god iv, br. 1, rujan 2005. - gradski muzej karlovacgmk.hr/download/pdf/2005_glas br_1_god...

free

cop

y

GLASISSN 1333-879X

Gradskog muzeja Karlovacgod IV, br. 1, rujan 2005.

Topuskoomot glas3-2.indd 2 9/2/05 7:55:09 AM

IzdavaË: Gradski muzej Karlovac

Za izdavaËa: Rosana MikuliÊ

Glavni i odgovorni urednici: Lazo »uËkoviÊ, Viπnja LasiÊ

Uredniπtvo: Daniel Butala, Lazo »uËkoviÊ, Igor »ulig, Aleksandra Goreta, Viπnja LasiÊ, Jana MihaliÊ, Rosana MikuliÊ, Ruæica StjepanoviÊ, Irena ©egaviÊ

Lektura: Draæenka PoloviÊ

Oblikovanje: Saπa StubiËar

Priprema: ITG, Zagreb, Dalmatinska 12

Tisak: Tiskara „PeËariÊ i RadoËaj”, Karlovac

Naklada: 600

Suradnici u ovom broju: Lazo »uËkoviÊ, Dubravka Balen-LetuniÊ, Igor »ulig, Aleksandra Goreta , Zorislav Horvat, Sanda KoËevar, Milan Kruhek, Neven MihajloviÊ, Ana Novak, Irena ©egaviÊ, Antonija ©krtiÊ

Fotografije: Goran VraniÊ, Damir Nehiba, Zoran DurbiÊ, arhiva GMK

Adresa uredniπtva: Gradski muzej Karlovac Strossmayerov trg 7, 47 000 Karlovac tel. 047 615 980, tel/fax. 047 615 981 E-mail: [email protected]

»asopis izlazi dva puta godiπnje.

GLAS

Kar

ikat

ura

: Nev

en M

ihaj

lovi

Ê

Gradski muzej Karlovac, Strossmayerov trg 7radnim danom 7.00 ∑ 15.00subotom i nedjeljom 10.00 ∑ 12.00

Galerija “Vjekoslav Karas”, Lj. ©estiÊa 3ponedjeljkom, utorkom, Ëetvrtkom 7.00 ∑ 15.00subotom i nedjeljom 10.00 ∑ 12.00

Stari grad Dubovacpotrebu za struËnim vodstvom unaprijed najaviti u Gradski muzej Karlovac

Cijena ulaznica:odrasli: 10,00 kndjeca, uËenici, studenti, umirovljenici: 5,00 knstruËno vodstvo: 50,00 kn

omot glas3-2.indd 1 9/2/05 7:54:59 AM

SADRÆAJ PROGLAS

IZ SVEG GLASA

3 Nekoliko crtica o osnutku cistercitske opatije Blaæene Djevice Marije u Topuskom /Ana Novak/ 8 Cistercitski samostan i crkva sv. Marije u Topuskom /Zorislav Horvat/ 10 Topusko - cistercitski samostan u protuturskim obrambenim ratovima tijekom 16. i 17. stoljeÊa /Milan Kruhek/ 17 Obnova muzeja u Topuskom /Lazo »uËkoviÊ/ 23 Ratnici na razmeu Istoka i Zapada /Dubravka Balen-LetuniÊ/ (Starije æeljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj /Dubravka Balen-LetuniÊ/)

GLASNO I JASNO

AKVIZICIJE27 Iz fundusa Gradskog muzeja Karlovac /Igor »ulig/

ISTRAÆIVANJA29 Belajske Poljice /Lazo »uËkoviÊ/

PREZENTACIJA, IZLOÆBE, PUBLIKACIJE30 Jakov ©aπel, knjiga ∑ slikar i puπkar /Sanda KoËevar/ 32 Predavanja, izloæbe /Antonija ©krtiÊ/ 49 Izloæba: Portreti iz galerijskog fundusa GMK /Irena ©egaviÊ/ 50 Izloæba: ©eπiri u svijetu /Igor »ulig/

MUZEJSKA PEDAGOGIJA52 Alessandria /Aleksandra Goreta/ 54 Gambon 21 /Igor »ulig/

GLASONO©A

GLASPAPIR

OGLASI PRODAJE

ISPOD GLASA

glas3.prijelom2.indd 1 9/2/05 7:26:16 AM

2 GLAS

PROGLAS

Osamstota obljetnica cistercitske opatije u Topuskom bila je dovoljan poticaj djelatnicima Gradskog muzeja u Karlovcu da dio svojih redovnih aktivnosti usmjere obiljeæavanju tog znaËajnog dogaaja. Plod tih napora je novi broj naπeg Ëasopisa Glas koji je zahvaljujuÊi cistercitima dijelom posveÊen ljeËiliπnom mjestu, Topuskom, i nizu povijesnih zbivanja koja su se tu odvijala. Naπ muzej je, osim toga, tu nekad imao podruËnu muzejsku zbirku te obavljao niz istraæivaËkih projekata. Æelja nam

je nastaviti muzejsku misiju na tim prostorima iako su okolnosti sada poneπto drugaËije, jer Karlovac viπe nije administrativno srediπte tog podruËja, ali se u Karlovcu i njegovom Gradskom muzeju, kao snaænom regionalnom muzejskom srediπtu, i dalje osjeÊa potreba i obveza za obradom tema s tih prostora.

Urednici


GLAS 3

IZ SVEG GLASA

Cisterciti se u naπim krajevima prvi put spominju 1205. godine kad je Andrija II. (1205 − 1235) odluËio dovesti taj crkveni red na podruËje srednjovjekovne Sla-vonije. Poziv je upuÊen opatiji Klervo

(Clairvaux) u Francuskoj, majci buduÊega samostana u Toplici. Taj prvi spomen cistercita nije izravno ve-zan uz Topusko (srednjovjekovnu Toplicu), veÊ uz po-druËje Gore, tj. Gorske æupanije, koja Êe kao posjed biti dodijeljena cistercitima za uzdræavanje buduÊe opatije.

No, iako samo mjesto izgradnje buduÊeg samostana cistercita tu nije naznaËeno, iz kasnijih je isprava jas-no kako je vladar odluËio da to bude Toplica, mjesto Ëiji slavenski naziv govori o njegovoj starosti. TopliËki su izvori tople vode, prema kojima je i dobila naziv, poznati joπ u rimsko doba, πto je posvjedoËeno bro-jnim arheoloπkim nalazima, a sam kraj naseljen je joπ od prapovijesti. VeÊ je i tada taj prostor funkcionirao kao sveto mjesto, kultno srediπte. TopliËki Êe izvori, kao i blizina rijeka, u srednjem vijeku odrediti njezin znaËaj, koji Êe kulminirati dolaskom cistercita Ëiji je naËin æivota usko vezan uz vodu.

Brojna su pitanja otvorena uz viπestoljetni æivot opatije u Topuskom, a neka od njih tiËu se i samoga dolaska cistercita. »esto se u literaturi postavlja pitanje zaπto je Andrija baπ na to mjesto odluËio naseliti spomenuti crkveni red. Razna su tumaËenja, a Ëesto se navodi uloga cistercita u gospodarskom i kulturnom razvo-ju pojedinih krajeva. Cisterciti su, zahvaljujuÊi radu na krËenju πuma i isuπivanju moËvara te natapanju zemljiπta, Ëesto igrali ulogu kolonizatora udaljenijih krajeva Kraljevstva.

NEKOLIKO CRTICA O OSNUTKU CISTERCITSKE OPATIJE BLAÆENE DJEVICE MARIJE U TOPUSKOM

Kod nas se u starijoj literaturi dolazak cistercita Ëesto vezivao uz romantiËnu legendu o boravku vladara u To-plici i o njegovoj velikoj ljubavi prema tome mjestu. Pre-ma legendi kralj je ondje imao svoj dvor, u kojemu se Ëesto odmarao uæivajuÊi u “boæanskome miru i tiπini”. Istina je ipak neπto drugaËija. Nije baπ vjerojatno da je vladar ondje imao svoj dvor jer je njegovo sjediπte bilo u gradu Gori, æupanijskome centru. No Andrija je poznavao Toplicu i dobro je znao zaπto Êe baπ ondje utemeljiti opatiju. ZnajuÊi da Toplica leæi na najkraÊem prometnom pravcu koji vodi od unutraπnjosti prema Dalmaciji, kralj je to mjesto odabrao iz politiËkih ra-zloga. Cisterciti su, naime, u to vrijeme veÊ vrlo raπiren, snaæan, bogat i nadasve cijenjen crkveni red. Pro-vodeÊi papinsku politiku, propovijedajuÊi Boæju rijeË, oni su poticali na kriæarske pohode i suzbijanje hereze. Vladaru koji je i sam odluËio sudjelovati u kriæarskome pohodu, na rubnim podruËjima, koja su pripadala ugar-skoj kruni, bio je potreban jak saveznik za provedbu te ideje. Cisterciti su imali posebno jak utjecaj zbog modela æivota posveÊenog jednostavnosti u liturgiji i arhitekturi. Poseban je utjecaj na πirenje njihove misli imala literatura koja zastupa klinijevski model sluæbe Bogu.

Smjeπtaj na podruËju kojim dominira glavni promet-ni pravac svakako je olakπavao njihovo djelovanje, a samostani cistercita Ëesto su sluæili i kao odmoriπta vladara na njihovu proputovanju.

Odabir mjesta za izgradnju samostana u Topuskom takoer upuÊuje na model izgradnje veÊine samosta-na cistercita u Ugarskoj. Ti su samostani smjeπteni na dobro poznate i uhodane trgovaËke pravce, mahom poznate veÊ iz antiËkog razdoblja. Na tom se podruËju


4 GLAS

IZ SVEG GLASA

ekonomija cistercita, odnoseÊi se na one opatije koje su nastale kraljevskim privilegijem kao regale monaste-rium, uglavnom bazira na visokim prihodima od trgovine te pravu na prijevoz robe (kamene soli). Ako se taj mo-del prenese na Topusko, vidi se da lokacija samostana uz srednjovjekovni trg i glavnu prometnicu ukazuje na sliËnu situaciju. Ekonomija je cistercita u Topuskom, veÊ u samome poËetku njihova djelovanja, osim uobiËajene djelatnosti vezane uz isuπivanje moËvara i natapanje polja, imala odreenu ulogu i u trgovini.

Isprave iz razdoblja utemeljenja opatije navode po-datak prema kome je Andrija II. veÊ prve ili druge godine otkako je stupio na prijestolje odredio po-druËje koje Êe pripasti cistercitima, na kojemu Êe biti izgraen samostan i utemeljena opatija. Iz kasnijeg sveËanog privilegija o utemeljenju od 29. svibnja 1211. doznajemo kako je rijeË o mjestu Toplici. Prva skupina monaha, kojima je glavni zadatak bio da organiziraju i zapoËnu izgradnju samostana, dolazi ubrzo nakon kraljeva poziva.

Kako bi se osigurao boravak za opata i ostale mo-nahe, trebalo je izgraditi osnovne prostorije za njihov boravak. Cisterciti naime, prema Suma Cartae Cari-tatis, jednom od najstarijih ranih dokumenata reda, nisu smjeli otputovati u neko novo podruËje bez pre-thodne konstrukcije oratorija, refektorija, dormitorija, gostinjske kuÊe i prostorije za vratara. Opat je pak na odrediπte kretao sa svitom od najmanje dvanaest mo-naha. Odredba se strogo provodila kako bi cisterciti odmah po doseljenju mogli sluæiti Bogu i æivjeti po pravilima reda.

Iz toga proizlazi da su 1208. godine, kad u Topusko dolazi trideset monaha, veÊ bile ureene sve navedene

prostorije, a s tom je skupinom monaha vjerojatno doπao i sam opat.

U sveËanom privilegiju o utemeljenju opatije iz 1211. godine navodi se kako je samostan veÊ izgraen. Sad se po prvi put spominje Toplica kao mjesto na kojemu je izgraen samostan. Samostan se u ispravi navodi kao kraljevski (regale monasterium), πto znaËi da je vladar na buduÊu opatiju prenio sva kraljevska prava na dodijeljenom podruËju, te joj na taj naËin osigurao poseban status. DarujuÊi opatiji cjelokupan posjed Gorske æupanije, osim onoga dijela koji su posjedovali templari i pripadnici πest plemena, ostvario je temelj za daljnju organizaciju snaænoga vlastelinstva. Sad je omoguÊen nastavak izgradnje samostanske crkve Ëiji portal europskih razmjera i danas svjedoËi o bogatstvu koje je za njegovu izgradnju bilo potrebno.

Cistercitima je veÊ po utemeljenju oteæano gospodare-nje, njihovi su podanici teπko prihvaÊali vrhovnu up-ravu crkvenoga reda, a nevolje su stizale i od veÊ ranije naseljenih templara i slobodnih plemena koja su æivjela u susjedstvu. Iz tih su razloga 1213. godine potvrena sva kraljevska prava navedena 1211. godine. Opatija je izuzeta iz bilo koje druge vlasti i suda, a podanicima sudi jedino opatov sudac. Utvrene su i duænosti opati-jskih podloænika.

Opatija je zaæivjela, o Ëemu svjedoËi prva grana (grangia), gospodarska stanica spomenuta veÊ 1211. godine, a nalazila se izmeu BroËine i Maje. Njihov Êe se broj u kasnijem razdoblju jako poveÊati. Osim toga opatija je meu ostalim kraljevskim privilegijama stekla i pravo dræanja trgova, poput onoga u Toplici. Ta su prava opatiji bila bitna, pogotovo poradi nabave proizvoda za opskrbu samostana, ali i kao velik izvor


GLAS 5

IZ SVEG GLASAprihoda od trgovine. U tu svrhu izgraen je trg u Bakuπi (vjerojatno danaπnja Blatuπa) i darovana im je polovica prihoda s trga templara u Gori. Iako su opatije cistercita uglavnom funkcionirale kao zasebno organizirana po-druËja, cistercitima u Topuskom bile su jako bitne veze opatijskoga centra s drugim dijelovima Kraljevstva, πto se vidi po brojnim prometnicama rasporeenim na pro-storu Opatije, ali i po organiziranoj poπtanskoj sluæbi. Andrija II. u tu je svrhu odredio dvojici jobagiona da idu na konjima onamo kamo ih opat uputi, kako bi po njegovu nalogu obavljali poslove. Te su veze Ëesto u sluËaju brojnih samostana cistercita na europskome prostoru bile izrazito bitne radi trgovine u kojoj su i sami sudjelovali. U sluËaju opatije u Topuskom postoje brojni pokazatelji koji potvruju sliËnu situaciju i kod nas.

Nakon πto je opatija ureena, omoguÊen joj je daljnji razvoj, πirenje i jaËanje vlastelinstva, koje Êe u iduÊih nekoliko stoljeÊa ostvariti snaæan utjecaj na razvoj srednjovjekovne Slavonije

Ana Novak

PeËat topuske opatije


6 GLAS

IZ SVEG GLASA


GLAS 7

IZ SVEG GLASA


8 GLAS

IZ SVEG GLASA

Maarsko-hrvatski kralj Andrija II. je poËetkom 13. st. pozvao cistercite iz Clairvauxa u Toplicu (Topusko) te im poklonio Ëitavu Gorsku æupaniju, osim dijela koji su dræali templari.

Cisterciti su sagradili samostan i crkvu te sve ostalo πto im je trebalo: √grane≈, skladiπta, filijaËne crkve isl. Meutim, za gospodarsko i ino djelovanje cistercita bio je potreban mir, no mira u 15. st. u ovim krajevima viπe nije bilo.

Samostanske posjede preuzimaju svjetovni upravitelji da bi poËetkom 16. st. samostan bio okruæen zidinama i kulama i postao jedna od vaænih utvrda u borbi protiv turskog nadiranja. Samostan je u tim borbama strad-ao, no crkva je joπ krajem 18.st. bila donekle Ëitava, iako bez krova. M. von Kunits, autor prvog vodiËa kroz Topusko, god. 1829. piπe da u Glini joπ æive ljudi koji se sjeÊaju doba kad su svodovi topuske cistercitske crkve joπ postojali. Bez krova, crkva se na kraju uruπila sama od sebe, a materijal od sruπene crkve i samo-stana koriπten je za podizanje zgrada u Topuskom. Posjeta cara Franje I., 1819. godine, odluËila je sudbinu zapadnog proËelja cistercitske crkve; zbog ove posjete proËelje je saËuvano, a na prostoru samostana ureen je park. Danas na cistercitsku nazoËnost podsjeÊa ovo zapadno proËelje samostanske crkve i ime parka - √Opatovina≈. Sve ostalo, prostor crkve i samostana s klaustrom, u arheoloπkom su stadiju, pokriveni travom i zelenilom parka. Samostan okruæuju zidine i kule iz poËetka 16. st., kad je samostan bez redovnika postao protuturska utvrda. Oko zidina je bila iskopana graba u koju je puπtena voda potoka koji je cistercitima i prije sluæio za opskrbu vodom.

SaËuvano zapadno proËelje ima sve odlike gotiËke crkve: veliki prozor koji je osvjetljavao srednji brod, glavni portal i uz njega joπ jedan manji za ulaz u sjever-ni brod te dva jaka kontrafora, sve izvedeno kvalitetno, klesanim kamenom i bogato profilirano. Iznutra paktragovi voenja ocrtavaju strukturu crkve: bila je to bazilikalna graevina s viπim srednjim i niæim boËnim brodovima, svoena u potpunosti. Ostaci polustupova, koji su nosili pete svodova i nad kojima su prikljuËe-ni zidovi srednjeg broda, imali su kapitele ukraπene stiliziranim listovima. Sve su pojedinosti ∑ portal, pro-zori, stupovi s bazama i kapitelima, rebra svodova i sl. bile profilirane na naËin druge polovice 13. st. Una-toË nesklonom vremenu i mekom kamenu od kojeg je crkva izraena i koji je mjestimiËno jako stradao, oËito je da su crkvu gradili kvalitetni majstori i klesari, fran-cuske provenijencije i cistercitskog usmjerenja.

Arheoloπka iskopavanja F. Erbena i ©. LjubiÊa 1877. i 1879. god. dala su vaæne podatke o veliËini crkve i samostana, te donekle i o njihovom prostiranju. Crkva

CISTERCITSKI SAMOSTAN I CRKVA SVETE MARIJE U TOPUSKOM


GLAS 9

IZ SVEG GLASAje bila duga neπto viπe od 50 m, πiroka unutar zido-va 20 m te stupovima podijeljena na tri broda. Tlocrt svetiπta imao je romaniËke karakteristike, tj. poluk-ruæno zavrπenu apsidu. Samostan se prostirao s juæne strane crkve, s velikim klaustrom i objektima uz istoËnu i juænu stranu. No ova iskopavanja nisu bila dovoljno opseæna i struËno provedena i, πto je joπ vaænije, nisu bila provedena do kraja pa su i zakljuËci takvi, tek opÊeniti, s nekoliko, kako se poslije pokazalo, krivih objaπnjenja.

Zaπtitna arheoloπka iskopavanja 2000. godine, koja je provelo Ministarstvo kulture, Uprava za zaπtitu kulturne baπtine, Konzervatorski odjel u Zagrebu (arheolog Ame-lio VekiÊ), zbog buduÊih radova na sanaciji zapadnog proËelja, dala su neka poËetna pojaπnjenja o izgledu crkve. Stupovi u brodu bili su velikog promjera ∑ 130 cm, s Ëetiri manja pridruæena polustupa∑sluæbi, koji su pak nosili rebra broda. Naeni su razni profilirani ka-meni ulomci: rebra svodova, zaglavno kamenje, kapi-teli, baze stupova i sl., koji odgovaraju stilskim oso-

Topusko, cistercitski samostan s crkvom sv. Marije: pokuπaj rekonstrukcije samostana prema tlocrtu is-traæivanja F. Erbena i ©. LjubiÊa.

a. Joπ vidljivi dijelovi samostana i crkve

b. Nalaz temelja pri arheoloπkim istraæivanjima 1877. i 1879. god. F. Erbena i ©. LjubiÊa

c. Arheoloπka sonda 1966. god.

d. Iskopavanje 1999. (A. VekiÊ)

e. Svetiπte Andrije II.


10 GLAS

IZ SVEG GLASAbinama zapadnog proËelja, tj. visokoj gotici, okvirno, druge polovice 13. st. Svi su oni kvalitetno klesani i bojani ruæiËastom bojom, uobiËajenom u cistercita.

Cisterciti su crkveni red poznat po svojoj jednostavnos-ti, dobrom gospodarenju i po Ëinjenici da su sami gradili svoje samostane i crkve. Cisterciti su od kralja Andrije II. dobili posjed i jednu veÊ zapoËetu crkvu sa samostanom. Gradnja samostana je vjerojatno potrajala do poËetka 14. st. S obzirom na rezultate dosadaπnjih arheoloπkih istraæivanja, crkva sv. Marije u Topuskom imala je romaniËko svetiπte i gotiËki brod. Bez arheoloπke reambulacije moæemo tek pretpostaviti da je u jednom trenutku uslijedio prekid gradnje ∑ to je moglo biti zbog provale Tatara ∑ te nakon toga usli-jedio dolazak novog voditelja gradnje. Ovaj je nastavio gradnju na suvremeni naËin, gotikom, te ga je dovrπio na danas vidljivom zapadnom proËelju.

Kako je izgledao samostan s klaustrom i objektima svakodnevne uporabe, danas tek nasluÊujemo: oko kvadratna klaustra bila su na istoËnoj i juænoj strani sagraena dva krila, dok je uz sjevernu, bio samo zid. Samostan je vjerojatno bio jednokatna graevina. Po svemu sudeÊi, i samostan je morao biti kvalitetno izve-dena graevina, πto je i razlog njegova dugog odræanja tijekom 16. st.

Cistercitski je samostan u Toplici, danaπnjem Topus-kom, bio svojevremeno jedna od najznaËajnijih gra-evina onodobne Slavonije, koji je svojim postojanjem i djelovanjem morao ostaviti vidna traga na vjerski i gospodarski æivot okolice, a u gradnjama posebice. PoËetni uzlet bio je prekinut povijesnim dogaanjima koja su obiljeæila sljedeÊih nekoliko stoljeÊa, i u Hrvats-koj i u Srednjoj Europi. Danas tek pokuπavamo nazrijeti dosege njihova djelovanja koji su skriveni kao i sam samostan sa crkvom. Treba ih otkriti do kraja.

21. 8. 2005.

Zorislav Horvat


GLAS 11

IZ SVEG GLASA

Pred 9 stoljeÊa kada je ekspanzija bene-diktinskoga reda bila na vrhuncu, ali i kada je izgledalo da Êe crkvena liturgija i graditeljstvo, dakle forma i izvanjski sjaj ugroziti bit redovniËkog æivljenja i

poboænosti, jedan je opat pokrenuo obnovu redovniËk-oga æivota prema strogim pravilima Sv. Benedikta iz Nursije. Robert v. Molesme s tim je namjerama osnovao novi samostan kasnije prozvan Citeaux, koji postaje izvoriπna toËka πirenja novoga cistercitskoga reda. Cisterciti su se u kratkom vremenu proπirili po Ëitavoj Europi. Djelovanjem Bernarda od Clairvaux-a taj red u 12. i 13. stoljeÊu postaje kulturna, gospodarska pa i politiËka snaga feudalne Europe, a izvrπio je presudan utjecaj na sveukupnu umjetnost romanike i gotike, na-pose na podruËju graditeljstva.

Redovnike toga velikoga reda pozvao je na samom poËetku 13. stoljeÊa, 1205. godine, herceg slavonski, kasnije ugarsko-hrvatski kralj Anrija II. da dou na nje-gov slavonski posjed, u ono vrijeme nepoznato nas-elje Toplicu, mjesto poznato od rimskih vremena tek po izvorima tople ljekovite vode, danaπnje Topusko. Redovnici cisterciti dolaze u Topusko iz francuskoga matiËnoga samostana Clairvaux (de domo clarevalensi). Kralj im daje velike zemljiπne posjede i porezne pri-hode stare hrvatske æupe Gorske. ZadaÊa im je bila os-novati ovdje njihov novi samostan koji je trebao vrπiti istu povijesnu zadaÊu kao i svi cistercitski samostani: postati srediπtem duhovnosti, kulture i unapreenja gospodarstva, a time na neki naËin i potpora kraljevs-koj vlasti u tom dijelu Slavonije. Kralj ili sami redovnici izabrali su i odredili da Êe novi samostan izgraditi up-ravo u Toplicama, u danaπnjem Topuskom. Imali su, da-

kako, za to dovoljno i opÊih i svojih posebnih razloga. Topli i ljekoviti izvori voda oduvijek su privlaËili ljude da ih iskoriste za svoje raznovrsne potrebe i namjere.

Potpomognuti kraljevskim donacijama, cisterciti u Topuskom postaju veliki feudalni posjednici i gos-podarstvenici πto im je omoguÊavalo da budu i ve-liki graditelji. Danas o toj europskoj veliËini njihovoga graditeljskoga umijeÊa u Topuskom svjedoËi samo monumentalna veliËina i ljepota ostataka zapadnoga portala njihove samostanske crkve. Prema potrebama i zahtjevima onoga vremena, a zbog svoje sigurnosti samostan i crkvu zaπtitili su izgradnjom obrambenih zidina i kula. Ostaci i tragovi toga moÊnog obrambenog samostanskog sustava nalaze se danas saËuvani tek pod zemljom i naznaËavaju tlocrtno cijeli graevinski kompleks topliËke cistercitske opatije u Topuskom. Ot-krila su ga novija arheoloπka istraæivanja, a sakrilo ga

TOPUSKO ∑ CISTERCITSKI SAMOSTAN U PROTUTURSKIM OBRAMBENIM RATOVIMA TIJEKOM 16. I 17. STOLJE∆A


12 GLAS

IZ SVEG GLASAje, opet ne najsretnije, parkovno ureenje toga poloæa-ja, zanemarivπi moguÊnost prezentacije njegove bitne povijesne slike. Danaπnjim ga tek pripominje, mnogima moæda i nepoznato ime toga parka √Opatovina≈.

Topuska opatija cistercita razvija se kao bogata feu-dalna zajednica u skladu s opÊim povijesnim prilikama hrvatskoga srednjovjekovlja sve do vremena turskih napada na ove hrvatske krajeve veÊ krajem 14. i poËet-kom 15. stoljeÊa. Cisterciti tada napuπtaju svoj samo-stan u Topuskom raËunajuÊi, moæda, tek privremeno, jer niti su ga prodali, niti se odrekli vlasniπtva njegovih tada dobro ureenih posjeda i raznovrsnih feudalnih prihoda. Ipak, dobro su procijenili da za ove krajeve dolaze teπka, nesigurna, ratna vremena. I zaista, veÊ nakon poraza kralja Sigismunda 1396. godine kod Nikopolja, poËinju provale turskih vojski u Bosnu i Sri-jem. To je i doba ratova kralja Sigismnunda s hrvatskim i bosanskim plemstvom, dakle doba opÊe nesigurnosti, dakle uvijek moguÊe pljaËke i samostana i njegovih dobara. Cisterciti tada joπ nastoje odræavati vezu sa svojim topliËkim samostanom, pa Êe na pr. joπ sredi-nom 15. stoljeÊa (1448. g.) samostan posjetiti glavni vizitator reda Ivan Morimundski, koji tada pridruæuje njihovu opatiju u Toplicama upravi i nadzoru njihovo-ga susjednoga samostana u StiËni. Ipak, izgleda da su nakon pada Bosne 1463. godine, cisterciti posve i zauvijek napustili Topusko. Do tada su joπ neki re-dovnici æivjeli u samostanu, ali kako se sve viπe mnoæe raznovrsne nesigurnosti toga vremena a samostanskim posjedima sve viπe gospodare njihovi feudalni susjedi, cisterciti tih goduina zauvijek napuπtaju svoju topliËku opatiju. Sada i sluæbeno, po kraljevskim ustupcima i odlukama, topuskom opatijom gospodare razni feudal-ni moÊnici, pa i hrvatski ban u ime Kraljevstva, dok na kraju, sredinom 16. stoljeÊa, nisu kraljevskom odlukom sva prava opatije prenesena na zagrebaËkog biskupa. Biskup dobiva i naslov topliËkoga opata i sva prava koriπtenja i uæivanja materijalnih dobara cistercitske topliËke opatije.

Uz ove opÊe, uvodne napomene, ne zadræavajuÊi se pobliæe na srednjovjekovnom povijesnom razvoju i djelovanju cistercitske opatije u Toplicama, prelazimo na istraæivanje naslovom ovoga prikaza zadane teme,

dakle na pitanje: kakvo je znaËenje imao graevinski kompleks cistercitskog samostana i crkve u Topuskom u dugom razdoblju trajnoga rata protiv turskih napada i osvajanja Hrvatskoga Kraljevstva, posebno na podruËju izmeu Une i Kupe.

Samostan i crkva postaju obrambena utvrdaBuduÊi da su veÊ od prvih desetljeÊa 16. stoljeÊa tur-ski upadi u hrvatske krajeve bivali sve ËeπÊi, sve je manje bilo koristi od samostanskih zemljiπnih posjeda, a sve je viπe dobivao na vrijednosti cistercitski dobro utvreni i Ëvrsto graeni samostan sa crkvom. Bilo je to u ono vrijeme golemo graevinsko zdanje koje je, osim veÊih feudalnih utvrda, od Zrina i Gvozdanskoga u Pounju do SteniËnjaka u Pokuplju, bilo najsigurnije mjesto zaπtite i sigurnosti za sav prostor izmeu Zrin-ske i Petrove gore. Zbog tih graevinskih vrijednosti i obrambenoga znaËenja topuskoga samostana veÊ je nadvojvoda Habzburπki, Ferdinand, kao novoizabrani hrvatski kralj, na samu novu 1527. godinu u Cetingra-du, u svojoj ispravi obeÊanja i obveza prema Hrvats-kom Kraljevstvu, obeÊao da Êe za obranu samostana topuske opatije iz svojih kraljevskih prihoda plaÊati troπak za 50 posadnih vojnika, koji bi odræavali stalne straæe u napuπtenom topuskom samostanu.

Koliko su bile vrijedne te samostanske utvrde svjedoËi i Ëinjenica da se upravo u njemu viπe puta sastalo hrvatsko plemstvo na sluæbenim saborskim vijeÊanjima. Tako je tu bio odræan Hrvatski sabor 1530. godine, koji prvenstveno razmatra probleme obrane protiv turskih napada. Iz topuskoga samostana upuÊuje hrvatsko niæe plemstvo saborsku √adresu≈ kralju Ferdinandu i 1533. godine traæeÊi od kralja neku posebnu zaπtitu. U tom je samostanu svoje saborsko zasjedanje odræao dio onog hrvatskog plemstva koje je u sukobu s pro-tukraljem Ivanom Zapoljom stalo na stranu kralja Fer-dinanda. Godine 1535. godine opet zbor hrvatskoga plemstva odræan u topuskom samostanu πalje kralju neka svoja √povjerljiva pisma≈. Dakle, oËito je da je cijeli taj graevinski sklop samostana, crkve i zaπtitnih


GLAS 13

IZ SVEG GLASA

zidina i kula, u to doba, u protuturskim ratovima vrlo znaËajna utvrda koja je u obrani tih hrvatskih krajeva mogla imati veliko obrambeno znaËenje.

Meutim obrambene zidine i cijeli graevinski kom-pleks topuske opatije bilo je sve teæe odræavati u do-brom obrambenom stanju te uz to pokrivati i troπkove vojne posade koja je taj utvreni prostor trebala Ëuvati i braniti. Bilo je to sve teæe, jer su prihodi sa zemljiπnih posjeda nekadaπnje moÊne topuske opatije bili sve manji. Sve manje æitelja, koji u strahu pred turskim napadima bjeæe preko Kupe u sjeverne hrvatske kra-jeve, a i preko granica Hrvatskoga Kraljevstva, znaËilo je i sve manje radne snage, dakle i sve manje prihoda i manje potrebnih vojnika za obranu. Zbog toga dolazi do dugogodiπnjeg natezanja izmeu bana, Hrvatskoga sabora i zagrebaËkih biskupa koji nastoje jedni na dru-ge prebaciti teret odgovornosti za obranu topuskoga samostana. Zanimljiva je tako i jedna vijest iz 1563. godine po kojoj jedno kraljevsko povjerenstvo vrπi svo-jevrsnu inventuru obrambenih poloæaja na Banovini,

pa tu govori da su utvrde topuskog samostana joπ u dobrom stanju, ali da su samostan baπ toga ljeta dva-put napale neke turske pljaËkaπke vojske s namjerom da ga opljaËkaju i popale, dakle da je samostan sva-kodnevno u krajnjoj opasnosti. Povjerenstvo naglaπava da je samostan u posjedu zagrebaËkog biskupa koji je iz njega odnio u Zagreb sve πto je bilo vrednije, ali da biskup ne Ëini skoro niπta za njegovu obranu. Povjeren-stvo je zakljuËilo, da bi ovu veliku samostansku utvrdu trebalo ubuduÊe joπ bolje utvrditi i dræati u njoj stalan i veÊi broj, oko 200 konjanika, koji bi πtitili i samostan i njegovu okolicu. Dakako, teπko Êe biti naÊi potre-ban novac kojim bi bila plaËena obnova samostanskih utvrda i kojim bi se pokrivale plaÊe i ostali troπkovi odræavanja ovako velike stalne vojne posade. U sliËnoj su se naime situaciji nalazile i sve druge obrambene utvrde, pa i one koje su na podruËju izmeu Une i Kupe pripadale ZagrebaËkoj crkvi, biskupu i Kaptolu. Zbog toga Êe stare zidine samostana topuske opatije iduÊih desetljeÊa sve viπe graevinski propadati.


14 GLAS

IZ SVEG GLASAUtvrde topuskog samostana i KarlovacU tom vremenu traæenja svih naËina kako spasti os-tatke Hrvatskoga Kraljevstva od potpunoga uniπtenja i kako zaustaviti turska osvajanja na granicama austri-jskih nasljednih pokrajina Kranjske i ©tajerske, donese-no je mnogo velikih i vaænih obrambenih odluka plem-stva njemaËkih zemalja na Saboru u Brucku na Muri, u proljeÊe 1578. godine. Jedna od tih odluka bila je i zakljuËak da negdje u Hrvatskoj, pred vratima Kranjske, treba podiÊi jednu novu, veliku, renesansnu tvravu ∑ grad. Ostvarenjem te odluke nastaje nova tvrava grada Karlovca, buduÊi i danaπnji grad Karlovac.

Dakako da je i Hrvatski sabor o takvim odlukama na svoj naËin vodio raËuna. Zato je hrvatsko plemstvo na saborskom zasjedanju iste 1578. godine, odræanom u Varaædinu 22. prosinca, donijelo o toj odluci svoje miπljenje i uputilo je nadvojvodi Karlu i kralju Ferdinan-du ovakav svoj zakljulËak: √Kako je veÊ Vaπa Prejasnost odluËila da skoraπnjem Vaπem zamjeniku generalnom kapetanu Hrvatske krajine podigne sigurno mjesto pre-bivanja (rezidenciju) za obranu Hrvatskoga Kraljevstva radom naπih kmetova, staleæi i redovi Kraljevstva æeljeli bi ponizno obavijesttiti Vaπu Prejasnost, da postoji u prekokupskim krajevima Hrvatske jedno mjesto vrlo dobro utvreno, utvrda naime Topusko, unutar Ëijih zidina ima dovoljno prostora, gdje bi se gospodin ka-petan, s dosta velikim brojem konjanika za obranu tih krajeva, mogao vrlo udobno smjestiti, a kako ta ut-vrda nije daleko od rijeke Kupe, moglo bi se u do nje, tamo, uz neke straæe, lako dostavljati i æiveæ i sve drugo potrebito vojsci≈.

Ovim je prijedlogom Hrvatski sabor, prihvaÊajuÊi odluku o gradnji jedne nove suvremene tvrave na Kupi, htio postiÊi svoja dva strateπka cilja: rijeπiti se brige za obra-nu topuskoga samostana te istovremeno utvrivanjem i dovoenjem kraljevske vojske u tu prostranu utvrdu topuske opatije osigurati zaπtitu sisaËkoga Pokuplja i Turopolja, dakle bolje zaπtititi i glavni grad Hrvatskoga Kraljevstva, grad Zagreb. Meutim, u traæenju boljeg rjeπenja za svoju korist, hrvatsko plemstvo, nudeÊi kralju stare zidine cistercitske opatije u Topuskom, zanemarilo je obrambene potrebe i moguÊnosti jedne

nove renesansne tvrave, kakve stare zidine topus-koga samostana u novovjekom naËinu ratovanja nisu mogle pruæiti niti u strategiji voenja defenzivnog niti ofenzivnog voenja ratnih operacija. Zbog toga, ali isto tako i zbog jednakih interesa austrijskih staleæa, da takvom tvravom neposredno zaπtiti sigurnost granica pokrajine Kranjske i ostalih juænih austrijskih zema-lja, odabran je za tu novu tvravu poloæaj na sutoku Korane i Kupe pod starim gradom Dubovcem, dakle poloæaj i mjesto danaπnjega grada Karlovca.

BuduÊi da ovakvo rjeπenje za utvrde topuskoga samo-stana nije bilo prihvaÊeno, iduÊih se godina nastavlja natezanje izmeu hrvatskog bana i Sabora i zagrebaË-koga biskupa tko je obvezan dræati u toj utvrdi straæe i paziti da je ne bi Turci zauzeli. NaËelan je stav bio da je to obveza onoga, koji ima koristi od starih cis-tercitskih posjeda ove opatije, a to je nasljednik prava samostanskog opata, dakle tada zagrebaËki biskup. Takav je stav ban branio pred Hrvatskim saborom npr. i na saborskoj sjednici odræanoj u Zagrebu 25. veljaËe 1579. godine. No Hrvatski je sabor jednako nastojao obranu utvrda topuskog samostana prebaciti na kralja, posebno nakon πto je mjeseca srpnja 1579, gradnja te nove tvrave i zapoËela. Tako npr. Hrvatski sabor veÊ mjeseca svibnja 1579. godine moli kralja da √tu graniËnu, prekokupsku utvrdu Topusko, koja je veÊ u zubima turske gubice, primi milostivo pod plaπt svoje zaπtite... Toj naime utvrdi sada nedostaje kroviπte, ali bi i takva joπ uvijek, sada, bila dovoljno veliko i sigurno sjediπte zapovjedniku obrane i jednako velika zaπtita ovom Kraljevstvu...≈ Zanimljivo je da u ovom sabor-skom pismu Sabor nudi kralju s istom namjerom i staru feudalnu utvrdu SteniËnjak, ali i mjesto Kneju koje bi takoer mogla biti mjestom za izgradnju nove tvrave. Nakon πto svi takvi saborski prijedlozi nisu u strateπkim planovima srediπnjih kraljevskih i carskioh ureda bili niti ozbiljno razmatrani, poËinje vrijeme u kojem Êe Hrvartski sabor od kralja traæiti bar nekakvu pomoÊ za obranu utvrda topuskoga samostana. S druge strane Sabor i ban uvijek iznova napominju da neposrednu skrb za sigurnost samostanskih utvrda mora imati za-grebaËki biskup, pa ako mu za to nisu dovoljni prihodi opatijskih posjeda, neka mu se doznaËe u tu svrhu joπ neki prihodi s nekih posjeda sigurnijih, onih negdje


GLAS 15

IZ SVEG GLASAbliæe Zagrebu. Ne smije se ni u kojem sluËaju dogoditi da te utvrde osvoje Turci, pa da im onda one postanu uporiπte za napade na krajeve preko Kupe i na sam grad Zagreb.

Propadanje i nestanak graevina Topuske opatijeMeutim, zidine cistercitskoga samostana su bez ob-nove i odræavanja sve bræe propadale. Za troπkove ob-nove i odræavanja tako velikoga graevinskoga sklo-pa nije imalo novaca niti Hrvatsko Kraljevstvo, a niti carska blagajna. Ukupni troπkovi obrane slavonske i hrvatske granice tih su godina, zadnjih desetljeÊa 16. stoljeÊa, prelazili preko pola milijuna srebrenih forinti. Osim toga, i carska su povjerenstva i naËelan je stav Dvorskoga ratnog vijeÊa bio jasno viπe puta iznesen i Hrvatskom saboru i zagrebaËkom biskupu: naime, dok god biskup od posjeda topuske opatije ima nekih pri-hoda, duæan je o svojem troπku skrbiti se za obranu zidina topuske opatije!

BuduÊi pak da tu svoju obvezu zagrebaËki biskup nije nikako izvrπavao, veÊ je 1581. godine Hrvatski sabor iznio i prijedlog √konaËnoga≈ rjeπenja toga pitanja. U svojem odgovoru nadvojvodi Karlu od 25. travnja te godine najprije ga moli da pokuπa naÊi pomoÊ za utvrivanje i obranu samostanskih objekata i utvrda, a ako takve moguÊnosti nema, neka se bar potrudi, da te stare samostanske utvrde i zgrade dade poruπiti, a da se onda veÊe snage upotrijebe na utvrivanje ut-vrda u Hrastovici, Vinodolu i Gradcu. U svakom sluËaju, bolje je, da u Topuskom nemam nikakvih utvrda, nego li da padnu Turcima u ruke, pa da se onda oni u njoj utvrde sa svojom vojskom. U zapisu √memoriale reg-ni≈ zapisanom mjeseca svibnja Sabor joπ jednom tek naglaπava, da u utvrdama topuskog samostana nema nikakve obrane; nema ni najnuænije ratne opreme za obranu, ni puπaka, ni baruta i olova. Uvjerili su se u takvo stanje i carski poslanici koji su tih dana pregle-davali utvrde na novoj, posljednoj hrvatskoj obramben-oj crti, na rijeci Kupi. Iste godine, mjeseca srpnja, sliËne molbe upuÊuje Sabor i caru Rudolfu, s naglaskom da je Topusko u krajnjoj opasnosti, a da ni plemstvo niti ban

nemaju snage tako veliku utvrdu, od tolike strateπke vaænosti, niti odræavati ni svojom vojskom braniti.

Godine 1582. pojavio se joπ jedan prijedlog. Naime, nadvojvoda Ernest predloæio je Hrvatskom saboru i zagrebaËkom biskupu da bi vojne vlasti bile spremne preuzeti obranu zidina topuske opatije, pod uvjetom da biskup sve opatijske posjede predati na koriπtenje vojnoj upravi a koja bi povrh toga plaÊala biskupu godiπnju arendu od 200 talira. Ako biskup taj prijedlog odbije, neka se posavjetuje sa Saborom i neka se te utvrde u tom sluËaju slobodnom poruπe.

Takvi prijedlozi: √neka se ili obnovi ili neka se poruπi≈, ponavljaju se i iduÊih godina. No nije bilo novaca niti za obnovu niti pak za troπkove ruπenja. Topuske su zidine bile jednostavno prepuπtene tihom vremen-skom propadanju. ZagrebaËki se biskupi do kraja 16. stoljeÊa, posebno svaki novi koji dolazi na stolicu Za-grebaËke biskupije, trude da im u carskoj potvrdnici budu potvrena i stara prava topuskih opata, dakle i pravo uæivanja opatijskih posjeda. O starom se samo-stanu viπe niti ne govori.


16 GLAS

IZ SVEG GLASAU takvom stanju sve veÊe graevinske zapuπtenosti, utvrde i zgrade topuskoga samostana ne spominju se Ëak niti u brojnim ratnim izvjeπtajima, koji govore o ratovima koji se vode za osvajanje graniËnih utvrda na Kupi, u godinama izmeu 1591−1595. Nema niti neke posebno zabiljeæene vijesti da je neka turska vojska opsjedala i zauzela topusku utvrdu. Tada su, naime, sve turske vojne snage bile usmjerene na osvajanje si-saËkoga kaπtela, na proboj preko Turopolja do Zagreba. Nije to u turskoj strategiji ni bilo neko posebno vaæno pitanje. Nebranjene zidine nisu Turcima predstavljale nikakvu vojnu opasnost, pogotovo πto su ionako veÊ 1577. i 1578. sve utvrde izmeu Une i Kupe pale pod tursku kontrolu, a 1591. i 1592. i sve preostale bliæe Kupi ili na samoj rijeci Kupi. Nakon dovrπetka dugog protuturskog erata mirom sklopljenim na Æitvi 1606. godine, pa dalje, tijekom cijelog 17. stoljeÊa viπe se samostan cistercita i njegove utvrde, kao nekakve ut-vrde od strateπkog ili vojnog znaËenja, ne spominju. Ne spominju se niti saborski spisi niti pak krajiπki vojni izvjeπtaji. Tek nakon oslobodilaËkog rata koji zavrπava mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine te u go-dinama nakon toga, kada se utvruje nova graniËna crta prema Turskoj Carevini, poneki Êe vojni dokumenti spomenuti Topusko kao mjesto u kojem ili nedaleko kojega bi trebalo postaviti straæu u nekakvom drvenom graniËnom Ëardaku. I tada je Topusko prisutnije kao opatijski posjed zagrebaËkih biskupa. Zanimljiviji je tek zapis grofa Franje DeliπimunoviÊa, koji 1710. godine, opisujuÊi stanje Bansku krajinu, hvali uglavnom sebe, kako je sve πto tu ima dobroga njegova zasluga, ali da se tako nije ponaπao zagrebaËki biskup. On je s jedne strane prisiljavao Vlahe doseljene na njegove posjede da mu budu podreeni kao feudalnom gospodaru zem-lje, a s druge strane nije ispunio obvezu da o svo-jem troπku na tim svojim posjedima odræava graniËne straæe. Posebno mu pak zamjerava πto je obeÊao da Êe √onu ruπevnu crkvu topusku opet podiÊi i da Êe za sigurnost tamoπnjega naroda utvrditi stare zidine samostana i providjeti ih svim potrebitim za obranu....te buduÊi da niπta od tih obveza nije uradio, sada se tu dogaaju razne neprilike, lupeπki napadi, pljaËke i raznovrsne otimaËine i trajno uznemiravanje tamoπnjih æitelja...≈

Dakle, veÊ u prvim desetljeÊima graevinski kompleks nekadaπnjega cistercitskoga samostana i crkve posve je zapuπten. Bila je to i konaËna njegova sudbina. Za-nimljivo je tek da su zagrebaËki biskupi uspjeli kao zakoniti nasljednici feudalnih posjeda ZagrebaËke crkve odræati svoja posjedovna prava i utvrditi ih i nad tamo novonaseljenim narodom, vlasima pravoslavne vjere. To najljepπe potvruje i molba episkopa Danila Ljubotine koji 1736. dana 10. veljaËe piπe pismo i moli taπnjega biskupa Jurja Branjuga, da mu dozvoli pastoralni pos-jet svojih vjernika u Topuskom, uz obeÊanje, √da ih budemo uËiti i svitovati i na dobro Ëinjenje dobro na-govarati, kako budu mogli opstati u svakoj sluæbi i ver-nosti njih cesarske i kraljevske svitlosti i vaπega gos-podstva i u nikakove svitovne stvari, koje nisu naπe, ne budem se paËal....≈

Kako su konaËno propale, kako su razgraene i kako su nestale u novije vrijeme, veÊ stare i zapuπtene ru-πevine srednjovjekovnoga cistercitskoga samostana i njihove velebne crkve, to je veÊ tema istraæivanja su-vremene topuπËanske povijesti, a koja nije zadatak ovoga naπega osvrta na stariju njegovu povijest.

Milan Kruhek


GLAS 17

IZ SVEG GLASA

primjer spiljskog medvjeda u LukiniÊa peÊini. NeolitiËke nalaze oËekujemo u Hrvatskom Selu kraj Topuskog, gdje su prilikom rekognosciranja 1991. naeni, doduπe prob-lematiËni, predmeti koji to potkrepljuju. Nije iskljuËeno ni naseljavanje u neposrednoj blizini √vruÊih vrela≈.

Sigurno datirani tragovi ljudske djelatnosti potjeËu s prijelaza iz kamenog u metalno doba, oko 3 000 go-dina prije Krista. Osim toga, nije daleko ni lokalitet Lasinja po kojem je dobila ime jedna od najznaËajnijih eneolitiËkih kultura.

Rano i srednje bronËano doba slabo su istraæena razdo-blja. Kasno bronËano doba obiluje sluËajnim nalazima, pa tako i onima koji potjeËu iz samog Topuskog, bolje reËeno iz neposredne blizine nekadaπnje ljeËiliπne res-tauracije. Od toga doba (oko 1 000 god. pr. Krista) moæemo pratiti gotovo neprekinuti kontinuitet æivljenja oko topliËkih termalnih izvora.

Za starije æeljezno doba, odnosno razdoblje razvijene ilirske kulture, posebno su znaËajni rezultati postignuti prilikom desetogodiπnjeg iskopavanja lokaliteta Turska Kosa, 3 km juæno od Topuskog. OtkriÊe, definiranje, paprema tome i predstavljanje posebnih kultnih mjesta, po znaËaju prelazi lokalne okvire. Na jednom od kultnih mjesta prikupljena je zbirka od gotovo 400 glinenih idola πto je jedinstven sluËaj u srednjoeuropskoj arheologiji.

OBNOVA MUZEJA U TOPUSKOM

Nekadaπnja ljeËiliπna restauracija u Topuskom, kasnije muzej ZAVNOH-a u vlasniπtvu Hrvatskog sabora, razore-na je na poËetku Domovinskog rata 1991. godine. Gradski muzej Karlovac

∑ po nazivu gradski, po djelatnosti regionalni ∑ zain-teresiran je za obnovu tog spomenika kulture. Ujedno predlaæemo i prenamjenu unutraπnjeg sadræaja, πto je i tema ovog Ëlanka.

Povijesni prikazTopusko je smjeπteno u srediπnjoj Hrvatskoj, juæno od in-dustrijskog trokuta koji Ëine Zagreb, Karlovac i Sisak. Zem-ljopisne koordinate Topuskog jesu: 45º 17’ 49’’ sjeverne geografske πirine, 15º 58’40’’ istoËne geografske duæine i 130 metara nadmorske visine. Najstarije geoloπke for-macije nalaze se u juænim predjelima Topuskog, a mezo-zoik i trijas na jugozapadu. Tercijarni sloj bliæe je samom mjestu. Termalna vrela kojim Topusko obiluje vjerojatno su posljednji ostaci tercijarne erupcije.

Paleontoloπki nalazi u samom mjestu i πiroj okolici nisu baπ mnogobrojni, ali su ipak dovoljni za oslikavanje dogaaja u tim davnim vremenima.

Istraæivanja paleolitika nisu joπ dala potvrde o prisutnos-ti fosilnog Ëovjeka. Iskopane su samo kosti æivotinja, na


18 GLAS

IZ SVEG GLASA


GLAS 19

IZ SVEG GLASAPrisutnost keltske kulture nesumnjivo je dokazana na-lazima predmeta na viπe lokaliteta, ali sama prisutnost Kelta joπ nije potvrena.

Razdoblje rimske dominacije vrlo je zanimljivo po brojnosti i reprezentativnosti nalaza. Naime, moæe se pretpostaviti da je Topusko, nakon Siska, najznaËajniji antiËki lokalitet srediπnje Hrvatske, a da su moguÊnosti predstavljanja in situ povoljnije nego u Sisku. Na mjes-tu Topuskog u antici je stajao visoko urbanizirani grad s luksuznim zgradama zagrijavanim termalnom vodom jedinstvenim sustavom hipokausta. Tu je i niz kamenih epigrafskih spomenika koji svjedoËe o πtovanju prastar-ih autohtonih, romaniziranih i rimskih boæanstava, te o tome da su se ovdje lijeËili rimski veterani. U termalnim izvorima naeni su novËiÊi bacani kao zavjetni darovi. Razvitak antiËkog grada i bogatstvo njegovih stanovni-ka i gostiju moæda najbolje oslikavaju nalazi krupnih jantarnih skulptura naenih u jednom grobu.

Zbog nedostatka nalaza Ëini se da je velika seoba na-roda zaobiπla ove krajeve, ali je vjerojatnije da je to posljedica nedostatka sustavnih istraæivanja. Malobro-jne, ali dragocjene starohrvatske nalaze 9. do 12. st. zasad poznajemo s lokaliteta Kiringrad i Nikolino brdo u Topuskom.

Razvijeni srednji vijek ostavio nam je niz ostataka koji svjedoËe o oæivljavanju gospodarstva i procvatu graevinske djelatnosti te ukljuËivanju u suvremene eu-ropske tokove. Najbolji su primjer ostaci proËelja crkve B. D. Marije u cistercitskoj opatiji iz 13. stoljeÊa. Neki autori topliËku opatiju smatraju najreprezentativnijim primjerom gotiËke arhitekture u Hrvatskoj.

Nesigurna vremena za turske opasnosti neizbjeæno dovode do stagnacije i zaustavljanja razvoja Topuskog i okolnih krajeva.

Slabljenjem Osmanlijskog carstva jaËa interes za ob-novom ljeËiliπta u Topuskom po najsuvremenijim naËe-lima. Glavni poticaj obnovi daje kralj Franjo II. pri-likom boravka u Topuskom sa suprugom Karolinom, 1818, a veÊ sredinom 19. st. Topusko postaje jedno od najpoznatijih turistiËkih mjesta Austro-Ugarskog Carstva. Dragocjen spomenik iz zlatnog doba Topuskog jest knjiga dojmova gostiju (kralj Franjo II. s kraljicom

Karolinom, Maksimilijan Vrhovec, Janko DraπkoviÊ, Jo-sip i Sofija JelaËiÊ, Petar PreradoviÊ, Ivan Trnski, IzidorKrπnjavi, Herman Bolle, Emilije Laszowski, Ljubo BabiÊ - Gjalski i mnogi drugi).

Izmeu dva svjetska rata Topusko uspijeva donekle zadræati reputaciju uvoenjem modernijih metoda li-jeËenja i velikom brigom o parkovima.

Za vrijeme antifaπistiËke borbe na Kordunu i Bani-ji zbilo se niz vaænih dogaaja, a za samo Topusko posebno je vaæna godina 1944. Tada tu borave mnoge poznate liËnosti hrvatskog pokreta otpora, rodoljubi i savezniËke misije. Najvaæniji dogaaji jesu 3. zasje-danje ZAVNOH-a i Kongres kulturnih radnika Hrvatske. Dogaaji u Topuskom vaæan su korak u uspostavljanju hrvatske dræavnosti.

Nakon Drugoga svjetskog rata u Topuskom se dosta gradi i otvaraju se nove gospodarske djelatnosti, a u isto vrijeme, zbog nepoπtivanja kulturno-povijesnog i prirodnog nasljea pri izradi urbanistiËkih planova, Topusko postaje obiËno provincijsko kupaliπte. I up-ravo je to razlog hitnom i πto boljem predstavljanju topliËkog nasljea kako bi obnova, u Domovinskom ratu jako razruπenog Topuskog, bila πto kvalitetnija.

Muzej u Topuskom trebao bi obuhvatiti i πiru okoli-cu, odnosno predjele izmeu Petrove i Zrinske gore, ali zbog boljeg uoËavanja vaænosti povijesnog mjesta Topuskog kroz dulje vrijeme, ovaj pregled zbivanja znatno je reduciran.


20 GLAS

IZ SVEG GLASA

Predstavljanje javnostiUpoznavanje javnosti s kulturno-povijesnim nasljeem topliËkog kraja bitan je element za uspjeh obnove muzeja i buduÊi razvoj mjesta. Pripremni radovi oko stalnog postava u Topuskom trebali bi rezultirati izloæ-bom koja bi obiπla veÊa srediπta prije gradnje muzeja u Topuskom.

Prilikom projektiranja obnove saborske zgrade valja voditi raËuna o namjeni objekta. Predlaæemo da se predvide podrumske prostorije (barem objekta) koje bi se koristile kao skloniπte i spremiπte materijala, za sanitarni Ëvor i eventualno u trgovaËke svrhe radi bolje revitalizacije objekta. Reprezentativni prostor prizemlja koristio bi se za muzejski postav od dræavnog znaËenja, sa zadræavanjem funkcije reprezentativne dvorane. Na tavanu bi bile radne prostorije i veliki izloæbeni pros-tor pogodan za razradu pojedinih tema vezanih za 20. stoljeÊe sa πireg podruËja.

Stalni postav bio bi podijeljen na nekoliko glavnih tema, i to prvih pet u nekadaπnjim sporednim prostori-jama (kuhinja, spremiπte, kancelarija) koje bi se mogle formirati u pet podjednakih prostorija, viπe ili manje fiziËki odijeljenih:

1. Geoloπko-paleontoloπka zbirka s posebnim na-glaskom na termalna vrela.

2. Pretpovijest s istaknutim postavom srediπta na Tur-skoj Kosi.

3. Antika s naglaskom na racionalno koriπtenje tople vode i pisane spomenike.

4. Srednji vijek i iznimne arhitektonske vrijednosti cis-tercitskog samostana.

5. Vojna krajina i ljeËiliπte Topusko s njegovim zname-nitim gostima.

Tako bi upoznavanjem posjetitelja s bogatom proπloπÊu doπli do prvog objaπnjenja zgrade kao spomenika kul-ture.

SveËanu salu, malu (koktel) salu i prijamnu (garderoba) prostoriju ne treba optereÊivati muzejskim postavom, veÊ bi te prostorije i dalje sluæile kao mjesto za sveËane prigode i kao kongresna dvorana. Vaænost dogaaja iz


GLAS 21

IZ SVEG GLASA

1944. naglasilo bi vraÊanje Pricine freske na zid, ali bi trebalo vidjeti i moguÊnost njena zaklanjanja u nekim prigodama.

Na tavanu bi se razradile ove teme:

6. AntifaπistiËka borba s naglaskom na ZAVNOH.

7. Novo doba s naglaskom na Domovinski rat.

Postav na tavanu zahtijeva, dakle, podosta ilustra-tivnog materijala kojim ne treba optereÊivati donji reprezentativni prostor. Prostorno, tavan omoguÊava i dopunu postava ili razradu tema koje Êe se parcijalno obraditi u glavnim poglavljima kao πto su ekologija i prirodna bogatstva s osvrtom na turistiËke perspe-ktive, u najnovijim razaranjima posebno jako stradale rimokatoliËke æupe ∑ sakralni spomenici i etnografsko blago, a u buduÊnosti i galerijski postav.

Uloga muzeja u revitalizaciji Ëitavog mjesta vrlo je vaæ-na, pogotovo kada se uzme u obzir turistiËka perspe-ktiva. Stoga treba voditi brigu da se muzej ne zatvori u svoje zidove. Tome pridonosi samo zadræavanje funk-cije sveËane dvorane i unoπenje ugostiteljske ponude

u objekt, ali i sam postav moæe pomoÊi. Na primjer, prvih pet tema mogu se dopuniti maketama koje bi podsjetile πetaËa po Topuskom πto se tu sve dogaalo. Zatim vizualna veza i dislokacija postava. AntiËka zbirka, na primjer, dolazi u prostor gdje je nekada bio sporedni ulaz u zgradu, a tu bi se mogao postaviti lapi-darij koji bi se vidio i iz muzeja i iz glavnog topliËkog hotela i trga ispred njega. Uostalom, tu su prvobitno bile pomoÊne zgrade tako da eventualne nadstreπnice lapidarija ne bi smetale. VeÊ su austrougarski ravnatelji ljeËiliπta postavljali u parkove kopije antiËkih spome-nika, a sam car Franjo II, naloæio je da se veÊa briga posveti oËuvanju cistercitske opatije, koja takoer nije daleko. Od sjevernog ugla saborske zgrade nekada je πirokim stubama bio ureen prilaz Nikolinu brdu (pret-povijesna, kasnoantiËka, srednjovjekovna gradina) √gdje se sa strane ljeËiliπne uprave nastojalo, da pogle-dom na poloæitost i duljinu putova te smjeπtanje klupa dou do izraæaja praktiËne metode terenskog lijeËenja po dru. Josipu Örtelu“ (Leipzig, 1886). Danas je Ëud-nim arhitektonskim rjeπenjem taj prilaz uniπten. Oko, danas nepostojeÊih, Bistrih kupki iza Nikolinog brda mnogobrojni su ostaci antiËkog grada i postoji mo-


22 GLAS

IZ SVEG GLASAguÊnost ureenja arheoloπkog parka. Ovdje su 1990. poËela sustavna arheoloπka iskopavanja u organizaciji Arheoloπkog zavoda Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu i Gradskog muzeja u Karlovcu.

Ovdje svakako treba naglasiti da postoji i niz drugih detalja i da treba izvidjeti moguÊnost potpune revi-talizacije Topuskog, pa tako i obnove Blatnih kupki u starom stilu u Ëijem je sklopu bila i restauracija, danas saborska zgrada.

* * *

Tako se od prvobitne ideje o obnovi muzeja u Topuskom doπlo do putokaza revitalizacije cijelog mjesta. Umjesto

zakljuËka, bit Êu slobodan predloæiti da Topusko bude simbol obnove poruπene Hrvatske, i to iz sljedeÊih ra-zloga: pretrpjelo je velika razaranja u Domovinskom ratu, a pored toga, rijetko je tako malo mjesto za koje se veæe toliko znaËajnih dogaaja i koje Ëuva toliko dragocjenih tragova hrvatske proπlosti. Dakle, sasvim je moguÊe vrlo brzo postiÊi znaËajne rezultate, a nije iskljuËena niti moguÊnost da se za taj poduhvat zain-teresira domaÊa i strana ljeËiliπno-turistiËka privreda. Vratimo Topusko tamo gdje oduvijek pripada!

Lazo »uËkoviÊ


GLAS 23

IZ SVEG GLASAPREZENTACIJA, IZLOÆBE, PUBLIKACIJE

RATNICI NA RAZME–U ISTOKA I ZAPADA

Starije æeljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj

Izloæba “Ratnici na razmeu Istoka i Zapada” ∑ Starije æeljezno doba u kontinentalnoj Hrvats-koj, paænje je vrijedan pothvat Arheoloπkog muzeja u Zagrebu, nastao u suradnji s Grads-kim muzejom u Varaædinu, Muzejom Slavonije

u Osijeku, Gradskim muzejom Karlovac i Muzejom gra-da Zagreba. Za izloæbu je odabrano, i do sada po prvi puta zajedno prezentirano, viπe od osamsto izloæaka prikupljenih iz brojnih muzeja i muzejskih zbirki s po-druËja kontinentalne Hrvatske. Grau su odabrali autori izloæbene koncepcije: Dubravka Balen - LetuniÊ, Lazo »uËkoviÊ, Marina ©imek, Jasna ©imiÊ i Æelimir ©koberne, koji su ujedno i autori tekstova tiskanih u opseænom katalogu, dok je za likovnu koncepciju izloæbe zasluæna dipl. ing. arh. Renata Waldgoni.

Biranim predmetima, poglavito predmetima sva-kodnevne uporabe, metalnim dijelovima noπnje, na-kitom i, prije svega, opremom ratnika æeljelo se re-gistrirati i objasniti pojave koje su zahvatile podruËja kontinentalne Hrvatske u razdoblju koje se zbog πirenja metalurgije æeljeza i njegove sve ËeπÊe primjene naziva æeljeznim dobom. ZaËeci mu seæu u 8. stoljeÊe prije Krista kad se lako prohodnom Panonijom, s istoËnih, pontsko-kavkaskih i donjepodunavskih prostora, sve uËestalije πire nova tehnoloπka dostignuÊa u proizvod-nji razliËitih predmeta, posebice opreme za sprezanje jahaÊih konja i, sukladno tomu, nov naËin ratovanja. Promjene su nastale i u druπtvenim odnosima, jer su uspon rudarstva, a u skladu s tim i sve intenzivnija proizvodnja æeljeznih predmeta, stvarali sve veÊa


24 GLAS

IZ SVEG GLASA

druπtvena raslojavanja i izdvajanja vladajuÊeg sloja s istaknutom ulogom ratnika konjanika. Njihova moÊ i bogatstvo zrcale se u bogatoj opremljenosti grobova s prilozima oruæja, konjaniËkih i konjskih rekvizita, na-kita i keramiËkog posua. Prodor Kelta u 3. stoljeÊu prije Krista, ratnika sa zapada, kojima je pradomovina bila oko gornjih tokova rijeka Rone, Rajne i Dunava, dogaaj je kojim se oznaËava kraj starije ili halπtatske faze æeljeznoga doba. U tim vremenskim okvirima, na prostorima kontinentalne Hrvatske arheoloπki se moæe pratiti povijest pet do sada definiranih kulturnihgrupa: Dalj, Martijanec-Kaptol, Budinjak, Kolapijana i Japoda. Prve tri kulturne grupe imenovane su prema najznaËajnijim nalaziπtima: Dalju u istoËnoj i Kaptolu u srediπnjoj Slavoniji, Martijancu u zapadnoj Podravini i Budinjaku na Æumberku, a za Kolapijane, nastanjene oko srednjeg toka rijeke Kupe i Japode s podruËja Like, ogulinsko-plaπËanske udoline, a djelomice Gorskog ko-tara i Korduna, saznajemo iz antiËkih pisanih izvora. Premda su ove grupe istodobne i prostorno bliske, ipak se razlikuju raznolikoπÊu i osebujnoπÊu ne samo materijalne, veÊ i duhovne kulture. U velikoj mjeri one su uvjetovane zemljopisnim poloæajem, odnosno

udaljenoπÊu od centara novih zbivanja, rudnim resur-sima, ali i spremnoπÊu starosjedilaËkih zajednica za prihvaÊanje novonastalih promjena. Ta je razlika na izloæbi naglaπena izborom atraktivne arheoloπke grae, poglavito ratniËke opreme, koja, osim struËno-znan-stvene, ima i izuzetno visoku oblikovnu i tehnoloπku razinu, usporedivu s najvrednijim istodobnim nalazima iz karpatskog Podunavlja, sjeverozapadnog Balkana i alpskog podruËja - nadomak grËke, italske i etrurske civilizacije.

Dugovjeku grupu Dalj (10 ∑ 3. st. pr. Kr.) koja tijekom Ëitava trajanja njeguje ritual æarnoga pokopa i tradi-cionalnu materijalnu kulturu, najbolje ilustrira njezina keramiËka produkcija. Odlikuje se, naime, kvalitetom i visokom estetskom razinom, zamjetljivom na paru askosa (vrËevi za piÊe) s pripadajuÊim πalicama iz groba uglednika naenog u Dalju, eponimnom loka-litetu ove grupe, kao i keramici iz velike nekropole u Vukovaru, Lijevoj bari. Osim autohtonih, u daljskoj se kulturnoj grupi uoËavaju i predmeti iz drugih sre-dina: keramika ukraπena basarabi stilom (nazvana po lokalitetu Basarabi u Rumunjskoj), konjska i ratniËka

PREZENTACIJA, IZLOÆBE, PUBLIKACIJE


GLAS 25

IZ SVEG GLASAoprema istoËnih, traËko-kimerijskih obiljeæja, nakit iz jugoistoËno-alpskog i balkanskog prostora s kojeg je pristizala razliËita roba u rasponu od skromnih balkan-skih ukrasa do nakita iz plemenitih materijala raenih po uzoru na grËke oblike i tehnike izradbe, pa sve do ranolatenskog, keltskog stila, pristiglog iz radionica za-padne Maarske.

Grupa Martijanec-Kaptol (8 - 6. st. pr. Kr.) pojedine je oblike, tehnike i motive ukraπavanja posuda, kao i ri tual æarnoga pokopa, baπtinila od kasnobronËanodobne kulture polja sa æarama, ali svoje umrle pokapa u gro-bovima pod humkama (tumuli). Neki od tih humaka izd-vajaju se golemim dimenzijama, pa se mogu smatrati “kneæevskim”. NajveÊi od njih jest tumul Gomila kod sela Jalæabet, danaπnjeg promjera 75 m i visine 8 m, te uz obliænji martijaneËki tumul, tzv. Gamulu, pripada najveÊim grobnim humcima srednje Europe. Bogata op-rema ratniËkih grobova odaje druπtvenu strukturu ove kulturne grupe u kojoj dominira vladajuÊi sloj knezova ∑ ratnika. Njihova oprema i prestiæna dobra dobavljani su iz razliËitih centara: kacige, knemide, prsne ploËe, koplja i bojne sjekire grËkoga, italskoga ili jugoistoËno-alpskoga su podrijetla, a luksuzna oprema za konje - traËko-kimerijskoga stila. Prepoznatljivom je Ëini i keramika sjajnih crnih (grafitiranih) i crvenih stijenki,ukraπenih æljebljenjem, æigosanjem ili plastiËno ob-likovanim glavama bovida (lokalitet Kaptol), te orna-mentikom izvedenom crnom bojom (lokalitet GoriËan) ili naljepcima od kositra u obliku meandra (lokalitet Martijanec). Æivot i djelatnost u naseljima ove kulturne grupe predstavljeni su predmetima iz bogate metalurπke radionice naene u naselju Sv. Petar Ludbreπki, meu kojima dominiraju kalupi od gline i kamena za lijevanje koplja, sjekira ili noæeva. Najnovije definirana kulturnapojava jest Grupa Budinjak (8 ∑ 6. st. pr. Kr.). Stoga je prezentirana nalazima iz grobova velike eponimne nekropole na BudinjaËkom polju, gdje je registriran 141 grobni humak (tumul). To je polje po svoj prilici sveto mjesto (campus sacer) na kojem su sahranjivani pri-padnici ove, prostorno relativno male kulturne grupe. Bogatstvom nalaza, poglavito oruæja te konjske i kon-janiËke opreme, izdvajaju se grobovi ratnika-konjanika. Meu opremom najmarkantnije su kacige, jedinstvene i oblikom i naËinom izradbe. Na prostoru uz rijeku Kupu



26 GLAS

IZ SVEG GLASA

(antiËki Colapis) evidentirani su materijalni ostaci izd-vojene kulturne grupe, kasnije pripisane Kopapijanima (11 - 1. st. pr. Kr.). Prepoznatljivom je Ëine mnogobrojne glinene figure otkrivene u jednom od njihovih svetiπtaotkrivenog u Turskoj Kosi nedaleko Topuskog. Meu njima se istiËu zavjetne glinene figurice konja s ja-haËima koji su postali i svojevrsnim zaπtitnim znakom Ëitave izloæbe. Iz bogate ostavπtine Japoda (11 ∑ 1. st. pr. Kr.) odabrana su jedinstvena pokrivala za glavu ∑ razliËite kape i oglavlja izraena od bronËanog lima te ukrasi od jantara i staklene paste koji su bili nezaobila-zan detalj njihove slikovite noπnje. Kod odabira ukrasa i funkcionalnih dijelova muπke noπnje (fibule, kopËe zapojas) prednost je dana predmetima ukraπenim prika-zima ratnika. Mada su Japodi bili vrsni ratnici, o Ëemu svjedoËi njihova tisuÊljetna prisutnost na istom, rela-tivno velikom prostoru, a kasnije i antiËki pisani izvori, o njihovom oruæju ima relativno malo podataka. Naime, u to vrijeme Japodi nisu prilagali oruæje u muπke grob-ove, a taj duboko uvrijeæen obiËaj bio je povezan uz njihov kult mrtvih.

Valja naglasiti da je likovna i prostorna koncep-cija izloæbe, suvremenim i estetski vrlo odmjerenim rjeπenjima dodatno apostrofirala ljepotu i znaËaj izloæa-ka i u svakom je pogledu bila prilagoena potrebama πto ih je diktirala sama arheoloπka graa.

Izloæba je bila prikazana u Zagrebu i Osijeku, a slijedi njezina prezentacija u Varaædinu, no glavni je motiv ipak bio njeno ukljuËenje u programe meudræavne kulturne razmjene. PopraÊena je stoga opseænim tro-jeziËnim katalogom (na hrvatskom, engleskom i nje-maËkom) koji Êe, nadamo se, biti dragocjen izvor podataka o kulturama i promjenama koje su tijekom starije (halπtatske) faze æeljeznoga doba zahvatile kon-tinentalne dijelove Hrvatske.

Dubravka Balen - LetuniÊ, Arheoloπki muzej u Zagrebu Foto: Damir Nehyba



GLAS 27

GLASNO I JASNO

IZ FUNDUSA GMK

Suvenir iz kupki Topuskooko 1920.

retuπirana fotografija, sedefne inkrustacije, kartonska pozadina,ispred oslikano staklo

Tekst: √Pozdrav iz Kupkah Topusko, Hrvatska ∑ LjeËiliπna restaura-cija≈

30,8 x 13,8 cm

Poklon Nikole Dragara, Karlovac, 16. 9. 1983. Suvenir pripadao kar-lovaËkoj obitelji Fogina - NikoliÊ.

Knjiga ulaza: 100/1983.

Panorama Topuskog Topusko, 18. 6. 1840.

olovka na papiru

41,4 x 19,4 cm

Dar Gradskog muzeja Vukovar (spis 528/57)

AKVIZICIJE


28 GLAS

GLASNO I JASNO

NOVE AKVIZICIJE

AKVIZICIJE

Johann Eisinger, Nacrt zdenca u Topuskompapir, crteæ olovka, pismo tuπ

42,5 x 26,6 cm

Signatura: Eisinger, Zagreb, svibanj 1858.

Otkupljeno 2. 6. 2004, ugovor br. 85/3-2004.

Johann Eisinger, Nacrt detalja dvostrukih glavnih vrata, blatne kupke u Topuskompapir, tuπ

50 x 35,5 cm

Signatura: Eisinger, Topusko, lipanj 1858.


Johann Eisinger, Nacrt detalja friza za Hrvatske blatne toplice u Topuskompapir, tuπ

38 x 24 cm

Signatura: Eisinger, Zagreb, sijeËanj 1859.



GLAS 29

GLASNO I JASNOISTRAÆIVANJA

BELAJSKE POLJICE

Prilikom oranja zemlje u Belajskim polji-cama u blizini rijeke Korane naiπlo se na rimski grob. Grobna konstrukcija je bila sloæena od velikih tesanih kamenih blokova od kamena pjeπËenjaka. Prema

nekim detaljima moæe se zakljuËiti da su blokovi pri-marno imali neku drugu namjenu, a da su kod ovog groba naπli drugu namjenu. U tako sloæenom grobnom sanduku pronaen je skelet pokojnika bez grobnih priloga.

Kameni blokovi su, najvjerojatnije, dopremljeni iz To-puskog. Svakako je zanimljiva veza s relativno udalje-nim antiËkim srediπtem u Topuskom jer otvara novi pogled na razmatranje problema mreæe rimskih cesta.


30 GLAS

GLASNO I JASNO

ObiljeæavajuÊi 100. godiπnjicu smrti karlovaËkog slikara i puπkara Jakova ©aπela, Gradski muzej Karlovac priredio je povodom Dana Gradskog muzeja Karlovac predstavljanje pretiska i pri-

jevoda njegovog putopisa „Bilder aus dem Oriente aufgenommen während einer Reise nach Aegypten, Nubien, Sudan in den Jahren 1853. und 1854” („Slike s Orijenta nastale tijekom jednog putovanja u Egipat, Nubiju i Sudan tijekom 1853. i 1854. godine”) gdje je sudjelovao u katoliËkoj misiji Ignacija Knoblechera. Svoja iskustva s te misije opisao je deset godina kas-nije u rukopisnoj knjizi na njemaËkom te ih popratio sa 34 kolorirana crteæa razliËitih prizora iz Afrike i nje-govim autoportretom.

Knjiga kojom je Gradski muzej Karlovac zapoËeo projekt √Jakov ©aπel ∑ slikar i puπkar≈ je dvojeziËna, njemaËko-hrvatska, i uz sam ©aπelov tekst (predgovora s povijesnim podacima o misiji, autorovim razlozima za prikljuËivanje misiji te Ëetiri dijela od kojih je svaki podijeljen u nekoliko poglavlja i kronoloπki prati putovanje) popraÊena je i predgovorom jednog od recenzenata, dr. sci. Reinharda Henkela s Geografskog instituta SveuËiliπta u Heidelbergu i Geografskog instituta SveuËiliπta u Zagrebu (drugi recenzent je prof. Igor UraniÊ iz Arheoloπkog muzeja u Zagrebu), tekstovima mr. sc. Sande KoËevar, koja je ujedno i urednica izdanja, o biografskim podacima Jakova ©aπela i o samom putopisu te prof. Antonije Druæak o zapaæanjima uz putopisne ilustracije. Za lakπe snalaæenje knjigu prati i karta putovanja, usporedni popis zemljopisnih naziva koje je koristio ©aπel i onih koji su danas u upotrebi, skraÊenica, mjera te kazalo vlastitih i zemljopisnih imena. Prijevod potpisuju prof.


JAKOV ©A©EL ∑ SLIKAR I PU©KAR


GLAS 31

GLASNO I JASNO

PriËaonica na temu √Slika s Orijenta≈ za uËenike O© Dragojle Jar-neviÊ, 18. 2. 2005.

Irena SmolËec i prof. Jasna Hiæar - ©krlec, a likovno oblikovanje Saπa StubiËar. Tiskana je u nakladi od 300 primjeraka.

Projekt je nastavljen i tijekom 2004. godine, ujedno obiljeæavajuÊi i 100. godiπnjicu postojanja Gradskog muzeja Karlovac. Tada je na tavanu Gradskog muzeja otvorena izloæba o Jakovu ©aπelu autorice mr. sc. Sande KoËevar i suradnika kustosa Gradskog muzeja Karlovac, prof. Igora Ëuliga i prof. Antonije ©krtiÊ.

Kao ugledni puπkar, graver i slikar koji je u Karlovcu proveo gotovo 50 godina, Jakov ©aπel ostavio je traga u druπtvenom i kulturnom æivotu grada. Bio je jedan od inicijatora i organizatora KarlovaËke obrtne izloæbe 1884. godine. Uz proizvodnju lovaËkih puπaka speci-jalnost mu je bila i dorada vojniËkih karabina, sistema Winchester M-1860, koje je svojim bogatim gravurama na metalu i rezbarijama na drvetu pretvarao u mala umjetniËka djela. Bavio se pozlaÊivanjem okvira za og-ledala i slike. Istaknuo se i kao samouki slikar, Ëija je zasigurno najpoznatija i najreproduciranija slika pano-rama grada Karlovca. No, isto tako je slikao za kato-liËke i pravoslavne crkve te izraivao nacrte za crkveni namjeπtaj i grobne spomenike.

Izloæba je predstavila svu πirinu njegovih interesa tako da se kroz to nametnulo i samo oblikovanje iz-loæbe (Projektni biro 2A d.o.o.), pozivnice i deplijana ∑ ©aπelov autoportret iz putopisa izlomljen u dijelove

slagarice, dok je njegovo afriËko iskustvo predstavljeno uprizorenjem πatora s putovanja unutar kojeg su bili smjeπteni crteæi iz putopisa. NajveÊi dio izloæbe saËinja-vale su upravo njegove slike koje su bile predstavljene po temama. Predmeti za izloæbu bili su ne samo iz fundusa Gradskog muzeja Karlovac, veÊ i iz Dolenjskog muzeja Novo mesto, Hrvatskog povijesnog muzeja iz Zagreba, Dijecezanskog muzeja iz Zagreba, Gradskog poglavarstva grada Karlovca, crkava iz karlovaËke okolice i privatnog vlasniπtva.

Izloæba je bila otvorena dva mjeseca, a u planu je i izdavanje kataloga.

Sanda KoËevar



32 GLAS

GLASNO I JASNO

Gradski muzej Karlovac je poËetkom 2003. godine, u sklopu projekta „Srijedom u Galeriju!“, drugu sezonu za redom, svake srijede, organizirao niz predavanja naπih uvaæenih struËnjaka s podruËja povijesti, povijesti umjetnosti, sociologije, muzeologije i sl. Radi tehniËkih razloga publici smo ostali duæni dva predavanja koja smo zahvaljujuÊi ljubaznosti predavaËa: Tomislavu ©oli i Nadi Vrkljan-KriæiÊ, uspjeli realizirati do kraja godine.

Antonija ©krtiÊ

SRIJEDOM U GALERIJU!

Galerija „Vjekoslav Karas“, studeni 2003.

Tomislav ©ola: Moæe li baπtina dati posao i pridonijeti blagostanju?

Nada Vrkljan KriæiÊ: Umjetnost izvan normi − Ëudesni svjetovi marginalaca

PREZENTACIJA, IZLOÆBE, PUBLIKACIJE PREZENTACIJA, IZLOÆBE, PUBLIKACIJE

IstoËno proËelje: Tri diva, Kula Barbarstva, Izvor æivota; danaπnje stanje, snimio: Clovis Prévost


GLAS 33

GLASNO I JASNO

Ivan AndrijaniÊ (r. 1974) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1998. go-dine, u klasi prof. Vasilija Josipa Jordana. KarlovËanima se predstavio slikama nastalim za vrijeme i na-kon zavrπetka studija. U predgovoru izloæbi istaknuo je da njegovo poimanje slikarstva ne sugerira neki novi ili bolji pristup umjetniËkom djelu niti traæi povratak slavnoj proπlosti, veÊ podrazumijeva pristup umjetniËkom djelu liπen potrebe za inovacijom ili izvorno neumjetniËke potrebe za angaæmanom.

Antonija ©krtiÊ

IVAN ANDRIJANI∆

Galerija √Vjekoslav Karas≈, svibanj 2003. godine



34 GLAS

GLASNO I JASNO

Zbirka galerijskog odjela Gradskog muzeja Karlovac broji 889 inventarnih jedinica. Radi nedostatka adekvatnog prostora, stalna izloæba odabranih radova iz zbirke nije moguÊa, a taj nedostatak u kultur-

noj ponudi grada Gradski muzej Karlovac nadomjeπta prireivanjem retrospektivnih izloæbi u kojima djela um-jetnika, koji su dionici karlovaËke umjetniËke baπtine, kontekstualiziramo unutar njihovog cjelovitog umjet-niËkog razvoja. Niz kvalitetnih retrospektivnih izloæbi odræanih u novije vrijeme zapoËeo je bivπi kustos Galeri-je √Vjekoslav Karas≈ Nikola Albaneæe struËno obradivπi opuse Blaæa ∆uka (1996), Krune ZubËiÊa (1996), Viπnje ErcegoviÊ (1999), Ljudevita ©estiÊa (2000) i Vjekoslava Karasa (2001). Ovim dosljednim, kontinuiranim napori-ma u osvjetljavanju karlovaËke dionice unutar nacio- nalne povijesti umjetnosti, nakon dvogodiπnjih pripre-ma, pridruæila se i retrospektivna izloæba slika, crteæa i grafika Josipa Resteka koju je Gradski muzej Karlovac,slijedom okolnosti, priredio, struËno, i organizacijski suraujuÊi s Galerijom „KloviÊevi dvori“ iz Zagreba.

Retrospektivni pogled na opus Josipa Resteka svjedoËi o njegovoj izuzetnoj svestranosti. Ovaj slikar, crtaË, grafiËar, povjesniËar umjetnosti, likovni pedagog i res-taurator znao je usaeni iskonski kreativni æar obuzdati mjerom duha vremena te u sretnom spoju osobnog iskustva i univerzalnih, humanistiËkih teænji ostvariti umjetniËka djela snaæne individualne poetike. Vizualno mu je pak polaziπte Ëvrsto usidreno u pejsaæu rodnog jaskanskog kraja i noπnjama i fizionomijama njegovih

teæaka. Sve dublje razumijevanje same biti spomenute motivike rezultiralo je, od πezdesetih godina nadalje, Restekovim otisnuÊem u svijet asocijativno- apstraktne izraæajnosti. Izoliranjem, ritmiËkim opetovanjem, li-neariziranjem nizova bregovitih polja, sunËanog diska i maglica opredmeÊuje stvarnost proæivljenu u intimi vlastite duπe. S jedne strane grafizam i izoliranost el-ementa vode ga kratkoj, ritmiËnoj formi kojom otkriva mikro i makro dimenziju stvarnosti, dok s druge strane stoje velika platna sjetnog, oporog ozraËja definiranahorizontalom obzora.

Josip Restek je od 1943. do 1948. godine na karlo-vaËkoj Gimnaziji poduËavao risanju i modeliranju, Ëime ulazi u krug slikara koji su u Karlovac stizali iz raznih krajeva Hrvatske te radeÊi na Gimanziji stvorili karlo-vaËku slikarsku baπtinu prve polovice XX. stoljeÊa.

Radi specifiËnosti izloæbenog prostora i ograniËenihtehniËkih moguÊnosti, karlovaËki postav izloæbe suæen je na treÊinu ukupnog broja umjetnina odabranih za retrospektivnu prezentaciju Restekovog opusa. Usprkos Ëinjenici da je rijeË o izloæbi autora izraæene osobne umjetniËke poetike koja se oËituje veÊ u najranijim ra-dovima, radi centralne raπËlanjenosti izloæbenog pro-stora autori likovnog postava su donekle zanemarili kronoloπki slijed izloæenih djela te tako dobili reprezen-tativne sadræajne grupe smjeπtene u pojedinim niπama, a na istacima njihove poveznice u likovno-vizualnom smislu. GrafiËki listovi su izloæeni u unutarnjem oboduizloæbenog prostora.


JOSIP RESTEK (1915 - 1987): SLIKE, CRTEÆI, GARFIKE

Galerija „Vjekoslav Karas“, svibanj − srpanj 2003. Galerija „KloviÊevi dvori“, Zagreb, listopad − studeni 2003.


GLAS 35

GLASNO I JASNO

Izloæba je popraÊena bogato ilustriranim i struË-no obraenim katalogom koji je uredila Biserka Rauter-PlanËiÊ. Uz uvodnik urednice kataloga, popratne tekstove su napisale povjesniËare umjetnosti : Marina BariËeviÊ i Antonija Druæak, fotografije su izradili : Luka Mjeda i Goran Vra-niÊ, a za oblikovanje bio je zaduæen HIT ART d.o.o. iz Zagreba. Autori likovnog postava u Karlovcu su voditelj Galerije √Vjekoslav Karas≈, Daniel Butala i kustosica Galerije √Vjekoslav Karas≈, Antonija Druæak.

Antonija ©krtiÊ


Josip Restek: Stablo æivota, 1973, linorez, 62,2 x 46, 7 cm


36 GLAS

GLASNO I JASNO

VeÊ sedam godina, povodom obiljeæa-vanja Dana grada Karlovca, Gradski muzej Karlovac organizira izloæbenu manifestaciju pod nazivnom KarlovaËki likovni susreti. KarlovaËki likovni susreti

2003, oËekivanjima usprkos, sa sobom donose bitnu promjenu koja se sasvim sigurno najjasnije oËituje u Ëinjenici da je Gradski muzej Karlovac na sudjelovanje, uz karlovaËke likovne i multimedijalne umjetnike, poz-vao i varaædinske, okupljene oko Hrvatskog druπtva


KARLOVA»KI LIKOVNI SUSRETI 2003: U GOSTIMA... HDLU VARAÆDIN

Galerija „Vjekoslav Karas“, srpanj − kolovoz 2003.

Ivana Maradin: Igra staklenim perlama, 2003. kombinirana tehnika, 220 x 220 cm

likovnih umjetnika Varaædin. S obzirom na svrhu koju Gradski muzej Karlovac pripisuje KarlovaËkim likovnim susretima (proklamiranu joπ u studenom 2002. godine u Pravilniku KarlovaËkih likovnih susreta, a za 2003. go-dinu objavljenom u Glasu Gradskog muzeja Karlovac), a koja se sastoji u predstavljanju recentnog likovnog i multimedijalnog stvaralaπtva, tj. likovnih scena grada Karlovca i gostujuÊeg grada ili regije te popunjavanju fundusa galerijskog odjela GMK recentnim i visoko kvalitetnim umjetniËkim ostvarenjima, sudjelovanje


GLAS 37

GLASNO I JASNO

varaædinskih uz karlovaËke likovne umjetnike, viπe je nego opravdano. Naime, veÊ godinama ova izloæba kod karlovaËkih likovnih i multimedijalnih umjetnika potiËe lokal-patriotsku inerciju prema kojoj je sve u geslu √Vaæno je sudjelovati!≈. Gradski muzej Karlovac reorganizacijom izloæbe i realizacijom nagradnih otkupa nastoji promijeniti spomenutu negativnu percepciju te u perspektivi dobiti kvalitetnu smotru relevantnih stva-ralaËkih dostignuÊa koja, iako nikla unutar lokalnog miljea, moæe suvereno predstavljati i umjetnika i Grad-ski muzej Karlovac i Grad Karlovac u πirem, a to znaËi i nacionalnom i svjetskom kontekstu.

Æiri je ove godine radio u sastavu: Enes Quien, Ksenija Kipke - Horvat i Antonija Druæak te je izmeu 58 prijav-ljenih autora s ukupno 146 djela, za izlaganje odabrao 20 autora i 40 djela. Otkupna nagrada dodijeljena je Gordani KovaËiÊ - MacoliÊ, Draæen TrogrliÊ je nagraen izloæbom u organizaciji Gradskog muzeja Karlovac ti-jekom 2004. godine, a posebno su pohvaljeni Ivana Maradin i Ivan Mesek.

Antonija ©krtiÊ


Ivan Mesek: Fasade - Display, urbana intervencija, instalacija


38 GLAS

GLASNO I JASNO

Zvonimir Gerber se na KarlovaËkim li-kovnim susretima 2002. godine pred-stavio digitalno snimljenim i raËunalno obraenim fotografijama dojmljive maπ-tovitosti i snaænog autorskog peËata te

ga je struËni æiri KarlovaËkih likovnih susreta 2002. u sastavu: Stanko ©poljariÊ, Æeljko Marciuπ i Antonija Druæak nagradio samostalnim izloæbenim predstav-ljanjem u Galeriji √Vjekoslav Karas≈ tijekom 2003. go-dine..

Slike objedinjene u autorsku koncepciju pod nazivom Srce kaosa samo su kap u nepreglednom moru mo-guÊnosti koje omoguÊava rukovanje suvremenom raËu-nalnom tehnologijom. Pritom, za Zvonimira Gerbera ru-kovanje raËunalom i njegovim moguÊnostima nije Ëista, hladna manipulacija, veÊ sveta potraga za iskonom, bijeg iz povrπnosti i naËin ulaska u svijet u kojem po-jmovi dobivaju drugaËije, neoËekivanije oblike. Svijet je to sklada kojeg tek treba otkriti - i u krajnjoj liniji prihvatiti. Temelj svih izloæenih slika leæi u fraktalnoj geometriji pomoÊu koje se objaπnjavaju sloæena i na-oko kaotiËna termodinamiËka gibanja. Oko naviknuto na jednostavnu, euklidsku geometriju, njezine oblike i omjere, u prvom dodiru s fraktalnom umjetnoπÊu ne pronalazi cjelinu, na naËin na koji ju definira tradicio-nalno sazdano umjetniËko djelo. Ova izloæba ne ulazi u teorijsko redefiniranje umjetnosti, niti æeli dokazati iliopovrgnuti opravdanost naziva fraktalna umjetnost, veÊ joj je cilj skrenuti pozornost na nepregledno mnoπtvo

ZVONIMIR GERBER: SRCE KAOSA

Galerija „Vjekoslav Karas“, rujan 2003. Galerija Zvonimir, Zagreb, listopad 2003.

moguÊnosti koje zaigranima i znatiæeljnima pruæa su-vremena tehnologija.

Zvonimir Gerber, roen je 1943. godine. Fotografijomse bavi od 1954. godine. Po zanimanju poduzetnik, a po vokaciji diplomirani inæenjer i magistar tehniËkih znanosti. Fotografski radovi su mu koriπteni za markentiπko-promidæbene svrhe u Ëasopisima,

fotomonografijama i kulturno-povijesnim vodiËima. In-teres je usmjerio na kemijskim postupcima oplemen-jenu analognu crno-bijelu fotografiju, kao i na osob-nom raËunalu digitalno manipulirani, te plemenitim tiskom izraeni svjetlopis u obliku fotografike u boji. Uvlastitom izdanju objavio je fotomonografiju i foto-CD“STRAH - Slikopisi zla” u kojoj dokumentira labirinte destrukcije jednoga karlovaËkog spomenika. Osim foto-grafijom, bavi se i istraæivanjem i programiranjem vir-tualnih svjetova na osobnom raËunalu. Predsjednik je foto kluba “Karlovac” i Ëlan druπtva: “The Royal Photo-graphic Society of Great Britain”.

Izloæba je gostovala u Galeriji „Zvonimir“ u Zagrebu, u listopadu 2003. godine.

Antonija ©krtiÊ


Zvonimir Gerber: Edensko stablo


GLAS 39

GLASNO I JASNOPREZENTACIJA, IZLOÆBE, PUBLIKACIJE


40 GLAS

GLASNO I JASNO

Miroslav ©utej (1936 ∑ 2005) se predsta-vio ciklusom radova naslovljenim Vjeæbe na pap i ru za ko j i

Milan BeπliÊ, pisac predgovora izloæ-bi, ocjenjuje da u ovoj seriji radova na crnom papiru ©utej ne iskuπava samo graniËne moguÊnosti tehniËkog postupka, veÊ se u njegovim inaËicama i varijacijama potvruje umjetnikova temeljna odrednica impostirana kroz ludiËki princip djela. Izloæba je prije Kar-lovca bila postavljena u Galeriji KordiÊ u Velikoj Gorici.

Antonija ©krtiÊ

Plakat izloæbe

MIROSLAV ©UTEJ: VJEÆBE NA PAPIRU

Galerija √Vjekoslav Karas≈, studeni 2003.



GLAS 41

GLASNO I JASNO

Horst Janssen (1929 ∑ 1995) jedan je od najcjenjenij ih nje-ma Ëk i h g r afi Ë a r aX X . s t o l j e Ê a . Na

ovoj izloæbi koju je IFA- Institut za meunarodnu kulturnu razmjenu Stuttgart organizirao joπ za majstorova æivota, 1990. godine, sa sto πezdeset bakropisa grupiranih u 6 kronoloπkih i tematskih cjelina retrospektivno je predstavljen njegov umjetniËki opus.

HORST JANSSEN: BAKROPISI

Galerija „Vjekoslav Karas“, prosinac 2003. Kabinet Grafike HAZU, 2004.


Horst Janssen: DrveÊe u protusvjetlu, 31. listo-pad 1971.


42 GLAS

GLASNO I JASNOZa postav izloæbe u Karlovcu, zbog nedostatka prostora, odabrano je stotinjak bakropisa koji na najreprezenta-tivniji naËin daju uvid u izuzetnu majstorsku vjeπtinu i snaænu umjetniËku imaginaciju majstora Horsta Jans-sena.

U radu Horsta Janssena postoje dva razdoblja intezivne grafiËarske aktivnosti: rano (od 1950. do 1965), kada ukatalogu njegovih djela brojimo pribliæno 700 drvoreza, litografija i bakropisa i drugo razdoblje (od 1969. do1990), kada je napravio stotinjak, uglavnom, bakropisa. Prijelomne 1969. godine Janssen je, radeÊi za Propyläen Verlag, upoznao Hartmunta Frielinghausa - majstora za otiskivanje bakropisa koji je, kako se tijekom suradnje pokazalo, u potpunosti razumio Janssenov umjetniËki senzibilitet. Suradnja dvojca Janssen- Frielinghaus se nadolazeÊih godina nastavila, a prvi veliki uspjeh su doæivjeli sa ciklusom √Hokusai Spaziergang≈ iz 1971. godine, koji je inspiriran jednim minijaturnim Hoku-saijevim drvorezom. Ovom prigodom su, uz odabrane otiske iz spomenutog ciklusa, izloæeni i djelovi ciklu-sa √Carnevale di Venezia≈ (1971), ciklus autoportreta √Hannova smrt≈ (1972), √ Mali pejsaæi≈ te mnogi poje-dinaËni otisci.

VeÊina Janssenovih otisaka nadahnuta je pejsaæem i asocijacijama na pejsaæ. U njima kombinira biljne, æivotinjske strukture, elemente graevina i vlastito lice, a vrlo Ëesto se vraÊa opusima drugih umjetnika (Hoku-sai, Ensor, Klinger, Dubuffet) preraujuÊi njihove motive i stvarajuÊi nove i originalne forme i rjeπenja.

Izloæbu prati bogato ilustrirana monografija na nje-maËkom jeziku.

Antonija ©krtiÊ



GLAS 43

GLASNO I JASNO

Izloæbom je predstavljeno stotinjak slika, crteæa i akvarela koji su nastajali od 1969. do 1999. godine, a saËuvani su u Grgecovoj privatnoj zbirci u Karlovcu.

Petar Grgec roen je 1933. godine u Kloπtru Podravskom. Prvi radovi iz djetinjstva datiraju iz 1946. godine, a prvi put javno izlaæe 1953. godine u Kar-lovcu gdje je sluæio vojni rok i ostao æivjeti. Od 1958. godine bavi se slikanjem uljem na staklu i platnu, akvarelom, crteæom i grafikom. Priredio je pedesetaksamostalnih izloæbi te je sudjelovao na preko petstoti-njak skupnih izloæbi u Hrvatskoj i svijetu. Jedan je od osnivaËa Druπtva naivnih umjetnika Hrvatske, inicijator organiziranja Zimske likovne kolonije i Bijenala akva-rela Jugoslavije u Karlovcu.

Izloæba je popraÊena katalogom u boji koji, meu os-talim, sadræi citate iz opseæne bibliografije o slikarstvuPetra Grgeca.

Antonija ©krtiÊ

...Slikarstvo Petra Grgeca, roeno, izraslo i sazrelo tijekom ovih godine, uπlo je u panoramu izvornog slikarstva ne samo u svojoj zemlji, nego i u Ëitavom svijetu, kao originalni faktor i kao neodoljiv dio umjetniËke kulture naπega doba. Grgec se u svojo izvornosti personalizira s njeænim tonovima svojih maπtanja, koja odraæavaju uzbuenja, impresiju zapaæanja, πto proizlaze iz naËina æivota...

Roberti Benedetto (iz predgovora samostalnoj izloæbi u Il Torchio Libreria Galleria d’Arte, Torino, 1971.)


PETAR GRGEC: SLIKE, CRTEÆI, AKVARELI Izloæba u Ëast 50 godina umjetniËkog djelovanja

Galerija „Vjekoslav Karas“, sijeËanj − veljaËa 2004.

Petar Grgec: Okrugla poplava, 1987. akvarel, 50 x 67 cm



44 GLAS

GLASNO I JASNO

Gradski muzej Karlovac, na aukciji odræanoj u jesen 2003. godine u prostoru Muzeja „Mimara” u organizaciji Aukcijske kuÊe „Kontura”, otkupio je „Portret gospoe Karas”, 1850, ulje na platnu, 79,2 x 63 cm, autora Vjekoslava Karasa. Sliku je prije promotivnog izlaganja s ostalim Karasovim djelima u vlasniπtvu Gradskog muzeja Karlovac, oËistio restaurator Zoran DurbiÊ. Prilikom pro-motivnog izlaganja o slici je govorio Nikola Albaneæe. Slika je trenutno izloæena u sklopu stalnog

postava Gradskog muzeja Karlovac.

Antonija ©krtiÊ


PREDSTAVLJANJE PORTRETA GOSPO–E KARAS

Galerija „Vjekoslav Karas“, oæujak 2004.

Prije i poslije ËiπÊenja; snimio Zoran DurbiÊ


GLAS 45

GLASNO I JASNO

DANIEL BUTALA: RIBE

Galerija √Vjekoslav Karas≈,


Daniel Butala (r. 1943) predstavio se ciklusom radova naslovljenim √Ribe≈. Predgovore izloæbi su napisali Ive ©imat Banov i Margarita Sveπtarov - ©imat koja je ujedno i autorica likovnog postava. Katalog je uredio Tugomir LukπiÊ. Ive ©imat Banov je ocijenio da ovaj Butalin ciklus, usprkos pokatkada tvrde i doslovnije anatomije, u svojem elokventnom grafizmu i suptilnosti morfologije,iskazuje Butalinu senzibilnost i osjetljivost.

Antonija ©krtiÊ

Riba grad, kombinirana tehnika


46 GLAS

GLASNO I JASNO

3. HRVATSKI TRIENNALE AKVARELA

Galerija „Vjekoslav Karas“, lipanj − rujan 2004.

Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, listopad − studeni 2004.

Galerija „Zvonimir“, Zagreb, prosinac − sijeËanj 2005.


Gradski muzej Karlovac i Galerija umjetni-na grada Slavonskog Broda organizirali su 3. hrvatski triennale akvarela. Savjet 3. HTA u sastavu: Daniel Butala, Predrag Goll, Rosana MikuliÊ, Mladen Pejakov-

iÊ, Branimir Peπut, Darko Schneider i –uro Vanura je imenovao odbor za izbor djela i nagrade Triennala u sastavu: Daina GlavoËiÊ, Margarita Sveπtarov - ©imat i Iva Korbler. Tajnice izloæbe su bile: Antonija ©krtiÊ i Viπnja LasiÊ. Triennale je organiziran Pravilnikom. Pozivu Savjeta 3. HTA odazvalo se 32 autora, na javni natjeËaj se javilo 263 autora iz cijele Hrvatske sa Ëak 779 radova, a za izloæbu je odabrano 126 autora sa 196 radova. Dobitnik Velike nagrade HTA je Vasko Lipovac, Nagrada Galerije „Vjekoslav Karas“ je dodjeljena Zlatku Keseru, a Nagrada Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda Danielu ÆabËiÊu. Organizatori i ovom prilikom zahvaljuju svima koji su sudjelovali u organizaciji izloæbe.

Antonija ©krtiÊ

Zlatko Keser: Znameniti Hrvati - Lojzek niske rezolucije, 2004. 100 x 70 cm


GLAS 47


Vasko Lipovac: Kocka oceana, 2004. 33 x 33 cm

Daniel ÆabËiÊ: Motiv, 2004. 55 x75 cm


48 GLAS

GLASNO I JASNO

NATJE»AJ ZA RETROSPEKTIVNO PREDSTAVLJANJE AUTORA DO 40. GODINE STAROSTI

Gradski muzej Karlovac tijekom prve polovice 2003. godine objavio je NatjeËaj za retrospektivno predstavljanje autora do 40 godina starosti, na koji je pristiglo ukupno pet zamolbi te je prihvaÊen prijedlog Matka VekiÊa. Radi organizacijskih teπkoÊa izloæba Êe, iako planirana za 2004. godinu, biti ostvarena ove godine.

Matko VekiÊ je roen 1970. godine u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu 1995. go-dine, u klasi prof. –ure Sedera. Od 1996. do 1999. radio je kao nastavnik crtanja i slikanja u ©koli za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu. Predavao je slikarstvo u statusu docenta na ALU u ©irokom Brijegu pri SveuËiliπtu u Mostaru. »lan je HDLU- a i HZSU- a. Æivi u Zagrebu.

Antonija ©krtiÊ

Matko VekiÊ: Petlja (snimak iz kataloga izloæbe svibanj, 2002.)



GLAS 49


PORTRETI IZ GALERIJSKOG FUNDUSA GMK

Od 29. 12. 2004. do 20.02.2005. u Galeri-ji „Vjekoslav Karas“ trajala je izloæba PORTRETI IZ GALERIJSKOG FUNDUSA GMK-a kao posljednja u nizu mani-festacija kojom je obiljeæena 100. ob-

ljetnica osnutka Gradskog muzeja u Karlovcu.

Javnosti na uvid izloæeni su portreti u tehnici ulja na platnu koji su u vlasniπtvu Galerije, a meu njima i neki portreti koji joπ nikada nisu bili izlagani.

Koncept izloæbe bio je edukativnog karaktera, pa je stoga bio pogodan za uËenike osnovnih i srednjih πkola, ali isto tako preporuËljiv i svim ostalim gener-acijama, tim viπe πto i danas u Karlovcu æive potomci nekih istaknutih osoba i obitelji Ëije smo portrete ovom prilikom izloæili.

MoguÊe je bilo vidjeti ukupno 71 portret iz perioda od sredine 18. st. do sredine 20. st.

Predstavljeno je ukupno 44 autora, od toga 23 nepoznata autora i 21 poznati autor, od kojih su neki renomirana imena hrvatskog slikarstva.

Irena ŠegaviÊ


50 GLAS

GLASNO I JASNO

Radovi 57 izlagaËa iz Europe, Juæne Amerike, Bliskog istoka i Sjeverne Afr ike okupljeni su u æanrovski raznolikoj √topografiji pokrivala zaglavu≈. Zastupljeni su portreti, pejsaæi

(naravno, s ljudskim likovima), prizori iz svijeta mode, stila i sporta, prikazi karnevala, slobodnog vremena, rada i djece te reportaæni prikazi. Prve tri nagrade pripale su Lucianu Prestarinu (Victoria, Buenos Aires, Argentina), Francu Alessiu (Torino, Italia) i Saeedi Shoberi (Shiraz, Iran).

Otvaranju je prisustvovao i organizator izloæbe, gospo-din Luigi Martinengo, fotograf i predsjednik udruæenja Prijatelji πeπira iz Alessandrie, Italija. Gospodin Mar-tinengo je veÊ izlagao u Karlovcu 1993. godine („Zorin-dom”). Tom prilikom bio je u pratnji humanitarne po-moÊi koja je pristigla iz Alessandrie, na Ëijem priku-pljanju se i sam izuzetno zaloæio. Ovim projektom GMK se pridruæio kulturnoj razmjeni izmeu Karlovca i nje-govog grada - prijatelja, Alessandrie.

Alessandria je vaæno srediπte proizvodnje πeπira, πto je ujedno i snaæni Ëinitelj mjesnog kulturnog identiteta, dakle, i utemeljenje umjetniËkog projekta poput ove izloæbe fotografija. Pokrovitelji izloæbe su UNESCO,Predsjednik Republike Italije, regija Piemonte, provinci-ja Alessandria i impresivan broj privrednika iz podruËje mode i fotografije.

Ovakva vrsta kulturne prezentacije bila bi dobrodoπla i Karlovcu, stoga je, osim kvalitetnih fotografija, vrijednozapaziti i sam model organiziranja ove izloæbe.

Igor »ulig


©E©IRI U SVIJETU (IL CAPELLO NEL MONDO)

16. meunarodna izloæba fotografija na temu svjetske rasprostranjenosti πeπira, kapa i ostalih pokrivala za glavu.

21. 6 ∑ 16. 7. 2004.

Sig. Alessio Franco, Torino - Italia


GLAS 51


Dorer Georges, Rennes - Francia


52 GLAS

GLASNO I JASNO

√Building networks-leaving tracks≈

MUZEJSKA PEDAGOGIJA

Talijanski grad Alessandrija organizirao je od 4. do 11. srpnja 2004. godine kamp za mlade pod nazivom √Building net-works-leaving tracks≈. Kamp je okupio mlade iz sljedeÊih europskih gradova:

Lisabona (Portugal), Clamont ferrant (Francuska), Al-cantarila (©panjolska), Glasgow (©kotska), Alessandrija (Italija), Karlovac (Hrvatska) i Chezstokowa (Poljska). Grupe su se sastojale od voditelja i mladih do 25. go-dina starosti. Grad Karlovac predstavljali su Ëetiri po-laznika muzejskog teËaja crtanja i slikanja:

1. Anamarija ÆivËiÊ, dipl.ing. arhitekture2. Miran KriæaniÊ, student arhitekture3. Ivana Boπnjak, studentica na Akademiji likovnih umjet-

nosti u Zagrebu4. Ana Prepolec, studentica na Pedagoπkom fakultetu5. Aleksandra Goreta, muzejski pedagog, voditelj grupe

1. radionica mozaika, na kojoj je sudjelovala moja grupa2. kreativna radionica, sudjelovala je Anamarija ÆivËiÊ3. glazbena radionica,4. video radionica,5. kuharska radionica

Aleksandra Goreta Muzejski pedagog


GLAS 53

GLASNO I JASNOMUZEJSKA PEDAGOGIJA

Rezultat kreativne radionice


54 GLAS

GLASNO I JASNO

Gambon 21 je igra Gradskog muzeja Kar-lovac koja se zasniva na orijentaciji u karlovaËkoj Zvijezdi i poznavanju vaænih osoba mjesne povijesti, no ove se sas-tavnice mogu i razdvojiti. IgraËi mogu

biti pojedinci ili skupine. Nazvana je prema Martinu Gambonu, renesansnom graditelju karlovaËke Zvijezde i po naπem stoljeÊu koje odluËuje o njenoj daljnjoj sud-bini.

Orijentacijski dio se vrednuje prema broju pokuπaja potrebnih da se pronae stanovita adresa ili poloæaj na temelju datog, pomalo kriptiËnog opisa i u prisustvu voditelja igre. Opis navodi izgled zgrade - dijelom su to stilske osobine, dijelom neki upadljivi detalji proiziπli iz brojnih pregraivanja; pojedine su adrese povezane s glasovitim povijesnim osobama, ali i s posve anonim-nim obuÊarima ili trgovcima Ëija su imena proËitana u starim katastrima. Naveden je i poloæaj traæene zgrade unutar rastera trgova, gradskih blokova i bastiona. Potrebno znanje prikupljeno je u skripti koju je pri-premio GMK.

Poznavanje povijesnih osoba vrednuje se kroz razgovor s kostimiranim glumcima koji ih tumaËe. Pripreme za ovaj razgovor prepuπtene su igraËima.

Igra se razvijala kroz praksu, kroz dva odigravanja koja su se zbila unutar Velikog karlovaËkog sabora 2003. i 2004. godine; nosila je radni naslov √Karlovac, grad - zvijezda≈. Godine 2003. voditelji igre bili su profesori ©umarske i drvodjeljske πkole, a igraËi su bili pred-stavnici osnovnih πkola : BraÊe Seljan, Dragojle Jarn-eviÊ, Dubovac, Grabrik i Banija. U 2004. godini voditelji su bili turistiËki pratitelji, a igraËi predstavnici gradskih Ëetvrti Dubovac, Banija, Novi centar i Zvijezda; sastav

MUZEJSKA PEDAGOGIJA

GAMBON 21.

skupina igraËa je bio generacijski raznolik. Iste go-dine uvedene su i povijesne osobe, √udomljene≈ na pojedinim adresama: Vjekoslav Karas, Ivan MaæuraniÊ, Dragojla JarneviÊ, Ana Katarina Zrinski, Martin Gambon i braÊa Seljan. Skupina glumaca potekla je iz gradskog kazaliπta „Zorin-dom“, a kostime je pribavila gradska TuristiËka zajednica. Ova dragocjena iskustva doprin-ijela su stupnjevanju potrebnog znanja prema dobnim skupinama, stvaranju odnosa s realnim urbanim pro-storom u kojem su moguÊe i upadice nepredvidivih dogaaja te sporazumijevanju glumaca s igraËima, ali i promatraËima.

Trenutno se razrauje turistiËki potencijal igre. Prva ciljana skupina su πkolske ekskurzije iz bliæih regija. Nadalje, uoËen je potencijal igre u aktiviranju lokalne zajednice; glumci razmjeπteni na pojedinim ugostiteljs-kim objektima doprinose i dinamici mjesnog æivota. Zapravo, poticaj koji je skupina glumaca dobila za ukljuËivanje u Gambon 21 navela ih je da u veljaËi 2005. godine osnuju druπtvo graana √Historia viva≈, Ëije poslanje je podjednako razvoj mjesnog identiteta i prikladnog turistiËkog proizvoda, ponajviπe pomoÊu izvoaËkih umijeÊa.

Skupine igraËa karlovaËkih osnovnih πkola i voditelji, profesori ©umarske i drvodjeljske πkole, 13. 7. 2003.


GLAS 55

GLASNO I JASNO

Naposljetku, pisac ovog teksta osjeÊa se duænim izreÊi i vlastiti komentar, kao autor igre. PripremajuÊi proto-kol koji igraËe vodi i u zapuπtene dijelove karlovaËke Zvijezde, oËekivao sam nepovoljne reakcije sudionika i promatraËa; Ëemu pokazivati vlastite komunalne sla-bosti, i joπ k tome nagovijestiti da je rijeË o potencijal-nom turistiËkom proizvodu? ZaËudo, takvih prigovora nije bilo. Moji sugraani su, Ëini se, spremni prihvatiti svoju baπtinu i u njenom ruπevnom liku. Æelim misliti da je to svjedoËanstvo ljubavi, a ne ravnoduπnosti; πutnju je teπko tumaËiti.

Vodio me i odreeni prkos buduÊi da opetovana is-ticanja spomeniËke vrijednosti Zvijezde i upozorenja o njenoj ugroæenosti, priliËno sporo vode konkretnim postupcima. Bilo je to takoer i √konceptualistiËko≈ htijenje za √preobrazbom svakidaπnjeg≈, makar ishod bio tek stvaranje prostora igre u okruæju krhke baπtine. Uostalom, namjernik koji æeli upoznati Zvijezdu zaista se mora oboruæati istraæivaËkim duhom buduÊi da se Ëesto nalazi u nimalo susretljivom prostoru. U igri Gam-bon 21 nagraen je √osvajanjem boda≈ za uspjeπnu identifikaciju i strukturiranje vlastitog iskustva.

Igor Ëulig, autor igre Gambon 21

MUZEJSKA PEDAGOGIJA

Skupina igraËa iz O© Banija u potrazi za adresom, s prof. Ksenijom StipiÊ - BunËiÊ, 13. 7. 2003.

GlumaËka druæina u Gradskom muzeju Karlovac, 11. 7. 2004. Stoje: Damir JakπiÊ (Ivan MaæuraniÊ), Igor DobraniÊ (kostimograf), Tatjana Farkaπ (Dragojla JarneviÊ), Nataπa VojnoviÊ (Ana Katarina Zrinski r. Franko-pan), Fredi Krupa (Vjekoslav Karas), Tomislav Hauptfeld (Martin Gambon); »uËe i sjede: Bruno VojvodiÊ (Stjepan Seljan), Kristijan Hauptfeld (Mirko Seljan), Denis Patafta (redatelj)

Razgovor s Dragojlom JarneviÊ u √Knjizi i kavi≈, BanjavËiÊeva ulica 14, 11. 7. 2004.

Razgovor s Vjekoslavom Karasom, Atelier Leπ, Haulikova ulica 2, 11. 7. 2004.


56 GLAS

GLASONO©A

“KarlovaËki list”, 20. 12. 2004.

PridruæujiÊi se proslavi 100. obljetnice osnutka Gradskog muzeja Hrvatsko filatelistiËko druπtvoKarlovac odluËilo je izdati prigodni poπtanski æig i prigodnu poπtansku omotnicu.


GLAS 57

GLASPAPIR

ZahvaljujuÊi najjeftinijim ulaznicama za muzeje, izmeu ostalog, Hrvatska je, prema statistiËkim podacima njemaËkog

autokluba ADAC, uvrπtena meu najjeftinije europske turistiËke destinacije. ( Vjesnik, 19. i 20. oæujka 2005.)


58 GLAS

OGLASI PRODAJE1. BuæanËiÊ, V.

Josip DiminiÊ skulpture i crteæi (1969 - 1979) GMK, 1979. 30 str. cijena: 10,00 kn

2. Skutari, P. DimnjaËar Ivan Bauer karlovaËki slikar (1930 - 1940) GMK, 1982. 16 str., u boji cijena: 10,00 kn

3. MalekoviÊ, V. Miroslav ©utej crteæi (1957 - 1982) GMK, 1982.

24 str., u boji, cijena: 10,00 kn

4. ©imat Banov, I. Mladi hrvatski kipari Galerija Galæenica et al., 1984. 32 str. cijena: 10,00 kn

5. Skutari, P. Branko VidoviÊ

GMK, 1985. 10 str. cijena: 10,00 kn

6. Skutari, P. 10+3 KarlovaËki umjetnici 1945 - 1985 GMK, 1985. 32 str. cijena: 10,00 kn


GLAS 59

OGLASI PRODAJE7. ©imat Banov, I.

Pitoma rijeË divljine (na rubu), Galerija Galæenica, GMK, Gradski muzej Varaædin, 1986. 14 str., dvojeziËno

cijena: 10,00 kn

9. Skutari, P. Karas i oko Karasa problemi atribucije GMK, 1988. 31 str, u boji cijena: 15,00 kn

11. BuæanËiÊ, V. Petar Grgec slikarstvo 1953 - 1995 GMK, 1996. 103 str., u boji cijena: 20,00 kn

8. BuæanËiÊ, V. i VraniÊ, N. Daniel Butala GMK, 1989. 168 str, u boji cijena: 50,00 kn

10. Albaneæe, N. et al. Nove akvizicije 1984 - 1994 (povodom 90. obljetnice) GMK, 1994. 15 str. cijena: 5 kn

12. Albaneæe, N. Blaæ ∆uk 1915 - 1975 retrospektiva, GMK, 1996. 32 str., u boji cijena: 20,00 kn


60 GLAS

OGLASI PRODAJE13. Blagus, G.

Tihomir LonËar krajolici (1987 - 1995) Kontura d.o.o., Zagreb, 1996. 38 str., u boji, dvojeziËno cijena: 20,00 kn

14. Albaneæe, N. Hrvatski crteæ zbirka Rabuzin GMK, 1997. 71 str., u boji cijena: 30,00 kn

15. Albaneæe, N. Zbirka umjetnina Nino VraniÊ portreti umjetnika GMK, 1997. 112 str., u boji cijena: 30,00 kn

16. Albaneæe, N. Draæen TrogrliÊ Gradovi GMK, 1997. 29 str., u boji, dvojeziËno cijena: 20,00 kn

17. Albaneæe, N. Mila KumbatoviÊ slike i skulpture

GMK, 1997. 39 str., u boji cijena: 20,00 kn

18. Albaneæe, N. Vjekoslav Karas izloæba slika iz fundusa galerije Vjekoslav Karas u povodu 140-te obljetnice umjetnikove smrti GMK, 1998. 48 str., u boji cijena: 30,00 kn


GLAS 61

OGLASI PRODAJE19. Drauπnik, Æ.

Davorin RadiÊ Studije i istraæivanja (1988 - 1998) Ministarstvo obrane RH, 1998. 36 str, u boji cijena: 20,00 kn

20. Albaneæe, N. Krunoslav ZupËiÊ (1956 -1994) retrospektiva GMK, 1998. 29 str., u boji cijena: 20,00 kn

21. 1. hrvatski trien-nale akvarela GMK i Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, 1998. 84 str, u boji cijena: 30,00 kn

22. Albaneæe, N. Viπnja ErcegoviÊ retrospektivna izloæba GMK, 1999. 32 str, u boji cijena: 20,00 kn

23. Grupa autora Cetin varijacije Eva i ptica CC Marketing Zagreb, 1999. 92 str., u boji, viπejeziËno cijena: 30,00 kn

24. Albaneæe, N. Josip Vaniπta Portreti, figure 1947 - 1999 GMK 16 str., u boji cijena: 20,00 kn


62 GLAS

OGLASI PRODAJE25. Rus, Z.

Istina u slikarstvu Galerija Galæenica, GMK, Muzej Meimurja ≈akovec, 1999. 19 str., u boji, dvojeziËno cijena: 10,00 kn

26. BuæanËiÊ, V. Daniel Butala KarlovaËki vidici od Dubovca do Gaze (30 godiπnjica rada) GMK, 1999. 16 str, u boji cijena: 10,00 kn

27. Albaneæe, N. Mladen PejakoviÊ GMK, 2000. 32 str, u boji cijena: 20,00 kn

28. Albaneæe, N. Generacija devedesetih GMK, 2000. 24 str., u boji cijena: 20,00 kn

30. II triennale akvarela Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda i GMK, 2001. 72 str, u boji cijena: 30,00 kn

29. Albaneæe, N. Ljudevit ©estiÊ retrospektivna izloæba UmjetniËki paviljon u Zagrebu i GMK, 2001. 141 str., u boji cijena: 40,00 kn


GLAS 63

OGLASI PRODAJE31. Druæak, A.

Akvareli iz fundusa galerijskog odjela Gradskog muzeja Karlovac (II. izloæba u ciklusu odabranih akvarela iz zbirki hrvatskih muzeja i galerija) GMK, 2001. 12 str., ilustr. nema, cijena: 10, 00 kn

32. Druæak, A. KarlovaËki likovni susreti 2001. GMK 12 str., u boji cijena: 10,00 kn

33. Albaneæe, N. Mladen Bolfek GMK, 2001. 8 str., u boji cijena: 10,00 kn

34. Albaneæe, N. Vjekoslav Karas kritiËka retrospektiva UmjetniËki paviljon u Zagrebu, 2001. 110 str, u boji, saæetak na engleskom jeziku cijena: 150,00 kn

35. Druæak A. KarlovaËki likovni susreti 2002 GMK 12 str., u boji cijena: 10,00 kn

36. Druæak A. Irena KeËkeπ otisci radosti GMK deplijan u obliku plakata, u boji, dvojeziËno cijena: 5,00 kn


64 GLAS

OGLASI PRODAJE

42. MihaliÊ, J. Naπi narodni naπivi GMK, 1998. 20 str. cijena: 20,00 kn

37. Druæak, A. Branko VidoviÊ GMK, 2002. 6 str, u boji cijena: 20,00 kn

38. BakariÊ, L. et. al. Idoli Arheoloπki muzej Zagreb i GMK, 1991. 111 str., dvojeziËno cijena: 20,00 kn

39. Kaπpar, L. LonËarstvo karlo-vaËke okolice GMK, 1985. 33 str., saæetak na engleskom jeziku cijena: 20,00 kn

41. MihaliÊ, J. Starinska rogata oglavlja GMK, 1998. 24 str., saæetak na njemaËkom i engles-kom jeziku cijena: 20,00 kn

40. Kaπpar, L. Ælicom po karlovaËkom kraju GMK, 1988. 46 str., saæetak na engleskom jeziku cijena: 20,00 kn


GLAS 65

OGLASI PRODAJE43. MihaliÊ, J.

Ivanje u Karlovcu GMK, 1999. 16 str., u boji cijena: 20,00 kn

44. Grupa autora Zbornik Gradskog muzeja Karlovac, sv. 2 GMK, 1984. 256 str., saæetci na engleskom jeziku cijena: 40,00 kn

45. Albaneæe, N. et al. Karlovac Gradsko poglavar-stvo grada Karlovca i GMK, 1998. 256 str., u boji, viπejeziËni saæeci cijena: 200,00 kn

46. Stepinac, S. CD-ROM Iz starih albuma: KarlovaËki fotografi (1850 -1940) iz fundusa Gradskog muzeja Karlovac VA-COPY multimedia i GMK, 2000. dvojeziËno cijena: 50,00 kn

47. KoËevar, S. Iz starih albuma: KarlovaËki fotografi (1850-1940) iz fundusa Gradskog muzeja Karlovac GMK, 2002. 157 str., u boji, dvojeziËno cijena: 80,00 kn (cijena kompleta - katalog i CD-ROM: 100,00 kn)

48. Kruhek, M. Stari grad Dubovac GMK, 2000. 29 str., u boji cijena: 20,00


66 GLAS

OGLASI PRODAJE49. Kruhek, M.

KarlovaËka zvijezda GMK, 2001. 40 str., u boji cijena: 20,00 kn

50. Druæak, A. Alan Matuka Fotografije GMK, 2002. 8 str., u boji dvojeziËno cijena: 5,00 kn

51. Korbler, I. Hrvoje Mitrov Slike (1996-2003) GMK, 2003. 56 str., u boji dvojeziËno cijena: 20,00 kn

52. Druæak, A. Igor Gustini,

Aleksandra Rotar Izloæba slika GMK, 2003. deplijan, u boji cijena: 5,00 kn

53. MihaliÊ, J. Narodna noπnja u

okolici Karlovca GMK, 2003.

56 str., u boji dvojeziËno cijena: 100,00 kn

54. Druæak, A., Petar Grgec slike, akvareli,

crteæi GMK, 2003. deplijan, u boji cijena: 5,00 kn


GLAS 67

OGLASI PRODAJE55. ŠegaviÊ, I. Hrvoje Mitrov Portreti iz fundusa

galerijskog odjela GMK, 2003.

56 str., u boji dvojeziËno cijena: 20,00 kn

56. III Hrvatski trienale akvarela,

GMK & Galerija umjetnina

grada Slavonskog Broda, 2003.

cijena: 50,00 kn


68 GLAS

OGLASI PRODAJEPosebna ponuda

I. SEDAM ZA DESET1. Dvoræak S. KarlovaËko druπtvo “Ljubitelja nauka”:

povodom 400- godiπnjice Karlovca, , u nakladi au-tora, str. 19, ilustr. nema

2. Muæar BoæiÊ M. Karlovac i KarlovËani u 19. stoljeÊu, 1982., str. 29

3. Muæar BoæiÊ M. RuËno vatreno oruæje: iz zbirke kulturno-povijesnog odjela muzeja, 1983., , str. 8, ilustr. nema

4. CvitanoviÊ ∑. et al. Rekonstrukcija dijela πanca, 1985., str. 19

5. Boroπak-MarijanoviÊ J. et.al. Ilirski pokret i Karlo-vac, 1986., str. 21

6. ≈uËkoviÊ L. Stari novac, , Komercijalna banka Karlo-vac, str. 8,

7. Perπin V. Æivot naπih rijeka, 1988., Gradski muzej Karlovac, str. 16,

cijena kompleta: 10 kn

II. ≈ETIRI ZA PET1. Budimir Bekan B. Revolucionarni put Ive Lole Riba-

ra, 1990. (II. izdanje), Gradski muzej Karlovac, str. 32.,

2. Banda M. Spomenici revolucije opÊine Karlovac: vodiË, 1979., Gradski muzej Karlovac, str. 158.

3. Mrkalj M. LiËnosti u imenima ulica i trgova Karlov-ca, 1989., Skupπtina opÊine Karlovac, str. 240

4. MikliÊ Æ. Karlovac 1945.- 1985., 1985., Gradski muzej Karlovac, str. 16 str

cijena kompleta: 5 kn

III. BAJ- baj, baj1. Biennale akvarela Jugoslavije: Karlovac ’79., 1979.,

Gradski muzej Karlovac, str. 1072. Biennale akvarela Jugoslavije: Karlovac ’81, 1981.,


Gradski muzej Karlovac, str. 1094. Biennale akvarela Jugoslavije: Karlovac ’85., 1985.,

Gradski muzej Karlovac, str. 1145. Biennale akvarela Jugoslavije: Karlovac ’87., 1987.,


Gradski muzej Karlovac, str. 87cijena kompleta: 5 kuna


god iv, br. 1, rujan 2005. - gradski muzej karlovacgmk.hr/download/pdf/2005_glas br_1_god...

Documents