greengarden66_sijecanj

G r e e n G a r d e n • b r o j 6 6 • s i j e č a n j / v e l j a č a 2 0 1 0 . • g o d i n a X • c i j e n a 3 K M

Ljeto u znaku lukovicaRezidba gomolja krumpiraNove sorte krumpiraDuhanov štitasti moljacVezanje voćaka i vinove loze

e-mail: [email protected]

ŠKARE ZA VEZANJEVINOVE LOZE

Jednostavan način rukovanja•Vezanje može obaviti samo jedan radnik•Brzina vezanja povećana za dva do tri puta•Omogućen rad u rukavicama prilikom hladnog vremena•

B R O J 6 6 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 0 .

3

Urednikova riječ SADRŽAJAMARILIS 4VISIBABA 5LJETO U ZNAKU LUKOVICA 6ŠTO JE DOBRAPOLJOPRIVREDNA PRAKSA 8POVRTNJAK SREDINOM ZIME 9 RIKULA 10GORUŠICA 11REZIDBA GOMOLJA KRUMPIRA DA ILI NE 12SIMPOZIJ O ZAŠTITI BILJA 13NOVE SORTE KRUMPIRA OD ZNAČAJA ZA BiH 14BLAGODATI hERCEGOVINE 15DUhANOV ŠTITASI MOLJAC 16ŠAFRAN 18PITANJA I ODGOVORI 20MELIORATIVNA GNOJIDBA 21NAJČEŠĆČE POGREŠKE KOD SADNJE VOĆAKA 22VEZANJE VINOVE LOZE I VOĆAKA 23SUŠENJE PLODOVA MARELICE, BRESKVE, ŠLJIVE, TREŠNJE I GROŽĐA 24VEPRINA 25POSLUŽIVANJE VINA 26VIŠE PAŽNJE POSVETITI GNOJIDBI VOĆNJAKA 27TRITIKALE 28VITAMINI U hRANIDBI KUNIĆA 29ZANIMLJIVOSTI 30

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazna cesta 27 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

Poštovani čitatelji, pred Vama je novi broj stručnog glasila Green Gar-den koji na svojim stranicama donosi veliki broj uistinu zanimljivih naslova iz različitih oblasti poljoprivredne proizvodnje. Osim toga, riječ je o jedin-stvenom glasilu na našim prostorima koje je kroz prošlo desetljeće konti-nuirano pratilo sve aktualnosti iz svijeta cvjećarstva, povrćarstva, voćarstva, vinogradarstva, ratarstva i zaštite bilja. Sukladno tomu u ovom broju može-te doznati zašto ljubitelji cvijeća amarilis nazivaju snježnom ljepoticom, te zašto je ljeto u cvjetnjaku uvijek u znaku lukovica. Osim toga, ne propustite prilog o visibabi-omiljenoj višegodišnjoj biljci koja slovi za jednu od ranih vjesnika proljeća a koja se tradicionalno uzgaja u hercegovačkim vrtovima i okućnicama.

Približavanjem proljeća intenziviraju se radovi u povrtnjaku. A pošto se u hercegovini u ovom razdoblju nabavlja sjemenski krumpir, čitateljima smo pripremili dva članka koji se upravo odnose na spomenutu biljnu kul-turu. Tako iz prvog priloga možete doznati koje su se nove sorte krumpira pojavile na našem tržištu te koje su njihove osnovne karakteristike. Drugi pak članak rješava sve dvojbe o rezidbi gomolja krumpira kao korisnoj mje-ri u pripremi ovog sjemenskog materijala. Nadalje, slično krumpiru, u po-vrtnjaku se u koncem zime redovito uzgaja rikula koju zbog obilja korisnih, hranjivih tvari od milja nazivaju zelenim blagom naših predaka. Članke posvećene povrćarstvu zaokružujemo orijentacijskim kalendarom sjetve koji jasno predočava koje se sve vrste povrća mogu uzgajati na području hercegovine tijekom, još uvijek hladnog, siječnja i veljače.

Za razliku od povrćarstva, za koje su vezane pripremne radnje oko izbo-ra povrtnih kultura i nabavke sjemenskog materijala, radovi u voćnjacima i vinogradima su u punom jeku. Naime, vrijeme je meliorativne gnojidbe koja se provodi prije podizanja trajnih nasada kao i sadnje voćaka. Stoga iz navedenih priloga doznajte koje se količine i vrste gnojiva koriste za melio-rativnu gnojidbu te koje su najčešće pogreške i propusti u praksi kod sadnje voćaka. Ova dva zanimljiva priloga upotpunili smo člankom o uvijek aktu-alnom vezanju vinove loze i voćaka. A ukoliko voće uspijete proizvesti u ko-ličinama koje premašuju potrebe domaćinstva, postoji mogućnost sušenja plodova, o čemu pak možete sve doznati iz članka koji je za Vas priredila Dr. sc. Nadica Dobričević.

Čitateljima još preporučamo priloge o začinskim biljkama-gorušici i šafranu, te veprini koja polako odlazi u zaborav. Ništa manje nisu zanimlji-vi članci o posluživanju vina, gnojidbi travnjaka i tritikaleu koja predstavlja žitaricu pogodnu za manje plodna tla. Stoga vjerujemo da smo kroz odabir tema uspjeli i ovaj broj Green Gardena učiniti zanimljivim većem broju čita-telja, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da to nećete zamjeriti.

Uredništvo

4

B R O J 6 6 • S I J E Č N J / V E L J AČ A 2 0 1 0 .

Ova lukovičasta sobna bilj-ka, pravog naziva pru-gasti sunovrat, vitezova

zvijezda ili zvanika, pripadnica je obitelji sunovrata, srodnih narci-sa i visibaba. Sadi se u razdoblju od studenog do siječnja, i to tako što lukovicu do pola utisnemo u supstrat, pažljivo zalijemo te ostavimo na tamnom i toplom mjestu. A da bi se posađena lu-kovica što bolje ukorijenila, mo-ramo voditi računa da optimalna temperatura u prostoriji iznosi od 20-25 stupnjeva C.

Osim toga, iznimno je važno da u toj fazi biljku ni u kojem slu-čaju obilno ne zalijevamo a sve kako ne bi došlo do pojave trulje-nja lukovica. Jer mnogi ljubitelji amarilisa, nerijetko iz neznanja, upravo kod zalijevanja koriste velike količine vode kojom čak prskaju i samu lukovicu. To je dakako pogrešno iz razloga što smo time našu novu sobnu bilj-ku osudili na propadanje. A uko-liko poštujemo navedena pravi-la, za kratko vrijeme iz sredine lukovice ubrzo će potjerati snaž-na cvjetna stabljika. Kada se to pak dogodi, lonac premještamo na svijetlo mjesto, i to postupno, kako bismo biljci dali vremena da se što bolje adaptira tj. prilagodi. Na svakoj od cvjetnih stabljika, kojih ponekad može biti i neko-liko, razviti će se, obično u paru, od dva do šest veličanstvenih zvonastih cvjetova. Spomenimo i kako se dugi sabljasti listovi razvijaju tek u vrijeme cvjetanja biljke. Međutim, tijekom cvatnje

Raskošni, krupni cvjetovi purpurne, narančaste, crvene i bijele boje te oni dvobojni čine ovu biljku iznimno privlač-nom. A ljepota ovoga uistinu prekrasnog cvjeta skoro da se i ne može usporediti s cvjetovima ostalih ukrasnih biljaka. Naime, cvjetovi amarilisa jednostavno dominira-ju tijekom zime, u vrijeme kada nas napuste šarene latice različitih sobnih biljaka

Josip BrklJača, ing.

potrebno je biljku obilnije zali-jevati, a svaka dva do tri tjedna i prihranjivati tekućim gnojivom za cvjetajuće biljke. Prijeko po-trebna vlažnost zraka osigurava se finim raspršivačima a tijekom cjelokupnog vremena cvjetanja dobro je lonac s biljkom staviti na vlažne kamenčiće ili odgova-rajući treset. Premjestimo li na samom početku cvjetanja biljku na hladnije mjesto, duže vreme-na moći ćemo i uživati u njenim raskošnim cvjetovima.

Što nakon cvatnje?Nakon što biljka ocvate, po-

trebno ju je smjestiti na sunča-no i prozračno mjesto iz razloga što će listovi, koji još uvijek rastu, opskrbiti lukovicu prijeko potreb-nim hranjivima. A pravilno i ade-

kvatno njegovane lukovice svake se godine povećavaju za 1-2 cm. Stoga nastavite sa zalijevanjem i prihranjivanjem biljke, a stablji-ku s ocvalim cvjetovima odrežite na otprilike 20-tak cm visine. Od sredine svibnja amarilis možete slobodno staviti u vrt ili na terasu. U kolovozu prorijedite zalijeva-nje i prihranu, a od listopada pa do početka prosinca potpuno je i obustavite, a sve kako bi lukovica mogla mirovati. Ovako njegova-na biljka bit će potkraj prosinca spremna za presađivanje, u nešto veću posudu sa svježom i hranji-vima bogatom zemljom. Na ovaj način pravilno prihranjivana i uredno zalijevana biljka, koja je na vrijeme presađena u drugu posudu, dat će cvjetove kakve smo upravo željeli.

Korisni savjeti za velike i raskošne cvjetove

Ako nakon mukotrpnog rada i truda ipak niste uspjeli uzgojiti amarilis prekrasnih cvjetova, pre-ostaje vam jedino da se odlučite za njegovu kupnju u obližnjem

snježna ljepotica

cvjetnom studiju. Međutim, po-što ste kupili rezano cvijeće, pri-je nego ga stavite u vodu, dugu cvjetnu stabljiku ojačajte drve-nim štapićem, kako se ona u vazi ne bi prelomila.

Pored toga, u loncu svakod-nevno mijenjajte vodu jer iz biljke izlazi sluz koja je redovito i zapr-lja te zamuti. A ukoliko ne bude-te mijenjali spomenutu vodu, kratko ćete moći i uživati u cvje-tovima amarilisa. Bitno pravilo kod njegovog uzgoja iz lukovice odnosi se na činjenicu da veliku mesnatu lukovicu uvijek zasadite tako da njena gornja trećina izviri iz komposta. Posadite li je predu-boko, doći će do njenog brzog propadanja. I na kraju, biljke koje u prethodnoj sezoni nisu dobile odgovarajuću njegu, dat će samo listove. No to se rijetko događa u komercijalnom uzgoju lukovica, što znači da ih u obližnjim trgo-vinama sa sadnim materijalom i sobnim cvijećem uvijek imate na raspolaganju. Drugim riječima, čarobni amarilisi su u ponudi ne-izostavni…Raskošni cvjetovi amarilisa


5

Visibaba je višegodišnja proljetna biljka velike ra-sprostranjenosti, od par-

kova, šuma, livada te okućnica. Raste obično samoniklo u priro-di. Kako je veoma omiljena biljka, jedan od ranih vjesnika proljeća, koju nerijetko nalazimo kako se probija ispod zaostalog snijega u dvorištima okućnica gdje se često sadi i kao kultivirana biljka. Cvijet biljke je bijele boje prepo-znatljivog zvonastog oblika koji

čine šest latica raspoređenih u dva kruga. Razmnožava se sje-menom ili lukovicom. Visibaba cvate od siječnja do travnja.

Iz lukovice se u rano prolje-će razvija okrugla zeljasta biljka s duguljastim kopljastim listovima i jednim cvijetom. Zvonast vjenčić tvori 6 latica raspoređenih u dva kruga. Vanjske su latice bijele, du-guljaste, a unutrašnje su kraće, sa zelenom pjegom na vrhu. Mliječ-nobijeli cvjetovi pognuti su na sta-bljici. Miris joj je slab, a u hrvatskoj je to zaštićena cvjetna vrsta.

VISIBABA vjesnik proljeća

Josip BrklJača, ing. Jeste li znali...Visibaba je jedna od najranijih

proljetnica te često cvjeta dok sni-jeg još nije okopnio. Narodni naziv je vjerojatno dobila zbog cvijeta pognuta poput stare bake (babe), a stručni naziv potječe od grčkih riječi gala i anthos – mlijeko i cvijet (mliječno cvijeće) i pridjeva nivalis – snježni. Visibaba je i važna me-

donosna biljka jer je važan izvor nektara u najranije proljeće te su njezini cvjetovi prilagođeni opra-šivanju pčelama. Pčele privučene nektarom, prvo dotaknu njušku tučka i oplode je s pomoću pelu-da koji su donijele s druge biljke, a zatim u potrazi za nektarom unu-tar tog cvijeta pokupe pelud koji onda prenose dalje.

Lukovice visibabe možete nabaviti u Sjemenarninim agrocentri-ma u Mostaru i Širokom Brijegu i svim bolje opskrbljenim poljo-ljekarnama i tržnim centrima.

Visibabe cvatu vrlo rano Prepoznatljivi cvjetovi visibaba

Ove se lukovice mogu sa-diti od ožujka do svib-nja. Sada je vrijeme za

planiranje sadnje i kupovine lukovica. Ukrasne lukovice ne podnose teška zbijena tla, do-bro uspijevaju u pjeskovitom ilovastom tlu. Prilikom sadnje lukovicu čvrsto utisnite u tlo, tako da baza bude u dodiru sa zemljom. Ako je samo spustite u rupu, ispod lukovice se stvori zračni džep pa se ne može uko-rijeniti. Dubina sadnje: općenito je pravilo da je dubina sadnje 2 do 3 puta veća od veličine (promjera) lukovice. Najčešći razmak sadnje je 8 do 10cm za sitne lukovice, a 10 do 20cm za krupnije. Lukovice uvijek sadite u skupinama, i to od 10 naviše iste vrste. Tako ćete dobiti mno-go ljepšu sliku. Ukoliko je po-trebna gnojidba, koristite košta-no brašno, a nikako svježi stajski gnoj. A na kraju ljetno-jesenske sezone cvatnje pripremaju se za prezimljavanje.

Dahlia hybrida(dalija, georgina)

Vladarica vrtova od konca ljeta pa do prvih jesenskih mra-zeva. Bogatstvom oblika i boja plijene našu pozornost u vre-menu kada je većina vrsta već ocvala. Njihovo gomoljasto kori-jenje osjetljivo je na mraz, pa ih sadimo kad prođe opasnost, od konca ožujka do sredine travnja. Iznad svega, dalija je vrlo prila-godljiva biljka. Iako voli humu-sno-ilovasto tlo, rast će gotovo svagdje. Voli sunce, ali će uspije-vati i u polusjeni. Zadebljalo ko-rijenje ili, kako je uvriježeno reći gomolj, sadi se na dubinu 15cm, tako da vrh korjenova vrata ostane pokriven slojem zemlje debljine 5cm. Gredica samo za

dalije je idealan način uzgoja, ali one će se snaći među trajnicama na rubnom dijelu gredice, čak i u kamenjaru ili u balkonskom sandučiću (patuljaste vrste). U sušnim područjima, uz obilno zalijevanje, dobro je oko biljaka staviti sloj sjeckane kore drveća (oko 5cm), koji će spriječiti brzo isparavanje vode.

Visoke stabljike nekih sorata trebaju potporanj, štap koji će se zabiti prije sadnje da se ne ošteti gomolj. Dva ili tri puta u sezoni dalije treba pognojiti komplek-snim mineralnim gnojivom siro-mašnim dušikom, da bi cvatnja bila bogatija.

Andreas Dahli (po kome je bilj-ka nazvana) smatrao je daliju po-vrćem, a ne vrtnim cvijećem. 1815. u Belgiji je uzgojena dalija sa dvo-strukim cvjetovima i zanimanje se sa gomolja prebacilo se na cvijet.

Gladiolus sp. (gladiola)Dostojanstvenost njenih

cvjetnih stapki unosi u vrt jednu novu notu. Temeljna značajka ove biljke jest: uspravna stablji-ka, macoliki listovi i šesterolatični cvjetovi, koji svi gledaju u istom smjeru. Cvjetovi dolaze u svim nijansama duginih boja, a njihov promjer varira od 5cm u minija-turnih sorti do 15cm u divovskih. Sade se na sunčano mjesto, za-štićeno od vjetra, u svako dobro drenirano tlo. Dubina sadnje 10-13cm, razmak sadnje 10-15cm. Najbolje ih je saditi u skupinama 5-7 biljaka iste boje zajedno. Da bi gladiole neprestano cvale ti-jekom cijelog ljeta, sadimo ih od sredine travnja do sredine lipnja u razmacima od 14 dana (jer cvatnja jednog cvjetnog klasa ne traje duže od dva tjedna). Ako se biljke sade u skupini dovoljno blizu jedna druge, međusobno se podupiru i nije potreban (do-datni) potporanj. Osim kao vrtno cvijeće, izvrsne su i za rez.

Ime roda dolazi iz latinskog je-zika, u značenju «mali mač», kao aluzija na oblik listova.

Canna hybrida (kana)Biljka prekrasnog lišća i trop-

skog izgleda. Cvjetni klas u sve-mu podsjeća na gladiolu, osim što nema njezinu popularnost.

Ljeto u znaku

ivica Doko, Dipl. ing.

Lukovica

Dalije ukrašavaju vrtove od konca ljeta do prvih mrazeva

Cvjetovi gladiola u različitim nijansama boja

6



7

Lišće joj je veliko i snažno, zelene ili tamne crvenkastosmeđe boje. Cvjetovi mogu biti jednobojni – žuti, crveni, ružičasti ili narančasti, ali ima ih prošaranih kontrastnim bojama. Koristi se u cvijetnjacima i gredicama te na terasama. Rizo-me kane «potjeramo» u treset-nom supstratu krajem veljače, a na otvoreno ih sadimo kad prođe opasnost od mraza. Kana troši puno hranjiva pa joj treba osigu-rati duboko i hranjivo tlo. Na ma-nje površine sade se niske biljke, visina 50 do 60 cm. Visoke sorte, visine 150 obično su u drugom redu u gredici. Sade se u manjim skupinama od po nekoliko bilja-ka, a razmak sadnje je 40cm. Du-bina sadnje je 10cm. Ljubiteljica je sunca.

Ime roda je staro klasično ime za biljku koja nalikuje na trsku.

Lilium sp. (ljiljani, krin)Reputacija «teško uzgojivih»

biljaka, danas nije utemeljena. U posljednjih 30-ak godina hibri-di ljiljana imaju nove standarde u veličini cvijeta, snazi i otpor-nosti. Postoje ljiljani za gotovo svaki vrt. Veličina cvijeta varira u promjeru od 2,5 do 30cm, ras-pon boja obuhvaća cijeli cvjetni spektar, s iznimkom plave. Veliko variranje u visini biljke čine ljilja-ne pogodnim vrstama za mnoge dijelove vrta. Za sadnju ljiljana izaberite sunčano mjesto u vrtu. Ako biljke ne posadimo na do-voljno sunčano mjesto, stabljike će se iskriviti u potrazi za sun-cem i dobit ćete nepravilne bilj-ke. Za razliku od cvijeta, stabljika podnosi sjenu, zato ljiljane valja saditi u travnjak ili među niske pokrivače tla.

Lukovice nemaju zaštitni omotač pa se lako osuše, o čemu moramo voditi računa. Lukovice svih sorti ljiljana sade se tako da vršak lukovice bude pokriven slojem zemlje debelim 10-ak cm. Zalijevanje redovito i temeljito, tako da ne dopustimo da ljiljan ostane bez vlage. Ljiljani ne pod-nose presađivanje i najbolje us-pijevaju na mjestu na kojem su jednom posađeni.

Postojeća paleta hibridnih ljiljana zadovoljava i najzahtjev-nije ukuse.

Ljiljani su simbol čistoće i ne-vinosti. To je cvijet svečanih tre-nutaka. Žuti ljiljan znak je brige i boli.

Freesia hybrida (frezija)Svojom ljupkošću i opojnim

mirisom dotiču i osvajaju. Vrlo dobro poznate kao cvijeće za rez, a manje su poznate vrtne frezije. Kupnjom posebno prepariranih gomolja za sadnju na otvorenom počinje naša avantura. Sade se koncem travnja za cvatnju od kolovoza do listopada. Mjesto sadnje mora biti polusjenovito i zaštićeno od vjetra, a tlo plodno i ocjedito. Sade se u skupinama, na dubinu 5 do 8 cm, a razmak između gomolja je 10 cm. Iz sva-kog gomolja potjerat će 4 do 6 cvjetnih stapki, svaka sa 10 do 15 mirisnih cvjetova. Ako ih ne režemo potjerat će nove cvjetne stapke, nakon što se prve osuše. Redovito zalijevanje je dio koji se ne preskače u uzgoju fezija.

Friedrich Heinrich Theodor Frees, njemački botaničar i brodski liječnik, po kome je frezija dobila ime. Domovina frezija je Karipska oblast u južnoj Africi.

Kao i dosadašnjih, tako i ove godine, za proljetnu sadnju lukovica Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu u svojoj ponudi imaju veliki izbor lukovica različitih vrsta i sorti, koje uistinu osiguravaju lijep izgled vaših cvjetnih gredica krajem proljeća i početkom ljeta.

Fresia se koristi kao rezano cvijeće Ljiljani vole sunčane položaje u vrtu

Dobru poljoprivrednu praksu prakticirali su naši predci, provodi se

danas a nema sumnje da će biti u primjeni i u budućnosti. Cilj je dobre poljoprivredne prakse zaštititi tlo, vodu, zrak i životi-nje. Zašto? Prije svega radi nas samih, da u zdravim uvjetima možemo i živjeti i držati životinje te proizvoditi kvalitetnu hranu za sebe i životinje. Uz to Eu-ropska unija svojim zakonskim aktima od zemalja članica traži da propišu i osiguraju primjenu osnovnih načela dobre poljopri-vredne prakse. Tim se načelima poljoprivrednim proizvođačima postavljaju određeni ekološki prihvatljivi a tehnološki ne su-više zahtjevni kriteriji poljopri-vrednog postupanja. Njihovom se primjenom u najvećoj mogu-ćoj mjeri sprječavaju negativne posljedice poljoprivredne proi-zvodnje na čovjekov okoliš. Isto tako države Europske unije ima-ju uspostavljen sustav kontrole poštivanja takvih mjerila, a u tu se svrhu i pravo na ostvarivanje potpore veže uz poštivanje na-čela dobre poljoprivredne prak-se, što će se kroz određeno vrije-

me implementirati i u naš sustav potpore.

Plodnost i erozija tlaTlo u poljoprivredi ima važnu

proizvodnu funkciju i kao „neob-novljiva“ vrijednost iziskuje po-sebnu pažnju tijekom korištenja, a maksimalnu brigu treba voditi o plodnosti, eroziji i onečišćenju tla. Kod plodnosti tla nužno je voditi brigu o biološkoj aktivno-sti, stanju organske tvari i sadrža-ju hranjiva u tlu, te kiselosti (ph) i strukturi tla. Plodno tlo opskrbit će biljke vodom, zrakom i hranji-vim tvarima prijeko potrebnima za rast i razvoj, a dobro planira-nim plodoredom usjeva smanjuje se upotreba sredstava za zaštitu bilja od štetnika, bolesti i korova, poboljšava se iskoristivost gnoji-va i povećava količina i kakvoća poljoprivrednih proizvoda. Ero-zija tla gubitak je čestica tla dje-lovanjem vode i vjetra. Opasnost od erozije treba što više smanjiti. Biljke štite tlo od erozije. Kada njih nema, odvoženjem usjeva, napasivanjem ili krčenjem šuma opasnost od erozije tla poveća-na je kao i ondje gdje je nizak sadržaj organske tvari. Onečišće-nje tla posljedica je industrijske proizvodnje, prometa, odlaganja

otpada i intenzivne poljoprivre-de. Neke organske i anorganske tvari koje se nakupljaju u tlu vrlo se sporo razgrađuju, ispiru iz tla ili ostaju u njemu nakon pre-stanka onečišćenja. Djelovanje štetnih tvari ovisi o njihovim fi-zikalno-kemijskim svojstvima i svojstvima tla. Najčešće su štetne tvari u tlu teški metali, nitrati, fos-fati i onečišćenja koja u tlo ulaze primjenom sredstava za zašti-tu bilja. Voda se u velikoj mjeri može onečistiti neprimjerenom poljoprivrednom proizvodnjom. Europska unija je 1991. donijela Nitratnu direktivu, propis koji se odnosi na zaštitu voda od oneči-šćenja nitratima iz poljoprivrede. U zaštiti voda posebnu pažnju nužno je posvetiti skupljanju, skladištenju i primjeni na tlu staj-skog gnoja, otpadnim vodama iz silosa i silaža, sredstvima za zaštitu bilja te gorivima i mazi-vima u poljoprivredi. Prirodno je, najekonomičnije i za okoliš najprihvatljivije stajski gnoj pri-mjenjivati na poljoprivrednim površinama. Pritom je vrlo važno kada se i koliko se stajskog gnoja smije izvoziti na poljoprivredne površine da bi se na najmanju mjeru svelo onečišćenje površin-skih i podzemnih voda, a istovre-meno najviše iskoristila hranjiva iz stajskog gnojiva i njegovi drugi korisni učinci. Primjereno skladi-štenje i korištenje stajskog gno-ja uvelike smanjuje potrebu za primjenom mineralnih gnojiva na poljoprivrednim površinama. Otpadne vode iz silosa i silaže, silažni sok, sadržava velike koli-čine hranjiva. Istjecanje silažnog soka u vodotijekove omogućava naglo razmnožavanje i rast mi-kroorganizama koji u vodi troše kisik, a njegov nedostatak uzro-kuje odumiranje biljaka i životi-nja u vodi. U tome je silažni sok dva do tri puta opasniji onečišći-vač od gnojovke. Ako ne dospije

u vodu, nije opasan i može se upotrijebiti kao gnojivo ili za hra-nidbu stoke. Zaštita bilja jedna je od najvažnijih tehnoloških mjera u biljnoj proizvodnji. Ovisno o mjeri koja se primjenjuje, bilo ka-rantenska, mehanička, fizikalna, biološka, biotehnička, kemijska ili kombinacija većeg ili manjeg broja istih, nužno je spriječiti onečišćenje okoliša, posebice voda. Otpadna goriva i maziva moraju se odlagati u za to nami-jenjen sabirne centre, nikako ne u odvodne kanale, kanalizaciju i vodotijekove.

Očuvanje okolišaPoljoprivreda je jedan od

izvora onečišćenja zraka. Neu-godni mirisi, emisija amonijaka, onečišćenje dimom i staklenički plinovi najčešći su uzroci sukoba poljoprivrednika i njihovih su-sjeda. Dobrom poljoprivrednom praksom i tehnološkim rješenji-ma nesuglasice se mogu znatno smanjiti ili posve izbjegnuti kao i očuvati okoliš. Zdrava i zadovolj-na životinja temelj je kvalitetne stočarske proizvodnje bez ne-potrebnih ulaganja i gubitaka. Pri osiguranju zdravlja životinja treba provoditi sve naređene mjere koje služe tome da se spri-ječi pojava bolesti i njihovo šire-nje, a time i poremećaji zdravlja životinja pa i ljudi. Tako se u po-četku sprječavaju veliki gospo-darski gubitci, gledajući i s razi-ne pojedinačnog proizvođača i s razine zajednice. Za dobrobit životinja nužno je primjenjivati postupke kojima se postižu naj-bolji standardi zaštite životinja u proizvodnji, a pritom unaprijedi proizvodnja i osigurati zdrav, siguran i kvalitetan proizvod koji će na tržištu biti prepoznat s obzirom na način proizvodnje i postizati višu cijenu. O Načeli-ma dobre poljoprivredne prakse više na www.hzpps.hr

Što Je DoBRApolJopRIVReDnA pRAkSA?Poljoprivredna se proizvodnja tijekom povijesti razvi-jala a cilj svih novih spoznaja do kojih se prvotno do-lazilo iskustveno, opažanjem, a poslije i znanstvenim istraživanjima bilo je proizvesti što više kvalitetne hra-ne za ljude i životinje ali i očuvati proizvodne resurse na kojima se može proizvoditi danas ali i u budućnosti.

Dr. sc. ivan DanJek

8



9

Premda su veći i ozbiljniji proizvođači povrća već izvršili nabavku sjemena i

gnojiva, onima koji to isto povrće proizvode za vlastite potrebe ta mjera još uvijek prethodi. Da ne bi bilo zabune i nejasnoća, profi povrćari su ispravno postupili, jer su na taj način izbjegli kupo-vanje po novim PDV cijenama. A PDV kao mjera fiskalne politike ne bi bio loš ukoliko bi našim poljoprivrednim proizvođačima uspio pridonijeti barem malo većem i sigurnijem plasmanu njihovih, mukom proizvedenih, povtnih proizvoda. Ali, o tome neka brinu oni koji su za tu pro-blematiku i zaduženi. A nama je voditi računa da u 2006. godinu uđemo opskrbljeni sjemenom

povrća, zaštitnim sredstvima i prijeko potrebnim organskim i mineralnim gnojivima.

Peletiranoorgansko gnojivo

Istina, domaći stajski gnoj se sve više zamjenjuje namjen-skim, tvornički proizvedenim peletiranim organskim gnojivi-ma. Dakako, riječ je o stajskom gnoju kao komercijalnom pro-izvodu-Biorex, koji je oslobo-đen prisutnosti sjemenki koro-va i zemljišnih štetnika. Dakle, od danas po stajski gnoj možete doći i u svaku bolje opskrbljenu poljoljekarnu gdje isti možete nabaviti bez bojazni da ćete nje-govim razbacivanjem po parceli raširiti korovsku vrstu koju ste ranije godinama mukotrpno i iskorjenjivali. Ali, da bi uspjeh

bio potpun, nužno je svakako u tlo unijeti i odgovarajuću količi-nu mineralnog gnojiva formula-cije 8-16-24, 7-14-21, 7-20-30 ili 15-15-15. A koju od ovih formu-lacija pak upotrijebiti posavje-tujte se sa stručnim osobljem iz poljoprivredne ljekarne.

Pored toga, u ovom vremen-skom razdoblju nužno je pripre-miti tlo zaštićenog prostora za sjetvu povrću ali i izvršiti njegu presadnica salate i kupusnjača posijanih početkom mjeseca. Pod tim podrazumijevamo nji-hovo prozračivanje, natapanje, zaštitu od bolesti i štetnika kao i veoma dragocjenu mjeru njiho-ve zaštite od hladnoće tijekom noćnih sati. Također, ne smije-

VRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENA g/m2 VRIJEME SJETVE

RANI KUPUS 4 01.-10.02.RANI KELJ 3 01.-15.02.

RANA PAPRIKA 18 01.-10.02.RAJČICA 6 01.-15.02.

PROLJETNA SALATA 5 01.-20.02.PATLIDŽAN 15 01.-15.02.

poVRtnJAkSReDInoM ZIMeU odnosu na početak zime sjetva i sadnja povrća dobiva sve veće značenje, što se po-djednako odnosi na otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem proljeća po-trebno je izvršiti i pripreme oko izbora povrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva.

goran JurilJ, Dipl. ing.

mo zaboraviti u našim južnim područjima izvršiti gnojidbu i obradu tla za sjetvu ili sadnju ranih kultura. Barem je tako bilo prijašnjih godina. Time aludiram na obilne i svakodnevne kiš-ne padaline koje već tjednima onemogućuju sve, pa i one naj-manje, radove u polju. A ukoliko nam vrijeme to dozvoli, u južnim krajevima možemo izravno sijati bob i grašak, saditi proljetni češ-njak i lučice luka, a može se oba-viti i sjetva za uzgoj presadnica u zaštićenom prostoru (kupus i kelj proljetni, cvjetača proljetna, korabica i salata).

Kontrola uskladištenog povrća i voća

Kako ne smijemo zaboraviti ni ranije uskladišteno povrće, nužno je zaviriti u trapove i spre-mišta da bi zamijetili i otklonili eventualne natrule plodove. Osim toga, za toplijih dana spre-mišta se trebaju malo i prozračiti. Iz svega navedenog lako se može zaključiti kako povrćari mogu još kratko produljiti svoj zimski san jer je preostalo malo vremena do dolaska toplijih dana, kada će i u samom povrtnjaku biti obilje opsežnih, cjelodnevnih radova.

Sjetva povrća u zaštićeni pro-stor u toplijim područjima

Veliki izbor kesica povrća i cvijeća u Sjemenarninim agrocentrima

ČAJ OD MATIČNJAKAMatičnjak je višegodišnja biljka polugrmastog rasta s 50-120 cm visokom, uspravnom zeljastom stabljikom. Biljka cvate od lipnja do kolovoza i odlikuje se karak-terističnim mirisom koji potječe od eteričnih ulja koje najviše sa-državaju listovi. Riječ je o eterič-nom ulju koje sadržava citronel i citral zbog čega cijela biljka ima intenzivan miris koji podsjeća na limun. Zbog svoje limunasto-gorke arome matičnjak se naj-češće upotrebljava kao dodatak zelenim salatama i salatama od svježeg povrća. Koristi se i kao za-čin jelima od ribe, divljači i gljiva. Zbog svog citronskog mirisa kori-sti se i u pripremi slastica umjesto limuna. Inače, matičnjak ili Mellisa officinalis je od davnina poznata i kao ljekovita biljka. A pošto se od matičnjaka može napraviti i kva-litetan čaj koji djeluje umirujuće možemo zaključiti kako je ovih prohladnih dana upravo došlo i njegovo vrijeme.

Povjesničari kažu kako je rukola u prehrambenom smislu rođena Rimljan-

ka. Stari Rimljani su je voljeli ne samo zbog gastronomskih nego i zbog ljekovitih svojstava. Uo-stalom, bila je najvažniji sastojak sirupa protiv kašlja i lijeka protiv skorbuta. Čak su joj pripisivali i afrodizijačka svojstva. Stoga, više nego raduje činjenica da njeno sjeme danas možemo bez većih poteškoća nabaviti u bolje opskrbljenim poljoljekarnama. Samo trebamo znati kako obič-no nalazimo dvije varijante, rani-je navedenu brzorastuću salatu latinskog naziva Eruca sativa i divlju salatu latinskog naziva Di-plotaxis tenuifolia. Da ne bi bilo zablude, riječ je o dvije varijan-te rikule i to divlje i kultivirane (stoga na Franchi vrećicama i stoji natpis coltivata). Kod “divlje” rikule listovi su samo malo više nazubljeni a ukus je jačeg inte-

ziteta i malo više ljutkast. Inače, obje biljke dobro uspijevaju u vrtovima te se mogu uzgajati na gredici uporedo sa salatom ili špinatom.

Tehnologija uzgojaRikula se može sijati od ve-

ljače do rujna u više navrata uz razmak redova 15 do 35 cm. Po-što se može uzgajati gotovo na svakom tlu, pogodna je i za kraj-nje, neiskorištene dijelove vrta. Međutim, najbolje je uzgajati na sunčanim mjestima i poluhladu, s tim da samo vodimo računa da biljka ne oskudijeva u vlažnosti. U protivnom, uslijed velikih vru-ćina i suhog tla biljka prebrzo procvjeta i formira žilave i gorke listove. Za 40 do 60 dana ruko-la se može brati i to tako što se lisne rozete čupaju i peru te po potrebi prodaju u vezicama. Po-red toga, listove možemo rezati i prodavati slično kao što radimo i s matovilcem. Obično se po če-tvornom metru postiže prinos

od oko 2 kg. Treba znati i da riko-lu, osim uzgoja u vrtu, možemo za potrebe domaćinstva proi-zvesti i u posudicama na balko-nu ili terasi.

Način pripremeRukola je idealna kao pro-

mjena ili dodatak standardnim, redovitim salatama. Međutim, kada smo se malo potrudili i već je uzgojili, ne trebamo stati samo na salatama. Stoga je mo-žete svježu pomiješati s kuhanim krumpirom i maslinovim uljem. Rukola se može pripremati i na lešo, poput blitve ili špinata, s maslinovim uljem, češnjakom i peršinom kao prilog uz ribu pa i mesne obroke. Osim toga, mladi i sitno nasjeckani listovi rikule služe i kao delikatesni ukras za jela od riže, tjestenine i krumpira. I što je najvažnije, ne zaboravite da je kao i ostalo lisnato povrće bogata vitaminom C, a u 100 grama rukole ima svega desetak kalorija.

RIkUlAzeleno blago naših predakaRikula, rukola, rikola ili riga je ustvari brzorastuća salata koja je često znala krasiti vrtove naših baka. Iako je njen uzgoj vrlo cijenjen u Dalmaciji i Primorju, sve češće se može naći i na našem jelovniku. To je i razumljivo ukoliko je poznato kako se radi o vrlo ljekovitoj biljnoj vrsti.

velimir lasić, Dipl. ing.

Rikula se koristi kao dodatak salatama Listovi matičnjaka sadrže eterična ulja

10



11

Crna gorušica (Brassica nigra=Sinapis nigra) je jed-nogodišnja biljka viša od

1 m, a raste samonikla uz riječne obale, po šljunčarama, zapušte-nim vrtovima i poljima. Pripada porodici kupusnjača. Listovi su s peteljkom, do 12 cm dugi, gusto nazubljeni, zelene boje s bijelim šiljastim dlačicama po površi-ni. Sitni zlatnožuti cvjetovi sa 4 latice razvijaju se u grozdastim cvatovima na vrhu stabljike i nje-zinih ogranaka. Plod je do 2 cm duga komuška koja u sebi nosi 4-10 okruglih, tamnosmeđih sjemenki vrlo ljuta okusa. Sjeme samoniklih biljaka se ne koristi, a gorušica se danas uzgaja po cije-lom svijetu. Uz crnu gorušicu čije sjemenke imaju najjaču aromu, kao začinske i ljekovite biljke najčešće se još uzgajaju bijela gorušica (Brassica alba) i smeđa gorušica (B. juncea). Sjemenke bijele gorušice terapijski djeluju kao i crne, ali su znatno slabije i

GoRUŠIcAcijenjeni začin i narodni lijek za reumuSjeme gorušice smatra se jednim od najzdravijih začina koji je osobito poznat kao osno-va okusa začinskog namaza senfa, ali i kao prokušani narodni pripravak za obloge kod reumatskih tegoba i bolova.

prikladnije za upotrebu. Koriste se i kao začin jer su blažeg, a neki kažu i profinjenijeg okusa od sje-menki crne gorušice. Gorušica se još naziva i slačica, muštarda ili ognjica. Manje je poznato da se mogu koristiti cvjetovi i li-stovi gorušice s daleko blažim okusom i mirisom od sjemenki. Cvjetovi se skupljaju u rano ljeto, prije no što se potpuno otvore i koriste svježi kao dodatak u sala-tama i na sendvičima, a od suhih se može pripremiti čaj kod pro-bavnih tegoba i manjka apetita. Za šalicu čaja dovoljno je čajnu žlicu suhih cvjetova preliti s 2,5 dcl kipuće vode i procijediti na-kon 5 minuta. Piju se 1-2 šalice čaja tijekom dana, prije jela. Mladi listovi mogu se također koristiti kao dodatak salatama i sendvičima ili pripremiti kao špinat. Komuške sa sjemenkama skupljaju se u kasno ljeto, prije no što potpuno dozore i otvore se. Sjemenke se najprije suše u komuški, a zatim se izljušte i osu-

še do kraja. Od davnina se u na-rodu koriste izvana kao oblog ili kupka kod reume, išijasa, uloga (gihta) i bolova u mišićima. Naj-značajnija ljekovita tvar u njima je glikozid sinirgin (1,0-1,2 %) koji se u vodi razgrađuje u alilno gorušičino ulje i od kojeg potje-če ljutina sjemenki. Osim njega tu su i flavonoidi, bjelančevine, te 30 % masnog ulja, zbog kojeg se najviše i uzgajaju. Sjemen-ke sadrže i željezo, kalcij, cink, mangan, magnezij te omega 3 masne kiseline. Kod unutarnje uporabe pripravci od gorušice pomažu kod urinarnih infekcija i gripoznih stanja jer djeluju jako antiseptički, no, ne smiju se ko-ristiti dulje od 2 tjedna jer jako iritiraju sluznicu i mogu izazvati upalu želuca, bubrega i mjehura te menstrualne tegobe. Mno-go češće sjemenke se koriste za obloge, meleme i alkoholne oto-pine.

Oblozi od gorušice:3-4 jušne žlice mljevenog sje-mena pomiješati s toplom vo-dom (do 40 0C) u kašu i neni-jeti na lanenu krpu te stavljati na oboljelo mjesto. Pri prvoj primjeni ostavljati samo 3-4 minute na koži, a tek kasnije 10-15 minuta ili kraće ako se osjeti peckanje. Nakon toga kašu ukloniti, a kožu oprati mlakom vodom ili čajem od kamilice i namazati uljem gospine trave. Oblozi se ko-riste kod upale dišnih puteva (stavljaju se na prsa) ili kronič-nih i degenerativnih bolesti zglobova te kod mišićnog re-umatizma.

Kupke od gorušice: 2-3 žlice mljevene gorušice umiješati u lavor s toplom vodom i močiti noge oko 5 minuta, a zatim ih isprati mlakom vodom i namazati masnom kremom ili uljem gospine trave. Kupka se pri-mjenjuje kod prehlade, gripe, ozeblina i grčeva u nogama.

Gorušica kao začinGorušica je omiljen začin u mnogim svjetskim kuhinja-ma. Mladi izdanci koriste se kao hrskavi i blago papreni dodatak salatama, sendviči-ma i drugim jelima. Uz dovolj-no vlage proklijat će nakon 3-4 dana i tada se mogu jesti i sjemenka i klica. Gorušica potiče probavu masnih jela pa se najčešće kao senf jede uz razna jela od mesa i mesne prerađevine, uz ribu, jaja, sir, dodaje se marinadama i uma-cima. Za pripremu senfa sje-menke se moče u tekućini kao što su ocat, jabukovača, vino, mošt ili voda. Neki proizvođa-či senfu dodaju začinsko bilje (bosiljak, metvicu, hren itd.), a neki čak arome voća i povrća. Sjemenke se često dodaju pri kiseljenju krastavaca, cikle, paprike i drugog povrća.

mariJa kranJčević, Dipl. ing.

I doista, u hercegovini se prije sadnje krumpira tradicionalno vrši i rezidba gomolja. Uglav-

nom se primjenjuje kod krupnije kalibraže sorte Jaerla, ali i kod ostalih sorata koje se sade na ovom području. Osim kod nas, rezanje gomolja se prakticira i u susjednoj Dalmaciji te na oto-cima dok idući prema sjeverni-jim područjima ono postupno opada. Moglo bi se reći kako se gomolji krumpira režu zbog ne-dostatka dovoljnih količina zdra-vog deklariranog sjemenskog materijala, zbog bržeg množe-nja kvalitetnog sjemena ili zbog ekonomske svrsihodnosti kada

ReZIDBA GoMolJAkRUMpIRA - DA IlI ne?hercegovački proizvođači krumpira pred njegovu sadnju tradicionalno, osim nakli-javanja vrše i rezidbu gomolja. Međutim, postavlja se pitanje je li to, sa stručne strane gledišta, opravdano ili je pak riječ o sasvim neprihvatljivoj mjeri pripreme gomolja za sadnju

je riječ o proizvodnji merkan-tilnog krumpira. Bilo kako bilo, ono što je od bitnog značaja, sa stručne strane gledišta, a što mi upravo trebamo i upozoriti jest da samo rijetki proizvođači krumpira rezidbu gomolja izvo-de na pravilan način.

Pravilna rezidbagomolja-temelj uspjeha

Pravilna rezidba gomolja obavlja se desetak dana prije same sadnje. Već naklijali gomolji režu se po duljini tako da približ-no jednak broj klica (okaca) osta-ne na svakoj polovici. Drugim riječima, reže se duž osi gomolja od vršnog dijela ka pupku s tim da nakon svakog reza nož treba

dezinficirati 70 % alkoholom ili pak potapanjem u 2 % rastvor formalina. Međutim, krupni nakli-jali gomolji se u pojedinim dijelo-vima naše zemlje režu i poprečno s tim da se u tom slučaju odsije-ca samo vršni dio koji i sadržava najveći broj klica. Ali, od bitnog je značaja da kod spomenute vršne rezidbe težina odsječenog dijela s klicama ne smije biti manja od 25 grama jer lakši odsječak neće dati normalno razvijenu biljku. Spomenimo i kako posljednjih 20-tak godina u Americi prakti-ciraju strojnu rezidbu, s tim da se gomolji režu na odjeljke s klicama težine 40-50 grama.

Što s gomoljimanakon rezidbe?

Kako smo i naveli, pravilna rezidba se vrši desetak dana pri-je sadnje. Postavlja se pitanje što s rezanim dijelovima gomolja, gdje ih smjestiti i što je uopće svrha tako rane rezidbe. Sve će nam biti jasno ukoliko u obzir uzmemo činjenicu kako sami postupak rezanja predstavlja ve-liku povredu gomolja a rezano mjesto idealan “ulaz” za prodor bakterija i gljivica koji u lošijim uvjetima sadnje čak mogu prou-zročiti propadanje gomolja. Sto-ga, krumpir treba što prije smje-

U zemljama gdje se go-molji krumpira masovno režu zaprašivanje reza fun-gicidima protiv gljivičnih bolesti koje izazivaju tru-lež gomolja uobičajena je praksa. Koriste se fungicidi na osnovi : tirama, manco-zeba, tiabendazola i dr.

mario ćuBela, Dipl. ing.

stiti u uvjete koji će omogućiti stvaranje zaštitnog sloja upravo na tim prerezanim dijelovima gomolja. Jer kada se stvori taj zaštitni sloj ili kalus i samo sjeme će biti puno sigurnije, odnosno, spremnije za sadnju. Inače, kako bismo potakli tvorbu kalusa krumpir trebamo što prije nakon rezidbe smjestiti u prostoriju gdje se temperature kreće od 14 do 16 stupnjeva C i relativna vla-ga zraka od 80 do 90 %.

I što bismo na kraju zaklju-čili nego da se sa stručne stra-ne gledišta rezidba gomolja ne preporuča jer uvijek postoji mogućnost od prenošenja viru-snih oboljenja. Zato je uporaba cijelih gomolja svakako najbolja ali i najskuplja jer zahtijeva i veći utrošak sjemena po jedinici po-vršine. S druge strane, praksa je pokazala opravdanost rezidbe ali provedene uz poštivanje na-vedenih pravila počevši od mo-menta rezidbe pa sve do čuvanja tako pripremljenog sjemena do sadnje. Istina je i da se svježe izrezani gomolji mogu odmah saditi ali samo u dovoljno zagri-jano tlo. Ukoliko takve gomolje posadimo u hladno i vlažno tlo dolazi do njihovog brzog pro-padanja što će se manifestirati praznim mjestima na parceli. Ali, uvijek ima “stručnjaka” koji će ustanoviti da je ipak sve do lošeg sjemena...

Gomolji krumpira pripremljeni za naklijavanje

Naklijali gomolji krumpira Izrezani gomolji

12



13

Nastavljajući tradiciju, u razdoblju od 08. do 10. prosinca 2009. godine u

Tuzli je organiziran VI. Simpozij o zaštiti bilja u Bih. Kao i svake godine, za spomenuti simpo-zij vladalo je veliko zanimanje, što najbolje potvrđuje činjenica kako su na njemu sudjelova-li eminentni stručnjaci, kako iz naše zemlje, tako i iz inozem-stva. Štoviše, kišno i prohladno vrijeme uopće nije utjecalo na posjećenost simpozija, tako da je svaku sekciju (fitopatologija, entomologija, herbologija, inte-gralna zaštita šuma, fitofarmaci-ja i zakonodavstvo u poljoprivre-di) pratio zavidan auditorij. To je i razumljivo zbog činjenice kako je sami program obuhvaćao niz zanimljivih izlaganja koja su obradila aktualnu problematiku iz poljoprivredne proizvodnje te šumarstva. Ono što posebno ra-duje jesu izlaganja mlađih kole-ga agronoma kao i apsolvenata agronomskog fakulteta, što opet predstavlja svojevrstan zalog za budućnost. Tijekom trajanja sim-pozija ukupno je prezentirano 75 radova od kojih 58 usmeno i 17 preko postera.

SIMpoZIJ o ZAŠtItI BIlJA

Osim toga, ono što karakte-rizira ovaj simpozij jest činjenica kako su promovirane i nove struč-ne publikacije od čega izdvajamo knjigu „Ambrozija“. Drugim rije-čima, društvo i njegovi članovi u svom radu vrlo su aktivni zbog čega je očekivati kako će svaki na-redni simpozij biti kvalitetniji i još sadržajniji. Posebno je bilo pouč-no usvajanje zaključaka i zatvara-nje simpozija na kome je, između ostalog, razgovarano o načinima financiranja budućih aktivnosti

jer je recesija ušla u sve oblasti našeg društva. Ipak zaključeno je kako to neće utjecati na rad druš-tva za zaštitu bilja Bih već da će, upravo suprotno, to biti poticaj svim članovima da progresivnim snagama krenu naprijed u smjeru razvijanja spomenutog društva. Naime, već sada je za očekivati da će na narednom simpoziju biti još više posjetitelja koji će svojim aktualnim saznanjima i iskustvi-ma obogatiti program predava-nja te povećati kvalitetu stručnih

izlaganja. Nadalje, ne smijemo zaboraviti kako je jedan od cilje-va ovakvih skupova druženje i ra-zvijanje prijateljstva što je temelj za zdravu buduću suradnju a za što se pobrinuo organizacijski odbor koji je za sve sudionike, po završetku Simpozija, priredio sve-čanu večeru koja je potrajala do ranih jutarnjih sati. Stoga ćemo zadržati lijepa sjećanja i uspome-ne do narednog susreta sljedeće godine, u nekom drugom dijelu Bosne i hercegovine.

nino rotim, Dipl. ing.

Simpozije je otvorioministar prof. dr. sc. Nevenko herceg Simpoziju je nazočio veliki broj gostiju iz zemlje i inozemstva

S promocije knjige “Ambrozija”

14


Kada govorimo o sjemen-skom krumpiru, sa žalje-njem ćemo ustvrditi kako

je kod nas domaći sortiment prilično oskudan. Osim toga, dosadašnja iskustva svjedoče da su najbolji proizvodni rezul-tati postignuti korištenjem pro-izvodnog i genetskog potenci-jala inozemnih sorti, nerijetko i onih koje u uvjetima gdje su selekcionirane nisu imale veću perspektivu. A upravo zahvalju-jući otvaranju tržišta, posljed-njih 15-tak godina naši proizvo-đači imaju mogućnost sadnje i uzgoja najkvalitetnijih europ-skih i svjetskih sorata. Tako su u hercegovini za kratko vrijeme, zbog svoje velike kvalitete „udo-maćene“ strane sorte kao što su Romano, Kennebec, Monalisa, Liseta, Adora, Carera... Među-tim, svake godine na tržištu pojavljuju se nove, još produk-

tivnije sorte izvrsnih kulinarskih osobina. U tom pogledu poseb-no izdvajamo tri sorte: Arnova, Faluka, Monaco i Roko.

Arnovaje svakako najzanimljivija iz pa-lete novih, ranih sorata žućka-stobijele boje pokožice. Zbog dobrih proizvodnih osobina stručnjaci predviđaju kako su napokon pronašli sortu koja će zamijeniti dobro poznatu Jaer-lu. Do sada su joj jedino mogle parirati dvije sorte- Adora i Lise-ta, ali nažalost bez značajnijeg uspjeha kod velikih proizvo-đača. Naime, Adora je manje rodna u odnosu na Jaerlu, dok Liseta kasnije prispijeva 10-tak dana, premda su obje navedene sorte puno kvalitetnije za kon-zumiranje od Jaerle. Ali to očito nije bitna činjenica velikim pro-izvođačima koji od sjemenskog krumpira traže da je vrlo rani i da je iznimno rodan. Arnova

upravo udovoljava ovim proh-tjevima jer prispijeva u potpuno isto vrijeme kada i Jaerla, s tim da je za 30-50 % rodnija od nje. Stoga vjerujemo kako će za 2-3 godine Arnova potpuno zamije-niti Jaerlu, za koju je već utvrđe-na brza degeneracija-izrođava-nje, što dovodi do poteškoća u proizvodnji njenog sjemena.

Monacopredstavlja srednje ranu sortu čija dužina vegetacije iznosi 100 dana. Odlikuje je bijela pokoži-ca dok je meso žute boje. Sorta je idealna za uzgoj na područ-ju Bosne i hercegovine te je prikladna za svježu potrošnju. Dospijeva odmah iza najranijih sorata pritom formirajući sred-nje velike, ujednačene oval-ne gomolje s plitkim okcima. Monaco je također vrlo rodna sorta krumpira s odličnim ku-linarskim osobinama (AB tip). Gomolji navedne sorte se ne

raskuhavaju te se mogu poslu-žiti kuhani „lešo“, na salatu, kao i pečeni s mesom na klasičan način. Sorta je otporna na bole-sti, zbog čega je proizvođačima krumpira puno prihvatljivija u odnosu na Lisetu. Zbog toga svi oni koji su imali priliku uzgajati obje spomenute sorte, Monaco u žargonu nazivaju poboljša-nom, oplemenjenom Lisetom. Pored toga, proizvođači hvale sortu Monaco i zbog lijepog izgleda gomolja čija je pokožica glatka a gomolji ujednačeni, što bitno olakšava prodaju na trž-nicama i na policama trgovina. Ako svemu pridodamo dobru otpornost na nedostatak vode tijekom uzgoja i iznimno dobre kulinarske osobine, Monaco će u budućnosti svakako biti sor-

Sistematsko ispitivanje, praćenje i uvođenje novih sorata krumpira selekcioniranih u svijetu, uz prethodnu provjeru u praksi u proizvodnim hercegovačkim područjima, naj-sigurniji je način da se iz bogate ponude kvalitetnih sorata odaberu one koje su za naše uvjete najpogodnije.

ivica Doko, Dipl. ing.

Sorta Roko Sorta Monaco Sorta Faluca

Dani polja krumpira su dobra prilika za upoznavanje s novim sortama


15

BlAGoDAtIHeRceGoVIne

ta od većeg značaja za Bosnu i hercegovinu.

Falukaje perspektivna srednje rana čija dužina vegetacije iznosi nešto više od sto dana. Gomo-lji imaju bijelu mekanu pokoži-cu, s mesom krem bijele boje. Osnovna prednost Faluke je u tomu što predstavlja jednu od najrodnijih sorti krumpira tako da se, uz prosječnu agroteh-niku, ispod jedne cime može očekivati prinos između 2,5 do 3,00 kilograma. Gomolji su pak krupni i ujednačeni, duguljasto-ovalni s plitkim okcima. Osim iznimno velike rodnosti Faluka je tolerantna na visoke tempe-rature i nedostatak vlage te je otporna na biljne bolesti (viru-

Da je podneblje hercego-vine pogodno za uzgoj mno-gih povrtnih kultura, dobro je poznata činjenica. Međutim, kada se uspije uzgojiti cikla teška 2,25 kg, to je zavidan uspjeh koji svakako treba neg-dje i zabilježiti. U ovom slučaju riječ je o cikli sorte Egipatska koja je proizvedena na po-dručju Blidinja i to od strane gosp. Mirka Medića. Dotični proizvođač je i prijašnjih go-dina u našu redakciju donosio plodove zavidnih odnosno rekordnih dimenzija, što ne začuđuje s obzirom da se radi o kvalitetnoj i iznimno plodnoj planinskoj zemlji. Međutim, i u nešto drugačijim proizvodnim uvjetima često se zna izvaditi plod rekordne težine, kao što je to slučaj sa sve prisutnijim slatkim krumpirom ili batatom. Naime, u Pologu je ove godine na imanju gosp. Ivana Ramlja-ka-Gorića uzgojen primjerak na kojemu bi pozavidjeli i vo-deći svjetski uzgajivači ove zanimljive povrtne biljke. Jer nikoga ravnodušnim ne može ostaviti plod batata težak 1,60 kg kao ni podatak da je ispod jedne biljke prinos iznosio fan-tastičnih 4,5 kilograma. Ukoli-ko u obzir uzmemo podatak


se, krastavost i trulež gomolja, bakterijsku bolest crna noga i dr.), a što je posebice važno ve-ćim proizvođačima krumpira. Osim toga, Faluka je dobra sorta B kulinarskog tipa što znači da je prikladna za različite namje-ne (kuhanje, pečenje i prženje). Drugim riječima zbog toga što se gomolji ne raskuhavaju po-godna je za pripravljanje različi-tih složenaca, krumpir juha i pa-prikaša premda zbog relativno malog sadržaja suhe tvari njeni gomolji mogu jednako dobro poslužiti i za prženje pomfrita.

Roko pripada skupini kasnih sorti, du-žina vegetacije 140 dana. Karak-teristika sorte je crvena do svi-jetlo ljubičasta boja pokožice, dok je meso bijele boje. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali je pogodna za skladištenje. Dobro je tolerantna na visoke ali i niske temperature. Obilježje: Visoki prinos, lijepi jednoobrazni gomolji srednje krupnoće.I na koncu, dobro zapamtite nazive ranije opisanih sorti jer bliži se vrijeme nabave sjemen-skog krumpira koji je za pot-pun uspjeh proizvodnje nužno pravodobno i na pravilan način naklijati.

da se radi o biljkama gnojenim isključivo stajskim gnojem i bilj-kama koje doslovce ne napadaju biljne bolesti i štetnici jasno je kako će uzgoj slatkog krumpira na području hercegovine u na-rednim godinama doživjeti svoj puni procvat. Pošto zasigurno ni to nije sve s hercegovačkih polja, poljoprivrednim proizvođačima sugeriramo da velike i neobične plodove povrća i voća donesu u našu redakciju, kako bi široj za-interesiranoj javnosti predočili kako je i u našoj skromnoj, škrtoj zemlji moguće ostvariti zavidne proizvodne rezultate.

Dani polja krumpira su dobra prilika za upoznavanje s novim sortama

Gosp. Mirko Medić uvijek proizvede “zanimljive” plodove povrća

16


Duhanov štitasti moljac (Bemisia tabaci Genn) je jedan od ekonomskih

najznačajnijih štetnika današnji-ce. To je polifagni biljni štetnik koji napada preko 500 različitih vrsta. Prvi put je pronađen na području Bosne i hercegovine 2007. godine u Višićima –Čaplji-na (Ostojić i sur. 2008.). Pozna-vanje morfoloških odlika vrste Bemisia tabaci bitno je zbog nje-nog prepoznavanja ali i razliko-vanja od stakleničkog štitastog moljca (Trialeurodes vaporario-rum Wesvood), s kojim se često nalazi u istim objektima.

Morfološke odlike vrste Bemisia tabaci

Odrasli oblik je mali kukac, nalik moljcu. Duljina tijela ne prelazi 1 mm, s tim da su mužjaci su nešto manji od ženki. Tijelo i dva para prozirnih krila su pre-kriveni bijelim voštanim prahom što ga luče žlijezde na zatku. Tije-lo je inače žute boje. Dok kukac miruje krila imaju izgled kosog krova i po tome ga se može razli-kovati od stakleničkog štitastog moljca.

Jaja su sitna, duljine oko 0,2mm. Ženka ih odlaže na nalič-je listova u skupinama. Pričvršće-na su kratkom drškom za list. Po obliku su izduljena, kruškolika a pri vrhu šiljasta. Svježe odložena jaja su glatka, svjetložute boje. Pred kraj razvoja posmeđe.

Ličinke (nimfe) prolaze kroz četiri stadija razvoja. Tijelo ličinki je tanko, plosnato, ovalnog obli-

DUHANOV ŠTITASTI MOLJAC • novi štetnik u BiHka, žutozelene boje. Duljina tije-la se kreće od 0,3 mm kod ličinki prvog stadija do 0,6 mm kod ličinke četvrtog stadija. Pokret-na je samo ličinka prvog stadija, koja se kreće, nakon izlaska iz jaja, tražeći pogodno mjesto za sisanje. Pri sljedećem presvlače-nju gubi noge i postaje sesilna. Tu prolazi kroz posljednja dva presvlačenja. Kod ličinki trećeg i četvrtog stadija postaju vidljive jednostavne crvene oči.

«Kukuljica» je posljednji se-silni stadij. Žute je boje. Tijelo joj

je ispupčeno, dugačko oko 0,7 mm. Rub tijela je često nepravil-nog oblika što ovisi o strukturi lista biljke domaćina. Crvene oči su jače izražene nego kod ličin-ki. Nakon završene preobrazbe odrasli oblici izlaze iz pupariu-ma kroz otvor u obliku slova T, a prazne srebrenobijele egzuvije ostaju na listu.

Biološki ciklusRazvoj vrste Bemisia tabaci

od jaja do odraslog oblika traje 15-20 dana tijekom ljetnih mje-

seci, odnosno preko 60 dana ti-jekom hladnog perioda. Na kon-stantnoj temperaturi od 14,9oC, cjelokupan razvoj traje 65 dana, a na temperaturi 30oC svega 16,6 dana (Žanić i sur. 2001). Odrasli se zadržavaju na naličju lišća gdje se hrane. Ženke žive do 60 dana, a mužjaci puno kraće, 9-17 dana. Nakon kopulacije ženke odlažu jaja u grupice na naličje lišća. Broj odloženih jaja ovisi o ekološkim uvjetima i biljci do-maćinu. U prosjeku ženka odlo-ži oko 150 jaja. Svježe odložena

Dr. ivan ostoJić

Ličinke i kukuljice duhanovog štitastog moljca Medna rosa i gljive čađavice


17

DUHANOV ŠTITASTI MOLJAC • novi štetnik u BiHjaja su bjeličasto obojena. Dulji-na embrionalnog razvoja ovisi o biljci domaćinu, temperaturi i vlazi. Pri temperaturi od 30o

C embrionalni razvoj traje 5-9 dana, a kod nižih temperatura dulje (Maceljski, 2002). Nakon završenog embrionalnog razvo-ja iz jaja izlaze ličinke, koje su pokretne i izgledom podsjećaju na štitaste uši. Prelaskom u drugi stadij, noge im postupno kržljaju i postaju nepokretne. Nakon če-tvrtog stadija ličinke slijedi stadij «kukuljice» unutar koje se zbiva

preobrazba u odrasli stadij. Cje-lokupni razvoj traje od 17 do 65 dana, najčešće tridesetak dana (Maceljski, 2002). Godišnje razvi-je veći broj generacija.

Štetnost u poljoprivrediŠtete pričinjavaju ličinke i

odrasli oblici koji se hrane sisa-njem na listovima, uglavnom, jednogodišnjih zeljastih biljka. Na napadnutim biljkama javljaju se različiti simptomi, kao što su: klorotične pjege na licu listova, žućenje, gubitak turgora, blijeđe-

nje vegetativnih biljnih organa, odbacivanje lišća, neujednačena zrioba plodova (naročito kod raj-čice) i druge anomalije kod zri-obe plodova. Smatra se da ovaj kukac injektira strane enzime u biljke, dok se hrani, i tako ugro-žava prirodne fiziološke procese. Zbog izravnih oštećenja, smanju-je prirod napadnutih biljaka ali i kvaliteta plodova. Osim izravnih šteta koje nastaju kao posljedica ishrane, veliko značenje imaju i neizravne štete. Naime, štetnik luči obilje medne rose koja pada

po biljnim organima a na njoj se razvijaju gljive čađavice. Pri-sutnost čađavica na listu ometa osnovnu funkciju lista-fotosinte-zu. Obilne tamne nakupine ča-đavica na listu utječu i na porast temperature lista jer apsorbiraju toplinu što u konačnici dovodi do odumiranja i otpadanja lišća. Medna rosa i čađavice utječu na smanjenje tržne vrijednosti oso-bito ukrasnih biljaka i cvijeća. Osim izravnih šteta sisanjem, B. tabaci je vektor velikog broja virusnih bolesti velikog broja biljaka. Ovaj problem postaje sve izraženiji posljednjih desetak godina u zemljama Mediteran-skog bazena.

Bemisia tabaci prenosi viruse iz šest različitih skupina: Gemini-virus, Closterovirus, Nepovirus, Car-lavirus, Potyvirus i rod shapet DNA viruse, među kojima čak 60 gemni-virusa. Među virusnim bolestima koje prenosi, najvažnija je Tomato yellow leaf curl virus (TYLCV), koja uzrokuje najveće ekonomske šte-te na većem broju biljaka, Tomato chlorosis virus (TcCV), Tomato in-fection chlorosis virus (TICV), Cucu-rbit yellow stunting disorder virus (CYSDV), Beet pseudo-yellows virus (BSYV). Od navedenih bolesti-vi-rusa najvažniji je TYLCV, iz skupine geminivirusa, koji izaziva znakovi-te ekonomske štete na kulturnim biljkama iz porodice Solonace (Žanić i sur. 2001). Gubici od ove bolesti na rajčici u zaštićenom prostoru i na otvorenom često prelaze 90 %. Rajčica je naročito osjetljiva na geminiviruse, a u ve-ćini slučajeva pokazuje simptome žućenja i uvijenosti lista (Žanić i sur. 2001).

Ličinke sišu na naličju lišća Šteta na plodovima od gljiva čađavica

Korišten kao lijek i bojilo, šafran je poznat od davnina, spominjan u Bibliji, veličan još u Mezopotamiji pred 5000 godina. Danas je njegova uloga uglavnom ograničena na kulinarsku uporabu, što ga ne čini ništa manje vrijednim, dapače, vrlo je cijenjen začin i koristi se u gotovo cijelom svijetu. Često je nazivan “kraljem začina”, a njegova jedin-stvena aroma određuje karakterističan okus tradicionalne španjolske paelle iz Valencije, talijanskog rižota, jela od janjetine i piletine, francuske riblje juhe, indijskih slatkih umaka…

18



19

Šafran (Crocus sativus L.) li-vadna je biljka iz porodice peruni-ka. Začin kakav poznajemo dobija se iz vrška tučka (stigme) cvijeta kojih svaki cvijet ima samo tri. Po osjetilnim kvalitetama šafran je in-tenzivno mirisan, blago gorkastog okusa. Korijen riječi šafran nalazi se u arapskoj riječi za’fran koja zna-či “biti žut”, prema karakterističnoj žutoj boji koju otpušta.

U kulinarstvu se šafran kori-sti od 10. stoljeća prije Krista. Bio je omiljeni začin Feničana čiji su ga trgovci nosili na svim svojim putovanjima. Stari Grci i Rimljani koristili su ga za parfimiranje kup-ki. Smatra se da je porijeklom iz istočne Grčke ili s Krete, međutim budući da se šafran ne razmnoža-va sjemenjem, nego dijeljenjem lukovica, za njegovo je širenje na veće geografske udaljenosti po-trebna pomoć čovjeka.

Danas je šafran kultiviran na područjima od Španjolske do In-dije. Najveći su proizvođači Špa-njolska i Iran s preko 80% svjetske proizvodnje. U Europi je proizvod-nja šafrana ograničena gotovo samo na područje Mediterana. U mnogo se manjim količinama proizvodi i u Italiji, Grčkoj, na Kreti, u Francuskoj i Kini.

Kod određivanja kvalitete ša-frana najvažnija je njegova moć bojanja jela. Jača mogućnost ot-puštanja boje znači i bolju kvali-tetu začina. Španjolski se šafran tradicionalno dijeli u četiri katego-rije kvalitete. “Coupe” je izuzetno rijedak i nema ga u prodaji u ne-kim značajnijim količinama. Slijedi “Mancha” šafran, karakterističan po dubokoj crvenoj boji za koji se smatra da je najkvalitetniji na tržištu. “Rio” i “Sierra” šafrani su svjetlije boje, zbog čega je i njiho-va moć koloriranja jela slabija, kao i aroma i okus, pa su stoga manje cijenjeni.

Iako se stoljećima šafran po-kušava uzgojiti u kontinentalnim krajevima Europe, odnosno u Nje-

mačkoj, Švicarskoj, Austriji, pa čak i u Engleskoj, danas se u vrlo malim količinama proizvodi još jedino u Mundu, malom švicarskom selu u kantonu Wallis, gdje se na 1200 metara nadmorske visine na tradi-cionalan način godišnje proizvede tek nekoliko kilograma začina.

Od azijskih područja najveća proizvodnja šafrana je u Iranu. Po-sljednjih godina prinosi su značaj-no povećani pa je Iran gotovo veći proizvođač od Španjolske. Manje količine proizvode se u Turskoj i Indiji. Kašmirski je šafran iznimno visoke kvalitete, ali je rijetko dostu-pan izvan Indije zbog smanjene proizvodnje uzrokovane dugogo-dišnjom nestabilnom političkom situacijom u tom području. Najskuplji začin na svijetu

Šafran je poznat kao najsku-plji začin na svijetu. Kratka sezona cvata – tek tri tjedna u godini, kao i mukotrpno branje i proces proi-zvodnje čine ga skupljim od dru-gih začina. Iz svake lukovice šafra-na u jednoj sezoni izraste dva do devet cvjetova ljubičaste do plave boje od kojih svaki ima tri crveno-narančasta tučka duga 25-30 mm.

Berba šafrana počinje ubi-ranjem cvjetova i odvajanjem tučkova, obično rano ujutro prije izlaska sunca, a traje od rujna do prosinca. Tučci se pohranjuju u sjenovito i toplo mjesto gdje se suše 5 do 7 dana nakon čega se pakiraju i spremaju na hladno i suho mjesto.

Branje šafrana oduzima mno-go vremena, budući da se cijeli proces odvija isključivo ručnim radom. Za branje 1000 cvjetova potrebno je 45-55 minuta i još oko 2 sata da bi se iz cvijeta izdvojili tučci. S obzirom da je za 1 kg zači-na potrebno ubrati između 70.000 i 200.000 cvjetova, za proizvodnju te količine potrebno je utrošiti 370-470 sati rada.

Srećom, potrebno ga je vrlo malo da bi dao aromu i boju jelu –

već četvrtina žličice (oko 1/10 gra-ma) mrvljenih vlakana intenzivno će obogatiti 4-6 porcija riže.

Šafran kojeg možemo naći u prodaji pakiran je u vrlo malim količinama. Prodaje se u obliku su-šenih vlakana ili mrvljeni. Kod nas se u trgovinama može naći šafran pakiran u količinama od 0,12g ili u bočici s tri kapsule od kojih svaka sadrži samo 0,1g tog profinjenog začina. Cijena 1 grama kreće se između 10 i 15 KM. I u europskim se zemljama cijena kreće oko 50 kuna po gramu, pa valja pripaziti kod kupovine jer svaka cijena niža od te može značiti slabiju kvalitetu i čistoću začina.

Zbog visoke cijene postoji i rizik od prevare kupovinom jefti-nije zamjene za šafran. Jedna od takvih je vrsta kurkume nazvana “indijski šafran”, međutim u Indiji raste pravi šafran! Postoje, dakle, začini slični šafranu koji također li-jepo obojaju jela karakterističnom žuto-narančastom bojom, poput šafranike (tzv. meksički šafran) ili kurkume, međutim niti jedan zamjenski začin nema tu čarobnu aromu pravog šafrana.

Pravi šafran otkrit će – nepce!

Svaki vrhunski kuhar svjestan je njegove vrijednosti i zna da se može zavarati oko, ali ne i nepce. Upravo je radi toga važno da se kod nabave šafran kupuje u obli-ku sušenih vlakana, a ne praha koji može biti mješavina. Ta vla-kna morala bi biti samo vrhovi tučaka, ženskih organa iz cvijeta šafrana, međutim mnogi proizvo-đači ih miješaju s prašnicima kako bi dobili na težini. Prašnici, muški dijelovi cvijeta, poput šafranike ili kurkume mogu samo obojati jelo. Nažalost, nemaju nikakvu drugu kulinarsku vrijednost, ne ostavlja-ju miris ni okus karakterističan za šafran.

Upravo je zbog iznimno velike vrijednosti tog začina važno svu

njegovu aromu sljubiti s jelom. Dva su načina kako to učiniti naj-bolje – prženjem ili otapanjem u vrućoj vodi. Vlakna šafrana treba prepržiti da bi se iz njih izvukla sva preostala vlažnost. Taj postupak vrlo je jednostavan i zapravo je dovoljno vlakna rasprostrijeti u ta-vici, pećnici ili mikrovalnoj pećnici na maksimalnoj temperaturi oko 30 sekundi. Kad se ohlade, usitnja-vaju se u mužaru ili između dvije žlice i koriste kao prah.

Potpuniji se okus šafrana u jelu dobija posrednim začinja-njem jela, odnosno korištenjem otopine obogaćene šafranom. U nekim je umacima vrlo lijepo vidjeti vlakna šafrana. Da bi se iz njih pritom izvuklo što više arome, potrebno ih je potopiti u vrućoj tekućini (koja će se koristiti za ku-hanje) na najmanje 15 minuta. No, budući da šafran otpušta aromu i do četiri sata, bolje ga je ostaviti da se otapa što duže. Ukoliko se za otapanje šafrana koriste tekućine koje sadrže alkohol, poput žesto-kih pića ili vina, nije ih potrebno zagrijavati.

Šafran se uobičajeno koristi kod ribljih i jela s rižom u nekim nacionalnim kuhinjama. Francuzi ga neizostavno koriste pri sprav-ljanju riblje juhe (bouillabaisse), Španjolci njime obogaćuju paellu i arroz con pollo, piletinu s rižom. U Italiji je uobičajeno šafranom začinjati rižoto Milanese. Osim tih tradicionalnih jela šafran se iz-vrsno slaže s povrtnim i mesnim juhama, krumpirima, pilećim me-som ili jelima s rajčicom.

Čuvajte šafran u dobro zatvo-renim posudama na tamnom i umjereno hladnom mjestu, kao i ostale začine. Svoje bi kvalitete ša-fran trebao zadržati bar tri godine od dana pakiranja. Kao zanimlji-vost, ali i kao mjeru opreza, ističe-mo da neki šefovi kuhinja svoj šafran pažljivo čuvaju – pod ključem.

(preuzeto od Gastrolovka)

Nasad šafrana Iz cvijeta se ručno izdvajaju 3 tučka

pItAnJA I oDGoVoRISadnja lijeskePlaniram podignuti manji na-sad lijeske pa me zanima koli-ko po jednom uzgojenom sta-blu mogu očekivati plodova i koliki je životni vijek nasada. Postoji li u tom pogledu razli-ka u odnosu na divlje forme lijeske?Kako lijeska redovito na tržištu ostvaruje visoku prodajnu cije-nu, tako je i zanimanje za ovu voćnu vrstu sve veće. A kale-mljena lijeska ili ona uzgojena na vlastitom izdanku prorodi treće ili četvrte godine nakon sadnje i njeni prinosi se pove-ćavaju do desete godine uzgoja kada i počinje faza pune rodno-sti a koja traje sve do 20 ili 30 godine, ovisno o primijenjenim agrotehničkim i pomotehnič-kim mjerama. Nakon tog perio-da potrebno je nasad pomladiti. Spomenimo i kako vijek jednog prosječnog nasada iznosi 50-tak godina, dok divlja lijeska «poživi» i preko 100 godina. I na kraju, prinosi po jednom stablu lijeske iznose 2-10 kg ili 1-3 tone po hektaru.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Zaštita ruža tijekom zimePosjedujem ozbiljniji nasad ruža koje uzgajam na malo vi-šoj nadmorskoj visini i u uvje-tima kontinentalne klime. Sto-ga me i zanima trebam li svoje ruže tijekom zime štititi od niskih temperatura, odnosno, trebam li provoditi njihovo zimsko zagrtanje?Vrijedi pravilo kako će ruže do-bro prezimiti samo ukoliko ih u jesen pravovremeno i kvalitetno zagrnemo. Jer u vašim uvjetima uzgoja prvi jesenski mrazevi obično dolaze kada su ruže još nepokrivene. Zeleni listovi tada već za nekoliko dana požute i ot-padnu, što je znak da vegetacije potpuno prestaje. To je ujedno i znak da tek tada treba obavi-ti spomenuti posao zagrtanja. A zagrće se motikom i prave se

humke, tako da sloj zemlje visi-ne od 20-tak cm prekrije spojno mjesto (kalem) i izbojke. Postav-lja se pitanje-što će biti s dijelo-vima biljke iznad humke. Oni će, naime biti izloženi mrazevima i hladnoći, ali će isto tako tijekom orezivanja u proljeće biti uklo-njeni, pa ih i ne treba štititi od niskih temperatura. Spomenimo i kako zemlja korištena prilikom zagrtanja mora biti fino usitnje-na a sve kako bi što bolje nalegla tj. kako bi sama humka bila kom-paktnija. I na kraju recimo da je zagrtanje obvezna mjera koja se provodi kod ruža čajevki i mjese-čarki, što znači da ruže puzavice i penjačice, u pravilu, ne traže po-sebnu njegu tijekom zime.

Josip Brkljača, ing.

Osobine sorte trešnje Lionska ranaU vašem voćnom rasadniku kupio sam nekoliko sadnica trešanja, sorte Lionska rana. Molim vas da mi navedete nje-ne osnovne karakteristike.Lionska rana je sorta trešnje koja zrije polovicom svibnja kada na njenim granama i uočavamo obilje velikih plodova, okrugla-sto-srcolikog oblika i tamnocr-vene boje. Navedena trešnja je veoma privlačnog izgleda, slabo kiselkastog okusa i ugodnog mirisa. Stablo navedene sorte je srednje bujno, rano rodi i obilno rađa. Zreli plodovi mogu se drža-ti na granama deset i više dana, što je izražena osobina ove sor-te. Oprašuje se Primaverom, Burlatovom ranom i Stellom. Jednostavno rečeno-sorta za preporuku.

Goran Jurilj, dipl.ing.

Koje gnojivo koristiti za lončanice?U svom domu i vrtu imam mnogo ukrasnih lončanica i grmova za koje sam nabavila različite vrste gnojiva, počevši od štapića pa sve do njihovih

tečnih i granuliranih varijanti. Međutim, često se nalazim u dvojbi koje gnojivo i upotrije-biti?Lončanice na raspolaganju imaju malo zemlje koja se brzo iscrpi. Zato lončanice treba re-dovito i gnojiti, ali se pritom treba strogo pridržavati uputa za uporabu. Jer nedostatak hra-njivih tvari očituje se u njiho-vom slabom rastu i cvatnji, te svjetlijoj boji listova. Stoga lon-čanice u proljeće treba presaditi u namjenske Flortis supstrate ili pak pognojiti. U tu svrhu se mogu primijeniti sporodjelu-juća gnojiva u obliku štapića. Međutim, kada biljke procvatu, poželjno je dodavati i tekuće gnojivo koje uostalom odmah i djeluje. Ali, kod doziranja te-kućeg gnojiva treba biti pažljiv i uvijek radije dodajte premalo nego previše. S druge strane, raskošne cvjetnice u vašem vrtu poput hibiskusa, dubrovnika i oleandera trebate gnojiti teku-ćim varijantama gnojiva svakih 14 dana. Pritom trebate znati da u svim bolje opskrbljenim po-ljoljekarnama možete nabaviti, primjerice, namjenska gnojiva za azaleje, za hortenzije, za ka-melije i sl. Takvim vrstama gno-jiva uvijek trebate dati prednost nad onim univerzalnim.

Josip Brkljača,ing.

Giorgia – nova sorta trešnjeU vrtnom rasadniku pored brojnih sorti trešanja kupio sam i meni nepoznatu sortu, stručnog naziva Giorgia. Mo-lim vas da mi navedete njene osnovne karakteristike. Una-prijed zahvalan.Nije ni čudo da vam je sorta ne-poznata, jer je riječ o priličito no-vijoj talijanskoj sorti koja fomira krupne plodove svijetlocrvene do tamnocrvene boje. Meso plo-da je srednje čvrstine i dobre kakvoće. Stablo je osrednje buj-nog rasta i samoneoplodno je,

što znači da joj treba osigurati adekvatne oprašivače. Dobri oprašivači su joj Burlatova, Van i Adriana. Inače, sorta zrije oko 10. lipnja i zbog svojih kvalitetnih osobina svakako je za preporuku u kućnim vrtovima.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Rezidba i prihrana ružaZanima me na koji način se pravilno orezuju i održavaju ruže tijekom proljeća. Osim toga, je li u prihrani ruža po-trebno koristiti i stajski gnoj ili se treba zasnivati isključivo na mineralna gnojiva. Unaprijed zahvalna!

Dolaskom proljeća počinju radovi na održavanju ruža a što se prije svega odnosi na njihovu rezidbu i prihranjivanje. U pravi-lu, niska rezidba se primjenjuje uglavnom u starijim nasadima ruža i to na taj način što se grane skraćuju iznad drugog ili trećeg pupa. Cilj navedene rezidbe je pomlađivanje grma. Srednja vi-sina reza koristi se za ružičnjake koji su u punoj životnoj snazi i to tako što se grm čisti od suvišnih izboja dok se ostali skraćuju do petog pupa. I na kraju, visoka rezidba se temelji na skraćivanju iznad petog pupa i primjenjuje se samo jedne godine. To zna-či, ako smo prošle godine išli s navedenom rezidbom, onda ovogodišnja rezidba treba biti niska ili srednja. Svakako da ruže trebamo i prihraniti a u tu svrhu slobodno možemo koristiti i do-bro zgorio stajski gnoj i to svake godine. Međutim, svakako tre-bamo koristiti i namjensko Flor-tis gnojivo za ruže obogaćeno mikroelementima nakon čijeg se razbacivanja ruže odgrću i gno-jivo ukopava. Iduća prihrana se vrši KAN-om, a sve detaljnije in-formacije o prihrani i rezidbi ruža možete potražiti u savjetodavnoj službi Sjemenarnina Agrocentra u Mostaru.

Josip Brkljača, ing.

20



21

Meliorativna gnojidba ili gnojidba na zalihu obavlja se prije sadnje

višegodišnjih kultura, kako bi se tlo u punoj dubini rasprostiranja korijenova sustava obogatilo hranjivima. Tako se u tlo unose veće količine organskih i mine-ralnih gnojiva u cilju povećanja plodnosti tla i podizanja hranjiva na razinu koja će biti optimalna dulji niz godina.

Unošenjem u tlo tijekom ri-golanja mineralnih gnojiva, tlo se prvenstveno obogaćuje fosfo-rom, kalijem, kalcijem i magnezi-jem, što će osigurati dobar start mladog nasada ali i biti stanovita zaliha hranjiva u tlu.

Zelena gnojidbaUnošenjem u tlo organskih

gnojiva, bilo da je riječ o staj-skom gnojivu, tresetu ili zelenoj masi trava od „zelene gnojidbe“, poboljšavaju se ne toliko kemij-ska svojstva tla koliko fizikalna i biološka. Time se povoljno dje-luje na stabilnost strukture tla, vodo-zračne odnose u tlu kao i toplinske prilike u tlu i pove-ćava mikrobiološka aktivnost u tlu. Smatra se da bi tla za uzgoj višegodišnjiih kultura morala sadržati barem 3 % humusa. Nažalost, većina naših tala siro-mašna je humusom pa je uno-šenje organskih gnojiva nužna agrotehnička mjera. Kako bismo odredili točnu količinu hranjiva, odnosno količinu mineralnih i organskih gnojiva koju treba unijeti u tlo te možebitne potre-be za kalcizacijom, prije podiza-nja nasada uzorke tla treba uzeti iz dviju dubina-od 0 do 30 cm i od 30 do 60 cm. Uzorci se šalju na kemijsku analizu kojom se najčešće određuje ph-vrijednost tla, količina humusa odnosno količina organske tvari te koli-čina fosfora i kalija. Na temelju dobivenih vrijednosti izrađuje se gnojidbena preporuka glede ko-

ličine gnojiva, kako se ne bi gno-jilo premalom količinom gnojiva što bi se negativno odrazilo na rast i urod, ali ni previše što bi nepotrebno povećalo troškove proizvodnje. Također, kemijskom analizom utvrđuje se potreba za izvođenjem kalcizacije ako je riječ o niskoj ph-vrijednosti, od-nosno kiselim tlima. Za meliora-tivnu gnojidbu koriste se visoko koncentrirana NPK mineralna gnojiva s malim udjelom dušika i istaknutim sadržajem fosfora i kalija, kao što su NPK 7-20-30, NPK 5-15-30, NPK 8-26-26 ili NPK 10-31-20. Ovisno o sadržaju hranjivih tvari u tlu, primjenjuju se u količini od 500 do 2500 kg/ha (vidi tabelu 1). Male količine dušika koje se pritom unesu po-spješit će mineralizaciju biljnih ostataka koji se zaoravaju. Mine-ralno gnojivo treba ravnomjerno rasipati po proizvodnoj površini koja se priprema za sadnju i za-tim se duboko zaore ili se obavi rigolanje na punu dubinu ra-sprostiranja korijenove mase, na otprilike 60 cm. Najpovoljnije je vrijeme za rigolanje tijekom lje-ta i rane jeseni, kada su površi-ne slobodne i pristupačne a tlo suho. Tlo se ostavi u otvorenoj brazdi kako bi se pod utjecajem niskih temperatura usitnilo i aku-muliralo veće količine vlage. Ri-golanjem se mineralno gnojivo miješa s tlom i djelomice pada na dno brazde, što je i poželjno jer korijen raste za hranom i na taj se način usmjerava na rast u dubinu. Nakon toga neposredno prije sadnje razbaca se 30-40 t/ha zrelog stajskog gnojiva i zaore na 30 cm. Ako ga nema dovoljno, tada se prilikom sadnje dodaje 5-7 kg po sadnoj jami. Vrlo do-bar primitak sadnica pokazao se primjenom supstrata na bazi tre-seta, koji ima prednost pred staj-skim gnojivom jer nema ispiranja amonijaka i štetnog djelovanja na korijen i manja je opasnost od bolesti i štetnika. Uz organsko se gnojivo prilikom sadnje po sad-

noj jami dodaje i 90 g NPK 15-15-15 ili 50 g KAN-a.

Kisela tlaNa kiselim tlima s ph manjim

od 6 česta je pojava nedostatka kalcija i magnezija pa je prepo-ručljivo obaviti kalcizaciju uz du-blju obradu tla, a ako je ph manji od 5.5, obvezno ju treba primi-jeniti. Mladi nasadi posebice su osjetljivi na nedostatak magne-zija koji se isprao u dublje sloje-

ve tla, gdje je nepristupačan za još nedovoljno razvijen korijen. Za uklanjanje ili ublažavanje su-višne kiselosti tla primjenjuje se Fertdolomit granulirani, koji uz klacij-magnezij karbonat sadrži i hranjiva dušik, fosfor i kalij u omjeru 3-2, 5-3, pa se uz kalciza-ciju djelomice obavi i gnojidba. Ovisno od ph-vrijednosti, odno-sno kiselosti tla primjenjuje se u količini 1-4 t/ha. Ako je moguće, idealno bi bilo da se kalcizacija obavi godinu dana prije meliora-tivne gnojidbe uza zelenu gno-jidbu, odnosno sjetvu i uzgoj biljaka velike i bujne vegetativne mase te zaoravanja u tlo u fazi njihova najintenzivnijeg i najbuj-nijeg porasta. Zaorano će se bilje do proljeća razgraditi i obogatiti tlo humusom, dušikom i drugim nužnim hranjivima.

Opskrbljenost tlaPreporučene količine P2O5

i K2O u kg/haKoličine NPK gnojiva

Siromašno<6 mg P2O5/100 g<10 mg K2O/100 g

500-600 kg/ha P2O5

600-700 kg/ha K2O

2500 kg/haNPK 7-20-30NPK 5-15-30NPK 8-26-26

Osrednje6-13 P2O5/100 g11-20 K2O/100 g

300 kg/ha P2O5

300-500 kg/ha K2O

1000-2000 kg/haNPK 7-20-30NPK 5-15-30NPK 8-26-26

Dobro 13-20 P2O5/100 g21-30 K2O/100 g

100 kg/ha P2O5

200 kg/ha K2O

500 kg/haNPK 7-20-30NPK 5-15-30NPK 8-26-26

Visoko 21-30 P2O5/100 g31-45 K2O/100 g

MelIoRAtIVnA GnoJIDBA pRIJepoDIZAnJA tRAJnIH nASADAmirela trDenić, Dipl. ing.

Potrebne količine NPK gnojiva za meliorativnu gnojidbu ovisno o količini fosfora i kalija u tlu

Duboko oranje prije podizanja trajnih nasada

U svojoj dugogodišnjoj praksi susretao sam se s mnogim situacijama,

koje slobodno možemo svrstati u rangove od komičnog do tra-gičnog. Naime, uistinu je nevje-rojatno da se kod sadnje voćaka prave početničke pogreške zbog čega se veliki broj sadnica ne primi, niti se uz takav pristup i način sadnje one uopće mogu ukorijeniti. Svjedok sam i mno-gih pogrešaka koje su većinom svojstvene za voćare amatere i hobiste, premda nekada mnoge teorije i tvrdnje samih profi vo-ćara znaju biti itekako dvojbene.

Najčešće dvojbei pogreške

Najčešća pogreška koja se javlja kod sadnje voćaka odno-si se na nepravodobnu pripre-mu i kopanje sadnih jama. Tako

nAJČeŠĆe poGReŠke koDSADnJe VoĆAkA

Sadnja voćaka predstavlja iznimno odgovoran i zahtije-van posao iz razloga što se radi o višegodišnjim biljka-ma, što znači da se svaka pogreška skupo plaća i teško ispravlja. A iako se to čini vrlo jednostavnim, voćke ipak treba znati pravilno posaditi.

se one najčešće pripremaju na sami dan sadnje, što je više nego pogrešno. Dakle, kako bi se sad-no mjesto što bolje pripremilo i kako bi se sadna jama što bolje uredila za prijam sadnica, ona se treba iskopati mjesec dana ranije ili barem deset dana prije izvođenja sadnje. Druga pogreš-ka odnosi se na kopanje sadnih mjesta neodgovarajućih dimen-zija-jer zašto nepotrebno kopati duboke i široke jame kada će se voćka svejedno primiti. Međutim, stvarna je istina kako će se voćka primiti, ali je isto tako istina i da voćna sadnica nikada neće imati onu silinu porasta i ukorjenjiva-nja kao voćka posađena u jamu oblika kvadrata, dimenzija 100 x 100 cm i dubine 60-70 cm. Osim toga, korijen voćke posađene u plitku jamu ubrzo nailazi na tvrd sloj zemlje te ne ide u dubinu već postrano, po površini zemlje. Time je voćka dolaskom suše

velimir lasić, Dipl. ing.

(plitak korijen ne nalazi vodu iz dubljih slojeva) i vjetra (iskrči je) osuđena na propast.

Nadalje, spojno mjesto ni-pošto se ne smije zatrpavati već mora „viriti“nekoliko cm iznad razine tla. Voćnu sadnicu nakon sadnje obvezno moramo i zaliti s 10-tak litara vode. Osim toga, na-dam se da to više nije potrebno

ni napominjati- stajsko gnojivo mora biti crno i zrelo te ne smije doći u dodir s korijenovim susta-vom. I na kraju, sa sjeverne stra-ne pravilno posađene sadnice postavlja se odgovarajući kolac ili oslonac koji ne smije dodiriva-ti voćnu sadnicu, a što se u našim voćnjacima nažalost nerijetko može i uočiti.

22


Mladi nasadi voćaka

Kupovina sadnica u specijaliziranim agrocentrima Pravilno posađene voćne sadnice

U nasadu vinograda često svaki trs ima svoj vlastiti kolac. Uz kolac se veže

stablo trsa, a krakovi se vežu uz glavnu žicu. Cilj samog vezanja je da se dobije uspravno stablo i pravilni krakovi na kordunica-ma. Stablo se vezuje špagom ili odgovarajućim plastičnim ma-terijalima. Međutim, općenito gledano, za vezivanje stabla, kra-kova i lucnjeva upotrebljavaju se veziva od različitih materijala kao što su: kudeljni konopac (špaga), rafija, plastični lik, plastični lanči-ći ili prstenovi od čelične žice.

Profesionalne trake zavezanje vinove loze

Iako se u hercegovini, u svr-hu vezanja, ponajviše koristi lik, posljednjih se godina uočila i prednost profesionalne trake za vezanje vinove loze. Naime, po-jedini vinogradari su zamijetili da zbog stalnog debljanja i jača-nja stabla vez kontinuirano treba i popuštati, odnosno, obnavljati iz razloga što se vezivo lako usi-jeca u stablo. Na taj način dolazi do poremećaja u kolanju sokova, što pak može imati nesagledive posljedice po cijeli trs s obzirom na činjenicu da se vezanje loze vrši na nekoliko mjesta. Kako bi

VeZAnJe VInoVe loZe I VoĆAkAKod vinove loze razlikujemo vezivanje mlade loze, vezanje jednogodišnjih rodnih lastara (lukova) pri dugoj rezidbi i ve-zivanje zelenih lastara. Ali, trebate znati da kod mukotrpnog vezanja loze posao može biti znatnije olakšan primjenom profesionalnih traka kao i ručnih rezača

mlaDen karačić, Dipl. ing.

udovoljili potrebama vinograda-ra, a u svrhu vezanja vinove loze, nabavljene su ranije spomenute profesionalne trake koje su nači-njene od plastično-gumiranog materijala sa praznom sredinom. Zahvaljujući tomu, navedene trake se lako rastežu te se zbog toga i ne usijecaju u dijelove trsa. Kako svoju funkcionalnost profe-sionalne trake zadržavaju nekoli-ko godina, tako se i samo muko-trpno vezanje smanjuje čime je i cijeli posao učvršćivanja loze

bitno olakšan. Iste te trake mogu se, osim u vinogradima, koristiti i u voćnjacima.

Ručni rezačiPošto se sav posao oko ve-

zanja vinove loze uglavnom svodi na ručni rad, proizvedeni su i odgovarajući rezači čijom se primjenom i cijeli posao oko vezivanja loze pojednostavnjuje. Naime, radi se o jednoj vrsti pr-stenja koji s gornje strane imaju načinjene savinute oštre rezače.

Na taj način, čim se loza poveže dovoljno je samo lagano zamah-nuti rukom i zavezani dio trake je otkinut te se bez dodatnog zadr-žavanja može preći na pričvršći-vanje sljedećeg trsa. Međutim, dok se profesionalna traka za ve-zanje loze poprilično udomaćila u hercegovačkim vinogradima, ručni rezači su još uvijek apstrak-tni pojam. Ali, ne zbog svoje nefunkcionalnosti već isključivo zbog neznanja vinogradara. Sto-ga se nadam da će i ovaj članak potaknuti naše vinogradare da u poljoljekarnama uz profesional-nu traku za vezanje loze potraže i spomenute ručne rezače.

Škare za vezanje vinove loze

Unazad nekoliko godina na tržištu su se pojavile namjen-ske „škare“ za vezanje vinove loze koje su se pokazale izuzet-no praktičnim alatom koji omogućava brzo vezanje vinove loze. Za vezanje vinove loze, pomoću škara, potreban je samo jedan radnik. Navedene škare moguće je kupiti u svim bolje opskrbljenim poljoprivrednim ljekarnama.

Vezanje vinove loze

Prstenovi i trake za vezanje

Kliješta za vezanje vinove loze


23

Sušenje ovih sirovina zastu-pljeno je više ili manje u određenim proizvodnim

područjima, kakvoća tako obra-đenih plodova i njihov značaj u prehrani ili kao dodatak prehrani je velik pa zavrjeđuje više pažnje.

Priprema plodovaZa sušenje treba probrati

kvalitetne, zdrave, čvrste i dobro obojene plodove. Poželjna je veća krupnoća a pritom biramo ujednačene plodove kako bi se

SUŠENJE PLODOVAMARELICE, BRESKVE,ŠLJIVE, TREŠNJE I GROŽĐAPlodovi marelice, breskve, šljive, trešnje i bobice grožđa svojim izgledom, bojom i unutarnjim specifičnim aroma-ma odnosno osvježavajućim okusom često privlače proizvođače ali i potrošače. Tijekom ljetnih mjeseci konzumi-raju se i prerađuju veće količine uz dodatak šećera u različite džemove, kompote ili voćne kaše.

jednoliko sušili. Nakon pranja i uklanjanja neupotrebljivih dije-lova iz plodova se vade koštice. Koštice plodova šljive, breskve i marelice sadržavaju veću ili ma-nju količinu cijanovodične kise-line koja nije poželjna za konzu-maciju, osobito ako se plodovi temperaturno obrađuju. Plodo-vi se nožem raspolove i rukom ukloni koštica a meso ploda pritom što manje ošteti. Na po-vršini šljiva nalazi se voštana prevlaka koja plod štiti tijekom rasta i razvoja, a ako se plod suši cijeli treba ju ukloniti. U posudu se ulije topla voda (temperatura

90-95 0C) i pripremi 0,2 %-tna otopina natrijeve lužine (na litru vode doda se 2,0 grama NaOh), a plodovi potope oko 1 minutu. Nakon toga dobro se isperu pod mlazom tekuće vode i stavljaju na sušenje. Tijekom sušenja, kad plodovi omekšaju, laganim pri-tiskom može se ukloniti koštica. Krupniji plodovi šljiva, pak, na-kon temeljitog pranja tekućom vodom ocijede se i režu na po-lovice, a koštica se ručno odvoji od mesa. Kod jako krupnih sorti poželjno je plodove rezati na če-tvrtine ili osmine, tako se lakše izdvaja voda, odnosno proces

sušenja je brži a suhi proizvod kvalitetniji. Plodovi bresaka i marelica kratkotrajno se obrade uranjanjem u toplu vodu ili se blanširaju pomoću vodene pare (u posudi se zagrijava voda a na situ iznad posude para tempe-raturno obrađuje složene plo-dove). Potom se vade koštice. Ovakvim postupkom bolje se sačuva boja mesa i smanji nje-gova promjena zbog doticaja sa zrakom (oksidacija). Plodovi trešnje pažljivo se pregledaju, samo zdravi i čvrsti dobri su za sušenje. Meso ploda mora biti čvrsto i priprema se za obradu

Dr. sc. naDica DoBričević

24


neposredno nakon branja. Naj-jednostavnije je sušenje cijelih plodova, ali za čuvanje i kon-zumaciju bolje je prije sušenja ukloniti koštice. Bobice grožđa, nakon pranja i uklanjanja neu-potrebljivih dijelova, kratkotraj-no se obrađuju 0,3 %-tnom to-plom otopinom NaOh (na litru tople vode doda se 3,0 grama kristala natrijeve lužine) do 1 minute. Nakon toga bijele sorte grožđa često se sumpore (suhi postupak sa SO2 ili uranjanjem u 0,1-0,5 %-tnu otopinu sumpora-ste kiseline koja sprječava sme-đenje mesa) radi sprječavanja promjene boje.

Sušenje plodovaPostupak sušenja može se

obaviti u pećnici, gdje se suše manje količine, ili u sušarama opremljenima određenim uređa-jima za bolju kontrolu postupka. Plodovi šljive i grožđa suše se u početku na 700C, a u drugoj fazi temperatura je oko 500C. Kod voća narezanog na polovice ili če-tvrtine temperatura je u početku sušenja oko 500C a u drugoj fazi može se povećati do 650C, s tim da se nadzire elastičnost plodova. Kod stavljanja rezanih plodova na podlogu ili rešetku za sušenje važno je istaknuti da kožica ploda dolazi na podlogu a meso je okre-nuto prema gore. Isto vrijedi i za

plodove iz kojih se vadi koštica. Otvor kroz koji je koštica izvađe-na treba biti okrenut prema gore kako bi se smanjio gubitak soka i pospješilo izdvajanje vode u pro-stor sušare. Voda ili vodena para iz plodova tijekom sušenja mora se ukloniti iz prostora sušare, pa se tijekom procesa sušenja po-vremeno otvaraju vrata pećnice. Kod sušara za voće, za izdvajanje vode ili vodene pare potrebna je izmjena zraka, odnosno provje-travanje.

Skladištenje suhih plodova

Plodovi marelice, breskve, šljive, trešnje i grožđa suhi su kada sadržavaju 16-20 % vode koja im osigurava skladišnu odr-živost. Tako suhi plodovi stavlja-ju se u staklenu ambalažu, uz što manju prisutnost zraka (poželjno je vakumiranje). Prostor za skla-dištenje mora biti taman i hladan a ambalaža zatamnjenih stijenki. Na taj način bolje se i dulje čuva suhi proizvod, odnosno manji su gubitci prehrambene vrijednosti koje se neminovno gubi skladi-štenjem.

UpotrebaSuho voće kvalitetan je pro-

izvod koji se može poslužiti kao grickalica, a uz to može se kori-stiti i u pripravljanju kompota,

Nekada vrlo tražena bilj-ka za izradu pogrebnih vijenaca. Nažalost, da-

nas sve više pada u zaborav. Jedino je još ne zaboravljaju travari kojima služi za spravlja-nje različitih biljnih pripravaka.

Unazad dvadesetak go-dina, veprina (kostrika) se masovno koristila za izradu pogrebnih vijenaca i kao ta-kva bila je vrlo interesantna i dohodovna biljna vrsta. Izra-đivači vijenaca su je i otkuplji-vali tako da su mnoge obitelji dodatni izvor prihoda nalazili u berbi veprine. Osim toga, vrlo je interesantna i travari-ma koji od nje spravljaju razli-čite pripravke koji se koriste u narodnoj medicini za liječenje mnogih bolesti.

voćnih salata ili kao dodatak jeli-ma. Važno je svojstvo dobro osu-šena voća da upija vodu. Kad se

potopi u vodu, naime, nabubri i gotovo je istovjetno svježem voću.

VepRInApolako odlazi u zaborav

Veprina je zimzeleni grm, s dobro razvijenim korjenovim sistemom, naraste 30-80 cm u visinu. Stabljika je dobro raz-granata s karakterističnim fi-lokadijama (listoliko proširene grančice). Plod je intenzivno crvena boba. Cvate od velja-če do travnja. Traži relativno topla i suha staništa hrastovih šuma. Teško se može pronaći u vlažnim područjima. U onim područjima gdje se intenzivno brala (hercegovina) gotovo da je i nestala.

Veprina u narodnoj medici-ni ima široku primjenu. Koristi se kod upale i krvarenja heme-roida, analnih fisura i svrabeža u analnoj regiji. Osim toga, pri-mjenjuje se i kod bolesti mo-kračnog mjehura i maternice, protiv gihta.



25

Voćni plodovi koji se najčešće suše

Suhe šljive i grožđe

Plodovi veprine

26


Moglo bi se reći da, opće-nito gledano, naši ljudi vrlo dobro poznaju ču-

dotvoran dar prirode tj. vino. Ipak, kada se prodre malo dublje u taj-ne vina, lako ćemo ustvrditi kako će ga hercegovci lakše proizvesti negoli ga pravilno poslužiti, od-nosno složiti sa serviranom hra-nom. Jer da bi se pravilno kom-binirali hrana i vino, neophodno je prije svega dobro poznavanje vina. Pod tim podrazumijevamo prepoznavanje aroma, sortnih karakteristika i strukture vina te popratnih tehničkih elemenata, poput pravilnog odabira čaša i temperature serviranja vina. Nai-me, bitni su svi detalji, a sve kako bi se hrana i vino međusobno nadopunjavali, što će na koncu rezultirati povećanom općem zadovoljstvu prilikom njihovog konzumiranja. A budući da sva-ko vino ima posebno svojstvo koje dopunjuje okus pojedinog jela, na osnovi toga s vremenom su se stvorila pravila o tome koje je vino najbolje piti uz pojedino jelo. Na osnovu toga postiže se idealan sklad između vina i jela.

SLAGANJE VINA I JELADa bismo odabrali odgova-

rajuće vino uz određenu hranu, trebamo poznavati okus hrane i okus vina, što je prosječnom čovjeku prilično teško, naročito ako vinske karte ne pružaju do-voljno informacija o ukusima. Olakšanje predstavlja činjenica da u našim restoranima uglav-nom radi osoblje osposobljeno u ovom pogledu. Međutim, pra-vilno slaganje vina i jela pred-stavlja i stvar opće kulture zbog čega ćemo se osvrnuti na neko-liko osnovnih pravila.

Prije svega, nužno je zna-ti da uz laganija jela uvijek idu

Vino je sastavni dio jela. Ali, pravilno slaganje vina s hranom predstavlja krunu poznavanja vina, što se često označava kao umjetnost ili kultura pijenja vina. Međutim, iako se i ova umjetnost zasniva na svojoj kreativ-nosti, kod slaganja vina s jelom moraju se poštivati određena pravila.

laganija vina, odnosno uz teška jela uvijek se serviraju jača vina. S druge strane, uz kiselkasta jela idu kiselkasta svježa vina, dok uz bijelo meso i kuhanu ribu treba-mo posluživati isključivo bijela vina. Kada boravite na odmoru u Dalmaciji, u restoranima ćete uočiti kako osoblje uz školjke i rakove uvijek servira neutralna bijela vina. S druge strane, uz tamna mesa, divljač i pečenu ribu dobro pristaju crvena vina

dok se uz slatka jela piju polu-suha, poluslatka, slatka vina ili pjenušci. Dakle, cilj pravilnog posluživanja zasniva se na tome da pažljivo odabranim vinom poboljšamo okus hrane koju tom prilikom konzumiramo. Kada bismo sve gore navedeno još više pojednostavili, došli bi-smo do zaključka kako laganija i svježija Žilavka izvrsno pri-ja uz neutralne sireve (bijele i mazive), plodove mora, školjke

i rakove, kuhanu ribu, svijetlo meso i kuhanu janjetinu. Blatina se pak dobro slaže uz plavu ribu (pečenu i prženu), ribu i meso s roštilja, pečenu teletinu i janje-tinu, janjetinu s roštilja i dakako uz tamno meso.

TEMPERATURASERVIRANJE VINA

Prije posluživanja vino se iznosi iz podruma ili prostorije u kojoj se boce čuvaju na odre-đenoj temperaturi. Temperatura je vrlo važna s obzirom na vinski miris i okus pojedinog vina, jer pri određenoj temperaturi pot-puno se ističe buke vina. A vino se uvijek drži u hladnoj prostoriji i nikada se u žurbi ne smije ras-hlađivati u hladnjaku. Ukoliko temperatura vina nije odgovara-juća, ona se može korigirati fra-piranjem (hlađenje vina ledom), ali se to uglavnom izbjegava jer nagla promjena temperature može utjecati na balansiranost okusa i aroma, a samim tim i na kakvoću vina. Zbog svega toga nužno je znati kako je za bijela suha vina (Žilavka) najpogod-nija temperatura posluživanja između 10 i 12 stupnjeva C, dok je najpogodnija temperatura za posluživanje crvenih vina (Bla-tina) između 15 i 18 stupnjeva C. S druge strane, šampanjci i pjenušava vina poslužuju se pri temperaturi od 6 do 8 stup-njeva C a ružičasta vina između 12 i 14 stupnjeva C. Kako bi se olakšalo praćenje temperature vina prilikom serviranja danas u poljoljekarnama možete pronaći i specijalne mjerne instrumente (vinske termometre) koje su pri-lagođeni anatomiji boce. Cijena ima je zanemariva a praktičnost velika, tim više što su na njihovoj poleđini ucrtane poželjne vrijed-nosti temperature serviranja za svaku pojedinu vrstu vina.

mario ćuBela, Dipl. ing.

Nadopunjavanje hrane i vina

Crvena vina idu uz meso


27

Poznata je činjenica da se najveći dio travnatih po-vršina u Republici hrvat-

skoj nalazi u lošem stanju po pitanju biljnih hranjiva. Osobito nedostaje fosfora. Posljedice su toga nedovoljni prinosi sijena i neadekvatna kakvoća krme. Makar su te činjenice već odav-no poznate, u tom pogledu nije se mnogo ni danas promijeni-lo. I prije, kao i sada, prinosi su sijena na travnjacima (livade, pašnjaci) nedovoljni a i sadržaj hranjivih tvari u tartini je nizak. Uzrok leži u tome što je zane-marena opskrba naših travnjaka potrebnim hranjivima u obliku mineralnih gnojiva. Ako uspore-dimo kako se je povećavao pri-nos na oranicama i travnjacima, primijetit ćemo da su travnjaci jako zaostali u prinosima za ora-nicama. To je znak da su oranice bile jače gnojene. Ne može se dovoljno naglasiti da travnja-cima nedostaju velike količine hranjiva kao fosfora i kalija i

VIŠe pAŽnJepoSVetItIGnoJIDBItRAVnJAkA

da se u godinama koje dola-ze mora u našim proizvodnim područjima posvetiti veća po-zornost gnojidbi površina pod travnjacima. Nema biljne kul-ture kojoj bi bila gnojidba tako potrebna i koja bi bila tako za-hvalna na gnojidbi kao travnjak, pa je upravo nepojmljivo zašto još nisu iskorištene velike mo-gućnosti za povećanje prinosa na travnjacima. Zato nam je že-lja da odgovorimo na neka važ-na pitanja o gnojidbi travnjaka (livada, pašnjaci). Želimo time pokazati kakvi se uspjesi mogu postići gnojidbom travnjaka i do kakvih zaključaka bi morala zbog toga doći poljoprivredna praksa u idućim godinama po tom pitanju.

Kako se gnojidbom povećava prinos oranica i travnjaka?

Gnojidbom fosforom i kalijem znatno se povećavaju prinosi na travnjacima nego na oranicama pa ih treba gore navedenim hra-

njivima dobro i opskrbiti. Gno-jidba dušikom ima mnogo bolje djelovanje na oranicama nego na travnjacima, te tako treba du-šik u prvom redu upotrebljavati na oraničnim usjevima. Razlog jakog djelovanja gnojenja fos-forom i kalijem na travnjacima ima se pripisati činjenici da tlo na travnjacima ima znatno manji sadržaj hranjiva osobito fosfora i kalija, kojih ima za oko 25-30 a ponegdje i do 50 % manje nego u oraničnom tlu.

Kakvo djelovanje imaju pove-ćane količine hranjiva na pri-nos sijena na travnjacima?

Povećanje gnojidbe fosfo-rom i kalijem daju na travnjaci-ma velike viškove prinosa sijena. Njihova rentabilna upotreba, pa i i najvećih količina gnojiva, osi-gurana je vrijednošću poveća-nih prinosa. Pun uspjeh hranjiva postiže se samo kod njihove za-jdničke upotrebe. Stoga gnojid-ba fosforom i kalijem daje uvijek siguran višak prinosa, koji na dvootkosnim travnjacima izno-si oko 2,5 t/ha sijena. Djelova-nje gnojidbe dušikom u prvom redu ovisi o sastavu tratine na travnjaku. Travne tratine, koje s fosforom i kalijem daju slabe pri-nose, zahvalnije su na gnojidbi dušikom, nego miješani tipovi travnjaka s normalnim udjelom mahunarki. Ako na travnjaku postižemo visoke prinose s gno-jidbom PK, one se u velikoj mjeri same opskrbljuju dušikom, pa je djelovanje visokih doza ovog hranjiva (N) ograničeno.

Kakvo djelovanje ima dugo-godišnja primjena gnojiva na travnjacima?

Gnojidba kalijem svake go-dine daje stalne i jednolične viškove u prinosima, pa se takva gnojida u istraživanjima poka-

„Sigurno niti jedna grana agrarne proizvodnje nije u stanju pružiti tako očigledne i goleme mogućnosti u radu kao zapušteni travnjaci„

(B. Turina: Livade-pašnjaci, 1948.)

zala uspješnom. Godišnja gno-jidba fosforom daje sve veće viškove u prinosima i uvijek se dobro isplati. Gnojidba duši-kom bila je u prve dvije godine od koristi, u kasnijim se godi-nama prinos nije mogao više povećati. Od svih kombinacija gnojidbe najbolje su se pokaza-le kombinacije s fosforom i ka-lijem, a zajednička gnojidba PK i to svake godine daje najbolje rezultate. Ako pravilno gnojimo, prinosi su mnogo povoljniji i manje su osjetljivi na nepovolj-ne vremenske prilike.

Kako djeluju organska gnoji-va na travnjacima?

Dodatna gnojidba stajskim gnojem nije uvijek rentabilna na normalnim travnjacima, na kojima možemo samo mineral-nim postići prinose od preko 6 t/ha sijena. Ovo vrijedi za veći-nu naših travnjaka. Upotreba organskih gnojiva uspješna je samo na travnjacima koji su već po naravi siromašni humusom ili kod kojih je biološko djelovanje nedostatno; prije svega, među-tim, na onim travnjacima, koji zbog nedovoljnih količina vlage ne daju očekivani prinos. Zato se preporuča da se takvi travnjaci gnoje organskim gnojivima.

Kakav utjecaj ima gnojidba na sastav tratine?

Gnojidba kalijem (K) ili fosfo-rom (P) svako za sebe ili pak za-jednička gnojidba KP ima uvijek povoljno djelovanje na porast djetelina, a da se kod toga udio dobrih trava na travnjacima ne smanjuje. Gnojidba dušikom pospješuje rast trava, a u isto se vrijeme smanjuje udio djeteli-na. Jačom gnojidbom kalijem i fosforom može se ova pojava spriječiti, a da sijeno po svojoj kakvoći ostaje kvalitetno.

Dr. sc. Darko uher

Gnojidbom se povećavaju prinosi na travnjacima Pravilnom gnojidbom do većih prinosa sijena

Tritikale (pšenoraž) je vrsta nastala križanjem pšenice (Triticum) i raži (Secale) pa

je i njegovo ime izvedeno iz ime-na ovih dvaju rodova. Prvi poku-šaj stvaranja nove vrste potječe iz 19. stoljeća, ali intenzivniji rad na ovom području počeo je pe-desetih godina 20. stoljeća.

Oplemenjivači su u novu vrstu željeli unijeti pozitivna svojstva pšenice (kakvoća zrna za proizvodnju kruha, produk-tivnost, otpornost na bolesti) i raži (otpornost na niske tempe-rature i vigor). Stvoreni su ozimi i jari tipovi tritikale. Tritikale je

tRItIkAle prikladan za manje plodna tla

prikladan za uzgoj u područjima koja su nesigurna za uzgoj dru-gih žitarica (planinska područja, uzgoj na manje plodnim tlima). Uglavnom se koristi za hranidbu stoke. Porast je brz i stvara veću vegetativnu masu od pšenice. Zelena masa krmnih sorata po-voljnog je kemijskog sastava dobre palatabilnosti pa je stoka rado jede. Probavljivost proteina i ostale hranidbene karakteristi-ke slične su pšenici. Sadržaj pro-teina u zrnu kreće se od 10 do 16 %, a aminokiselinski sastav sličan je pšenici. Zrno se može koristiti i za prehranu ljudi, u smjesi sa pšenicom ili samostal-no u pripravljanju kruha i peciva. Tritikale u zrnu sadrži više lijepka od pšenice, ali je lošije kakvoće. Tijekom proizvodnje kruha dje-lovanjem alfa-amilaze škrob se brzo pretvara u šećer te se do-biva kruh slatka okusa. Koristi se za proizvodnju škroba, alkohola i slada u industriji piva, a smatra se da je jedna od najracionalnijih sirovina za dobivanje bioetano-la. Otporan je na niske tempera-ture i u odnosu na pšenicu bolje prezimljava. Morfološka svojstva (dobro razvijen korijenov sustav,

sposobnost stanica citoplazme da zadržavaju vodu te voštana prevlaka na listovima) omogu-ćavaju otpornost na visoke tem-perature praćene nedostatkom oborina.

Agrotehnika proizvodnjeTritikale najbolje uspijeva na

černozemu, ali se može uzgajati i na pjeskovitim tlima i treseti-štima te kiselim tlima. Najbolji su predusjevi za tritikale grašak, rane sorte krumpira, djetelinsko-travne smjese jer rano napuštaju tlo pa se obrada tla i sjetva mogu pravodobno obaviti. Osnovna obrada tla za tritikale obavlja se na dubinu od 25 do 30 cm, ali može biti i plića ako je duboka obrada obavljena za predkultu-ru a tlo nije suviše zbijeno. Na-kon oranja površina se obrađuje tanjuračom i drljačom. Radi sma-njenja broja operacija i poveća-nja ekonomičnosti proizvodnje, u povoljnim uvjetima površina se za sjetvu može pripremiti i samo prolaskom sjetvospremača ili ro-tacijske drljače. Količina gnojiva ovisi o plodnosti tla, očekivanom prinosu i karakteristikama sorte. Na plodnijim tlima gnoji se sa

45-50 kg N/ha, 60 kg P2O5/ha i 40-50 kg K2O/ha. Za sjetvu treba koristiti čisto, zdravo i neošteće-no sjeme visoke klijavosti. Gusto-ća sjetve je 200-550 klijavih zrna/m2. Optimalan rok sjetve je od 1. do 20. listopada. Dubina sjetve je 4-6 cm, a razmak redova 12-15 cm. Na Sortnoj listi Republike hrvatske 2009. godine nalaze se sorte ozimog titikale - Clercal, Bc Goran, Lamberto, Odisej, Ticino, Triglav, Trimaran, J-TS-11, J-TS-16, SW Talentro. Tijekom vegetacije usjev se može tretirati nekim od regulatora rasta radi skraćivanja visine stabljike i povećanja ot-pornosti na polijeganje. Ovisno o preparatu, tretiranje se obavlja potkraj busanja (Cycocel 750) ili od oblikovanja između drugo-ga i sedmoga koljenca (Moddus 250). Zaštita od korova obavlja se herbicidima na bazi aktivnih tvari fluroksipir i bentazon + P-diklorprop. Štetnici se suzbijaju insekticidima kao i kod ostalih žitarica. Tritikale je otporan na bolesti, a u slučaju jačeg napa-da koriste se fungicidi kao i kod ostalih strnih žitarica. Žetva se obavlja kombajnom na prijelazu iz voštane u punu zriobu.

prof. Dr. sc. ana pospišil

28


Tritikale se sve više sije u plannskim područjima Tritikale bolje prezimljava od pšenice


29

U jednom od prošlih bro-jeva Gospodarskog lista ukratko su opisani glavni

sastojci hrane. Uz njih koji osigu-ravaju energiju, rast i razvoj jed-nako su značajni i vitamini kao djelatne tvari koje potpomažu njihovo iskorištavanje, a ujedno jačaju obrambenu sposobnost i opću otpornost organizma. Neke od njih kunići dobivaju samo iz hrane, a neke mogu i sami proizvesti u probavnom traktu. Vitamine možemo podi-jeliti na dvije osnovne skupine-hidrosolubilne i liposolubilne.

Hidrosolubilni ili vitamini topivi u vodi ne mogu se u or-ganizam kunića uskladištiti u većim količinama. Zbog toga je i opasnost od njihova mogu-ćeg predoziranja vrlo mala, ali je zato s druge strane lako moguć njihov nedostatak. U ovu skupi-nu ubrajamo vitamine B kom-pleksa, te vitamin C. Vitamin B kompleksa kunići sintetiziraju sami uz pomoć crijevne mikro-flore. Nalazimo ih ugrađene u velikom broju fermenata koji imaju ulogu u izmjeni bjelanče-vina, ugljikohidrata, masti, zatim u izmjeni minerala i hormona, kao i biooksidaciji. U ovu skupi-nu spadaju B1 ili tiamin, aneurin, B2 ili riboflavin, PP faktor ili nija-cin, pantontenska kiselina, B6 ili piridoksin, folacin, h vitamin ili biotin, B12 ili cianokobalamin te kolin. Kako ih organizam kunića sam sintetizira, njihov nedosta-tak moguć je jedino u slučajevi-ma uništenja crijevne mikroflore. Najčešći uzrok slabljenja crijevne mikroflore je dugotrajna primje-na antibiotika i sulfonamida. Kao posljedica nedostatka vitamina iz ove skupine javljaju se opći, živčani, reproduktivni i probavni poremećaji, kao i kožne promje-ne, promjene u cirkulaciji, ane-mije i sekundarne infekcije. Kod primjene gotovih tvorničkih smjesa koji sadržavaju kokcidio-

VItAMInI U HRAnIDBI kUnIĆAVitamini su esencijalni organski mikrosastojci hrane koji imaju ulogu katalizatora fizioloških procesa u organizmu kunića. Potrebni su za normalan rast i razvoj, plodnost, produktivnost, te zdravlje životinja.

ergokalciferol ili D2. Drugi način dobivanja, koji uglavnom ima samo teoretsko značenje, teme-lji se na tome da se kod kunića boravkom na suncu iz provita-mina stvorenog u organizmu djelovanjem ultraljubičastih zraka sintetizira kolekalciferol ili D3. Vitamin D sudjeluje u proce-sima resorpcije kalcija i fosfora iz probavnog sustava, u njihovu deponiranju u kosti, te izluči-vanju fosfora putem bubrega. Zato njegov nedostatak uzro-kuje poremećaje u okoštavanju kod mladih životinja (rahitis) i omekšavanja kostiju kod starijih (osteomalacija).

Vitamin E ili tokoferol, an-tisterilitetni vitamin nalazi se u zrnjevlju žitarica, zelenoj lucerni, grašku i sijenu. Fiziološki je lipo-solubilni antioksidans koji sprje-čava tvorbu toksičnih peroksida u organizmu, sudjeluje i u sintezi hormona vezanih za reproduk-ciju i sindrom stresa, zaštitni je faktor jetara i potiče sintezu an-titijela. Njegov nedostatak uzro-kuje slabljenje spolnog nagona, deformaciju spolnih stanica, rađanje mrtvorođenčadi, zatim mišićnu distrofiju, encefaloma-laciju i oštećenje krvnih žila.

Vitamin K, filokinon, anti-hemoragični vitamin, vitamin koagulacije kunići dobivaju putem zelene krme i sijena kao K1 i putem mikrobne popula-cije probavnog trakta kao K2. Sudjeluje u procesu zgrušava-nja krvi, a povoljno djeluje i na plodnost. Nedostatak uzrokuje manjak protrombina, krvarenje u potkožnim tkivima i organi-ma, pobačaje i sterilitet mužja-ka. Dugotrajnom upotrebom kokcidiostatika, antibiotika i sulfonamida propada crijevna mikroflora, a posljedično su i povećane potrebe za ovim vi-taminom. Značenje vitaminima i povećana potreba organizma kunića za njima očituje se sada u proljeće, kada su kunići u najve-ćoj reproduktivnoj fazi.

statike, treba dodavati i vitamine B kompleksa.

Vitamin C, askorbinsku kise-linu, antiskorbutični vitamin ku-nići djelomice mogu sintetizirati, a djelomice dobivaju hranidbom zelenim krmivima. Povećava opću otpornost organizma po-ticanjem stvaranja antitijela, sudjeluje u metabolizmu uglji-kohidrata, ubrzava zgrušavanje krvi, sprječava djelovanje toksi-na, pomaže apsorpciju željeza iz organizma. Jedna od posljedica stresa je smanjenje sinteze ovog vitamina, pa to pokušavamo neutralizirati pojačanom hranid-bom zelenim krmivima. Liposo-lubilni ili vitamini topivi u masti-ma mogu se u organizmu kunića uskladištiti u većim količinama, poglavito u jetrima. Zbog toga je veća opasnost od njihova pre-doziranja nego manjka u orga-nizmu. U ovu skupinu spadaju vitamini A,D,E i K.

Vitamin A još se naziva i retinol, akserftol, vitamin ra-sta i zaštitni vitamin epitela. U jetrima kunića sintetizira se iz karotina kojim su bogata biljna

krmiva (trava, svježa djetelina, lucerna, mrkva i svježe meso). Njime je manjkavo staro, loše sušeno, te pokislo sijeno, repa i žitarice. Kada krmivo potječe s njive tretirane samo mineralnim gnojivima, sadržava manje ovog vitamina jer prisutni nitrati slabe pretvaranje karotina u vitamin A. Mladunčad na sisi dobiva potrebne količine putem kolo-struma i mlijeka. Vitamin A ima ulogu u stvaranju otpornosti slu-znice te poticanju rasta, repro-dukcije i produktivnosti kunića. Sudjeluje u stvaranju imuniteta, okoštavanju kostiju i procesima vida. Njegov nedostatak najče-šće se javlja u zimskim mjeseci-ma i karakterizira se smanjenom otpornošću sluznice, većom podložnošću infekcijama, kao i poremećajima u rastu i repro-dukciji.

Vitamin D, ergokalciferol, kolekalciferol, antirahitični vi-tamin kunići dobivaju putem krmiva osušenih na suncu (si-jena). Djelovanjem ultraljubiča-stih zraka dolazi do pretvorbe provitamina iz zelene krme u

kruno lažec, Dr. vrt. meD.

Vitamini su vrlo bitni u ishrani kunića

naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

30


Proizvodnja i potrošnja voća

Po potrošnji svježeg voća u svijetu na prvom mjestu je naranča, zatim slijedi mandarina, limun, banane, i ja-buke. Po obimu proizvodnje u svijetu redosljed je slje-deći: agrumi, banane, jabuka, mango, malina i kruška. Jabuka se nalazi na trećem, malina na petom, a kruška na sedmom mjestu ljestvice obima proizvodnje voća u svijetu.

Dvojake gozbe kolibrića

Biolozi iz SAD su otkrili životnu vezu karipskih koli-brića i cvata dviju vrsta tropske heliconije. Heliconia bihai ima kratak cvijet koji obiluje nektarom, slasnom hranom tih tropskih ptičica. Heliconia caribea razvije cvijet dugačkih latica, s malo nektara u čaški. Naime, otkrivena je veza između dubine čaški tih cvjetova i dužine kljuna, ujedno tjelesne veličine mužjaka, od-nosno ženke karipskog kolibrića. Kratak kljun mužja-ka prilagodio se kratkom cvijetu H. bihai, koja obiluje nektarom. Zato se mužjak tjelesno razvijeni od ženke koja ima duži kljun, jer mora prodrijeti u cvijet s du-bljom čaškom koja ima manje nektara. Zato je kolibri-ca manja od kolibrića

Evina jabuka

Eva je pojela jabuku i dala je Adamu što je dovelo do konca zemaljskog raja...Dobro poznata zgoda koja do-kazuje da su jabuke jedne od najstarijih voćnih vrsta. Uostalom, to potvrđuju i arheološke iskopine u koji-ma su pronađeni poluugljeni ostaci jabuka za koje se smatra da potječu iz željeznog doba. Dakle, čovjek ih je skupljao prije 5000 godina a vjeruje se da su po-drijetlom iz jugozapadne Azije, negdje s obronaka himalaja. Rimsko carstvo je poznavalo svega 36 sorti jabuka dok ih je danas između 7000 i 8000 sorata. Nije poznato koliku je veličinu imala Evina ali se zna da je najteža jabuka uzgojena u Michiganu i težila je rekor-dnih 1416 grama, što je bilo sasvim dovoljno da uđe u Guinessovu knjigu rekorda.

Bodljikavi mak – izbjegava gasvaka životinja

Bodljikavi mak je u dalekom srodstvu s našim makom (Papaver). Kao ukrasna biljka dospio je u mnoge kraje-ve, no poslije je postao korov. S obzirom da nije samo bodljikav, već i otrovan, ne jede ga skoro niti jedna ži-votinja. Osim toga, brzo se razmnožava, jer mu je po-trebno tek nekoliko mjeseci od klijanja do zriobe sje-menki. Potrebna su mu, međutim, otvorena, većinom suha staništa i stoga ne potiskuje domaću vegetaciju. Iz njegova sjemena dobiva se ulje koje se nekada ko-ristilo u razne medicinske i tehničke svrhe, a danas se malo koristi

Najstarija cvjetnicaFosilni ostatak cvijeta, star 142 miliona godina, nazvan Archaefructus liaoningensis pronađen je 1996. godine u sjeveroistočnoj Kini. Ostatke biljke otkrio je Ge Sun s Ge-ološkog i paleontološkog in-stituta iz Nanjinga u Kini.

Najveće postojeće drvoGeneral Sherman, divovska sekvoja (Sequoiadendron giganteum) koja se nalazi u Nacionalnom parku sekvoja u američkoj državi Califor-nia, visoka je 83,82 metra, ima promjer 11,1 metar i opseg 31,3 metra. Obujam stabla je 1.487 m3-dovoljno za pet milijardi šibica.

Najvećikopneni sisavacMužjak afričkog slona (Loxo-donta africana) prosječne visine 3-3,7 m do ramena, a uobičajena težina mu je 4-7 tona. Najteži izmjereni pri-mjerak ubijen je 7. studenog 1974. u Angoli u Africi. Visi-na uspravljene životinje bila je 3,96 m, a težina masivnih 12,24 tone.

NajpohlepnijaživotinjaLičinka (Antheraea polyp-hemus) koja živi u Sjever-noj Americi tijekom prvih 56 dana svog života pojede količinu hrane koja je jedna-ka 86.000 puta težine izle-gnutog moljca. U ljudskim mjerama bilo bi to kao da novorođenče težine 3,17 kg pojede nevjerojatne 273 tone hrane.

e-mail: [email protected]

Vinograd: količina: 60-70 kg/dulum Voćnjak: količina:80-100 kg/dulum Povrće: Količina 80-120 kg/dulum

Organsko + mineralno gnojivo NPK 6:8:15 + MgOPHENIX

greengarden66_sijecanj

Documents