drzava za odgovor

15
Trasimahovo shvatanje pravičnosti da je pravično ono što odgovara jačemu, i Platonov odgovor na ovaj izazov Trasimahovo stanovište može se zapravo izraziti u tri tačke: 1) pravično je ono što koristi jačemu 2) nepravičnost se više isplati, korisnija je od pravičnosti, zbog čega je vrlina, dok je pravičnost obična glupost 3) nepravičnost je jača i moćnija od pravičnosti – primer su mnoge tiranske države, vladari-tirani koji su počinili ogromnu nepravičnost prisvojivši čitave države za sebe; i način na koji (tiranski) upravljaju tim državama, a da niko unutar njih ne može da im se suprotstavi. Prva tačka: pravično je ono što koristi jačemu: na vlasti su uvek oni najjači, najsposobniji (po Trasimahu, to će biti oni najnepravičniji), a svaka vlast pravi zakone u svoju korist, što će reći: kreira vlastiti pojam/smisao pravičnosti; - prema onome što joj odgovara i što je u njenom vlastitom interesu. ne postoji pravičnost po sebi, već je pravično ono što koristi jačemu; ono je zakon jačeg koji vlada. Na to Platonov Sokrat odgovara da nije nužno da će ovako definisana pravičnost, to jest zakon koristiti jačemu, jer vladar- zakonodavac u pravljenju zakona može i da pogreši, te da sastavi zakon koji bi išao na njegovu štetu. Poddefinicija, pododredba Trasimahove maksime da je pravično ono što koristi jačemu, glasi: da je pravično da se podanici države tome bezuslovno pokoravaju: tzv. pravo podanika da poštuju zakon i povinuju mu se. U vezi sa prethodnim, to bi značilo da je pravično i da podanici poštuju ono što vladaru ide na štetu (kada greši u sastavljanju zakona), što onda čitavu odredbu čini protivrečnom. I drugo: Sokrat odgovara Trasimahu da se zakon nikada ne pravi radi sebe, već radi podanika, i da onaj koji vlada, ko upravlja državom ne čini to radi sebe, radi svoje vlastite koristi, već radi podanika, radi onih nad kojima i zbog kojih i jeste vladar. Takođe da treba praviti razliku među veštinama, te da postoji razlika između veštine vladanja i veštine zarađivanja novca i sticanja bogatstva. A to je bio jedan od jakih Trasimahovih argumenata zašto se vladari prihvataju vlasti. Sokrat trži da se ovo dvoje strogo razdvoji i da se prizna veština vladanja po sebi, da bi se našla njena posebnost i karakteristika, njena vrlina i savršenstvo – a to će biti pravičnost. Da bi to dokazao, Platon će napisati ostatak Države – ne bi li obrazložio ovo svoje stanovište. 1

Upload: zagorkapatrnozic

Post on 27-Sep-2015

14 views

Category:

Documents


2 download

DESCRIPTION

Platon

TRANSCRIPT

Trasimahovo shvatanje pravinosti( da je pravino ono to odgovara jaemu, i Platonov odgovor na ovaj izazov

Trasimahovo stanovite moe se zapravo izraziti u tri take:

1) pravino je ono to koristi jaemu

2) nepravinost se vie isplati, korisnija je od pravinosti, zbog ega je vrlina, dok je pravinost obina glupost

3) nepravinost je jaa i monija od pravinosti primer su mnoge tiranske drave, vladari-tirani koji su poinili ogromnu nepravinost prisvojivi itave drave za sebe; i nain na koji (tiranski) upravljaju tim dravama, a da niko unutar njih ne moe da im se suprotstavi.

Prva taka: pravino je ono to koristi jaemu: na vlasti su uvek oni najjai, najsposobniji (po Trasimahu, to e biti oni najnepraviniji), a svaka vlast pravi zakone u svoju korist, to e rei: kreira vlastiti pojam/smisao pravinosti; - prema onome to joj odgovara i to je u njenom vlastitom interesu.

( ne postoji pravinost po sebi, ve je pravino ono to koristi jaemu; ono je zakon jaeg koji vlada.

Na to Platonov Sokrat odgovara da nije nuno da e ovako definisana pravinost, to jest zakon koristiti jaemu, jer vladar-zakonodavac u pravljenju zakona moe i da pogrei, te da sastavi zakon koji bi iao na njegovu tetu.

Poddefinicija, pododredba Trasimahove maksime da je pravino ono to koristi jaemu, glasi: da je pravino da se podanici drave tome bezuslovno pokoravaju: tzv. pravo podanika da potuju zakon i povinuju mu se. U vezi sa prethodnim, to bi znailo da je pravino i da podanici potuju ono to vladaru ide na tetu (kada grei u sastavljanju zakona), to onda itavu odredbu ini protivrenom.I drugo: Sokrat odgovara Trasimahu da se zakon nikada ne pravi radi sebe, ve radi podanika, i da onaj koji vlada, ko upravlja dravom ne ini to radi sebe, radi svoje vlastite koristi, ve radi podanika, radi onih nad kojima i zbog kojih i jeste vladar. Takoe da treba praviti razliku meu vetinama, te da postoji razlika izmeu vetine vladanja i vetine zaraivanja novca i sticanja bogatstva. A to je bio jedan od jakih Trasimahovih argumenata zato se vladari prihvataju vlasti.

Sokrat tri da se ovo dvoje strogo razdvoji i da se prizna vetina vladanja po sebi, da bi se nala njena posebnost i karakteristika, njena vrlina i savrenstvo a to e biti pravinost.

Da bi to dokazao, Platon e napisati ostatak Drave ne bi li obrazloio ovo svoje stanovite.

Druga taka: takoe veoma vana, tie se odnosa izmeu pravinosti, odn. nepravinosti i srenog ivota. Trasimah smatra da se u ivotu vie isplati biti nepravian nego pravian, da u ivotu bolje prolaze oni koji su nepravini. I da stoga, iz te perspektive posmatrano, nepravinost predstavlja vrlinu a pravinost ne porok, ve sasvim obinu glupost.

Kao i to (trea taka) da je nepravinost mnogo jaa i monija od pravinosti po onome to moe da postigne. Na ta Sokrat odgovara da se postignuto nikada ne moe i odrati nepravinou. Odnosno, da bi se bilo ta moglo zajednikim snagama napraviti, ostvariti i odrati, da je za to neophodna pravinost. Jer je pravinost nepohodan preduslov, conditio sine qua non, svakog mogueg zajednikog delanja. I da nikakvog zajednitva i nikakvog rada, te ni rezultata tog rada, ne moe biti na bazi nepravinosti. Tamo gde vlada nepravinost, gde su ljudi nepravini, ne moe se nikada nita napraviti.

Ovo su odgovori koje Platonov Sokrat nudi Trasimahu u prvoj knjizi Drave. Meutim, da bi obrazloio svoje stanovite, da bi istakao jainu i bitnost svoje teze da uistinu nita nije mogue napraviti bez pravinosti niti samostalno, niti u zajednici, Platon pie Dravu, on pie ostatak knjige, u kojem izlae jednu idealnu dravu koja e biti zasnovana na principu pravinosti, i onda je poredi sa ostalim dravama, zasnovanim na drugim principima, i stoga, razliitim dravnim ureenjima.

Platonova osnovna ideja je da nema ni sree ni zajednitva, ni efikasnosti u ma kojem smislu, i sve to kako pojedinano tako i interpersonalno, tamo gde nema pravinosti.

Pravinosti u ovekovoj dui, odgovarae pravinost u dravi, i obrnuto. I jedno u vezi sa drugim: ne moe biti pravinih i srenih ljudi bez pravine drave, niti pravine drave moe biti bez pravinih ljudi.

Platon pravi paralelizam, on povezuje ovekov karakter, odnosno duu, sa dravom i dravnim ureenjem. On kae: Drava je isto to i dua, samo mnogo puta uveana.( Smisao ovog Platonovog stava da je drava isto to i dua, samo mnogo puta uveana;

i kakvu ulogu ima ovaj stav u Platonovom argumentu za to da treba biti pravian?

Prema Platonovom shvatanju, drava, isto kao i dua ima troslojnu strukturu. Po njemu, drava je isto to i ovekova dua samo mnogo puta uveana. To je zato to Platon smatra da dravu sainjavaju ljudi, ona se sastoji iz ljudi, iz svojih graana, i kakvi su oni, takva e biti i drava. Ali i obrnuto vai: kakva je drava, takvi e biti i ljudi koji ive u njoj.( B. Pavlovi: Platon je oveka shvatio kao dravu u malom, nasuprot presokratovcima koji su ga odreivali kao svet u malom, kao mikrokosmos. Otuda za Platona struktura drave odraava strukturu ljudske due, kao i to da ima onoliko tipova ljudi koliko ima tipova drava. To jest, da razliitim tipskim karakterima, odgovaraju razliita dravna ureenja.

Struktura due je troslojna: umni deo ono ime promiljamo i donosimo zakljuke prema Platonu, najvredniji deo ljudske due. Dalje, voljni deo obuhvatajui i afektivna stanja, pa ga Platon stoga naziva sranou. I konano, nagonski deo. Umni deo treba da upravlja nagonskim delom uz pomo voljnog, ali da kontrolie i voljni deo. Tako je idealna, odnosno pravina hjerarhija sposobnosti due. Jer to je jedini nain da ovek bude srean: kada u njemu vlada um, uz pomo volje. To je pravino.Slino tome, i drava (treba da) ima tri sloja: ekonomski sloj privreivaa odgovara nagonskom delu due, jer je u ovih ljudi taj deo najrazvijeniji, i njihove sklonosti najvie naginju na tu stranu; zatim, sloj uvara vojska: ljudi kod kojih je najizraenija sranost; i konano, trei sloj: vladari-filozofi, kod kojih je najrazvijeniji um, i on vlada ostalim delovima due.

Shodno tome, shodno idealu pravinosti, a to je, prema Platonovom miljenju ideja distributivne pravde (( valjana podela funkcija odnosno delova celine (drave, due), i dati svakom delu ono to mu pripada odnosno da svaki deo, svaki fragment celine vri ono za ta je sposoban, i to mu prema njegovoj sposobnosti odgovara), vladari-filozofi e biti ti koji e voditi dravu, oni e biti upravljai i odluivae o svemu to se u dravi dogaa i to je se tie; vojska predstavlja uvare drave, a ekonomski sloj privrednika (zemljoradnici, zanatlije, trgovci,) je sloj koji hrani i izdrava dravu.

Pravino je da svaki deo due zauzima mesto koje mu pripada i vri funkciju koju treba da vri, koja je njegova. Isto tako, poto postoji slinost izmeu due i drave, isto e biti pravino i za dravu: da svaki njen sloj zauzima mesto koje mu po njegovoj prirodi pripada, i obavlja onaj deo posla, koji mu takoe po prirodi pripada.

Da bi to pokazao, Sokrat je, poev od druge knjige, krenuo prvo na velikom modelu: da pokae ta je pravinost, na modelu drave. Idealne drave koja bi bila idealno ureena. Redom je razvijao tu svoju ideju, brinui se o najsitnijim detaljima, reguliui obrazovanje, podelu rada, svojinske odnose, pitanje muko-enskih i porodinih odnosa, spoljnu politiku, ratovanje, etc. Razvio je i uredio itavu dravu, ne bi li na njenom primeru pokazao ta je pravinost. Odnosno, kako izgleda pravina drava, i kakvi e ljudi u njoj biti, kako e se ponaati i kako e iveti. Takvu dravu naseljavae umereni, hrabri i mudri ljudi (vladari), strogo vaspitani i dobro odgojeni, od kojih svaki ivi ivotom, to jest, radi onaj posao, obavlja onu funkciju, koja mu po prirodi odgovara, ve prema tome koji je deo njegove due najrazvijeniji.Ovakva idealna drava, jeste aristokratija, jer njom upravljaju najbolji ljudi.

Platonovo poreenje ljudske due i oblika vladavine (vrste drave), najeksplicitnije se moe videti u VIII knjizi gde on izlae razliite oblike vladavine, to jest oblike dravnog ureenja, zajedno sa tipskim karakterom oveka koji prati to dravno ureenje. I ovde Platon iznova istie da je to nuno, budui da su ljudi i njihove due, njihovi karakteri, ti koji ine dravu.

Tako imamo, pored i posle aristokratije, redom:

1) timarhiju/timokratiju i timokratskog oveka onaj kod kojeg je najrazvijeniji deo sranost i ambicija, astoljublje i elja za moi; pa e takva biti i drava manje u brizi za obrazovanje i vaspitanje due, a vie za takmienje i ratovanje; primer je Sparta

2) oligarhiju i oligarhijskog oveka ovek kod kojeg je najizraenija tenja za novcem i bogaenjem, kome su ovo dvoje najvie vrednosti; a takva e biti i drava: zasnovana na bogatstvu i ekonomskoj moi kao najvioj vrednosti, i merilu procenjivanja

3) demokratiju i demokratskog oveka direktno nastaje iz prethodnog oblika vladavine pobunom osiromaenog dela stanovnitva i zbacivanjem oligarha sa vlasti; ustanovljava se sistem potpune slobode, tanije sistem, u kojem sloboda postaje jedina istinska, ali i neprikosnovena vrednost; najvia vrednost; demokratsko ureenje je takvo ureenje u kojem je sve dozvoljeno, dok je demokratski ovek ovek koji vie nema strogu kontrolu prema svojim nagonima i strastima, ve je prema svima njima tolerantan i dozvoljava im da zahtevaju svoje4) tiranidu i tiranskog oveka Sokrat kae: najvea sloboda, potpuna sloboda ima za svoju krajnju posledicu: najvee ropstvo; demokratski sistem koji otpoinje kao najliberalniji, na kraju zavrava u potpunom ropstvu kada se vlasti doepa pojedinac pod izgovorom da zastupa interese naroda (da je prijatelj naroda), da bi na kraju porobio itav narod, vladajui samo u svoju vlastitu korist i pokuavajui da nae svaki nain samo da bi se odrao na vlasti (ratovi,)

- to je tip oveka kakav je opisivao Trasimah i takva drava; meutim, nasuprot njegovom verovanju, Platon dokazuje da je takav ovek najnesreniji ovek, iako ima svu vlast u dravi; to je stoga to on robuje svojim strastima, i svojim strahovima; zbog ega se nigde ne osea slobodnim i sigurnim; robujui samome sebi, on je najnesreniji ovek u itavoj dravi, a ovakava drava najnepravinije i najnesrenije dravno ureenje.

Povezujui tako ideju pravinosti sa idejom srenog i valjanog ivota, odnosno povezujui dravu i ovekovu duu, Platon je dokazao da pravinost ini, treba da ini sutinsko svojstvo i jednog i drugog ono bez ega nema i ne moe biti ni pojedinane sree oveka sa samim sobom, ni njegove sree sa ljudima, niti srenog ivota zajednice ljudi, odnosno drave.Pravinost je definisana preko ideje distributivne pravde: dati svakome ono to mu pripada. to u dotinom kontekstu znai sledee:napraviti valjanu podelu due/drutva i regulisati njihovo funkcionisanje. Za to je jedan od kljunih faktora obrazovanje, to jest vaspitanje, i otud toliko vike oko pesnitva i tradicionalne religije. Prema Platonovom miljenju, dobra drava poiva na dobrom obrazovanju, a dobro obrazovanje na istinskom znanju. Istinsko znanje odnosi se na istinsko bie, i otud je i metafizika teorija, to jest ontologija nala mesto u Platonovoj Dravi (VI knjiga).

Put saznaja prikazan je kao put osloboenja od ropstva mnjenja i predrasuda, a vladavina i obrazovanje vladara-filozofa kao ponovni silazak meu robove, kao svojevrsna rtva da bi se svi izvukli iz ropstva. To je Platonov mit o peini.

Otud postaje jasno zato jedino filozofi treba da budu kraljevi, vladari, i zato vladari treba da budu filozofi. Koncept pravinosti sutinski poiva na konceptu istinskog znanja, a do ovoga moe dopreti samo onaj ko ima prirodne sklonosti ka znanju, ka uenju, ko je, dakle, ljubitelj mudrosti phylo-sofos.Opisati detaljno Platonovu idealnu dravu i objasniti smisao koji joj Platon pridaje

Platon daje model jedne idealne drave ne bi li utvrdio na tom velikom modelu ta je pravinost. Ispitivanje vri Sokrat koji polazi od drave, smatrajui da e moda tako na laki nain doi do sutine pravinosti.Ideja je da emo uspeti da prodremo do sutine pravinosti i nepravinosti, do toga ta su one po sebi, ukoliko budemo pratili nastanak drave. Odnosno, da nastanak pravinosti/nepravinosti i nastanak drave padaju ujedno.

Zato najpre treba videti kako drava nastaje, zatim kako ona treba da bude ureena da bi bila pravino ureena, i konano, ta sve to znai, odnosno kakav je znaaj tako ureene drave za ivot pojedinca.

( drava nastaje iz potrebe; idealna drava je pravino ureena; pravino ureena drava znai sreu i za sebe samu i za oveka koji ivi i odgojen je u njoj.

Drava nastaje iz potrebe. zato to ovek, da bi iveo, nije sam sebi dovoljan nego mu je potrebno dosta toga. Misli se na jedan normalan ivot. Ljudi se ujedinjuju u dravnu zajednicu iz potrebe, to jest da bi na laki nain zadovoljili svoje ivotne potrebe i da bi tako lake iveli. Drava prema tome nastaje iz potrebe.

Bazina potreba je potreba za hranom i svime to je u vezi sa pokustvom. Dakle, najneposrednijim ivotom. Odatle se javlja potreba za formiranjem jednog posebnog drutvenog sloja koji e se brinuti o zadovoljavanju ovih potreba. Jer je osnovna hipoteza da je lake i bolje ukoliko se izvri podela rada (prema sposobnostima) nego jedan ovek optereti mnogim razliitim zanimanjima. Na taj nain, nijedan posao ne bi mogao biti valjano uraen; da bi neki posao bio valjano uraen, neophodno mu je posvetiti dovoljno vremena i znanja, a za to se zahteva podela rada.

Dakle, Platonova drava, izgraena je na principu potrebe i na podeli rada ne bi li se te potrebe lake, efikasnije i bolje zadovoljile.

Osnovne su potrebe za hranom, odevanjem, stanovanjem i slino. Zato je prvi sloj koji se formira u dravi tzv. ekonomski ili privredni sloj: zemljoradnici, zanatlije, trgovci i tome slino. Paralelno sa time, dolazi do potrebe i razvijanja trita i novca kao odreenog znaka vrednosti stvari koje se razmenjuju na tritu. I tu se onda javlja i prva potreba za pravinou kao regulatorom meusobnih odnosa na tritu, u poslovanju. Zarad poslovanja, zarad ispunjenja potrebe, zarad ivota, dakle.Platon pravi razliku izmeu nastanka drave i nastanka bogate i raskone drave. Potrebe ovakve jedne drave su znatno vee i znatno ih je tee zadovoljiti, zbog ega se zainju, poduzimaju ratovi, ne bi li se potrebe drave na taj nain zadovoljile.

Dakle, prema Platonu, razlozi rata su pre svega ekonomske prirode, i to onda kada nastaju iz preterane potrebe, za preteranim, to jest, bogatim i raskonim ivotom.

to onda raa potrebu za posebnim slojem drutva, to jest dravljana, ije e osnovno zanimanje biti upravo rat: uvari drave i oni koji e ii u ratove. Vojska.

Postavlja se pitanje kakvi treba da budu ti uvari (vojnici) da bi valjano obavljali svoj posao? Kakve osobine treba da imaju i na koji nain se te osobine mogu razviti? to u prvi plan onda smeta upravo obrazovanje i vaspitanje unutar drave.

( Platonova kritika mita i pesnitva kao onih koji podstiu negativna = nepoeljna oseanja i osobine: kukaviluk, sklonost ka prevari, pretvaranje, licemerje, nasilnost, etc, etc Dvostruko vaspitanje uvara: gimnastiko kao vaspitanje tela; i muziko kao vaspitanje due, u cilju da se izgradi harmonina linost: istovremeno hrabra i srana, dobar ratnik, ali i blaga i nenasilna to su, kako Platon smatra, osnovne odlike istinskih uvara.Zatim sledi posebna provera ovih uvara, stavljanje na razliite vrste testova, ne bi li se meu njima izdvojili oni koji ni pod jednom proverom ne izdaju interes drave; i to stoga to svoj vlastiti interes, svoje dobro i sreu nerazdvojno povezuju sa dobrom i sreom drave. To su najodaniji uvari, i meu njima treba birati upravljae za dravu.

Na koji nain, i kako onda regulisati da se do sada izvedeni poredak odri i ustali?

( mit o tri rase ljudi: zlatnim, srebrnim i bronzanim ljudima:

Vi koji sainjavate dravu, svi ste braa! Ali bog koji vas je oblikovao, udesio je da oni koj treba da zapovedaju budu pomeani sa zlatom, pa zato zasluuju da budu najvie cenjeni; srebra ima najvie u onima koji su nainjeni kao momonici, a zemljoradnike i ostale zanatlije zainio je ponajvie od gvoa i bronze. A kako ste svi vi istoga roda, raaete najveim delom i decu koja su nalik na vas. Ali e se deavati i da zlatan rodi srebnrno dete, a srebrni zaltno, i to e se naizmenino deavati i u drugim sluajevima.l zato bog pre svega i najvie nareuje onima koji zapovedaju da ni nad im ne budu tako dobri uvari i da se ni o emu drugom ne staraju tako briljivo kao o potomstvu, i to zato da bi utvrdili koja je od prethodnih smea u njiovim duama zastupljena: zlatna, srebrna ili bronzana.

Tako, ako njihov potomak ima u sebi bronze i gvoa, ne smeju prema njemu imati nikakvo saaljenje, njego e mu odrediti mesto koje odgovara nejgovoj prirodi i svrstae ga meu zanatlije ili zemljoradnike; ako bi pak meu ovima nio neko ko bi u sebi imao zlata i srebra, ukazae mu poast i unapredie ga, nekog kao uvara, nekog kao povonika; jer, proroite kazuje da e drava potpuno propasti u onom vremenu kada je budu uvali gvozdeni i bronzani uvarDalje Platon poinje sa detaljnim izlaganjem ureenja drave: kraj III knjige i itava IV i V knjiga drave dakle cetralni delovi knjige posveeni su ovom pitanju. Kako drava treba in concreto da bude ureena da bi bila pravino ureena?

( uvari drave: nemaju nikakvog vlasnitva, nemaju svojinu, nikakvo imanje koje bi stekli vlastitim radom, zato to bi onda bili spreeni da svoj posao posao uvara drave obavljaju kako treba. Mesto za stanovanje, odeu i hranu, uvari drave dobili su kao nagradu za to to uvaju dravu. Oni praktino ive od zahvalnosti ostalih graana, imajui tako za ivot samo ono to im je preko neophodno, tako da bi svu svoju snagu i vreme mogli da posvete svom poslu: uvanju drave.

Takoe, meu njima vai pravilo komunizma: sva svojina je zajednika: u tom smislu to kua nijednog uvara ne sme biti takva da u nju niko ne bi mogao da ue i prebiva u njoj ukoliko to eli. to se naina ivota tie: sve je zajedniko: uvari zajedno obeduju i ive zajedno, kao u taborima. Takoe, kasnije, u V knjizi Drave, Platon e ovu ideju komunizma, to jest zajednike svojine proiriti i na zajednicu ena i dece, to e biti jedan od glavnih predmeta Aristotelove kritike u Politici.ene su naime zajednike i nijedna ena ne sme da ivi u zajednici samo sa jednim ovekom. Isto vai i za decu i ona su zajednika, zajedniko vlasnitvo, tako da nijedno dete ne sme da poznaje svoje roditelje, svoje prave bioloke roditelje, ve se smatra detetom svih uvara. Platon u tom smislu govori, da sva deca koja pripadaju jednoj generaciji ili bliskoj generaciji, svojim roditeljima e nazivati ljude koji opet, izvesan broj godina stariji od njih, pripadaju itavoj jednoj ili bliskoj generaciji. Tako u dravi postoji generacija roditelja i generacija dece. I, analogno tome, generacija sestara i generacija brae.

Eugenika. da bi se dobilo najbolje mogue potomstvo; eugenika se odnosi na kontrolu povezivanja u brane zajednice najboljih mukaraca i najboljih ena; a u svakom sluaju srodnih (prema prirodi i karakteru, sposobnostima) mukaraca i ena. S tim da Platon izgleda nije za monogamiju, barem dok traje doba plodnosti. Posebno istaknuti uvari - bi trebalo da opte to ee sa to boljim enama, ne bi li ostavili to vee potomstvo.Deca kada se rode, oduzimaju se od biolokih roditelja i predaju dadiljama u posebne zavode da se o njima brinu. to e rei, istinski roditelj dece jeste drava, koja se od malena brine o njima i od malena ih vaspitava. I deca bivaju odgajana u tom duhu da kao svog pravog roditelja shvataju i priznaju dravu.

to se tie slabije ili defektno roene dece, ona se paljivo uklanjaju ako rasa uvara treba da ostane ista.

Oplodnja i raanje je mogue samo u precizno odreenom starosnom dobu: za ene: 20-40, za mukarce: poto proe najnemirnije doba njihovog odrastanja, pa do 55. g. Deca roena pre i posle ovog doba smatraju se nezakonitim.

A poto proe doba plodnosti, mukarcima e biti dozvoljeno da stupe u branu vezu po svojoj elji, samo ne sa krvnim srodstvom: deca i unuii, majke i babe to onda iskljuuje itave generacije.

To je dakle, eugenika ili uzgajanje ljudi u dravi. Ili, takoe: komunizam ena, dece i privatne svojine. to se posebno odnosi na sloj uvara drave.Odnos prema novcu, prema bogatstvu

- drava ne sme biti ni presiromana ni prebogata, ljudi u njoj ne smeju imati nedovoljno, jer to stvara nezadovoljstvo i moe dovesti do prevrata; a ne smeju imati i vie nego to im treba, jer to podstie nerad.

Ono to je najvanije: drava ne sme biti klasno podeljena prema ekonomskoj moi njenih graana. Jer to onda stvara nezadovoljstvo i razdor, i umesto jedne de facto postoje dve drave unutar jedne: drava bogatih i drava siromanih (sluaj sa oligarhijom). A razjedinjena drava je nestabilna i oslabljena drava. Drava stoga uvek mora biti jednistvena.

Otud pravilo zajednike svojine; odnosno, na tom mestu treba traiti krajnji razlog Platonovog insistiranja na sveoptem komunizmu jer to jedan veoma dobar i efikasan nain da se odri jako jedinstvo drave, i da drava uistinu funkcionie kao organizam.Dakle:

podela drutva na stalee prema njihovoj prirodi analogna podeli due na moi, a nastala iz potrebe za podelom rada; ova pak iz potrebe za zajednicom, ova pak iz potrebe za ivotom

bitna uloga znanja i valjanog vaspitanja da bi drutvo moglo dobro da funkcionie, odnosno, da bi pravinost mogla biti ostvarena unutar drave (da svako radi ono za ta je sposoban i to mu, po prirodi stvari pripada)

zajednika svojina, komunizam privatnog vlasnitva, ena i dece da bi drava bila jedinstvena, i jaka, naseljena kvalitetnim ljudima i u svakom trenutku sposobna da se odbrani od eventualnih napada.

Kljuna uloga pritom pripada znanju i vaspitanju. Jer ne moe se pravinost ostvariti niti drava na odgovarajui nain organizovati ukoliko ne postoji znanje i razumevanje temeljnih principa radi kojih i usled kojih se ovo ini. Pravino urediti dravu ne mogu ljudi koji ne znaju ta je pravinost i zato uopte treba pravino ureivati dravu. Neophodno je da poznaju temeljne principe celokupne stvarnosti, da poseduju istinsko znanje o istinskom biu. Drugim reima, moraju poznavati ideju dobra i regiju istinskog bia. Tu unutar politike teorije, nalazi mesto Platonova teorija ideja, njegova ontologija. I tu postaje razumljivo zato Platonovi vladari moraju biti filozofi. U izvornom znaenju tog termina: ljubitelji mudrosti jer jedino onaj koji voli mudrost, koji tei za istinom i znanjem, moe i da sazna, i da na valjan nain uredi dravu na principu pravinosti. Jer to znai sreu.Sklonost prema mudrosti jeste neto sa ime se ovek raa. Neke due su prirodno tako ustrojene da im je najrazvijeniji umski deo. Ali, to se jo vie razvija. Odnosno, stie vaspitanjem i razvijanjem. I otuda toliko velika uloga obrazovanja kod Platona. Platon jako mnogo polae u obrazovanje, smatrajui ga temeljnim i najvanijim za pravilan odgoj due, a samim tim i sudbinu drave. Valjanu dravu ine valjani ljudi, a valjane ljude valjano vaspitanje.

Zato toliko prostora Platon i ostavlja obrazovanju: poev od kritike mitskog pesnitva i religije krajem II i u III knjizi, zatim gimnastikom i muzikom obrazovanju u III knjizi, a posebno u VII knjizi gde se detaljno izlae koje nauke privode duu istinskom biu: aritmetika i logistika jer su apstraktne i apriorne, pa okreu duu od konkretne i promenljive, propadljive stvarnosti ka domenu veitog i nepromenljivog bia.Zatim, takoe, geometrija i stereometrija (prostorna geometrija); zatim astronomija kao nauka o telima u kretanju (a ne kao zvezdoastvo); zatim harmonika kao nauka o odnosima; i konano najvanija od svih: dijalektika: vetina, umee razgovaranja i ispitivanja da se, putem razloga i dokaza, dakle argumentovano, doe do istine o predmetu.Kada se sve ovo razjasnilo, treba jo videti na koji nain je mogue ostvariti idealnu pravinu dravu?

- Platon odgovara: prevratom: prognati iz drave sve starije od deset godina; dakle, zadrati samo decu i poeti sa vaspitavanjem: odvikavanjem od onoga to su do tada nauili, od dotadanjih obiaja i zakona, odgajajui ih prema novim obrascima i zakonima koji su opisani. Tako e se, kae Platon, najbre i najlake ostvariti pravina i srena drava i pravino ureenje.

Pravinost i nepravinost. Analogija sa zdravljem

U oba sluaja i na mikro modelu due, i na makro modelu drave, pravinost se sastoji u istome: ne dopustiti nijednom od delova drave, odnosno svojstava due da dela na nain i raun drugog, odnosno da obavlja poslove za koje nije sposoban, prema svojoj prirodi. Tako se postie urednost i prijateljstvo sa samim sobom, i mir i jedinstvena drava.Stanje takve ravnotee i usklaenosti odgovara stanju zdravlja. Pravinost je tako za duu i za dravu isto to i zdravlje za telo. Dok je, nasuprot tome, nepravinost analogna stanju bolesti. Nepravinost je bolest due, odnosno, drave.

Platon: stvarati pravinost znai dovesti delove due u njihov prirodan ploaj i uskladiti odnos izmeu vladajuih i potinjenih delova; a stvarati nepravinost: uiniti da delovi due vladaju protiv prirode i da doputaju da jedan nad drugima gospodari.

( vrlina je za duu ne7to kao zdravlje, lepota i snaga; dok je porok neto kao bolest, runoa i slabost.

I ovime se onda u potpunosti obara Trasimahova tvrdnja da je nepravinost korisnija od pravinosti. Jer, ako je nepravinost bolest za duu i za dravu, kako ona moe biti korisnija od zdravlja?Analogno tome, preostali oblici vladavine koje Platon navodi: timarhija, oligarhija, demokratija i tiranida, kao i analogni karakteri, odnosno modusi due, predstavljaju obolela stanja, odnosno izopaenja u odnosu na izvorno stanje zdravlja.

Timarhija: ne vlada najvii, umni deo due, ve vladaju strasti. Takav ovek i takva drava ii e onda za svojim afektima, to jest voeni svojom sranou. Oligarhija i oligarhian ovek: obuzeti su novcem, to jest ekonomskom moi. Demokratija i demokratski ovek: svojom potrebom i u mnogome nagonima, dok je tiranida i tiranski ovek analogna stanju potpune obuzetosti nagonima i u potpunosti im robuje. Stanje stroge kontrole jeste stanje najvee istinske slobode stanje zdravlja; dok se stanje potpune slobode, nekontrolisane slobode na kraju izopaava u potpuno ropstvo, i zavrava tiranskom vladavinom.

Kriterijumi i elementi Platonove klasifikacije oblika dravnih ureenja

VIII knjiga Drave vana je po tome to u njoj Platon izlae ogue oblike vladavine (pored aristokratije) dajui ujedno objanjenje kako svaki od njih prelazi u onaj sledei. Tako da itava knjiga predstavlja opis postupne degradacije drave i dravnog ureenja: poev od prelaza koji se dogaa iz aristokratije u timarhiju, pa zakljuno sa tiranidom kao najnepravinijim i najloijim oblikom vladavine.

Platon nije eksplicitan kada je re o razlozima prvobitne degradacije (iz aristokratije u tiranidu). On nudi mit kao objanjenje, ali se ini da pravi razlog nalazi u zanemarivanju obrazovanja. Naime, zato to je obrazovanje loe, zato to dolazi do njegovog zanemarivanja, dolazi i do postupnog opadanja sistema vrednosti, to jest do prve zamene tog sistema.

Tako, idealno dravno ureenje koje je poivalo na umnim principima i mudrosti, na istinskom znanju, ustupa mesto takvom ureenju gde volja odnosno sranost odnosno astoljublje i ambicija zauzimaju najvie mesto. Primer takvog dravnog ureenja je Spartanska vojna drava. Koja istina ima slinosti sa aristokratijom (zajednika svojina,) ali ima drugi sistem vrednosti: kod nje se istiu sklonost prema takmienju i astoljubivost, zbog ega je ovakva drava posebno sklona ratovanju.Takav je, uostalom i karakter timokratskog oveka: ambicija i astoljublje, nosi u sebi klicu lakomosti i zbog svoje tenje za moi i priznanjem, lako se pretvara u oligarhinog oveka, a timokratsko u oligarhino dravno ureenje.

U stvari, osnovna krivica svakog prelaza i degradacije lei u loem obrazovanju, dakle u poremeaju do kojeg dolazi u ureenju drave, odnosno, u pravinosti unutar nje. I kada opisuje svaki od prelaza jednog tipa oveka u drugi, Platon uvek u pozadini krivicu oslanja na loe ureenu dravu. Taj faktor, zajedno sa nedovoljno dobrim obrazovanjem, utiu na pad sistema vrednosti i slabljenje karaktera ljudi koji ive u dravi.

Tako, prvobitno ljubav prema mudrosti, zamenjuje ambicija i tenja za slavom, a ova se konano pretvara u tenju za bogatstvom i ekonomskom moi. Taj tip karaktera odgovara oligarhikom oveku, a dravno ureenje o kojem je re je ologarhija.

Karakteristika oligarhijskog dravnog ureenja jeste to to ono poiva na ekonomskoj moi pojedinaca. Ekonomska mo pojedinaca lei u osnovi oligarhijskog dravog ureenja. Dravom vladaju bogati pojedinci tako to se, obzirom na izvesne granice prihoda koje oni propisuju, formira vlada. ime se drava automatski deli na dva dela: na bogate i siromane prva unutranja podeljenost drave, i ujedno prvi nedostatak oligarhijskog dravnog ureenja.Postoji jo jedan fenomen koji se javlja prvi put u oligarhiji: privatna svojina. U timarhiji jo uvek nema privatne svojine. U oligarhiji se ona prvi put javlja, a sa njom i mogunost da se ona proda odnosno kupi. to onda ima za svoju posledicu i sledei bitan drutveni fenomen: masovno osiromaenje jednih i bogaenje drugih upravo kupo/prodajom imanja.

A paralelno sa time, odnosno sa mogunou da se izvre ovakve transakcije, dolazi i do prve pojave kriminala u dravi. Oni koji prodaju svoje imanje, uglavnom ga trae, te se jedni od njih pretvaraju na kraju u prosjake, a drugi u kriminalce lopove i deparoe. To je smisao Platonove metafore sa trutovima.

I kod oligarhijskog oveka dolazi do zamene sistema vrednosti: sa ustanovljenjem ekonomske moi to jest bogatstva kao osnove vrednosti, te fenomenom osiromaenja i bogaenja pojedinaca, glavna preokupacija pojedinca postaje kako da zaradi novac, to jest kako da se obogati. Zbog ega on zanemaruje sve svoje ostale potrebe, vodei rauna iskljuivo o ovoj.

Psiholoki i drutveni prelaz sa ovog oblika dravnog ureenja na naredni, demokratski uopte nije teak: unutar osiromaenog sloja drave (koji se i dalje osiromauje) raste nezadovoljstvo koje e na kraju, dovesti do prevrata. Demokratska vlada nastaje kada siromasi pobede, pa jedan deo protivnika pobiju, a drugi proteraju; a sa ostalima ravnomerno podele vladu i graanska prava, i kad se najee vlasti u njoj biraju kockom.

Osnovna vrednost na kojem poiva demokratsko ureenje jeste sloboda; - Platon kae: u poetku e u dravi sve biti dozvoljeno i svuda e valdati sloboda i mogunosti da svako u njoj radi ta hoe. To vodi, prema Platonovom miljenju, do potpunog labavljenja od svake vrste kontrole i ranijih zakona: svako ima pravo da se bavi poslom kojim hoe i kada hoe, ak i sa vie poslova odjednom; prestupnicima se kazne prataju; svi se tretiraju jednako, bez razlike nema vie razliitih stalea. Sve je slobodno, sve je dozvoljeno i svi su jednaki.A takav je i profil demokratskog oveka koji robuje svojim eljama, u mladosti idui nekontrolisano i omamljeno od jedne do druge, a u strarosti dajui svima njima jednako pravo, smatrajui da su svi nagoni isti i da ih treba podjednako ceniti.

I tako mu svaki dan prolazi u tome da ugaa strasti koja je tog trenutka naila, as se opija, as pije vodu i mravi; sad radi gimnastiku, a sad je opet lenj i ne mari ni za tanikakvog reda i nikakve potrebe nema u njegovom ivotu: to on smatra slatkim, slobodnim i blaenim ivotom, i za sve to vreme on uiva.

Tiranida i tiranski ovek. Najvea mogua sloboda mora za svoj krajnji rezultat imati najvee mogue ropstvo. Zato to nad ovom slobodom nema nikakve kontrole, a vaspitanje je potpuno zanemareno, nema istinskog znanja ni pravog sistema vrednosti, dolazi do stanja u kojem najgore osobine u dui i najgori ljudi u dravi preuzimaju vlast. Tiranski ovek je rob svojih nagona, njegova priroda je poput Gorgone.Tiranska drava je drava u kojoj su svi robovi jednog tiranina i njegove strahovlade, a on sam, rob je samoga sebe.

ime je uslovljeno to ropstvo? Postoji, kae Platon, jedna bolest koja se javlja prvo u oligarhiji, pa onda u demokratiji i koja je dovodi do ropstva. Bolest o kojoj je re jesu lenjost i rasipnitvo.Lenjost i rasipnitvo stvaraju lenje i rasipne ljude koji ive na raun drugih, na raun drave, a nita joj ne doprinose. U jednoj ili drugoj varijanti, to su trutovi o kojima je Platon ranije govorio. I dok u oligarhinoj dravi oni nisu imali nikakve moi, zato to nisu imali novca, u demokratskoj dravi koja poiva na principu slobode, oni izbijaju u prvi plan. Svojim vatrenim govorima i podizanjem galame kojima navodno zastupa narod.Demagogijom takvi ljudi uspeju da zadobiju podrku i glas naroda. I ne samo demagogijom, ve i raznim skrivenim nedelima. Narod pak veuje i polae nade u ovakvog oveka, zaveden njegovim obeanjima. Jednom kada se takav ovek doepa vlasti, on postaje savreni tiranin.

Na poetku prema svima ljubazan i prepun obeanja, tiranin e postepeno pokazati svoje pravo lice: a to je namera da oisti zemlju od svih eventualnih neprijatelja, od svih koji bi mu mogli oduzeti vlast; kada na taj nain postane bezbedan, dakle kada na taj nain rei unutranju politiku, na planu spoljne politike zainjae ratove, uvek nove ratove, kako bi narod imao potrebu za voom. A i zato da bi graani, dajuio novac osiromaili, da bi bili prinueni da se bave svakodnevnim poslovima, i da bi mu na taj nain manje radili u glavi.

Tiranin e ukloniti sve svoje potencijalne neprijatelje, i sve koji se suprotstavljaju njegovom miljenju i nainu vladavine. On e takoe ukloniti i sve mudre i ugledne , hrabre i ponosne ljude, jer takvi svojim stavovima predstavljaju pretnju za njega. Na taj nain,k on e na kraju ostati okruen sve samim nekvalitetnim ljudima, ljudima koji ni za ta ne vrede, jer mu jedino takvi ne predstavljaju nikakvu pretnju.

To sve ima pogubnog uticaja na dravu i dravno ureenje, jer umesto najboljih (aristokratija) sada, zajedno sa tiraninom i pod njim, vladaju najgori; to je potpuna nepravda i bolesno stanje drave, koje na kraju zavrava graanskim ratom (ne kae Platon).Iako tako ne izgleda, pravi tiranin je u stvari, pravi rob najvie se ulaguje i potinjava (mora, da bi odrao vlast), a laska najgorim ljudima. Svoje strasti nikako ne moe da zadovolji, a u oima onoga ko ume da prozre celu njegovu duu, on je oigledno veoma siromaan; celoga ivota je ispunjen strahom i svoj vek provodi u bojazni, nemiru i muci zbog svoje tiranske vlade, tiranin mora da postaje sve vie zavidljiv, nepouzdan, nepravedan, nemio, bezboan. On prima svaki porok i pothranjuje ga, pa zbog toga mora najvie da bude nesrean on sam, a onda mora da ini nesrenim i svoju okolinu.

To je smisao tiranide: ropstvo vlastite due i, samim tim: ropstvo itave drave.

PAGE 9