prezentiranog snimka 13-63-1 proizlazi kako optuženi Mašetić ulazi u

kancelariju sa pasošem, odlazi u dio kancelarije koji nije pod video nadzorom i čuje se

priča o putnicima i robi koju prenose. Mašetić spominje džamiju na Ilidži i kako će doći

hodža. Nakon toga pojavljuje se lice na vratima kancelarije i poziva Mašetića da izađe, te

on odlazi sa istim. Potom u kancelariju ulazi Mašetić, a za njim dva lica. Razgovaraju o

robi, lice govori da je efendija i da se radi o robi koju su oni dobili na poklon za đački

internat, a Mašetić mu govori da mu vjeruje, ali da to ne može tako, da moraju imati neki

papir, fakturu, darovnicu. Lice na to govori da je ovaj put bila greška i da se neće više

ponoviti. Mašetić mu onda nešto tiho govori, vraća pasoš i lica izlaze na hodnik, potom se

opet vraća jedan od njih u kancelariju, nešto tiho govori Mašetiću i daje ponovo pasoš,

nakon čega Mašetić iz pasoša uzima novčanicu, stavlja je na sto, potom vraća pasoš i

neki papir. Lice odlazi, a Mašetić uzima novac sa stola i stavlja u džep, odlazi u drugi dio

kancelarije govoreći “ja cigana”.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

143




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Bubik Hakan (što potvrđuje




od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je Mašetić dana 13.03.2014. godine, radio




izreke presude, na glavnom pretresu je prezentiran relevantni video snimak, te je u spis

uložena materijalna dokumentacija.

290. Na video snimku 4-64-1 se vidi kako optuženi Lončar ulazi u kancelariju UIO, a za

njim kontrolisano lice Edin Jakupović sa ruksakom i koferom. Razgovaraju o vrijednosti

robe, Lončar gleda račun o kupljenoj robi i govori mu koliko da plati, odnosno koje su mu

opcije. Jakupović potom pita ima li neka treća opcija, te ima li kamere u kancelariji,

razgovaraju potom malo tiše, Jakupović mu daje određeni iznos novca (ne vidi se iznos i

valuta), dodajući da nema više, a Lončar mu vraća pasoš. Nakon toga se pozdravljaju i

lice odlazi. Kasnije u kancealriju ulazi optuženi Keč, Lončar odlazi do njega u dio

kancelarije koji nije pod nadzorom, ne čuje se nikakav razgovor, nakon toga Lončar se

vraća za radni sto u prvi dio kancelarije, ulazi Hadžifejzović i Lončar mu daje dio novca.



da je dana 14.03.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Minhena za Sarajevo u 12:42 sati

prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Edin Jakupović ((što potvrđuje




od 02.06.2014. godine, proizlazi da je optuženi Lončar dana 14.03.2014. godine, radio

prvu smjenu u periodu od 05-14, a Hadžifejzović od 11-23 h.



video snimaka na glavnom pretresu, transkripata presretnutih razgovora, iskaza svjedoka

Mensura Ruštića, te materijalnih dokaza uloženih u spis.

293. Tako iz snimka 66-65-1 proizlazi kako optužena Tešić Branka razgovara sa

Damirom Burnazović koji traži Hanjalića da razgovora s njim na telefon. Branka odlazi po

Hanjalića, ulaze svi u kancelariju i Hanjalić poziva Burnazovića na telefon. Hanjalić u

razgovoru sa Burnazovićem pita kako se lice zove i pita hoće li se pozvati na njega

(Burnazovića) i govori mu da nije problem. Na snimku broj 67-65-2 Hanjalić govori Lončaru

da je zvao Damir i da će mu doći neki…Na snimku 68-65-3 se vidi kako Lončar i Ruštić

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

144

Mensur ulaze u kancelariju UIO. Razgovaraju o robi, lice govori “ne može, neće niko

Kargom”, Lončar mu govori da treba platiti 490 KM, nakon čega Ruštić u prisustvu

Hanjalića broji novac i nekoliko novčanica stavlja na sto. Lončar uzima novac i nastavljaju

razgovarati o robi gdje Ruštić govori da nije mogao poslati robu Kargom. Nakon toga

Lončar ustaje sa stola gdje je sjedio, stavlja novac u džep pantalona i tom prilikom mu

ispada jedna novčanica na pod (ispod stola), odlazi u drugi dio kancelarije koji nije pod

nadzorom. Nakon toga u kancelariju ulazi jedan od službenika, Hanjalić mu pečata neke

papire, saginje se, uzima novčanicu sa stola i govori “Zoka, ispalo ti” i nosi mu u drugi dio

kancelarije.

294. Iz sadržaja transkripata presretnutih razgovora nastalih provođenjem posebnih

istražnih radnji, broj 143 i 144 (T-207), proizlazi da je telefonski broj 38761134342 korisnik

Hanjalić Muhamed ostvario dva telefonska kontakata sa telefonskim brojem 38762216093

korisnik Damir Burnazović. Tako u presretnutom telefonskom razgovoru od 16.03.2014.

godine (transkript broj 143) optuženi Hanjalić poziva Damira Burnazović koji ga pita jel mu

bio onaj njegov jaran, a Hanjalić odgovara da jeste, da ga je Zoka zaustavio, Burnazović

govori da nije problem i da će ih počastiti, Hanjalić dodaje:“ma znam, nego nešto, , ma nije

to neg znaš Zoku zategne još sam mu ja reko jebi ga“, Burnazović u nastavku razgovora

govori da ga zamoli, razgovaraju dalje, Hanjalić spominje da lice ima neke maice...“nešto

kargom slao, nešto hoće na kargo, nešto ne znam ni ja. Nisam ja vamo gledo kad on priđe

Zoki ja vamo na rengen gledo“, Burnazović ponavlja da Hanjalić kaže Zoki da ga je on

zamolio da ga pusti i da će ih lice počastiti. U razgovoru broj 144 od istog dana Hanjalić

poziva Burnazovića i ovaj mu govori da je u redu, da je sve ok, a Hanjalić govori da nije i

da će mu pričati sutra. Burnazović govori da je odlično, da je čovjek zadovoljan i da se ne

sekira, Hanjalić ponavlja da će mu sutra pričati, nakon čega se pozdravljaju.

295. Sve navedeno potvrdio je i svjedok Mensur Ruštić na glavnom pretresu. Naveo je

da je u prvoj polovini 2014. godine putovao u Tursku, te da je išao da uzme od kćerke

stvari. Htio je robu prebaciti Kargom, ali nije moglo pa je nosio sa sobom sve, a imao je i

neke osobne stvari koje je tamo kupio. Razgovarao je sa Damirom Burnazović da mu da

upute kako to da završi. Carinska procedura je išla tako da je rekao da ima stvari od

kćerke i svoje osobne. Rekli su da mora platiti 490 KM i da trebaju dva pasoša, jer prelazi

vrijednost, supruga ga je čekala vani uzeo je njen pasoš i dao, onda su mu rekli da mu ne

mogu izdati potvrdu, jer ne radi štampač. Zvao ga je kasnije Damir, pitao jel završio, rekao

je da jeste da je platio 490 KM, a on mu je rekao “jesu te oderali”. U unakrsnom ispitivanju

svjedok je potvrdio da je od carinika kontaktirao samo Damira Burnazovića, da mu nije bila

namjera da zaobiđe carinu, platio je 490 KM dodajući da nije nezadovoljan i da bi platio

koliko god da su tražili. Pojasnio je da od njega nije niko tražio da plati što ne treba. Na

upit optuženog Lončara svjedok je ponovio da je platio 490 KM, ne sjeća se ko je bio

carinik. Kad je pričao sa drugim carinikom nije spominjao Damira, carinik mu je rekao

koliko treba platiti, te da treba još jedan pasoš, donio je i to je to, nije mu jasno zašto je

pozvan u Sud. Sud je u potpunosti poklonio vjeru ovome svjedoku i prihvatio njegov iskaz

kao istinit i u međusobnoj saglasnosti sa ostalim provedenim dokazima, cijeneći da isti nije

imao niti jedan razlog da ne govori istinu, imajući u vidu njegovo iskreno držanje pred

Sudom i iznošenje činjenica i okolnosti na koje je ispitivan bez zadrške.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

145




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Mensur Ruštić (što potvrđuje





drugu smjenu u periodu od 14-23, a optuženi Hanjalić od 11-23 h.


297. Tačkom 55. Izreke presude, tereti se optuženi Lončar Zoran da je od Vasvije

Ragipović primio novac u iznosu od 100-150 KM, na način pobliže opisan u izreci presude.

298. Na prezentiranom video snimku 11-68-1 vidi se dolazak optuženog Lončara u

službenu prostoriju, u pratnji lica Vasvije Ragipović, iza kojih ulaze i optuženi Hanjalić i

Tešić. Nakon kraćeg razgovora, Vasvija Ragipović govori da će se uskoro vratiti i izlazi iz

prostorije, za kojom odlazi i optuženi Lončar. Ubrzo nakon toga, oboje se vraćaju u

prostoriju, gdje se čuje kako optuženi Lončar na upit optuženog Hanjalića o vrijednosti

robe odgovara sa “..šesto..”, prilikom čega lice Vasvija Ragipović odmah prilazi optuženom

Lončaru i iz svoje crne tašne vadi novac u neodređenoj količini, koji optuženi Lončar

uzima, stavlja u lijevi džep od pantalona, te predaje putnu ispravu licu Vasviji Ragipović

koja žurno odlazi iz carinske prostorije bez izdate potvrde o plaćenoj carini.

299. Svjedok Vasvija Ragipović navela je u svom iskazu da pomaže sinu i kćerki koji

imaju radnju tekstilne robe na Ilidži, pojasnivši da je robu nabavljala nekad na Arizoni,

nekad u Turskoj. Po robu u Tursku je išla preko aerodroma u Sarajevu i 2-3 puta je nosila

robu sa sobom. U početku kad je krenula s tim vidjela je da neki putnici prenose torbu pa

je i ona pokušala. Opisujući način kontrole i pregleda na carini svjedok je pojasnila da su je

carinici nekad pitali za račun, ne sjeća se da je svaki put dobivala isti, obično je žurila.

Plaćala je račune na robu oko 100-150 KM. Kod ocjene iskaza ovog svjedoka, Sud je imao

u vidu da je svjedok bila jako uznemirena pri davanju iskaza na glavnom pretresu, kao i da

sudnica nije okruženje u kojem se ugodno osjeća, a na što je dodatno uticalo postavljanje

pitanja koje svjedok nije bila u stanju da razumije, kako od strane optužbe, tako i od strane

odbrana optuženih. Takođe, iz držanja svjedoka jasno je vidljivo da se susteže od davanja

odgovora na postavljena pitanja, da nastoji da prikaže što manjom ulogu optuženog, kao i

da prida drugačiji ton cijelom spornom događaju. Ipak, svjedok je potvrdila bitne detalje, da

je sa sobom nosila robu (vidjevši da to i drugi rade), za koju je u prosjeku plaćala iznos od

100-150 KM, a da pri tome nije svaki put dobijala račun o plaćenoj carini, kao što je to i u

konkretnom slučaj, a što potvrđuje i sadržaj prezentiranog video snimka.




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Vasvija Ragipović (što potvrđuje

skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao putne

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

146

isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige evidencije o radnom vremenu koja je privremeno



godine, radio drugu smjenu u periodu od 14-23.



optuženi Mašetić Mensur da je od Ernade Mujić primio novac u njima poznatoj valuti i


302. Iz relevantnog video snimka 6-70-1 se najprije vidi ulazak optuženog Mensura

Mašetić sa putnom ispravom u ruci, nakon kojeg u službene prostorije ulazi lice Ernada

Mujić, koja se saginje, vadi mobitel, te slika obuću optuženog, uz objašnjenje da će mu

donijeti istu takvu obuću sljedeće sedmice, jer leti za Beč, na šta joj optuženi daje podatke

o broju obuće koju nosi i boji koju želi. Nakon toga, lice Ernada Mujić prilazi optuženom

Mensuru Mašetić koji gleda neke papire, iz svoje crne tašne vadi određenu količinu novca

(ne vidi se iznos ni valuta) i pritom govori: “..to je na mene..”, nakon čega optuženi

potvrdno klima glavom i lijevom rukom stavlja dobijeni novac u lijevi džep od pantalona.

Nakon predaje novca, optuženi odlazi da izvrši kopiranje putne isprave dok lice odlazi po

prtljag, nakon čega optuženi Mašetić izlazi iz službene prostorije da bi putnu ispravu vratio

Ernadi Mujić.

303. Svjedok Ernada Mujić, u svom iskazu na glavnom pretresu navela je da je putovala

veoma često preko aerodroma Sarajevo. Nosila je sa sobom ponekad robu, pojašnjavajući

da su u pitanju bili uzorci materijala koje dobije od dobavljača. Plaćala je carinu na te

uzorke, na način da ode sa računom robe, kažu joj koliko da plati i to je to. Pojasnila je

kako u principu nije trebala plaćati tu robu, ali došlo je do nesporazuma i rekli su im da

moraju navesti neki iznos. Svaki put je dobila priznanicu za plaćenu robu, ali ostavlja

mogućnost da možda nekad nije dobila. Na upit odbrane pojasnila je da na uzorcima robe

nije bila označena vrijednost robe, te da je rekla dobavljačima da označe cijenu. Nikad od

nje nije traženo da da neki novac, te se ne sjeća je li nekad dala više ili manje nego što je

trebalo.

304. Kod iskaza ovog svjedoka jasno je primjetno njeno nastojanje da izbjegne davanje

direktnih i inkriminirajućih odgovora na postavljena pitanja, nastojeći da na taj način u

najmanjoj mogućoj mjeri implicira ulogu optuženog. Sud tako nije prihvatio iskaz

navedenog svjedoka u dijelu gdje navodi da je carinu plaćala nakon što joj carinici kažu

koliko da plati, jer isti nije u saglasnosti sa drugim provedenim dokazima, prije svega

sadržajem video snimka iz kojeg jasno proizlazi kako svjedok daje novac cariniku koji joj

prethodno nije rekao visinu carine. Takođe, iz načina komunikacije svjedoka i optuženog

Mašetića vidljivo je da se radi o uhodanom načinu prolaska carine, gdje putnik sam daje

određeni iznos novca, a carinik konkludentnim radnjama (klimanje glavom) to prihvata,

pritom ne izdajući licu nikakvu potvrdu, pa je zaključak Suda da je svjedok ovakvim

iskazom želio u što većoj mjeri umanjiti krivičnu odgovornost optuženog.


S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

147

25.03.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u vremenu od 20:05

prilikom pasoške kontrole kontrolisano lice, državljanin ..., Ernada Mujić (što potvrđuje




10-2-21714 od 02.06.2014. godine, proizlazi da je optuženi Mašetić dana 25.03.2014.

godine, radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h.


306. Činjenično utvrđenje opisano u tački 57. izreke presude koja odgovara tački 71.

optužnice, proizlazi iz prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, te materijalnih

dokaza optužbe uloženih u spis.

307. Snimak 6-70-2 prikazuje ulazak optuženog Mensura Mašetić sa putnom ispravom u

rukama, nakon kojeg u službene prostorije ulazi lice Vesna Mršić, pozdravljaju se, kratko

razgovaraju i izlaze iz prostorije, nakon čega u kancelariju ponovo ulazi optuženi Mašetić,

sa suprugom Vesne Mršić, Juricom Mršić, kratko razgovaraju nakon čega Jurica Mršić od

optuženog dobija putnu ispravu nazad i pita optuženog: “..tri?”, nakon čega optuženi

Mašetić potvrdno klima glavom, a Jurica Mršić stavlja više novčanica na sto, pozdravlja se

i odlazi iz službene prostorije, za šta nije dobio potvrdu o plaćenoj carini. Nakon toga na

snimku se vidi kako optuženi Mašetić ostaje sjediti za radnim stolom i broji dobijenu

količinu novca (veći broj novčanica, ne vidi se jasno iznos i valuta), te ih raspoređuje tako

što dio novca stavlja u desni, a dio novca u lijevi džep od pantalona, te napušta službene

prostorije.


25.03.2014. godine, na ulazu u BiH, na letu iz Istanbula za Sarajevo u vremenu od 20:07,

odnosno 20:10 prilikom pasoške kontrole kontrolisana lica, državljani ..., Jurica Mršić i

Vesna Mršić što potvrđuju skenirane putne isprave koje se nalazi na DVD-u u folderu




proizlazi da je optuženi Mašetić dana 25.03.2014. godine, radio drugu smjenu u periodu

od 14-23 h.


309. Ovom tačkom tereti se optuženi Keč Maid da je od Eme Dizdarević primio novac u

iznosu od 40 KM, na način pobliže opisan u izreci presude.

310. Na prezentovanom snimku 9-71-1 se vidi ulazak optuženog Maida Keč u službene

prostorije sa putnom ispravom u rukama, kojeg prati lice Ema Dizdarević, koja pokušava

da optuženom Keč da novac, prilikom čega joj optuženi odmahuje rukama, te stavljajući

kažiprst svoje lijeve ruke na usta u smislu da lice ne pravi buku, pokazuje joj na bijeli papir

ispred njega na kojem se nalaze carinske tarife za različite vrijednosti robe. Nešto

razgovaraju (ne razumije se), optuženi Keč govori “..da mora pisati..”, a lice Ema

Dizdarević mu govori “..da ne mora pisati..”, ponovo pred optuženog stavljajući

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

148

prethodni iznos novca, na šta optuženi Keč govori “..moram, moram, evo piše 68..”,

Dizdarević govori nemoj i negoduje. Potom u službene prostorije ulazi i optuženi Zoran

Lončar, te se obraća nerazumljivo optuženom Keč, nakon čega isti odmah vraća pasoš

licu Emi Dizdarević, koja odlazi, a onda optuženi Keč u prisustvu optuženog Lončara

stavlja novac u desni džep pantalona, nakon čega obojica izlaze iz službenih prostorija

UIO BiH.

311. Svjedok Ema Dizdarević u svom iskazu na glavnom pretresu navela je da joj je

snaha tokom 2014. godine imala radnju, te je i ona išla jednom u Tursku po robu. Imala je

sa sobom lični prtljag (maice i nešto za djecu). Kad je stigla na aerodrom kontrolisana je.

Carinik joj je pregledao kofer i rekao da mora platiti carinu. Rekla je cariniku da nema

novca osim 40 KM. Stavila je na sto, ali on joj je rekao da to za njega nije carina, jer ne

može izdati potvrdu za to. Gledao ju je, a potom odgurnuo pasoš i pare, koje je uzela i

otišla. Sjeća se da joj je rekao da mora plati 76 KM. Svjedok se potom obratila tužiocu

govoreći da je ne tjera da laže, da je lagala u staklenoj zgradi, te da u sudnici ne može,

naglašavajući da je vjernik. Kod ocjene iskaza ovog svjedoka Sud je uzeo u obzir i njenu

izjavu, ranije datu u Graničnoj policiji BiH dana 21.08.2014. godine (T215), budući da je u

toku njenog ispitivanja na glavnom pretresu ukazano na određene razlike i nesaglasnosti u

njenim izjavama. Naime, na zapisnik u istrazi svjedok je navela da je dana 26.03.2014.

godine doputovala avionom iz Istanbula, te po dolascku na carinsku kontrolu prijavila je da

sa sobom ima mali kofer i nekoliko stvari za butik. Carinik je pregledao robu i rekao joj da

mora cariniti. Po dolasku u službenu prostoriju carinik je rekao da mora platiti carinu u

iznosu od 68 KM, na što mu je odgovorila da ima kod sebe 40 KM. Dala je cariniku dvije

novčanice u apoenu od po 20 KM, a u tom momentu je ušao u prostoriju stariji carinik i

službeniku koji je naplaćivao carinu rekao da je pusti. Carinik je uzeo novac i nakon toga je

napustila kancelariju bez izdate potvrde.

312. Ipak, od ovog dijela iskaza svjedok je odstupila na glavnom pretresu, ne nudeći

pritom niti jedan uvjerljiv razlog zašto mijenja iskaz. Svjedok je navela da se ne sjeća da li

joj je čitan zapisnik, imala je primjedbi na isti, ali je morala potpisati, jer nije mogla izaći,

dodajući da je dva sata sjedila u zgradi policije. Prema ocjeni Suda svjedok nije ponudila

niti jedan ozbiljan i uvjerljiv razlog zašto na glavnom pretresu ne daje iste informacije,

odnosno zbog čega prešućuje ono što je izjavila u toku istrage. Sud takođe nije našao

dokazanim da je na svjedoka vršen nepriličan pritisak u pogledu sadržine njene izjave,

nalazeći da je obaveza svjedoka da nakon davanja izjave potpiše zapisnik. Stoga je Sud u

spornom dijelu prihvatio iskaz svjedoka iz istrage cijeneći da je isti u bitnim dijelovima

saglasan sa ostalim provedenim dokazima, prije svega sadržajem video snimka.




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Ema Dizdarević (što potvrđuje




od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je optuženi Lončar dana 26.03.2014.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

149

godine, radio prvu smjenu u periodu od 06-14 h.



optužnice, proizlazi iz prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, te materijalnih

dokaza optužbe uloženih u spis.

315. Prezentirani snimak 8-77-1 prikazuje stražnji dio službene prostorije u kojoj

razgovaraju optuženi Lončar i Čaušević Emir, nakon čega se pojavljuje Hadžifejzović

Zijad, uzima papire sa printera i odlazi. Na relevantnom snimku broj 8-77-2, vidi se kako

Hadžifejzović i optuženi Lončar tiho razgovaraju, nakon čega obojica odlaze iz prostorije.

Na snimku 77-3 vidi se dolazak putnika sa prtljagom na prostor carine, između ostalih i

Alema Kordića, dok Hadžifejzović i Čaušević stoje na hodniku, a kamerom MAS koja je

locirana u prostorijama mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo, (snimak broj

43) vidi se optuženi Lončar kako u 16:08 h mijenja dvije novčanice u apoenu od po 50

EUR i uzima novac u KM valuti.

316. Iz materijalnog dokaza optužbe T-126 - Službena zabilješka GP BiH – JGP

Aerodrom Sarajevo, broj: 17-16-3-04-16-97/14 od 08.04.2014. godine (u potpisu policijski

službenik Emir Kulaglić), proizlazi da su ovlaštena službena lica GP BiH, dana 08.04.2014.

godine izvršili zaustavljanje i kontrolu putnika Alema Kordić, kod kojeg je pronađeno 36

kesica težine 1 kg – arome za nargilu, koji je izjavio da je navedene predmete prijavio

carinicima, ali ne svu ukupnu količinu, te da ih je zauvrat “pripazio”, nakon čega je na uvid

dao CPD blok, broj: 201410904256, iz kojeg je vidljivo da porez nije obračunat na ukupnu

količinu navedenih predmeta, nego na samo tri kesice arome za nargilu.

317. Svjedok Alem Kordić, pojašnjavajući događaj od 08.04.2014. godine, potvrdio je na

glavnom pretresu, da je navedenog dana kada je prenosio arome za nargilu Zijad bio

carinik, rekao mu je da ima za prijaviti robu u vrijednosti 300 KM, on je ocarinio, platio je

50 Eura i ostavio im nešto “na kafu”. Kad ga je policija kontrolisala vidjeli su da račun glasi

na 3 komada, da li je carinik pogriješio ne zna, dodajući da je imao 36 komada.

Odgovarajući na pitanja u unakrsnom ispitivanju, svjedok je pojasnio da je Brankici i Zijadu

dao 50 Eura i 100 KM, ne zna tačno koji je iznos kome dao. Naveo je da nije saslušavan

02.06.2014. godine u Tužilaštvu, jer je naknadno uhapšen, te negira da je na njega vršen

bilo kakav pritisak u smislu nagodbe. Koliko se sjeća uhapšen je u martu-aprilu, te da je

događaj sa nargilom bio u aprilu mjesecu, pojašnjavajući da je imao 36 pakovanja nargile i

račun u lirama koji je pokazao tokom kontrole. Dodao je da mu račun nikad nije vraćen, te

da su isti uzeli uposlenici iz UIO. Sud je iskaz ovog svjedoka prihvatio kao istinit i uvjerljiv,

te u saglasnosti sa ostalim provedenim dokazima, osim u dijelu koji se odnosi na visinu

iznosa novca koji je dao, kao i u dijelu u kojem navodi da je dio novca navedenog dana

dao optuženoj Tešić Branki, cijeneći da je ovakav iskaz svjedoka u suprotnosti sa ostalim

provedenim dokazima. Naime, iz prezentiranog video snimka 77-3 jasno proizlazi kako

optuženi Lončar na mjenjačnici Aerodroma predaje dvije novčanice u apoenu od po 50

Eura, a uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu (T-122) utvrđeno je da optužena

Tešić Branka kritičnog dana nije bila na poslu (slobodan dan).

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

150

318. Uvidom u Analizu prikupljenih dokaza Granične policije BiH (T-207) proizlazi da je


pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Alem Kordić. Iz Knjige evidencije o



utvrđeno je da je Hadžifejzović dana 08.04.2014. godine, radio drugu smjenu u periodu od

11-24 h, a Čaušević od 11-24 h.



Lončar Zoran da je od Munire Hoši primio novac u iznosu od 200 KM, na način pobliže

opisan u izreci presude.

320. Na relevantnom snimku 7-78-1 vidi se stražnji dio službene prostorije, koji prikazuje

optuženu Tešić i optuženog Šemdina, nakon čega se čuje glas optuženog Hanjalića

“..ženske su tašne, jel’ tako, ..kolko će to biti koleta…, zatim se čuje optužena Tešić

Branka kako pita lice “zašto plačeš”, a potom Hanjalić pita “kolika je vrijednost”? Nakon

toga, snimak prikazuje optuženu Tešić kako sjedi za stolom, dok se u pozadini čuje glas

optuženog Šemdina koji govori “doći može špediter…ako ne može, onda može i neko

divlji, bilo ko može vratiti robu u roku 8 dana u Tursku”. Na snimku 11-78-2 se vidi kako

optuženi Tešić i Lončar sjede i razgovaraju u službenim prostorijama, prilikom čega

optuženi Lončar govori optuženoj Tešić “..nemoj, nemoj sad ništa.., jedino ako ona ima

nekog…”, na šta optužena Tešić govori “..neću joj sad ništa onda ni govoriti, ne mogu joj

sada ništa, jer ona bi mene zvala da ima nekoga..”

321. Lice Munira Hoši je kritičnog dana (10.04.2014) ostvarila i telefonsku komunikaciju

sa optuženom Tešić (transkript broj 430), prilikom čega ju je obavijestila “..Leka će mi oko

osam naić’, ali neće imati ništa puno, jednu torbicu..” na šta optužena Tešić odgovara

“..super super, dobro..” Istog dana u večernjim satima, ostvarena je nova telefonska

komunikacija (transkript 436) između Munire Hoši i optužene Tešić, gdje na upit Munire

Hoši “…Branka, šta je..”, optužena Tešić odgovara “..ma ništa, Tafko bio, nisam je ni

vidjela kad je došla, možete u roku od osam dana vratiti u Tursku, ako nađete koga, ili

možete špeditera..”, na šta Munira Hoši govori “..pa ne mogu ništa sa njim završiti, što mi

nisi rekla, pa daj reci mu, dat ću mu koliko hoće, nemoj da me zajebaje..” nakon čega

optužena Tešić odgovara “..nemoj nemoj, bila nam je kontrola i nemoj molim te, prije toga

sam razgovarala s njim, pitala možemo li ocariniti, on je rekao ne može i doviđenja, ja ne

mogu s njim da se prepirem, on je šef..mi više ne smijemo…”

322. Dana 14.04.2014 godine, optuženaTešić ostvaruje telefonsku komunikaciju sa

Munirom Hoši (transkript 435), prilikom čega Munira Hoši govori Brankici da je ispred i pita

hoće li ući, a Brankica joj govori da ima neke goste, a Hoši joj govori da će sačekati i da je

prozove na njen broj. U komuniaciji broj 431 od 14.04.2014. godine, Ttešić poziva Muniru

Hoši i saopštava joj: “..ovdje je sad onaj fini carinik, onaj stari gospodin, evo smo mi nešto

skontali..da ti kažem, dođi večeras u osam i petnaest, nama je Turkish u pola

osam..ponesi neki koferčić, jer mi to ne smijemo zbog policije, da možeš sakriti ovo iz

kese..” na šta Munira Hoši pita “..hoćel’ biti dosta dvjesto maraka?”, na šta optužena

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

151

Tešić govori “..ja mislim da hoće, znaš ti njega, on je stariji gospodin..” Nadalje, u

komunikaciji broj 432 Munira pita Branku može li neka torba ako ne nađe kofer može li

jedna torbica, optužena Tešić odgovara da može i govori :”samo nemoj da ovaj radi

policije..” Dana 15.04.2014. godine, optužena Tešić je uputila i SMS poruku Muniri Hoši,

sa instrukcijom “..Cao, ako te slučajno neko pita kako si vratila robu, moji prijatelji Turci,

nikome ne pričaj molim te..”

323. U prilog činjeničnom utvrđenju ide i materijalni dokaz – izvještaj Granične policije

BiH od 24.09.2014. godine, o izvršenom pregledu i potvrda o privremenom zadržavanju

robe (T-202), iz kojeg proizlazi da je carinski službenik Hanjalić Muhamed dana

10.04.2014. godine, privremeno zadržao robu Lejle Hoši iz Sarajeva, te izdao Potvrdu o

privremenom zadržavanju robe broj D-28 u kojoj je navedeno da su zadržane ženske

torbe (tri koleta), težine 47,5 kg, vrijednosti 500,00 Eura do okončanja carinskog postupka

ili vraćanja u zemlju u kojoj su kupljene u roku od osam dana. U izvještaju se dalje navodi

da je dana 14.04.2014. godine Munira Hoši ostvarila telefonsku komunikaciju sa Brankom

Tešić i ugovorila preuzimanje robe uz novčanu naknadu od 200,00 KM, što je i realizovano

istog dana oko 20:30 h. Carinski službenici Lončar i Tešić izvršili su kopiranje putnih

isprava dvoje državljana ... i to Kaya Necla i Firat Mustafa (kopije u prilogu izvještaja) i

tako kopirane isprave zakačili uz potvrdu o privremnom zadržavanju robe navodeći da je

zadržana roba od strane navedenih državljana ... vraćena u Istanbul letom kompanije

Turkish Airlines broj TK 1026 (u prilogu kopije avionskih karata na ime navedenih lica),

nakon čega su razdužili Potvrdu o privremnom zadržavanju robe i arhivirali predmet

(kopija potvrde u prilogu).

324. Svjedok Lejla (Hoši) Jašari, navela je na glavnom pretresu da je 2014. godine radila

u privatnoj firmi “Lejla” koja se bavila tašnama. Putovala je u Tursku zbog posla. Dana

10.04.2014. godine, kupila je repromaterijal u Turskoj i pošla je s njim na carinu. Oduzeli

su joj kofer na carini i rekli da se tu više ne može cariniti roba i da se roba mora vratiti u

Tursku. Našli su osobu koja je to trebala vratiti u Tursku, ali noć prije toga Branka je

nazvala njenu majku i rekla da dođe po kofer. Majka je otišla i uzela kofer za što je dala

200 KM. U unakrsnom ispitivanju je navela da je bila prisutna predaji novca, kao i kad je

Branka zvala majku, jer se ona javila na telefon, pojašnjavajući da je novac dat za carinu.

Sud je u potpunosti poklonio vjeru ovome svjedoku i prihvatio njen iskaz kao istinit, cijeneći

da svjedok nije imala niti jedan razlog da ne govori istinu, imajući u vidu njeno iskreno

držanje pred Sudom i iznošenje činjenica i okolnosti na koje je ispitivana bez zadrške.

325. Svjedok Munira Hoši u bitnim činjeničnim dijelovima potvrdila je iskaz kćerke, Lejle

Jašari. Opisujući događaj kada je njena kćerka prenosila materijal za šivanje tašni iz

Istanbula u Sarajevo, navela je da je prije Lejlinog dolaska kontaktirala Branku i rekla „doći

će ti danas moja Lejla“. Pojasnila je da je materijal oduzet na carini i trebao je da se vrati

za Istanbul. Kasnije ju je nazvala Branka i pitala šta će sa robom i rekla joj „dođi do mene

da ovo preuzmeš“. Istu noć otišla je na aerodrom, javila se Branki, preuzela je kofer i dala

je 200 KM tom čovjeku kojeg je počastila, misli da je bilo 2x po 100 KM. Nije tada ništa

potpisala dodajući da je Branka nakon toga nije nikad kontaktirala niti dala upute šta da

kaže. U unakrsnom ispitivanju navela je da je sama dala novac Branki, jer joj je izašla u

susret, jer joj je predala kofer koji se trebao vratiti u Istanbul i to bi je koštalo puno više.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

152

Iz držanja ovog svjedoka jasno je vidljivo da se susteže od davanja odgovora na

postavljena pitanja, da nastoji da prikaže što manjom ulogu optuženih, kao i da prida

drugačiji ton cijelom spornom događaju. Međutim, svjedok je potvrdila sve bitne detalje, od

samog telefonskog kontakta sa optuženom, visine iznosa novca, kao i mjesta predaje

novca. Sa druge strane, Sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka u kojem navodi da je

optužena nakon spornog događaja nije nikad kontaktirala, niti dala upute šta da kaže,

cijeneći da je isti u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima koje je Sud prihvatio, a

dokazima odbrane nisu dovedeni u sumnju.




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ..., Lejla Hoši (što potvrđuje




od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je optuženi Lončar dana 14.04.2014. godine,

radio drugu smjenu u periodu od 14-24 h, a optužena Tešić od 11-24 h.



izreke presude, Sud je cijenio prezentirane video snimke na glavnom pretresu, iskaz

svjedoka Senade Bešić, kao i materijalne dokaze optužbe.

328. Tako relevantni snimak 12-79-1 prikazuje ulazak optuženog Lončara u stražnji dio

službene prostorije sa licem Senadom Bešić i NN ženskom osobom, Lončar kopira

pasoše, a Senada Bešić iz novčanika vadi neodređen iznos novčanica, daje optuženom

Lončar, uz pitanje “..jel’ može obje?”, na šta optuženi Lončar odmahuje glavom i govori

“..ma ne može..”, na šta Senada Bešić govori NN ženskoj osobi “daj, imaš para, daj 25

Eura”, NN ženska osoba govori da ima i vadi iz novčanika novac i daje Lončaru, a

istovremeno još novca daje i Senada Bešić, nakon čega dobijaju putne isprave i sve troje

odlaze iz stražnjeg dijela službene prostorije. Par minuta nakon toga, snimak prikazuje

optuženog Emira Čaušević, kako stoji u istoj prostoriji. Na snimku 12-79-2, u stražnjem

dijelu službene prostorije, vide se Hadžifejzović i Čaušević, kako sjede za radnim stolom,

gledaju nešto na laptopu i razgovaraju spominjući određene geografske lokacije u

Sarajevu, prilikom čega optuženi Lončar prilazi stolu, brojeći neodređeni iznos novčanica,

te određeni dio novca predaje Čauševiću i Hadžifejzoviću, koji ih, ne gledajući u iznos

novca, odmah stavljaju u džepove pantalona.

329. Svjedok Senada Bešić u svom iskazu na pretresu i na zapisnik u istrazi od

16.09.2014. godine, potvrdila je da se bavi trgovinom, te da je išla u Istanbul po robu.

Firme su dovlačile robu, a nekad je nosila i dio robe sa sobom. Išla je 1-2 puta u mjesecu

po robu. Pojasnila je da je u jednom od slučajeva platila robu i dobila priznanicu, a dva

puta je dala 50-100 KM bez priznanice, dodajući da u slučaju kad je dobila priznanicu,

misli da je bio različit iznos novca (na potvrdi i koliko je dala). Nakon što joj je tužilac

prezentirao zapisnik iz istrage od 16.09.2014. godine (T-6) i pročitao dio na

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

153

strani 4 zapisnika gdje svjedok navodi da je u martu mjesecu imala nešto malo robe,

carinik joj je naplatio carinu i izdao potvrdu na iznos od 61,66 KM, dala mu je 100 KM i nije

dobila kusur, svjedok je potvrdila da je tako bilo, da je na potvrdi napisan iznos od 66, 1

KM, a ona je dala 100 KM. Svjedok je na zapisnik u istrazi još navela da je dana

15.04.2014. godine sa prijateljicom Ružicom Šarkanović doputovala iz Istanbula. Ušle su

zajedno u službenu prostoriju i tom prilikom je starijem cariniku dala 50 KM, a Ružica 2x50

KM, koliko se sjeća, za što nisu dobile račun.


cijeneći da svjedok nije imala niti jedan razlog da ne govori istinu, imajući u vidu njeno

iskreno držanje pred Sudom i iznošenje činjenica i okolnosti na koje je ispitivana bez

zadrške. Iako je odbrana nastojala osporiti njen iskaz, ukazujući na određene detalje, na



straha od davanja iskaza te konačno, činjenicu da svjedok osjeća određenu nelagodu pri

davanju iskaza, sudnica nije okruženje u kojem se ugodno osjeća i kao rezultat svega

navedenog, na određene činjenice svjedoka je trebalo podsjetiti.



pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Senada Bešić (putna isprava kopirana).

Da je optuženi Lončar dana 15.04.2014. godine, radio drugu smjenu u periodu od 14-24 h,

a Čaušević od 11-24 h, Sud je utvrdio uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu koja


BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122).



Lončar Zoran da je od Ružice Šarkanović primio novac u iznosu od najmanje 100 KM, na

način pobliže opisan u izreci presude.

333. Snimak 12-79-1 prikazuje ulazak optuženog Lončar u stražnji dio službene

prostorije sa NN ženskom osobom i Ružicom Šarkanović, prilikom čega NN ženska osoba

iz novčanika vadi neodređen iznos novčanica, daje optuženom Lončaru, uz pitanje “..jel’

može obje?”, na šta optuženi Lončar odmahuje glavom i govori “..ma ne može..”, na šta

NN ženska osoba i Ružica Šarkanović iz svojih novčanika vade novac i daju optuženom, a

zauzvrat dobijaju putne isprave, nakon čega sve troje odlaze iz stražnjeg dijela službene

prostorije. Par minuta nakon toga, snimak prikazuje optuženog Emira Čaušević, kako stoji

u istoj prostoriji. Na sljedećem snimku, u stražnjem dijelu službene prostorije, vide se

Hadžifejzović i Čaušević, kako sjede za radnim stolom i razgovaraju uz pokazivanje

određenih geografskih lokacija Sarajeva, prilikom čega optuženi Lončar prilazi stolu,

brojeći neodređeni iznos novčanica, te određeni dio novca predaje Čauševiću i

Hadžifejzoviću, koji ne gledajući u iznos novca, odmah stavljaju u džepove pantalona.

334. Sud je u pogledu navedenih inkriminacija u cijelosti poklonio vjeru svjedoku Ružici

Šarkanović koja je na glavnom pretresu potvrdila da se bavi trgovinom, te da ima radnju

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

154

na Arizoni. Robu nabavlja u Turskoj i ide svako mjesec i po-dva po robu, dodajući da firma

koja se bavi uvozom i prevozom dovozi robu. Opisujući događaj od 15.04. 2015 godine,

svjedok je pojasnila da je išla sa prijateljicom Senadom Bešić po robu. Po dolasku na

aerodrom preuzela je kofer, došli su na carinu, sticajem okolnosti prijateljica je prošla, a

ona je zaustavljena. Rekla je cariniku da ima lične stvari i 10 paketa muških bokserica,

otvorila je kofer na njegov zahtjev i tada joj je carinik rekao da je zabranjeno to unositi u

državu, jer je firmirana roba. Bila je zatečena, nije znala šta da radi, carinik je rekao da

može platiti carinu. Uzeo joj je pasoš i odnio negdje. Ne sjeća se tačno koji je iznos bio, ali

nije bio manji od 50 niti veći od 100 KM, jer to nije vrijedilo puno. Platila je taj iznos, vratio

joj je pasoš i otišla je.

335. Tužilac je podsjećanja radi prezentirao svjedoku zapisnik iz istrage od 20.08.2014.

godine, u kojem svjedok navodi da je tačno da je kritičnog dana doputovala iz Istanbula sa

kolegicom Senadom Bešić iz Srebrenika, da su na carinskoj kontroli zaustavljene od

strane starijeg carinskog službenika koji im je uzeo pasoše i rekao da uđu u kancelariju

kako bi pogledao sadržaj robe, da je, nakon što su ušle u kancelariju, komunikaciju sa

carinikom imala isključivo Senada koja je cariniku dala novac i rekla da je to za njih obje,

međutim carinik je rekao da ne može i da ona (svjedok) mora za sebe posebno dati novac,

nakon čega je iz novčanika u dva navrata izvadila više novčanica, ne sjeća se tačno, ali

misli da nije bilo više od 100 KM, dodajući da tada nisu dobile potvrdu, carinik je kopirao

putne isprave i smatrala je da je platila carinu, nakon čega je svjedok potvrdila da je sve

tačno kako piše u zapisniku.

336. U unakrsnom ispitivanju svjedok je pojasnila da je vrijednost robe bila od 80-100

Eura, nije više, dodajući da nema nikakav papir o tome, jer da ga je dobila sačuvala bi ga i

ponijela sa sobom. Zna sigurno da nije imala puno novca u novčaniku, rekla je u policiji da

to mogu biti apoeni od 10 KM, ponavljajući da nije dala više od 100 KM sigurno. Ne zna da

li se vidi roba na snimku, te smatra da je davanjem novca platila carinu, ali nije dobila

nikakav papir za to. Na upit optuženog Keča svjedok je pojasnila da zna da je događaj sa

snimak baš onaj od 15.04.2014. godine, po tome, jer je let bio tog datuma i nakon toga je

išla samo još jednom avionom, ali je nisu odvajali nikad više. Sud je iskaz ovog svjedoka

cijenio kao uvjerljiv i istinit, imajući u vidu držanje svjedoka na glavnom pretresu, kao i

njenu raniju izjavu datu u toku istrage. Svjedok je ostala dosljedna u pogledu iznošenja

bitnih detalja, a koji su u međusobnoj saglasnosti sa ostalim izvedenim dokazima,

prvenstveno sadržajem prezentovanog video snimka, kao i iskazom svjedoka Senade

Bešić.

337. Iz Knjige evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o

privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od

02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je optuženi Lončar dana 15.04.2014. godine,

radio drugu smjenu u periodu od 14-24 h, a Čaušević od 11-24 h.



optužnice, proizlazi iz prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, transkripata

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

155

presretnutih razgovora, iskaza svjedoka Vasvije Ragipović, te materijalnih dokaza optužbe

uloženih u spis.

339. Kamerom MAS-a (snimak broj 204) koja je locirana u prostoru dolaznog terminala

na Međunarodnom aerodromu Sarajevo zabilježeno je kako putnici nakon pasoške

kontrole dolaze na traku i čekaju prtljag, a potom se kreću prema prostoru carine. Na

snimku 81-4 se vidi stražnji dio službene prostorije u kojoj se čuje razgovor/svađa između

Čaušević Emira i lica Vasvije Ragipović, koja optuženog moli da joj vrati oduzetu robu,

govori da neće više nikad, da nije znala, da ima troje siročadi i da joj pomogne, na šta

optuženi Čaušević ne pristaje, te joj govori, da može samo šefu dati predmet da on završi,

Vasvija pita “ko je šef, Menso jel?”, a Čaušević potvrđuje i govori joj “..da vidi sa šefom,

evo ga ispred..”, nakon čega se čuje glas optuženog Mašetića koji ulazi u kancelariju i

također odbija da vrati robu licu Vasviji Ragipović. Mašetić joj govori da dođe sutra i

donese 500 KM, da ne može posao zbog nje gubiti. Čaušević govori da džaba moli i priča i

pita je koliko ima kila robe, da ne gube vrijeme, traži joj adresu. Vasvija Ragipović i dalje

uporno moli i govori da ne može vraćati robu, da je to teško, a Čaušević dodaje da od toga

nema ništa, da će roba ostati u carini i da može kasnije doći po nju. Potom daje adresu,

pita je Čaušević koliko je imala kila, ona odgovara 32, a Čaušević je pita jel sigurna, te

govori da su tri koleta 62 kg. Na snimku 85-1 se čuje kako Mašetić govori Vasviji da ima

rok od 8 dana da preuzme robu.

340. Iz Analize prikupljenih dokaza Granične policije BiH (T-207) proizlazi da je

telefonski broj 38765651378 korisnik Lončar Zoran ostvario telefonske kontakte sa

telefonskim brojem 38762374287 korisnik Vasvija Ragipović. Tako je dva dana nakon

oduzimanja robe, odnosno 21.04.2014 godine, Vasvija Ragipović ostvarila tri komunikacije

(transkripti broj 417, 420 i 422) sa optuženim Zoranom Lončar. U komunikaciji broj 417

Vasvija poziva Lončara, čestita mu praznik i govori da bi trebala da se vidi s njim, da joj je

roba oduzeta na carini, da je oduzeo Menso i da je dobila potvrdu, a Lončar joj govori da

se ne sekira za to i da će riješiti, da će možda sutradan dolaziti u Sarajevo i da će je

kontaktirati. U komunikaciji broj 420 od 21.04.2014. godine, Lončar poziva Vasviju, pita je

je li na poslu i potom govori: “..slušaj me sad dobro šta ću ti reć’, petnest do sedam, doći

ćeš ovdje na aerodrom, ponijeti jednu crnu torbu, ne ovoliko veliku koliku imaš, onako

malo manja, ponesi tu potvrdu i pasoš, i ponesi ovaj put “pet stoja” za to sve…jel’ jasno?..

Vasvija govori: ”torbu i pet stoja jel?”, Lončar dodaje: ”Jeste, i pasoš i potvrdu onu koju si

dobila”, Vasvija govori ”dobro”, a Lončar dodaje: ”Ajde ostalo je moja briga viću ja ovdje na

.....” Nadalje, u ostvarenoj komunikaciji broj 422 od 21.04.2014. godine, Lončar poziva

Vasviju, govori mu da je stigla kući i da je sve u redu, a Lončar joj govori: ”Uredu je jel? E

ovako reci ako te god šta upita ti si po svojim prijateljima Turcima poslala to nazad”, na što

Vasvija govori:”Ja, ja, ja, ja neću da radim”, Lončar dodaje:” Ne moraš ti, ne, ne ne ti si po

nekim svojim poznanicima Turcima zamolila ih, ti si to predala s njima skupa ja imam već

onaj te papire na njih i tako znaš. Moji reci jedni poznanici koji su znaš..” Vasvija govori

”ja”, a Lončar potom: ” Ali eto ako te ko upita ovo dok se mi ne vidimo, ti si to posle strpala

sve u dvije torbe ove što sam ti ja i napravio dvije torbe iz one torbe, iz onoga kofera to si ti

prebacila u ove i poslala nazad, znaš?”, Vasvija govori:” Ja za Tursku”, a Lončar

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

156

nastavlja: ”A ti si kofer i onu torbu ostavila zato što su skupe i znaš da ti se neće vratiti

torbe razumiješ, zato si poslala ovim jeftinijim torbama”, Vasvija potvrđuje, a Lončar

dodaje:” I to si ti preko poznanika Turaka koje si zamolila koje znaš zamolila si ih može li

to i on će predati to tamo nekome ne znaš ni ti kome pa tome ko ti je prodo eto. Razumiješ

li me Vasvija?”, ona odgovara:”Ja, ja razumijem, puno ti hvala, ti prvo što imadneš

vremena pa ćemo piti kafu”.

341. U prilog činjeničnom utvrđenju govori i materijalni dokaz – izvještaj Granične policije

BiH od 24.09.2014. godine, o izvršenom pregledu i potvrda o privremenom zadržavanju

robe (T-202) iz kojeg proizlazi da je carinski službenik Emir Čaušević dana 19.04.2014.

godine, zadržao robu vlasništvo Vasvije Ragipović i tom prilikom izdao potvrdu o

privremenom zadržavanju robe zavedenu pod broj D-32 u kojoj se navodi da se privremno

zadržava tekstil (tri koleta) težine 62 kg, te da se stranka upućuje na redovan carinski

postupak ili da izvrši povrat robe u Tursku u roku od osam dana. U izvještaju se dalje

navodi da je dana 21.04.2014. godine nakon ostvarene telefonske komunikacije između

Zorana Lončar i Vasvije Ragipović dogovoreno preuzimanje robe oko 19:00 h, za novčanu

naknadu u iznosu od 500 KM. Istog dana oko 18:50 h Ragipović je došla na Aerodrom

Sarajevo i preuzela spornu robu, za navedeni iznos novca. Carinski službenik Zoran

Lončar je izvršio kopiranje putnih isprava državljana ... Kansiz Bahri, broj pasoša ... I tako

kopiranu ispravu zakačio uz potvrdu o privremnom zadržavanju robe navodeći da je

zadržana roba od strane navedenog državljanina ... vraćena u Istanbul letom kompanije

Turkish Airlines broj TK 1026 (u prilogu kopija Potvrde o zadržavannju robe, kopija putne

isprave ...državljanina i Vasvije Ragipović, te avionske karte na ime navedenog lica),

nakon čega je razdužio Potvrdu o privremenom zadržavanju robe i arhivirao predmet.

342. Sud je u pogledu navedenih inkriminacija cijenio i iskaz svjedoka Vasvije Ragipović

koja je na glavnom pretresu potvrdila da je znala carinike onako, iz viđenja, te da je

jednom “Zoku” zamolila kad joj je “pala” roba da joj pomogne. Vidjeli su se na aerodromu i

usput ga je pitala kako da to riješi sa robom. Ne sjeća se da su pričali na telefon. Kad joj je

pala roba plakala je Zoki, molila ga je da joj pomogne, jer ona od toga živi, udovica je.

Roba joj je vraćena na aerodromu, ne zna šta je on uradio. Dala je novac za carinu Zoki

oko 400 KM ili malo više, ne sjeća se. Navela je da joj je roba oduzimana i u maju mjesecu

i da nikad nije vraćena. Ne zna više nikoga od carinika po imenu, samo iz viđenja. Prilikom

unakrsnog ispitivanja svjedok je pojasnila da joj je oduzeta roba vraćena na aerodromu i tu

je i dala novac, imala je neke papire, ali ih nije sačuvala. Protiv nje se vodio prekršajni

postupak za to, platila je kaznu i to je završeno. Na upit optuženog Lončara, a potom i

predsjednika vijeća da potvrdi je li došla kod njega sa dvojicom Turaka kojima su predali

robu za Tursku, svjedok je nakon dužeg odugovlačenja, a potom i upozorenja Suda da

mora govoriti istinu, potvrdila da roba nije vraćena u Tursku. Ne zna kako se zove carinik

koji joj je oduzeo robu, pojašnjavajući da su bila dva visoka, te da joj nisu oni vratili robu.

343. Iz držanja ovog svjedoka jasno je vidljivo da se susteže od davanja odgovora na

pojedina postavljena pitanja, kao i da nastoji da prikaže što manjom ulogu optuženog.

Ipak, svjedok je u konačnici potvrdila sve bitne detalje, oko dogovora sa optuženim

Lončarom, visine iznosa novca, kao i mjesta predaje novca. Sa druge strane, Sud nije

prihvatio dio iskaza svjedoka u kojem navodi da se ne sjeća da je imala

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

157

telefonske kontakte sa optuženim, cijeneći da je iskaz svjedoka u ovom dijelu usmjeren na

umanjivanje, odnosno izbjegavanje krivične odgovornosti optuženog.


dana 19.04.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u vremenu od 19:47

sati prilikom pasoške kontrole evidentiran državljanin ..., Vasvija Ragipović. Iz Knjige



proizlazi da je Lončar dana 21.04.2014. godine, radio drugu smjenu u periodu od 14-24 h,

a Čaušević dana 19.04.2014. godine od 11-24 h, te optuženi Mašetić od 14-24 h.



Mašetić Mensur da je od Vrtagić Fehima primio novac u iznosu od 20 US dolara, na način

pobliže opisan u izreci presude.

346. Na prezentiranom snimku 52-82-2 se čuje kako Vrtagić govori “prijavi me”, govori

Mašetić “neću, skupo 183 KM je to, zato ja kažem nemoj to da te kamera ne slika, ja znam

da je to tebi puno”. Vrtagić govori da to prvi put nosi. Mašetić govori sve što je preko 200

KM ide 10% carine, a to je ljudima puno…, “zato kažem nemoj bolan, smanji”…a Vrtagić

govori “nema šta, ako treba tebi dati”… Mašetić govori „popićemo piće i hajd šuti, to ostavi

na piće, popijemo i zdravo“. Vrtagić odgovara “hvala ti”. Nastavljaju razgovor još kratko i

Vrtagić odlazi.

347. Sud je u pogledu navedenih inkriminacija u cijelosti poklonio vjeru svjedoku Fehimu

Vrtagić koji je na glavnom pretresu potvrdio da je dana 27.04.2014. godine, doputovao u

Sarajevo i da je to za njega bila trauma. Imao je 3-4 torbe, neki čovjek koji je radio na

aerodromu ga je presreo. Prije je bilo skeniranje torbi, te nije znao za carinu. Pitao ga je

šta ima za carinu, rekao mu je da ima pilu. Nije želio da je carini, jer je carinik tražio 160

KM. Bio je ljut, nije htio platiti, rekao mu je da da nešto ispod ruke. On je onda pogledao u

kameru i rekao cariniku “pa vidiš li da ovdje imaš kameru”, on je rekao da ne radi. Dao je

cariniku 20 dolara da ga se riješi i nije dobio nikakvu potvrdu za to.




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ... Fehim Vrtagić (što potvrđuje




od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je optuženi Mašetić dana 27.04.2014. godine,




optužnice, proizlazi iz prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, transkripata

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

158

presretnutih razgovora, iskaza svjedoka Vasvije Ragipović, te materijalnih dokaza optužbe

uloženih u spis.

350. Iz Analize prikupljenih dokaza (T-207) proizlazi da je telefonski broj 38765651378

korisnik Lončar Zoran ostvario 4 telefonska kontakata (2 puta primio poziv, 1 uputio SMS i

1 put primio SMS) sa telefonskim brojem 385911516664 NN korisnik (lice se predstavlja

kao Joško iz Splita). Tako iz presretnute telefonske komunikacije broj 456 proizlazi da je

dana 24.04.2014. godine, optuženi Lončar zaprimio poziv sa broja 385911516664, lice se

predstavilo kao Joško iz Splita, te u razgovoru spominje da je sljedeću nedjelju planirao na

put i pita Lončara kad radi i kad bi bilo najbolje, da se on po njemu „namjesti” a Lončar

odgovara da bi to najbolje bilo i da je drugo sve rizično, te mu govori da dođe ako može

dvadesetosmog ili dvadesetdevetog na veče na aerodrom, lice govori da mu je to rano, a

Lončar dodaje:” Onda, petak ili subotu znači drugog ili trećeg Maja, bolje bi bilo trećeg ako

možeš”, a Cvitanović odgovara: „Ajde vidiću kad ima i avion i sve pa ću vam se javiti

onda.” U komunikaciji od 24.04.2014. godine, Cvitanović poziva Lončara i govori da će

uzeti avion da bude na aerodromu trećeg maja i pita do kada on radi i hoće li biti dubinska

kontrola, na što Lončar odgovara:” Ma mislim da da neće ali dobro ja kad sam ti ja reko

onda biće tako ajde.” U presretnutoj komunikaciji od 25.04.2014. godine, broj 464

Cvitanović putem SMS poruke obavještava optuženog Lončara “..Zdravo, uzeo sam kartu.

3.5. sam tu oko 16-17 h”, a optuženi Lončar odgovara “Ok”.

351. Snimak 84-1 nadzorne kamere prikazuje dolazni terminal MAS, u kojem se nalazi

optuženi Lončar i gleda u pravcu trake gdje putnici čekaju prtljagu. Potom se kreće

hodnikom, a u susret mu dolazi Cvitanović gurajući kolica sa prtljagom, prvo ide Lončar,

Cvitanović za njim gura kolica. Zaustavljaju se iza rendgena i Joško Cvitanović optuženom

Lončaru daje putnu ispravu koju ovaj otvara, a potom odmah stavlja desnu ruku u desni

džep, te vraća pasoš Cvitanoviću, nakon čega se obojica udaljavaju u istom smjeru.




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ... Joško Cvitanović (što potvrđuje







353. Činjenično utvrđenje opisano u tački 66. izreke presude proizlazi iz sadržaja

presretnutih sms poruka, prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, iskaza

svjedoka Darija Vujica, te materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.

354. Tako iz transkripta broj 594 od 30.04.2014. godine, proizlazi da je optužena Tešić

dobila sms poruku sa broja 38763338884 (vlasnik priključka Darijo Vujica) sadržaja:

“Dobar dan, kako ste samo da vidim jeli radite u nedelju“, na što Tešić odgovara: “Da kad

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

159

dolaziš“, Vujica u sljedećoj sms poruci obavještava optuženu Tešić kako misli da će sletiti

oko 13:00, a Tešić odgovara „Važi“. U komunikaciji broj 598 od istog datuma Tešić na isti

broj telefona šalje sms poruku sadržaja:“Nemoj molim te puno zbog policije“, a Vujica

odgovara:“Jedan kofer ja a jedan supruga jeli može tako“, na što Tešić odgovara:“Ok“. U

sljedećoj sms poruci Tešić navodi:“Supruga pošto je ne znamo neka se javi meni i prodje“,

a Vujica odgovara:“Ok“

355. Konkretni događaj zadokumentovan je na snimkama broj 25 i 204 snimljene dana

04.05.2014. godine kamerom OSA-e BiH i MAS-a (86-1 i 86-3) koje su locirane u

službenim prostorijama UIO BiH i prostoru dolaznog terminala na Međunarodnom

aerodromu Sarajevo. Na relevantnom snimku 86-1 zabilježenom kamerom MAS-a koji

prikazuje dolazni terminal vidi se kako putnici dolaze na traku, uzimaju prtljag i kreću se

prema carini, vidi se i lice Darijo Vujica sa suprugom. Snimak 86-2 prikazuje stražnji dio

službene prostorije u kojoj razgovaraju optuženi Tešić, Mašetić i Hanjalić, o sunčanim

naočalama koje je optuženi Mašetić dobio na poklon, nakon čega Tešić i Hanjalić odlaze iz

prostorije, a optuženi Mašetić ostaje, sjedeći za radnim stolom. Nakon toga, u prostoriju

ponovo ulazi optužena Tešić, prilazi stolu gdje sjedi optuženi Mašetić, te mu desnom

rukom ispod stola daje određeni iznos novca, koji optuženi Mašetić pridružuje smotuljku

novca koji je neposredno prije toga izvadio iz desnog džepa pantalona.

356. Svjedok Darijo Vujica potvrdio je na glavnom pretresu da je trgovac tekstilom, da je

tokom 2014. godine robu nabavljao u Istanbulu, te da je dio robe nekad nosio sa sobom.

Naveo je da je od carinika poznavao gospođu Branku, te da je 5-6 puta godišnje išao u

Tursku. U slučaju kada je imao veću torbu sa sobom prolazio je carinski postupak

pojašnjavajući da je plaćao od 100 do 200 KM na ime carine. Ne sjeća da li je dobijao

potvrde za to. Prema ocjeni Suda navedeni svjedok nije ponudio konkretne podatke koji bi

mogli biti od bitnog značaja za donošenje odluke u vezi sa konkretnom inkriminacijom.

Ipak, svjedok je potvrdio da je trgovac tekstilom, da je putovao u Tursku po robu, te da od

carinika poznaje optuženu Tešić, te mu je Sud u tom smislu poklonio vjeru.

357. Njena tvrdnja da ništa ne zna da li je sporne noći neko dolazio u Zoranovu kuću, te

njen odgovor, na upit drugooptuženog, da li se sjeća da je nastradaloj Enisi Šahinović

dozvolila da koristi toalet, da je nije vidjela, po ocjeni Suda dovodi u sumnju iskaz ovog

svjedoka, koji je očito usmjeren da od optuženog otkloni ili umanji krivičnu odgovornost.


dana 04.05.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u vremenu od 13:40

sati prilikom pasoške kontrole evidentiran državljanin ..., Darijo Vujica. Iz Knjige evidencije

o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju


proizlazi da je optužena Tešić dana 04.05.2014. godine, radila prvu smjenu u periodu od

05-17 h.


359. Tačkom 86. izmijenjene optužnice koja odgovara tački 67. izreke presude, tereti se

optuženi Lončar Zoran da je od kontrolisanog lica Đipa Mirsade primio novac u iznosu od

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

160

30 Eura, na način pobliže opisan u izreci presude.

360. Prezentirani video snimak 204 prikazuje dolazni terminal MAS, prikazuje dolazak

putnika na dolazni terminal aerodorma, dolazak na traku, putnici uzimaju prtljag i kreću se

prema carini. Na snimku 91-1 se vidi ulazak optuženog Lončara u stražnji dio službene

prostorije, kopira dokumenta, a za njim ulazi lice Mirsada Đipa, prilikom čega mu se

obraća “..ovo mi je od karte ostalo, možel’ kafa..” govori mu da joj vrati pasoš i da ide,

Lončar govori ne može, ona insistira i govori “kafa jedna” Lončar pokazuje konkludentnom

radnjom da ne govori, na što lice govori “kancelarija nema” i dodaje “nasekirana sam da se

tresem..dajte mi samo da idem, radite šta god hoćete..”, nakon čega odlazi u dio

kancelarije koji nije pod nadzorom. Lončar uzima dokumente sa kopira i odlazi za njom u

prvi dio kancelarije. Istog dana, na snimku nadzorne kamere mjenjačnice MAS (43), vidljiv

je dolazak optuženog Lončara u 20.03 h, na šalter mjenjačnice, gdje daje 30,00 EUR-a u

apoenima od 1x10,00 EUR i 1x20,00 EUR, te vrši zamjenu navedene valute u novčanu

protuvrijednost u KM.

361. Sud je u odnosu na ovu inkriminaciju, u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka Mirsade

Đipa, koja u potpunosti potvrđuje navode optužnice, cijeneći njen iskaz uvjerljivim i njeno

držanje na Sudu iskrenim. Naime, svjedok je u svom iskazu na glavnom pretresu navela

da se bavi trgovinom, robu nabavlja u BiH i Istanbulu gdje ide 5-6 puta godišnje. Dana

21.05.2014. godine, kada je sletila na aerodrom Sarajevo uzela je kofer, zaustavljena je od

strane uniformisanog lica i zamoilo je da otvori kofer. U njemu su bile njene lične stvari i

pokloni za porodicu. Carinik je rekao da treba platiti carinu, a ona je odgovorila da nema

na šta platiti. Kopirao je pasoš i rekao joj da je dužna 180 KM, rekla je da nema para,

prepirali su se tu malo. Ušla je u kancelariju koja je bila iza i rekla da ima kod sebe 30

Eura. Kad je carinik izašao, novac je stavila pod tastaturu i rekla da nema više, on je rekao

da joj neko donese novac naknadno, a ona mu je odgovorila da ne može donijeti ono čega

nema, znala je da nema kući novca. Rekao joj je da izađe, stala je kod nekog stuba i

plakala, on je izašao, vratio joj je pasoš i rekao da je slobodna. Uzela je stvari i otišla kući.

Ne sjeća se je li dobila potvrdu ili neki račun, vjerovatno nije. Na upit branioca optuženog

Lončara svjedok je navela da je, ostavljajući novac na stolu, imala utisak da plaća carinu.




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ... Mirsada Đipa (što potvrđuje




od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je optuženi Lončar dana 21.05.2014. godine,



363. Ovom tačkom tereti se optuženi Lončar Zoran da je od kontrolisanog lica Huskić

Nermina primio novac u iznosu od 20 Eura i 20 US dolara, na način pobliže opisan u izreci

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

161

presude.

364. Relevantni video snimak 6-92-1 prikazuje stražnji dio službene prostorije u koju

ulazi optuženi Lončar u pratnji lica Nermina Huskić. Lončar kopira pasoš, a lice Nermin

Huskić pita optuženog “..kol’ko si ono rek’o…sto?” na šta optuženi odgovara “..četrdeset”,

nakon čega Nermin Huskić spušta na pult određenu količinu novca iz svog novčanika,

govoreći “140, to je 100 dolara jel tako”?. Odlaze u drugi dio kancelarije koji nije pod video

nadzorom, čuje se kako Lončar pita lice jel ide kući i govori…”hajd da ti ne bi čeko…”..čuje

se potom kako lice govori da ima 40....Istog dana, na snimku 92-2 nadzorne kamere

mjenjačnice MAS, vidljiv je dolazak optuženog Lončara u 15:44 h, na šalter mjenjačnice,

gdje daje prvo novac u US valuti, a potom i u Eurima, te vrši zamjenu navedene valute u

novčanu protuvrijednost u KM..

365. Sve navedeno u cijelosti potvrđuje i svjedok Nermin Huskić, navodeći da je dana

28.05.2014. godine stigao na aerodrom u Sarajevo iz Amerike. Došao je na carinu

pojašnjavajući da pristup carinika nije bio dobar. Pitao ga je šta imaš u torbi, a on je

odgovorio da ima svašta, pojašnjavajući da je imao dva laptopa polovna. Carinik mu je

rekao da plati carinu 100 dolara. Uzeo je pasoš i nešto da piše, to je bilo u kućici. Htio je

da plati, a poslije mu je rekao da može dati 50 dolara. Imao je 20 dolara i 20 Eura, to je

dao, nije imao više sitno, a za to nije dobio nikakav papir. Kad je vraćao stvari u torbu

počeo je psovati i aerodrom i sebe i carinu, bio je ljut, jer je dao novac ni za šta. Pitao je

vozača koji je došao po njega da ga sačeka da to sve prijavi, ali vozač je žurio i nije ništa

uradio. Na upit branioca optuženog svjedok je rekao da mu je rečeno da je 100 dolara

carina, a kad je htio da plati carinik mu je rekao da može dati i 50 i pocijepao je taj prvi

papir koji je pisao na 100 dolara. Sud je u potpunosti poklonio vjeru ovome svjedoku i

prihvatio njegov iskaz kao istinit, cijeneći da ovaj svjedok nije imao niti jedan razlog da

govori istinu, imajući u vidu njegovo iskreno držanje pred sudom i iznošenje činjenica i

okolnosti na koje je ispitivan bez zadrške.




prilikom pasoške kontrole evidentirano lice, državljanin ...Nermin Huskić (što potvrđuje


– prilog dokaza T-208). Da je optuženi Lončar dana 28.05.2014. godine, radio drugu

smjenu u periodu od 14-24 h Sud je utvrdio uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu

koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične

policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122).

367. Dakle, sve naprijed navedene činjenice posmatrane u međusobnoj vezi tvore tako

čvrst i zatvoren krug utvrđenih činjenica koje u svojoj ukupnosti ne mogu dovesti do

drugog zaključka od onog da su optuženi Sadiković Vehid, Lončar Zoran, Mašetić Mensur,

Keč Maid, Tešić Branka i Hanjalić Muhamed izvršioci predmetnih krivičnih djela, te

navedeni zaključak Suda odbrana ničim nije dovela u pitanje.

368. Odbrana optuženih, izvođenjem svojih dokaza nastojala je osporiti tezu Tužilaštva

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

162

BiH da su optuženi počinili krivična djela koja su im optužnicom stavljena na teret. U tom

smislu saslušani su svjedoci Keč Taufik, te optuženi Mašetić Mensur, Keč Maid i Lončar

Zoran u svojstvu svjedoka.

369. Svjedok Keč Taufik (svjedok odbrane optuženog Lončar Zorana), u svom iskazu na

glavnom pretresu opisao je postupak carinskih procedura carinjenja robe. Naveo je da

carinski organi vrše kontrolu preko svojih organa, inspektora za sve oblasti. Kontrolu robe

na granici vrše carinici na graničnom prelazu, što je regulisano pravilnikom koji propisuje

taj postupak. Svjedok navodi da, u slučaju da carinik nakon obavljenog pregleda robe,

primijeti da roba ima komercijalni karakter, šalje lice u svoj odjel gdje je šef smjene i vrši se

pregled robe, te provjerava ima li putnik fakturu za robu, dodajući da carinik zna otprilike

koliko koja roba vrijedi, te da može prihvatiti fakturu, a može i sam odrediti carinsku

vrijednost, to je njegova diskreciona ocjena. Naveo je da robu komercijalnog karaktera

carini Kargo centar, a na carinski punkt ide samo roba male vrijednosti (pokloni i lična

prtljaga). Vođa smjene vrši nadzor nad radom carinika, a potom šef, dodajući da postoje

grupe za inspekcijske poslove i grupa protiv krijumačerenja. Odgovarajući na unakrsna

pitanja svjedok je pojasnio da je razlika između CPD bloka i JCI u broju podataka koji se

unose, da je CPD skraćeni carinski postupak, jer se on odmah rješava i faktički mijenja

rješenje. Naveo je da je UIO isključivo nadležna za pokretanje carinskog postupka, a DGS

(GP BiH) u slučaju kad nađu na terenu carinsku robu može samo da je proslijedi carini.

Poznato mu je da se na određenu robu može plaćati samo PDV bez carinske stope,

pozivajući se pritom na zaključene sporazume BiH sa EU (Turskom i Švicarskom), ta da

postoji Uputstvo kojim je regulisano do koje vrijednosti se na robu iz Turske plaća samo

PDV. Navodi dalje da je radio u carinarnici Sarajevo, te da nikada nije radio kao carinik ni

na graničnom prelazu ni na aerodromu. Negira da postoji Pravilnik o načinu obavljanja

graničnih provjera i unosa podataka u putne isprave, da ima samo Uputstvo,

pojašnjavajući da pod Pravilnikom o carinjenju misli na Pravilnik o carinskom postupku u

putničkom prometu. Tvrdi da carinik putnika može pozvati u kancelariju ne samo u slučaju

kada primijeti robu komercijalnog karaktera, nego i u drugim slučajevima, pojašnjavajući

da carinik gleda sve („ono što mu zapadne za oko“) i da se sve plaća. Vrijednost robe

carinik procjenjuje na osnovu brošura i kataloga, ali i iskustveno, pojašnjavajući da carinik

može bez pregleda prihvatiti visinu vrijednosti robe koliko je rekao putnik. Rad carinskog

službenika može se kontrolisati na zahtjev nezadovoljne stranke ili carinskog organa.

Ponovio je da dubinske kontrole ne može raditi DGS, jer njihova nadležnost nije kontrola

putnika i carine, nego kontrola aerodroma. Na upit tužioca, a vezano za biletarlne

sporazume i uputstvo o mogućnosti plaćanja samo PDV-a na robu, da li zna koji je to

sporazum sa Turskom svjedok je izjavio da ne zna.

370. Iskaz ovog svjedoka, osim u dijelu nespornih činjenica vezanih za obavezu carinika

da pregleda robu koju putnik nosi sa sobom, te u slučaju procjene da lice ima sa sobom

robu komercijalnog karaktera istog uputi na carinjenje, Sud nije mogao prihvatiti kao

relevantan za konačno odlučivanje u ovoj krivičnopravnoj stvari. Ovo prije svega što je

sam svjedok potvrdio da nikada nije radio na graničnom prelazu niti na aerodromu, pa je

ocjena Suda da svjedok ne raspolaže relevantnim saznanjima niti praksom kada je u

pitanju provođenje carinkog postupka na istim. Takođe, Sud nije prihvatio ni navode

svjedoka u dijelu u kojem tvrdi da DGS (sada GP BiH) nema nadležnost da vrši

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

163

kontrolu putnika i carine, nego samo kontrolu aerodroma, cijeneći da je isti u suprotnosti

sa iskazom svjedoka Emira Kulaglića koji je pojasnio nadležnost GP BiH, kao i članom 31.

i 32. Zakona o graničnoj kontroli BiH (Sl. glasnik BiH br. 53/09, 54/10 i 47/14), te članom

36. stav 1. i 2. Pravilnika o načinu obavljanja graničnih provjera i unosa podataka u putne

isprave (Sl. glasnik BiH br. 103/14) u kojem je propisano: ”Granične provjere stvari u

pravilu vrše se vizuelnim pregledom, a prema ukazanoj potrebi mogu se koristiti tehnička

pomagala...“, te da “…policijski službenik GP BiH može po ukazanoj potrebi, odnosno po

vlastitoj procjeni zahtijevati od lica koje prelazi državnu granicu da pokaže predmete koje

ima kod sebe ili koje sa sobom nosi…kako bi izvršio pregled istih“. Iz odgovora svjedoka

jasno je vidljivo da isti poistovjećuje određene propise iz oblasti carina, dok za pojedine

propise nije čuo odnosno ne zna da postoje, što sve u konačnici upućuje na zaključak da

svjedok nije ponudio konkretne i relevantne odgovore koji bi bili od značaja za konačno

donošenje odluke Suda.

371. Optuženi Mašetić Mensur, Lončar Zoran i Keč Maid, negirali su u svojim iskazima u

svojstvu svjedoka počinjenje krivičnog djela za koje se optužnicom terete.

372. Optuženi Mašetić pojasnio je na glavnom pretresu da u UIO radi od 1999. godine,

da je carinski posao jako težak i stresan, da se susreće sa raznim ljudima, te da su stalno

izloženi nekim zahtjevima. U vezi sa zlatom ističe da je to roba na granici kao i svaka

druga. Odgovarajući na pitanja branioca pojedinačno po tačkama optužnice za koje se

tereti, optuženi pojašnjava da je posao takav, da su ga putnici znali počastiti nekim

iznosom, otprilike 10-20 KM, ali ne više, negirajući da je primljeni novac dijelio sa

kolegama. Potvrđuje da je zamolio Ernadu Mujić da mu kupi cipele u Beču, dodajući da joj

je dao novac za to. U pogledu Kineza pojasnio je da obično dolaze avionom, te da ih zbog

nekih predrasuda stalno plaše da ne smiju ništa prenositi. U nastavku izlaganja osporio je

pojedine tačke navodeći da ne poznaje putnike, da nije gledao ni njih ni robu, te da su to

sve nebuloze, zatim da se u pojedinim slučajevima radilo o robi koja nije bila za carinjenje,

da se nije moglo desiti da je određenog dana u istoj smjeni sa drugim šefom smjene kao i

da je normalno za očekivati da kada putnik dolazi iz Amerike počasti cijelu smjenu. Dodao

je da nikada nije ni prekršajno odgovarao, da je iznos novca za 15 tačaka za koje se tereti

600 KM, te da je neshvatljivo da jedanaest ljudi zbog ovoga ne radi dvije i po godine. U

unakrsnom ispitivanju svjedok je pojasnio da je tačno da je dobio sunčane naočale na

poklon, te potvrdio da je jedne prilike radio zajedno sa Lončar Zoranom u smjeni,

pojašnjavajući da su svi međusobno mijenjali smjene. Ponovio je da ga nikad niko nije

častio sa 50 ili 100 KM, da sa ostalim kolegama nije dijelio novac niti ga je zadržavao za

sebe.

373. Optuženi Lončar Zoran naveo je da je u zadnje vrijeme radio kao vođa smjene na

aerodromu Sarajevo. Nikad u toku karijere nije kažnjavan ni disciplinski ni bilo kako.

Zadaci vođe smjene su da vodi smjenu, tu su još najmanje dva radnika, nekad i više, da

rukovodi i gleda kako ljudi rade, te da riješi problem, dodajući da je carina samostalan

organ u radu i donošenju odluka. Prolazeći u direktnom ispitivanju kroz svaku pojedinu

tačku, naveo je da se ne sjeća dosta događaja, te da dosta svjedoka nije nikad vidio.

Pojasnio je da je bilo puno Kineza, kod njih se uvijek moglo naći najviše hrane, koja je

čudna i ima neugodan miris. Naveo je da je carinik 37 godina, da je pored njega prošlo

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

164

milion ljudi tokom radnog vijeka, te se pojedinih putnika uopšte ne sjeća. Pojedinih

svjedoka se tek sjetio u sudnici (Nada Janjić, Selver Saračević, Mirsada Tarić, Alema

Kordić…), a većine događaja se uopšte ne sjeća ni putnika ni robe. Pojasnio je da da su

sve tačke optužnice koncipirane na način da je stranka došla, da su pregledali prtljag i

pronašli nešto, te da su takve tvrdnje neosnovane, jer niko ne zna ni šta je kad od robe

pronađeno niti koliko je vrijedilo. Navodi da su uzimali pasoše i putnike uvodili u službenu

prostoriju zbog velikuh gužvi iz kojeg razloga su im pomoć pružali Maid i ponekad šef,

dodajući da mu zakon daje pravo da robu pogleda ili ne. Sjeća se Vasvije Ragipović

pojašnjavajući da je nekako našla njegov broj telefona i kad mu je rekla šta je u pitanju

rekao joj je da se roba mora vratiti, nakon čega je ista pronašla dva Turčina i torbe vratila

nazad u Tursku. Što se tiče video snimaka iz mjenjačnice, pojašnjava da je njegova bivša

supruga nakon brakorazvodne parnice dobila po nagodbi 50.000 KM. Imao je nešto novca

kod sebe, ali ne sve, te je prodao plac koji je imao za 15.000 Eura. Supruga je htjela novac

u KM valuti i tad je počeo da mijenja novac, dodajući da je promijenio sigurno oko 5-6.000

Eura. Pojašnjavajući snimke na kojima se vidi kako razmjenjuje novac sa kolegama, naveo

je da je to bio novac za doručak, te da je par puta pozajmio novac od Zije koji je vratio.

Negira da se mogla desiti situacija da dvojica vođa smjene rade u isto vrijeme. Dodao je

na kraju da je u konkretnom slučaju napravljena fama ni oko čega, te da oni nisu nikakva

kriminalna organizacija.

374. I optuženi Keč Maid svjedočio je u korist svoje odbrane gdje navodi da je

namještenik, te da ima manju odgovorost od službenika sa visokom stručnom spremom. U

CI Aerodrom radio je carinski nadzor i smještaj roba do određivanja carinskih procedura

na kojim su radili. carinski inspektori sa visokom stručnom spremom. Radio je u Kargu

gdje je provodio većinu vremena, ali i na putničkom prometu kao ispomoć, jer se znalo

desiti da nekoga nema na poslu. U putničkom prometu je radio na nadzoru putnika,

pojašnjavajući pritom način carinske kontrole, da ima crvena i zelena zona (zelena je bila

bez robe za prijavu –slobodan prolaz). Robu komercijalnog karaktera u pučkom prometu

nikad nije carinio, jer to uvoze obično pravna lica za dalju prodaju. Odgovarao je

disciplinski sa kolegicom Brankom Tešić zbog nepoštivanja pravila službe i oslobođen je

odgovornosti, dodajući da su u navedenom postupku bili isti svjedoci, da je isti činjenični

opis, vrijeme i mjesto kao u optužnici. Novac koji mu je oduzet dobrovoljno je predao,

pojašnjavajući da je isti bio namijenjen za ekskurziju djetetu, te da je novac dobijao od

sestre iz Njemačke. U pogledu tačaka optužnice koje su mu stavljene na teret, odgovarao

je većinom da nije vidio ništa, te da se ne sjeća ničega. Pojasnio je da nije vidio kako

Zoran uzima novac, da se pojedinih putnika i događaja uopšte ne sjeća, kao i da je u

pojedinim slučajevima carina plaćena i izdat CPD blok. Tokom unakrsnog ispitivanja,

svjedok potvrđuje da se njegovo ime spominje u 19 tačaka optužnice, te da je u četiri

događaja od 26.02.2014. godine on radio i da se on nalazi u službenoj prostoriji. Negira da

je uzimao višak novca od carina i dodaje da nikad u životu nije uzeo novac. Sam je po

slobodnoj ocjeni procjenjivao robu i postupao po pravilnicima, te po moralu i etici.

375. Ovakve iskaze optuženih Mašetić Mensura, Lončar Zorana i Keč Maida Sud je

cijenio neuvjerljivim, te sračunatim da otklone krivičnu odgovornost od sebe, prije svega

što je većina njihovih odgovora koji se odnose na bitne, činjenične dijelove optuženja, data

u smislu da se ne sjećaju određenog događaja ili da nisu ništa vidjeli. Iskazi

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

165

optuženih u svojstvu svjedoka naročito su neuvjerljivi u dijelu u kojem navode da nisu

primali novac od kontrolisanih lica u vidu dara kako bi ostvarili određene pogodonosti u

carinskom postupku, nego da se radilo o neznantnim iznosima koje su lica ostavljali da se

počaste u znak zahvalnosti za korektno ponašanje carinika, kao i u dijelu da novac nisu

dijelili između sebe. Ovakvi navodi u suprotnosti su sa provedenim dokazima u toku

postupka, prije svega prezentiranim video snimcima, na kojima se u pojedinim opisanim

događajima vidi kako lica daju veći broj (bunt) novčanica, zatim iskazima saslušanih

svjedoka, gdje su pojedini svjedoci potvrdili da je postojala „tarifa“ za nesmetan prolazak

carine, kao i iskazima optuženih Tešić Branke i Hanjalić Muhameda, datim na zapisnik u

istrazi gdje su potvrdili da se dešavalo da putnici ostave novac koji su na kraju smjene

dijelili između sebe i da je to bio prećutni dogovor carinika. Za Sud su posebno neuvjerljivi

i navodi optuženog Lončar Zorana u dijelu gdje pojašnjava da je novac koji je razmjenjivao

na mjenjačnici aerodroma dobio na ime prodaje placa (za 15.000 Eura), kao i da je isti

mijenjao kako bi supruzi mogao dati novac u KM valuti, cijeneći ovakvu konstrukciju

nelogičnom i neuvjerljivom, te u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima (na

prezentiranim video snimcima vidi se kako optuženi pored novca u Eurima mijenja i druge

valute kao što su US dolari).

376. Sud je u skladu sa svojom zakonskom obavezom izvršio uvid i u materijalne dokaze

odbrane optuženih Mašetić Mensura, Tešić Branke i Keč Maida (O-III.2; O-V.1; O-V.2; O-

VI.1; O-VI.2; O-VI.3; O-VI.5, kao i Krim - obavještajne izvještaje Granične policije BiH - T-

56 - zajednički dokaz Tužilaštva BiH i odbrane optuženih Mašetića i Tešić), te ocijenio da

navedeni dokazi nisu mogli ishoditi drugačije rješenje ove krivičnopravne stvari, s obzirom

da isti nisu od bitnog uticaja za odlučivanje, a da je pritom stanje stvari dovoljno

razjašnjeno na osnovu ostalih provedenih dokaza.

377. Na osnovu svega naprijed navedenog, utvrđeno je da su optuženi Sadiković Vehid,

Lončar Zoran, Mašetić Mensur, Keč Maid, Tešić Branka i Hanjalić Muhamed počinili

krivična djela koja su im optužnicom stavljena na teret, a kako je to precizirano tačkama 1-

68. izreke ove presude.

378. Postupanje optuženih u dijelu njihovih ovlaštenja koja se odnose na predmet

optuženja, regulisano je Uputom o carinskom postupku u putničkom prometu (Službeni

glasnik BiH, broj 48/13), propisom kojim je određen način prijavljivanja robe u putničkom

prometu, provođenje carinskog nadzora i postupka nad robom koju putnici nose sa sobom

pri ulasku i izlasku iz carinskog područja Bosne i Hercegovine, te druga pitanja u vezi s

carinskim nadzorom i postupkom u putničkom prometu. Tako je navedenim propisom

regulisana obaveza putnika da prijave robu koju unose ili iznose sa carinskog područja

BiH, bilo usmenom prijavom ili podnošenjem pisane carinske prijave, zatim da je od

plaćanja uvoznih dadžbina oslobođena roba nekomercijalnog karaktera (dakle roba koja

nije namijenjena daljoj prodaji), a čija carinska vrijednost nije veća od 200 KM, kao i

određene pojedinačne količine akciznih roba koje se oslobađaju uvoznih dadžbina.

Nadalje, propisano je da putnik koji pri dolasku unosi nekomercijalnu robu preko količine i

vrijednosti za koju se može odobriti oslobađanje od plaćanja uvoznih pristojbi sukladno

članku 2. Priloga Zakona, a namijenjena je za njegovu osobnu uporabu ili za uporabu

njegovog kućanstva i ukupna joj carinska vrijednost ne prelazi 1.500,00 konvertibilnih

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

166

maraka, tu robu prijavljuje usmenom carinskom prijavom ulaznom graničnom carinskom

uredu i ista se carini u skraćenom carinskom postupku. Dakle, ukoliko carinik utvrdi da

putnik sa sobom nosi robu nekomercijalnog karaktera vrijednosti preko 200 KM, a manjoj

od 1.500 KM, takvu robu će cariniti u skraćenom carinskom postupku po jedinstvenoj

carinskoj stopi. Robu komercijalnog karaktera, odnosno robu koja je namijenjena daljoj

prodaji, nije moguće cariniti u ovom postupku.

379. Na osnovu provedenih dokaza, prije svega prezentovanih video snimaka jasno je

vidljiv jedan stereotip ponašanja carinika: ulaze u službenu prostoriju UIO, pregledaju

putne isprave koje odmah ne vraćaju kontrolisanim licima, nego iste drže u rukama,

opetovano listaju, stavljaju u džepove svojih službenih uniformi, odlažu na stol ili stavljaju u

ladicu tog stola. Čak je i optuženi Zoran Lončar u svom iskazu u svojstvu svjedoka

prepoznao ponavljanje i uočljivost takvog ponašanja, odnosno očiglednost namjere koja

stoji iza toga, navodeći da mu to daje sigurnost da se kontrolisano lice neće udaljiti iz

službene prostorije i da mu daje uvid u učestalost putovanja tog lica, a na osnovu čega

stvara sliku o tom licu. Analizom relevantnih video snimaka vidljivo je kako kontrolisana

lica u službenu prostoriju ne ulaze sa robom, a u rijetkim slučajevima kada prtljag unose

sa sobom carinici isti ne otvaraju niti vrše pregled robe, nego odmah uzimaju novac koji im

putnici ponude, odnosno zadržavaju lica u prostoriji dok isti ne pristanu na traženje dara, a

sve kako bi izbjegli ili platili manji iznos carinskih dadžbina. Nadalje, prezentovani video

snimci potvrđuju kako optuženi pojedine putnike zadržavaju u službenim prostorijama

duže od ostalih građana, da se u pravilu radi o istom krugu lica koja su poznata ovlaštenim

službenim osobama, zatim situacije u kojima se optuženi i kontrolisana lica dogovaraju,

cjenkaju i „pogađaju“ za cijenu koju trebaju platiti, a što je u većini slučajeva rezultovalo

činjenicom da licima nisu izdate potvrde o plaćenoj carini (CPD blok). Neki od svjedoka

Tužilaštva potvrdili su da je postojala i „tarifa“ za nesmetan i nekontrolisan prolazak

carinske kontrole. Da su u konkretnom slučaju kontrolisana lica davali dar carinicima,

odnosno da je bilo „čašćavanja“ potvrdio je i optuženi Mašetić Mensur u svojstvu svjedoka

navodeći da je čašćavanja bilo i da će biti, jer je to takav posao. Optuženi Tešić Branka i

Hanjalić Muhamed na zapisnik u istrazi takođe su potvrdili da se znalo desiti da ih putnici

počaste. Optužena Tešić je pojasnila da se znalo desiti da uzmu novac od putnika i da tom

prilikom ne izdaju CPD blok za što im putnici ostave nešto novca na kafu, uglavnom od 10-

50 KM ili Eura, te da su sav uzeti novac u jednoj smjeni dijelili između sebe, a optuženi

Hanjalić je potvrdio da je podjela novca od „čašćavanja“ bio prećutni dogovor carinika.

380. Analizom sadržaja prezentiranih video snimaka, koji, kada se dovedu u vezu sa

iskazima većine saslušanih svjedoka, utvrđeno je da optuženi-carinici, u većini

inkriminacija opisanih u izreci presude, kontrolisanim licima, a nakon što isti prijave robu

usmenim putem, nisu izdavali potvrdu o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu

usmenim putem (CPD), kako je to propisano odredbom čl. 16. Upute o carinskom

postupku, a novac koji su primali od navedenih lica zadržavali su za sebe, dok su u

manjem broju slučajeva, u kojima su licima izdavane potvrde, robu evidentirali po

slobodnom nahođenju (bez evidentiranja stvarne vrste i količine robe), pritom umanjujući

stvarnu vrijednost robe, te na taj način očigledno proizvoljno primjenjujući odredbe člana

16. Upute o carinskom postupku.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

167

381. Cijeneći sve naprijed navedeno, kao i vremenski kontinuitet počinjenja pojedinih

krivičnih djela (doslovno iz dana u dan), međusobno znanje i obavještavanje optuženih o

svakom pojedinačnom slučaju, raspodjela koristi stečene izvršenjem krivičnih djela, te

zajedničko izvršenje pojedinih krivičnih djela (kao saizvršioci), utvrđeno je van svake

sumnje da su radnjama optuženih Lončar Zorana, Mašetić Mensura, Keč Maida, Tešić

Branke i Hanjalić Muhameda, na način kako je to opisano u tačkama 2-68. izreke presude

ostvarena sva obilježja krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217.

stav 1. KZ BiH, u vezi sa članom 29. i 54. KZ BiH.

382. U odnosu na optuženog Sadiković Vehida, van svake je sumnje utvrđeno da su

radnjama optuženog ostvarena sva obilježja krivičnog djela Zloupotreba službenog

položaja ili ovlaštenja, u vidu omogućavanja naprijed navedenim optuženim

primanje/zahtijevanje novca/darova, kao koristi koja je bila motiv za ostvarenje djela, s

obzirom na njegovo znanje kao nadređenog o svemu naprijed navedenom, njegovo

propuštanje da spriječi ili kazni takvo ponašanje, te konačno i njegovo učešće u raspodjeli

stečene koristi.

383. Bitno je, na kraju, napomenuti da provedenim dokazima odbrane nisu dovedena u

pitanje iznesena utvrđenja Suda. Naime, teza odbrane svih optuženih je da prilikom

obavljanja redovnih poslova carinskog nadzora nisu od putnika zahtijevali niti primali dar,

da su posao obavljali savjesno i po diskrecionoj vlastitoj procjeni da li je određena roba

komercijalnog karaktera ili ne, te da se znalo desiti da putnici ostave manji iznos novca na

kafu ili da se počaste, a nikako kao dar za određenu protuuslugu. Međutim, Sud ne

prihvata ovakvu odbranu cijeneći je konstrukcijom usmjerenom na izbjegavanje vlastite

krivične odgovornosti optuženih, te u suprotnosti sa izvedenim dokazima u toku postupka.

Ovo posebno ako se ima u vidu da su na pojedinim snimcima prezentiranim na glavnom

pretresu uočljiva neprimjerena ponašanja pojedinih carinskih službenika u smislu da se

svađaju sa putnicima, raspravljaju oko novčanog iznosa koji putnik treba da plati, vrše

pritisak na putnike koliko trebaju platiti, uz primjetna nezadovoljstva u slučajevima kada

dobiju manje novca od očekivanog (nazivanje pogrdnim imenima, istjerivanje iz

kancelarije, itd.).

384. Sud prihvata da su optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bili sposobni za

rasuđivanje i u mogućnosti da shvate i razumiju značaj svojih radnji, kao i da su potpuno

sposobni da donose odluke i da shvate njihov značaj. Dakle, iz naprijed iznesenih

činjenica potvrđenih izvedenim dokazima, Sud zaključuje da su optuženi postupali sa

direktnim umišljajem, vođeni motivom zarade, odnosno koristoljublja. U odnosu na

optuženog Sadiković Vehida, Sud zaključuje da je optuženi bio svjestan da kao ovlaštena

službena osoba, šef CI Aerodrom Sarajevo, neizvršavanjem svoje službene dužnosti

pribavlja sebi i drugima korist, odnosno da su optuženi Lončar Zoran, Mašetić Mensur,

Keč Maid, Tešić Branka i Hanjalić Muhamed, kao službene osobe u instituciji Bosne i

Hercegovine, carinici u UIO BiH, u namjeri postizanja ličnih interesa, tj. u cilju sticanja

protivpravne imovinske koristi za sebe i druge, zahtijevali i primili dar, da u okviru svojih

ovlaštenja izvrše što ne bi smjeli izvršiti i da ne izvrše što bi inače morali izvršiti, pritom

svjesni svog nezakonitog postupanja, pa to hoće.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

168

385. Konačno, da se u konkretnom radi o konstrukciji produženog krivičnog djela, Sud

polazi od činjenice da su ispunjeni propisani uslovi iz člana 54. stav 2. KZ BiH, prema

kojim odredbama produženo krivično djelo je učinjeno kada je učinilac s namjerom učinio

više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja s obzirom na način izvršenja, njihovu vremensku

povezanost i druge strane okolnosti koje ih povezuju čini jedinstvenu cjelinu. Po ocjeni

Suda, u konkretnom su ispunjeni ovakvi uslovi, pa u prvom redu su optuženi, što je vidljivo

iz činjeničnog opisa, izvršili više radnji koje su istovrsne, a međusobno odvojene od kojih

svaka pojedinačno sadrži sva zakonska obilježja istog krivičnog djela. Nesporno, u

poduzimanju tih radnji postoji određeni vremenski kontinuitet između pojedinačno izvršenih

krivičnopravnih radnji.

386. Takođe, iz načina njihova izvršenja proizilazi da su sve inkriminisane radnje sa

stanovišta običnog životnog i logičnog rezonovanja takve da predstavljaju kontinuiranu

djelatnost koja ima vid jedinstvene prirodne cjeline, te napokon da primjena konstrukcije

produženog krivičnog djela na konkretni slučaj nije u suprotnosti sa zahtjevima kriminalne

politike, koji su došli do izražaja u pozitivnom krivično-pravnim propisima. Isto tako, i druge

stvarne okolnosti poduzetih radnji povezuju ih da čine jednu jedinstvenu prirodnu cjelinu,

jer postoji istovjetnost direktnog umišljaja, identičan način postupanja, isti oblik vinosti

zatim istovrsnost opšteg načina izvršenja krivičnog djela (činjenje), koje sve opravdavaju

konstrukciju produženog krivičnog djela.

Odluka o krivičnopravnoj sankciji

387. Za krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. Zakon je

kao minimalnu, propisao kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, a za krivično

djelo Primanje dara ili drugih oblika koristi, kaznu zatvora u trajanju od 1-10 godina.

388. Cijeneći konkretne radnje izvršenja krivičnog djela, te količinu kriminalne aktivnosti

optuženih u radnjama izvršenja krivičnog djela, a imajući u vidu opšta pravila o

odmjeravanju kazne iz člana 48. KZ BiH, Sud je optuženom Sadiković Vehidu izrekao

kaznu zavora u trajanju od 2 (dvije) godine, optuženom Lončar Zoranu kaznu zatvora u

trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, optuženim Mašetić Mensuru, Keč Maidu i

Hanjalić Muhamedu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, te optuženoj Tešić Branki

kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

389. Vodeći računa da se radi o krivičnom djelu počinjenom iz koristoljublja, Sud je svim

optuženim u skladu sa članom 41. i 46. KZ BiH, izrekao i novčanu kaznu i to optuženim

Sadiković Vehidu, Mašetić Mensuru, Keč Maidu, Hanjalić Muhamedu i Tešić Branki u

iznosu od 2.000,00 (dvije hiljade) KM, a optuženom Lončar Zoranu u iznosu od 4.000,00

(četiri hiljade) KM.

390. Prilikom utvrđivanja kazni za optužene, Sud je imao u vidu svrhu kažnjavanja,

brojnost radnji izvršenja, odnosno količinu kriminalne aktivnosti optuženih, uzimajući u

obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća.

391. Od olakšavajućih okolnosti na strani optuženog Sadiković Vehida Sud je cijenio da

je porodičan, te njegovu raniju neosuđivanost, a što proizlazi iz Izvoda iz

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

169

kaznene evidencije MUP-a RS, CJB Istočno Sarajevo, Stanica javne bezbjednosti Foča,

od 09.06.2014. godine (T-128), dok otežavajućih okolnosti Sud na strani optuženog nije

našao. Na strani optuženih Lončar Zorana, Mašetić Mensura i Tešić Branke, Sud je od

olakšavajućih okolnosti cijenio njihovu životnu dob, da se radi o starijim osobama, te

činjenicu da ranije nisu osuđivani29, dok je na strani optuženih Keč Maida i Hanjalić

Muhameda cijenio činjenicu da su porodični, optuženi Keč otac jednog djeteta, a optuženi

Hanjalić otac dvoje mldb. djece, kao i činjenicu da ranije nisu osuđivani30. Od otežavajućih

okolnosti na strani svih optuženih Sud je imao u vidu izraženu kriminalnu količinu i svijest,

način izvršenja, upornost u izvršenju, kao i brojnost radnji optuženih.

Pritvor

392. Na osnovu člana 56. KZ BiH, Sud je optuženim Sadiković Vehidu, Lončar Zoranu i

Keč Maidu, u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od

02.06.2014. godine do 01.07.2014. godine.

Oduzimanje predmeta

393. Sud je na osnovu člana 69. stav 1. tačka d) KZ BiH, a u vezi sa članom 74. stav 1. i

2. KZ BiH, prema optuženim Lončar Zoranu, Tešić Branki i Hanjalić Muhamedu izrekao

mjeru sigurnosti oduzimanja predmeta i to:

- Od optuženog Lončar Zorana, mobilni telefon marke „Nokia“, plavo-crne boje, sa

pripadajućom SIM karticom „M-tel“, serijskog broja: 893870508081250740 8, IMEI:

359742/04/450035/7, privremeno oduzet prema Potvrdi o privremenom oduzimanju

predmeta broj: 17-10-2-4/14 od 02.06.2014. godine;

- Od optužene Tešić Branke, mobilni telefon marke „Samsung“, crne boje, bez SIM kartice,

IMEI: 359234/04/934930/3 i mobilni telefon marke „HTC“, crno-bijele boje, sa ljubičastom

futrolom, sa pripadajućom SIM karticom, IMEI: 358280052313174, privremeno oduzeti

prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-7/14 od 02.06.2014.

godine;

- Od optuženog Hanjalić Muhameda, mobilni telefon marke „Samsung“, crne boje, sa ultra

SIM karticom pretplatničkog broja:061/134-342 serijskog broja: 8938761000300074806,

IMEI: 353667/02/221604/7, privremeno oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju

29 Iz Izvoda iz kaznene evidencije MUP KS, Uprava policije od 06.06.2014. godine (T-129) proizlazi da

optuženi Lončar Zoran nije evidentiran u kaznenoj evidenciji; Iz Izvoda kaznene evidencije MUP-a Srednjo-bosanskog kantona, PS Gornji Vakuf-Uskoplje od 06.06.2013. godine (T-132), proizlazi da optuženi Mašetić Mensur ne prolazi kroz kaznene evidencije koje se vode kod nadležne PS; 30

Iz Izvoda iz kaznene evidencije MUP-a RS, CJB Istočno Sarajevo, Stanica javne bezbjednosti Foča, od 20.01.2015. godine (T-131) proizlazi da optuženi Hanjalić Muhamed, prema podacima iz kaznene evidencije navedene CJB nije osuđivan; Iz Izvoda iz kaznene evidencije MUP-a RS, CJB Bijeljina od 10.06.2014. godine (T-130) proizlazi da optuženi Keč Maid ne prolazi kroz kaznenu evidenciju navedenog Centra.

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

170

predmeta broj:17-10-2-5/14 od 02.06.2014. godine, cijeneći da se radi o predmetima koji

su bili upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela.

Oduzimanje imovinske koristi

394. Prema opštem načelu da niko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu

izvršenjem krivičnog djela, Sud je u skladu sa članom 110. i 111. KZ BiH, donio odluku

da se od optuženih Sadiković Vehida, Mašetić Mensura i Keč Maida, oduzme novac, kao

imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela, s obzirom da iz provedenih

dokaza proizlazi da su optuženi u više navrata primili različite iznose novca i u različitim

valutama i to:

- Od optuženog Sadiković Vehida novčani iznos od 112,00 KM, iznos od 940,00 Eura

(785,00 Eura+155,00 Eura) i iznos od 305,00 US dolara, privremeno oduzeti i

specificirani (sa navedenim serijskim brojevima) po Potvrdi o privremenom

oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-1/14 od 2.6.2014. godine;

- Od optuženog Mašetić Mensura novčani iznos od 830,00 Eura i iznos od 140,00 US

dolara, privremeno oduzeti i specificirani (sa navedenim serijskim brjevima) po


godine;

- Od optuženog Keč Maida novčani iznos od 870,00 Eura, privremeno oduzet i

specificiran (sa navedenim serijskim brojevima) po Potvrdi o privremenom

oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-3/14 od 2.6.2014. godine,

na način da se navedeni novčani iznosi, koji su ranije privremeno oduzeti, trajno

oduzimaju i isti će po pravosnažnosti presude biti uplaćeni u korist budžeta Bosne i

Hercegovine.

Troškovi krivičnog postupka

395. Optuženim Sadiković Vehidu, Lončar Zoranu, Mašetić Mensuru, Keč Maidu, Tešić Branki i Hanjalić Muhamedu je, u skladu sa članom 188. stav 1. ZKP BiH, u vezi sa članom 186. stav 2. ZKP BiH, naloženo da naknade troškove krivičnog postupka, o čemu će Sud odlučiti posebnim rješenjem, po pribavljanju potrebnih podataka.

II OSLOBAĐAJUĆI DIO PRESUDE

396. Optuženi Sadiković Vehid, Lončar Zoran, Mašetić Mensur, Šemdin Taufik, Keč

Maid, Tešić Branka, Hanjalić Muhamed, Burnazović Damir i Dudo Damir, oslobođeni su

usljed nedostatka dokaza, da su počinili krivičnopravne radnje opisane pod tačkama 1-16

oslobađajućeg dijela ove presude.

397. Prije svega, bitno je na ovom mjestu napomenuti da Sud na temelju provedenih

dokaza nije utvrdio da su optuženi Sadiković Vehid, Lončar Zoran, Mašetić Mensur,

Šemdin Taufik, Keč Maid, Tešić Branka, Hanjalić Muhamed, Burnazović Damir i Dudo

Damir, počinili krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, a

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

171

kako je to postavljeno činjeničnim opisom optužnice, odnosno da su kao pripadnici

djelovali u sastavu organizovane grupe. Niti jedan od provedenih dokaza ne potvrđuje ovu

tezu Tužilaštva, kako iskazi svjedoka, tako i uložena materijalna dokumentacija, te su isti

oslobođeni i tog dijela optužbe.

Tešić Branka i Dudo Damir, pod tačkom 8. Optužnice od 04.01.2017. godine,

398. Sud nije mogao van svake razumne sumnje utvrditi krivičnu odgovornost optuženih

Tešić Branke i Dudo Damira, na način kako je to opisano u tački 8. optužnice. Na osnovu

provedenih dokaza od strane Tužilaštva na kojem je teret dokazivanja, Sud nije našao

dokazanim da je, nakon što je optuženi Hanjalić Muhamed, od Saračević Selvera primio

novac u njima poznatoj valuti i iznosu, propustivši suprotno čl. 16. Upute o carinskom


za robu prijavljenu usmenim putem (CPD), odnosno da robu uputi na redovni carinski

postupak, potom tako primljeni novac, u prisustvu Tešić Branke, predao Dudo Damiru,

cijeneći da izvedeni dokazi nemaju potrebnu snagu pouzdanosti i uvjerljivosti.

399. Naime, iz prezentiranog video snimka proizlazi da je kontrolisano lice Selver

Saračević, po ulasku u službenu prostoriju spustio određeni iznos novca na sto koji uzima

optuženi Hanjalić, nakon čega izlaze zajedno iz kancelarije. Na sljedećem snimku je

vidljivo kako Dudo Damir stoji ispred kancelarije, Hanjalić izlazi, kratko se s njim zadržava i

vraća se u kancelariju, uzima novac iz radnog stola, Branka Tešić poziva Dudo Damira da

uđe u kancelariju, te odlaze u drugi dio kancelarije koji nije pod video nadzorom, ništa se

ne čuje niti vidi, nakon čega se Dudo pozdravlja s njima i odlazi. Dakle, sadržaj

relevantnog video snimka, ne potvrđuje da je u konkretnom slučaju došlo do razmjene

novca, odnosno da je optuženi Hanjalić u prisustvu Tešić Branke dao bilo kakav novac

Dudo Damiru, a niti svjedok Selver Saračević u svom iskazu potvrđuje navedeno. Naime,

svjedok je opisao postupak kontrole, navodeći da mu je dva puta izdata potvrda, jednom

nije i taj put je platio cariniku 100-150 KM. Potvrdio je da ne poznaje Dudo Damira, te da je

jednom kontrolisan u kancelarijama aerodroma, ali da Dudo tom prilikom nije ništa tražio

od njega niti ga je nečim uslovljavao. Kod takvog stanja stvari, Sud je jedino mogao, po

principu in dubio pro reo, donijeti presudu kojom se optuženi Tešić Branka i Dudo Damir

oslobađaju od optužbe da su počinili krivično djelo koje im je stavljeno na teret.

Mašetić Mensur, pod tačkom 20. i 56. Optužnice, te Mašetić Mensur i Keč Maid pod

tačkom 54. Optužnice od 04.01.2017. godine,

400. Sud je obrazloženje odluke u odnosu na tačke 20., 54. i 56. optužnice dao na ovom

mjestu, s obzirom da se u sva tri opisana događaja, kao lica koja navodno daju dar,

pojavljuju NN lica. Tako u odnosu na optuženog Mašetić Mensura i tačke 20., 54. i 56.

optužnice, te u odnosu na optuženog Keč Maida i tačku 54. optužnice, Sud nije mogao

van svake sumnje utvrditi činjenične navode opisane u navedenim tačkama. Naime,

Tužilaštvo izuzev video snimaka nije ponudilo nijedan konkretan dokaz koji bi potvrdio

navode iz optužnice. Kao što to proizlazi iz sadržaja relevantnih snimaka, u sva tri opisana

događaja radi se o NN licima koja optuženom Mašetiću navodno daju dar u vidu novca, a

koji novac, kako to proizlazi iz opisa tačke 54. optužnice, Mašetić dijeli sa optuženim Keč

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

172

Maidom. Odbrana je ulaganjem svojih dokaza ukazala na bezuspješan pokušaj policijskih

službenika da utvrde identitet pojedinih NN lica koja se navode u optužnici. Tako iz

službene zabilješke GP BiH od 08.08.2014. godine (dokaz O-III.2), proizlazi da su policijski

službenici PU Živinice u toku istrage obavili informativni razgovor sa licem Poljić

Mevludinom na okolnosti izvršene carinske kontrole i davanja dara carinskom službeniku

Mašetić Mensuru dana 18.02.2014. godine (tačka 2. oslobađajućeg dijela presude).

Međutim, pri kontaktu sa navedenim licem utvrđeno je da isti liči NN osobi koja je bila

predmet kontrole navedenog dana, ali da se ne radi o tom licu, te kako osoba nije nikada

identifikovana, u događaju od 18.02.2014. godine, ostaje da se radi o NN licu.

401. Ako se ima u vidu da je Aerodorm Sarajevo javna ustanova gdje je cijeli prostor

pokriven kamerama i gdje se evidentira i kontroliše ulazak/izlazak svakog lica (a što je

tužilac naveo u ostalim tačkama optužnice), Sud nije mogao prihvatiti ovakvu činjeničnu

konstrukciju u kojoj nije utvrđen identitet osobe koja navodno nudi/daje dar. U konkretnom

slučaju nema ni izjava svjedoka (jer se radi o NN licima) koji bi eventualno potvrdili ili

opovrgnuli činjenične navode iz optužnice, što ostavlja u sumnji sva tri sporna događaja.

Konačno, iz izvedenih dokaza Sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je upravo novac

koji je optuženi Hanjalić navodno dobio od NN lica podijelio sa optuženim Keč Maidom, a

kako se to navodi u činjeničnom opisu tačke 54 optužnice, s obzirom da se na snimku

samo vidi kako isti spušta određeni iznos novca na sto, pritom ništa ne govoreći, koji Keč

kasnije stavlja u novčanik. Vodeći se naprijed ustanovljenim principima, Sud je donio

odluku kojom se optuženi Mašetić Mensur i Keč Maid oslobađaju od optužbe po ovim

tačkama izmijenjene optužnice.

Lončar Zoran, pod tačkom 38. Optužnice od 04.01.2017. godine

402. Također, u odnosu na optuženog Lončar Zorana i tačku 3. oslobađajućeg dijela

presude, odnosno tačku 38. optužnice, Sud nije mogao van svake sumnje utvrditi da je

optuženi Lončar od kontrolisanog lica Šoljić Edina dana 26.02.2014. godine, primio novac

u iznosu od 300 KM, budući da iz prezentiranog video snimka nije moguće utvrditi tačan

iznos i valutu koji je lice dalo, a ni svjedok Šoljić to nije potvrdio na glavnom pretresu.

Naime, svjedok je, opisujući događaj od 26.02.2014. godine, naveo da je prilikom carinske

kontrole otvorio feršlus na torbi, carinici su pogledali i rekli da to košta oko 100 KM carine.

Platio je 50 Eura koliko se sjeća starijem cariniku, pojašnjavajući da ne plaća inače carinu

u Eurima, ali nije imao novac u KM valuti. S obzirom na kontradiktornost sa iskazom koji je

svjedok dao u istrazi, tužilac je prezentirao izjavu, te pročitao dio iskaza koji se odnosi na

plaćanje u iznosu od 300 KM, da je carinik govorio daj još...na što je svjedok rekao da su

mu službenici, kada je pozvan na razgovor, rekli da ima snimak na kojem je dao 50 Eura,

zato je iznenađen s tim oko 300 KM i da je samo problem taj iznos od 300 KM. Ponovio je

da je na robu vrijednosti od 300 KM platio 50 Eura, a što potvrđuje i izdati CPD blok, broj

201410904126 (T-206) u iznosu od 96,10 KM od 26.02.2014. godine. Dakle, kako nema

čvrstih dokaza da je svjedok Šoljić kritičnog dana optuženom Lončaru dao iznos od 300

KM, odnosno kako ostaje sumnja u pogledu iznosa i valute novca, Sud je optuženog u

cijelosti oslobodio optužbe kao u izreci.

Tešić Branka, pod tačkom 47. Optužnice od 04.01.2017. godine

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

173

403. U odnosu na tačku 4. oslobađajućeg dijela presude, Sudu nije prezentovan niti

jedan dokaz na kojem bi se temeljila odluka o krivnji optužene Tešić Branke. Naime, iz

sadržaja transkripta broj 14, 15 i 17 vidljivo je da je telefonski broj 38761181449 korisnik

Tešić Branka ostvario 4 telefonska kontakata sa telefonskim brojem 38763338884 korisnik

Darijo Vujica. Transkript broj 14 od 28.02.2014. godine je sms poruka koju Branka šalje

Dariu: „Ja sam sutra navece radim Hamo radi ujutro sam i rekla sam mu za tebe podsjeti

ga ali tiho“, na što Vujica u sms poruci (transkript broj 15) odgovara: „Ok. To je onaj mladi

mrsavi jeli tako?“, Branka u sljedećoj sms poruci (transkript broj 17) odgovara „Ok“. Na

snimku broj 48-1 koji je zadokumentovan kamerom OSA-e BiH koja je locirana u

službenim prostorijama UIO BiH Međunarodnog aerodroma Sarajevo, vidi se kako Lončar

i Darijo Vujica ulaze u kancelariju UIO, Vujica stavlja novac na sto (ne vidi se iznos ni

valuta), a Lončar mu vraća pasoš i stavlja novac u džep. Svjedok Darijo Vujica potvrdio je

na pretresu da je trgovac tekstilom u Kiseljaku. Pojasnio je da je robu tokom 2014. godine

nabavljao u Istanbulu, te da je dio robe nekad nosio sa sobom. Ukoliko je imao neku veću

torbu prolazio je carinski postupak i plaćao je od 100 do 200 KM na ime carine. Poznavao

je gospođu Branku od carinika.

404. Dakle, iz provedenih dokaza Tužilaštva jasno proizlazi da optužena Tešić Branka

nije poduzela niti jednu radnju izvršenja u kojoj se stiču bitna obilježja krivičnog djela

Primanje dara i drugih oblika koristi, niti bilo kojeg drugog krivičnog djela. Iz sadržaja

presretnutih sms poruka, kao i relevantnog video snimka jasno proizlazi da optužena Tešić

nije bila na poslu kritičnog dana, samim tim nije vršila ni kontrolu robe, niti je u konačnici

primila bilo kakav novac od lica Darija Vujica, a niti to potvrđuje svjedok u svom iskazu.

Optužena Tešić se navedenom tačkom optužnice tereti kao pomagač, u smislu člana 31.

KZ BiH. Pomaganje predstavlja oblik saučesništva koji se ogleda u preduzimanju radnji

kojim se daje doprinos, omogućava izvršenje krivičnog djela koje čini drugo lice. Da bi

određene radnje bile pomagačke, moraju stvarno doprinositi ostvarenju krivičnog djela i

imati značajnog uticaja u njihovom izvršenju. Kada se analizira sadržaj sms poruka koje je

optužena Tešić poslala Dariju Vujici u kojima ga obavještava da će u smjeni biti Hamo, a iz

snimka je vidljivo da je to Lončar, proizlazi da predmetne sms poruke u smislu radnje

pomaganja nisu imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela, odnosno i ako su

mogle imati, taj doprinos je neznatan, jer ih izvršilac djela nije koristio. Kod ovakvog stanja

stvari, Sud je jedino mogao, po principu in dubio pro reo, donijeti presudu kojom se

optužena Tešić Branka oslobađa od optužbe da je počinila krivično djelo koje joj je

optužnicom stavljeno na teret.

Keč Maid, pod tačkom 59. i 83. Optužnice od 04.01.2017. godine

405. Sud nije našao dokazanim van svake sumnje da je optuženi Keč Maid od

kontrolisanih lica Saračević Azema i Borić Ahmeda primio novac, a kako to tužilac navodi

u tačkama 59. i 83. optužnice, budući da se iz prezentiranih video snimaka koji se odnose

na navedene tačke optuženja ne vidi direktna predaja novca. Naime iz sadržaja

relevantnih snimaka u oba sporna događaja (12.03. i 14.05.2014. godine), vidljivo je kako

optuženi Keč razgovara sa kontrolisanim licima o robi, uzima adresu i podatke, nakon

čega sačinjava CPD blok, a što potvrđuju i materijalni dokazi optužbe uloženi u spis (CPD

blokovi sa navedenim novčanim iznosima i datumima). Niti na jednom prezentiranom

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

174

snimku se ne vidi direktna predaja novca na ime dara, ne čuje se da optuženi zahtijeva

novac niti se vidi primanje novca. Dakle, u konkretnom slučaju jasno proizlazi da su u

radnjama optuženog izostale radnje izvršenja u smislu zahtijevanja ili primanja dara koje

čine bitne elemente bića krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi, a kako iz

ostalih provedenih dokaza, Sud nije mogao naći utemeljenje za ove tvrdnje optužbe,

evidentno je da ne postoji osnov za krivičnu odgovornost optuženog Keč Maida, po ovim

tačkama optužbe.

Hanjalić Muhamed, pod tačkom 60. Optužnice od 04.01.2017. godine

406. U odnosu na optuženog Hanjalić Muhameda i tačku 8. oslobađajućeg dijela

presude, odnosno tačku 60. optužnice, iz provedenih dokaza Sud nije mogao van svake

sumnje utvrditi da je optuženi Hanjalić od kontrolisanog lica Čaušević Emira, dana

12.03.2014. godine, primio novac u njima poznatoj valuti i iznosu, a nakon toga suprotno

čl. 16. Upute o carinskom postupku bez utvrđivanja stvarne količine i vrijednosti carinjene

robe proveo skraćeni carinski postupak i popunio CPD blok broj: 201410904183 kojim je

Čaušević Emir obavezan na plaćanje uvoznih dadžbina u iznosu od 81,75 KM. Naime, iz

samog činjeničnog opisa tačke 60. optužnice vidljivo je da je Čaušević Emiru izdat CPD

blok u iznosu od 81,75 KM, a što potvrđuje i sadržaj video snimka na kojem se vidi kako

optuženi Hanjalić sačinjava CPD blok, Čaušević plaća, potpisuje, uzima potvrdu i pasoš i

zajedno napuštaju kancelariju. Sve navedeno potvrđuje i materijalni dokaz optužbe - CPD

blok, broj 201410904183 na iznos od 81,75 KM (T-206). I svjedok Čaušević Emir potvrdio

je na glavnom pretresu da je u slučajevima kada je imao robu za carinjenje istu plaćao, te

da je nakon plaćanja dobijao potvrde koliko se sjeća, svaki put. Kada se ovako poredaju

činjenice koje se odnose na optuženog Hanjalića, te kako nema dokaza koji bi potvrdili da

optuženi tokom kontrole nije utvrdio stvarnu vrijednost i količinu robe, jasno je da je Sud u

ovakvoj situaciji mogao donijeti jedinu ispravnu odluku i istog osloboditi krivice za krivično

djelo koje mu je izmjenjenom optužnicom stavljeno na teret.

Tešić Branka, pod tačkom 61. Optužnice od 04.01.2017. godine

407. U odnosu na tačku 9. oslobađajućeg dijela presude i tačku 61. optužnice, Sudu nije

prezentovan niti jedan dokaz na kojem bi se temeljila odluka o krivnji optužene Tešić

Branke. Naime, iz sadržaja video snimka vidljivo je kako optužena Tešić Branka uzima

podatke od lica Alema Kordić kako bi sačinila CPD blok. Kordić nakon toga potpisuje

potvrdu, plaća optuženoj i napušta službenu prostoriju sa pasošem i potvrdom. Svjedok

Alem Kordić potvrdio je na glavnom pretresu da je u spornom periodu dva puta nosio

tekstil, jednom nargilu, te da dana 12.03.2014. godine nije prenosio nargilu, nego tekstil za

što je dobio priznanicu. Iskaz svjedoka potvrđuje i materijalni dokaz optužbe - CPD blok,

broj 201410904184 na iznos od 81,75 KM31, na kojem je pod rednim brojem 1 potvrde

evidentirana roba odjeća/maice i dukserice. Da se događaj sa nargilama desio drugog

dana, a ne kako se to navodi u činjeničnom opisu optužnice, proizlazi i iz službene

31 CPD blok broj 201410904184 na iznos od 81,75 KM uložen kao dokaz optužbe T-206 i kao dokaz odbrane

O-VI.2

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

175

zabilješke GP BiH (u potpisu policijski službenik Emir Kulaglić) od 08.04.2014. godine, u

kojoj se navodi da je dana 08.04.2014. godine, zaustavljeno lice Alem Kordić i prilikom

pregleda lica i robe kod istog je pronađeno 36 pakovanja arome za nargilu, a na potvrdi

(CPD blok) koju je lice pokazalo policijskim službenicima evidentirano je samo tri

pakovanja nargile. Kada se ovako poredaju činjenice koje se odnose na optuženu Tešić,

nedvosmisleno proizlazi da je Sud u konkretnom slučaju mogao donijeti jedinu ispravnu

odluku i optuženu osloboditi krivice za krivično djelo koje joj je izmjenjenom optužnicom

stavljeno na teret.

Burnazović Damir, pod tačkom 65. Optužnice od 04.01.2017. godine

408. U odnosu na tačku 10. oslobađajućeg dijela presude, Sudu nije prezentovan niti

jedan dokaz na kojem bi se temeljila odluka o krivnji optuženog Burnazović Damira.

Naime, iz sadržaja transkripata presretnutih razgovora nastalih provođenjem posebnih

istražnih radnji, broj 143 i 144 (T-207), proizlazi da je telefonski broj 38761134342 korisnik

Hanjalić Muhamed ostvario dva telefonska kontakata sa telefonskim brojem 38762216093

korisnik Damir Burnazović. Tako u presretnutom telefonskom razgovoru od 16.03.2014.

godine (transkript broj 143) optuženi Hanjalić poziva Damira Burnazović koji ga pita jel mu

bio onaj njegov jaran, a Hanjalić odgovara da jeste, da ga je Zoka zaustavio, Burnazović

govori da nije problem i da će ih počastiti, Hanjalić dodaje:“ma znam, nego nešto, ma nije

to neg znaš Zoku zategne još sam mu ja reko jebi ga“, Burnazović u nastavku razgovora

govori da ga zamoli, razgovaraju dalje, Hanjalić spominje da lice ima neke maice...“nešto

kargom slao, nešto hoće na kargo, nešto ne znam ni ja. Nisam ja vamo gledo kad on priđe

Zoki ja vamo na rengen gledo“, Burnazović ponavlja da Hanjalić kaže Zoki da ga je on

zamolio da ga pusti i da će ih lice počastiti. U razgovoru broj 144 od istog dana Hanjalić

poziva Burnazovića i ovaj mu govori da je u redu, da je sve ok, a Hanjalić govori da nije i

da će mu pričati sutra. Burnazović govori da je odlično, da je čovjek zadovoljan i da se ne

sekira, Hanjalić ponavlja da će mu sutra pričati, nakon čega se pozdravljaju.

409. Na relevantnom snimku 66-65-1 se čuje kako Branka razgovara sa Damirom

Burnazović koji traži Hanjalića. Branka odlazi po njega, ulaze svi u kancelariju i Hanjalić

poziva Burnazovića na telefon. Hanjalić u razgovoru sa Burnazovićem pita kako se lice

zove i pita hoće li se pozvati na njega (Burnazovića) i govori mu da nije problem. Na

snimku broj 67-65-2 Hanjalić govori Lončaru da je zvao Damir i da će mu doći neki…Na

snimku 68-65-3 se vidi kako Lončar i Ruštić Mensur ulaze u kancelariju UIO. Razgovaraju

o robi, lice govori “ne može, neće niko Kargom”, Lončar mu govori da treba platiti 490 KM,

nakon čega Ruštić u prisustvu Hanjalića broji novac i nekoliko novčanica stavlja na sto.

Lončar uzima novac i nastavljaju razgovarati o robi gdje Ruštić govori da nije mogao

poslati robu Kargom. Nakon toga Lončar ustaje sa stola gdje je sjedio, stavlja novac u

džep pantalona i tom prilikom mu ispada jedna novčanica na pod (ispod stola) odlazi u

drugi dio kancelarije koji nije pod nadzorom. Nakon toga u kancelariju ulazi jedan od

službenika, Hanjalić mu pečata neke papire, saginje se, uzima novčanicu sa stola i govori

“Zoka, ispalo ti” i nosi mu u drugi dio kancelarije.

410. Svjedok Mensur Ruštić na glavnom pretresu, potvrdio je da je išao u inostranstvo

da uzme neke stvari od kćerke. Htio je robu prebaciti Kargom, ali nije moglo pa je nosio sa

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

176

sobom sve. Razgovarao je sa Damirom da mu da upute kako to da završi ističući da mu

nije bila namjera da zaobiđe carinu. Pojasnio je dalje kako se odvijao postupak carinske

kontrole, dodajući da je platio carinu u iznosu od 490 KM. Zvao ga je kasnije Damir, pitao

jel završio, rekao je da jeste da je platio 490 KM, a on mu je rekao “jesu te oderali”. Dodao

je da u razgovoru sa carinikom nije spominjao Damira.

411. Nakon analize provedenih dokaza Tužilaštva u odnosu na konkretnu tačku, jasno

proizlazi da optuženi Burnazović Damir nije poduzeo niti jednu radnju izvršenja u kojoj se

stiču bitna obilježja krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi, niti bilo kojeg

drugog krivičnog djela, kao i da nije pribavio materijalnu korist. Iz sadržaja presretnutih

razgovora, kao i relevantnog video snimka jasno proizlazi da optuženi nije bio na poslu

kritičnog dana, samim tim nije vršio ni kontrolu robe, a niti je svjedok Ruštić cariniku koji je

izvršio pregled robe uopšte spomenuo Damira u kontekstu da bi mu ovaj nešto pomogao

ili izašao u susret. Optuženi Burnazović se navedenom tačkom optužnice tereti kao

pomagač, u smislu člana 31. KZ BiH. Pomaganje predstavlja oblik saučesništva koji se

ogleda u preduzimanju radnji kojim se daje doprinos, omogućava izvršenje krivičnog djela

koje čini drugo lice. Da bi određene radnje bile pomagačke, moraju stvarno doprinositi

ostvarenju krivičnog djela i imati značajnog uticaja u njihovom izvršenju. Kada se analizira

sadržaj telefonskih razgovora između optuženog Burnazovića i Hanjalića u kojima ga moli

da mu „pripazi jarana“, a iz sadržaja snimka je vidljivo da je kontrolu obavio optuženi

Lončar, proizlazi da molbe optuženog Burnazovića upućene prema Hanjaliću u smislu

radnje pomaganja nisu imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela, odnosno i ako

su mogle imati, taj doprinos je neznatan, jer ih izvršilac djela nije koristio. Kod ovakvog

stanja stvari, Sud je jedino mogao, po principu in dubio pro reo, donijeti presudu kojom se

optuženi Burnazović Damir oslobađa od optužbe da je počinio krivično djelo koje mu je

optužnicom stavljeno na teret.

Šemdin Taufik i Dudo Damir, pod tačkom 66. Optužnice od 04.01.2017. godine

412. Tačkom 66. Optužnice, optuženom Taufik Šemdinu stavljeno je na teret da je dana

18.03.2014. godine, izvršio kontrolu ličnog prtljaga Trnka Amira i u istom pronašao

tekstilnu robu...., da bi zatim Trnka Amir ponudio Šemdin Taufiku dar u vidu novca kako ne

bi u okviru svojih ovlaštenja propisanih čl. 14. st. (2) Upute o carinskom postupku napravio

procjenu da je roba koja se uvozi komercijalnog karaktera, već kako bi... proveo skraćeni

carinski postupak ...., na šta je Šemdin Taufik i pristao, te je, u prisustvu Dudo Damira,

suprotno čl. 16. Upute o carinskom postupku i bez utvrđivanja stvarne količine i vrijednosti

carinjene robe proveo skraćeni carinski postupak i popunio CPD blok broj: 201410904193

na iznos vrijednosti carinjene robe od 250 KM, kojim je Trnka Amir obavezan na plaćnje

uvoznih dadžbina u iznosu od 81,75 KM, a zatim od Trnka Amira primio njima poznati

iznos novca koji je potom predao Dudo Damiru.

413. Na relevantnom snimku 66-1 se vidi optuženi Šemdin kako sjedi za radnim stolom

u službenoj prostoriji, u koju potom ulazi optuženi Dudo sa pasošem u rukama i odlazi u

drugi dio prostorije koji nije pod video nadzorom. Potom u kancelariju ulazi Amir Trnka i svi

zajedno razgovaraju. U kancelariji su još Čaušević sa licem Ahmet Dizdarević kojeg

kontroliše. Nakon toga Šemdin izlazi u hodnik i vraća se u kancelariju, a za njim ulazi lice

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

177

Kristina Sulović i vidi se kako Šemdin istoj sačinjava CPD blok. Na snimku 66-2 vidi se da,

nakon što su kontrolisana lica izašla iz prostorije, u prostoriju ponovo ulazi optuženi Dudo,

stavlja pasoš na radni sto ispred optuženog Šemdina, te se obojica, zajedno sa Amirom

Trnkom, povlače u prostoriju koja nije pokrivena kamerom, odakle se čuje kako Šemdin

pita Trnku “kolko, šta si prenio, hajde pričaj”, pita ga za adresu, broj leta, vrstu robe i njenu

vrijednost (u razgovoru se spominju maice, trenerke..tristo-četristo). Nakon uzimanja

podataka Šemdin se vraća u prvu prostoriju, sjeda za radni sto i nešto piše, potom ulazi

Trnka, potpisuje CPD blok, Šemdin mu predaje potvrdu i vraća pasoš. Trnka mu predaje

nekoliko novčanica koje Šemdin stavlja u džep pantalona, pozdravljaju se i Trnka odlazi.

Šemdin razgovara sa Dudom i Čauševićem, Dudo se pozdravlja, a Šemdin mu govori

“nemoj, sačekaj evo, hodi vamo”, odlaze u dio kancelarije koji nije pod video nadzorom,

kratko se zadržavaju, nakon čega se pozdravljaju i Dudo odlazi.

414. Svjedok Amir Trnka potvrdio je na glavnom pretresu da je u prvoj polovini 2014.

robu nabavljao iz Turske koja je transportom dolazila u BiH, a manje količine je nosio sa

sobom lično. Za uvezenu robu je plaćao 50 Eura ili 100 KM, pojašnjavajući da je to neka

uobičajena cijena, nekad je dobijao potvrdu, nekad ne. Ne sjeća se kako je sačinjen CPD

blok od 18.03.2014. godine, ali zna da je bila realna cijena, razliku od 18 KM nije uzeo, jer

je bila gužva. Pojasnio je da optuženog Dudo Damira poznaje iz viđenja, ne sjeća se, ali

ostavlja mogućnost da je on navedenog dana izvršio pregled njegove robe, napominjući

da isti od njega ništa nije tražio niti mu je on šta dao.

415. Optuženi Šemdin u svojstvu svjedoka, čiji iskaz je Sud prihvatio kao istinit, potvrdio

je da navedenog dana nije izvršio kontrolu Trnka Amira, nego da je to uradio Dudo Damir,

pojašnjavajući da je on faktički njihova kontrola (carinika). Stupio je u kontakt sa Trnka

Amirom kad mu je kolega dao njegov pasoš da popuni podatke, dodajući da se na snimku

čuje da pita lice koji let, koja vrsta robe i vrijednost robe. Pojasnio je da je tada u pitanju

bila tekstilna roba u vrijednosti 250 KM, carina je 81,75 KM i taj iznos je napisan, putnik je

platio 100 KM, nije vratio kusur, jer je putnik rekao u redu je. Tvrdi da nikada Dudo Damiru

nije dao nikakav novac.

416. I optuženi Dudo Damir iznio je svoju odbranu u svojstvu svjedoka. Pojasnio je da je

vođa Tima za sprječavanje krijumčarenja na Aerodromu Sarajevo, da je nagrađivan u toku

rada za pojedinačne rezultate rada. Na Aerodromu je obavljao posao koji se može

okarakterisati kao najsloženiji posao, a to je sprječavanje, otkrivanje i procesuiranje

prekršaja iniderektnih poreza. Opisao je proceduru vršenja kontrole na aerodromu

dodajući da, u slučaju ako nađu nešto sumnjivo postupaju sukladno zakonu, na licu mjesta

uzimaju robu i prave zapisnik, a ako ne nađu ništa sporno carinicima zajedno sa putnom

ispravom predaju lice i tu prestaje njegova nadležnost.

417. Dakle, analizirajući sve provedene dokaze u toku postupka, Sud prije svega nije

mogao sa sigurnošću utvrditi da je optuženi Šemdin kritičnog dana izvršio kontrolu prtljaga

Amira Trnka, s obzirom da navedeno ne potvrđuje video snimak, a svjedok Trnka ostavio

je mogućnost da je kontrolu njegove robe tog dana izvršio optuženi Dudo Damir, što je u

saglasnosti i sa iskazom optuženih kao svjedoka. Nadalje, iz relevantnih snimaka jasno

proizlazi da je optuženi Dudo doveo lice u službenu prostoriju, da je optuženi Šemdin uzeo

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

178

podatke od istog (adresa, broj leta, vrsta robe...) i nakon toga sačinio potvrdu (CPD blok) o

plaćenoj carini koju je Trnka potpisao i preuzeo, a što potvrđuju i svjedok Trnka, optuženi

Šemdin u svojstvu svjedoka, kao i izdati CPD blok, broj: 201410904193, u okviru

pojednostavljenog carinskog postupka, za predmete: 10x trenerke i 5x tašne, na iznos od

81,75 KM (T-206). Sa druge strane, niti jedan provedeni dokaz ne potvrđuje navode

optužbe da je optuženi Šemdin prilikom sačinjavanja CPD bloka Trnka Amiru umanjio

vrijednost robe, odnosno da je dao bilo kakav novac Dudo Damiru, ne vidi se predaja

novca niti se čuje razgovor na tu temu. Kada se ovako poredaju činjenice koje se odnose

na optužene Šemdin Taufika i Dudo Damira, nedvosmisleno proizlazi da je Sud u

konkretnom slučaju mogao donijeti jedinu ispravnu odluku i optužene osloboditi krivice za

krivično djelo koje im je izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret.

Mašetić Mensur, pod tačkom 69. Optužnice od 04.01.2017. godine

418. Sud nije našao dokazanim van razumne sumnje da je optuženi Mašetić Mensur od

kontrolisanog lica Suade Karačić primio novac, a kako je to tužilac naveo u tački 69.

optužnice, budući da se iz prezentiranog video snimka koji se odnose na navedenu tačku

optuženja ne vidi direktna predaja novca. Naime, iz sadržaja relevantnog snimka 69-1 vidi

se ulazak lica Suade Karačić u službenu prostoriju, nakon nje ulazi Mašetić, razgovaraju i

čuje se kako govori da neće više, nakon toga oboje odlaze u prostor službene prostorije

koji nije pokriven video nadzorom, gdje se čuje kako Karačić govori da je imala dvije veće i

jednu manju, ponavlja da nije znala i da neće više, razgovaraju još malo, čuje se kako

Mašetić nešto kopira, nakon toga se pozdravljaju i Karačić napušta kancelariju. Iskaz

svjedoka Suade Karačić nije mogao dovesti do drugačije odluke Suda, s obzirom da je ista

navela da ima 60 godina, da je u klimaksu i da ima psihičkih problema, pa cijeneći

navedene okolnosti, Sud nije mogao sa sigurnošću prihvatiti kao pouzdan kako iskaz ovog

svjedoka sa glavnog pretresa u kojem izričito navodi da se ne sjeća ničega, te negira da je

dala bilo kakav novac cariniku, tako ni njen iskaz iz istrage dat u GP BiH.

419. Dakle, kako iz sadržaja prezentiranog video snimka ne proizlazi davanje novca, ne

čuje se da optuženi zahtijeva novac niti se vidi primanje novca, jasno je da je u

konkretnom, na strani optuženog izostala radnja izvršenja u smislu zahtijevanja ili primanja

dara, a samim tim i imovinska korist, što sve čini bitne elemente bića krivičnog djela

Primanje dara i drugih oblika koristi, te kako iz ostalih provedenih dokaza Sud nije mogao

naći utemeljenje za ove tvrdnje optužbe, evidentno je da ne postoji osnov za krivičnu

odgovornost optuženog Mašetić Mensura, po ovoj tački optužbe.

Keč Maid, pod tačkom 74. Optužnice od 04.01.2017. godine

420. U odnosu na tačku 13. oslobađajućeg dijela presude i tačku 74. optužnice, Sudu

nije prezentovan niti jedan dokaz na kojem bi se temeljila odluka o krivnji optuženog Keč

Maida. Iz sadržaja video snimka 75-2 vidi se stražnji dio službene prostorije, a u prvom

dijelu kancelarije čuje se kako optuženi Keč razgovara sa licem Majedom Shamash oko

kupovine televizora, prilikom čega mu optuženi Keč govori “..da imate vi pravo sve donijeti,

samo ima na šta se ne plaća i na koliko se plaća…,nakon čega se čuje pitanje

Hadžifejzović Zijada “šta reče, osnovica?”, na šta optuženi Keč odgovara “trista maraka,

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

179

dali smo mu eto, 50 %”. Nakon daljeg razgovora, na snimku se na kratko vidi Hadžifejzović

u stražnjem dijelu službene prostorije kako uzima neke papire, nakon čega se čuje lice

Shamash koji govori “ja moram da zamjenim, jel’ mogu da zamjenim”, nakon čega

optuženi Hadžifejzović govori “..imaš mjenjačnicu odmah tu, to ti je 96 KM.” Nakon toga

čuje se Hadžifejzović kako Shameshu koji se vratio u kancelariju govori 96, a lice govori

sve je u redu, ovo je za vas, “za kafu” (ne vidi se ni iznos ni predaja novca). Iz uloženih

materijalnih dokaza utvrđeno je da je u odnosu na lice Majed Shamash, dana 03.04.2014

godine, izdat CPD blok, broj: 201410904247, u okviru pojednostavljenog carinskog

postupka, za predmet: Led TV Skyworth – polovan, na iznos od 96,10 KM (T-206).

421. Kako to jasno proizlazi iz navedenog snimka, u konkretnom slučaju skraćeni

postupak je proveo i potvrdu (CPD blok) izdao Hadžifejzović Zijad, a ne optuženi Keč koji,

osim što razgovara sa putnikom ne poduzima bilo koju drugu radnju izvršenja. Takođe, iz

sadržaja snimka čuje se kako Hadžifejzović licu govori da mora platiti 96 KM, te da za to

vrijeme u kadru uopšte nema optuženog Keča. I optuženi Keč u svojstvu svjedoka potvrdio

je da je za navedeni slučaj izdat CPD blok i da je lice platilo carinu. Pojasnio je da je on

otišao kući, a kontrolisano lice na mjenjačnicu da uzme novac, kao i da je poslije njegovog

odlaska plaćena carina, dodajući da je vrijeme njegovog odlaska sa posla evidentirano u

u Kargu. Naveo je da novac nije primio ni vidio, te dodao da je TV aparat bio polovan i da

ga je putnik dobio gratis u Švedskoj. Na navedene okolnosti nije saslušan svjedok Majed

Shamash koji bi potvrdio ili opovrgao činjenične navode iz optužnice. Dakle, kako nema

dokaza da je optuženi Keč Maid od kontrolisanog lica primio njima poznati iznos novca “na

kafu”, Sud je optuženog u cijelosti oslobodio optužbe kao u izreci.

Keč Maid, Hanjalić Muhamed, Sadiković Vehid, pod tačkom 84. Optužnice od

04.01.2017. godine

422. Sud nije mogao van svake razumne sumnje utvrditi krivičnu odgovornost optuženih

Keč Maida, Hanjalić Muhameda i Sadiković Vehida, na način kako je to opisano u tački 84.

optužnice. Ovom tačkom optužnice tužilac je optuženim na teret stavio počinjenje

krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH,

na način da su Keč i Hanjalić prekoračenjem svog službenog položaja ili ovlaštenja

pribavili drugom korist, te da se optuženi Sadiković, kao njihov nadređeni saglasio sa

takvim postupanjem.

423. Naime, iz sadržaja snimaka 88-1 i 89-1 vidi se dolazak turskih državljana na dolazni

terminal Aerodroma Sarajevo i kretanje prema carini nakon preuzimanja prtljage. Snimak

89-2 prikazuje ulazak optuženog Keča u stražnji dio službene prostorije, nakon čega se

gubi iz kadra, ali se čuje razgovor optuženog Keč sa NN licem (državljanin R Turske)

kojem optuženi govori “..čim ostaje ovdje, mora se cariniti..”, na koji razgovor se

nadovezuje optuženi Hanjalić koji govori “.ali ne može, malo po malo sve vam prolazi, vi

ovako torba po torba šleper prođe..”, nakon čega optuženi Keč govori “..nije problem,

jedan đak dođe i plaća školarinu, razumiješ.. ali šta je onda problem platit’ malo državi

zato.. platite malo, hoćetel’..”. Turčin govori da završe, da ne čeka, pita šta će, a Hanjalić

dodaje “pa platite”. Turčin govori recite koliko, a Keč govori da ne mogu pisati na koledž,

mora biti fizičko lice da “ono” jedno košta 5 Eura najmanje, da je to kad se sabere veliki

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

180

iznos i da je to 400 KM carine, govoreći da ne smiju, da imaju šefa…Turčin nešto govori, a

Keč dodaje “ma pusti, pusti Hamo kese, zvaće šefove... i upozorava Turčina “..ali nemojte

više, ja to znam, svake godine sve nešto šef zove, pa ovaj, pa onaj, neko urgira..” U tom

trenutku ostvarena je i presretnuta telefonska komunikacija između optuženog Keča i

optuženog Sadikovića (transcript 138), kojim Keč obavještava Sadikovića: “E ma zvao ove

nešto imaju oni znaš Turski koledž i oni pa pustićemo ih šta ćeš” Sadiković odgovara:

“hajde”, Keč govori: “hajde”.

424. Optuženi Keč Maid u svojstvu svjedoka, izjašnjavajući se po ovoj tački optužnice,

naveo je da se u konkretnom slučaju nije imalo šta platiti, da su lica koja se vide na snimku

profesori koji rade na turskom koledžu. Imali su 10-15 torbi za laptope, na kojima je bio

logo univerziteta. Lica su pitali Hanjalića i njega da li mogu ponijeti više tih torbi sa sobom,

jer je to bila hedija (poklon) za studente, na što im je on odgovorio da to ne mogu platiti na

carini nego bi morali ići u Kargo. Dodao je da ni s kim nije dogovorio da se carina ne plati,

jer se nije imalo šta naplatiti, te da je tih 10-15 uzoraka pustio.

425. Iz provedenih dokaza vidljivo je da se opisani sporni događaj odnosi na torbe za

laptope (na kojima je logo univerziteta), da su iste bile namijenjene za Turski koledž

(studente), te Sudu ostaje nejasno na koji način i kojim poduzetim radnjama su optuženi

prekoračili svoj službeni položaj i pribavili korist drugom, u ovom slučaju kontrolisanim

licima, s obzirom da provedeni dokazi potvrđuju da se radi o poklonima za studente.

Takođe, optužba u konkretnom slučaju nije dokazala ni postojanje umišljaja na strani

optuženih, kao subjektivnog elementa bića krivičnog djela. Dakle, kako Sud nije mogao

naći utemeljenje za tvrdnje Tužilaštva po ovoj tački optužnice, oslobodio je optužene Keč

Maida, Hanjalić Muhameda i Sadiković Vehida optužbe.

Lončar Zoran, pod tačkom 85. Optužnice od 04.01.2017. godine

426. Konačno, u odnosu na tačku 16. oslobađajućeg dijela presude, koja odgovara tački

85. optužnice, Sud nije mogao van svake sumnje utvrditi da je optuženi Lončar Zoran

dana 17.05.2014. godine, primio novac od Vasvije Ragipović u njima poznatoj valuti i

iznosu kako ne bi izvršio kontrolu njenog ličnog prtljaga. Naime, u odnosu na navedenu

tačku Tužilaštvo je izvelo dokaze prezentovanjem video snimaka, zatim transkripata

presretnutih razgovora i sms poruka između optuženog i Vasvije Ragipović, te njenog sina,

kao i optuženog i Sadiković Vehida.

427. Tako snimak 90-1 prikazuje dolazni terminal MAS, Lončar stoji ispred kancelarije

UIO, a Hadžifejzović malo dalje od njega. Datum na snimku je 17.05.2014. godine, vrijeme

08:08:34 PM, vidi se prolazak sa kolicima sa prtljagom lica Vasvije Ragipović, koja se

kreće prema optuženom Lončaru dok sa strane stoji Hadžifejzović Zijad. Potom se vidi

kako Lončar drži pasoš u rukama, a Vasvija Ragipović stoji ispred njega, Lončar gleda u

pravcu kolica u kojima je prtljag Vasvije Ragipović, a na sljedećem snimku Vasvija stoji

jako blizu Lončara koji joj nešto tiho govori na uho.

428. Prije opisanog događaja, optuženi Lončar i lice Vasvija Ragipović ostvaruju više

telefonskih komunikacija (transkripti broj 527, 555, 558, 617) i to u dane: 05.05.2014

godine, 07.05.2014 godine, 08.05.2014 godine, 14.05.2014 godine, iz kojih proizlazi

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

181

njihov dogovor o vremenu i mjestu susreta što je sve rezultiralo sastankom održanom

dana 07.05.2014. godine. Dan kasnije, 08.05.2014 godine, (transkript broj 558) Vasvija

Ragipović poziva optuženog Lončara da potvrdi termin njenog dolaska na MAS, govoreći

“…tebi odgovara 17-ti naveče, tako sam i uradila eto, pa ako Bog da viđamo se”, Lončar

govori da mu odgovara. Nadalje, iz prezentiranih telefonskih razgovora proizlazi da je sin

Vasvije Ragipović, Zijad Ragipović više puta (transkripti broj 691, 694, 696 i 702) pozivao

optuženog Lončara kojom prilikom mu je rekao da mu je majku zaustavila Granična

policija i da joj pregledaju robu, na što je Lončar odgvoorio: “Ma znam, evo traže sad naše

za krijumčarenje da tu robu predaju i tako. Ništa polako ajde”. Nakon toga, optuženi

Lončar je pozvao lice Adisa Hajlovac, OSL GP BiH raspoređen na MAS, prilikom čega ga

obavještava “Zoran je, ko je dežurni..ovdje nam jedna žena prošla danas, nismo je ni

primjetili..” U telefonskom razgovoru sa Sadiković Vehidom optuženi Lončar pojašnjava

situaciju koja se dogodila sa Vasvijom Ragipović, da se nije prijavila carini I jednostavno

prošla pored njih, te da je njemu to promaklo. U presretnutim komunikacijama broj 717,

718 I 719 od 19.05.2014. godine, proizlazi kako se optuženi Lončar i Vasvija Ragipović

dogovoraju vrijeme i mjesto susreta, u restoranu “Dva goluba” na Palama.

429. Analizom provedenih dokaza optužbe Sud je nespornim utvrdio da su optuženi

Lončar i lice Vasvija Ragipović imali telefonske kontakte, da su se sastajali i dogovarali o

najpovoljnijem terminu njenog dolaska na aerodrom sa robom. Međutim, iz sadržaja

prezentiranog video snimka, ne vidi se niti davanje novca od strane Ragipović Vasvije, niti

primanje novca od strane optuženog, te samim tim nema ni imovinske koristi, što sve čini

bitne elemente bića krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika koristi.

430. Kako iz ostalih provedenih dokaza nije mogao naći utemeljenje za ove tvrdnje

optužbe, Sudu je ostalo da donese jedinu pravilnu odluku i to onu koja je u korist

optuženog poštujući princip “in dubio pro reo”, prema kojem je Sud, u slučaju da ostane

sumnja u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili o kojima ovisi

primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, dužan donijeti odluku koja je povoljnija

za optuženog.

431. S obzirom da je donio presudu kojom se optuženi oslobađaju od optužbe, Sud je na

osnovu člana 74. KZ BiH, donio odluku kojom se optuženim Keč Maidu, Burnazović

Damiru i Dudo Damiru vraćaju privremeno oduzeti predmeti i to: optuženom Keč Maidu

mobilni telefon marke „iPhone“ model A1332, crne boje, sa ultra SIM karticom

pretplatničkog broja: 061/519-891, IMEI:013276002940402, sa ultra certifikatom serijskog

broja: 8938761000325198911, privremeno oduzet po Potvrdi o privremenom oduzimanju

predmeta broj: 17-10-2-3/14 od 02.06.2014. godine, optuženom Burnazović Damiru

mobilni telefon marke „Samsung“, crne boje sa pripadajućom ultra SIM karticom, serijskog

broja: 8938762020122160939, IMEI: 354506/05/863403/9, privremeno oduzet po Potvrdi o

privremenom oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-10/14 od 02.06.2014. godine, te

optuženom Dudo Damiru novac u iznosu od 3.680,00 KM, privremeno oduzet po potvrdi o

privremenom oduzimanju predmeta broj: broj: 17-10-2-26/14 od 09.06.2014. godine.

432. U odnosu na oslobađajući dio presude, Sud je u skladu sa članom 189. stav 1. ZKP

BiH, donio odluku kojom se optuženi Sadiković Vehid, Lončar Zoran, Mašetić Mensur,

S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.

182

Šemdin Taufik, Keč Maid, Tešić Branka, Hanjalić Muhamed, Burnazović Damir i Dudo

Damir, oslobođaju obaveze naknade troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret

budžetskih sredstava ovog Suda.

III ODBIJAJUĆI DIO PRESUDE

433. Članom 283. tačka b) ZKP BiH, propisano je da će Sud izreći presudu kojom se

optužba odbija, ako je Tužilac od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao

od optužnice.

434. Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu, te činjenicu da je Tužilaštvo

izmijenjenom optužnicom od 04.01.2017. godine, odustalo od krivičnog gonjenja

optuženih: Sadiković Vehida (tačka 1.c) optužnice od 04.01.2017. godine), Keč Maida

(tačka 21. optužnice od 04.01.2017. godine), Lončar Zorana (tačke 25., 58. i 73.

optužnice od 04.01.2017. godine), Tešić Branke (tačka 25. optužnice od 04.01.2017.

godine) i Mašetić Mensura (tačka 68. optužnice od 04.01.2017. godine), koje se u odnosu

na optuženog Sadiković Vehida odnosi na krivično djelo Organizovani kriminal iz člana

250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba službenog položaja ili

ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH, a u odnosu na optužene Keč Maida, Lončar

Zorana, Tešić Branku i Mašetić Mensura, na krivično djelo Organizovani kriminal iz člana

250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom, Primanje dara i drugih oblika koristi iz

člana 217. stav 1. KZ BiH, Sud je donio presudu kojom se optužba u odnosu na optužene:

Sadiković Vehida, Keč Maida, Lončar Zorana, Tešić Branku i Mašetić Mensura, u odnosu

na tačke 1.c), 21., 25., 58., 68. i 73. optužnice, odbija.

435. Odluka o troškovima krivičnog postupka temelji se na članu 189. stav 1. ZKP BiH

kojom odredbom je između ostalog propisano da će troškovi krivičnog postupka iz člana

185. stav 2. tačke a) do f) ZKP BiH, te nužni izdaci optuženog pasti na teret budžetskih

sredstava, u slučaju donošenja odbijajuće presude.

ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA

Pravni savjetnik SUDIJA

Mersiha Ajanović Izo Tankić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba Apelacionom

odjeljenju ovog Suda u roku od 15 dana, od dana prijema pismenog otpravka presude.

bosna i hercegovina Босна и Херцеговина · pdf fileprovodili skraćeni...

Documents