BIBLIOTEKA HRVATSKI^ POVIJESNI ROMANUrednica AVENKA URIStruni suradnik KREIMIR NEMECGrafika urednica ELJKA SAMBOLEKNaslovnu stranicu i crtee izradio ZVONKO GRBAIKorektor DRAEN PLEVKOCIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb886.2-31ENOA, AugustDiogenes / August enoa ; priredio Miroslav icel. - Zagreb : kolska knjiga, 1994. - 342 str. ; 20 cm. -(Biblioteka Hrvatski povijesni roman)Str. 317-331: Roman Diogenes Augusta enoe / Miroslav icel.931130105ISBN 953-0-60413-0Tisak: TIZ ZRINSKI d.d. akovecAugust enoaDiogenesPriredio MIROSLAV ICELmkolska knjiga, Zagreb, 1994.DIOGENESHistorika pripovijest XVIII. vijekaUvodna rijeHistorika pripovijest Diogenes izala je u hrvatskom originalu bez predgovora i napomena. Ma da sam djelomice bio namislio da svojoj pripovijesti dodam i objanjenja, ipak sam to propustio, pa makar i uz pogibao da u svoju knjigu izvri neopravdanu prigovaranju. Prvo i prvo, nije obiaj u beletristikoj knjievnosti veih kulturnih naroda da se proizvodima ove vrsti doda historiki komentar, drugo -mnotvo tih biljeaka naraslo bi bilo do drugoga sveia, a to ne bi bilo podesno. Pa ipak se donekle kojem, barem za neka objanjenja, da ih nisam iznio. U drugim literaturama obi\je naunih predradnja (monografija, karakternih skica, kulturno-historikih studija) olakava piscu hi-storikih pripovijesti znatno njegov trud: za pojedine odsjeke povijesti stoji mu na pomo itav niz tiskanih djela. Hrvatski novelista mora se kod obradbe domovinske povijesti boriti s veim potekoama. U novije vrijeme radi se dodue oko izuavanja domae povijesti vrlo revno i ozbiljno, te se pokazuju doista izvrsni rezultati, ali do potankih prikaza, koji su za beletristu najzgodniji, nismo jo dospjeli. Novelista se stoga mora sam pozabaviti s prouavanjem vrela, mora tono prostudirati tampana izvorna djela, mora se zadup-sti u prainu neizdanih vrela, mora skupljati s mnogo truda i muke po svim kutovima razasuta zrnca iz genealogije, heraldike i kulturne povijesti, da uzmogne svojoj pripovijesti podati istinski reljef. Sve je to posao koji vrlo umara i nije nipoto ugodan, tim vie to veliko mnotvo vanredno zanimljive grade lei zakopano u praini arkiva, pa je tek novije doba stiglo do toga da digne njihovu koprenu. Moramovdje spomenuti jo jednu nepriliku. Kod veih kulturnih naroda, koji su svoju povijest prouili do najsuvinijega detalja, takove su historike pripovijesti publici pristupanije, jer je veliko mnotvo itaa pomou popularnih povijesnih knjiga te pomou umjetnosti tako dobro upoznalo historike karaktere i dogaaje, da su opirna tumaenja posve suvina. Kod nas Hrvata tome nije tako. Beletrista mora publici podati jedinstvenu i umjetniki pravilnu tvorevinu, koju ne smiju smetati nikakova opirna povijesna objanjenja; a na ita unato tome zahtijeva tono tumaenje povijesti, kako je temeljito poznaje tek vrlo edan krug. Radi li novelista prema pravilima umjetnosti, opisuje li dogaaje samo u kratkim i zbijenim obrisima, onda ita odmah pita: Stoje tu istina, a to poezija? to vie, koji e taj hitri kritiar, mjesto da i on proe barem vrela, rei o neosporivim, njemu dakako nepoznatim injenicama i linostima, da su prikazani neprirodno i izvjetaeno, da odaju previe manire ili tendencije, i kako li ve glase svi ti nitavi struni izrazi penny-reportera. Postaje li beletrista previe glagoljiv u svome historikom prikazivanju, onda je zaao u povijest i promaio je svoju umjetniku zadau. Daje ta alternativa vrlo neugodna, o tome nee valjda nitko posumnjati; a najbolje to osjea knjievnik koji svoj poziv ne shvaa kao zanat nego kao ozbiljnu i svetu zadau ivota u slubi domovine.Ta me je okolnost ponukala da u njemakome prijevodu svoje pripovijesti natuknem kao uvod neke injenice i da s nekoliko rijei razjasnim odnooj ove poezije spram istine. Toga mi nee, nadam se, nitko zamjeriti, budui da se radi o tako sudbonosnu, a i zamanu obratu nae povijesti, to su ga dosada slabo prouavali, a jo manje osvjetlavali u publikacijama. Kod novelistike obradbe historike grade iz prolosti moga doma postavio sam naelo da se drim istine to vjernije mogu, a od nje da se udaljim u nebitnim tokama samo onda kad to zatrae pravila umjetnike strukture; prizore i lica dodao sam iz svoje vlastite mate samo ondje gdje nam se povijest veim dijelom iznevjerila, a to se tie ponajvie ljubavnih intriga. Alii toj tvorevini svoje vlastite fantazije nastojao sam podati nijansu onoga doba. Ova historika tonost, koliko je samo mogua, moe barem kako tako sluiti kao pomagalo u onoj neprilici naih knjievnika spram publike, o kojoj sam gore govorio. I u ovoj pripovijesti nisam se iznevjerio svome naelu. Iz zaboravljenih, poutjelih listova latinskih memoara, iz saborskih rasprava, iz oporuka, ugovora, pisama i rodoslovnih tabela probudio sam na ivot ovo davno iezlo pokoljenje i predveo itau na oi radnju, koja se prije 150 godina doista odigrala; pa ako moje djelo moda pogaa koji opravdani prigovor glede umjetnike izvedbe, to ipak mislim da se mojoj historikoj savjesti ne bi moglo opravdano nita prigovoriti. Hou ovdje posve iskreno navesti izvore iz kojih sam crpao svoju pripovijest. Glavno nalazite bile su Annuae (memoari) darovitoga, ali i slavinoga kanonika Baltazara Krelia, omaan rukopis pun najzanimljivijih pojedinosti i otroumnih primjedaba koji trijeznu itau prua ivu sliku ondanjega doba i karakterizira sve politike Jaiseurs-e anno 1750. - ne iskljuivi ni samoga spletkara kanonika. Nadalje sam potraio savjeta u ondanjih saborskih rasprava. Dragocjenu su mi gradu davali jo: genealoko djelo Ivana Nagua, memoari grofa Oria, Kre-lieve Notitiae praeliminares, valovnice, oporuke, netam-pana cehovska pravila iz 17. i 18. stoljea, povijest banova i, napokon, da se stvari poda dolina tafaa, povijest Marije Terezije. Prikazana slika vjerna je i istinita. Mene kod toga prikaza nije zavodila nikakova jednostrana tendencija, nikakova predispozicija, nikakovo strastveno stranarstvo; nisam unosio u nj nikakvoga kasnijega miljenja, a bilo je to i suvino. Da pojedinim linostima stavim u usta osjeaje svoga srca za svoj narod i za domovinu - toga se ipak nisam mogao odrei, ali i u tom pogledu nisam poinio anakronizma, jer zlovolja, koja je prelazila ve u oaj, dala sije oduka u dosad dakako tek slabo poznatim satirama i paskvilima tadanjega doba, te iz redaka njihovih dopire koja ta duboko osjeana patriotska tualjka.Istina, slika je tmurna, ali ne moe ni biti vedra. Bilo bi nezgrapno paliti nekoliko malih lui gdje vlada bezutjenano: poljepavanje i divljenje samima sebi nisu nego beskorisna pomagala slabih dua, a samo jasno upoznavanje sebe najsigurniji je putokaz poboljanju. U pisca se kod reprodukcije tako nemilih dogodovtina bude i te kako bolni osjeaji, ali tjei ga to to u toj nonoj slici nalazi svijetle i radosne toke, to otkriva znaajeve koji su se, proeti najiom domovinskom ljubavlju bez obzira na svoj vlastiti interes, borili protiv intriga i sile.Vjerna je i istinita u toj pripovijesti itava politika situacija, poloaj stranaka, spor sveenstva i plemstva, istinit je protuzakoniti postupak sa statutom granice, pa saborska bura nastala uslijed prevarenih nada, i istinita je igra sa Slavonijom, proizala iz privatne gramzivosti, pa pamflet protiv Buana, pa prituba vrabaca, pa spletke Klefelda i grofice Bacan, vjerna je smotra u Ptuju, pa ulazak namjesnika Bacana, pa njegovo pohlepno spekuliranje, vjeran je sablanjivi prizor izmeu Klefelda i Tausija na Markovu trgu, vjerno izmirenje grofice Sermage, pa bakanal kod lijepe Tereze, pa osveta duhovitoga Jankovia. (Nai e se koji taj kome e se stvar priiniti teatralnom, a ipak je istinita, istinit je ak i opis pojedinih ivih slika; kod toga moram spomenuti da sam estetskim zakonima za volju morao znatno ublaitijarke boje istine. Pojedine slike nikako se ne mogu iznijeti u tampi.) Istinito je premjetenje Kle-feldovo, skrbnitvo nad Adamom Bacanom. Cehovski prizori prikazani su vjerno prema pravilnicima. Gotovo sva lica, pa ak i cehovski ljudi, historiki su i karakterizirani prema pronaenim uporitima, gotovo svi su dogaaji historika istina. Uzato sam nastojao da koliko mogu imitiram ton ondanjega naina razgovora.0 ideji pripovijesti ne trebam troiti rijei, ita e je bez mnogo muke i sam pogoditi i razabrati da ostaje navijeke istinita ona stara rimska Historia vitae magistra.A..I.Kasna jesen nadvi se nad kraj, dnevi postajahu krai i krai, sivo, mutno nebo steralo se nad Zagrebom, danju i nou padala je jednakim mahom lijena kia, da su ve krivudaste ulice promoene bile, a sa drvene strehe kopale su debele kaplje jamice u zemlju. Katkad dunu vjetar, skinu silu uta lia s drveta i baci cijelu plohu kinih kapljica u okna graanskih kua. Ve se je i pomalo mrailo, a na ulici jedva je bilo vidjeti ovjeka. U to neugodno, kiovito doba istaknu ovelik nos iz svoga duana u Mes-nikoj ulici estiti majstor Mijo Magi. Velik, pozlaen klju pokazivao je strancu da gospodar Magi pravi i popravlja kljue, brave i lokote, tj. da je bravar ili, kako cehovska knjiga veli, poljar. Strancu, rekoh, jer domaim ljudima nije trebalo toga kaiputa. Magi, ta potena, poneto svojeglava dua, bio je svim Zagrepanima i suvie poznat, po svojoj radinosti, po svom trbuhu, po svojoj debeloj kesi, po trista paprenih ala, a osobito po svojoj zidanoj kui u Mesnikoj ulici. Premda ovjek dosta odreit van kue i u zboru, nije se mogao zvati potpunim kue gospodarom, jer je njegova slabija polovica, vrijedna gospodarica Kata, krepkom rukom drala domae ezlo, emu opet gospodar Mijo nije prigovarao, znajui da mu je ena estita, revna, ako i neto zubata. Gospodar Mijo ljubio je mir nadasve te se je pomno uklanjao svakoj prilici koja je u njegovoj kui probuditi mogla ma i najmanju bunu. Vrijedno ga je bilo gledati kad je pod oblim svodom svojih duanskih vrata stajao i, pucajui jezikom, u svijet buljio. Lice bijae muplosnato, iroko i jako, nu nimalo debelo, nos razveden i tubast, a lice i nos rumeni kao vazmena pisanica, to od zdrave krvi, to od silna napora. Ni najzlobniji klevetnik nije smio Magiu prigovoriti daje moebit pijanica, jer mu je gospodarica Kata vrie mjerila i toila, a nema sumnje da je Kata na kaplju znala koja li je prava Mijina mjera. Crne oi bravara sijevale su vatreno i odvano, osobito kad nije vidio ene; im se ona pojavi pred njegovim licem, ublailo bi se to junatvo, a oi bi postale blage i krotke. Uostalom pokrivala je tu vrijednu bravarsku glavu gusta, crna, na elo naeljana kosa, crne obrve duljile su se nad oima poput dviju crnih crta, a pod nosom crnjeli se podrezani brkovi, neto ui od usta. To lice virilo je dakle dne 25. listopada 1750, to jest na dan svetoga Kripina, iz duana i, kad je podeblja kaplja pala na majstorov nos, stegnue se obrve, stisnue se male oi, i bravarska glava povue se brzo natrag u bravarnicu kao pu u svoju kuicu kad dirne u njegove roice. Krupni, debeli majstor okrene se na peti poneto zabrinuta lica. Uto otvorie se u zatku bravarnice mala vrata i iznenada pokaza se rumeno, na-bubreno lice pod crnom maramom, ponajprije dakako poneto izvrnuti nos, zatim male sive oi, a najzad dosta debeo podbradak.- Miko! Miko! - ozva se na vratima tanahni glas enskoga grla neobino otro.- ta je, duice draga? - zamrmori bravar smjerno.- Ti, ini mi se, zvijezde broji, Miko!- Ne brojim, duice, gledao sam samo na ulicu.- A ta ti, dragi Miko, ima na ulicu gledati - produlji gospodarica Kata otrije. - Valjda ima i u kui koga gle-kdati, a kako je nebo oblano, i onako ne vidi zvijezda.- Kia, kia, zlo vrijeme - otpenta bravar zabrinut.- Kakva te kia mui? Pada, pada i nek pada. II je hoe moebit u reeto skupiti? Evo ide mrak. Posla je, mislim, dosta bilo. Baci kladivo, utrni vatru. Valjda nee kod ulje-nice lokote graditi? Amen, Miko, amen! Nema li mene, svoju enu? Ili nisam ve vrijedna da me pogleda, a?I- Oh! Oh! - prosvjedova po zakonskoj dunosti debeli bravar.- Oh! Oh! - ree Kata ujedljivo - kako si to teko iz-mucao. Znam ja, kakov si svetac.- Katice, Katice! - odvrnu bravar kao uvrijeen - ne grijei due. Ti, pa nikoja. Dvadeset smo, hvala bogu, godina oenjeni, pa reci, nisam li vazda po jednom, po pravom putu iao, jesam li ikad za vlas na desno ili na lijevo koraknuo?- I ne daj bog! - zaviknu Kata - ta, bog i vjera, iskopala bih ti oi il bih te krstila kuhaom!Uzdahnuv mrva, odgovori prevjerni Mijo:- Meni je za dijete. Kasno je, pogibeljno je. Gledao sam, ne ide li Marica, naa premila Marica. Je li to pravo, da djevojka toli dugo van kue ostaje? Samo neka doe, samo neka, ja u joj pokazati...- Nita joj nee pokazati, dragi Miko - izlanu Kata visoko zamahnuv rukom. - Ti vrlo dobro zna daje Marica kod gospe varoke sudinje Baboajke, svoje kume, pa kakva od toga pogibelj?- Da, da, draga Katice, ti isto pravo govori, ali...- No ta? Kakov ali? - ree poneto bijesno ena uz-dignuv glavu.- Mi smo majstori... mi smo ljudi graanski, gospa va-roka sudinja... to su gospodski ljudi, a za nau Maricu nije gospotina. Pa kad tako navikne na gospodsko drutvo i vidi te kojekakve navade, zapuit e joj se glava od oholosti, i zlo po nju.- Toga ne daj bog! Zato sam ja tu - viknu majstorica lupiv dlanom ponosito u svoja dosta bujna prsa: - da joj takva ta puhne u glavu, kuhaom bih joj istjerala vraga. Ja sam purgarica, i ona e biti purgarica, ako bog da, i to nam je dika. Pa jes' uo, stari? Ne mijeaj se u tue posle...Gospodar Mijo razvali poneto udno oi, ne mogui shvatiti kako bi njegova ki za njega tuim poslom biti mogla.- Da, da - nastavi vrijedna bravarica - djevojke idu pod komandu majke, djeaci pod komandu oca...- Al mi nemamo djeaka - opazi bravar smjerno.- Jesam li ja kriva? - odvrnu Kata ujedljivo.- Tko zna? - izmrmlja gospodar kroz zloradu alu.- Bena! Bena! Idi zbogom! - planu vrijedna gospodarica - kakve su ti to ludorije na jeziku? Je 1' to za tvoju staru glavu? islo u ruke, islo! Nu sad mi je dosta. Pobrini se radije da dobije valjana djetia. Posla su pune ruke, a nema pomonika otkad smo pijanog Grgu otjerali. Ja ne dam ter ne dam da se ti u kasnu no mui. To je proti cehovskoj navadi i bojoj odredbi. Ako si po danu uljio ruke, zasluio si po noi mir i, kad odzvoni zdravamarija, ide kladivo u kut.Te poneto ljubezne, ako i otre rijei majstorice Kate osokolie plahu ud bravara, pa e on neto krepe:- Eh! Eh! Katice draga! Misli li ti da se rado u no trapim, i pilim, i kujem? Nisam lud. Valjda ne veselim se sam svojoj teti, svomu nemiru. I ako se muim, samo je radi toga, jer je Magi prvi bravar u Hrvatskoj, i nisam rad da slaem za svoj posao, gdje sam ga obeao. Pa kakva sramota da me tko drugi svlada, a gospoda da se od mene odvrnu. Ni za ivoga boga. Moj otac bio je bravar, i ja sam. Naa kua je od starine na glasu radi potenja. A ja da budem najgori? Toga ne daj bog!- I ne daj - potvrdi Kata.- Pravo si rekla - produlji bravar - pravo, draga Kato! Pitam te, tko pravi i podbanu i biskupu i varokomu sucu sve kljue, kljuanice i lokote? Magi. Je 1'? Stari, vrijedni, poteni Magi. Pa da drukije bude? Kap bi mi pala. Ta ima dakako druge cehovske brae koja na to vrebaju. Tu ti je imun Babi, ona samoborska grabeljiva ptica, tu ti je Fran Mikuli, koji misli da je pojeo svu bravarsku mudrost jer je bio ak do njemakoga Graca po nauku, ter misli da stara majstorija, hrvatsko tvrdo kladivo, ne vrijedi upljega boba. Tu ima i drugih. Al ja se, Kato, ne dam. He! - i pritom dignu majstor Mijo desnu aku uvis - ova ruka je potena, ovo kladivo bije ve sto godina ponakovalu i nije skovalo kriva kljua. Star sam, da! E, tako je! Vrijeme ne eka. Sina nemam, tako je boja volja, koja nije dala nego da jedna enska mladica nikne iz tvojeg krila. Al tako mi potene glave, ako mi ne moe bravarom biti sin, jer ga nemam, moja Marica nee poi nego opet za potena bravara. Vidi, Grga je bio fina glava, dobra ruka. Radio je kao da si ga navio, od zore do mraka, radio je fino i dobro, al ta nedjelja, ta, oprosti mi bog grijehe, nesretna nedjelja, ta je bila za njega kuga. Kad je prinjuio vinu, pio je tri dana i bjesnio kao pseto, koje se je otrgnulo od lanca.- I grdio je majstorovo vino i majstoriino zelje, i izbio do krvi egrta, pa na posni dan jeo suhe kobasice - nastavi urno Kata; - kakvo poteno djelo, kad nije potena dua! Jedanput, dva puta, jo bi mu se oprostilo bilo, ali kad to ide dan na dan, kad je ta pijanica po zagrebakim krmama bubnjala da moje jelo ne valja ni za psa, jelo majstorice Kate, eh, onda, uje, Miko, ne bi ni bijesu dua mirna ostala, a bome ni meni. Dobro je da smo ga otjerali, i sram bilo majstora Kurata da je pijanoga Grgu k sebi uzeo kad ga je djetika skuptina osudila zbog pijanstva, da plati jedan veliki pehar vina za kaznu.- ta e? - izvrnu bravar dlanove i pokunji glavu. -Da dignem graju u cehu, da se zavadim s Petrom i Pavlom? Mir i bog, rekoh si, pa priapnuh bratu kovau, Jurju Gospoiu, mladomu cehmetru naega velikoga ceha, neka mi priskrbi potena djetia. Deset puta sam mu govorio, al djetia nema. Sve mi veli: Priekaj, brate poljaru, dok bude dobra namjera.- Dobra namjera! - nasmijei se Kata - valjda o sudnjem danu, jer ve tee drugi mjesec otkako sam otjerala Grgu, koji mi je priio smrdljivo zelje i krteno vino. Oprosti mi bog taj grijeh! Al ja ne vjerujem ni tomu bratu kovau. Taj va veliki ceh, dragi Miko, nije jedna dua, ve samo jedno tijelo. Srebrnari, bravari, sabljari, kovai, pa sad su se tomu prikupili i pukari. I jedan i drugi kuje, istina je. Al drugo je srebro, drugo eljezo, drugo je srebrna lica, drugo eljezna potkova. Niste sloni, ne. Jedan hoe finijibiti od drugoga, jedan pametniji od drugoga, pak se svaate i grizete, oprosti, boe!- Nikad nije bilo svae u cehu - prosvjedova Mijo.- Naoko nije, dakako! Nu to je samo od sramote pred svijetom. Al ovako iz prikrajka ujeo bijes vraga, kova bravara. Vjeruj mi, Miko, ni Gospoi nije ist.- Nemoj tako na Gospoia, Kato - ree Mijo. - Juraj je potenjak, al zlo je to da danas u to nemirno vrijeme mladi ljudi idu radije pod puku nego k majstoru. Ta valjda se dobro sjea kako je sve kao ludo pobjeglo u vojsku kad je gospodin ban poveo nae hrvatske ete u Belgiju. A molim te, koga bijesa ima hrvatski djeak u Belgiji posla, ondje za devetom gorom? Recimo pravo, vrijeme je zlo. Starina se vie ne potiva, novotarija kui svijet, i bog zna to emo jote doivjeti.- Istina, vrijeme je zlo - poniknu majstorica glavom. Dok su mu i ena tako u govoru bili, primicahu setri isto odjevena ovjeka bravarovu duanu. Najmanji izmeu njih, ovuljak krupan i jak, plavokos i rumena lica, odjeven u modro sukno, otvori ponizno vrata, potisnu glavu unutra, zatim zavue se vas u duan, a za njim i druga dvojica.- Hvaljen budi Isus! - pokloni se doljak uro Robi, pukar i stari djeti velikoga ceha.- Na sve vijeke. Amen! - odvrati majstor Mijo. - Kakva je dobra namjera namjerila vas, potene cehovske ljude, pod moj majstorski krov?A uro e dalje pokloniv se duboko:- Mi, gospodine, imamo dvije ili budi tri rijei vaoj milosti govoriti, ako nas hoete posluati. To je to, to smo vaoj milosti bili obeali, da emo vaoj milosti potena mladenca za djetia majstorskoga dovesti. Evo smo ga doveli, i vidite ga. - I pritom pokaza uro na visoka, lijepa mladia crne kose, koji je kao svijea kraj starog djetia stajao, zatim nastavi kao da ita litaniju: - Zato prosimo da mu date takovu postelju na kojoj nee umrijeti ni od zime ni od vruine, i da mu date takovu ponjavu s kojom moe proi, i da se djeti ne protegne dulje nego je ponjavaduga; ako mu noge ozebu, da ne krivi nas. Hoemo pako njega tako zdrava i frika od vae milosti potrebovati na petnaesti dan, kakvoga smo ga vaoj milosti amo doveli. I molimo vau milost, da nam date za nae potene cehovske novce jednu pintu dobra stara vina.Majstor Mijo ispravi se vrlo ozbiljno, doim je gospodarica Kata radoznalim okom iz prikrajka motrila mladenca, koga su cehovski ljudi po navadi i po cehovskim artikulima doveli bili za djetia. Mijo odvrnu vrlo sveano:- Ovo ste mi, poteni cehovski ljudi, za moju potrebu po navadi doveli ovoga potenog mladenca za djetia majstorskoga, da mu dadem djela do petnaestoga dana, pak vas pitam, kojega je kraja i varoa sin, ima li kojega plemenitoga ceha djetiki list i ima li izmeu plemenitoga naega zagrebakoga ceha obrana majstora za jamca.Na to odgovori pukar, pokloniv se duboko:- Neka je znano vaoj milosti da je ovomu potenomu mladencu ime Josip Juratovi i da je rodom iz Samobora u naoj kraljevini Hrvatskoj. Djetiki pako list, koji smo na ove svoje ive oi vidjeli i koji je na dekan majstorski od rijei do rijei proitao, ima pod pravim peatom od plemenitoga ceha kraljevskoga varoa krievakoga, a za obranoga metra i poruka ima gospodina cehovskoga majstora uru Smetika, kovaa.- A ufate li se vi, Josipe Juratoviu - zapita sveano bravar mladia - obdrati kako je potrebno i dostoji se?Visoki mladi pokloni se kao vojnik i ree zvonkim, jasnim glasom:- Ufam se, vaa milost, ako je boja volja.- Pak vi po bojoj volji primite se djela do petnaestoga dana pod ovim mojim majstorskim krovom. Tako budi, i slava bogu! A vama, moji dobri cehovski ljudi, koji ste mi po naoj cehovskoj navadi za moju potrebu doveli ovoga potenoga mladenca, budi hvala i pinta dobra stara vina. Pak jer je vrijeme zlo i put dalek, budi vam cehovski troak za pintu na dar. Doite sa mnom u moju komoru, a moete i vi, Josipe Juratoviu. Nu prije preporuite se ovdje gospodarici za komoricu i postelju, gdje ete prebivati dopetnaestoga dana i dulje, ako je boja volja. - Majstor ode sa cehovskim poslanicima na vrataca na koja je Kata u-nila bila, a Josip, zgrabiv svoj omani sveanj, ree gospodarici Kati:- Budi moja potena glava preporuena vaoj milosti: gdje je djelo, da je jelo, da mi se kroji i broji kako se moja ruka za vau kuu znoji, da ima kamo poloiti glavu, i evo mi je Bog svjedok i mati Boja, da od mene pogreke biti nee ni u kui ni izvan kue, ni u misli ni u inu, da u biti pokoran i posluan kako se kranskomu mladencu dostoji! - Po tim rijeima poljubi Josip majstoricu Katu u desnu ruku, a ona, oito dirnuta tim estitim poklonom, odvrati blagostivo:- Pomozi bog, Josipe, u toj kui. Ako bude dobro djelo, bit e dobro jelo. Neka vas nije strah, jer je ova kua dobra i stara. Sada pako doite u ime boje da vam pokaem komoricu vau!U istoj, obijeljenoj sobi gospodara Magia smjesti se zamalo cehovska druba za stol. Nije tu bilo bogatstva ni sjaja, ali u toj sobi sijevala je divna istoa, bilo je sve spretno i udesno kao daje lagodan, milen duh sterao ovuda mironosna svoja krila. Du zidina nizale se duge drvene krinje, koje su sluile i za ormare. 0 zidu visio je majstorski list gospodara Magia, zdesna slika svetoga arhan-dela Mihajla, njegova svetitelja, a slijeva svetoga Tome biskupa, muenika i zatitnika velikoga ceha zagrebakoga. Sred sobe irio se je velik hrastov stol pokriven bijelim bjelcatim stolnjakom, po njem iroki kositreni pladnji, srebrna uljenica i ogroman vr od kositra, udno nakien znakovima bravarskima. elo stola je sjedio sam majstor, na drugoj strani majstorica Kata, podalje uro Robi i drug mu Janko otari, srebrnarski djeti, i dolje naproti majstoru novi kalfa Josip Juratovi. Majstor prekrsti se pobono, a za njim ostali, i kad je gospa Kata stavila na stol silnu zdjelu zlatolikih ganaca i itavu butinu, rumenu poput ruice, ree Magi sveano:- Bog blagoslovi djelo i teake, bog blagoslovi jelo i ne daj nam nikad ni bolje ni gore!- Amen - odgovorie svi.Ve je bio majstor zasukao rukave i nabrusio velik no da ga zabode u masnu butinu, kad neta iznenada vani zatropota, vrata se otvorie i skokom unie djevoje od jedno sedamnaest godina, a za njom pristara baka.- Hvaljen Isus! - ree djevojka zvonkim glasom, ali se brzo zaustavi i porumeni dovrh ela spaziv za stolom goste.- Jesi 1' ula, Marice - namrgodi se majstor - toga da mi vie ne bude. Kad se mrai, mora da bude potena graanska djevojka kod kue.Marica porumeni jae, pristupi plaho k ocu i ree po-ljubiv ga u krupnu ruku, na koju je suza sa njezina oka pala:- Dobar vee, dragi oe, i oprosti, ako sam krivo uinila. - Zatim poljubi majku i pokloni se gostima. No tek je rekla rije, dotisnu se krezuba baka do Magia i uze, maui rukama i glavom, dokazivati:- Hvaljen bog i dobar vee, majstore i potena majstorice, i vi ostali poteni ljudi! Nemojte Marici zlo govoriti. Njezina milost, gospa varoka sudinja Baboajka, lijepo vas pozdravlja i moli vas da ne bude zamjere to je Marica toli kasno dola. Djevojka da nije kriva, ve njezina milost, gospa sudinja. Jer da znate, njegova milost gospodin varoki sudac ima danas gostiju iz kaptola, pak je trebalo i kako zasukati rukave da preasna gospoda ne prigovaraju naoj kuhinji, jer se razumiju u slatka jela. Pak je njezina milost gospa sudinja rekla: Jesi li ula, Marice, ti giba gibanicu kao nijedna u naem plemenitom gradu. Ba te je kuma Kata poteno nauila. A ti ostaj mi tu na pomoi, jer te ne putam, nikako ne putam, a bude li kakve zamjere od tatice, ja sam kriva, nisi ti, pa te moe Babika otpratiti. I bog i dua, potovani majstore - cmoknu stara Babika jezikom - Marica je nagibala sirovnjau da bi je aneli jeli, a preasna gospoda sve su prste oblizavala. Al rekla im je gospa sudinja daje gibanica Mariino maslo, pak da ste uli tu hvalu i diku, da se je sirotica crvenjela kao rak. Sad znate, da nije kriva Marica, i njezinoj milosti, gospi sudinji, bi vrlo teko bilo da mora sirota Marica radinje uti koju alnu rije. I sad sam sve rekla, i svim skupa elim laku no!- No, no, no, stanite, Babiko - ree majstor, dignuv ruku, baki koja se spremala na odlazak - izruite njezinoj milosti, gospi sudinji, naoj dragoj kumi, lijep poklon i pozdrav. Kad su rauni takvi i Marica joj bila na pomoi pri potenu poslu, nije dakako mogla ranije kui doi, pa je i pravo, daje ostala. Zato joj od mene nikakve zamjere, ve hvala da se je pred gospodom tako opotenila. Vama, draga Babiko, lijepa hvala da ste mi doveli dijete, pa na put ded'te vri staroga.- Ne, ne, ni za ivu glavu, potovani majstore - branila se baka - ta mislite, moja stara glava nije za to.- Nemojte tako, Babiko - nasmjehnu se Kata natoiv brzo vri - vino daje jakosti, kreposti, boji je to dar. Pijte, znam da vam je nae vino slatko; bar ste ga se ve dosta puta nahvalili.-.Lijepe komedije - nahahaka se starica i uhvati vri- jo e, pomozi mi sveti Bla, ljudi po gradu bubnjati da je Babika pijanica. Ta vi znate kakvi su zagrebaki jezici, potari ih sveti kri! Al bih lagala, da vam pokudim kapljicu- nastavi baka silno potegnuv i gladei suhonjavom rukom trbuak vria. - Da, Magieva kuhinja, Magieva pivnica, Magieva djevojka, tomu nema para u naem kraljevskom gradu. Nek tko doe, pa neka kae da ima, ala bih ga... sad laku no, slatku no! Znam da e biti kod kue kaice, to sam se evo zabrbljala! Sad laku no! Sad laku no! -To rekav, isklipsa Babika hrlo na vrata i ne doekav odzdrava.Babika bila je istinu rekla. Marica bijae djevojka prelijepa, puna, jedra i zdrava kao rumena, mirisava breskva. I govorio je cijeli Zagreb da nema ni gospodske ni graanske keri u gradu, koja bi se kraj Marice pokazati smjela. Od glave do pete kipio je u toj mladici puni ivot. Put joj bijae glatka i sjajna; punano, suoblo lice cvalo je ljupkim ruicama; crvene usnice drhtale su ko i velike maline na grmu; fino pri kraju neto uzvinuti nosi pokazivao je veliku odvanost, niz strmo elo prieljana sjajna kosa izlazilaje u dvije guste plete, svezane crvenim vrpcama, a one oi, one velike oi, kojima su pod dugim uzvinutim trepavicama crne zjenice drhtale i sijevale kao munja, kao iva vatra! Djevojka ne bijae krupna, ali sve tijelo, svako udo bijae puno, oblo i draesno. Marica bijae obuena u plavetnu haljicu, preko prsa bila je prevezala tamnocrven rubac, oko vrata vili joj se gusti nizovi koralja. Tako je gledala smijeei se uzdignute glave u svijet, a taj blaeni smijeh na njezinu licu titrao je kao leptir na punoj, rascvaloj rui. Djevojka sjednu u kut na krinju i poe zvjedljivo promatrati goste, koji su od toga nenadanog prizora umuknu-li bili.- Doi blie, sjedi do mene, Marice! - ree Magi neto blae svojoj jedinici, koja se u hip kraj njega smjesti. Bravar motrio je svoje edo osobito zadovoljnim okom, a gospa Kata sjedila je nagnute glave i, sloiv ruke na krilu, gledala je i gledala svoju ker okom toli sretnim i blaenim kao da sniva o raju.- Moji dragi cehovski ljudi - prihvati Magi - znam da ste edni i gladni, pak evo je baka Babika zakrila put naemu poslu, nu sad je put ist, i bog pomozi!- Vaa milost, gospodine majstore - pokloni se uro -molimo da nam oprostite, da smo vam toli kasno na toliku nepriliku...- to navija, dragi Duka - nasmjehnu se Magi - kanda si prvi put u mojoj kui. ast i potenje naoj cehovskoj navadi, ali kad ljudi veselo zajedno sjede i kad se pije i jede, onda ne trpim nikakve cifrarije.- Tako je - potvrdi Kata. - to je na stolu, to je ponueno od srca, bez ceremonije. Zato jedite i pijte!Majstor Magi uozbilji se opet, rastegnu usnice, stegnu obrve te se dignu na junake noge i pograbi snanom rukom veliki kositreni vr.- Ej, Joso Juratoviu - progovori sveanim glasom ra-stegnuv opet obrve - ovo ide vas. Skupite svoju mladu pamet, napnite svoje ui i zapiite si svaku rije za uho, jer sam ja majstor iskuan, jer je ovo kua stara i potena.- Jest, boga mi - potvrdi Duka glavom, zatisnuv velik ganac u usta.Joso dignu se na te rijei i, pokloniv se majstoru duboko, ostajae nijem i poboan.- Vi, dragi Joso - nastavi bravar - niste prhnuli u ovu kuu kao imi nit ste pali kao kamen preko krova, ve su vas doveli na prednja vrta dva potena vaa brata, a jamac vam je zagrebaki majstor, komu ast i potenje. Iako sam stari cehovski majstor i rotni graanin, iako imam, hvala bogu, svoju zidanu kuu u plemenitom ovom varou, ja velim ter velim da nas je gospod bog svih sagradio od iste zemlje. Zato budi daleko od ove kue svaka gospotina i tatina. Mir i bog neka je uva, da bude svaki ovjek, ma kojega roda sin, u njoj sretan i veseo, bio on egrt, kalfa ili majstor. Ljubav i potenje nudam vam u ovom vru, napijte se slatko, i neka bude grlo pritom glatko. I da ste zdravi i pravi pod ovim mojim krovom, da ne uradite nikad kriva kljua, ve da potenim djelom otvorite svaija vrata i srca. I to da znate, da kalfu ne cijenim za slugu ve za sina. Na, tu primite pa se u dobro zdravlje ljudski napijte.Gospodar srknu iz vra pojae i preda ga kalfi, a ovaj, drei vr, odgovori:- Bog da mi je svjedok i majka boja i cijeli nebeski dvor, da od mene vaoj milosti sramote biti nee, da u biti u ovoj potenoj majstorskoj kui to i pela u konici, da je neu ostaviti, ako je vaa dobra volja, makar i kuga dola. Da bog pozivi i blagoslovi majstora, da bog pozivi i blagoslovi majstoricu, da bog pozivi i blagoslovi i ovu potenu majstorsku djevicu i sav dom i sav rod u srei i zdravlju i da bog da majstoru o zadnjoj uri zlatni klju u raj nebeski.Po tima rijeima potegnu Joso tri puta i povrati vr majstoru.Magi, Kata, a i Marica gledahu novoga kalfu nekim udom, nekim zadovoljstvom, kako mu je glatko tekla rije. I uistinu Joso bijae lijep mladi. Visok kao jablan, jak kao hrast, pun kao jabuka, dizao je svoje okruglo crvenolice nekim ponosom uvis. Iz tamnih mu oiju sijale se iskre- sve je u njem bilo puno ivota, snage i zdravlja, a opet seje rumenio na njegovu licu neki djevojaki stid, drhtala je neka ljupka plahost, kojoj su sasma protivne bile njegove pune, rei bi gvozdene miice.- Eh, jeste li uli, Joso - prihvati majstor radoznalo -vi tu govorite kao iz knjige, a gdje ste k bijesu te slone litanije nauili?- Po svijetu, vaa milosti - odgovori Joso.- Po svijetu? Zar ste vi bili u svijetu?- Jesam, vaa milosti.- Daleko, pod pukom, zar vojnik?!- Da, vojnik.- I tukli se?- Do krvi.- Da ujemo, sjednite.- Nije tu mnogo pripovijedati - nasmjehnu se mladi.- Bio sam u Petrinji kad je ban dizao ete u Belgiju. Nije mi zaista puka bila na pameti. Al jedne veeri, ta znate kako to kadto pukne u ovjeka, bilo nas je vie zajedno. Bilo je tu i vojnika krajinika. Pismo na sretan put naim junacima. Tad e jedan izmeu njih: Lako piti, teko se biti. Ti e tu ostati, pa kovati, pa piliti, pa piti ter piti, al mi idemo u daleki svijet. Nato mu ja: E, to bih ba i ja znao. Ti? nasmija se on. Vidite, to me je peklo, ja da sam gori od njih. Da vidimo, viknuh, idem s vama i ja. Svi se zaudie, al uistinu poao sam za bubnjem bana Karla Bacana u Belgiju.- U Belgiju! Pak u kumpaniji gospodina bana! - lupi majstorica dlanima izvaliv na Josu oi.- Pak recite vi meni, mladi Juratoviu - rei e majstor- kakva je to zemlja, kad ste ve ondje bili?- Ej, vaa milosti - odvrati mladi - s koje ju strane gledate: lijepa je i nije lijepa. Ravna kao dlan, ah, gdje je moja Okika gora? Kue, palae, crkve, to je udno, da, al znate: ondje sve ovjeka zebe, i ljudi ga zebu. Riblja krv. To se u mirno vrijeme ne bi ni potuklo. I otkud? Pije se samo pivo, samo kuhani jamen. Gdje je tu naa ze-lenika, pomislih sto puta. Nije tu ivota za naega ovjeka. Bijes me onamo ponio. Bio sam mlad, i srdilo me je da me dre za kukavicu. Tukao sam, haj, boe moj, da su sve kosti pucale, nisam se bojao ni vraga. Sad su krajinici dakako drukije govorili i kapu skidali preda mnom. I gospodin ban me je pohvalio uiniv me pae strametrom. To je sve lijepo bilo, al napokon mi i dosadilo. Jer, tako se esto pitah: Zato i za koga ti Joso, Hrvat, Samoborac, nosi i pali svoju puku po Belgiji? Koji te je bijes navrkao da ovdje ubija ljude? Gdje je tvoja kua, tvoja zelengora, tvoja kapljica, tvoja majica? Daleko, daleko! Pa to ti Belgijanci hoe? Bio sam ondje u Gentu, tako se zove jedan njihov veliki grad, u kvartiru kod krojaa. ta vi hoete? upitah jednom pri veeri gospodara. Kroja me nekako udno pogleda i ree: Svoji biti, po svojoj pravici ivjeti. E, to je pametno, pomislih. Ljudi nisu ni zli. I samoborski sudac govori uvijek da svoje pravice uvati valja. Tad spazih da sam na kriv put zaao. Bena si, rekoh sebi. Al sam i okajao svoj grijeh. Jednom provali pijana eta carskih vojnika u stan moga gospodara da mu oplijeni sve, da mu otme i mladu, lijepu enu. Bilo mi je dosta. Nisam mogao gledati toga razbojstva, ve se maim sablje, pa udri desno, udri lijevo, sijeci krivo, sijeci pravo. I tako otjerah pijanu eljad iz kue. Jer kad si se upisao u vojnike, a ti se tuci u horu i na mjestu gdje general kae. Nu ovako pljakati, tuu ovjeku pripraviti nesreu kad nema oruja, to je grehota i sramota. Nu recite sami, gospodine majstore, nije li kako rekoh?- Da, poteno ste radili, poteno govorite - kininu Magi, koji je vrlo pozorno sluao estoko kazivanje mladia.- Nu tom prilikom - nastavi ovaj - malda nisam zaglavio. Moj kroja bijae i kako sretan i, zahvaljujui mi se do crne zemlje, ree: Vi ste, gospodine strametre, potena glava, i sto puta vam hvala. Bog vas blagoslovio i dao vam sve u vaoj domovini, lijepu kuu i dobru enu. Zahvalih mu se kroz smijeh kraj punog vra, i ve sam bio zaboravio te hajduke. Al ne zaboravie oni mene. Jedne noi, kad sam u vanu poslu bio kod kapetana, vraaosam se nebrian kui. Al kad prolaah kraj male uske ulice, a no je tamna bila, provali iz zasjede paklena eta. Jedan me osinu toljagom po leima, a drugi maem preko glave, te se odmah sruih omamljen, samo sam uo nekoliko rijei talijanskih. Leah tako do drugoga jutra. Na glavi mi bijae dosta teka rana, na, evo brazgotine - ree Joso nagnuv glavu. - Ja dakako izjavih sve kapetanu, te rekoh da to nisu bili graani, ve vojnici talijanske regimente, jer je sav svijet posumnjao bio na Belgijance, koji su na carsku vojsku silno mrzili. Leao sam pun mjesec, al sam hvala bogu i ozdravio. Tada, bilo je to okolo Miholja 1748, primicala se vojna kraju. Kolika je to po me srea bila kad izie zapovijed nek se pripravimo, jer da idu Hrvati kui. Tri dana prije Terezinja doe nas 3000 Hrvata natrag u Be. I tu je bila velika parada. Sama carica Marija Terezija nas je gledala, kako su nae ete junaki stupale. Visoka je to, lijepa gospa, sva u zlatu i srebru. Pred nama na konju ili su nai oficiri: barun Klefeld, obrtar uro Pogledi i etnik Baltazar Bui. Mi smo, boe moj, dizali glave uvis, sve je zemlja pod nama drhtala, a carica se je smijeila i glavom migala, pa nas Hrvate junake pohvalila. Da, pozvala je i nae oficire k sebi na objed, gdje joj je svaki smio poljubiti ruku, pa dobio lijep dar, da, svaki od nas dobio je carski dar, ja, strametar, tvrdu svijetlu kudu sa cariinom glavom. uvam je jote i sad. Veselio sam se toj paradi, al sam se sto puta vie radovao kad smo na zagrebakoj Ciglani obavili zadnju mustru pred gospodinom grofom Erdodom i kad nam se reklo da slobodno idemo kui. Ej, ala skoih, gospodine majstor, da pohitim k starici majci u Samobor, da joj predam punu kesu pritedena srebra, jer plijenio nisam nikada. Kad me je pako moja dobra starica kroz suze radosnice upitala: Sinko Joso, to e sad? I nije li ti ao carske slube?, tad odgovorih majci: Vjera, nije, majko moja. Nijeste me vi rodili da obijam tui svijet ubijajui ljude; meni se hoe moga posla, moga mira i jednom, ako bog da, moje kue i ene. Bolje biti bravar nego strametar. Budi po tvojem, nasmjehnu se majka, i tako sam se povratio svomu potenomu posluda se njim hranim i oda zla branim, da budem poten i estit.Zavriv svoj govor, osovi Joso ponosito glavu i omjeri ivim okom cijelo drutvo. Mirno, pozorno ga je sluao gospodar Magi. U njegovom oku sijevalo je ono veselo zadovoljstvo, kao kad neta lijepa vidimo, neta skladna ujemo. Gospodarica Kata gledala je zamiljena preda se, a cehovski ljudi buljili otvorenih usta u mladog junaka zaboraviv majstorov obilni vr. Ali nada sve pozorno sluae ga Marica, koja se, stojei za oevim stolcem, na njegovo rame prislonila bila. arke joj se oi zapiljie u mladia, ni trenom da je trenula. Gledala je kako zdravi, lijepi mladac pri sjaju svjetiljke slobodno gleda u svijet, kako svaku svoju rije poprauje ivim kretanjem ruku, ivljim izrazom ozbiljnog lica. Sluala je jasni mu glas kako priprosto, ali opet zanosito govori o svom ivotu, o svom junatvu, o tuem svijetu, o vlastitom domu, o svojoj majci, pa kad god jae probuknu Joso, kad god pade poea rije, sijevnule bi njezine oi jae, sinula bi joj rujnija rumen na licu. Da, vidjelo se da ga rado gleda, da ga rado slua.Gospodar Mijo nagnu glavu, proe lijevom dlanom preko lubanje, uzdignu palcem i kaiprstom desne ruke kratke brkove kao da cijelu Josinu pripovijest u duhu preiva. I opet podignu glavu, osovi se brzo na noge da je Marica plaho uzmaknula, uhvati vr, dignu ga i progovori sveanim glasom:- Jeste li uli, Joso Juratoviu, ta ide vas. Hrvatska je, prava je, od srca je. Sluao sam vas kao to naega opata kad govori posnu prodiku. Lijepo govorite, fino govorite. Da se to tampa, bila bi knjiga. Eh, moj jezik je * klju koji ide samo u pravu bravu. Srea vas je bacala amo i tamo, pa eto ste pali s kiom i pod moj krov. Nu jeste li uli? Kia pada na strn, strn se pridigne preko noi, strn nosi zrno, to je i ovjeku blagoslov. I nije mi ao. Ako ste bravar, ko to ste bili strametar, pomozi bog! Kia je sreu donijela. To ja tako govorim bez ceremonije, ako sam i cehovski majstor. Pa dobro doli i dobro nali! Bilovam kod mene dobro, a meni dobro uz vas. Vi kao da govorite po srcu. Jezik vam je brz, estok. Uho mi veli, srce mi kae, da vam jezik ne lae. Ne bilo vam nikad gore nego to ja za vas mislim. I da pijemo za boji blagoslov. Da pijemo za ovu moju kuu, koja je vazda potena bila pa e, ako je boja volja, i ostati. I vi ju opotenili, da bog da. Bili ste ovdje, bili ondje, vidjeli cara i kralja, caricu i kraljicu, bili ste i pod carskim krovom. Visok je, je 1'? A ovaj moj, prosti boe, nizak, je 1'? Al poten, poten kao i carski. Tu nali djela i jela, tu poinka i pila, tu draga i mila i -nikakva zla, da bog da. Pa i to dao bog, da se i do godine kucnemo, a vi rekli: Bolji bravar nego strametar!Svi zapanjie se na tu zdravicu i otkud Miji tolika rije. Kata se je krstila i premiljala, kako se je dragomu Miji danas otvorio jezik, a cehovski ljudi kimali su puni stra-hopoitanja glavom. Silno potegnu majstor iz vra i preda ga Josi obrisav brk. I Joso gucnu, postavi vr na stol, pa e ovako rei:- Vaoj milosti hvala za ovaj dobri dan. Da, i pravo ste rekli, velik je svijet, i ja sam po njem dva-tri puta korak-nuo. Al kad sam onako ondje za devetom gorom bio sam, bez oca i majke, bez brata i kuma, kad nisam vidio svojega neba, ni svoje gore, ni svoje vode, kad sam gledao te visoke gospodske kue, da si iskrivi vrat, kad sam gledao kako se sve to sjaji i blijeti, tad rekoh u dui sam: Lijepo je, Joso, svagdje, da, sto puta ljepe neko kod tebe u domu, dino je to i slavno, al, pasja paro, to nije ono! A ta je ono? Na, evo, to tu na lijevoj strani kuca. Srce, dabome, srce! Kad se primi srebra i zlata, hladno ko i led, zebe te. Kad se primi srca, to je toplo, to grije. Eh, svoje je svoje. Svoja rije, svoja navada, svoja crkva, svoja majica i ovaj kraj gdje su te zibali, to je vie nego sve, nego sve na svijetu. To je tvoj dom. Lako je brbljati, kad uvijek u zapeku sjedi. Ali idi van, van u onaj iroki, daleki svijet, gdje stoji kao prst. To je drugo. Tu se sjea daljine, svoje daljine, to vrijedi vie negoli tvrde kude. Srcu ti je da ga gnjave i dave, srcu ti je da puca. Pitajte mene. Ta kad sam iz toga velikoga svijeta, od toga carskoga dvora do-ao opet na nau medu, kad sam vidio nae torbe i pee, boe moj, davio sam se, badava, suze su mi frcale na oi kao ploha, i ja, strametar, jeste li uli, zagrlio sam staru vrbu i plakao u sav glas i vikao: To je moje, da, moje. Badava, svaka ptica ima svoje gnijezdo, svagdje je dobro, doma najbolje. To znam ja. I hvala vam. Pod vaim krovom, die poten duh, ba mi je kao da sam kod kue. Hvala, hvala i opet hvala.Noobdija obilazio je ulicama. Bilo je dosta kasno. Doe i u Mesniku ulicu. Vrlo se zaudi. Kod Magievih jo gori svjetlo. I jote se vie zaudi. Kod Magievih se otvorie vrata kasnu no, a iz njih izadoe dvije sjene, dva ovjeka kojim su se stope u starom blatu toli silno ispremijeale, da im po tragu ne moe raspoznati pravoga traga. To su cehovski ljudi, kojim se noge pomalo kriaju. I pjevaju, da, pjevaju. To jo kako. Al grde magistrat, slavni magistrat. Nije li grean taj svijet, ili - nije li jako Magievo vino? Noobdija je utio, pa je iao dalje, jer je pogibeljno mijeati se medu pijane ljude.Doe i petnaesti dan. Bila je nedjelja. Kod Magia sjedahu svi za punim stolom. I majstor, i Kata, i Marica, i egrt, i Joso Juratovi. Tiho je bio minuo tjedan za tjednom, kladivo je padalo, pila je pilila, gvode se ljeskalo, majstor je gledao sa strane na Josine ruke i namignuo veselo Kati, a Kata mu zadovoljno odmignula. Pa je dobro. Dakle u nedjelju donio je egrt peenku, tusta purana na stol. ubava usta bijahu deku masna, a Kata e mu:- Ti, nekrtena duo, zato si liznuo mast? - Deko je strano ludo pogleda. Tad se dignu Joso i prihvati rije:- Evo je dospio petnaesti dan da radim pri vaoj milosti. Je li je moje djelo za vau milost il nije?- Jest, Joso - nasmjehnu se sveano majstor. - Dobar ste strametar, al bolji bravar. Na, evo vam ruke, i bog dao, dugo za mojim stolom sjedili.- Hvala, vaa milosti - odvrnu Joso prihvativ ruku -to da bog da!Majstor namignu, Kata odmignu, a Marica porumeni i prevali vri.Lii.U svom stanu u Kuevievoj kui, a u gornjem gradu Zagrebu, sjedae velemoni gospodin Antun Jankovi Bribirski, kraljevski vijenik, ogrnut platem od bijela mousselina, gledajui nepomino u iljke svojih latenih cipela. Njegovo jako dugoljasto, pomno obrijano lice nije se maklo ni migom, njegovo sjajno modro oko nije trenulo ni trenom - sred sobe stajae kao ogromna pagoda od porcelana, oko koje je suh, malen vlasuljar uzvinuta nosa skakutao te, previjajui se, bijelu prainu na velemonu vlasulju sipao. Svriv svoj posao, stavi ovjeac runo ogledalo pred Jankovievo lice, koji na to kimnu glavom. Mali umjetnik skinu plat, pokloni se duboko i otkliznu utei na vrata. Gospodin Jankovi dignu se, pogleda na svoju zlatnu depnu uru - bilo je devet ura pred podne - zatim stupi pred veliko mletako ogledalo, koje je med dva prozora nad mramornim stoliem stajalo, i zaviri u nj. Van-redno flegmatiki stepe si velemoni gospodin kaiprstom i palcem nekoliko praaka sa modre svilene, srebrnim cvijeem vezene haljine i obrisa si bruseljskim rupiem rt svoga finoga nosa. Gospodin Jankovi bio je, sudei po licu, ovjek miran i hladan te je sve pred sobom gledao kanda ga se ovaj svijet i ne tie, ali pogledav se u zrcalu, nasmjehnu se lagacko, velike oi mu zasinue pritajenim bijesom, po licu mu zatitra neki avolski drhtaj. Gospodin Jankovi bijae od glave do pete Francez, tj. po odijelu -nipoto po tijelu. Haljina, prsluk, bijele svilene arape, svijetle izrezane cipele, vlasulja, jaice - sve to bijae po najnovijoj versaljskoj modi. Ali opet nije bio Francez. Njegove oi, njegovo energino lice, njegova iroka prsa i plea - sve je to odavalo hrvatsku koreniku, koja bi jaka bila ponijeti i gvozdenu halju viteke dobe, premda je i okretan i gladak bio. Te dvije vrlo oite protivtine injahu ga osobito zanimivom osobom, kojoj se nije moglo znati za krsni list, nu kojoj bijae na elu utisnut biljeg obilna duha. Gospodin Jankovi pozvoni srebrnim zvoncem. Slu-jja unie.I- Moju okoladu, Janko - ree gospodar ukratko.U francesku livreju stisnuti Hrvat Janko pokloni se duboko, ali ne ode.- ta je? - osvrnu se na njega Jankovi.- Pred vratima eka njegova milost, gospodin grof Kr-sto Ori.- Reci mu, da ga ekam. Da mije vrlo drago. I okoladu, dvije okolade! Jesi li uo? - Sluga ode, i zamalo uvue se u sobu pristar gospodin, srednjeg stasa, okrugle glave, ivih oiju, podrezanih brkova, odjeven u crno hrvatsko odijelo. Pri vratima stavi kapu na stolac, a tap u kut te viknu, koraknuv prema Jankoviu, vrlo pronicavim glasom:- Seruus, servus, magnifice. Kako zdravlje, kako zabave? He, he - zagrozi se grof Jankoviu prstom i sjednu smjesta na mekan stolac do prozora.- ast i poklon, illustrissime amice! Kolika po me srea!- Okani se franceskih komplimenata, carissime, reci mi lijepo hrvatski: Dobardan! Ja nisam ovjek nove vrsti.' Doao sam sino sa Slavetia, pa evo me danas k tebi u pohode, jer bog i dua, htio sam ti dvije-tri ljudski u brk odrezati, ali vidi vraga, ti ve i nema brkova.- Na slubu sam, illustrissime - pokloni se kraljevski vijenik ceremoniozno.- Dragi moj Antune - prihvati Ori, prisjednik banskoga stola - kai mi ta je s tobom? Kakav si ti ovjek?- Ne razumijem toga pitanja.- Bijesa ne razumije. Ti si, magnifice amice, pikor, da, pikor, koji ruci isklizne im ga uhvati. uti, sad govorim ja. U tebe ima pameti za deset glava, u tebe ima novaca na vagane, u tebe ima svega to bog komu dati moe, i ti bi mogao u naim saborima biti prvi, grom tvojega jezika vrijedio bi vie od sve druge brbljarije; pa ta radi? Sjedi sam, pui, ita knjige, lovi lov, plee, bog ti oprostio grijehe, a ne mari ijetu biva. A... kakav si ti ovjek? ta si?- Hrvat - odgovori Jankovi.- Ta koga bijesa sam ja? ta su i drugi? Hrvat, Hrvat u toj franceskoj makaradi!- Da - kimnu Jankovi glavom spustiv se na protivni stolac i prebaeiv jednu preko druge noge. - Hrvat ili, ako vam je drae, Diogenes.Gospodin grof izbulji oi pa e na to:- Ja se iz gimnazije sjeam nekoga odrpanog Diogena, koji je u bavi stanovao, al sudei po tvojoj svilenoj haljini, ne bih rekao da si mu ti prilikom.- Rei u ti, illustrissime amice - odvrati Jankovi cupkajui manete - i nadam se da e moja logika toli dobra biti, koliko predavanje ma kojega patra zagrebakog jezuitskog kolegija.- Da ujemo.- Ti, nadam se, ne dolazi k meni za kortea prve, druge ili tree stranke, jer u nas ih ima aliboe sto, osobito od nesretne lanjske godine 1749. Zato ti i govorim posve kako mi je na sreu. No ako te je, illustrissime amice, moebit itko k meni poslao, ako si nehotice neijim glasnikom, velim ti unaprijed da sam pu, koga ni sva argumenta ovoga svijeta iz njegove kuice izmamiti nee.- Ti si, carissime et magnijke, salva cum reverentia' luda - rasrdi se grof - je li Oriu Slavetikomu potrebno da bude ijim dounikom ili meetarom?- To mi je drago - odvrnu mirno Jankovi. - Mene je spopala neka sjeta, neka dosada kad sam gledao to oko nas biva i u kakovo se je kolo naa domovina zaplela. Ne smijei se, istina je. Govorimo ad rem. Ponajprije uzmi tu nesretnu svau sa kaptolom, s kojim se stalii ljuto za-vadie. Kaptol je poslao deputaciju u Be, i sabor je poslao, jedan je drugoga grdio i ruio kod dvora. Zato? Kaptol hoe da bude i nadalje zapovjednikom dubikim kanonik, a velikai hoe da bude velika. Pa se o tom piu toli ozbiljne i uene rasprave da bi ovjek pukao od smijeha. To je prvo. Molim te, ne prekidaj me, sad ja govorim. Druga je nesrea Krajina, krajiki statut. ovjek bi svisnuo od jada kad pomisli kako ste se dali prevariti od onog ekog1 Carissime et magnifice. salva cum reverentia (lat.) - predragi i velemoni, s dunim potovanjem.!Nijemca, baruna Klefelda, koji je kao s neba pao u Hrvatsku te se ko stjenica ugnijezdio u naoj regnikolarnoj kui. Prava ste djeca bili. Ponajprije je ta lija ispitala kanonika Adama Pataia i Vuka Kukuljevia, kakav je tko ovjek, pa onda vam ree: Vidite, dobri ljudi, Krajinu treba uredit', jer je neureena. Zato je ve i izraen statut. Primite ga. Vaa e biti korist. Vi ete imenovati u saboru sve krajike asnike pa moete imenovati svoje sinove, sinovce, kumove et caetera za generale, pukovnike i etnike. Moete im dati i debelu plau, jer e carica davati 40 000 forinti iz dravne kase za plau krajikih asnika. Svi ste ili na ljepak, svi: i blagajnik Franjo Kuevi, i protonotar uro Naji, i tvoj kolega Ivan Buan, pae i hitri podban Ivan Rauch, koga je previjani vaba obmanuo obeav da e njegovu sinu Pavlu i zetu Vojkoviu dati kumpaniju. Primili ste statut unanimiter, klicali ste od veselja. Pak ta bi? Kraljica vas je pohvalila rad vae pokornosti, samo je na prijedlog bana neke malice promijenila. Pro primo, imenovat e sve vie oficire sama kraljica, ne vi, pro secundo, imenovat e sve manje oficire, na vau preporuku dodue, ban, ne vi, pro tertio, plaat e svake godine za oficirske plae 34 000 forinti ova siromana zemlja, ne kraljica. Vi stiete pesti, srdite se kao djeca, al u saboru morate utjeti. Klefeld vam se smije, malo-pomalo dopuzne jedan Nijemac ili Talijan za drugim ovamo i postane kapetanom, majorom i pukovnikom. Eto vam jabuka. Rekoh vam u svoje vrijeme: uvajte se Klefelda, uvajte se Nijemca. Al mi se nasmijaste u brk, ja da sam nemirna dua, vrtoglavac, Klefeld potenjak. Eto vam potenjaka. Al nije to sve. Klicali ste od radosti kad se je vojvoda Hildburgshausen zahvalio na Karlovakoj i Varadinskoj generaliji. Sad je spaeno banstvo, vikaste, komu je Hildburgshausen krojio pravo; sad nam nee vie prkositi izmatici, kojih je Hildburgshausen zatiivao, pae na oficirsku ast podizao. Kratka vam je bila tu radost. ta je krajiki statut? No kojim se stara naa kraljevina cijepa na dvije pole, drak kojim se pol nae domovine ou'mlje ispod banske vlasti, vrata na koja se stranci na-putaju jatomice u staru hrvatsku zemlju. A to ste vi zapeatili, vi Hrvati! Mi htjedosmo mirno trpjeti uz sebe narod grke vjere, koji je k nama pribjegao, i zajamiti mu njegovu vjeru, jer trpi to i mi. Al da, tko hucka taj narod proti nam, tko ga buni da se die na bansku ast? Klefeld i opet Klefeld. Naoko vodi se istraga proti buntovnicima, pro forma ili se moda nekoliko i objesi, al potajno piri Klefeld dalje. A vi svega toga ne vidite na zdrave oi! Vi ne vidite da taj Nijemac igra krivim kockama! A ban, gospodin grof Karlo Bacan? ta radi taj maarski velika za Hrvatsku? Sjedi lijepo u Beu, jede kod dvora, bere hrvatsku plau i upravlja zemlju tafetama sto i vie milja daleko. Gdje si uo za bana koji ne ivi u banovini? A biskup, gospodin Franjo Klobuicki, Erdeljac, koji je doao na asak iz tueg kraja u tui kraj da ovdje biskupuje i svomu bratu Antunu masne predije podjeljuje? Da, i to. Nije li hrvatsku tridesetnicu pograbila pounska komora? Et caetera, et caetera. Ovamo Maar, onamo Nijemac, a gdje je Hrvat u Hrvatskoj? Za plugom, pred upnim oltarom gdje-gdje. Ta nije li smijeno zvati se Hrvatom? A ja sam ipak ostao Hrvatom. Ded, illustrissime, okusi malo okolade - nasmija se Jankovi pokazav prstom na punu asku, koju je sluga meutim na stol postavio bio. utei posrknu Ori, a i Jankovi gucnu dva-tri puta iz svoje aske, zatim nastavi: - Ti zna, illustrissime, da sam puno bio po svijetu, da rado itam i po starim kronikama kopam. Vidio sam irom zemlje kojeta dobra, naao sam u kronikama staru hrvatsku slavu. Jezuite mi vele da sam slobodni zidar, plemii mi govore da sam jezuita, Nijemci mi vele da sam stara hrvatska tikva, a Hrvati me grde da sam franceska lutka. Al ja sam Diogenes, grofe, ja traim lampom Hrvate koji bi mogli zaboraviti na svoju korist, koji bi jaki bili shvatili da treba doprinijeti korist i opoj srei, koji bi jaki bili razumjeti da je ponajljepi dio besmrtnosti radnja za korist svoje domovine i svega ovjeanstva. Traio sam, traio sam, nita nisam naao. Otresoh se svijeta, zavukoh se u svoju bavu i odavle motrim taj svijet. Dua me pee kad vidim to su drugi uraditi jaki, to bismo mi bili jakiuraditi, ta i u nas ima, hvala bogu, srca i glave. Al kanda nas je sudbina klijetima stisla, kanda... uh! emu i govoriti. Mi znamo samo za tue kumire, mi smo zaboravili starog hrvatskog Boga! Pa ja da se mijeam u vae zborove? U vae cjenkanje, u vae disputacije? Da mi se nasmijete! Je F? Nikada, nikad! Ja vas gledam iz prikrajka, pustite me ovdje. Nije li bolje zavui se u svoj zakutak i mirno puiti lulu? Nije li bolje previjati se besmislenim plesaem, koji preskakuje korakom sve jade i brige? Svijet ti se smije, jer da si danguba, mahnita luda, a ti se u dui smije svijetu koji se med sobom sam prodire. Nije li bolje srnuti u zelenu umu, juriti po svjeem zraku i ubiti iz puke jelena koji ti nije nita kriv? Ubij ga, odlanut e ti. Ubio si nevinu zvijer, jer ne smije ubiti grena ovjeka. Pustite me ovdje. Gorina ivota istjera me iz svijeta, gorina ivota napunja mi duu, al ta gorina pribavi meni, pustinjaku, i mira. Zemlja nam je veliko pozorite gdje ljudi alosne i smijene uloge predstavljaju; ja se omotah svojom savjesti kao kabanicom pa gledam vae komedije i tragedije, ja, hrvatski Diogen. Da, moja franceska parada. To mi je krinka, to mi je tit, biljeg, da ne spadam medu vas, da sam samo sjena vaeg gospodskog sjaja, nepristrana ironika jeka vae mudrosti. Ova modra haljina je nebeska livreja koja me rjeava naih spona, ja stojim medu vama kao samotna jela u grabrovoj umici. Kolika slast, da vam se mogu nasmijati od srca, a smijem se i ne plaem, jer sam uvjeren u dui da e kasniji vjekovi biti pametniji od vas i, smijeei se vaoj ludosti, popraviti ono to ste vi sagrijeili.- Kasniji vjekovi? - promrmlja Ori tarui znoj s ela. - Ti kanda si negromant, kabalist. Gata u budunost. Pazi da te ne spale za vilenjaka. Ta zna da su Zagrepani jo prije petnaest godina palili vjetice.- Prorok sam, i to po arobiji zdrave pameti, a ta pamet mi veli da se mora sve povratiti na zakon prirode.- Ti si franc-magon! - ree, pogledav ga udno, stari grof.- I franc-magon i licumjerac, zli duh pod nebeskim ruhom, aneo osvete sa noktima sotone, luda pod spodobom pametna ovjeka, pametnjak pod krinkom komedijaa, Francez haljinom, Hrvat duom, svana sujet indecis2, snutra tvrda jezgra.- Carissime, tvoje su prelekcije vrlo uene - uzdahnu Ori - al, salva venia, okupaj si glavu u mrzloj vodi pa izidi medu svijet, koji pod pametnijom formom isto misli i saaljiva to i ti, jer da zna, i ja sam stari Hrvat, nisam ua.- Neu - odvrati odreito Jankovi.- Nikad zar?- Toga ne rekoh - nasmjehnu se Jankovi skoiv na noge - vrebam samo. Bude li zgode, provalit u iz zasjede i oinuti koga pandom.- Pa onda?- Zavui se natrag, da opet vrebam, opet provalim i opet koga oinem.- Hvala lijepa, ti si krvoedna zvijer - zakimnu Ori - ti bi samo pandom inuo sine fine dicentes3.- Tako se pomalo oisti zrak.- Al ako tebe tko osine, magnifice, il bar odrapi?- Ubiti me ne moe. Koa mi je debela. Rani li me, imam predobar lijek.- Summa summarum - ree grof uhvativ se za trbuh -ti si propao ovjek, luteran, komedija, koga ne bi ni tinc-tura universalis naega apotekara, niti sveta voda naega biskupa Klobuickoga izlijeiti mogla, i ja sam velika luda da tu s tobom o niem evrljam.- Ah, illustrissime - nasmjehnu se Jankovi poloiv ruku na grofovo rame - ti to samo veli. Veeras doi k meni na partiju aha i lulicu duhana.- Pa hou, neka te voda nosi, bar se mogu s tobom razgovarati hrvatski. Naim gospoama i gospodinama poela je ve materinska rije smrdjeti, pa samo franceski2 Sujet indecis (franc.) - neodreen, neodluan ovjek.3 Sine fine dicentes (lat.) - koji govore bez kraja.- i pofrancueni hrvatski kavalir poleti prema mladiu, ogrli ga strastveno i poljubi ga ivo u elo.- Klanjam vam se, milostivi branitelju i dobrotvore moj- odvrati mladi pruiv elo na cjelov. Jankovi otkinu se od mladia, uzmaknu dva koraka, upre oi zadovoljnim pogledom u asnika pa e kroz laki posmijeh rei:- Gle ti njega! Takova asnika nema cijela Krajina, junak od glave do pete, kanda su se vremena slavnoga Frana Frankopana povratila. ivo sam elio vidjeti svoga mladoga prijatelja, opet vidjeti Belizara Pakia, konjanikog asnika glinske banske regimente en pleine parade. Al istom sad poslui me poslije dugog vremena srea. I hvala bogu, te si doo; al sad te ne putam. Zbaci svoj mundur, zbaci prtljagu boga Marsa, ponaini se ovdje, sjedni pa istresi iz svoje torbe sve novice. Htio sam izii, al sad u ostati kod kue kad si kraj mene, bez tebe mije kua pusta bila.- Ali, milostivi prijatelju moj - branjae se mladi - vai poslovi...- Kakvi poslovi - nasmija se Jankovi spustiv se na mekanu stolicu, zatim viknu: - Janko! Janko!Sluga unie.- Janko! Donesi domau haljinu za mladog gospodina. Skini mu zatim taj mundur. Priredi mu lijepo stan. Da, dvije lule i bocu bordeauxa donesi. Upamti dobro, inae...Za malen asak povrati se Janko nosei na lijevoj ruci domau haljinu od modra sukna, pod desnim pazuhom prasnu crnu bocu sa zlatnim napisom, a u svakoj ruci drei kratku lulu. U jedan hip skinu mladi sablju, do-lamu, ogrnu se domaom haljinom izruiv slugi i kalpak, a uzev od njega lulu ter, smjestiv se na udobno sjedalo, prebaci noge. Mladi vladao se je uope kanda je u svojoj kui, poto gaje plahost prvoga sastanka minula bila. Kad je Janko, skupiv sav konjaniki presvuk, ve bio na vratima, doviknu mu Belizar:- Ej, prijatelju, ekaj. Neto si od mojeg mundura zaboravio. Na, nosi, dragane - nasmija se mladi pokazav iza rumenih punih usnica guste bijele zube - uzmi i to, dosta sam se toga bijesa nanosio. - Belizar uhvati pritomsvoju vlasulju za perin, skinu je u tren s glave i dobaci je slugi, koji je vrlo vjeto u zraku za perin uhvati i hladnokrvno preko ramena prebaci.- Vi ete oprostiti, dobrotvore moj - okrenu se Belizar k Jankoviu proav svojom bijelom rukom kroz gustu, sjajnu vrankosu - da sam se i toga ludoga tereta rijeio. Morao sam taj nesretni pokrov nositi kod svake parade u Optuju, a mi smo ih imali trista, da me je gotovo zaboljela glava. Bio bih - nastavi mladi zapaliv lulicu o votenoj svijei - radije posrnuo u deset okraja sa Turcima, negoli se koio kao lutka kod te dosadne mustre, gdje nas je izmjenice i kia prala.- Oh! Oh! - nakalja se Jankovi natoiv dvije ae franceskog vina - ti se, moj brajane, silno junai, a jedva si potegnuo sablju. Pij kao husar, pui ko Turin! Sami smo, pa neemo, nadam se, danas nikamo u pohode, jer danas si moj i samo moj. A sad mi priaj, to si ondje za Sutlom doivio u kraljiinu taboritu i im se pohvaliti moe.- Mislim, milostivi prijatelju moj - odvrnu mladi - da ste primili moje pismo, gdje sam vam sve potanko opisao.- Primio sam ga, dakako, al pismo je pismo, kratko, stegnuto, pa se kojeta zaboravi, kojeta preuti, ivi pako jezik leti bez obzira.- Sve po vaoj volji - kimnu mladi. - Vraajui se iz Bea kui, kamo mi asniki patenat zaovoureenu glinsku regimentu poslati izvoljeste, saznadoh u Gracu da se kod Optuja sastavlja veliko vojno taborite, kamo e i nai banovci doi. Reklo mi se i to, da e svijetla kraljica glavom pregledati vojsku. Odijelo bio sam si ve dao nainiti u Beu, dobra konja sam imao jo od belgijske vojne, pa mi i vi, milostivi gospodine, pisaste neka po kraljevskom mandatu odmah krenem u Optuj. Upravo etvrtoga lipnja stigoh u taj grad i tu se smjestih u gostioni kod Zlatne krune. Nadoh ovdje i kapetana Krstu Vojkovia, Rauchova zeta, koji mi je potanje javio to se tu zbilo. Pjeake regimente Hilburgshausen, Forga, Molk, Keill i Deutsch-meister bjehu ve prije osam dana stigle onamo. Za banov-ce pjeake i konjanike, u svem do dvije tisue ljudi, ree mi da su preko Krapine prije dva dana doli u tajersku, a da ih je doveo pukovnik barun Vjenceslav Klefeld. Ree mi i to, da e doi ban i biskup i mnogo hrvatske gospode, da emo se pred kraljicom i velikom gospodom vjebati po novoj mustri generala Dauna, koji bjee takoer doao u Optuj. Sluo sam Vojkovia i ne sluo, jer sam bio od puta veoma umoran. Samo to sam razumio od Rauchova zeta, da se svakako moram predstaviti pukovniku Klefeldu, koji e mi rei kojemu kadronu pripadam, da moram i pohoditi mladoga grofa Adama Bacana, koji da je manje po svom junatvu negoli po banu stricu postao premda neiskusan i golobrad, glinskim pukovnikom mjesto staroga Stjepka Pataia.- Koji si je sam kriv - nasmija se Jankovi - da se je od Maara namadariti dao.- Uinih - nastavi Belizar - kako mi Vojkovi ree. Na-vukoh na se tu zelenu, zlatom naikanu dolamu, nae stare modre hrvatske sa srebrnim gajtanima ipak su lake i spretnije bile, poklopim glavu nabijeljenom vlasuljom i natuem na nju taj iljasti kalpak. Ponajprije podoh Klefeldu. Poznavao sam ga poneto iz Belgije. Ne znam to je to, al mi taj ovjek nije nikako po udi, premda je prema meni uvijek, a i sada, gladak i sladak bio. Meni se duri taj vjeiti eer na licu i jeziku. Dugoljan Klefeld rastegnu svoj dugoljasti nos, proe rukom preko obrijanog lica, namjesti svoju prnjavu vlasulju i udari u govor o svem i svaem. Kako mi je u Beu bilo, da 1' se sjeam Belgije. Da sam junak, nu neka budem poboan, i to radite vi, magnifice domine! Mene je ta bablja prodika ve davila pod grlom, stojao sam ko panj, govorio sam malo, ni kihnuti nisam smio, premda sam imao kijavicu. Poslije podoh pukovniku grofu Adamu Bacanu. Vjerujte, da me je bilo isto stid. Gospodine i prijatelju moj! To pukovnik! Boe moj! Blijed, plav, suh, iskipio, tup, boe, nu, krljav, da ga otpuhne, pa jo nema ni prave brade ni brkova. To je dakle zapovjednik tvoje regimente, tvoj zapovjednik! rekoh sebi i porumenjeh dovrh glave. Ne razumijem, kakosu toga mladoga ovjeka, koji nije ni sanjao o ratu, o vojsci, mogli postaviti na elo pukovnije, osobito sad gdje je po novoj sistemi ureena, te se mora po Daunovu regulamentu izvjebati.- A moj Belizare - zaleti mu se u rije Jankovi - ti toga ne razumije? Ako si i mlad, dosta si zreo i bistra glava. Grof Adam Bacan vrlo je malo uio, al je za sve sposoban jer je velika. Njegov stric ban Karlo Bacan utisnuo ga je meutim u svoju hrvatsku regimentu. Al vjeruj mi, da je to samo prvi stepen, gdje Adam eka na neta viega. U Hrvatskoj ima jo dosta sinekura i masnih sluba, pa ako tudinci nas Hrvate grde i preziru, to opet vrlo rado primaju hrvatsku slubu i debelu hrvatsku plau.- Da - ree Belizar porumenjev i stisnuv obrve - vidim to se u novije vrijeme zbiva kod nas, i ne jedanput me je neto zgrabilo za srce. Grof Stjepko Patai nije dodue nikakav Hanibal ili Aleksandar Veliki, al je opet ovjek ugledniji i iskusniji, a toga su istisnuli iz pukovnitva radi banova sinovca, neiskusna mladia.- Nemoj tako - mahnu Jankovi rukom - mladi Bacan nije dodue za taj posao, al Stjepka Pataia nije mi nimalo ao. Sam si je kriv. Bijae prisjednik banskoga stola; to mu je bilo pravo mjesto, jer je vjet pravdoznanac, a u skuptinama je lijepo odreito govorio. Kad su se ono lani nai mudri dravnici od Klefelda prevariti dali radi Krajine i kad se je u saboru radilo o tom da se radi oficirskih plaa povea ionako nesnosni porez, skoio je Stjepko na noge te je u saboru nemilo okrstio te nove bogove hrvatske, koji ne znaju nego radi svoje koristi navaliti sve novo i novo breme na zemlju, koga sami ne nose. Svi su se poteni Hrvati tome junatvu veselili, a Karlo Bacan, pucajui od gnjeva, ukori Stjepka vrlo otro. Nu Patai, planuv, baci banovo pismo i baci i slubu svoju zagroziv se da e otkriti sve gadne, sebine spletke kojima se unitava od domaih ljudi sloboda nae kraljevine. Al uj, to se zbi: Za nekoliko mjeseci prestao se Stjepko junaiti i buiti, prestao drugovati se sa mnom, pa kad su novi asnici za banske regimente imenovani bili, doe i Stjepku Pataiu pu-kovniki patenat. Staje to? upitasmo se svi. To je: Stjep-ko inio se banu i Klefeldu pogibeljan protivnik. Valjalo je dosadnoj osi istrgnuti alac, skinuti sa gospodina Stjep-ka patriotiki ugled. Klefeld ga uhvati u stupicu obrstarsku. Nu kad je tri mjeseca kanje trebalo nai mjesto za banskog sinovca, gurnu Klefeld Pataia s obrstarije, a za milost dadoe mu slubu civilnog komesara Krajine, a to e rei: Patai je pictus masculus, jer je ta ast samo komedija. Sad mrmlje i vie moj Stjepko i opet. Al ga nitko ne slua, nitko mu ne vjeruje. Uguie ga, ubie ga navijeke. To ti je kuga kod nas, Belizare, da se karakteri toli lasno istroe, da nae ljude mogu tudinci zamamiti zlatnom jabukom. Pa je 1' udo da nas malo cijene, da nam ne pripisuju nikakve vanosti? Da, Stjepka mi nije ao, ali alim svom duom potenjaka uru Pogledia.- Potenjak je i junak - planu Belizar - znam od vremena rata.- Eto, njega postavie kostajnikim pukovnikom. Spr-vine htjedoe nam zavarati oi. Svi krajiki asnici da e biti domai sinovi. A sad? Otjerae potenjaka Pogledia, a Klefeld, taj tuinski spletkar, prigrabi sebi kostajniko pukovnitvo sam. Poglediu ostavie plau, kao to se psetu ostavlja kost, a ast i veu plau dobi Klefeld. Vele dakako, sad je i Klefeld domai, jer mu je sabor dao in-digenat, al u nas su sve naturalizirane priselice Hrvati kad ima ta grabiti, al kad se ima ta dati, za domovinu rtvovati, ni vraji nee da bude Hrvatom. Ja ti to rekoh, dragi Belizare moj, jer e i ti doi medu taj svijet, jer e i na tebe doi napast. Znat e bar kakvi su ljudi, kako li se uvati valja. Nu sad mi kazuj dalje.- Kad dooh Adamu Bacanu - nastavi mladi - dignu se to lijeno mrtvo puhalo, odjeveno svilenom spavaom haljinom, koraknu lijeno prema meni, prui mi tri prsta, pogleda me drijemnima oima i ree kroz nos: Drago mi je, dragi Pakiu, da vas vidim. Vi ste doli iz Bea? Lijepo, lijepo. Jeste li se ondje ljudski naaikovali, ta? Ondje je bar dosta prilike. Pa to je ionako metier konjanikog asnika. A ta steW bijesa potrudili amo i prevalili tolikput? Bila je zapovijed, gospodine pukovnie, odvratih mu. Eh, nasmija se Adam mahnuv rukom, zapovijed! Mi bismo tu paradu i bez vas obavili bili. Vi ste se jo veseliti mogli. Drugo je kad je velika, plemi oficir, drugo je opet oficir plaenik koji se je za profunt rodio. Nu recite mi, jeste li uli kako u Hrvatskoj ito stoji, kakova mu je cijena i poto se dobiva kuruza? Mene to vrlo zanima, jer sam ba juer sastavio neke zgodne kombinacije. Da znate, ja sam vam vrlo dobar itar. Izvalio sam nehotice oi na toga svoga pukovnika. Obrstar, itar! Krv mi je skoila u lica. Nadao sam se da e sa mnom govoriti o vojnikim poslovima, a on mi govori o aikovanju bekom i kuruzi, te se udi da sam posluao kraljevsku zapovijed. ao mije, odgovorih, da vaoj milosti o tom nita javiti ne mogu, jer me ve od due vremena nije bilo u mojoj domovini, pa sam i nevjet tomu poslu. Ja sam vojnik, bio sam i u belgijskom ratu, te nisam imao prilike togod saznati o gospodarstvu. Nu mogu vaoj milosti i u tom biti na pomoi. Pisat u svojim znancima i roacima u domovinu. Ti e mi svakako javiti sve to vae gospodstvo saznati eli. Eh bien! Primam vau ponudu, dragi moj Pakiu, na-smjehnu se pukovnik vrlo ludo, vi ste, kako vidim, ovjek vrlo dosjetljiv i potpuno ste dorasli svomu zvanju. Da, vi ste dapae bili u ratu, je 1'? Dosadan posao i pogibeljan, je 1'? A po kakovu regulamentu ste ratovali, po starom ili po novom? Ja se opet stresoh od uda na to neobino pitanje i odvrnuh: Oprosti mi vaa milost, gospodine pukovnie, ali mi se nismo tukli ni po starom ni po novom regulamentu, ve onako, to bog da, desnicom rukom, kako je komu na pamet dolo, jer gdje se krv lijeva, prestaje svaka regula i ceremonija. No, nastavih ljut s te lude brbljarije, oprostite mi, gospodine pukovnie, jednu molbu. Sino stigoh u Optuj, al ne znam pod kojega kapetana spadam. Molim da mi milostivo naznaite moju etu. Pa to vi mene pitate, mon cher, udari pukovnik u grohot, ta vam ja znam za te vae krajike kumpanije. Da, zbilja, vi ste, mislim, konjanik. Na slubu, gospodine pukovnie, odgovorih, tako bar moja uniforma pokazuje! a, da,mignu Bacan glavom. Al ja se, mon cher, u vojnike poslove slabo razumijem. Moja draga ena Terezija bolji je husar nego ja. ekajte, pitat emo mojega adutanta. Zatim pozvoni pukovnik, i sluga unie. Zovni mi adutanta, ree Bacan. Za dva asa stupi u sobu mlad pjeaki asnik od glinske regimente i stavi ruku na klobuk. Mon cher, namignu mu pukovnik, evo je doo gospodin natporu-nik Belizar Paki, ne zna u koju kumpaniju spada. Ja mu toga ne znam rei, recite mu vi. To jest, odvrati asnik, prepokorno mi je javiti vaoj milosti, gospodinu obrstaru, da su asnici ve po svim kumpanijama razredeni i da nema prazna mjesta. Ta to je zlo, mon cher, obrati se pukovnik k meni, vidite da vam nije trebalo doi. Nu, nastavi adutant poslije nemile stanke, ako bih smio vaoj milosti predloiti. Predloite samo! viknu obrstar. Konjaniki satnik Teofan uvi, produljik brbljati, ovjek je nespretan, pa ne umije sjediti na konju. Regulai nam se krajinicima ionako rugaju da nismo pravi vojnici, a kod parade pred njezinim velianstvom mogao bi gospodin Teofan pasti s konja. Kolike sramote po nas. Bilo bi dobro da gospodin Paki predvodi Teofanov kadron, a sam Teofan morao bi meutim bolestan biti. Tres bien, mon cher,* pljesnu pukovnik rukama, vi ete, dragi Pakiu, voditi Teofanov kadron, pa kad je on takav magarei husar da ne umije sjediti na konju, a vi, gospodine adutante, napiite regimentsku zapovijed da Teofan etrnaest dana za bolesnika leati mora, svaki dan neka ga pohodi doktor i neka mu prepie rebarbaru. Pobonik sjede za stol, napisa zapovijed, a Adam je potpisa mirne due. Ja, poneto zbunjen s te dijetetike zapovijedi, zahvalih se pukovniku na tolikoj milosti i odoh. Pohodih redom sve asnike svoje regimente i jadnoga Teofana, koji je zbilja u postelji leao. Bijae poneto blijed. Premda nije umio ni itati ni pisati, bio je ovjek dobre udi, pa kad ga upitah je li bolestan, odmuca mi: Vraga bolestan, i kad ga dalje upitah zato pije zdrav zdravcat tu kiselu medicinu, odmuca mi opet: Kad je zapovijed od obrstara. Vojska stajala je pod atorima na optujskom polju. Nai banovcistisnue se u svoj novi mundur, koji im nije nimalo po udi bio. Vjebasmo se tako dnevnice po Daunovu regu-lamentu. Bijeli regulai su nas pritom dakako nekako poprijeko gledali, jer da nismo pravi vojnici - mi kuri Hrvati sa crnim remenjem. Mene je to dosta peklo, al stisnuh zube i apnuh si: ekaj! Ve seje skupila sila hrvatske, tajerske i kranjske gospode, popova, vojnika i plemia. Iz Poege prispje banski namjesnik grof Ljudevit Erdodv i s njime gospoda hrvatska Adam Naji, Baltazar Magda-leni, uvrijeeni Stjepan Patai, bosanski biskup Franjo Tausi, zagrebaki kanonici Vuk Kukuljevi i Baltazar Kr-eli, doe napokon i na, to jest zagrebaki biskup, barun Klobuicki. Na dan etvrtog srpnja oko est ura po podne zagrmjee sa optujskog grada topovi, trijes za trijesom, grom za gromom. Diljem cijeloga tabora zaorie bubnji i svirale, zatrubie trublje. Pojedine ete se sjatie hrlo, asnici letijahu na konjima kao pomamni, i za malen as duljio se pred adorjem dugoljasti bijeli niz carske vojske, nad kojim su se vijorile ute zastave i ljeskale sjajne puke. Samo jedan okrajak vojske bijae neto crniji, to jest mi krajinici. Carica ide! orilo se po redovima u raznim jezicima. Bio sam eljan opet vidjeti lijepu vladaricu. Nu tek drugi dan je vidjesmo, jer je odmah krenula na grad zajedno sa svojim svijetlim drugom, carem Franjom i sa hrvatskim banom koji ju je iz Bea dopratio bio. Na gradu doeka je plemstvo, veliki asnici i sveenici, a na biskup govorio joj na pozdrav dugu latinsku oraciju koja, ini mi se, kraljici nije po volji bila. Mi se dakako mora-dosmo opet zavui pod svoje atore. Al zato probudi nas sutra zorom bubanj i trublja. Zvona poee zvoniti, grad bijae nakien zastavama, i nad vratima kod dravskoga mosta, koja bijahu zelenim granjem nakiena, itao se natpis: Na pojav kraljice Marije Terezije klikuju svi stanovnici grada. Ve smo dosta dugo u redu stajali kad iznenada dojuri dugi niz pozlaenih koija, a oko njega carski bijeli draguni. I opet zaorie bubnji, svirale i trublje, zastave se spustie, a iz koije izie kraljica i car. Mi Hrvati sta-jasmo dosta daleko te nismo mogli svega pravo vidjeti. Sredpolja stajae velik ator, a pod njim oltar. Onamo ude vla-darica da slua sveanu misu koju je itao biskup Klo-buicki, a sluili mu nai kanonici Franjo Tausi i oli. Premda je krupna kia curila, stajasmo strpljivo, veselei se da emo se vjetinom iskazati, jer sam se ve dogovorio bio sa svojim drugovima, to da uradimo. Pomislite, milostivi prijatelju, kako je u meni uskipjela krv kad nam Klefeld, dojezdiv na konju, dojavi, da e se danas pred caricom samo bijeli regulai vjebati, a mi kuri Hrvati istom sutra, jer bi s nespretnosti lako mogli pokvariti paradu tih bjelaa. Dakle pri paradama smo zadnji, al kad se zaistinu sijee i puca... prvi. krinuh zubima i gledah preda se nijem, ne marei za previjanje i skakutanje bijele vojske. Klefeld ree poslije Bacanu: Nu, hvala bogu! Ta bijela gospoda nisu se osobito iskazala. Daun seje strano srdio. Bar nee ni nam biti tolika sramota. Al drugi dan da ste nas vidjeli. Pod atorom na uzvienu mjestu sjedae kraljica, visoka, bujna i lijepa. Niz snano joj tijelo padae saborita haljina od modre svile, izvezena srebrnim ruama, a obrubljena hermelinom, na grudima treptjela joj je kitica alem-cvijea, a na ponosnoj glavi, sa koje se sputahu gusti, bjelilom posipani uvojci na puna gola ramena, na toj ponosnoj glavi blijetila je krunica od alema. Neto nestrpljivo sjedio je kraj nje car Franjo u maralskoj uniformi, oko nje bjee se skupilo kolo generala, biskupa, dvoranika, a i otmjenih gospoda, sve u svili i kadifi, sve u srebru i zlatu, i na ban Karlo Bacan, pomislite, u hrvatskom odijelu. Nije li udo? Sve je gledalo kako li e se ponijeti ti hrvatski divljaci. Kad trublja zatrubi, trgnuh se malko. Naprijed! zaori Klefeldov glas. Kostajnika regimenta poe se micati. Niz do niza, red do reda, tvrdo, krepko, pravilno, gledajui nepomino u kraljicu koja se je junacima smijeila. Ve bjee proao sretno granatirski bataljun majora Nike Grliia, ve i eta Vukaelaia, sad doe dubiki bataljun. Sve te popraene glave regulakih oficira digoe se uvis, i carica pogleda pozornije. Takova ta jo ne vidjee. Pred junakom dubikom etom jezdie na konju ljudina, starac bijele kose, plemenita lica, arka oka, sje-dae ko saliven na*vatrenu vrancu, gotovo si mislio to je centaur. Na glavi stajao mu je klobuk sa zlatnim rubom, na nogama konjanike izme sa velikim ostrugama, a preko duge kanonike halje vijao se je pojas banske vojske - to bjee kanonik Adam Patai, potpukovnik kostajnike regimente. Prolazei kraj carice, zamahnu sabljom visoko i zagrmje: Junaci, desno gled!, uini poast, a kraljica Marija Terezija kimnu mu prijazno glavom. Regulai, da ste vidjeli, vaa milosti, regulai! Ta vapska gospoda su zijala u toga junakoga popa! Sad dodosmo mi, glinska pukovnija. Ponajprije pjeaci. Pukovnik grof Bacan kasao je dosta plaho pred etom, al se je eta drala hrabro. Daleko ve bjehu odmaknuli pjeaci ispred kraljice, dug nas je prostor dijelio od njih. Tako je bilo ugovoreno. Prvi kadron banskih husara vodio sam ja, drugi Pavao Rauch, trei Krsto Vojkovi, a etvrti Josip Erdodv, sin namjesnika. Jo stajasmo kao ukopani u zemlju. Trublja zatrubi... i kao vjetar, kao da nas je izbacio top, sunue nai kadroni poput oluje naprijed, bijesno letei da je grmjela zemlja, al ovjek do ovjeka, konj do konja kao na ici. Vjetrolike letjele ete, al pred cariinim atorom zagrmje zapovijed: Stoj!, i sva eta stvori se kamenim zidom, spusti zastavu, zatrubi, uini poast i odjuri opet u tren kao da je vragovi nose. Visoko domahnu nam kraljica bijelom maramom, a sav gospodski zbor udari u ivo klicanje. ta! Nijesmo li se mi Hrvati divno osvetili regulaima? Kraljica pozva nas sve konjanike asnike u ator. Naglo dignu se lijepa gospoda i pohvali nau vjetinu laskavom rijei velei da smo se pokazali ravnima redovnoj vojsci. Zatim imenova Klefelda na mjestu konjanikim pukovnikom.- Koji je dakako sve vae zasluge sebi pripisao? - ree Jankovi ironiki.- Dakako - odvrati ivahno Belizar - pokloni se kao maak i promuca, da je sve uinio to su mu slabe sile i velike zapreke dale. Pukovnici predstavie nas redom, i svakomu bude dozvoljeno da poljubi kraljicu u ruku. Nekako mi uzigra krv kad klekoh pred lijepu carevu gospodu, kad prihvatih tu njenu, punu ruku. Jeste li, zapitame kad se digoh, roak pokojnoga biskupa Pakia? Na slubu, kraljevska svjetlost, pokojni biskup bosanski bijae mi stric. Vi ste vodili prvi kadron glinskih konjanika, je 1' te, natporunie? Na slubu, kraljevska milosti, kapetan kadrona je naglo obolio. Tu sam dakako lagao, al bila je regimentska zapovijed. Lijepo ste se ponijeli, junaki, kao da ste bili u ratu. Bio sam, kraljevska svjetlosti. Gdje? U Belgiji. Dakle pod vaimstvom, gospodine bane, okrenu se carica k banu. Na slubu, vae velianstvo, ree ban pokloniv se, gospodin je Paki vrlo mlad, al je velik junak. Gospodine bane! nastavi kraljica, ja tujem junatvo i moja je volja da se svuda nagradi, jer ne ljubim protekcije. Zato elim da gospodin Paki bude kapetanom. Po elji vaega velianstva i po svojoj banskoj vlasti imenujem gospodina Belizara pl. Pakia kapetanom. A ja u mu uvijek sklona i prijazna biti, doda carica, i kimnuv.milostivo, ostavi ator sa carem i dvoranicama.- Jesi li uo, Belizare - zaskoi ga Jankovi - ti si rano razmahnuo krila, pazi da te sunce ne opri.- Ah, milostivi prijatelju - nasmijei se mladi kapetan - krila su mi jaka, a ja ne idem pod sunce. Nu da zavrim pripovijest koja vam je jamano ve dosadila.- Nipoto, jer se tebe tie.- U atoru zaostae generali, biskupi, gospoje i naa hrvatska gospoda. Svi me zaokupie kao ose i poee estitati mi na tolikoj kraljevskoj milosti. Biskup Klobuic-ki potapa me po ramenu i ree: Vas, dragi mladi prijatelju, eka jo velika srea i lijepa budunost. Ostajte junakom i budite vazda vrijedni cariine milosti. Jedva da je to biskup izreko, izvi se iz toga jata prekrasna visoka gospoja, krasna, velim, kakve jo ne vidjeh u svom ivotu. Upirui svoje velike, crne, sjajne oi u mene, skupiv pune rujne usnice u smijeak, pristupi k meni i progovori mi franceskim jezikom: Vi mi, gospodine kapetane, niste jo predstavljeni, predstavit u vam se ja, a k tomu imam nekakvo pravo. Ja sam Terezija grofica Bacan, roena Illyeshazy, vaa obrstarica, i kad je vae junatvo nalopred carskim licem toliku milost, moram vam estitati i ja i zahvaliti vam se na vaoj vjetini. A u znak toga priznanja primite, gospodine kapetane, od vae obrstarice tu kitu rua, jer valjda znate da su nekad gospoje pobjednike na junakom turniru nagraivale vijencem. To rekav, preda mi prekrasnu kiticu cvijea, ja je poljubih u ruku, a sve drutvo udari Micati Vivat!- Oh! mladi prijatelju! - dignu se nato brzo Jankovi, i licem mu drhtnu neki nemir - ti napreduje letimice. Gledaj kako ga gospoda glade... i gospoje... pae i kraljevska svjetlost. Malda nisam zabrinut, ljubomoran, jer kanda se otimlje mojim uzdama, Belizare.- Kunem vam se, milostivi prijatelju - skoi mladi kapetan dignuv ruku - da nemate razloga biti ni ljubomorni ni u strahu.- Zavri, zavri, Belizare - odvrati Jankovi spustiv se opet na sjedalo.- Sad u zavriti u tri rijei - ree mladi. - Ponajprije izvadih moga jadnoga Teofana iz postelje, bacih rebarba-ru kroz prozor i donesoh mu bolju medicinu, dvije boce ampanjskoga vina to mi ih posla obrstarica.- Opet obrstarica - nasmjehnu se sarkastiki gospodin Antun.- Jo onoga dana bijae velika ast na vie mjesta. Car i kraljica pripravie sjajni objed na optujskom gradu te pozvae sve vee asnike, biskupe i velikae. I na biskup pripravi objed sveenicima, gdje ga je zamijenio kanonik Baltazar Kreli, nas pako asnike banskih krajikih eta poasti pukovnik Klefeld. Pri tom stolu vodae kolo major Vuk Jelai po imenu samo, zapravo je zapovijedala gospoja Terezija Bacan, koja je ivim alama razigravala asniki zbor, te se je stari kanonik Patai grohotom smijao toliko da mu je sve podbradak skakao amo-tamo, pa kad ga vesela Baanka upita zato da nije poao na biskupov objed ve medu ovu iskvarenu vojniku eljad, odvrati starac kroz smijeh: U kaptolu sam kanonik, u taboru vojnik, ergo mi je ovdje sjediti, pri em se nadam da u koju tu razvraenu duu istrgnuti eljustima pakla.-**Baanka dala je toiti ampanjca do mile volje, a naim starim porunicima sve su se pjenili brci. Napokon dignu gospoja au i ree glasovito: Da ivi glinska regimenta, ponajprije husari, a poslije muketiri, a napose da ivi mladi, najmlai kapetan gospodin Belizar plemeniti Pa-ki, na koga je svijetla kraljica vlastitom rukom danas prosula svoju milost! Vivat Paki zagrmjee u glas drugovi moji, a kapetan Vojkovi, bocnuv me u rebra, priapnu mi: Belizare! ini mi se da ti je Terezija jo milostivija nego Marija Terezija. Menije asti i suvie bilo, te umakoh kradomce. Znajui da je vjebama kraj, izmolih od pukovnika dopust ter doletjeh k vama, milosti vaa. Naa gospoda ostat e jo koje vrijeme u Optuju, jer e biti ondje, vele, banska konferencija. Sad vam evo vjerno ispriah sve, a vi mi milostivo recite to je pravo, to li je krivo bilo.- Belizare! Sinko! - ree gospodin Antun ganutim, sveanim glasom, prihvativ stojeeg pred njim mladia za obje ruke. - Belizare, sjea li se onog asa kad si kleao pred posteljom svoga strica, vrijednog starca? Kraj postelje stajah i ja. Sjea li se ta je umirui starac, poloiv bla-goslovnu desnicu na mladu ti glavu, jasnim glasom govorio: Belizare, ree, menije poi, srce mi polake kuca, Gospod me zove. Ti ostaje sam, ti dragi sin dragog mi brata, koga je smrt prerano pokosila. Bijah ti drugim ocem, kad ti malo zatim preminu majka. Skupio sam za svoga dugoga vijeka dosta zemaljskog blaga, poteno sam ga skupio. Namirem ga tebi, jer te ljubim, jer si dobar i poten, al jo si mlad, vrlo mlad. Sluti mi se kojeta. Stara vrlina jenja, u naoj zemlji vije se vrzino kolo, svaki se otimlje za njim. Hrvati zaboravie da su Hrvati. Pohlepa za zlatnim teletom, pohlepa za tatom asti izbrisa iz njihove due onu ljubav za staru slobodu, onaj junaki ponos, onu istu prostodunost koja je korijenom sree i zdravlja. Vidi, ja sam ostao stari Hrvat, kako me je majka rodila. Oh, Belizare moj! to ostaj i ti, i bit e sretan. Ti e biti bogat, ti e biti svoj. Nikomu se ne klanjaj doli bogu. Svojeg bogatstva ne rasipaj u pustinju, sij ga u dobru zemljicu. Pomozi gdje pomoi treba, ma i u svijetu ne naao hvale. Bog e plati-ti. Pomisli da ti je svaki ovjek brat, da je grijeh ostaviti brata u bijedi. A da ne bude bez tapa, da mlad ne posrne, evo ti dajem uvara, gospodina Antuna Jankovia, moga prijatelja, moga uenika. Zakuni mi se da e ga sluati. To ree pokojni biskup, jel' 1? A ti proplae, ti prisegnu da e me sluati kao sin to slua oca. A zna li to sam tad srcu prisego ja? Da e sva moja briga, svaka misao, sav ivot biti posveen tvojoj srei, da u te paziti i uvati ko da si mi sin. I s tom prisegom prihvatih pred dobrim starcem tvoju ruku. Belizare, sjea li se toga asa?- Oh, kako da se ga ne sjetim, ta toga asa ne sjetiti se znailo bi zaboraviti najsvetiji as svoga ivota, zaboraviti svoj ivot - ree mladi stisnuv ivo Antunove ruke, a u arkim mu oima, koje pune ljubavi i tovanja nepomino gledahu kavalira, zadrhtae sjajne suze. - No - nastavi mladac - blizu e biti dvije godine to seje sve to zbilo, a jesam li ime povrijedio svoju zakletvu budi u domu, budi u tuem svijetu?- Nisi, Belizare!- A ta me moj milostivi zatitnik sjea te zakletve? Ta samo onim doziva se u pamet prisega, koji su skloni povrijediti je.- Ne ponuka me sumnja ni nepouzdanje da te onoga asa sjeam, ve briga za tvoju sreu. uj! Ti evo postaje potpunim muem, ti si koraknuo u svijet. Fantazija ti je iva, volja jaka, srce arko, pregnue silno. A bogat si, vrlo bogat. Ti si koraknuo u svijet, nu, jesi li pomislio kojim e putem poi: jesi li promislio gdje daje u ovom svijetu tvoje pravo mjesto, gdje ti je dunost, gdje ti je cilj ivota? Zna li tko ti je prijatelj, tko li neprijatelj? Jesi 1'?- Mislio sam o tom, da - kimnu mladi zamiljen - ali ta pitanja teka su, vrlo teka.- Jesu, mladi prijatelju moj, al ih rijeiti valja. Jer je greno, jer je lakoumno baciti se slijepo u more sudbine, privezati se na lomna krila varave sree. Tko si ne odgovori na sva pitanja svjesno, poteno, taj nije savren ovjek.- Istina je.- Gledaj oko sebe, gledaj svoje vrnjake, nau mlade. 0 em umuje to budue pleme nae? Ja moram ivjeti, vele, jerbo sam iv, pa kad sam ve iv, hoe mi se ivjeti lagodno, dobro. A ta je lagodno? im manje brige, im manje muke, im manje posla, im manje nauke, jer misli jedu ovjeka. Od misli posijedi kosa. Posao te ubija, nauka mui. A emu sve to? ivot je ko i ljestve, na koje se sve vie popinje, sve sretniji postaje. Treba li tomu rada? Nipoto, tomu se hoe junatva, smionstva, drzovitosti. Da se mukom i naukom moe stei srea, luda je samo utjeha kmetskomu sinu. Uspjeh opravdava sve na svijetu, a uspjeti se moe samo pomou sretnika, kojih je visokoro-dena majka na sreu rodila. Prijateljstvo, rodbinstvo, protekcija pokretaice su svijeta, zato i ne treba muke, ne treba nauke koja sanja uvijek o cilju ivota, a napokon nije nego islo godina, dana i asova, komu je narav propisala medu. Ne pita se za cilj, ve za vjetinu ivota.Eto, tako umuje naa mlade. Zar nije tako? Prosudi posljedice, gledaj u praktiki ivot. Svaki mladi koji je visoka roda zna da mu je u zemlji priuvano mjesto. On to smatra'svojom povlasti, svojim pravom. Ne pita on kakovo je mjesto, ve pita samo da li nosi zlatnih kamata. Ponudi mu mjesto generala, primit e ga, ponudi mu mjesto velikoga upana, primit e ga, naini ga opatom, opatovat e, postavi ga banom, banovat e. Za dunost ga ne boli glava, za njegove dunosti neka se brinu kmetski sinovi, znanja i ne treba, znanje zamjenjuje vlast, vlasti se ne smije opirati. Mirnom duom svlae i oblae ti ljudi svakim danom novo ruho, lakoumno skau od jednog mjesta na drugo. Obiteljska sveza nije im nego sredstvom da okrijepe svoj poveljeni ceh, a taj svoj ceh smatraju oni narodom, skup svojih livada, oranica, vinograda smatraju domovinom, bezobzirnu svojevolju smatraju svojom slobodom. Gdje je tu ona sveopa ljubav koja u svakom ovjeku nazire brata, gdje svaki sve a svi svakoga ljubiti moraju, gdje heroizam da jedan rtvuje svoju sreu za sve, gdje sadanji smrtnik radi za sreu buduih vjekova, gdje ona svetasvijest da i bogata ima dunost raditi u drutvu za drutvo, da mu valja ustrajati i ozbiljno raditi na onom mjestu, na koje ga nuka dua, na kojem ga ima uuvati vjetina? Malo, ah, vrlo malo toga ima u ovoj zemlji. A zato ide sve na zlo. Svatko navlai ope poslove na svoju korist te misli daje to njegovo pravo. Sebinost rastvorila je gotovo sve due nae kraljevine. Gdje ima zdunosti, gdje ljubavi za ope dobro, gdje? Vrzino kolo je naa zemlja osobnih strasti, gdje je svaki spreman rad svoga probitka utamaniti drugoga. Lakoma je bjesnoa gdje jedan drugoga grabi za srce. Razdor kipi medu plemstvom, sitne zavade rode plamenom silne mrnje, najljepe sile se stroe za nita, a zemlja uzdie, zemlja plae, jer je Bog skinuo s nje bla-goslovnu ruku, i nita, nita ne moe uspijevati. A stranac to zna, stranac to vidi. eljan plijena, dovue se kradomice, pazi i trai, zaviri svakomu u duu, baca posvuda mree. I koliko je ve ugrabio plijena, jao, koliko! Gdje spazi slabia, sebinjaka, privee mu se na duu, kupi ga i uini robom tue lakomosti. Zato vrijedimo toli malo? Jer si sami kopamo grob za tuu plau. Zato nam ne cvate zemlja? Jer slijepi obaramo vlastitom rukom starostav-no hrae rodnoga kraja. A ja to vidim, ja to gledam, ja, uenik tvojega strica, starog Hrvata koji mije zasadio klicu potenja, klicu ljubavi za ope dobro, za domovinu nau. Ja to gledam iz prikrajka, daleko od zavade svjetske. Srce mi puca, krv mi kipi. Ti me udno gleda, da ti toli ozbiljno zborim, ni ne tuvi cilja moga govora. Oh, Belizare moj! Zna li zato ti tako govorim? Ja neu da i ti bude kakvi su drugi, ja neu da bude lo. Nikoga nemam na svijetu. Tu stojim sam, okresan dub. Samo za te jote ivim, da te uvam, da spasim svetu batinu tvojega strica. Ideal moga ivota jest da u to razvraeno doba izae ispod moje ruke ovjek savren, starog hrvatskog srca, novog prosvijeenog duha, komu e dua pregnuti samo za dobrim, komu e se dua boriti proti zlu, koji ovu zemlju gdje ga je majka rodila ljubi i die, koji ne gleda ni desno ni lijevo, ve junaki napreduje ravnim putem, komu je ljubav ovjeanstva svetom dunosti, a taj ovjek si ti. Hoe li,Belizare? - zapita tronutim glasom gospodin Jankovi uhvativ za obje ruke mladia, koji je tihim zanosom sluao rijei svoga zatitnika.- Hou, tako mi boga - odvrnu kapetan poloiv ruku na srce. - Znam to sam duan svijetu i domovini, to li pokojnomu stricu, to li vama, velemoni gospodine! U mojoj dui ivi vazda ideal potpune, savrene muevnosti, i propao bih od sramote kad bi me tko jednom, i to pravom bijediti mogao, da sam suvian na svijetu.- Dobro tako! Pravo govori - progovori veselo Jankovi - nu da govorimo jasnije. Ja elim svakako, da bude samostalan ovjek i da bude otac obitelji. Da, da, bez obitelji nema pravoga ivota. Ja, evo vidi, nisam se te sree doepao. Nu pustimo tu staru priu. Ti si sada vojnik i valjan vojnik. Tvoj pokojni stric je htio da slijedi tradicije svoga roda koji je vazda junakovao branei domovinu, al moram ti spomenuti da mu se naao dalo kad su nau krajiku vojsku poveli u daleke krajeve. Osvjetlao si sebi junatvom lice, postao si kapetanom po cariinoj zapovijedi, tebe eka moda generalija, ekaju redovi, eka barunstvo ili grofovstvo i odmetnitvo od tvoga plemena.- Ne govorimo dalje o tom, milostivi prijatelju moj -ree mladi asnik ozbiljno - zadajem vam tvrdu vjeru da e mi biti prva briga da postanem ovjekom kako si ga vi elite. Znam ja u em stoji pravo plemstvo, prava slava. Pustite me da jo koje vrijeme budem asnikom. Ja ne ostah vojnikom, dat u ostavku, jer mnogo s