Edvard Saidpovezanost nacionalizma sa egzilomteritorij nepripadanja; samoa dozivljena izvan skupine; rekonstrukcija i ponovo izgraivanje identiteta u diskontinuitetu egzilapozicija prognanina koji ne pripada nikome i njegov ogoreni pogled na one koji nisu prognanirazlika izmedju prognanika, izbjeglica, iseljenika; prognanik jedini zivi u egzilunadoknaivanje dezorijentirajueg gubitka stvaranjem novog svijeta kojim e vladati.roman kao novi, mogui, alternativni svijet za prognanike, proganikov novi svijet kao fikcijaprognanici su ekscentrici koji odbijaju pripadati novom, drugaijem svijetu, razliitost kao oruje protiv nepoznatogtvrdoglavost, pretjerivanje, pretjerano isticanje, sudbina beskunitvaegzilant kao mazohista, odupiranje svim pokusajima olaksavanja situacije, naturalizacije i zajedniceshvatanje stanja egzila kao privremenostiokupljanje naroda iz egzila na temelju zajednike povijesti, jezikaegzil kao alternativa an ekao privilegijadom u pisanjeudaljiti se od doma kako bismo pogledali na njega s distance prognanika, postupak primjeivanja neusklaenosti izmeu razliitih koncepata i ideja onoga to one proizvode.Prognanik zna da su u sekularnom i uvjetovanom svijetu domovi uvijek privremeni. Granice i prepreke koje nas ograniavaju unutar sigurnosti obiteljskog teritorija mogu takoer postati zatvori, a esto su branjeni onkraj razuma i iskustva. Jugoslavija kao zatvorrazvijanjem veza do nezavisnosti, a ne odbacivanjempluralitet vizije egzilanta, svjesnost o barem dva doma i dvije kulture, svijest o simultanim dimenzijamanomadski ivot, bez sredita, stanje u kojem nema zadovoljstva, spokoja i sigurnosti