genealoške bilješke mijata sabljara

I. MIRNIK: Genealoke biljeke Mijata Sabljara..., VAMZ, 3.s., XXXIV 205-215 (2001) 205

Ivan Mirnik

Arheoloki muzej u ZagrebuTrg Nikole ubia Zrinskog 19HR-10000 ZAGREB

GENEALOKE BILJEKE MIJATA SABLJARA O NJEGOVOJ OBITELJI

UDK 943.9.95 (439.24)Izvorni znanstveni rad

Pisac prenosi genealoke i biografske podatke Mijata Sabljara (*1790 +1865), jednog odnajzaslunijih muzejskih kustosa u Hrvatskoj uope, o njegovoj obitelji. Rukopisi se uvaju uArhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a u arhivu Arheolokog muzeja uZagrebu postoje u prijepisu kojeg je sainio Josip Brunmid, jedan od Sabljarovih nasljedni-ka

Tijekom jeseni 1885. god. posmrtni ostaci starih hrvatskih preporoditelja-tzv. iliraca - prenesenisu s prastarih, skuenih skromnih, ali vrlo slikovitih zagrebakih groblja sv. Jurja i sv. Roka u prvu junuarkadu, odnosno paviljon, novog velianstvenog i osobito prostrano koncipiranoga groblja na Mirogoju.Bile su to kosti Ljudevita Gaja, Stanka Vraza, ivka Vukasovia, Vjekoslava Babukia, Frana Kurelca,Vatroslava Lisinskog, Dragutina Seljana i Dimitrije Demetera.1 Nekolko iliraca, umrlih poslije 1885.god., takoer je poloeno u istu grobnicu.

Kako to Dragutin Hire (*Zagreb, 6.IV.1853. f21.V.1921.) s tugom u srcu spominje, mora da sutom prigodom, posve sluajno, posve zaboravili na jednog velikog, ali tihog i skromnog ovjeka: namuzejskog kustosa i ravnatelja, na cesarskog i kraljevskog majora u miru Mijata Sabljara. Kad je umro21. prosinca 1865. god., priredie mu 23. istog mjeseca harni Zagrepani velik i sjajan sprovod. Pokopanje u 3 ure popodne na Rokovu groblju, nedaleko od nesretnog skladatelja Vatroslava Lisinskog, uz puanesalve i nazonost cijele satnije vojnika.2 I veliki ljudi su mu tada pisali nekrologe.3 Nakon dvadesetakgodina samo nekolicina graana je jo znala za njegov grob. Meu njima bio je i Dragutin Hire, koji gaje upoznao jo kao djeai, posjeivao ga u Narodnome muzeju i divio mu se.4 Kako Hire pie: Adanas? Danas ostao je taj mu bez groba i kria. Dra i korov pokrie ono tlo, pod kojim lee trudne iizmuene kosti Mijata Sabljara!5

Tko je uope bio Mijat Sabljar? U Zagrebu nema ni ulice ni trga nazvanog po njemu. Moemopretpostaviti da ni Dubiani, iji je sugraanin bio roenjem, nikad nisu uli za njega. Danas tek nekoli-

i K. KOSTI - V.MALEKOVI - S. VERE. Mirogoj 31. KUKULJEVI SAKCINSKI 1865: 294.Zagreb. Zagreb, 1974: 19, 72; I. TRAK. Mirogoj. Kulturno- 4 D fflRC S p o m e n . l i s t a k M i j a t u S a b l j a r u v 1 8 9 6 :povijesni vodi. Zagreb, 1987:49, 68-72. 51

21. KUKUUEV1-SAKCINSKI. Mihajlo Sabljar (ivot- ' 5 D f f l R C ^ S a W j a r B ; f s k e . ^ ^opisna crta). Domobran, 2/1865: 294; V. JAGIC. +Mijo Sa- 8/1900 13- 379-382bljar. Pozor, 1865:34,35,36; 1866:40. , - .

206 I. MIRNIK: Genealoke biljeke Mijata Sabljara..., VAMZ, 3.s., XXXIV 205-215 (2001)

cina strunjaka zagrebakih i rijekih muzeja, te konzervatora, ili povjesniara moe na to pitanje odgo-voriti bez tekoe. Kako god bilo, rije je o osobi, koja je u svoje vrijeme, u jednoj dravi s povrinom od622.328,8 etvornih kilometara, to je iznosilo esnaesti dio Europe (po broju stanovnitva osmi), biladovoljno poznata i zasluna daje marljivi erudit Constant Wurzbach uvrsti u svoj odlino zamiljeni,vanredno sustavni biografski leksikon Austrijske carevine.6 Uope bi bilo vrijedno i zanimljivo pobro-jati sve glasovite Hrvate zastupljene u tom leksikonu. O Sabljaru pie Johann Svoboda u svojoj monografiji0 Terezijanskoj vojnoj akademiji u Bekom Novom Gradu sljedee: Michael Sabliar. Sohn eines Fdhn-richs geb. zu Dubica in der Militargrenze 5. VI790. eingetreten 6. Nov. 1799, wurde bei der Ausmuste-rung Fahnrich beim 2. Banal-Grenz-Inf.-Reg. Nr. 11, 13. Sept. 1813 Lieut., 1. Nov. d. J. zum 1. Banal-Grenz-Inf.-Reg. Nr. 10 transf., 1. Juni 1822 Oberlieut., 1. Nov. 1827Bau-Hauptm. beimLiccaner Grenz-Inf.-Reg.Nr. 1. l.Febr. 1841 als Majorpens. undstarb 21 .Dec. 1865zuAgram.1 Epigrafskim materija-lom koji je sabrao Sabljar obilato se sluio povjesniar i najvei njemaki epigrafiar Theodor Mom-msen (*Garding, leska, 3O.XI. 1817. +Charlottenburg/Berlin, l.XI. 1903.) u 3. knjizi svoga kapitalnogdjela Corpus inscriptionum latinarum.% Kad je on 1858. god. posjetio Zagreb, Sabljar mu je sve svojebiljeke nesebino dao na raspolaganje. Kako Mommsen kae: L. Antonius (sic! - moda gaje zamijenios njegovim bratom Antunom) Sabljar stipendiis emeritispraefectus musei Agramensis ut alias regionesita etiam Dalmatiam universam a. 1849peragravit, ut ibi exploraret res antiquas, quaequae sic repperitea omnia optimajide delineata dono mihi obtulit iterfacientiper Croatiam a. 1858. Ab eodem viroplurahabuerunt Neugebaur9 et quipraesunt insituto Romano.10

Sabljarov su rad osobito cijenili njegovi nasljednici u Muzeju Don ime Ljubi (*Starigrad naHvaru, 24.V. 1822. +19.X.1896.), Josip Brunmid (*Vinkovci, 10.11. 1858. +Zagreb, 29.X. 1929.) iViktor Hoffiller (Vinkovci, 19.11. 1877. +Zagreb, 17.1. 1854.). ime Ljubi, po svom karakteru ne baosobito umiljata osoba, o Sabljaru pie kao o umiljatom starcu.11 Sabljara je cijenio i Josip Matasovi.12

1 Emilij pl. Laszovvski Szeliga pie o brai Matiji, Mijatu i Vinku Sabljaru u svojim Znamenitim i zaslunimHrvatima, knjizi tiskanoj u povodu tisuite obljetnice Hrvatskoga kraljevstva.13 Mijata Sabljara spo-minje i Stanoje Stanojevi.14 Poetkom rata 1991. god. Sabljaruje posveen jedan broj asopisa Muze-ologija s nekoliko priloga.15 Tom je prigodom ponovno objelodanjen jedan dio vanijih Sabljarovihtekstova. Uvrtenje i u staru16 i novu Encikopediju hrvatske umjetnosti, sa lankom Vinje Flego.17

Kad se 1996. god. slavio jubilej triju zagrebakih muzeja, nezaobilazna linost bio je Mijat Sabljar, te seposvuda spominje.18

f> C. WURZBACH. Biographisches Lexicon des Kai-serthumes Osterreich, 28. Wien, 1876: 12.

7 J. SVOBODA. Die Theresianische Militd'r-Akademie zuWiener-Neustadt und ihre Zoglinge von der Griindung derAnstalt bis aufunsere Tage, I-II. Wien, 1894: 365: "MihaelSabljar. Sin jednog zastavnika, roen u Dubici, u Vojnoj gra-nici, 5.V.1790. Uao 6. studenog 1799., prigodom naputa-nja (akademije) zastavnik kod 2. banske graniarske pjeakepukovnije br. 11.; 13. rujna 1813. potporunik, 1. studenogiste godine premjeten u 1. bansku graniarsku pjeaku pu-kovniju br. 10; 1. lipnja 1822 porunik; 1. studenog 1827 gra-evinski kapetan kod Like graniarske pjeake pukovnijebr. 1, 1. veljae 1941. umirovljen kao major i umro u Zagrebu21. prosinca 1865."

8 T. MOMMSEN. Corpus inscriptionum latinarum. Inscrip-tiones Asiae, provinciarum Europae graecarum, Illyrici lati-nae, III. Berolini, 1873. (= CIL)

9 J.F. NEUGEBAUR. Die Sud-Slaven und deren Landerin Beziehung aufGeschichte, Cultur und Verfassung. Leipzig,1851: 120,228.

10 T. MOMMSEN 1873: 279.11 . LJUBI. Narodni zemaljski muzej u Zagrebu. Viest-

nik Narodnoga zemaljskoga muzeja u Zagrebu za godinu 1870(1871): 11.

12 J. MATASOVI. Stari i starinarski Zagreb, NarStar, 1/1922: 1-16.

13 E. LAZSOWSKI. Znameniti i zasluni Hrvati. Zagreb,1925:234

"> S. STANOJEVI, Narodna enciklopedija, Vol. IV, Za-greb, 1928, pp.1-2.

15 Muzeologija, 28, 1990.16 Enciklopedija likovnih umjetnosti, 2. Zagreb, 1966:148.

7 Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2, Zagreb, 1996:204-205.

i Muzeopis 1846-1996. Zagreb, 1996.


Mijat (Mihael, Mijo, Mihajlo) Sabljar rodio se u Dubici 5. svibnja 1790. Otac mu je bio IlijaSabljar (*Dubica, 16. VII.1757. +5.X.1815.), isprva obini vojnik, a poslije pisar Dubike satnije, amajka Magdalena (Manda) ep (*1.1. 1761. +7.X. 1815.). Imali su dvanaestero djece: est sinova i estkeri. O tom ranijem razdoblju Sabljarova ivota moemo itati u neobino prisno napisanom fragmentuautobiografije koju je napisao poetkom ezdesetih godina 19. st.19 Mijat je puku kolu pohaao uDubici, a poslije se od 1799. do 1809. god. kolovao u Bekom Novom Gradu u glasovitoj Terezijanskojvojnoj akademiji. Tamo se ve otkriva njegova ljubav prema knjizi. Ve 1809. god. sudjeluje u ratovimas Napoleonom I, a neposredno nakon Bekog mira zatekao se na podrujima koja je okupirala francuskuvlast. God. 1813. vraa se sa svojim bataljonom pod austrijsko zapovjednitvo i ratuje po Italiji. Izmeu1814. i 1816. god. nalazi se sa svojom jedinicom u Dalmaciji, poslije slui u Kordonu, 1819. god. uokolici Trsta, god. 1821. u Glini, a od 1827. god. u Lici, gdje se razvija njegova ljubav prema starinamai gdje on poinje sabirati: Znanstvu starinah me je od mladosti zanimalo ali sam njih tekar u Liki poeoskupljati, kad sam uo da iz starih maevah ribee i avle kuju, a miedene i srebrne u Zadru prodaju, aprije nego njih tamo nose pokvare,.20 U austrijskom vojnom ematizmu za 1823. god. Mijat Sabljar sevodi kao porunik 10. banske graniarske pjeake pukovnije, stacionirane u Glini.21 U mirovinu jepoao 1840. god sa inom majora. Tek tada su se punim izrazom oitovale njegove sabirake i muzealnesposobnosti. God. 1842. postaje, dodue na krae vrijeme, uvarem velikog i vrijednog muzeja grofaLavala Nugenta od Westmeatha (*Ballynacor, Irska, 3.XI. 1777. +Bosiljevo, 22. VIII. 1862.) na Trsatu.22Istodobno se, zajedno sa svojom braom Matijom i Antunom zalae za to hitnije osnivanje Narodnogmuzeja u Zagrebu. God. 1843. vidimo ga u Zagrebu, u Narodnome muzeju, osnovanom 1836. god. Prvimu je zadatak bilo sreivanje numizmatike grae, koja se darovima rodoljuba sabrala u Narodnoj (Ilir-skoj) itaonici, a njoj je pridodao i svoju vlastitu zbirke. Uope nema ni u Arheolokomu muzeju, Hrvat-skom povijesnome muzeju, a ni u Hrvatskom prirodoslovnome muzeju ni jedne zbirke kojoj Sabljar nijebio osnivaem, ili barem najveim darovateljem u njihovim poecima.23 S neto novca Hrvatske vlade ukesi, Sabljar putuje 1852. i 1853/54. godine po Dalmaciji i za muzej sabire starine, knjige i prirodnerijetkosti. O tom putu on Drutvu za povjestnicu jugoslavensku podnosi izvjee.24 Valja spomenuti daje upravo on, zajedno s Ivanom pl. Kukuljeviem-Sakcinskim, Vjekoslavom Babukiem, Mirkom Bo-goviem, Nikolom Vakanoviem, Dragutinom Rakovcem i Ferdom erjaviem i osnovao to drutvo,25

pokrovitelj kojeg je tada bio hrvatski ban barun Josip Mai Buimski, a koje i danas postoji (od 1878.god.) kao Hrvatsko arheoloko drutvo. Zbog neslaganja s Ljudevitom pl. Farkaom VukotinoviemSabljar je 1855. god. napustio Zagreb, ali se nakon Vukotinovieva imenovanja za velikog upanakrievakog vratio natrag u Narodni muzej, gdje je pokuao vratiti red u zbirke, osobito u numizmatikoj . 2 6

Do smrti predano radi na obogaivanju muzeja: Sabljar istroi za ovog drugog ravnanja nar. muzeja,moe se rei slobodno, i ono malo ostavih mu fizikih sila na uredjivanje ipomnoenje sbiraka. Kolikoje on truda u tom uloio, jasan su dokaz obirni katalogi, koje je u muzeju ostavio...21

Putujui po Hrvatskoj, Sabljar, kao neobino vjet crta, smjesta biljei i skicira crtee svegazanimljivoga to vidi. Po danu skicira u biljenicama olovkom, a naveer u svratitu, uz svijeu, on

19 M. SABLJAR. Fragment autobiografije. Muzeologija, 24 M. SABLJAR. Izviestje odbornika drutva g. c.k. majo-28, 1990: 64-71. ra Mihalja Sabljara o uspjehu svoga putovanja po Dalmacii

20 M. S A B L J A R 1990:70. g d - l g 5 3 . i 1854. Arkiv, 3/1854: 339-342.

21 s.v. Michael Sabliar - Militdr-Schematismus des Oster- 25 P o z i v u d m t v o za Jugoslavensku poviestnicu. U Za-reichischen Kaiserthumes. Wien, 1823: 239. r e b u d n e L svibnja 1850. Narodne novine, 16/1850, 126:

22 I. IC. Museum Nugent. Muzeologija, 28, 1990: 18-25.,, ., , , . . , ,, ,,, . . ... . . . . . . . . . . 2 6 1- RENGJEO. Stariji hrvatski numizmatiari. Numizma-" M. VUKMIR. Tko je utemeljitelj Hrvatskih narodnih 1953: 68-69;M.DESPOT.IzProlostiNarodnogmuz-

muzeja. Muzeji, 9, 1954: 121-22. eja. KKMff, 4/1955, 2: 53-54.

27 . LJUB1 1870 (1871): 13.


izvlai sve u crnoj tinti. Sabljarove biljenice su neprocjenjive vrijednosti za svakog arheologa, povjes-niara umjetnosti i konzervatora.28 to je osim tih teka i nebrojenih muzejskih predmeta ostalo od Sa-bljara?

Postoji njegov portret, rad Jakoba Stagera s polovine etrdesetih godina 19. st.29 Na njemu vidimopoprsje gospodina u zrelim godinama, s kratkom i gustom prosjedom kosom, s prosjedim brcima, ucrnom graanskom odijelu, s bijelom kouljom, visokim ovratnikom i crnom kravatom, a na prsluku seispod kaputa vidi dugi zlatni lanac za uru. Premda su glava i poprsje postavljeni malo nalijevo, pogledmu je usmjeren prema dolje na desnu stranu. Na rubu platna slijeva postavljena je neka lijepo u kouuvezana knjiga. Osim tog portreta postoji vrlo opsena i vrijedna arhivska graa, rasprena po zagre-bakim ustanovama, a to su Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Arheoloki muzej, Hrvatskipovijesni muzej, te Dravni konzervatorski zavod. To su razliiti rukopisi, inventarski arci, popisi, topograf-ske kartoteke, razna pisma,30 ceduljice, dopisi, izvjea, skice i si., sastavljeni na hrvatskom i njemakomjeziku (goticom). Meu Sabljarovim spisima u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nalazise fragment autobiografije te nekoliko posebno zanimljivih papira s biljekama o obitelji Sabljar. Njimaemo se posvetiti na ovome mjestu. Dio Sabljarovih spisa iz tog arhiva tono je prepisao i precrtaopoetkom 20. st. veliki hrvatski arheolog njemakoga prezimena Josip Brunmid, te se ti prijepisi uvajuu pismohrani Arheolokog muzeja u Zagrebu. I Sabljarove genealoke biljeke, kao i rukopis objeloda-njenog lanka o upropatavanju hrvatske povijesne batine31 nalaze se meu tim materijalom. Na latin-skom su i njemakom jeziku, na latinici i gotici.

Iz postojei spisa razvidno je daje obitelj Sabljar,32 koja nas na ovome mjestu zanima, izumrla umukom koljenu s Karlom Sabljarom, sinom Matije, jednog od Mijatove brae, koji je umro jo zaMijatova ivota. Postoji mogunost da i danas ive potomci po enskoj lozi. Tu su tri rodoslovna stab-la:33 jedno poinje s Matom Sabljarom, drugo, krae, odnosi se na obitelj Jurki (jedna baka MijataSabljara bila je Manda, odn. Magdalena roena Jurki), a tree, najkrae, navodi brau Mijatove majkeMande, Magdalene roene ep (ep). K tomu postoje i popisi lanova njegove obitelji, kao i jedankoncept u olovci. Mato Sabljar, djed Mijatov, imao je s Mandom Jurki troje djece, Ivu, Iliju i Orulu.Ilija je pak s Mandom ep izrodio dvanaestero djece, od toga est keri i est sinova. U popisu lanovaobitelji navode se sva djeca, dok su u rodoslovno stablo ucrtana samo petorica (Mare, Mato, Anton, Mijoi Vince), stoga to su druga ivjela vrlo kratko. Tako su djevojice Ivana (Johanna) i Barbara starijaumrle 28. sijenja, odnosno 22. kolovoza 1785. godine. Sestrice Barbara mlaa i Elizabeta umrle su,najvjerojatnije od neke djeje bolesti, u razmaku od nekoliko dana: Barbara 26. oujka, a Ivana 30.oujka 1801. godine Najmlai brat Karlo (Carl) preminuo je 20. sijenja 1814., a predzadnji po redu,Stjepan 18. rujna 1815. Otac Ilija preminuo je iste 1815. god. 5. listopada, a dva dana kasnije (7. listopa-da 1815.) i majka Manda. Velika je teta to Mijat Sabljar nije svoja zapamenja nastavio i zavrio, tebismo tako doli do mnogih drugih zanimljivih podataka.

U hrvatskoj se literaturi osim najzaslunijeg, Mijata Sabljara, spominju jo trojica njegove brae:Matija (Mato), Antun (Anton) i Vinko (Vince). I Matija (*Dubica, 22. veljae 1786. +Zagreb, 1861.)34

2 8 I . M I R N I K . Prve hidroarheoloke zabiljeke kod nas . 3 ' M . SABLJAR. M a n e koje smetaju razvitku knjievnostiMore, 15/1972,3: 13; Mijat Sabljar u Solinu i Vranjicu i sauvanju umietnostih te starinskih predmetih. Danica ilir-god.1854. (Summarv:) Mijat Sabljar at Solin and Vranjic in ska, 18/1864,1: 3-6; 2: 13-14; 3: 19-20.1854. VAHD, 75/1981: 209-240. 32 P e t a r I M U N O V I . Hrvatska prezimena podrijetlo,

29 Hrvatski povijesni muzej u Zagreb, vel. 53x71 cm. M. znaenje, raspostranjenost. Zagreb, 1995:16.S C H N E I D E R . Portreti 1800-1870, Zagreb, 1973: 15, doda- 3 3 A r h i v H r v a t s k e a k a d e m i j e z n a n o s t i j u m j e t n o s t i u Za-tak br. 311; Hrvatski narodni preporod 1790-1848. Zagreb, grebu sign XV 12/111 31985: 246, br. 1047; Muzeologija, 28, 1990: 13.

SJ 34 E. L A Z S O W S K I 1 9 2 5 : 2 3 4 .3 0 usp. npr.: A. K A L A C . N e k a pisma Voliu. Hrvatska

kola, 1916: 136-159 (objelodanjeno pismo Mijata Sabljaraod26.VI. 1864).


sluio je u prvo u graniarskoj vojsci. Neko je vrijeme bio kapetanom-potporunikom u 48. ugarskojpjeakoj pukovniji u Sopronu (Odenburg),35 a kao kapetan je vie godina bio zapovjednikom austrijskeposade u Vicenzi,36 kako to kae i Sabljarova biljeka. Kad je umirovljen, preselio se na svoje imanjeGoljak kod Podsuseda. I on je, kao i njegov brat Mijat, naveliko darivao Narodni muzej. Jednako tako jeza Narodni muzej zasluan Antun Sabljar, koji je kao i Mijat bio umirovljen kao zaasni major (*Dubica,17. srpanj 1788. +?).3 7 Sluio je u 16. sedmogradskoj graniarskoj pjeakoj pukovniji u Orlatu.38 VinkoSabljar (*30. lipnja 1796. +?)39 je kao kadet u 31. sedmogradskoj pjeakoj pukovniji u Sibiu (NagySzeben; Hermannstadt) bio dodijeljen mjernikim ekipama za katastralnu izmjeru Hrvatskog primorja iDalmacije,40 a umirovljenje kao vrhovni nadzornik financijske strae. On je pisac rijetkog i danas jovrlo korisnog djela Miestopisni rienik kraljevinah Dalmacie Hervatske i Slavonije. Orts-Lexikon derKonigreiche Dalmatien, Kroatien und Slavonien tiskanog u Zagrebu 1866. god. Taje knjiga nastajalatijekom vie desetljea u vrijeme njegovih obilazaka Hrvatske. I Mijat Sabljar nam je ostavio opsenetopografske kartoteke. Vinko Sabljar objelodanio je i jedan povijesni lanak o turskim napadima na tvrdigrad Zrinskih - Gvozdansko.41 U braku s Anom Josa imao je dvije kerke, Albertinu i Herminu.

U austrijskoj vojsci sluio je i Mijatov jednako star brati Nikola Sabljar (*7. srpnja 1790. +?),mlai sin Ive i Orule Ternini, i to u 34. ugarskoj pjeadijskoj pukovniji u Koicama (Kassa; Caschau,Kaschau), najprije kao zastavnik,42 a postigao je i in kapetana.43

Prvo rodoslovno stablo (Slika 1) s pet generacija donosi nam sljedee osobe:(1.) Mato Sabljar, Gemahlin Manda Jurki +12 July 1793(2.1.) Ivo Gemahlin Orula Ternini(2.2.) Illia Gemahlin Manda ep(2.3.) Orula verheirathet an Ivica Bogi(2.1.1.) Jela verheirathet an Jakovljevi(2.1.2.) Mato Platzhauptmann in Vizenza 0(2.1.3.) Mare verheirathet an Ivo Pilakovi(2.1.4.) Kata verheirathet an Pavo Pavlovi in Jasenovac(2.1.5.) Nikola, Hauptmann bei Benczur +44

(2.2.1.) Mare verheirathet an Ivo Jankovi

(2.2.2.) Mato verheirathet mit Friderika (Kitti) v. Mihailovi(2.2.3.) Anton Hauptmann 0(2.2.4.) Mijo

(2.2.5.) Vince verheirathet mitAnna Josa(2.3.1.) Mare verheirathet an Mijo Mikovi

35 Militar-Schematismus des Osterreichischen Kai-serthumes. Wien, 1823:190.

36 Militar-Schematismus des Osterreichischen Kai-serthumes. Wien, 1843: 78; 1844: 78; 1845: 79; 1847: 79.

37 s.v. Sabljar Matija: E. LAZSOWSKI 1925: 234,.38 Militar-Schematismus des Osterreichischen Kai-

serthumes. Wien, 1 8 2 3 : 2 5 0 .3 9 E. L A Z S O W S K I 1925: 234.40 Militar-Schematismus des Osterreichischen Kai-

serthumes. Wien, 1823:157.

"i V. SABLJAR. Gvozdanski grad. Dragoljub, 2/1868,45:713-714.

42 Militar-Schematismus des Osterreichischen Kai-serthumes. Wien, 1823:163.

43 Militar-Schematismus des Osterreichischen Kai-serthumes.Wien, 1 8 4 3 : 1 7 1 ; 1844: 171; 1845: 176; 1847:176.

4 4 Posjednik 34. ugarske pjeake pukovnije u Ko icamabio je od 1841. god. podmara l (Feldmarschal l-Lieutenant)Joseph v. Benczur.

210 I. MIRNIK: Genealoke biljeke Mijata Sabljara..., VAMZ, 3.S., XXXIV 205-215 (2001)

(2.1.1.1.) Ivica (Jakovljevi)

(2.1.1.2.) Kaia (Jakovljevi) verheirathet an Cicak

(2.1.3.1.) zmo (Pilakovi)

(2.1.3.2.) David (Pilakovi)

(2.1.3.3.) Pavo (Pilakovi)

(2.1.3.4.) Jakob (Pilakovi)

(2.2.1.1.) ata (Jankovi)

(2.2.1.2.) Jw/a (Jankovi)

(2.2.1.3.) Stipo (Jankovi)

(2.2.2.1.) Carl+ (Sabljar)

(2.2.5.1.) Albertine (Sabljar)

(2.2.5.2.) Hermine (Sabljar)

(2.3.1.1.) Vera (Mikovi) verheirathet

1. mit Matko Bunjevac Schulgehilf

2 .mitPava Savi aus Velenja

3. mitJosa Kristi aus Zrin

(1.3.1.1.) Mato (Mikovi) Lieutenant bei Wilhelm von Niedel. (anden)

(1.3.1.2) Tonka verheirathet an Casimir arapovi

(2.1.3.1.1.) Ika (Pilakovi)

(2.1.3.1.2.) Mato (Pilakovi)

(2.1.3.1.3.) Mijo (Pilakovi)

(2.3.1.1.1.) Joso aus der 1. Ehe (Bunjevac)

(2.3.1.1.1.) Kata aus der 2. Ehe (Savi)

(2.3.1.3.1.) Teresia+ (arapovi)

(2.3.1.3.2.) Kata (arapovi)Drugo rodoslovno stablo (Slika 2) pokriva tri generacije obitelji Jurki, budui daje baka Mijata

Sabljara bila Manda Jurki:(1.) Martin Jurki Bruder der Manda Jurki verehelicht an Ilia Sabljar(2.1.) Theresia vulgo Lipa verheirathet an Mato Sipus in Jasenovac(2.2.) Barka verheirathet an Juro Cicak in Jasenovac(2.3.) Kata verheirathet an tefan ...(2.3.1.) Pepica lebt als ...

Tree, najkrae obiteljsko stablo (Slika 3) govori nam o brai Mande ep, majke Mijatove:Gesctrvvister der Mutter(1.) Pavo (ep)(2.) Manda Sep(3.) Ika verehelicht an Vugi aus Alt Gradika (Unter Varo)

Skicu za obiteljsko stablo znatno upotpunjuju dva popisa lanova obitelji Sabljar:

I. MIRNIK: Genealoke biljeke Mijata Sabljara..., VAMZ, 3.S., XXXIV 205-215 (2001) 211

Elias Sabljar geb. 16. July 1757 +5.Xb.l815Copulirt 24. Janner 1780

Magdal. ep " 1. Janner 1761 + 7 Xb. 1816Maria " 24 Janner 1781

Johanna " 22 Juny 1782 + 28 Janner 1785Barbara " 2 May 1784 + 22t 8b 1785Mathias " 22 Febr. 1786

Anton " H J u n y l 7 8 8Michael " 5 May 1790Anna " 4 Janner 1793 + 9. April 1824Barbara " 3t. 9b 1794 +30t. Marz 1801Elisabet " 28. 8b. 1796 + 26. Marz 1801Vinzenz " 30. Juny 1798

Stephan " 17 August 1801 + 18. 9b 1815Carl " 17. 8b 1803 + 20t. Janner 1814.

Kod drugoga popisa ne moemo se potpuno snai, ali je najvjerojatnije rije i o bratiima IlijeSabljara. Tako se spominju jo dvojica imenom Matija Sabljar, jo jedan Nikola (najvjerojatnije sin IveSabljara i Orule Ternini), Ana, ena nekog drugog Ive Sabljara, itd., a na kraju se spominje i Mijatovabaka:

Mathias Sabljar der altere geb. 18. Janner 1778Nicolaus " 7. 7b. 1790

AnnaGemahlin des Ivo Sabljar + 7. Febr. 1785Georg Sohn " " " + 13 MaiMaria Sabljar + 2. Marz 1784 80 Jahr alt.Mathias + 17. Marz 1790. 24 Jahr alt.Magdalena +12 Juli 1793 75 Jahr alt unsere GroBmutter.

Vrlo zanimljiv je i popis godina vojnike slube i napredovanja Mijatova oca Ilije Sabljara, kao iratova u kojima je sodjelovao:

Dienstjahre des Elias Szablijar

den 1 May 1777 zum Gem(einen) assentirt und so gedientl.Aug. 1779 " Gefreitenbefordert1 Febr. 1788 " Corp(oral) "1 Marz " Feldwebel "1 Febr. 1797 " Fahnrich24 May 1800 " U(nter). Lieut(enant).1. 7b. 1809 O(ber). Lieut(enant).

Summa

Jahr38-839-

23.

Mon Ti361

11

3 233 2348.


Slijedi popis ratova u kojima se Ilija Sabljar borio:Campagnen17781779178817971799180018051809Zus(ammen) 8 Camp(agnen).

MIJAT SABLJAR'S GENEALOGICAL NOTES CONCERNING HIS FAMILYSUMMARY

The author presents genealogical notes and trees by Mijat Sabljar (1790 -1865), one of the foun-ders of the Croatian National Museum in Zagreb, related to his familv. The original manuscripts are in theArchives of the Croatian Academv of Science and Arts, and copies, made by Josip Brunmid, one ofSabljar's successors, in the archives of the Zagreb Archaeological Museum.

The last male off-spring of Sabljar familv was Karlo Sabljar, the son of Matija, one of Mijat'sbrothers, who died during Mijat's lifetime. There is a possibilitv that there are descendants by the femaleline. There are three family trees: one begins with Mato Sabljar, the second and smaller one is related tothe Jurki family (one grandmother of Mijat Sabljar was Manda or. Magdalena nee Jurki), while thethird and the shortest records the brothers of Mijat's mother Manda or Magdalena nee ep (ep). Inaddition there are lists of various family members.

Mijat (Mihael, Mijo, Mihajlo) Sabljar was born at Dubica on 5 May 1790. His father was IlijaSabljar (Dubica, 16 Julyl757 - 5 October 1815), who was at first a soldier, later clerk in the DubicaCompany, and his mother Magdalena (Manda) ep (1 January 1761 - 7 October 1815). The familyconsisted of twelve children, six sons and six daughters. Details about these early days of Mijat Sabljarare recorded in the charmingly written autobiographical fragment which he wrote at the beginning of thesixties of the 19th c. Sabljar attended primary school in Dubica, and continued his schooling between1799 and 1809 in Wienerneustadt at the famous Theresian Military Academy. It was there that he disco-vered his love for books. In 1809 he took part in the wars against Napoleon I, and immediately after thePeace of Vienna found himself stranded in regions occupied by the French. In 1813 he returned underAustrian command together with his batallion and served in Italy. Betvveen 1814 and 1816 his unit wasstationed in Dalmatia, later in the Cordon, in 1819 in the surroundings of Trieste, in 1821 at Glina, andfrom 1827 in Lika. There his love for antiquities and his collector's thirst became acute: / have beeninterested in antiquitiesfrom myyouth, itwas only in Lika thatlbegan collecting, becauselwas toldthatgraters and nails were made out ofold swords and that brass and silver items were sold in Zadar andbefore they took them there they damaged them. In the Austrian military directory for 1823 Mijat Sabljarwas listed as lieutenant of the lOth Ban's Border Infantry Regiment, stationed at Glina. He retired in1840 with the rank of a major. From that moment his abilities as a collector and museum curator flillydeveloped. In 1842 he became, although for a short period, keeper of the considerable and valuablemuseum of Count Laval Nugent of Westmeath (Ballynacor, Ireland, 3 November 1777 - Bosiljevo, 22

I. MIRN1K: Genealoke biljeke Mijata Sabljara..., VAMZ, 3.s., XXXIV 205-215 (2001) 213

August 1862) in Trsat Castle. Together with his brothers Matija and Antun, he engaged ali their forces inthe opening of the National Museum in Zagreb. In 1843 he ame to Zagreb to the National Museum,founded in 1836. His first aim was to systematise the numismatic collection which had been formed fromvarious gifts by many patriots to the National (or Illyrian) Reading-Room since 1828. To the existingcollection Sabljar added his own. On the whole there is no collection either in the Archaeological Muse-um, the Croatian History Museum, or the Croatian Natural History Museum of which Sabljar was not thefounder and the major donor in their early phases. With some money from the Royal Croatian Govern-ment in his purse Sabljar undertook trips to Dalmatia in 1852 and 1853/54 diligently collecting antiqui-ties, books and natural objects. He submitted a report on this trip to the Society of South Slavic History,which was published. This society was founded in 1850 by hini wogetherwithIvanKukuljevi of Sacci,Vjekoslav Babuki, Mirko Bogovi, Nikola Vakanovi, Dr. Dragutin Rakovec and Ferdo erjavi and itspatron was the ban of Croatia, baron Josip Mai of Buim. The society still exists as the CroatianArchaeological Society (renamed in 1878). In 1855 Sabljar left Zagreb because of some disagreementswith Ljudevit de Farka Vukotinovi, but as soon as Vukotinovi was nominated count of the KrievciCounty, Sabljar returned to the National Museum. There he tried to bring back order into ali collections,especially the numismatic. He worked to his death on the enrichment of the Museum: During his secondterm as museum director Sabljar wore out, one canfreely say, hisfew remainingphysical resources onputting in order and enriching the colections. Thepains he took in this work are witnessed by the detailedcatalogues he left at the Museum.


MatoSabljar

11781

Maria

I1762 -1785

0Johanna

Kata Jula Stipo

Jula Ika Mato Mijo

B

MagdalenaMandaJurki

MagdalenaManda ep

I I I I I I I \1784-1785 1786-1861 1788 1769-1865 1793-1824 1794-1801 1796-1601 1798

0 0 H H 5 @ S 3 BBarbara Matthias Friderika Anton Michae! Anna Barbara Eltsabet Vlnzenz

KittivonMihaiioui

1801 -1815

B EAnna StephanJosa

Hermine 1. MarkoBunjevac

1803- 1814

ari

Vera 2. Casimirarapovi

i

Slika 1.

I. MIRNIK: Genealoke biljeke Mijata Sabljara..., VAMl, 3.S., XXXIV 205-215 (2001) 215

N.Jurki

N. N.

Martin N. N. MatoSabljar

D.1793

8Manda

Matoipus

Theresia JuroCicak

Barica tefanN.

Kata

Pepica

Slika 2.

N. ep N.N.

Pavo

1757-1815

IlijaSabljar

1761 -1815

Manda N.i Vugi

24-Jan-1780

Ika

Slika 3.

Vinko

genealoške bilješke mijata sabljara

Documents