darko matulin - efrioliver.efri.hr/zavrsni/804.b.pdf · migracija je u širem smislu prostorna...

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

DARKO MATULIN

PRVA DEMOGRAFSKA DIVIDENDA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

PRVA DEMOGRAFSKA DIVIDENDA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomska statistika

Mentor: doc. dr. sc. Ana Štambuk

Student: Darko Matulin

Smjer: Gospodarstvo EU

Matični broj: 0081104437

Rijeka, rujan 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

2. DEMOGRAFSKA KRETANJA STANOVNIŠTVA ........................................................ 2

2.1. Demografski razvoj ....................................................................................................... 2

2.1.1. Izvori podataka ......................................................................................................... 3

2.1.2. Pokazatelji kretanja stanovništva ............................................................................. 3

2.1.3. Pokazatelji strukture stanovništva ........................................................................... 7

2.1.4. Pokazatelji učinkovitosti stanovništva ................................................................... 10

2.1.5. Populacijska politika .............................................................................................. 11

2.2. Usporedna analiza demografskih kretanja u odabranim državama...................... 12

2.2.1. Bazni indeksi .......................................................................................................... 13

2.2.2. Verižni indeksi ........................................................................................................ 16

2.2.3. Stope nataliteta, mortaliteta i prirodnog prirasta .................................................. 17

2.3. Upravljanje demografskim promjenama .................................................................. 25

3. DEMOGRAFSKA TRANZICIJA .................................................................................... 28

3.1. Pojam demografske tranzicije .................................................................................... 28

3.2. Procesi demografske tranzicije .................................................................................. 31

3.2.1. Demografska tranzicija razvijenih europskih država ............................................ 32

3.2.2. Demografska tranzicija SAD-a .............................................................................. 35

3.2.3. Demografska tranzicija Japana ............................................................................. 35

3.2.4. Demografska tranzicija kod država u razvoju ....................................................... 35

3.3. Demografska tranzicija na prostorima Hrvatske .................................................... 36

3.4. Proces starenja stanovništava .................................................................................... 39

4. DEMOGRAFSKA DIVIDENDA ...................................................................................... 44

4.1.Načini procjene i izračuna prve demografske dividende ......................................... 44

4.1.1. Pojednostavljeni način izračuna demografske dividende ...................................... 45

4.1.2. Složeni model izračuna demografske dividende ..................................................... 51

4.2. Učinci demografske dividende na gospodarski rast ................................................. 52

4.3. Potencijalne veličine demografske dividende ........................................................... 57

5. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 64

LITERATURA ....................................................................................................................... 65

POPIS SLIKA ......................................................................................................................... 68

POPIS TABLICA ................................................................................................................... 68

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................ 69

1

1. UVOD

Demografska dividenda predmet je istraživanja ovog diplomskog rada koji se razmatra sa

stajališta demografskih kretanja stanovništva u predindustrijskom, industrijskom i

postindustrijskom razdoblju te posljedicama koja su ta kretanja imala na gospodarstvo

pojedinih država. Posebice su istražene demografske promjene stanovništva na teritoriju

današnje Republike Hrvatske, kroz vremensko razdoblje od 1880. do 2010. godine za koje

postoje pisani, demografsko-statistički sistematizirani podatci.

Osnovni izvori podataka ovog istraživanja crpili su se iz knjiga Stanovništvo i razvoj

(Wertheimer-Baletić, 1999) i Demografske promjene u Hrvatskoj (Gelo, J., 1987), te

doktorskih disertacija Jože Sambta, 2009 i Ane Štambuk, 2012 kao i drugih autora

relevantnih za temu istraživanja prve demografske dividende na prostorima današnje

Republike Hrvatske. Teorijske spoznaje o uzrocima i posljedcima demografske tranzicije

usvojene su iz objavljenih radova Masona, Leea i Rossa te NTA projekata.

Svrha istraživanja je pobliže upoznavanje s učincima koje promjene u strukturi stanovništva

imaju na ekonomska kretanja u društvu s posebnim nagalaskom na prvu demografsku

dividendu kao ogledni primjer međuzavisnosti dobne strukture stanovništva i gospodarskog

rasta.

Ciljevi istraživanja jesu: istražiti demografska kretanja stanovništva, analizirati procese

demografske tranzicije te ukazati na učinke demografske dividende na gospodarski rast.

Rad je pored uvodnih i zaključnih razmatranja strukturiran na način da se u drugom dijelu

rada, s naslovom DEMOGRAFSKA KRETANJA, nakon pojašnjenja osnovnih pojmova iz

demografije i metodologije obrade podataka, uspoređuju demografska kretanja u odabranim

državama okruženja i svijeta.

Treći dio rada DEMOGRAFSKA TRANZICIJA, dio je u kojem se analiziraju uzroci i

posljedice procesa demografske tranzicije u Europi i svijetu s osvrtom na učinke tog procesa

na prostorima današnje Republike Hrvatske. U sklopu istog poglavlja analiziran je i proces

starenja stanovništva te ukazano na moguće posljedice tog procesa.

DEMOGRAFSKA DIVIDENDA naslov je četvrtog dijela rada u kojem se pojašnjavaju načini

procjene i izračuna demografske dividende, učinci demografske dividende na gospodarski rast

te ukazuje na potencijalne veličine demografske dividende.

2

2. DEMOGRAFSKA KRETANJA STANOVNIŠTVA

Demografska kretanja, a posebice broj stanovnika i njegove osnovne strukture, kroz cijeli

tijek povijesti bile su predmet zanimanja vladara, svećenika, poreznika i vojnika. Može se

ustvrditi kako su demografi i demografija kao znanstvena disciplina bivali poticani da za

njihove potrebe analiziraju i objašnjavaju demografske pokazatelje te prognoziraju neka

buduća kretanja stanovništva.

Porast, stagnacija ili pad stanovništva nekog grada ili države u cjelini te promjene toga broja u

kraćem ili dužem vremenskom razdoblju bili su, a to su i dan danas, važni pokazatelji na

kojima su se temeljile sve razvojne strategije.

Kako bi se detaljnije analizirala demografska kretanja stanovništva u ovom dijelu rada

potrebno je obrazložiti: 1) demografski razvoj, 2) usporedna analiza demografskih kretanja

u odabranim državama i 3) upravljanje demografskim promjenama.

2.1. Demografski razvoj

Demografski razvoj je složen proces koga čine prirodno i mehaničko kretanje stanovništva

(natalitet, fertilitet, smrtnost i migracije), kao i promjene u demografskim strukturama

(biološkim, socio-ekonomskim i intelektualnim). Između kretanja i struktura stanovništva

postoji obostrana međusobna povezanost, koja se ogleda u tome što komponente kretanja

stanovništva utiču na strukture, i obrnuto, demografske strukture odražavaju svoj utjecaj na

natalitet i smrtnost, odnosno na migracije stanovništva.

Komponente kretanja stanovništva kao i demografske strukture i promjene u njima

uvjetovane su djelovanjem brojnih čimbenika: bioloških, socio-ekonomskih, ekoloških,

kulturnih i socio-psiholoških. Navedeni čimbenici i njihovo djelovanje odražava se različito u

raznim uvjetima društvenog i ekonomskog razvoja, što znači da je demografski razvoj

povijesno uvjetovan.

3

Stanovništvo koje živi na određenom stupnju društvenog i ekonomskog razvoja pokazivati će

u pogledu demografskog razvitka pravilnosti i zakonitosti koje su svojstvene određenom

stupnju razvoja.

2.1.1. Izvori podataka

Izvori podataka o stanovništvu su popisi stanovništva, vitalna statistika (služi za procjenu

broja stanovnika između dva popisa), posebne statističke publikacije o pojedinim relevantnim

skupinama stanovništva, ankete o stanovništvu, razni upravni registri pri pojedinim državnim

i društvenim službama.

Prvi potpuni popis stanovništva na prostoru Hrvatske započeo je 1850. godine a dovršen je

1851. godine, međutim on nije imao sve metodološke predloške modernog popisa

stanovništva.

Popis iz 1857. godine smatra se prvim pravim popisom na prostoru današnje Republike

Hrvatske. Od ostalih se razlikuje jer je uz ostala popisna obilježja, popisano svo stanovništvo

na cijelom teritoriju i podaci se odnose na određeni trenutak.

Svi popisi od 1857. do 2011. godine imaju iste bitne karakteristike, ali rezultate nije moguće

uvijek izravno uspoređivati. Stoga pri usporedi treba voditi računa o: teritorijalnoj

uspoređenosti, koncepciji popisivanja, sadržaju definiranom pojedinom kriteriju stanovništva.

Kako bi se pojasnila sva složenost pojma demografska dividenda, potrebno je uvodno odrediti

osnovne demografske pojmove i metodologije njihova izračuna. Stoga se u nastavku rada

pojašnjavaju oni demografski pojmovi koji su značajni za statističko istraživanje.

2.1.2. Pokazatelji kretanja stanovništva

Prirodno kretanje stanovništva predstavlja promjenu ukupnog broja stanovnika na

određenom području tijekom određenog vremena. Statistika kretanja prema uzrocima može

pratiti prirodno i mehaničko kretanje stanovništva. Pokazatelji prirodnog kretanja

stanovništva su: (1) natalitet, (2) stopa fertiliteta, (3) mortalitet te (4) prirodni prirast ili pad

stanovništva.

1) Natalitet je pozitivna sastavnica prirodnog kretanja stanovništva koja, uz ostale iste uvjete,

djeluje na porast stanovništva. Pokazatelji nataliteta jesu: apsolutni natalitet odnosno broj

4

rođenih u jednoj godini i opće stope ukupnog i efektivnog nataliteta. Opće stope nataliteta

računaju se prema:

opća stopa ukupnog nataliteta:

(1)

opća stopa (efektivnog) nataliteta:

(2)

gdje je:

=ukupan broj rođenih

P = ukupno stanovništvo (prosjek)

N = ukupan broj živorođenih

Prednost opće stope nataliteta je u njezinom jednostavnom izračunavanju, dok nedostaci te

mjere prvenstveno proizlaze iz nazivnika u kojem se nalazi ukupno stanovništvo, koje u

reprodukciji sudjeluje samo jednim dijelom jer u njemu u pravilu ne sudjeluju djeca (0-14) i

staro stanovništvo (60 i više godina) što znači da je opća stopa nataliteta pod jakim utjecajem

dobne strukture.

2) Fertilitet pokazuje broj živorođenih u odnosu na žensko stanovništvo u fertilnoj dobi (15-

49 godina). Fertilitet je zapravo jednak pojmu natalitet, jer se oba pokazatelja odnose na broj

rođenja u određenoj populaciji. Opća stopa fertiliteta daje realniju sliku o rođenjima u jednoj

populaciji, jer uvažava dobnu strukturu stanovništva.

Stopa ukupnog fertiliteta je pokazatelj nataliteta ukupnog (ženskog i muškog) stanovništva u

reproduktivnoj dobi a računa se prema izrazu 3:

(3)

Opća stopa fertiliteta je pokazatelj nataliteta ženskog stanovništva u reproduktivnoj dobi (15-

49 godina) a izračunava se prema izrazu 4.

(4)

5

3) Mortalitet je negativna sastavnica prirodnog i ukupnog kretanja stanovništva (djeluje na

smanjenje stanovništva). Mortalitet se može definirati kao učestalost umiranja u jednom

stanovništvu. Najjednostavnija mjera mortaliteta je broj umrlih. Najpoznatija i

najjednostavnija mjera mortaliteta jest stopa mortaliteta koja ukupan broj umrlih u nekom

razdoblju dijeli sa ukupnim stanovništvom. Opća stopa mortaliteta računa se prema izrazu 5.

(5)

gdje je:

P = ukupno stanovništvo (prosjek)

M = broj umrlih

Opća stopa mortaliteta prvenstveno ovisi o razini mortaliteta prema starosti i o starosnoj

strukturi stanovništva, ali i o mnogim drugim činiteljima (naročito o ratovima). Podaci o

smrtnosti prikazuju se u tablicama mortaliteta, koje se izrađuju na temelju podataka o broju

umrlih prema dobi

4) Prirodni prirast predstavlja rezultantu između nataliteta (pozitivne) i mortaliteta (negativne

komponente). Apsolutni prirodni prirast (J) računa se kao razlika između nataliteta (N) i

mortaliteta (M) dok se stopa prirodnog prirasta (j) računa prema izrazu 6.

(6)

Prostorno kretnje stanovništva- Migracija ili mehaničko kretanje stanovništva (emigracija i

imigracija), uz prirodno je kretanje stanovništva (natalitet i mortalitet), glavna odrednica broja

stanovnika na nekom području, a time i potencijalne količine rada. Prostorno kretanje

stanovništva s globalizacijom postaje sve važniji čimbenik koji oblikuje globalnu ekonomiju.

Migracija je u širem smislu prostorna pokretljivost stanovništva dok je u užem smislu trajna

promjena mjesta stalnog boravka pojedinca ili skupina stanovništva. Emigracija ili iseljavanje

je proces odseljavanja stanovništva s nekog prostora uzrokovan njegovim određenim, za

stanovništvo odbojnim faktorima (push), ili mnogo češće jačim privlačnim (pull) faktorima

nekog drugog prostora, u koji se stanovništvo seli. Useljavanje ili imigracija je proces

useljavanja stanovništva na neki prostor, uzrokovan njegovim određenim, za stanovništvo

privlačnim čimbenicima.

6

Ne postoji univerzalna teorija koja bi objasnila postojanje migracija i uzroke njihovog

nastanka, već postoji cijelo mnoštvo teorija koje su se razvile neovisno jedna o drugoj i koje

se, iako pokušavaju objasniti istu stvar, oslanjaju na različite koncepte i pretpostavke.

Neke od najvažnijih migracijskih teorija (ne uključujući prisilnu migraciju) su (Penava, 2011,

p. 338):

· Neoklasična teorija polazi od standardnih postavki neoklasike te govori kako pojedinci

migriraju radi maksimizacije svoje koristi (dohotka), uz dano budžetsko ograničenje

(nadnicu).

· Nova ekonomika migracija – odluka o migriranju donosi se na grupnoj razini; migracija se

smatra strategijom obitelji ili kućanstva kojom pojedini članovi ne samo da žele

maksimizirati očekivani dohodak nego i minimizirati rizik diverzificirajući izvore prihoda.

· Teoriji dualnog tržišta rada glavna je odrednica međunarodnih migracija potražnja za

niže obrazovanom radnom snagom koja nadilazi ponudu u razvijenim zemljama.

· Teorija svjetskih sustava smatra kako je međunarodna migracija proizvod uključivanja

zemlje, sirovina i rada u nerazvijenim zemljama na tržišta svjetske ekonomije prilikom

čega se narušava tradicionalni poredak i struktura gospodarstva nerazvijenih zemalja, što

kao posljedicu ima povećanje sklonosti domaćeg stanovništva migriranju.

Postoje mnogi razlozi za migracije stanovništva, a većinom se dijele na gospodarske i

političke. U gospodarske razloge se ubrajaju krize, a u političke ratovi i drugi politički

pritisci. U Hrvatskoj se može u tom kontekstu govoriti o četiri velika vala iseljavanja iz

Hrvatske: prvi, od 1880.-tih do Prvoga svjetskog rata (prekomorsko iseljavanje); drugi, na

završetku Drugoga svjetskog rata (prekomorsko i zapadnoeuropsko iseljavanje); treći, u 1960-

tim godinama (odlazak na privremeni rad u inozemstvo); četvrti, u 1990-tim godinama

(zapadnoeuropsko i dijelom prekomorsko iseljavanje). Iseljavanje je bilo vezano u početku za

gospodarske, a kasnije za političke motive. Sada se u vrijeme gospodarske krize ponovno

javlja trend iseljavanja mladih što za Hrvatsku može potencijalno predstavljati veliki problem

zbog trenda starenja stanovništva.

7

2.1.3. Pokazatelji strukture stanovništva

Pokazatelji strukture stanovništva koji se detaljnije pojašnjavaju su: (1) biološka struktura

stanovništva i (2) pokazatelji starosti stanovništva.

1) Biološka struktura stanovništva

Kada se razmatra struktura stanovništva nekog područja, osim broja, potrebno je promotriti i

njegovu biološku strukturu, tj. strukturu po spolu (broj muških i ženskih osoba) te po dobi

(ima li više mladog, zrelog i starog stanovništva) (Nejašmić, 2005, p. 189). Ta biološka

struktura može se i grafički prikazati putem dobno-spolnih piramida (slika 1.):

Slika 1. Dobno-spolne piramide

Izvor: prema: Nejašmić, 2005, str. 189.

Iz slike 1. vidljiva su tri tipa dobno-spolnih piramida:

1. mlado ili ekspanzivno stanovništvo; piramida u obliku jednakokračnog trokuta; udio

mladih obično je veći od 35%, čak do 50% (karakteristično je za tradicionalna i

nerazvijena društva),

2. zrelo ili stacionarno stanovništvo; – katete su trokuta blago povijene i imaju oblik zvona

ili plasta sijena (stanovništvo brojem stagnira, a udio se mladih smanjuje),

3. staro ili kontraktivno stanovništvo (katete su trokuta izrazito povijene, a osnovica sužena;

udio staroga stanovništva u pravilu prelazi 12%, ponekad i do 40%. Ukupno se

stanovništvo smanjuje. Karakteristično je za gospodarski napredna društva.

Tipovi dobno-spolnih piramida nastaju kao posljedica posebnih okolnosti. Tako primjerice

prostori zahvaćeni iseljavanjem gube zrelo i mlado stanovništvo (mnogobrojni hrvatski otoci),

8

što znači da stanovništvo nema pomlatka i ono odumire. Tako Nejašmić i Mišetić (2006, p.

306), razmatrajući populacijsku dinamiku otoka Visa, ukazuju na nesklad u sastavu prema

dobi i spolu, što je glavno obilježje biodinamike stanovništva naselja u unutrašnjosti otoka.

Grafički prikaz takvog sastava ima oblik ''viseće kapi'' što se predočava slikom 2.

Slika 2. Dobno-spolna piramida naselja unutrašnjosti otoka Visa

Izvor: Nejašmić & Mišetić, 2006, p. 306.

Iz slike 2. je vidljivo kako je u izrazito depopulacijskim naseljima u unutrašnjosti otoka Visa

dobno-spolna piramida posve deformirana i ima oblik obrnute piramide (ili viseće kapi).

Piramide je vrlo uska, a "glava" je vrlo široka i izrazito asimetrična (višak žena). Uočljiv je i

izraziti manjak žena u udajno- ženidbenoj dobi (20-34 godine).

2) Pokazatelji starosti stanovništva

Prosječna starost ili prosječna životna dob kao srednja vrijednost. Ona označava srednje

godine života stanovništva u trenutku popisa. Općenito se smatra da proces starenja počinje

kad prosječna starost stanovništva iznosi 30 godina. Hrvatsko je pučanstvo, još 1953. godine

zakoračilo u spomenuti proces jer je popis otkrio da je prosječna starost 30,7 godina. Iz popisa

u popis ta se brojka povećavala: 1961. godine iznosila je 32,0; 1971. 34,0; 1981. 35,6; 1991.

37,1 i 2001. 39,3 da bi 2011. godine premašila 40 godina (Zupanc, 2004).

9

Drugi pokazatelj, indeks starosti (Xs), koji pokazuje omjer broja starih s 60 i više godina i

mladih u dobi do 19 godina, izračunava se po formuli (Zupanc, 2004):

= (7)

Kritična vrijednost indeksa starosti iznosi 40%. Prema popisu iz 1953. godine Hrvatska je

imala indeks starosti 27,9. Stalnim porastom iz popisa u popis (1961. 34,3; 1971. 47,2; 1981.

52,6; 1991. 66,7; 2001. 90,7) dok je posljednji popis 2011. ustanovio vrijednost indeksa

starosti od 93,78 što znači da se približilo graničnoj vrijednosti od 100 koja pokazuje da na

svakog starog stanovnika dolazi jedan mladi (Zupanc, 2004).

Radni kontingent - pojam radnog kontingenta odnosi se na broj stanovnika određene životne

dobi, tj. na žensko stanovništvo staro od 15 do uključivo 59 godina i muško stanovništvo od

15 do uključivo 64 godine života, koje se s obzirom na teoretsku fiziološku sposobnost smatra

radno sposobnim stanovništvom. S obzirom da se analize u ovom radu prate povijesna

kretanja kada je umirovljenje žena nastupalo s 55. godina muškaraca s navršenih 60. godina

to se uzima prosječna vrijednost radnog kontingenta od 15-59 godina za oba spola.

Koeficijent starosti stanovništva pokazuje udio (%) osoba starih 60 i više godina u ukupnom

stanovništvu a predočava se narednim izrazom (Zupanc, 2004):

(8)

Kada udio osoba starih ''60 i više godina'' dostigne 12%, smatra se da je stanovništvo tog

područja počelo starjeti.

Koeficijenti dobne ovisnosti

Koeficijent ukupne dobne ovisnosti pokazuje stupanj opterećenosti stanovništva u radnoj

dobi mladima i staračkim kontingentom a može se izračunati slijedećim izrazom:

(9)

U razvijenim državama ovaj koeficijent je niži od 50

Koeficijent dobne ovisnosti mladih pokazuje stupanj opterećenosti stanovništva u radnoj dobi

kontingentom u predradnoj dobi:

(10)

U razvijenim državama ovaj koeficijent iznosi oko 28

10

Koeficijent dobne ovisnosti starih pokazuje stupanj opterećenosti stanovništva u radnoj dobi

kontingentom starog stanovništva:

(11)

U razvijenim državama ovaj koeficijent iznosi oko 21

2.1.4. Pokazatelji učinkovitosti stanovništva

Bruto domaći proizvod – BDP, (engl. Gross Domestic Product – GDP) glavni je

makroekonomski pokazatelj, odnosno mjerilo gospodarske aktivnosti neke zemlje u

određenoj godini. Njime se u novčanim jedinicama iskazuje vrijednost ukupne proizvodnje

(finalnih dobara) unutar granica određene zemlje ili države. U smislu iskazivanja valja

razlikovati:

· nominalni bruto domaći proizvod koji se izražava u tekućim cijenama, pri čemu se pri

obračunu BDP-a količina množi s cijenama koje su aktualne u godini izračuna BDP-a

(tekuće cijene) i

· realni bruto domaći proizvod koji se izražava u stalnim cijenama, pri čemu se u obračunu

BDP-a količina množi s cijenama određene bazne godine i koje se primjenjuju u svim

godinama obračuna na jednakom nivou (stalne cijene).

Odnos između nominalnog i realnog bruto domaćeg proizvoda naziva se BDP deflator i on se

izračunava prema sljedećem izrazu:

= (12)

Kada se koristi bruto domaći proizvod kao pokazatelj rasta i životnog standarda uputnije je

koristiti bruto domaći proizvod po stanovniku ili per capita budući da on pokazuje realniju

sliku, jer uzima u obzir broj stanovnika neke države, što je veoma važno u slučaju kada se

uspoređuju dvije države koje se znatno razlikuju prema broju stanovnika ili kada se

uspoređuju povijesni podatci.

Bruto domaći proizvod po stanovniku ili per capita se izračunava na način da se ukupni

bruto domaći proizvod u određenoj godini podijeli s brojem stanovnika određene države u toj

godini. Primjerice, u hipotetičnom slučaju, ako dvije države imaju jednak ukupni bruto

11

domaći proizvod, veći bruto domaći proizvod imat će država s manjim brojem stanovnika iz

čega je lako izvući zaključak da je riječ o razvijenijoj državi.

Kao izvori povijesnih podataka BDPa po stanovniku za Hrvatsku i druge promatrane države,

koji su korišteni u radu mogu se navesti:

· Rad Josipa Tice: The Estimation of 1910-1989 Per Capita GDP in Croatia iz 2004.

godine (Tica, 2004);

· Knjiga Vladimira Stipetića Dva Stoljeća Razvoja Hrvatskog Gospodarstva (1820.-2005.)

(Stipetić, 2012) u kojoj autor daje seriju procjene BDPa po stanovniku koja seže sve do

1820., a na godišnjoj bazi izračun počinje 1885. godine;

· Conference Board – Total Economy Database (TED 2013) koju je početkom 90-tih

godina 20. stoljeća izradio Groningen Growth and Development Centre. Svi izračuni se

temelje na izračunima Angusa Maddisona1 jednog od suosnivača GGDC-a. Svi podatci o

BDP-u za sve države iskazani su u američkim dolarima ina bazi 1990. godine.

2.1.5. Populacijska politika

Populacijsku politiku čini skup mjera koje se provode u svrhu djelovanja na kvantitativne i

kvalitativne osobine stanovništva. Po svojim obilježjima populacijska politika može biti (NN,

2006/132):

· Ekspanzivna (pronatalitetna) populacijska politika. Cilj ove vrste politike je povećanje

broja stanovništva, a provodi se u razvijenim zemljama. (npr. Švedska, Njemačka)

· Restriktivna (antinatalitetna) populacijska politika. Ova politika se provodi najčešće u

slabije razvijenim zemljama, a cilj joj je smanjenje broja stanovništva (npr. Kina)

· Redistributivna (migracijska) populacijska politika. Svrha provođenja redistributivne

politike je da se osigura povoljniji razmještaj stanovništva. Često to uključuje i proces

litoralizacije (naseljavanja stanovništva na obale). Ovu politiku provodi Francuska.

· Eugenička populacijska politika. Eugeničkom politikom potiče se razvoj kvalitativnih

osobina. Ona ima za cilj podizanje kvalitativnih značajki stanovništva. Ovaj tip

1 Maddison, A. (1926-2010), je objavio više radova i knjiga na temu izračunavanju povijesnih BDP-a i rasta zemalja, a sami podaci su dostupni u Total Economy Database (TED) na njegovoj web stranici. Maddison je dio Groningen Growth and Development Center koji stvara/održava tu bazu podataka.

12

populacijske politike ostvaruje se kroz mjere zdravstvene, obrazovne i nekim mjerama

ekonomske politike.

2.2. Usporedna analiza demografskih kretanja u odabranim državama

Kako bi se moglo vrednovati i analizirati osnovna demografska kretanja na prostoru današnje

Republike Hrvatske, potrebno je podatke o kretanju stanovništva usporediti s drugim

državama u bližem ali i daljem okruženju. Odabrane države su Slovenija i Srbija iz

neposrednog okruženja koje su kroz povijest bile pod utjecajem istih ili sličnih čimbenika

(ratovi, migracije, gospodarstvo), europske države Danska, Švedska, Irska i Francuska te

SAD- a kao prekomorska država koja je u najvećoj mjeri apsorbirala migracijska kretanja

odabranih europskih država.

U tablici 1., sistematizirani su podaci o brojčanom kretanju stanovništva u odabranim

državama prema podatcima ekstrapoliranim od Gela (1987, pp. 205-270) za razdoblje od

1780. godine do 1980. godine.

Tablica 1. Usporedni prikaz brojčanog porasta stanovništva za razdoblje 1780-1980 (u tisućama)

BROJČANI PORAST STANOVNIŠTVA U TISUĆAMA

GODINA HRVATSKA SLOVENIJA SRBIJA DANSKA FRANCUSKA IRSKA ŠVEDSKA SAD

1780 1.477 893 590 830 27.000 4.753 2.118 2.781

1800 1.595 866 672 926 27.871 5.216 2.347 5.308

1820 1.782 840 825 1.026 30.462 6.802 2.585 9.638

1830 1.933 940 1.027 1.200 33.070 7.767 2.888 12.866

1840 2.098 1.025 1.282 1.283 34.906 8.174 3.139 17.069

1850 2.076 1.077 1.400 1.408 36.485 6.552 3.483 23.192

1860 2.190 1.085 1.647 1.601 37.387 5.779 3.860 31.443

1870 2.398 1.129 1.706 1.785 37.653 5.412 4.169 39.818

1880 2.506 1.182 1.980 1.856 38.972 5.175 4.566 50.156

1890 2.855 1.234 2.380 2.172 39.910 4.705 4.785 62.948

1900 3.162 1.268 2.740 2.450 40.000 3.222 5.136 75.995

1910 3.461 1.321 3.151 2.757 40.800 3.140 5.522 91.972

1920 3.443 1.288 2.843 3.268 38.800 3.000 5.905 105.711

1930 3.786 1.386 3.550 3.551 41.230 2.950 6.149 122.775

1940 4.095 1.460 4.282 3.844 41.200 2.990 6.371 131.669

1950 3.858 1.472 4.358 4.300 41.800 2.950 7.000 152.300

1960 4.160 1.592 4.823 4.581 45.684 2.834 7.480 180.684

1970 4.426 1.727 5.250 4.938 49.655 2.978 8.077 203.212

1980 4.578 1.884 5.666 5.120 53.710 3.360 8.320 227.640

Izvor: prema Gelo, 1987.

13

Kako bi se mogla zornije predočiti kretanja porasta stanovništva u odabranim državama

koriste se indeksi. Indeksi se općenito upotrebljavaju kao najprikladnije sredstvo statističke

analize dinamike masovnih pojava.

2.2.1. Bazni indeksi

Za bazu uzete su dvije godine, 1870. i 1910. godina jer one najbolje reprezentiraju frekvenciju

koja se proučava. Indeksi na bazi 1870. = 100 pokazuju dinamiku rasta od početka

vremenskog niza dok indeksi s baznom godinom 1910 pokazuju prvu prekretnicu rasta koja

se povezuje s ekonomskom migracijom stanovništva. Indeksi kretanja stanovništva na bazi

1870. godine predočavaju se tablicom 2.

Tablica 2. Indeksi kretanja stanovništva (u tisućama) na bazi 1780. godine

BROJČANI PORAST STANOVNIŠTVA INDEKS 1780=100

HRVATSKA SLOVENIJA SRBIJA DANSKA FRANCUSKA IRSKA ŠVEDSKA SAD

1780 100 100,0 100 100,0 100,0 100 100,0 100

1800 108,0 97,0 113,9 111,6 103,2 109,7 110,8 190,9

1820 120,6 94,1 122,8 123,6 112,8 143,1 122,0 346,6

1830 130,9 105,3 152,8 144,6 122,5 163,4 136,4 462,6

1840 142,0 114,8 190,8 154,6 129,3 172,0 148,2 613,8

1850 140,6 120,6 208,3 169,6 135,1 137,8 164,4 833,9

1860 148,3 121,5 245,1 192,9 138,5 121,6 182,2 1130,6

1870 162,4 126,4 253,9 215,1 139,5 113,9 196,8 1431,8

1880 169,7 132,4 294,6 223,6 144,3 108,9 215,6 1803,5

1890 193,3 138,2 354,2 261,7 147,8 99,0 225,9 2263,5

1900 214,1 142,0 407,7 295,2 148,1 67,8 242,5 2732,7

1910 234,3 147,9 468,9 332,2 151,1 66,1 260,7 3307,2

1920 233,1 144,2 423,1 393,7 143,7 63,1 278,8 3801,2

1930 256,3 155,2 528,3 427,8 152,7 62,1 290,3 4414,8

1940 277,3 163,5 637,2 463,1 152,6 62,9 300,8 4734,6

1950 261,2 164,8 648,5 518,1 154,8 62,1 330,5 5476,4

1960 281,7 178,3 717,7 551,9 169,2 59,6 353,2 6497,1

1970 299,7 193,4 781,3 594,9 183,9 62,7 381,4 7307,2

1980 310,0 211,0 843,2 616,9 198,9 70,7 392,8 8185,5

Izvor: izračunato prema podatcima u tablici 1.

14

Iz izračunatih indeksa u tablici 2. jasno je uočljiv nerazmjer porasta stanovništva europskih

država i SAD-a. Jedino Srbija i Danska od promatranih europskih država bilježe značajniji

rast. Dinamika kretanja na bazi 1780 = 100 predočava se i grafikonom 1.

Grafikon 1. Indeksi kretanja stanovništva (u tisućama) na bazi 1780. godine

Države čiji se podaci odnose na ljevu verikalnu os grafikona u legendi su označene s (L) dok su podatci za SAD prikazani na desnoj verikalnoj osi grafikona (D)


Na grafikonu 1., na desnoj osi je linijom zbog preglednosti prikazan indeks kretanja

stanovništva Sjedinjenih Država koji je progresivno rastao kroz cijelo promatrano razdoblje.

Ako se kao baza uzme godina 1910 odnosno vrijeme kada su snažnije započeti migracijski

procesi tada se dolazi do podataka koji se u nastavku tablično i grafički analiziraju. Indeksi

kretanja stanovništva (u tisućama) na bazi 1910. godine predočava se tablicom 3.

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

8000

9000

0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

1780180018201830184018501860187018801890190019101920193019401950196019701980

17

81

= 1

00

17

80

=1

00

HRVATSKA (L) SLOVENIJA (L) SRBIJA (L) DANSKA (L)

FRANCUSKA (L) IRSKA (L) ŠVEDSKA (L) SAD (D)

15

Tablica 3. Indeksi kretanja stanovništva (u tisućama) na bazi 1910. godine


Prema izračunatim indeksi kretanja stanovništva na bazi 1910. godine predočenih tablicom 3.,

može se zaključiti kako se, izuzev Irske, u svim promatranim državama nakon bazne godine

bilježi porast kretanja stanovništva. Navedeno se zorno može predočiti i grafikonom 2.

HRVATSKA SLOVENIJA SRBIJA DANSKA FRANCUSKA IRSKA ŠVEDSKA SAD

1780 42,7 67,6 18,7 30,1 66,2 151,4 38,4 3,0

1800 46,1 65,6 21,3 33,6 68,3 166,1 42,5 5,8

1820 51,5 63,6 26,2 37,2 74,7 216,6 46,8 10,5

1830 55,9 71,2 32,6 43,5 81,1 247,4 52,3 14,0

1840 60,6 77,6 40,7 46,5 85,6 260,3 56,8 18,6

1850 60,0 81,5 44,4 51,1 89,4 208,7 63,1 25,2

1860 63,3 82,1 52,3 58,1 91,6 184,0 69,9 34,2

1870 69,3 85,5 54,1 64,7 92,3 172,4 75,5 43,3

1880 72,4 89,5 62,8 67,3 95,5 164,8 82,7 54,5

1890 82,5 93,4 75,5 78,8 97,8 149,8 86,7 68,4

1900 91,4 96,0 87,0 88,9 98,0 102,6 93,0 82,6

1910 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0

1920 99,5 97,5 90,2 118,5 95,1 95,5 106,9 114,9

1930 109,4 104,9 112,7 128,8 101,1 93,9 111,4 133,5

1940 118,3 110,5 135,9 139,4 101,0 95,2 115,4 143,2

1950 111,5 111,4 138,3 156,0 102,5 93,9 126,8 165,6

1960 120,2 120,5 153,1 166,2 112,0 90,3 135,5 196,5

1970 127,9 130,7 166,6 179,1 121,7 94,8 146,3 220,9

1980 132,3 142,6 179,8 185,7 131,6 107,0 150,7 247,5

16

Grafikon 2. Indeksi kretanja stanovništva (u tisućama) na bazi 1910. godine


Kada se analizira dinamika porasta stanovništva na temelju indeksa 1910=100, a kako je to

predočeno grafikonom 2., vidljivo je da su najveća odstupanja kod promatranih država mogu

zamijetiti kod Irske kao izrazito emigracijske nacije.

2.2.2. Verižni indeksi

Verižni indeksi pokazuju i slijede trend – tendenciju promjena iz desetljeća u desetljeće (ako

su računi prema desetgodišnjim vrijednostima), te na taj način uglavnom eliminiraju trend-

vrijednosti. Svaka veličina verižnih indeksa predstavlja samostalnu veličinu koja pokazuje

porast ili pad pojave, polazeći od baze prethodnog člana koji je izjednačen sa 100. Zato se

verižni indeksi ne mogu grafički prikazati neprekidnom linijom.

0,0

50,0

100,0

150,0

200,0

250,0

300,0

1.1

.18

00

1.1

.18

10

1.1

.18

20

1.1

.18

30

1.1

.18

40

1.1

.18

50

1.1

.18

60

1.1

.18

70

1.1

.18

80

1.1

.18

90

1.1

.19

00

1.1

.19

10

1.1

.19

20

1.1

.19

30

1.1

.19

40

1.1

.19

50

1.1

.19

60

1.1

.19

70

1.1

.19

80

19

10

=1

00

HRVATSKA SLOVENIJA SRBIJA DANSKA

FRANCUSKA IRSKA ŠVEDSKA SAD

17

Verižni indeksi kretanja stanovništva: Hrvatske, Slovenije, Srbije, Danske Francuske, Irske,

Švedske i SAD za razdoblje od 1780. do 1980. godine izračunati su u tablici 4.

Tablica 4. Verižni indeksi kretanja stanovništva

GODINA HRVATSKA SLOVENIJA SRBIJA DANSKA FRANCUSKA IRSKA ŠVEDSKA SAD

1780 - - - - - - - -

1800 108 97 114 112 103 110 111 191

1820 112 97 123 111 109 130 110 182

1830 108 112 124 117 109 114 112 133

1840 109 109 125 107 106 105 109 133

1850 99 105 109 110 105 80 111 136

1860 105 101 118 114 102 88 111 136

1870 109 104 104 111 101 94 108 127

1880 105 105 116 104 104 96 110 126

1890 114 104 120 117 102 91 105 126

1900 111 103 115 113 100 68 107 121

1910 109 104 115 113 102 97 108 121

1920 99 98 90 119 95 96 107 115

1930 110 108 125 109 106 98 104 116

1940 108 105 121 108 100 101 104 107

1950 94 101 102 112 101 99 110 116

1960 108 108 111 107 109 96 107 119

1970 106 108 109 108 109 105 108 112

1980 103 109 108 104 108 113 103 112


Iz izračunatih verižnih indeksa prikazanih u tablici 4. moguće je razabrati kako u pojedinim

desetljećima kod europskih država postoje kolebanja rasta i razdoblja pada, što se povezuje s

ratnim događanjima na kontinentu te gotovo pravilan silazni trend kod Sjedinjenih Američkih

Država koji od 191 u imigracijskoj 1800. godini pada i ustaljuje se na 112 sedamdesetih i

osamdesetih godina 20. stoljeća.

2.2.3. Stope nataliteta, mortaliteta i prirodnog prirasta

Usporedbe pokazatelja stopa nataliteta, mortaliteta i prirodnog prirasta stanovništva u

odabranim državama za razdoblje od 1800. do 1980. godine po desetljećima sistematizirane

su u narednim tablicama. Dinamika kretanja stope nataliteta stanovništva u odabranim

državama u razdoblju od 1800. do 1980. godine prikazuje se tablicom 5.

18

Tablica 5. Stope nataliteta stanovništva u odabranim državama

STOPA NATALITETA (BROJ ŽIVOROĐENIH NA 1000 STANOVNIKA)

GODINE HRVATSKA SLOVENIJA SRBIJA DANSKA FRANCUSKA IRSKA ŠVEDSKA SAD

1800 42,00 34,40 31,50 31,70 31,40 55,00

1810 42,00 34,00 30,10 31,40 31,80 54,30

1820 42,00 34,10 32,40 31,70 34,20 52,80

1830 41,70 34,60 29,10 29,90 32,50 51,40

1840 43,30 33,60 29,80 28,30 30,50 48,30

1850 41,10 32,40 31,30 27,00 31,50 43,30

1860 45,00 33,50 45,50 32,40 26,40 34,10 41,10

1870 41,60 33,70 44,10 30,20 25,30 27,40 29,00 38,30

1880 42,80 34,30 41,80 31,90 24,90 24,80 29,60 35,20

1890 42,10 35,10 42,80 30,80 22,60 22,70 27,90 31,50

1900 39,60 37,80 38,60 29,70 21,70 23,00 26,80 30,00

1910 38,30 34,00 32,80 27,50 19,40 23,30 24,70 27,40

1920 28,60 26,40 22,10 23,70 17,30 20,60 21,00 23,40

1930 30,00 25,70 33,50 18,60 17,70 19,60 15,20 18,60

1940 21,80 21,80 23,30 18,60 14,40 19,80 15,70 18,50

1950 22,70 23,60 26,30 19,10 20,90 21,70 16,70 24,40

1960 18,20 18,00 17,90 16,40 18,30 21,20 14,00 23,80

1970 14,90 16,00 14,80 14,70 16,80 22,20 13,70 16,80

1980 14,80 17,40 14,60 11,60 14,10 22,10 11,60 15,80


Iz podataka u tablici 5. uočljivo je kako u većini promatranih država postoji stalan pad stope

nataliteta u promatranom razdoblju. Izuzetak je Republika Irska koja od 1920. godine

održava svoju stopu nataliteta između 20 i 22. Ako se promatra stopa nataliteta samo u

razdoblju nakon 1950. godine (osjenčani dio u tablici) tada je, ako se izuzme Irska uočljiv pad

nataliteta koji se povezuje s razvojem građanskog društva, emancipacijom žena i utjecajem

drugih socijalnih i obrazovnih čimbenika.

Drugi pokazatelj bitan za demografsko kretanje stanovništva je stopa mortaliteta. Stope

mortaliteta stanovništva u odabranim državama za razdoblje od 1800. do 1980. godine

sistematizirane su u tablici 6.

19

Tablica 6. Stope mortaliteta stanovništva u odabranim državama

STOPA MORTALITETA (BROJ UMRLIH NA 1000 STANOVNIKA)


1800 37,00 34,60 27,50 26,30 24,40 25,00

1810 37,00 35,00 24,90 25,70 33,10 24,00

1820 36,40 30,60 20,70 25,30 24,90 23,00

1830 36,70 26,10 26,80 25,90 25,80 22,00

1840 36,20 28,10 20,30 23,60 21,70 21,00

1850 40,70 28,70 20,10 2,50 20,60 20,00

1860 34,80 27,00 29,40 20,10 23,40 19,90 20,00

1870 39,80 26,50 33,40 19,00 26,60 16,70 19,30 18,00

1880 32,40 28,10 31,30 19,20 22,40 18,60 17,60 19,00

1890 30,70 27,00 27,30 19,30 22,20 18,30 16,80 20,00

1900 27,90 26,00 23,80 16,00 20,70 18,20 16,20 17,00

1910 24,80 23,50 24,50 13,40 18,50 17,00 14,10 15,00

1920 26,70 23,80 22,00 12,40 20,00 15,90 14,20 13,50

1930 19,50 16,40 18,50 11,10 16,40 14,40 12,00 11,50

1940 23,50 15,00 13,00 10,10 17,00 14,10 11,10 10,60

1950 12,20 11,70 12,70 9,10 12,80 12,80 10,00 9,70

1960 9,80 9,70 8,60 9,40 11,20 12,00 9,50 9,40

1970 10,00 10,10 9,10 9,90 10,80 11,20 10,30 9,40

1980 10,40 10,50 9,60 10,70 10,20 11,00 11,00 8,70


Iz podataka u tablici 6. moguće je zaključiti kako se u svim promatranom državama stope

mortaliteta (izuzev ratnih godina) stalno smanjuju. Isto tako je znakovito kako su se stope

mortaliteta nakon 1950. godine (osjenčani dio u tablici) ujednačile u svim promatranim

državama u rasponu od 12,8 do 8,7 što se pripisuje općem porastu životnog standarda,

dostignuća u medicini te drugim čimbenicima iz oblasti socijale i obrazovanja.

Kretanja prirodnog prirasta stanovništva važan je demografski pokazatelj na kojem se temelje

brojne državne politike i strategije gospodarskog i socijalnog razvoja. Brojnost stanovništva

važan je gospodarski i obrambeni potencijal ali i opterećenje za zdravstveni, socijalni i

mirovinski sustav te je stoga za državu bitno poznavanje njegovih trendova.

Stope prirodnog prirasta stanovništva u odabranim državama za razdoblje od 1800. do 1980.

godine predočavaju se tablicom 7.

20

Tablica 7. Stope prirodnog prirasta stanovništva u odabranim državama

STOPA PRIRODNOG PRIRASTA (PRIRODNI PRIRAST NA 1000 STANOVNIKA)


1800 5,00 -0,20 0,00 4,00 5,40 0,00 7,00 30,00

1810 5,00 -1,00 0,00 5,20 5,70 0,00 -1,30 30,30

1820 5,60 3,50 0,00 11,70 6,40 0,00 9,30 29,80

1830 5,00 8,50 0,00 2,30 4,00 0,00 6,70 29,40

1840 7,10 5,50 0,00 9,50 4,70 0,00 8,80 27,30

1850 0,40 3,70 0,00 11,20 24,50 0,00 10,90 23,30

1860 10,20 6,50 16,10 12,30 3,00 0,00 14,20 21,10

1870 1,80 7,20 10,70 11,20 -1,30 10,70 9,70 20,30

1880 10,40 6,20 10,50 12,70 2,50 6,20 12,00 16,20

1890 11,40 8,10 15,50 11,50 0,40 4,40 11,10 11,50

1900 11,70 11,80 14,80 13,70 1,00 4,80 10,60 13,00

1910 13,50 10,50 8,30 14,10 0,90 6,30 10,60 12,40

1920 1,90 2,60 0,10 11,30 -2,70 4,70 6,80 9,90

1930 10,50 9,30 15,00 7,50 1,30 5,20 3,20 7,10

1940 -1,70 6,80 10,30 8,50 -2,60 5,70 4,60 7,90

1950 10,50 11,90 13,60 10,00 8,10 8,90 6,70 14,70

1960 8,40 8,30 9,30 7,00 7,10 9,20 4,50 14,40

1970 4,90 5,90 5,70 4,80 6,00 11,00 3,40 7,40

1980 4,40 6,90 5,00 0,90 3,90 11,10 0,60 7,10


Iz podataka u tablici 7. može se zaključiti kako stope prirodnog prirasta kroz promatrano

razdoblje prate ratna i gospodarska zbivanja na Europskom prostoru te se stabiliziraju tek

sedamdesetih godina 20. stoljeća.

Vizualnu predodžbu o kretanjima stopa nataliteta i mortaliteta odabranih država za

promatrano razdoblje moguće je predočiti grafikonom 3.

21

Gra

fikon

3. Kretan

je stopa nataliteta i m

ortaliteta u odabran

im državam

a

Izvo

r: prem

a Gelo

, 19

87

.

0,0

0

5,0

0

10,0

0

15,0

0

20,0

0

25,0

0

30,0

0

35,0

0

40,0

0

1.1.1800

1.1.1810

1.1.1820

1.1.1830

1.1.1840

1.1.1850

1.1.1860

1.1.1870

1.1.1880

1.1.1890

1.1.1900

1.1.1910

1.1.1920

1.1.1930

1.1.1940

1.1.1950

1.1.1960

1.1.1970

1.1.1980

SL

OV

EN

IJA N

atalitetS

LO

VE

NIJA

Mortalitet

0,0

0

10,0

0

20,0

0

30,0

0

40,0

0

50,0

0

60,0

0

1.1.1800

1.1.1810

1.1.1820

1.1.1830

1.1.1840

1.1.1850

1.1.1860

1.1.1870

1.1.1880

1.1.1890

1.1.1900

1.1.1910

1.1.1920

1.1.1930

1.1.1940

1.1.1950

1.1.1960

1.1.1970

1.1.1980

SA

D N

atalitetS

AD

Mortalitet

0 5

10

15

20

25

30

35

40

45

50

1.1.1800

1.1.1810

1.1.1820

1.1.1830

1.1.1840

1.1.1850

1.1.1860

1.1.1870

1.1.1880

1.1.1890

1.1.1900

1.1.1910

1.1.1920

1.1.1930

1.1.1940

1.1.1950

1.1.1960

1.1.1970

1.1.1980

SR

BIJA

Natalitet

SR

BIJA

Mortalitet

0,0

0

5,0

0

10,0

0

15,0

0

20,0

0

25,0

0

30,0

0

35,0

01.1.1800

1.1.1810

1.1.1820

1.1.1830

1.1.1840

1.1.1850

1.1.1860

1.1.1870

1.1.1880

1.1.1890

1.1.1900

1.1.1910

1.1.1920

1.1.1930

1.1.1940

1.1.1950

1.1.1960

1.1.1970

1.1.1980

DA

NS

KA

Natalitet

DA

NS

KA

Mortalitet

0,0

0

5,0

0

10,0

0

15,0

0

20,0

0

25,0

0

30,0

0

35,0

0

1.1.1800

1.1.1810

1.1.1820

1.1.1830

1.1.1840

1.1.1850

1.1.1860

1.1.1870

1.1.1880

1.1.1890

1.1.1900

1.1.1910

1.1.1920

1.1.1930

1.1.1940

1.1.1950

1.1.1960

1.1.1970

1.1.1980

FR

AN

CU

SK

A N

atalitetF

RA

NC

US

KA

Mortalitet

0,0

0

5,0

0

10,0

0

15,0

0

20,0

0

25,0

0

30,0

0

35,0

0

40,0

0

1.1.1800

1.1.1810

1.1.1820

1.1.1830

1.1.1840

1.1.1850

1.1.1860

1.1.1870

1.1.1880

1.1.1890

1.1.1900

1.1.1910

1.1.1920

1.1.1930

1.1.1940

1.1.1950

1.1.1960

1.1.1970

1.1.1980

ŠV

ED

SK

A N

atalitetŠ

VE

DS

KA

Mortalitet

22

Kretanje stopa nataliteta i mortaliteta stanovništva na teritoriju današnje Republike Hrvatske

relevantno za razdoblje demografske dividende odnosno od 1818. do 1985. godine prema

podacima koje je izračunao Gelo, 1987. predočava se grafikonom 4.

Grafikon 4. Kretanje stopa nataliteta i mortaliteta stanovništva na teritoriju Hrvatske od 1818-

1985. godine

Izvor: izračunato prema prema: Gelo, 1987., DZS popsi stanovništava.

Kako je to vidljivo iz grafikona 4., do izražaja dolaze ratne godine u povijesti Hrvata kada su

se stope mortaliteta povećavale a stope nataliteta smanjivale. Isto tako mogu se zamijetiti

razdoblje demografske dividende koja započinje osamdesetih godina 19. stoljeća i traje sve do

pedesetih godina 20. stoljeća. Međutim pravilnost takvog prirasta prekidana je zbog ratova

koji su na ovom prostoru imali velike posljedice. Grafikonom 5. predočava se dinamika

kretanja prirasta stanovništva u promatranom razdoblju

0,00

10,00

20,00

30,00

40,00

50,00

60,00

181

8

182

3

182

8

183

3

183

8

184

3

184

8

185

3

185

8

186

3

186

8

187

3

187

8

188

3

188

8

189

3

189

8

190

3

190

8

191

3

191

8

192

3

192

8

193

3

193

8

194

3

194

8

195

3

195

8

196

3

196

8

197

3

197

8

198

3

Sto

pa

Godina

NATALITET MORTALITET

23

Grafikon 5. Kretanja stopa prirodnog prirasta stanovništva Hrvatske


Na grafikonu 5. jasno su uočljiva razdoblja negativnog prirasta i njihova povezanost s ratnim

zbivanjima na prostorima današnje Republike Hrvatske. Kretanje omjera radnog kontingenta i

zavisnog stanovništva u Republici Hrvatskoj od 1880. godine do 2011. prema popisnim

godinama predočava se tablicom 8.

Tablica 8. Omjera radnog kontingenta i zavisnog stanovništva u Republici Hrvatskoj od 1880. godine do 2011

GODINA RADNO AKTIVNO

STANOVNIŠTVO (16-59. godina) ZAVISNO STANOVNIŠTVO

(1-15 i 60+) RADNO/ZAVISNO

1880 58,72 41,28 1,42

1890 55,28 44,72 1,24

1900 55,97 44,03 1,27

1910 54,67 45,33 1,21

1921 54,67 45,33 1,21

1931 58,58 41,42 1,41

1948 61,17 38,83 1,58

1953 65,02 35,53 1,83

1961 61,88 38,12 1,62

1971 61,92 38,08 1,63

1981 63,93 36,07 1,77

1991 62,56 37,44 1,67

2001 61,46 38,54 1,59

2011 60,70 39,30 1,54


-20

-15

-10

-5

0

5

10

15

20

181

81

82

21

82

61

83

01

83

41

83

81

84

21

84

61

85

01

85

41

85

81

86

21

86

61

87

01

87

41

87

81

88

21

88

61

89

01

89

41

89

81

90

21

90

61

91

01

91

41

91

81

92

21

92

61

93

01

93

41

93

81

94

21

94

61

95

01

95

41

95

81

96

21

96

61

97

01

97

41

97

81

98

2

24

Kao radni sposobno stanovništvo uzima se ukupno stanovništvo (muško i žensko) u dobi od

15. do 59. godina. S obzirom na dugo promatrano razdoblje u kojem su se granice

umirovljenja stalno pomicale i bile nejednake za muške i ženske stanovnike i kretale se do

1990. godine od 55-60 godina za muškarce i 50-55 za žene. Tek nakon 2010. godine dob

umirovljena se podiže na 65 godina i omogućuje jednakost među spolovima. Grafički se

radni i zavisni kontingenti mogu predočiti grafikonom 6.

Grafikon 6. Radni i zavisni kontingent Hrvatske od 1880. do 2011. godine


Na grafikonu 6. na lijevoj osi predočavaju se udjeli pojedinog kontingenta u postocima

(površine) dok se na desnoj osi predočava kretanje omjera (linijski) radnog i zavisnog

kontingenta u promatranom razdoblju.

0,00

0,20

0,40

0,60

0,80

1,00

1,20

1,40

1,60

1,80

2,00

0,00

10,00

20,00

30,00

40,00

50,00

60,00

70,00

80,00

90,00

100,00

1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001 2011O

mje

r ra

dnog

i za

visn

og d

ijel

a st

anov

ništ

va

Udi

o u

ukup

nom

sta

novn

ištv

u u

%

Chart Title

RADNO ZAVISNO R/Z

25

2.3. Upravljanje demografskim promjenama

Od 1970. do 2011. godine, broj stanovnika na zemlji je porastao sa 3,6 milijarde na 7

milijardi. Kako stanovništvo bude obrazovanije, doći će do opadanja stope rasta. Na

perspektivu razvoja utiču starosna struktura i broj stanovnika.

Sve je značajnije pitanje koeficijenta zavisnosti, odnosno broja mlađih i starijih osoba

podijeljenog sa brojem radno sposobnih osoba starosti 15– 59 (64) godina.

Neke siromašnije države vjerojatno će imati koristi od demografske dividende, sa porastom

broja stanovnika koji spadaju u radnu snagu, ali samo ako postoji snažno djelovanje na planu

politika.

Obrazovanje djevojčica, na primjer, predstavlja ključno sredstvo za eventualnu demografsku

dividendu. Obrazovane žene obično imaju manje djece, koja su zdravija i obrazovanija; u

mnogim državama obrazovane žene imaju veće zarade od neobrazovane radne snage.

Nasuprot ovome, bogatije regije Juga će se suočiti sa znatno drugačijim problemom: pošto

njihovo stanovništvo stari smanjiti će se i udio radno sposobnog stanovništva. Stopa starenja

stanovništva je značajna, pošto će državama u razvoju biti teško zadovoljiti potrebe starije

populacije ako ona ostane siromašna.

Mnoge države u razvoju sada imaju samo kratko razdoblje na raspolaganju da požanju svu

korist koju nosi demografska dividenda. Međutim, demografski trendovi nisu deterministički.

Moguće ih je mijenjati, makar posredno, putem obrazovnih politika. Tako su izvjesna dva

scenarija za razdoblje od 2010. do 2050. godine: (Kalaid, 2013, p. 11):

· polazni scenarij, u kojem stope upisa za sve razine obrazovanja ostaju konstantne, i

· ubrzani scenariju kojem države s najnižom početnom razinom obrazovanja usvajaju

ciljeve u obrazovanju.

Prema ubrzanom scenariju, stopa zavisnosti u državama sa niskim HDI2 opada više nego

dvostruko u odnosu na polazni scenarij. Ambiciozne obrazovne politike mogu omogućiti

državama sa srednjim i visokim HDI da obuzdaju projektirani porast svojih koeficijenata

2 Indeks razvoja po mjeri čovjeka (Human Development Index – HDI)

26

zavisnosti, kako bi im bio lakši demografski prelaz ka starijoj populaciji. Bavljenje ovim

demografskim izazovima zahtijevati će podizanje razine postignuća u obrazovanju, uz veće

mogućnosti za zapošljavanje, putem smanjenja nezaposlenosti, veće produktivnosti radne

snage i većeg učešća radne snage, posebno žena i starijih.

Kada se analizira vremenski okvir prirodnoga kretanja stanovništva od 1971. godine

naovamo, bitno je naglasiti tri osobito karakteristična obilježja (Živić, 2003, p. 261):

· sredinom 1970-ih godina stanovništvo u Hrvatskoj je bilježilo nešto veće stope nataliteta,

što je posljedica ulaska u fertilnu dob (reprodukcijski najznačajniju dob između 15 i 49

godine života) nešto brojnijih naraštaja rođenih u poslijeratnom kompenzacijskom

razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata (razdoblje ''baby booma'');

· od druge polovice 1970-ih godina uslijedio je ubrzani pad nataliteta, što tumačimo manje

brojnim naraštajima sposobnih za reprodukciju, bilo zbog nastavka iseljavanja, bilo zbog

ulaska u fertilnu dob sve malobrojnih naraštaja rođenih tijekom 1960-ih godina;

· sve veći udjel starih u ukupnom stanovništvu te relativno visoki izravni demografski

gubitci tijekom Domovinskoga rata uvjetovali su blagi porast mortaliteta, što je uz

opadajuću, ratom induciranu, tendenciju u kretanju nataliteta izazvalo prirodni pad

stanovništva

Prirodna depopulacija (više umrlih od rođenih) se u suvremenom razdoblju razvoja

stanovništva Hrvatske prvi puta javila 1991. godine, kada je iznosila je –3.496 stanovnika.

Naime, nakon pola stoljeća gotovo kontinuiranog smanjivanja nataliteta (broja rođenih) u

Hrvatskoj, što je posljedica demografskog starenja, dvaju svjetskih ratova, teškog naslijeđa

denatalitetnog koncepta u reprodukciji, neuravnoteženog spolnog sastava stanovništva,

ruralnog egzodusa, dugotrajnog i brojnog iseljavanja iz Hrvatske (u europske i prekomorske

države), teških gospodarskih i društveno-političkih prilika koje su nepoticajno djelovale na

rađanje, te manjka bilo kakve smislene i poticajne populacijske politike u proteklih 40-tak i

više godina (Živić, 2003, p. 261).

Sve manji natalitet implicira sve manji priljev stanovništva u mlade dobne skupine, koje

predstavljaju demografski okvir formiranja reprodukcijskih i radno-aktivnih kontingenata

stanovništva. Time natalitet, kao i prirodna promjena izravno determiniraju strukture

stanovništva prema dobi i aktivnosti, koje su najvažnije vitalne i ekonomske demografske

27

strukture. Stoga negativni procesi u prirodnom kretanju stanovništva bitno određuju

poremećaje u dobno-spolnoj slici populacije.

Uz prirodni pad stanovništva, kao temeljni depopulacijski proces u reprodukciji stanovništva

u Hrvatskoj valja istaknuti i važnost nekih parcijalnih depopulacijskih procesa, poput

reprodukcijske i generacijske depopulacije. Stopa neto-reprodukcije stanovništva u Hrvatskoj

već je koncem 1950-ih godina pala ispod 1,0, što predstavlja graničnu vrijednost koja

osigurava jednostavno obnavljanje ženskog stanovništva. Totalna stopa fertiliteta je još 1968.

godine pala ispod granične vrijednosti od 2,1 koja osigurava jednostavno generacijsko

obnavljanje ukupnog stanovništva Hrvatske (Živić, 2003, p. 263).

Godine 2011. totalna stopa fertiliteta iznosila je svega 1,4 i bila je među najnižima u Europi.

28

3. DEMOGRAFSKA TRANZICIJA

Demografska tranzicija ili demografski prijelaz je dominantna teorija razvoja stanovništva

koja ga prikazuje kroz proces etapnog razvoja, a podrazumijeva prijelaz s tradicionalnog,

primitivnog režima reprodukcije koji se odvija uz visoke stope nataliteta i visoke stope

mortaliteta na moderni režim reprodukcije stanovništva koji se odvija uz niske stope nataliteta

i mortaliteta. Razumijevanje procesa demografske tranzicije bitno je za razmatranje pojave

demografske dividende te se stoga u ovom dijelu rada posebice razmatraju: 1) pojam

demografske tranzicije, 2) procesi demografske tranzicije 3) demografska tranzicija na

prostorima Hrvatske i 4) proces starenja stanovništva.

3.1. Pojam demografske tranzicije

Teorija demografske tranzicije, koju je prvi 1909. godine obrazložio francuski demograf

Adolphe Landry, dominantna je teorija koja razvoj stanovništva promatra kao etapni proces

uvjetovan ukupnim procesom društveno-gospodarskog i kulturnog razvoja (Wertheimer-

Baletić, 1999, p. 109). Demografska tranzicija označava promjene u natalitetu i mortalitetu

koje nastaju kao posredna posljedica ukupnog društveno-gospodarskog i kulturnog razvoja na

određenom području - razvoja koji, preko primarnog utjecaja brojnih čimbenika na

ekonomsko-socijalnu strukturu stanovništva, utječe na promjene u reprodukciji.

Proces demografske tranzicije izravno je uvjetovan društveno-ekonomskim napretkom.

Tranzicija mortaliteta zapravo je posljedica tog napretka. S obzirom na brojne činitelje koji su

odredili razvoj, tranzicijski proces nije se odvijao jednobrazno i jednolično. I na makro i na

mikrorazini imao je različito vrijeme pojavljivanja, različite činitelje koji su na nj djelovali i

raznolike oblike u kojima se proces očitovao.

Demografska tranzicija je teorija etapnog prijelaza sa visoke rodnosti i visoke smrtnosti na

nisku rodnost i nisku smrtnost. Može se još i definirati kao korjeniti preobražaj režima

reprodukcije stanovništva. Teorija demografske tranzicije temelji se na dvije bitne postavke:

29

1. da je to povijesni proces koji je pod neposrednim utjecajem faktora gospodarskog i

društvenog razvitka i

2. da sadrži promjene u rodnosti, smrtnosti i prirodnom priraštaju, koje impliciraju i

promjene u demografskim i društveno-gospodarskim strukturama stanovništva.

Demografska tranzicija općenito označava razdoblje prijelaza s tradicionalnog (primitivnog)

režima reprodukcije stanovništva, kojeg karakteriziraju visoke stope rodnosti i smrtnosti, na

suvremeni režim kojeg označavaju niske stope rodnosti i smrtnosti.

U oba su slučaja stope prirodnog priraštaja niske, ali iza toga ne stoji samo kvantitativno

različita stopa rodnosti i smrtnosti, već i kvalitativna promjena obnavljanja stanovništva.

Trodijelni (troetapnim) model razvoja stanovništva poznaje slijedeće etape: (1)

predtranzicijska etapa, (2) etapa demografske tranzicije, i (3) posttranzicijska etapa kako je

to predočeno narednom slikom 2.

Slika 3. Povijesne etape razvoja stanovništava

Izvor: Statistika stanovništva, EFRI, 2012.

Predtranzicijska etapa je razdoblje koje prethodi demografskoj tranziciji (početak 18.

stoljeća), a odnosi se na vrlo dugo razdoblje ruralne ili agrarne civilizacije. Stope rodnosti bile

su između 40 i 50% te su bile praćene u prosjeku tek nešto nižim stopama smrtnosti. Danas se

takav tip stanovništva s približno istim obilježjima može naći jedino kod nekih plemenskih

zajednica u područjima tropskih prašuma.

30

Etapa demografske tranzicije započinje obično smanjenjem opće stope smrtnosti ispod 30%

uz nepromijenjenu razinu stope rodnosti. Stoga dolazi do vidljivog povećanja stope prirodnog

priraštaja, odnosno dolazi do tzv. ''demografske ekspanzije''. Nakon nekog vremena

smanjivanje stope smrtnosti povlači za sobom i smanjivanje stope rodnosti, pa se obje

komponente prirodnog kretanja nalaze u prijelazu na nižu razinu. U završnoj fazi

demografske tranzicije zaustavlja se pad smrtnosti, a rodnost se i dalje smanjuje što rezultira

razmjerno niskim stopama prirodnog priraštaja (oko 5%), s tendencijom daljnjeg smanjenja.

Posttranzicijsku etapu karakteriziraju niske i uravnotežene stope rodnosti i smrtnosti. Stope

rodnosti vrlo su niske, ispod 14%, a stope smrtnosti su između 10 i 12% s tendencijom blagog

porasta. Stopa prirodnog priraštaja, u skladu s tim, vrlo je niska i tendira nultoj stopi ili pak

stopi prirodnog pada stanovništva (stope smrtnosti su već od stopa rodnosti).

Proces demografske tranzicije najranije je započeo u Francuskoj, i to početkom 18. stoljeća,

da bi tijekom 19. stoljeća zahvatio ostale države zapadne Europe i trajao u prosjeku oko 150

godina. Do demografske tranzicije je došlo kod stanovništva svih država koje su doživjele

gospodarski kulturni napredak bez obzira na njihov geografski položaj ili neke određene

posebnosti.

Spontana tranzicija – ako se tranzicija u području mortaliteta i nataliteta odvija kao posljedica

vlastitog društveno - gospodarskog razvoja.

Inducirana tranzicija – ako tranzicija u području mort. i nataliteta nastupi prije nego što se to

moglo očekivati s obzirom na društveno-gospodarsku razvijenost.

Proces demografske tranzicije započinje kada postotak mortaliteta trajno padne ispod 30

umrlih na 1000 stanovnika, dok se postotak nataliteta zadržava na razini iznad 30 živorođenih

na 1000 stanovnika. Prijelaz (tranzicija) s visokih postotaka nataliteta na razinu ispod 30

živorođenih na 1000 stanovnika nastupio je u većini država zapadne Europe u drugoj polovici

19. st. i trajao je otprilike do 30-ih godina 20. st.

Kad se analizira ritam demografske tranzicije, tada je uočljivo da se ona u nekim državama

odvija brže, u nekima sporije. Ipak, postoji stanovita zakonitost: tamo gdje je proces

demografske tranzicije započeo kasnije (to su danas nedovoljno razvijene države) odvija se

brže i trajat će kraće. U razvijenim državama Zapada demografska je tranzicija već završena;

stanovništvo tih država nalazi se u tzv. posttranzicijskoj fazi.

31

Kod nekih je europskih država već zabilježen i negativan prirodni priraštaj (prirodni pad), kao

npr. u Švedskoj. U nedovoljno razvijenim državama demografska je tranzicija započela

kasnije, početkom 20. stoljeća, a kod mnogih tek oko II. svjetskog rata.

Prvo je smanjena visoka stopa smrtnosti, dok je stopa rodnosti ostala i dalje visoka.

Smanjenje smrtnosti nije posljedica višeg gospodarskog razvoja tih država, već je uglavnom

rezultat primjene novih medicinskih dostignuća. U etapi demografske tranzicije danas se

nalazi oko 2/3 čovječanstva.

U Hrvatskoj je demografska tranzicija započela krajem 19. stoljeća. Završila je početkom

1980-ih godina. Proces je, dakle, trajao oko 80 godina. Danas se stanovništvo Hrvatske nalazi

u posttranzicijskoj etapi u kojoj stopa prirodnog priraštaja ima negativan predznak.

Demografska tranzicija u većini država u razvoju započela je sredinom 20. stoljeća naglim

snižavanjem smrtnosti (pogotovo dojenčadi i male djece), dok se rodnost još dosta dugo

zadržala na visokoj (predtranzicijskoj) razini, što je rezultiralo naglim povećanjem prirodnog

priraštaja, a time i ukupnog stanovništva. Do sniženja smrtnosti došlo je prvenstveno zbog

pomoći međunarodnih organizacija u hrani i lijekovima, a ne kao svojedobno u razvijenim

državama vlastitim razvojem.

3.2. Procesi demografske tranzicije

Kad se analizira ritam demografske tranzicije, tada je uočljivo da se ona u nekim državama

odvija brže, u nekima sporije. Ipak, postoji stanovita zakonitost: tamo gdje je proces

demografske tranzicije započeo kasnije (to su danas nedovoljno razvijene države) odvija se

brže i trajat će kraće. U razvijenim državama Zapada demografska je tranzicija već završena;

stanovništvo tih država nalazi se u tzv. posttranzicijskoj fazi.

Kod nekih je europskih država već zabilježen i negativan prirodni priraštaj (prirodni pad), kao

npr. u Švedskoj i Hrvatskoj. U nedovoljno razvijenim državama demografska je tranzicija

započela kasnije, početkom 20. stoljeća, a kod mnogih tek oko II. svjetskog rata.

Prvo je smanjena visoka stopa smrtnosti, dok je stopa rodnosti ostala i dalje visoka.

Smanjenje smrtnosti nije posljedica višeg gospodarskog razvoja tih država, već je uglavnom

32

rezultat primjene novih medicinskih dostignuća. U etapi demografske tranzicije danas se

nalazi oko 2/3 čovječanstva.

3.2.1. Demografska tranzicija razvijenih europskih država

Rana tranzicija u državama zapadne i sjeverne Europe počinje sredinom 18. stoljeća ili

početkom 19. stoljeća. U državama zapadne Europe dolazi do gospodarskog procvata, razvija

se kapitalizam i robna proizvodnja. Industrijska revolucija dovodi do podjele rada i

specijalizacije raste tercijarni sektor, posebno obrazovanje, znanost i zdravstvo.

Dolazi do urbanizacije i povećanja poljoprivredne proizvodnje te razvitka transporta i

komunikacija. Podiže se obrazovna razina stanovništva koja je potrebna tržišnom društvu,a

kao posljedica gospodarskog razvoja razvija se medicina. Tijek demografske tranzicije u

razvijenim državama prokazan je na slici 3.

Slika 4. Demografska tranzicija u razvijenim europskim zemljama

Izvor: Todaro & Smith, 2003., u Štambuk, 2006, str. 28

33

Proces demografske tranzicije u razvijenim europskim zemljama završen je u drugoj polovici

20. stoljeća. U novonastalim gospodarskim, zdravstvenim i društvenim prilikama,

reprodukciju stanovništva obilježava nizak i opadajući natalitet i mortalitet tako da nizak

prirodni prirast stanovništva pokazuje tendenciju prema nultoj razini. U 1990-im godinama

zabilježeno je daljnje smanjenje nataliteta i njegova vrlo niska razina ispod one koja je

potrebna za obnavljanje generacija. Ta je razina uz, starenjem stanovništva određenu razinu

mortaliteta, rezultirala znatnim usporavanjem rasta stope prirodnog prirasta stanovništva, a u

mnogim je zemljama dovela do procesa prirodne depopulacije (prirodnog smanjenja

stanovništva), a što je dovelo do procesa ukupne depopulacije (smanjenja ukupnog broja

stanovnika) ukoliko manjak nije bio kompenziran imigracijom iz drugih zemalja.

Istodobno je ubrzan proces starenja stanovništva kao odraz dugotrajnog snižavanja nataliteta i

produženja ljudskog vijeka vezano uz mnoga medicinska otkrića, kvalitetniju zdravstvenu

zaštitu, proširenje obrazovanja i poboljšanje higijenskih uvjeta.

Tako su posljednje desetljeće 20. stoljeća u razvijenim europskim zemljama, ali i u onim

relativno slabije razvijenima (osobito u skupini tzv. zemalja u tranziciji, među kojima je i

Hrvatska), bitno obilježila dva međusobno usko povezana demografska procesa (Wertheimer-

Baletić, 2006, p. 5): depopulacija i starenje stanovništva.

Trendovi u sastavnicama prirodnog kretanja (natalitetu i mortalitetu) u razvijenim zemljama i

zemljama u razvoju bili su u drugoj polovici 20. stoljeća praćeni znatnim migracijama

pretežno iz druge skupine zemalja u prvu, s tendencijom pojačanja prema kraju stoljeća. Radi

se ne samo o migraciji radne snage i stručnjaka konjunkturnih zanimanja već i o članovima

njihovih obitelji. Ali povezano uz ratove i političke turbulencije u svijetu, 1990-e godine bitno

je obilježila migracija velikog broja izbjeglica i prognanika, legalnih i ilegalnih migranata.

Pri analizi procesa demografske tranzicije razvijenih europskih država izdvojena je Švedska

(slika 5.) kao država koja ima relativno dugu tradiciju u bavljenju problemima stanovništva.

34

Slika 5. Demografska tranzicija u Švedskoj

Demografske promjene u Švedskoj 1735-2000

Godina

Stopa nataliteta Stopa mortraliteta

Na

tali

tet

im

ort

ali

tet

na

10

00

sta

no

vn

ika

Etapa I Etapa II Etapa III Etapa IV

Izvor: Wertheimer-Baletić, 1974.

Švedska je među razvijenim europskim zemljama tijekom 20. stoljeća, a osobito u njegovoj

drugoj polovici, država koja je doživjela najjače promjene u oblicima formiranja

pronatalitetne politike. Ta je politika dala značajne rezultate. Iako je totalna stopa fertiliteta u

Švedskoj od kasnih 1960-ih godina slijedila isti trend kao i u ostalim razvijenim europskim

zemljama, tj. trend opadanja, valja naglasiti da ovdje ta stopa nikada nije pala na tako nisku

brojčanu razinu kao u nekima od njih (Austrija, Njemačka, Luksemburg, Italija). Najnižu je

razinu ta stopa u Švedskoj zabilježila 1978. i 1983. i to u obje godine 1,63 djece prosječno na

jednu ženu u fertilnoj dobi, a nakon toga je, za razliku od ostalih razvijenih europskih

zemalja, stalno rasla tako da je u 1990. dosegla svoju najvišu razinu, tj. razinu generacijskog

obnavljanja stanovništva (2,13) (Wertheimer-Baletić, 2006, p. 10).

35

3.2.2. Demografska tranzicija SAD-a

Sjedinjene države su za stanovništvo Europe predstavljale obećanu državu, koja je bila rijetko

naseljena te je postala visoko imigracijska država. Doseljeno stanovništvo imalo je relativno

mlađu dobnu strukturu. Bračni fertilitet europskih doseljenika bio je veći od fertiliteta u

njihovim bivšim državama a brakovi su se sklapali ranije što je dovelo do visokog nataliteta, a

zajedno s velikom imigracijom i do velikog prirasta stanovništva (Štambuk, 2006, p. 33).

Izrazito visoki natalitet od 55‰ počeo se smanjivati početkom 19. stoljeća i to prvo kod

useljenika koji su sa sobom donijeli reprodukcijske norme iz razvijenih europskih država.

Tijekom stoljeća natalitet se snizio na razinu koje su imale Engleska i Wales kada je natalitet

tek počeo opadati.

Mortalitet je u SAD-u počeo opadati iz istih razloga kao i u Europi, ali smanjenju nataliteta

nije pridonijelo odgađanje nupcijaliteta, nego veća težnja za postizanje boljeg materijalnog

statusa. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća natalitet se smanjuje na 15‰

a, devedesetih dolazi do pokreta za nulti rast ili negativni rast (Štambuk, 2006, p. 33).

3.2.3. Demografska tranzicija Japana

Japan je od razvijenih država svijeta među posljednjim ušao u proces demografske tranzicije

koji je ujedno i najkraće trajao. Mortalitet je počeo opadati krajem 19. stoljeća s oko 40‰ da

bi dvadesetih godina dvadesetog stoljeća dostigla razinu od 20‰ (Štambuk, 2006, p. 31)

Stopa nataliteta ostala je nepromijenjena na oko 35‰ te je došlo do velikog porasta

stanovništva koje se u razdoblju od oko 60. godina skoro udvostručilo za što je europskim

državama trebalo 100 godina. Polovinom 20. stoljeća došlo je do pada nataliteta. Japan je

država s najnižom stopom dojenačkog mortaliteta ta ima najduže prosječno trajanje života u

svijetu.

3.2.4. Demografska tranzicija kod država u razvoju

Demografska tranzicija u većini država u razvoju započela je sredinom 20. stoljeća naglim

snižavanjem smrtnosti (pogotovo dojenčadi i male djece), dok se rodnost još dosta dugo

36

zadržala na visokoj (predtranzicijskoj) razini, što je rezultiralo naglim povećanjem prirodnog

priraštaja, a time i ukupnog stanovništva. Do sniženja smrtnosti došlo je prvenstveno zbog

pomoći međunarodnih organizacija u hrani i lijekovima, a ne kao svojedobno u razvijenim

državama vlastitim razvojem.

3.3. Demografska tranzicija na prostorima Hrvatske

Tranzicijski proces započeo je u zapadnoj Europi krajem 18. stoljeća i polako se širio prema

ostalim zemljama. U Hrvatsku je došao sa zakašnjenjem, zahvativši prvo njezin tada

najrazvijeniji dio, područje Dubrovnika (kraj 18/ prva polovica 19. stoljeća), šireći se dalje

prema sjeveru na Dalmaciju i Istru (oko 1870.), a potom i na kontinentalnu Hrvatsku (poslije

1880. godine).

Dok je u zapadnoj Europi taj proces tekao paralelno s procesom modernizacije, u Hrvatskoj

mu je prethodio, što je izazvalo deformativne (nemogućnost apsorpcije nastalog viška

stanovništva i kao posljedica, nužnost iseljavanja) ili specifične pojave (primjerice, smanjenje

smrtnosti starijih kontingenata stanovništva prethodilo je smanjenju smrtnosti dojenčadi, dok

je u zapadnoj Europi bilo suprotno) (Vekarić & Vranješ-Šoljan, 2009, p. 61).

Teritorijalna rascjepkanost, podređenost različitim upravno-političkim centrima te nejednaki

povijesno-geografski uvjeti razvoja, glavna su društvenopolitička obilježja hrvatskih

pokrajina u drugoj polovini 19. stoljeća. U procesu društveno-gospodarskog i kulturnog

razvoja hrvatskih zemalja utjecaj tih obilježja bio je odlučujući. U njemu je demografska

tranzicija tvorila jedan od temeljnih čimbenika u složenoj cjelini modernizacije.

U 18. stoljeću hrvatske su se zemlje većim svojim dijelom nalazile pod vlašću Habsburgovaca

a manjim pod Venecijom. Tijekom 19. stoljeća njihov se politički položaj mijenjao u skladu s

promjenama u unutarnjim odnosima u Habsburškoj Monarhiji, te s promjenama u

međunarodnim odnosima na prostorima Mediterana, Srednje i Jugoistočne Europe. U

razdoblju napoleonskih ratova, od pada Mletačke Republike 1797. do Napoleonova sloma i

odluka Bečkoga kongresa 1815. kojim je uspostavljen sustav europske ravnoteže, mletački su

posjedi na istočnoj jadranskoj obali - Istra, Dalmacija i Boka kotorska kratkotrajno pripali

Austriji (Vekarić & Vranješ-Šoljan, 2009, p. 14).

37

Uz teritorijalnu podijeljenost, hrvatske je pokrajine u prvoj polovini 19. stoljeća obilježavala i

njihova socijalna segmentiranost. Upravne jedinice u koje je hrvatski prostor bio podijeljen

imale su različite društvene strukture, pa su sukladno tome i u hrvatskim pokrajinama

postojala staleška društva različitog tipa.

Civilnu Hrvatsku i Slavoniju obilježavalo je kasnofeudalno društvo srednjoeuropskog tipa,

jednako kao i austrijski dio Istre gdje su u agraru prevladavali podložnički kmetski odnosi.

Društvenu je elitu činilo plemstvo, malobrojno građanstvo koje se obogatilo na posredničkoj

trgovini i sitni građansko-obrtnički sloj. U priobalju mletačke Istre, Dalmacije i otoka te

području nekadašnje Dubrovačke Republike postojala su komunalna društva mediteranskog

tipa s kolonatskim odnosima u agraru i zemljoposjedničkom aristokracijom u gradovima, sa

staleškim uređenjem i različitim gradskim slojevima.

Vojna krajina funkcionirala je u okviru specifičnog feudalnog staleškog sustava u kojemu je

seljak bio podvrgnut vojnoj obvezi, uživajući pritom gospodarsku i socijalnu slobodu.

Osnovnim krajiškim zakonom iz 1850. obradiva je zemlja prepuštena zadružnom vlasništvu,

čime je ukinuto načelo vojnokrajiških lena. U kopnenom dijelu Dalmacije, na područjima

oslobođenima od osmanske vlasti, postojalo je društvo proizašlo iz mletačkog krajiškog

sustava u kojemu je seljak uživao državnu zemlju uz ograničenu vojnu obvezu.

Unutar ocrtanih socijalnih obilježja, osim u Vojnoj krajini, na užim su područjima i

mikrorazinama hrvatskih pokrajina postojale i dodatne razlike u gospodarsko-socijalnim

strukturama.

Zbog svega toga proces industrijalizacije je u Hrvatskoj znatno je sporije napredovao nego u

europskim državama. Isto vrijedi i za razinu urbanizacije, koja je sve do završetka II.

Svjetskog rata bila vrlo skromna.

Demografska je tranzicija u Hrvatskoj otpočela 1880-ih godina padom općih stopa mortaliteta

ispod 30 umrlih na 1000 stanovnika (petogodišnji i desetgodišnji prosjeci ove stope nikada

prije nisu bili ispod 30, kao što nakon 1880., s izuzetkom ratnih godina, opća stopa mortaliteta

nije bila iznad 30‰), a 1930-ih, padom općih stopa nataliteta ispod 30 živorođenih na 1000

stanovnika (petogodišnji i desetgodišnji prosjeci opće stope nataliteta, uglavnom, su stagnirali

na značajno većoj razini od 30 živorođenih na 1000 stanovnika do 1930. godine, kao što

nakon te godine strmo padaju, čak su i u vrijeme ''baby booma'' znatno ispod te ''granice''),

ušlo se u središnju podetapu demografske tranzicije, s početkom usporavanja (do tada visoke)

38

stope prirodnoga prirasta i završetkom dominirajuće mlade dobne strukture, a pripremom za

ubrzano demografsko starenje, koje će otpočeti 1950-ih godina sa završetkom tranzicije

mortaliteta (opća stopa mortaliteta ispod 15 umrlih na 1000 stanovnika), a naglo ubrzati 1980-

ih kada je završila i tranzicija nataliteta (opća stopa ispod 15 živorođenih na 1000 stanovnika)

(Gelo, 2012, p. 2)

Tranzicija mortaliteta je otpočela padom smrtnosti odraslog stanovništva, jer se od 1880. do

1910. udio umrle dojenčadi i djece do pete godine starosti, u ukupnom broju umrli povećao sa

48% oko 1880. na čak 50% oko 1910. godine.

Mortalitet dojenčadi je, u Hrvatskoj, tijekom 19. i 20. stoljeća – jedan od najveći u Europi.

Tako je početkom 20. stoljeća svako četvrto (u mnogim godinama i svako treće) dijete

umiralo u prvoj godini života. Još sredinom 20. stoljeća stopa mortaliteta dojenčadi je iznad

100 (na 1000 živorođenih!), a 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća bilježi se tri do četiri puta

veća stopu mortaliteta dojenčadi od, primjerice, nordijskih ili nekih drugi država Europe.

Pri kraju demografske tranzicije (od 1950. do 1980.) i u posttranzicijskoj etapi (od 1980.

godine), mortalitet dojenčadi i odraslog stanovništva, promatran kroz stope općeg mortaliteta

i mortaliteta dojenčadi, u Hrvatskoj je veći nego u državama Zapadne Europe što je važan

činitelj opadanja ukupnog broja stanovnika i trajno pogoršavanje demografskih struktura u

Hrvatskoj u 21. stoljeću (Gelo, 2012, p. 3).

Važnije godine koje su obilježile proces demografske tranzicije u nastavku se kronološki se

navode:

‒ 1780–1820. godine prosječna stopa nataliteta bila je oko 42‰.

‒ 1820–1880. godine. između 38 i 44‰.

‒ 1780–1880. godine broj živorođenih je postupno rastao sa 62.000 na oko 100.000 -

110.000 godišnje.

‒ od 1900. godine natalitet pada ispod 40‰ (do 1930.g. na 30‰)

‒ nakon 1930. godine natalitet pada ispod 30‰.

‒ 1880–1940. godine – drugi najveći broj živorođenih u RH (prosječni godišnji broj iznosi

oko 120.000).

‒ sve do 1880. godine u Republici Hrvatskoj su bile visoke, predtranzicijske stope

mortaliteta.

39

‒ poslije 1880. godine opća stopa mortaliteta pada ispod 30‰ – znači da započinje proces

demografske tranzicije.

Demografska tranzicija mortaliteta trajala je između 1880-1940 jer je opća stopa mortaliteta,

ili broja umrlih na 1000 stanovnika snižena sa 30 na 15‰ i manje.

‒ 1880. godine umrlo je oko 80.500 stanovnika, 1940.g. oko 62.242 stanovnika.

Od 1930. godine stanovništvo Republike Hrvatske ulazi u proces tranzicije nataliteta koja

traje do 1980.g. (kada je posljednji puta stopa nataliteta pala ispod 15‰ na 1000 stanovnika).

‒ 1957. godine stopa nataliteta je ispod 20‰.

‒ 1968. godine na razinu od 15‰, 14,5 i 13,9 u sljedeće dvije godine, varira oko 15‰ do

1979. godine.

‒ od 1980. godine Republika Hrvatska je zašla u posttranzicijsku etapu u razvoju

stanovništva.

‒ 1958. godine zabilježena je najniža stopa M 9,3‰.

‒ p.p. se postupno smanjuje – 1957. godine posljednji put je bio iznad 10‰

‒ 1967. godine pada ispod 5‰; 1986. godine pada ispod 2‰; 1989. godine pada ispod 1‰

sve do 1990. kada je iznosio 0,5‰ na 1000 stanovnika (i ujedno posljednji put imao +

predznak)

‒ od 1990. godine pa nadalje Republika Hrvatska bilježi kontinuirano svake godine sve

veće i veće prirodno smanjenje.

3.4. Proces starenja stanovništava

Prema Matkoviću (2009, p. 31), uzroci starenja stanovništva pojednostavljeno se mogu svesti

na (1) pad nataliteta, (2) pad mortaliteta, (3) migracije i (4) ratovi.

Proces starenja stanovništva prisutan je u gotovo svim državama svijeta. Međutim, navedeni

proces posebice se promatra u razvijenim državama, koje se nalaze u posttranzicijskoj etapi

razvoja stanovništva gdje je povećanje starog stanovništva određeno isključivo smanjivanjem

mortaliteta.

40

Prema procjenama UN-a, broj starijih osoba u svijetu u 2006. godini je premašio 700 milijuna

te se procjenjuje da će do 2050. godine dosegnuti 2 milijarde. Brzina starenja je veća u manje

razvijenim državama i tranzicijskim ekonomijama poput Tajlanda, Kenije, Meksika,

Zimbabvea, Indije, Kine i Brazila. Do 2009. godine 12 država svijeta su imale preko 10

milijuna stanovnika u dobi od 60 godina i više među kojima se ističu Kina (160 milijuna),

Indija (89 milijuna), Sjedinjene Američke Države (56 milijuna), Japan (38 milijuna), Rusija

(25 milijuna) te Njemačka sa 21 milijunom stanovnika.

Broj stanovnika u dobi od 60 godina predočava se slikom 6. iz koje su vidljivi podaci za

razdoblje od 1950 do 2005. godine te projekcije budućih kretanja za 2025. i 2050. godinu.

Slika 6. Stanovništvo u dobi od 60 godina i više: Svijet i razvojne regije,1950-2050

Izvor:World population ageing, United Nations, 2009.

Proces starenja stanovništva prisutan je svugdje u svijetu, ali se prvenstveno razmatra u

razvijenim državama. U državama u razvoju to je relativno noviji problem koji je došao do

izražaja 1980-ih godina. Danas većinu razvijenih država karakteriziraju niske stope fertiliteta

odnosno nataliteta što je posljedica demografske tranzicije. Povećanju udjela staračkog

kontingenta u ukupnom stanovništvu doprinijelo je produljenje životnog vijeka. Veliku ulogu

u povećanju očekivanog trajanja života uz poboljšanje društveno-gospodarskih uvjeta imali su

i pronalasci na području medicine, pogotovo u prevenciji i liječenju, što je rezultiralo

opadanjem mortaliteta (Obadić & Smolić, 2008, p. 90).

Intenzitet starenja uvjetovan je ne samo porastom udjela starih u ukupnom stanovništvu već

istodobno i promjenama unutar radnog kontingenta, kao i smanjenjem udjela mladih. Proces

41

starenja stanovništva prvenstveno se promatra u razvijenim državama, koje se nalaze u

posttranzicijskoj etapi razvoja stanovništva u kojoj je razina fertiliteta vrlo niska, te je

povećanje starog stanovništva u njima određeno gotovo isključivo smanjivanjem mortaliteta.

Radi se o posttranzicijskoj etapi procesa demografske tranzicije koja je uvjetovana

modernizacijom društva i društveno gospodarskim razvojem (industrijalizacija, urbanizacija,

širenje obrazovanja i širenje zdravstvene zaštite) (Wertheimer-Baletić, 1999, p. 380)

Niski fertilitet, vodi sve većem smanjenju udjela mlađe populacije, što će opet vrlo brzo zbog

smanjenog udjela stanovništva u reproduktivnoj dobi dovesti do još većeg smanjenja

nataliteta. Dugotrajno smanjivanje nataliteta ujedno je temeljna odrednica procesa starenja

stanovništva (Wertheimer-Baletić, 2004, p. 643)

Brzina starenja stanovništva veća je u državama u razvoju nego u razvijenim državama

Europi (EU-15) je trebalo 120 godina da pređe put od mladog prema zrelom stanovništvu, što

je postignuto 2000. godine. Takav pomak u proporciji mladih i starih dogodit će se u Aziji za

manje od 25 godina. Tako je na primjer u Francuskoj udio osoba starijih od 60 godina

porastao sa 7% na 14% za 100 godina, dok se taj porast u Japanu dogodio za 30 godina.

Brzina starenja stanovništva bit će još veća u manje razvijenim državama i tranzicijskim

ekonomijama (poput Tajlanda, Kenije, Meksika, Zimbabvea, Indije, Kine i Brazila). Stoga će

do 2045. godine broj osoba starijih od 60 godina u svijetu po prvi puta u povijesti premašiti

broj djece (osoba mlađih od 15 godina). Poseban problem predstavlja i činjenica što sve više

stari starački kontingent odnosno raste udio srednje starog stanovništva (70+ ili 75+) i udio

najstarijeg stanovništva (85+). Tako među osobama starijim od 60 godina najbrže raste udio

najstarijih odnosno onih preko 80 godina i to po godišnjoj stopi od 3,9%. Očekuje se da će se

do 2050. godine, 20% osoba starijih od 60 godina nalaziti u toj grupi. Trenutno 40% osoba

starijih od 80 godina živi u Aziji (od čega gotovo 16% samo u Kini), 30% u Europi i 13% u

SAD-u (Obadić & Smolić, 2008, p. 92).

Proces demografske tranzicije najprije je zahvatio razvijene države, posebno europske države,

udio staračkog kontingenta u ukupnom stanovništvu Europe prednjačio je pred ostatkom

svijeta. U tom pogledu broj osoba starijih od 60 godina u Europi premašio je broj djece do 15.

godina još 1995. godine, a očekuje se da će do 2050. godine Europa imati dvostruko više

starijih osoba nego djece. U budućnosti se očekuje da će u Europi rasti samo udio starijih

42

osoba, dok se očekuje smanjivanje udjela stanovnika mlađih od 60 godina kako je to vidljivo

iz slike 7.

Slika 7. Europsko stanovništvo prema dobnim skupinama, 1950-2050

Izvor: Obadić & Smolić, 2008, str. 94.

Proces starenja stanovništva ne zahvaća jednako sve europske države. Italija je država s

najvećim udjelom osoba starije životne dobi u Europi. Relativno visok udio stanovnika

starijih od 60 godina, veći od prosjeka Europe, imaju i bivše socijalističke države, posebno

Latvija (23%). Prema procjenama Ujedinjenih naroda Italija će imati i najveći udio osoba

starijih od 60 godina i do 2050. godine on će iznositi čak 41%, a taj udio značajno će porasti i

u Sloveniji i Španjolskoj (za 19 odnosno 18% bodova). Najmanji udio osoba starijih od 60

godina, značajno manji od prosjeka Europe, imat će Danska i Velika Britanija.

Proces starenja stanovništva vrlo je aktualan i za Hrvatsku kao niskonatalitetnu državu.

Uzroci starenja Hrvata isti su kao i u drugim razvijenim zapadnoeuropskim državama uz neke

posebnosti koje su obilježile razvoj stanovništva Hrvatske i pojačale kako tranziciju u

području nataliteta, tako i proces starenja (Wertheimer-Baletić, 1999, p. 252).

Buduća veličina i dobna struktura stanovništava primarno ovise, kako navode Biljan-August,

Štambuk i Vučak (2012, p. 55)o narednim demografskim komponentama: fertilitetu,

43

mortalitetu i međunarodnoj migraciji. U tom smislu navode se teorijske mogućnosti

usporavanja i zaustavljanja demografskog starenja stanovništva. Promjene fertiliteta utječu na

starosnu strukturu stanovništva, što podrazumijeva da bi zaustavljanjem trenda smanjivanja

fertiliteta usporilo procese starenja ili dovesti do pomlađivanja dobne strukture stanovništva.

Isto tako, ali s ograničenim vijekom trajanja, na pomlađivanje stanovništva mogu utjecati

međunarodne migracije.

Republika Hrvatska je suočena s dugoročnim trendom smanjivanja fertiliteta i, posljedično,

starenjem stanovništva. Stope fertiliteta kreču se ispod razine jednostavne reprodukcije

stanovništva. Kao rezultat takvih kretanja, Hrvatska ostvaruje negativne stope prirodnog

prirasta stanovništva. Udio dobne ovisnosti starog stanovništva nastavlja se povećavati, dok

stanovništvo u radno sposobnoj dobi smanjuje svoj udio u ukupnom stanovništvu. Takvi

demografski trendovi mogu imati štetne posljedice za hrvatsko gospodarstvo.

Ekonomske posljedice starenja stanovništva mogu biti (Biljan-August, et al., 2012, p. 66):

usporavanje ekonomskog rasta, radnici mogu postati manje prilagodljivi i pokretljivi,

inovativnost i poduzetništvom mogu se smanjiti, stope štednje i investicija mogu opasti,dok

deficit javnog sektora može porasti.

U državama niskog fertiliteta poduzimaju se stimulativne populacijske politike, kojima se

nastoji povećati fertilitet te raznim poticajnim mjerama motivirati roditelje da imaju više

djece. Međutim, takve politike imaju skroman učinak a pored toga, potrebne su generacije da

bi se ostvario utjecaj promjene fertiliteta na dobnu strukturu stanovništva.

Stoga, bez značajne imigracije iz država u razvoju, neke se razvijene države već suočavaju s

nedostatkom radne snage.

44

4. DEMOGRAFSKA DIVIDENDA

Ubrzana demografska tranzicĳa u posebnim okolnostima ''otvara prozor'' koji omogućuje

ostvarivanje značajnog ekonomskog rasta koji se naziva ''demografska dividenda''. Sama

pojavnost demografske dividende ne vodi neizbježno ka ekonomskom boljitku ako se ne zna

ili ne može ispravno iskoristiti. Tijekom povijesti mnoge države tu mogućnost nisu iskoristile

uslijed ratova, kolonizacije nedostatka adekvatnih tehnoloških znanja ili jednostavno nisu bile

spremne prihvatiti promjene. Druge pak države iskoristile su taj benifit i zauzele ključne

pozicije u svjetskom gospodarstvu (Engleska, Francuska, Španjolska, Kina, Vijetnam...)

U ovom dijelu rada se učinci demografske dividende prezentiraju na način kako su to u

svojim istraživanjima objavili Lee, Mason, Dramani i Ndiaye, Sambt te izačunima temeljenim

na predlošcima NTA. Pored analiziranja procjene i načina izračuna demografske dividende,

na primjeru Hrvatske, posebno se razmatraju učinci demografske dividende na gospodarski

rast kao i omjeri podrške temeljeni na primjerima usporedbi u razvijenim državama (SAD) i

onima u razvoju (Meksiko) te nerazvijenih (Senegal).

4.1.Načini procjene i izračuna prve demografske dividende

Hrvatska je samo djelomično mogla iskoristiti pogodnosti koje pruža demografska dividenda

a izračuni koji se koriste za njeno dokazivanje su složeni i zahtijevaju poznavanje

demografskih kretanja stanovništva kroz cijelo razdoblje demografske tranzicije te podatke o

efektivno radnoj snazi i njihovim dohodcima, radnim kontingentima, zavisnim kontingentima,

potrošnji, BDPu, omjerima podrške i omjerima zavisnosti koji na prostorima današnje

Hrvatske nije sistematizirani s obzirom na povijesne okolnosti.

Stoga se je u istraživanju procjene demografske dividende prišlo na 1) jednostavniji način

koji se temelji na podatcima o BDPu po stanovniku i na 2) složeniji način koji u obzir uzima

rast stopa podrške kao mjere prve demografske dividende (koji se koristi slovenskim

procjenama). Stoga oba prikazana načina daju samo procijenjene vrijednosti koje su međutim

vrijedne za razumijevanje teme istraživanja.

45

4.1.1. Pojednostavljeni način izračuna demografske dividende

Pojednostavljeni način izračuna demografske dividende na temelju podataka o broju

stanovništva i BDP -u po stanovniku kroz, za izračun dividende, relevantno razdoblje.

BDP po stanovniku izračunat je temeljem izračuna Tice i Madisona, Stipetića te redovnih

Priopćenja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

Grafički prikaz kretanja BDPa po stanovniku o odabranim državama predočava se

grafikonom 7.

Grafikon 7. Usporedni prikaz kretanja BDP a po stanovniku od 1910. do 2010. godine

Izvor: Izračunato prema podatcima Gelo 2012, Tica 2004, Stipetić 2012, Matković 2012, DZS Priopćenja, razna godišta.

Poznavanjem podataka o BDP-u po stanovniku i podataka o ukupnom broju stanovnika te

omjera radnog i zavisnog kontingenta moguće je procijeniti i L i C i na temelju tih podataka

izraziti demografsku dividendu na prostoru današnje Republike Hrvatske.

Izračun ukupne potrošnje stanovništva C (engl. consumption expenditure) pojednostavljuje se

na način da se izjednačava s ukupnim BDP-om. Naime, kroz dugo povijesno razdoblje

prihodi i rashodi države bili su izjednačeni. Iznimku su činila zaduženja za ratne pohode ili za

0

5000

10000

15000

20000

25000

30000

191

0

191

3

191

6

191

9

192

2

192

5

192

8

193

1

193

4

193

7

194

0

194

3

194

6

194

9

195

2

195

5

195

8

196

1

196

4

196

7

197

0

197

3

197

6

197

9

198

2

198

5

198

8

199

1

199

4

199

7

200

0

200

3

200

6

200

9

US

$ n

a b

azi

19

90

. go

din

e

HRVATSKA SLOVENIJA IRSKA DANSKA

46

saniranje posljedica prirodnih katastrofa (suše, poplave…) sve do Bretton Woodsa kada su

počela državna zaduženja s minimalnim pokrićem.

Problem koji se trebao riješiti u izračunu ostvarenog dohotka zaposlenog stanovništva L - (

engl. Labor Income) odnosi se na stopu zaposlenosti radno aktivnog stanovništva odnosno

broja onih koji su stvarali dohodak. Valja uzeti u obzir da je na prostoru današnje Hrvatske

sve do 1947 godine udio ženske radne snage bio ispod 10% ukupno radno sposobnog

ženskog stanovništva. Isto tako da je do 1920. godine na teritoriju Hrvatske prevladavalo

ruralno stanovništvo koje svoje prihode ostvarivalo poljoprivrednom proizvodnjom za vlastite

potrebe što nije moglo biti evidentirano kao prihod ali su eventualnom prodajom viškova

proizvodnje sudjelovali u potrošnji.

Industrijalizacija je kasnila za europskim državama i započinje tek nakon završetka I.

svjetskog rata. Stoga se ti podaci mogu smo aproksimirati prema stavovima koje su donekle

istražili Gelo (1987), Tica (2004) i Stipetić (2012) (neovisno jedan o drugom) te Matković

(2009), može se procijeniti:

od 1910. -1920. dohodak je ostvarivalo 30% radioaktivnog stanovništva,

od 1921.-1940. dohodak je ostvarivalo 50% radioaktivnog stanovništva,

od 1947. – 1960. dohodak je ostvarivalo 70% radioaktivnog stanovništva,

od 1961. – 1990. dohodak je ostvarivalo 90% radioaktivnog stanovništva i

od 1991. – 2010 dohodak je ostvarivalo 80% radioaktivnog stanovništva.

Interpolacijom se izračunavaju postoci za navedena razdoblja te se formira tablica 9.

Tablica 9. Kretanje stanovništva, BDPa po stanovniku i dohotka efektivno zaposlenih za razdoblje 1910-2010. godine na teritoriju Hrvatske

GOD STANOVNIŠTVO

N BDP/pcap BDP = C

RADNI

KONTINGENT

EFEKTIVNO

ZAPOSLENI

L

DOHODAK

ZAPOSLENIH

L income

1910 3.461.000 1319 4.565.059.000 1.892.129 567.639 8.042,2

1911 3.481.200 1356 4.720.507.200 1.903.172 570.952 8.267,8

1912 3.561.300 1395 4.968.013.500 1.946.963 584.089 8.505,6

1913 3.589.200 1434 5.146.912.800 1.962.216 588.665 8.743,4

1914 3.642.500

0 1.991.355 0

1915 3.258.258

0 1.781.290 0

1916 3.256.555

0 1.780.359 0

1917 3.311.256

0 1.810.264 0

1918 3.345.600

0 1.829.040 0

1919 3.356.400

0 1.834.944 0

1920 3.443.000 1288 4.434.584.000 1.882.288 564.686 7.853,2

1921 3.478.360 1288 4.480.127.680 1.901.619 950.810 4.711,9

1922 3.513.720 1319 4.634.596.680 2.058.337 1.029.169 4.503,2

47

1923 3.549.080 1372 4.869.337.760 2.079.051 1.039.526 4.684,2

1924 3.584.440 1404 5.032.553.760 2.099.765 1.049.882 4.793,4

1925 3.619.800 1456 5.270.428.800 2.120.479 1.060.239 4.971,0

1926 3.655.160 1528 5.585.084.480 2.141.193 1.070.596 5.216,8

1927 3.690.520 1477 5.450.898.040 2.161.907 1.080.953 5.042,7

1928 3.725.880 1559 5.808.646.920 2.182.621 1.091.310 5.322,6

1929 3.761.240 1641 6.172.194.840 2.203.334 1.101.667 5.602,6

1930 3.786.258 1590 6.020.150.220 2.217.990 1.108.995 5.428,5

1931 3.812.058 1530 5.832.448.740 2.233.104 1.116.552 5.223,6

1932 3.837.858 1407 5.399.866.206 2.248.217 1.124.109 4.803,7

1933 3.863.658 1428 5.517.303.624 2.263.331 1.131.665 4.875,4

1934 3.889.458 1459 5.674.719.222 2.278.444 1.139.222 4.981,2

1935 3.915.258 1408 5.512.683.264 2.293.558 1.146.779 4.807,1

1936 3.941.058 1533 6.041.641.914 2.308.672 1.154.336 5.233,9

1937 3.966.858 1533 6.081.193.314 2.323.785 1.161.893 5.233,9

1938 3.992.658 1645 6.567.922.410 2.338.899 1.169.450 5.616,3

1939 4.018.458 1696 6.815.304.768 2.354.013 1.177.006 5.790,4

1940 4.095.365

0 2.399.065 1.199.532 0,0

1941 3.950.200

0 2.314.027 0

1942 3.750.000

0 2.196.750 0

1943 3.650.000

0 2.138.170 0

1944 3.555.000

0 2.082.519 0

1945 3.450.000

0 2.021.010 0

1946 3.500.000

0 2.050.300 0

1947 3.658.258 1566 5.728.832.028 2.143.008 1.500.105 3.819,0

1948 3.692.458 1800 6.646.424.400 2.258.677 1.581.074 4.203,7

1949 3.759.256 1929 7.251.604.824 2.299.537 1.609.676 4.505,0

1950 3.858.269 1803 6.956.459.007 2.360.103 1.652.072 4.210,7

1951 3.885.169 1832 7.117.629.608 2.376.558 1.663.591 4.278,5

1952 3.912.069 1709,4 6.687.290.749 2.393.013 1.675.109 3.992,2

1953 3.938.969 1843,3 7.260.701.558 2.409.467 1.686.627 4.304,9

1954 3.965.869 1993,5 7.905.959.852 2.578.608 1.805.026 4.380,0

1955 3.992.769 2340,4 9.344.676.568 2.596.098 1.817.269 5.142,2

1956 4.019.669 2225,7 8.946.577.293 2.613.589 1.829.512 4.890,1

1957 4.046.569 2624,7 10.621.029.654 2.631.079 1.841.755 5.766,8

1958 4.073.469 2675,1 10.896.936.922 2.648.570 1.853.999 5.877,5

1959 4.100.369 2897 11.878.768.993 2.666.060 1.866.242 6.365,1

1960 4.160.358 3163,7 13.162.124.605 2.705.065 2.434.558 5.406,4

1961 4.172.726 3374 14.078.777.524 2.713.106 2.441.796 5.765,7

1962 4.185.094 3439,9 14.396.304.851 2.589.736 2.330.763 6.176,7

1963 4.197.462 3782,6 15.877.319.761 2.597.389 2.337.651 6.792,0

1964 4.209.830 4114,9 17.323.029.467 2.605.043 2.344.539 7.388,7

1965 4.222.198 4209,3 17.772.498.041 2.612.696 2.351.427 7.558,2

1966 4.302.256 4485,4 19.297.339.062 2.662.236 2.396.012 8.053,9

1967 4.357.258 4608,8 20.081.730.670 2.696.271 2.426.644 8.275,5

48

1968 4.385.222 4787,5 20.994.250.325 2.713.575 2.442.218 8.596,4

1969 4.402.333 5125,4 22.563.717.558 2.724.164 2.451.747 9.203,1

1970 4.426.587 5463,6 24.185.100.733 2.739.172 2.465.255 9.810,4

1971 4.442.483 5878,2 26.113.803.571 2.750.785 2.475.707 10.548,0

1972 4.458.379 6013,5 26.810.462.117 2.760.628 2.484.565 10.790,8

1973 4.474.275 6224,4 27.849.677.310 2.770.471 2.493.424 11.169,3

1974 4.490.171 6735,1 30.241.750.702 2.780.314 2.502.282 12.085,7

1975 4.506.067 6900,6 31.094.565.940 2.790.157 2.511.141 12.382,6

1976 4.521.963 7161 32.381.777.043 2.799.999 2.520.000 12.849,9

1977 4.537.859 7732,7 35.089.902.289 2.809.842 2.528.858 13.875,8

1978 4.553.755 8281,9 37.713.743.535 2.819.685 2.537.717 14.861,3

1979 4.569.651 8737,5 39.927.325.613 2.829.528 2.546.575 15.678,8

1980 4.578.630 8861,4 40.573.071.882 2.835.088 2.551.579 15.901,2

1981 4.592.300 8921,5 40.970.204.450 2.935.857 2.642.272 15.505,7

1982 4.602.325 8847,4 40.718.610.205 2.942.266 2.648.040 15.376,9

1983 4.626.258 8662,3 40.074.034.673 2.957.567 2.661.810 15.055,2

1984 4.635.252 8821,1 40.888.021.417 2.963.317 2.666.985 15.331,2

1985 4.641.520 8811,9 40.900.610.088 2.967.324 2.670.591 15.315,2

1986 4.646.258 9036,5 41.985.910.417 2.970.353 2.673.317 15.705,5

1987 4.672.358 9016,4 42.127.848.671 2.987.038 2.688.335 15.670,6

1988 4.681.258 8917 41.742.777.586 2.992.728 2.693.455 15.497,9

1989 4.613.258 8743,7 40.336.943.975 2.949.256 2.654.330 15.196,7

1990 4.502.250 8122,9 36.571.326.525 2.878.288 2.590.460 14.117,7

1991 4.518.175 6792,2 30.688.348.235 2.826.570 2.261.256 13.571,4

1992 4.607.698 6051,4 27.883.023.677 2.882.576 2.306.061 12.091,2

1993 4.567.422 5363,5 24.497.367.897 2.857.379 2.285.903 10.716,7

1994 4.576.761 5667,4 25.938.335.291 2.863.222 2.290.577 11.323,9

1995 4.453.437 6027,1 26.841.310.143 2.786.070 2.228.856 12.042,6

1996 4.307.050 6638,4 28.591.920.720 2.694.490 2.155.592 13.264,1

1997 4.259.475 6965,9 29.671.076.903 2.664.728 2.131.782 13.918,4

1998 4.224.418 7252,7 30.638.436.429 2.642.796 2.114.237 14.491,5

1999 4.279.568 7111,1 30.432.436.005 2.677.298 2.141.838 14.208,6

2000 4.289.326 7391,4 31.704.124.196 2.683.402 2.146.722 14.768,6

2001 4.305.494 7827,5 33.701.254.285 2.645.951 2.116.761 15.921,1

2002 4.305.384 8259,4 35.559.888.610 2.645.884 2.116.707 16.799,6

2003 4.305.725 8702,8 37.471.863.530 2.646.093 2.116.875 17.701,5

2004 4.310.861 9071,7 39.106.837.734 2.649.250 2.119.400 18.451,8

2005 4.312.487 9460,7 40.799.145.761 2.650.249 2.120.199 19.243,1

2006 4.315.530 9915,5 42.790.637.715 2.652.119 2.121.695 20.168,1

2007 4.311.967 10473,2 45.160.092.784 2.649.929 2.119.944 21.302,5

2008 4.309.796 10724,6 46.220.838.182 2.616.207 2.092.966 22.083,9

2009 4.302.847 9984,2 42.960.485.017 2.611.989 2.089.591 20.559,3

2010 4.289.857 9849,5 42.252.946.522 2.604.104 2.083.283 20.281,9

Izvor: Izvor: Izračunato prema podatcima Gelo 2012, Tica 2004, Stipetić 2012, Matković 2012, DZS, Priopćenja, razna godišta.

49

Odnos radnog kontingenta odnosno dijela stanovništva dobne skupine od 15-59 godina i

zaposlenog djela stanovništva (efektivnih proizvođača) predočava se grafikonom 8.

Grafikon 8. Odnos radnog kontingenta i efektivnih proizvođača Hrvatske od 1910-2010 godine

Izvor podatci tablica 9.

Na grafikonu su uočljivi prekidi zbog ratova kao i razdoblja visoke zaposlenosti u

socijalističkom sustavu od 1947-1990 te opadanja zaposlenosti u tranzicijskom razdoblju.

Odnosi radnog i zavisnog kontingenta (lijeva os) i njihova omjera (desna os) kroz promatrano

razdoblje predočava se grafikonom 9.

Grafikon 9. Odnos radnog i zavisnog kontingenta u razdoblju od 1910-2010.godine

Izvor podatci tablica 9.

0

500.000

1.000.000

1.500.000

2.000.000

2.500.000

3.000.000

3.500.000

191

0

191

3

191

6

191

9

192

2

192

5

192

8

193

1

193

4

193

7

194

0

194

3

194

6

194

9

195

2

195

5

195

8

196

1

196

4

196

7

197

0

197

3

197

6

197

9

198

2

198

5

198

8

199

1

199

4

199

7

200

0

200

3

200

6

200

9

RADNI KONTINGENT EFEKTIVNO ZAPOSLENI

0,00

0,20

0,40

0,60

0,80

1,00

1,20

1,40

1,60

1,80

2,00

0

500.000

1.000.000

1.500.000

2.000.000

2.500.000

3.000.000

3.500.000

191

0

191

3

191

6

191

9

192

2

192

5

192

8

193

1

193

4

193

7

194

0

194

3

194

6

194

91

95

2

195

5

195

8

196

1

196

4

196

7

197

0

197

3

197

6

197

9

198

2

198

5

198

8

199

1

199

4

199

7

200

0

200

3

200

62

00

9

Om

jer

zavis

nost

i

RADNI KONTINGENT ZAVISNI KONTINGENT OMJER ZAVISNOSTI

50

Omjer zavisnosti (engl. dependency ratio) se u promatranom primjeru izračunava prema

izrazu:

(13)

Iz grafikona 6. je moguće razabrati kako je najveći omjer zavisnosti bio u razdoblju odmah

iza II. Svjetskog rata (vrijeme obnove) te u osamdesetim godinama 20. stoljeća.

Ako se uzme da zavisno stanovništvo ali i dijelovi radnog kontingenta koji nisu zaposleni

predstavljaju potrošnju C (izraženu u US $ na bazi 1990. godine) a proizvođački dohodak LI

(izražen u US $ na bazi 1990. godine) ostvaruju samo efektivno zaposleni (lijeva os) tada se

kretanje omjera tih dvaju veličina (desna os) može prikazati kao pojednostavljeno izračunata

prva demografska dividenda te se predočiti narednim grafikonom.

Grafikon 10. Kretanje potrošnje, proizvodnje i omjera C/LI Hrvatske za razdoblje 1910.-2010.

Izvor: izračun na temelju podataka tablice 9.

Iz grafikona je vidljivo, ako se izuzmu prijelomi u ratnim godištima, kako je pojavnost

demografske dividende vidljiva od početka razdoblja pa sve do početka II. svjetskog rata. Isto

tako se može vidjeti da je u tom razdoblju proizvodnost bila niska uglavnom zbog relativno

malog broja zaposlenih u industriji u državi koja je bila pretežno agrarna.

0

0,1

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

0,8

0,9

0

1E+10

2E+10

3E+10

4E+10

5E+10

6E+10

7E+10

8E+10

191

0

191

3

191

6

191

9

192

2

192

5

192

8

193

1

193

4

193

7

194

0

194

3

194

6

194

9

195

2

195

5

195

8

196

1

196

4

196

7

197

0

197

3

197

6

197

9

198

2

198

5

198

8

199

1

199

4

199

7

200

0

200

3

200

6

200

9

Om

jer

C/L

I

Vrj

edn

ost

u U

S $

na

baz

i 1

99

0

C LI C/LI

51

4.1.2. Složeni model izračuna demografske dividende

Drugi način prikazivanja demografske dividende je način koji NTA3 izračunava demografsku

dividendu a pojašnjava Sambt (2009, p. 109)

Koncept prve demografske dividende odnosi se na udio radno sposobnih ljudi u ukupnoj

populaciji. Matematički gledano, ako se s N označi efektivan broj potrošača, a s L efektivni

broj proizvođača tada se mogu uspostaviti slijedeće relacije:

(14)

(15)

gdje:

‒ P (t) predstavlja stanovništvo određene dobi α u godini t;

‒ α (a) je dobno specifičan, vremenski nepromjenljivi koeficijent, koji označava dobne

promjene u potrošnji;

‒ γ (a) je dobno specifičan, vremenski nepromjenljivi koeficijent, koji označava dobne

promjene u proizvodnji;

Slijedi dekompenziranje efektivne potrošnje, (Y/N ), u omjeru podrške (L/N) i proizvodnje po

efektivnom radniku (Y/L):

(16)

Pretvaranjem jednadžbe (14) prema rastu dobije se:

(17)

Jednadžba (15) pokazuje da je stopa rasta proizvodnje po efektivnom potrošača jednaka

rast efektivne radne snage ( ) umanjene za stopu rasta efektivnog broja potrošača ( )

uvećane za stopa rasta outputa po radniku ( ).

Višak stope rasta efektivne radne snage ( ) u odnosu na stope rasta efektivnog broja

potrošača ( ) je stopa rasta omjera podrške. Promjene u ovom omjeru predstavljaju prvu

3 NTA, od engl. The National Transfer Accounts je projekt koji razvija sustav za mjerenje ekonomskih tokova preko dobnih skupina a koji je u skladu s nacionalnim dohotkom i proizvodom.

52

demografsku dividendu. Veličina produktivnosti pretpostavlja se da je proporcionalna

dohotku proizvođača dok je veličina potrošnje proporcionalna procijenjenoj potrošnji.

Ovakav pristup je obuhvatniji od pristupa uobičajene dekompozicije BDP po stanovniku na

BDP proizvođača (radno aktivnih) i stopa aktivnih koji samo svrstava stanovništvo na aktivne

i neaktivne neovisno o tome koliko oni proizvode ili troše.

Omjer podrške L/N veličina je koja se je nakon osamdesetih godina prošlog stoljeća u

razvijenim europskim državama stabilizirala između 0,86 i 0,88.

4.2. Učinci demografske dividende na gospodarski rast

Demografska dividenda se ogleda kroz nekoliko mehanizama:

1. Popunjavanje radnog kontingenta - generacije djece rođene u razdobljima visokog

nataliteta postaju djelom radnog kontingenta (ako je politika omogućila povoljnu

zapošljivost, obrazovanje i osposobljenost za rad koja je trebala započeti prije

demografske tranzicije.

2. Žene, koje sada rađaju manje djece mogu više doprinijeti u proizvodnji dobara,

obrazovanju i odgoju.

Demografska dividenda kao pojava predstavlja ''benifit'' za ekonomiju svake države kojoj se

taj ''demografski prozor'' otvori. Iz povijesnih podataka uočljivo je kako su mnoge države to

razdoblje iskoristile za ostvarenje gospodarskog razvoja i svekolikog napretka svojeg društva.

Međutim nisu svim državama bile na raspolaganju jednake mogućnosti. Razne okolnost,

prvenstveno političke naravi i ratovi umanjile su ili poništile moguće pozitivne učinke

demografskog benefita. Države koje mogu očekivati

Kako navode Manić i Azdejković (2012, p. 113), demografska dividenda nije neizbježna

stvar, ona se mora ''zaslužiti''. Taj jednokratni (vremenski limitiran) ''demografski prozor''

ekonomski je svrsishodan samo ako se provodi pravilna politika, odnosno ako se investira u

ljudski i fizički kapital i kreiraju prilike za zapošljavanje mladih.

Naime, ukoliko porast populacije u radnom dobu nije praćen prilikama za njihovo

zapošljavanje, kao rezultat nastupiti će rastuću nezaposlenost. Zbog toga je naglašavanje

uloge dobro osmišljenih i primjenjivih politika važno, jer se kapitalizacija ''demografske

dividende'' ne događa po nekakvom automatizmu.

53

Demografska tranzicija koja vodi ka dominantnoj ulozi starosne grupe radno sposobnog

stanovništva predstavlja šansu i priliku za jednu državu da takvu pogodnost eventualno i

materijalizira (u obliku veće produktivnosti i viših stopa rasta).

To se je, primjerice, dogodilo u Japanu koji je uspješno iskoristio demografski bonus i ostvari

visoke stope rasta zahvaljujući povećanom udjelu radnog kontingenta.

Prema prognozama (UN, 2011), ovaj demografski prozor iz dvadesetog stoljeća (kad se

analiziraju razvijena gospodarstva) je stvar prošlosti. Očekuje se do će do sredine 21. stoljeća

u razvijenim državama populacija starija od 60. godina porasti za više od 50% (rast od 2,4%

godišnje). Broj starijih premašiti će broj djece (osoba ispod 15 godina), a njihov udjel u

ukupnom stanovništvu će od 22% u 2010. godini dostići 32% do 2050. godine.

Udjel radnog kontingenta razvijenih država Europe, kako navaode Manić i Azdejković (2012,

p. 114), kao važnog čimbenika koji pokazuje potencijal za ekonomski rast, neznatno je padao

u razdoblju 1950. do 1970. godine nakon toga u određenoj mjeri narastao do 2005. (kada je

dostigao 63%), a potom ponovo pokazao trend smanjivanja (prema očekivanim projekcijama

za 2050. godinu kada bi trebao doseći 51,5%)

Razvijene države se, u načelu, nalaze pri kraju njihove demografske tarnzicije. To znači da se

u nekima od njih (poput Italije, Španjolske, Japana, Koreje, Singapura, Tajvana) promjene

već očituju u vidu smanjenja raspoložive radne snage i ubrzanog starenja stanovništva, dok će

se kod drugih država odraziti najkasnije do polovine 21. stoljeća (Manić & Azdejković, 2012,

p. 114).

Demografske projekcije mogu predvidjeti veličinu kohorta radne dobi i starijih osoba tijekom

idućih dvadeset godina s razumnim stupnjem točnosti s obzirom na to da su te kohorte već

rođene. Bilo koji odmak od projiciranih brojeva može se dogoditi u slučaju neočekivanih

promjena u imigracijskim tijekovima i mortalitetu (EC, 2007).

Prema dokumentu Europske komisije, u 21. stoljeću će udio dio djece i mladih i dalje padati,

odražavajući značajan pad fertiliteta koji je počeo u 70-tim godinama 20. stoljeća. Ova niska

stopa nataliteta u kombinaciji s umirovljenjem velikih kohorta baby-boom generacije smanjit

će udio stanovništva radne dobi (15–64. godina ). Rezultat toga biti će značajno manja

populacija radne dobi morati uzdržavati značajno veću populaciju starijih osoba

54

Trendovi stanovništva imaju određenu inerciju i ne mogu se lako promijeniti. Rezultat su

visokih i potom niskih stopa nataliteta tijekom mnogo godina, te polaganog porasta očekivane

životne dobi. Stoga, nikakve neočekivane iznenadne promjene fertiliteta, niti oštro povećanje

imigracije ne mogu promijeniti dramatičan pomak u ravnoteži između mladih i starih,

posebice ako se uzme u obzir činjenica da uzimajući u obzir činjenicu da s vremenom

imigranti usvajaju obrasce fertiliteta u državi boravka.

Ove značajne promjene u strukturi dobi stanovništva imat će, prema dokumentima EC (EC,

2007) važan učinak u nadolazećim desetljećima i zahtijevat će konkretno i dugoročno

djelovanje u raznim područjima javnih politika, posebice u području zapošljavanja i socijalnih

politika, uključujući socijalnu zaštitu, zdravlje, imigraciju, jednake mogućnosti za žene i

muškarce, obrazovanje, stručno usavršavanje te cjeloživotno obrazovanje

Razdoblje prve demografske dividende, ovisno o području i okolnostima u kojima je

nastupilo traje relativno dugo (pet i više desetljeća) da bi završilo kao posljedica smanjenog

fertiliteta kojim se protekom vremena smanjila i stopa rasta radnog kontingenta. Ako se tome

pridoda i smanjenje smrtnosti starijeg stanovništva odnosno produljenje životnog doba, tada

dohodak po stanovniku raste sporije i prva dividenda postaje negativna.

Međutim, druga dividenda je također moguća. U državama u kojima postoji visoka

koncentracija stanovnika starije radne dobi koji primaju mirovinu, moguće je iskoristiti

njihova akumulirana sredstva posebice ako postoji sigurnost da će njihove potrebe biti

osigurane od strane obitelji ili države. Bilo da su takva dodatne sredstva uložena u zemlji ili

inozemstvu, nacionalni dohodak će rasti.

Dividende su sekvencijalne: prva dividenda počinje prije i završava prva, a druga dividenda

počinje nešto kasnije i traje neodređeno vrijeme. One se sigurno preklapaju. Prva i druga

dividende su imale pozitivne učinke između 1970 i 2000 (tablica 10.), osim u subsaharskoj

Africi.

55

Tablica 10. Učinci demografskih dividendi na rast BDP-a za razdoblje od 1970. do 2000. godine

DEMOGRAFSKA

DIVIDENDA:

UDIO U RASTU BDP/N*

AKTUALNI UDIO U

RASTU BDP/N*

AKTUALNA

DIVIDENDA

Prva Druga Ukupno

Razvijen države 0.34 0.69 1.03 2.25 1,22

Istočna i Jugoistočna Azija 0.59 1.31 1.90 4.32 2,42

Južna Azija 0.10 0.69 0.79 1.88 1,08

Južna Amerika 0.62 1.08 1.70 0.94 -0,76

Sub-Saharska Afrika -0.09 0.17 0.08 0.06 -0,02

Srednji Istok i Sjeverna Afrika 0.51 0.70 1.21 1.10 -0,11

Države tranzicije 0.24 0.57 0.81 0.61 -0,20

Pacifičko otočje 0.58 1.15 1.73 0.93 -0,79

Izvor: Lee & Mason, 2006, p. 17.

*Aktualni rast BDP-a po efektivnom potrošača (BDP/N), 1970-2000, u % godišnje. Efektivni broj potrošača je broj potrošača ponderiran za dobnu skupinu i potrebama za potrošnjom.

Iz podataka u tablici 10. vidljivi su učinci demografskih dividendi na gospodarski rast

pojedinih regija u svijetu. Osim Sub-Saharske regije najmanji utjecaj na gospodarski rast

bilježi se u Južnoj Aziji te tranzicijskim i razvijenim državama. Međutim utjecaj druge

dividende najveće mogućnosti ima u državama Istočne i Jugoistočne Azije, Južne amerike i

Pacifičkog otočja. Realnost, odnosno aktualno stanje to samo donekle potvrđuje, što znači da

su državne politike ili neke druge okolnosti (ratovi, elementne nesreće, krize...) svojim

djelovanjem umanjile potencijal koji su im demografske dividende ponudile.

Druga dividenda je složenija za procjenu od prve dividende, dijelom i zbog toga što su

bogatstva koje imaju stanovnici starije dobi uglavnom neaktivna (nekretnine, štednja, životna

osiguranja). Takve pojedince trebaju državne politike podržavati u potrošnji, za financiranje

potreba u starosti, te drugim budućim neizvjesnim događajima (liječenje, rehabilitacije,

pomoć obitelji...).

Zaključno, prema Lee i Masonu (2006, p. 16), prva dividenda daje kratkotrajni bonus, a druga

omogućuje bonus kroz povećanje imovine i održivi razvoj. Ove rezultate nije moguće postići

automatski, oni prvenstveno ovise o provedbi učinkovite politike. Tako se razdoblje druge

dividende otvara kao prozor mogućnosti, a ne jamstvo poboljšanje kvalitete života.

56

Kako je demografska dividenda iskorištena u razvijenim a kako u nerazvijenim državama

može se zaključiti iz istraživanja Masona (2005) iznesenog na sastanku ekspertne skupine za

socijalne i ekonomske posljedice promjena dobne strukture stanovništva.4 Mason uspoređuje

distribuciju stanovništva po starosnoj dobi u Sjedinjenim Američkim Državama (slika 8.) i

Meksiko (slika 9.) za 1950., 2000. i 2050. godinu.

Slika 8. Razdioba stanovništva SAD po dobnim skupinama za 1950., 2000. i 2050. godinu

Izvor: Mason, 2005, p. 83.

Slika 9. Razdioba stanovništva Meksika po dobnim skupinama za 1950., 2000. i 2050. godinu


4 United Nations Expert Group Meeting on Social and Economic Implications of Changing Population Age

Structures, Mexico City 2005.

57

Usporedba omjera podrške i prva demografske dividende za SAD i Meksiko predočava se

slikom 10.

Slika 10. Omjer podrške i prva demografske dividende za SAD i Meksiko


Iz slike 10. je vidljivo kako je omjer podrške u SAD-u 1950 premašila 1,1 efektivnih radnika

po efektivnom potrošača u usporedbi s omjerom za podršku u Meksiku manji od 0,9. Dakle,

Sjedinjene Američke Države su imale značajnu prednost u pedesetim godinama što se

očekuje da će potrajati sve do 2015. godine

Tijekom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća omjer podrške je smanjen u obje države zbog

visokog fertiliteta i, posebno u Meksiku, opadanja smrtnosti djece, što je dovelo do povećanja

broja djece.

Omjer podrška je počeo rasti, u Sjedinjenim Američkim Državama 1970., a u Meksiku 1975.

godine, kao rezultat pada fertiliteta. Sjedinjene Američke Države su vrhunac omjera podrške

dostignule 2000. godine dok se u Meksiku on očekuje 2025. godine.

4.3. Potencijalne veličine demografske dividende

Učinci prve demografske dividende na gospodarski rast nisu podjednako iskorištene u svim

državama svijeta. Velike razlike u koje su postojale u razvoju pojedinih država za vrijeme

58

trajanja procesa demografske tranzicije ogledale su se i u iskorištenosti ''prozora'' koji je

trebao omogućiti snažniji gospodarski rast.

Narednom slikom 11. predočava se dobit koju su pojedine države svijeta ostvarile od učinaka

prve demografske dividende.

Slika 11. Faze prve demografske dividende

Visok

prinos

Nizak

prinos

Gornji

srednji

prinos

KambodžaVijetnam

Senegal

Filipini

Nigerija

Kenija

Indija

Urugvaj

Tajland

JužnaAfrikaPeru

Meksiko

Jamajka

Kostarika

Kolumbija

Kina

ČileBrazil

Argentina

SAD

Tajvan

ŠpanjolskaJužna KorejaSlovenija

Japan

Italija

MadžarskaNjemačkaFrancuska

Finska

Austrija

Australija

Izvor: Mason A. Overview of Demographic Dividend. 2013.

Iz slike 11. je vidljivo kako su visok prinos od prve demografske dividende među razvijenim

država ostvarile se u drugoj polovici dvadesetog stoljeća Japan, Italija, Francuska, Austrija,

Finska Njemačka i Australija. Viši srednji prinos uspjele su ostvariti Južna Afrika, Kina,

Meksiko te neke države Srednje amerike dok su nizak prinos ostvarile države Afrike i Južne

Azije.

Korist koja se zbog učinaka demografske dividende izražava se u postocima gospodarskog

rasta a on je uvelike ovisio o dužini trajanja demografske tranzicije kao i o činiteljima koji su

taj ''prozor'' znali iskoristiti.

59

Slikom 12. predočena je stopa ostvarenog godišnjeg gospodarskog rasta zbog učinaka prve

demografske dividende.

Slika 12. Prva demografska dividenda – godišnji rast (u %)

Kambodža

Vijetnam

Senegal

Filipini

Nigerija

Kenija

Indonezija

Indija

Urugvaj

Tajland

JužnaAfrika

Peru

Meksiko

Jamajka

Kostarika

Kolumbija

Kina

Čile

Brazil

Argentina

SAD

Tajvan

Španjolska

Južna Koreja

Slovenija

Japan

Italija

Madžarska

Njemačka

Francuska

Finska

Austrija

Australija

Izvor: Mason A. Overview of Demographic Dividend. 2013

Iz slike 12. jasno je vidljivo kako su države Istočne Azije Južna Koreja, Tajvan, Vijetnam i

Tajland u najvećoj mjeri iskoristile učinke prve demografske dividende.

Razvijene države Europe i SAD ostvarile su relativno malu dobit ovisno o usporenom padu

fertiliteta.

Države u razvoju grade svoj gospodarski razvoj kroz u tranziciju, kao što je prikazano na

primjeru Tajlanda kroz razvoj dobno spolne strukture (slika 13). Horizontalne crte označavaju

uobičajene granice radno sposobnog stanovništva (u dobi od 20 do 65). U ranoj fazi, broj

djece raste brže pada smrtnosti. Kasnije, u prijelaznoj fazi, plodnost počinje opadati, smanjuje

60

se broj rođene djece, a udio radno sposobnog stanovništva povećava. U kasnoj fazi, niska

smrtnost i plodnost povećava udio starijeg stanovništva te nastupa proces starenja

stanovništva.

Države u srednjoj fazi imaju priliku iskoristiti prvu demografske dividende. Druga dividenda

počinje krajem srednje faze i proteže se kroz kasnu fazu, ali uvjete za ostvarivanje druge

dividende treba uspostavljati tijekom srednje faze.

Slika 13. Demografska tranzicija u Tajlandu

Rano razdoblje 1965. godina

Starosne grupe

Ukupno stanovništvo %

Sredina razdoblja 2005. godina Kasno razdoblje 2050. godina

Ukupno stanovništvo % Ukupno stanovništvo %

Izvor: Lee & Mason, 2006, p. 17.

61

Veličina dividende ovisi o tome koliko će ljudi proizvoditi i konzumirati na svakoj starosnoj

dobi. U Tajlandu, ljudi proizvode više nego što troše samo u dobi između 26 i 59 godine

života. U Sjedinjenim Američkim Državama, u dobi od 26 do 57 (Lee & Mason, 2006, p. 17)

a na Tajvanu, od 26 do 55. Ta tri primjera su izdvojena od uobičajenih radnih kontingenata.

Množenjem broja stanovnika dobnih skupina perma njihovoj proizvodnju ili potrošnji, dobiva

se efektivan broj proizvođača i potrošača.

Primjer: Procjena demografske dividende u Senegalu

Istraživanje je temeljeno na NTA sustavu koji omogućuje procjenu dohotka i potrošnje

svakog pojedinca u svakoj dobi životnog ciklusa. Izračuni su pokazali da je u Senegalu

razdoblje dobrobiti od prve demografske dividende. Rezultati do kojih su došli (Dramani &

Ndiaye, 2012, pp. 42-50) pojednostavljeno se predočavaju slikama 3,4,5 i 6.

Broj domaćinstava u Senegalu, 205. godine bio je 1.296.200, a žene su na čelu četvrtine

domaćinstava. Mladi čine većinu stanovništva Senegala tako da je oko 55% od ukupnog

stanovništva mlađe od 20 godina, a stari ljudi su čine manje od 4% stanovništva. Dohodak po

stanovniku prema životnoj dobi u Senegalu 2005. godine predočava se slikom 14.

Slika 14. Dohodak po stanovniku prema životnoj dobi u Senegalu 2005. godine

Izvor: Dramani & Ndiaye, 2012, p. 56.

62

Iz slike 12. je vidljivo da najveći dohodak ostvaruju radnici u dobi od 50 godina što vrijedi i

za samozaposlene (ljubičasta linija). Potrošnja po stanovniku prema životnoj dobi u Senegalu

2005. godine predočava se slikom 15.

Slika 15. Potrošnja po stanovniku prema životnoj dobi u Senegalu 2005. godine


Iz slike 13. je vidljiva osobna potrošnja (crvena površina) i državna skrb (plava površina) koja

je nakon 20 godine gotovo podjednaka za sve starosne skupine stanovništva. Ovakav odnos

dohotka i potrošnje po stanovniku dovodi do deficita po pojedinim dobnim skupinama.

Deficit po stanovniku prema dobnim skupinama u Senegalu 2005. godine predočava se

slikom 16.

Slika 16. Deficit po stanovniku prema dobnim skupinama u Senegalu 2005. godine

63


Iz slike 14. je vidljivo kako je deficit veći je za starije osobe odnosno ukazuje na činjenicu

kako je teško pronaći dovoljno plaćen posao koji bi zadovoljio potrebe potrošnje.

Kako navode Dramani i Ndiaye, (2012, p. 54) situacija je vrlo slična u Južnoafričkoj

Republici s prozorom u trajanju od 27 godina (33-60 godina starosti). U Keniji on traje 29

godina dok se u Nigeriji taj prozor proteže na 30 godina (od 32 do 62 godina starosti).

Slikom 17. predočava se prva demografska dividenda u Senegalu.

Slika 17. Prva demografska dividenda u Senegalu


Kako bi se iskoristile dobrobiti nastale zbog demografska tranzicija, Vlada Senegala bi

morala provesti strukturne reforme s ciljem poboljšanje produktivnosti radnika i stvaranje

više radnih mjesta.

64

5. ZAKLJUČAK

Prirodno kretanje stanovništva u 21. stoljeću obilježava prelazak s visokih stopa nataliteta i

mortaliteta prema niskim stopama nataliteta i mortaliteta. Proces starenja stanovništva je

globalni problem i zahtijeva međunarodnu koordinaciju na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Demografska kretanja u okviru Europske unije i pogoršanje starosne strukture stanovništva

upućuju na dugoročno sve naglašenije smanjivanje radnoga kontingenta kao osnovnog izvora

aktivnog stanovništva (radne snage). Takvo stanje na tržištu rada ima implikacije

gospodarstvo. Što je starenje stanovništva jače izraženo i što je broj starijeg starog

stanovništva veći, to je pritisak potrošnju veći a radni kontingent se smanjuje.

U Hrvatskoj je demografska tranzicija započela krajem 19. stoljeća. Završila je početkom

1980-ih godina. Proces je, dakle, trajao oko 80 godina. Danas se stanovništvo Hrvatske nalazi

u posttranzicijskoj etapi u kojoj stopa prirodnog priraštaja ima negativan predznak.

Hrvatsku danas karakteriziraju četiri ključna demografska problema/procesa. To su procesi

ukupne depopulacije (pada broja stanovnika), prirodne depopulacije (veći broj umrlih

stanovnika od rođene djece), demografskog starenja (pad broja i udjela mladih, a porast broja

i udjela starih stanovnika) i prostorne populacijske polarizacije (prostorno demografsko

pražnjenje i neravnomjeran razmještaj stanovništva). Tome, svakako, valja pridružiti i

nepovoljne tendencije u dinamici kontingenta radno-sposobnog stanovništva i radne snage

(aktivnog stanovništva) te nedovoljne razine obrazovanosti stanovništva, što je jedan od

najvažnijih preduvjeta tehnološkom i gospodarskom napretku države.

Kao opći zaključak provedenog istraživanja nameće se činjenica kako će se Republika

Hrvatska, ali i sve druge države Europe u narednim decenijama morati suočiti s daljnjim

padom broja stanovnika i ubrzanim starenjem stanovništva.

Isto tako valja uzeti u obzir da iako se očekuje rast udjela neaktivnog kontingenta

stanovništva koji već sada, a u budućnosti će i s većom intenzitetom proizvoditi negativne

posljedice i zaustavljati ekonomski rast, te posljedice se mogu ublažiti a adekvatnom

politikom i iskoristiti.

65

Produženja radnog vijeka, većim obujmom štednje, povećanim ulaganjem u ljudski kapital,

dodatnim obrazovanjem i preraspodjelom moguće je pokrenuti drugu demografsku

dividendu.

LITERATURA

1) KNJIGE

1. Biljan-August, M, Štambuk, A & Vučak, A, 2012, 'Depopulacija i starenje stanovništva

kao prijetnja gospodarskom razvoju', u Karaman Aksentijević, N, (ur.) Ljudski potencijali

i ekonomski razvoj, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, pp. 55-66., Rijeka.

2. Biljan-August, M, Pivac, S & Štambuk, A, 2007, Upotreba statistike u ekonomiji,

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.

3. Bloom, D E, Canning, D & Sevila, J, 2003, The Demographic Dividend:a new perspective

on the economic consequences of population change, RAND, Santa Monica.

4. Gelo, J 1987, Demografske promjene u Hrvatskoj u razdoblju: 1870.- 1981., Globus,

Zagreb.

5. Gelo, J, Akrap, A & Čipin, I 2006, Temeljne značajke demografskoga razvoja Hrvatske -

bilanca 20. stoljeća, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnost,

Zagreb.

6. Kalaid, M 2013, Izvještaj o razvoju po mjeri čovjeka, Program Ujedinjenih nacija za

razvoj, New York.

7. Mason, A 2005, Demographic transition and demographic dividends in developed and

developing countries, United Nations, Mexico City.

8. Matković, T 2009, Socijalna demografija, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

9. Nejašmić, I 2005, Demografija, Školska knjiga, Zagreb.

10. Nejašmić, I 2008, Stanovništvo Hrvatske, Demogeografske studije i analize, Hrvatsko

geografsko društvo, Zagreb.

11. Ross, J 2005, Understanding the Demographic Dividend, Agency forInternational

Development (USAID), Washington, DC.

66

12. Sambt, J 2009, National transfer accountst for Slovenia, Doktorska disertacija,

Ekonomska fakulteta Univerza v Ljubljani, Ljubljana.

13. Stipetić, V 2012, Dva Stoljeća Razvoja Hrvatskog gospodarstva (1820.-2005.), HAZU,

Zagreb.

14. Štambuk, A 2006, Demometrijsko modeliranje stanovništva u funkciji strategijskog

upravljanja makroekonomskim agregatima Hrvatske. Doktorska disertacija, Ekonomski

fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.

15. Wertheimer-Baletić, A 1999, Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb.

2) ČLANCI

1. Čizmić, I & Živić, D 2005, 'Vanjske migracije stanovništva Hrvatske – kritički osvrt'. U:

Stanovništvo Hrvatske – dosadašnji razvoj i perspektive, Institut društvenih znanosti Ivo

Pilar, pp. 55-70.

2. Dramani, L, & Ndiaye, F 2012, 'Estimating the First Demographic Dividend in Senegal:

The National Transfers Account Approach', British Journal of Economics, Management &

Trade , pp. 39-59.

3. Gelo, J 2012, 'Neke specifičnosti demografske tranzicije u Hrvatskoj', Zbornik sažetaka

znanstvenog skupa Demografija u Hrvatskoj, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

pp. 1-3.

4. Lee, R & Mason, A 2006, 'What Is the Demographic Dividend?', Finance and

development, 43(3), pp. 16-17.

5. Manić, S & Azdejković, D 2012, 'Potencĳalni efekti demografske tranzicĳe na održivu

konkurentnost', Ekonomski horizonti, pp. 111-120.

6. Nejašmić, I & Mišetić, R 2006, 'Depopulacija otoka Visa', Geoadria, 11(2), pp. 283-309.

7. Obadić, A & Smolić, Š 2008, 'Ekonomske i socijalne posljedice procesa starenja

stanovništva', Ekonomska istraživanja, 6, pp. 86-98.

8. Penava, M 2011, 'Utjecaj migracija na europsko tržište rada' Ekonomska misao i praksa,

5, pp. 335-362.

9. Tica, J 2004, 'The Estimation of 1910-1989 Per Capita GDP in Croatia', Zagreb

International Review of Economics and Business, 5, pp. 103-133.

67

10. Todaro, M. P & Smith, C 2003, 'The Demographic Transition', U: Economic

Development, Pearson Education, pp. 278-281, New York.

11. Vekarić, N & Vranješ-Šoljan, B 2009, 'Početak demografske tranzicije u Hrvatskoj' Anali

Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, 6,

pp. 9-62.

12. Wertheimer-Baletić, A 2004, 'Depopulacija i starenje stanovništva – temeljni

demografski procesi u Hrvatskoj', Društvena istraživanja, 5, pp. 631-651.

13. Wertheimer-Baletić, A 1974, 'Demografski razvitak razvijenih zemalja, sa primjerom

Švedske', Ekonomska misao, 7(3), pp. 146-163.

14. Wertheimer-Baletić, A 2005, 'Determinante reprodukcije stanovništva Hrvatske u drugoj

polovici 20. stoljeća', U: Stanovništvo Hrvatske – dosadašnji razvoj i perspektive, Institut

društvenih znanosti Ivo Pilar, pp. 9-38, Zagreb.

15. Wertheimer-Baletić, A. 2006, 'Eksplicitna i implicitna populacijska politika u europskim

zemljama' Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 12, pp. 1-22.

16. Živić, D 2003, Suvremene tendencije u razvoju stanovništva Hrvatske. Diacovensia, 2,

pp. 253-280.

3) Internet

1. EFRI, 2012. Statistika stanovništva,[Mrežno] pregledano 8.8.2014,

< http://oliver.efri.hr/~statist/Statistika%20stanovnistva%202%20dio.pdf>

2. Zupanc, I., 2004. Stanovništvo Hrvatske stari. [Mrežno] pregledano 8.8.2014

< http://www.geografija.hr/clanci/print-verzija/235/stanovnistvo-hrvatske-stari.htm>

4) OSTALI IZVORI

1. EC, 2007, Socijalna situacija u Europskoj uniji 2005 – 2006: Pregled, Europska Komisija,

Brisel.

2. Narodne novine, 2006/132, Nacionalna populacijska politika, Narodne novine, Zagreb.

68

POPIS SLIKA

Slika 1. Dobno-spolne piramide ................................................................................................. 7

Slika 2. Dobno-spolna piramida naselja unutrašnjosti otoka Visa ............................................. 8

Slika 3. Povijesne etape razvoja stanovništava ........................................................................ 29

Slika 4. Demografska tranzicija u razvijenim europskim zemljama ........................................ 32

Slika 5. Demografska tranzicija u Švedskoj ............................................................................. 34

Slika 6. Stanovništvo u dobi od 60 godina i više: Svijet i razvojne regije,1950-2050 ............ 40

Slika 7. Europsko stanovništvo prema dobnim skupinama, 1950-2050 .................................. 42

Slika 8. Razdioba stanovništva SAD po dobnim skupinama za 1950., 2000. i 2050. godinu . 56

Slika 9. Razdioba stanovništva Meksika po dobnim skupinama za 1950., 2000. i 2050.

godinu ......................................................................................................................... 56

Slika 10. Omjer podrške i prva demografske dividende za SAD i Meksiko ........................... 57

Slika 11. Faze prve demografske dividende ............................................................................. 58

Slika 12. Prva demografska dividenda – godišnji rast (u %) ................................................... 59

Slika 13. Demografska tranzicija u Tajlandu ........................................................................... 60

Slika 14. Dohodak po stanovniku prema životnoj dobi u Senegalu 2005. godine ................... 61

Slika 15. Potrošnja po stanovniku prema životnoj dobi u Senegalu 2005. godine .................. 62

Slika 16. Deficit po stanovniku prema dobnim skupinama u Senegalu 2005. godine ............. 62

Slika 17. Prva demografska dividenda u Senegalu .................................................................. 63

POPIS TABLICA

Tablica 1. Usporedni prikaz brojčanog porasta stanovništva za razdoblje 1870-1980 (u

tisućama) .................................................................................................................. 12

Tablica 2. Indeksi kretanja stanovništva (u tisućama) na bazi 1870. godine ........................... 13

Tablica 3. Indeksi kretanja stanovništva (u tisućama) na bazi 1910. godine ........................... 15

Tablica 4. Verižni indeksi kretanja stanovništva ..................................................................... 17

Tablica 5. Stope nataliteta stanovništva u odabranim državama ............................................. 18

69

Tablica 6. Stope mortaliteta stanovništva u odabranim državama ........................................... 19

Tablica 7. Stope prirodnog prirasta stanovništva u odabranim državama ............................... 20

Tablica 8. Omjera radnog kontingenta i zavisnog stanovništva u Republici Hrvatskoj od 1880.

godine do 2011 ........................................................................................................ 23

Tablica 9. Kretanje stanovništva, BDPa po stanovniku i dohotka efektivno zaposlenih za

razdoblje 1910-2010. godine na teritoriju Hrvatske ................................................................. 46

Tablica 10. Učinci demografskih dividendi na rast BDP-a za razdoblje od 1970. do 2000.

godine ...................................................................................................................... 55

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Indeksi kretanja stanovništva (u tisućama) na bazi 1870. godine ......................... 14

Grafikon 2. Indeksi kretanja stanovništva (u tisućama) na bazi 1910. godine ......................... 16

Grafikon 3. Kretanje stopa nataliteta i mortaliteta u odabranim državama ............................. 21

Grafikon 4. Kretanje stopa nataliteta i mortaliteta stanovništva na teritoriju Hrvatske od

1818-1985. godine ................................................................................................. 22

Grafikon 5. Kretanja stopa prirodnog prirasta stanovništva Hrvatske ..................................... 23

Grafikon 6. Radni i zavisni kontingent Hrvatske od 1880. do 2011. godine ........................... 24

Grafikon 7. Usporedni prikaz kretanja BDP a po stanovniku od 1910. do 2010. godine ........ 45

Grafikon 8. Odnos radnog kontingenta i efektivnih proizvođača Hrvatske od 1910-2010

godine .................................................................................................................... 49

Grafikon 9. Odnos radnog i zavisnog kontingenta u razdoblju od 1910-2010.godine ............ 49

Grafikon 10. Kretanje potrošnje, proizvodnje i omjera C/LI Hrvatske za razdoblje 1910.-

2010. .................................................................................................................... 50

70

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom PRVA DEMOGRAFSKA DIVIDENDA

izradio samostalno pod voditeljstvom dr. sc. Ane Štambuk. U radu sam primijenio

metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristio literaturu koja je navedena na kraju

diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili

parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirao sam i

povezao s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasan s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Student

darko matulin - efrioliver.efri.hr/zavrsni/804.b.pdf · migracija je u širem smislu prostorna...

Documents