ir spektrofotometrija (priprema tečnih i Čvrstih uzoraka)
TRANSCRIPT
UNIVERZITET U TUZLI
FARMACEUTSKI FAKULTET
IR SPEKTROFOTOMETRIJA
(priprema čvrstih i tečnih uzoraka)
Mentor: Student:
Mr.ph.Maida Šljivić Husejnović, ass. Domana Varenica
Tuzla, 2015.
SADRŽAJ
1.UVOD....................................................................................................................................1
1.1 Vibracioni molekulski spektri...............................................................................................1
1.2 Broj i vrsta vibracija u molekuli..........................................................................................2
2.KVALITATIVNA ANALIZA PRIMJENOM INFRACRVENE SPEKTROSKOPIJE
(Interpretacija IR spektra).........................................................................................................3
2.1 Infracrveni spektar................................................................................................................3
2.2 Interpretacija IR spektra........................................................................................................4
3.KVANTITATIVNA ANALIZA 7
4.PRIPREMA UZORAKA ZA ANALIZU 8
4.1. Gasoviti uzorci 8
4.2. Tečni uzorci 8
4.3. Čvrsti uzorci 8
5.INSTRUMENTACIJA 10
5.1. Instrument 10
5.2. FT-IR 11
6.ZAKLJUČAK 13
7.LITERATURA 14
1.UVOD
1.1. Vibracioni molekulski spektri
Atomi u molekulu nisu statični, oni se nalaze u stanju neprekidnog oscilovanja ili vibriranja,
neovisno od agregatnog stanja materije i temperature na kojoj se posmatra. U ovisnosti od
strukture i geometrije, svaka molekula okarakterisana je određenom vrstom i brojem vibracija.
Za svaku vrstu vibracije postoji specifična vibraciona frekvenca koja ovisi od mase atoma i
jačine hemijske veze između njih. Vibraciona frekvenca se obično izražava kao talasni broj.
(1)
Molekulski vibracioni spektri u infracrvenoj oblasti elektromagnetnog spektra registruju se
kao promjena vibracionih energija u molekulama, koja nastaje kao rezultat interakcije
molekula sa elektromagnetnim zračenjem, koje ima istu frekvenciju kao i date vibracije.
Vibracioni spektri se mogu pojaviti i u UV ili VIS spektralnoj oblasti ali takvi spektri se
nazivaju vibracionim spektrima ramanskog rasijavanja.(1)
Interval talasnih dužina koji obuhvata cjelokupna infracrvena (IR) spektralna oblast nalazi se
između vidljive (780nm) i mikrotalasne (~1mm) oblasti elektromagnetnog spektra. Na osnovu
vrste energetskih prijelaza koji se poduđuju apsorpcijom zračenja, ova spektralna oblast je
podijeljena na 3 dijela , bliska, srednja i daleka infracrvena. Za spektrohemiju najznačajnije je
tzv. srednje ili fundamentalne oblasti IR, koje se nalazi u području između 2.5 i 15,4µm ,
odnosno 4000 – 650 cm-1 , zbog toga sto u tom dijelu apsorbuje većina funkcionalnih grupa
prisutnih u organskim molekulama. Apsorpcija u fundamentalnom dijelu IR spektra
predstavlja kvantiran proces. Molekula moze da apsorbuje samo točno određene količine
elektromagnetnog zracenja. Apsorbovana energija ima frekvencije identične sa vibracionim
frekvencijama unutar molekule. Interval energije koji obuhvata vibraciona IR spektralna
oblast, odgovara razlikama između vibracionih energija u molekuli koja se nalazi u
nepobuđenom ili osnovnom stanju. Vibracioni nivoi su okarakterizirani kvantnim brojevima
(v=0,1,2..itd).Najčešći su prijelazi (0-1), odnosno osnovni prijelazi , njihovi apsorpcioni
maksimumi se nazivaju osnovnim maksimumima. Najintenzivniji maksimumi u IR spektrima
poticu od apsorpcije polarnih veza npr. (C=O), veze kod kojih nema promijene dipolnog
momenta npr. (C=C), daju veoma slabe trake. Analiti apsorbuju selektivno točno određenu
frekvenciju zračenja , sto dovodi do pobuđivanja odgovarajuće vibracije. Upoređivanjem
1
intenziteta ulaznog i izlaznog monohromatskog zraka dobije se infracrveni spektar ispitivanog
analita. IR spektar se najčešće mjeri automatski pomoću IR spektrometra , kao ovisnost
transmisije (T%) od talasnog broja.(1)
1.2 Broj i vrsta vibracija u molekuli
Vibraciono kretanje dvoatomnog molekula predstavlja najjednostavniji oblik vibracionog
kretanja, to je zapravo periodično približavanje i udaljavanje jezgra od ravnotežnog položaja.
Hemijske veze su elastične , ponašaju se kao opruge, mogu se istegnuti , stisnuti i saviti . Što
molekula sadrži više atoma vibracije su složenije. Osnovne ili normalne vibracije javljaju se
kao rezultat superpozicije ograničenog broja jednostavnig , linearnih vibracija. Ukupan broj
mogućih vibracija u molekuli sa n brojem atoma, izračunava se tako da je kretanje svakog
atoma u prostoru jednako broju stepena slobode, koji odgovaraju prostornim koordinatama x,
y, z. Kada se od ukupnog broja stepeni slobode (3 x n) oduzme broj kretanja kojima se ne
mijenja međusobni položaj atoma u molekuli (translacije kojih je ukupno 3 i rotacije kojih je
3u nelinearnim i 2 u linearnim molekulama) dobiva se ukupan broj mogućih vibracija:
• 3 x n –6 → za nelinearne molekule
• 3 x n –5 →za linearne molekule.
Na izgled IR spektra utiču i uslovi pod kojima je izvršeno snimanje spektra (agregatno stanje,
rastvarač,...). Intenziteti apsorpcijskih maksimuma se u literaturi označavaju kao:
• vs (very strong) –vrlo jaka
• s (strong) –jaka
• m (medium) –srednje jaka
• w (weak) –slaba
• vw (very weak) –vrlo slaba
• v (variabile) –promjenljivog intenziteta. Oznake su relativne i ne predstavljaju pravi
intenzitet . (2)
2
2.KVALITATIVNA ANALIZA PRIMJENOM INFRACRVENE SPEKTROSKOPIJE (Interpretacija IR spektra)
2.1. Infracrveni spektar
Grafički prikaz apsorpcije IR zračenja , od strane neke molekule naziva se IR spektar ili
vibracioni spektar. Vibracioni spektri mogu biti veoma složeni. Na frekvencijama na kojima
dolazi do apsorpcije javljaju se apsorpcioni maksimumi koji se posmatraju odozgo prema
dole. Oni se nazivaju i apsorpcionim trakama. IR spektar je specifičan za svaki ispitivani spoj
(ili analit).
Slika 1. Infracrveni sprektar (3)
Na apscisi IR spektra nalaze se vrijednosti talasne dužine ili talasnog broja . Ordinata IR
spektra pokazuje vrijednost apsorbancije (A) ili transmisije (T%). Spektar se može
interpretirati analizom položaja , intenziteta i oblika apsorpcionih traka:
- Položaj trake određen je njenim vrhom (maximumom) prema apscisi IR spektra.
- Oblik trake ovisi od koncentracije analita, vrste rastvarača, rezolucije mjernog
instrumenta itd.
- Intenzitet trake proporcionalan je apsorbanciji.
Na položaj maksimuma IR spektra utiču: vrsta veze , jačina veze , masa atoma između kojih
se veza nalazi. Broj apsorpcionih maksimuma može biti manji od ukupnog broja mogućih
vibracija jer se mogu javiti vibracije koje ne dovode do promijene dipolnog momenta i
nazivaju se IR neaktivne vibracije . (1)
3
2.2. Interpretacija IR spektra
U prvom koraku interpretacije IR spektra posmatraju se dvije oblasti :
(1) Oblast većih talasnih brojeva 4000 – 1200 cm-1 , koja se naziva oblast funkcionalnih
grupa.
(2) Oblast talasnih brojeva od 1200 – 650 cm-1 , koja se naziva oblast otisak prsta
Prirodna frekvencija najvećim dijelom zavisi od jačine hemijske veze i mase atoma koji grade
tu vezu, a znatno manje od ostatka molekule. Zbog toga valencione vibracije funkcionalnih
grupa apsorbuju u veoma uskom i dobro definiranom dijelu IR spektra. Npr. , hidrokslina,
karboksilna ili amino grupa imaju karakteristične oblasti apsorpcije u IR spektru, pa se taj dio
naziva oblast funkcionalnih grupa.(1)
Uticaj okoline kod deformacionih vibracija znatno je više izražen. Mala strukturna ili
stereohemijska razlika između srodnih molekula dovodi do velikih razlika između njihovih
spektara, u oblasti apsorpcije deformacionih vibracija , poznatoj kao otisak prsta ili „ finger
print“. Istovremeno dijelovi spektra u kojima se nalaze trake njihovih valencionih vibracija
praktično se ne razlikuju. U ovom dijelu spektra nalazi se veći broj apsorpcionih traka
karakterističnih samo za dati molekul i zbog toga se ova oblast i naziva „otisak prsta“ .U
praksi je vrlo čest slučaj da se prije IR analize odrede neke indikacije o prirodi ispitivanog
uzorka.(1)
Uočene karakteristične apsorpcione trake u oblastima apsorpcije, funkcionalnih grupa (>1400
cm-1), ukazuju na prisustvo određenih funkcionalnih grupa u strukturi molekule, ali njihovo
prisustvo mora biti potvrđeno pojavom i drugih traka, koje pripadaju deformacionim
vibracijam iste grupe, ali u oblasti otisak prsta. (1)
Odsustvo apsorpcije u određenoj oblasti za neku funkcionalnu grupu, je siguran znak da ta
grupa nije prisutna u strukturi molekule , Kod IR spektroskopije značaj negativnog dokaza
može nekada biti važniji nego pozitivni dokaz. Detaljnom analizom i korelacijom
apsorpcionih spektara moze se izvesti sljedeće:
a ) U oblasti talasnih brojeva između 4000 – 2500 cm-1 skoro sve vibracije poticu od valentnih
vibracija grupa koje sadrže vodonik. Valenciona vibracija OH javlja se na 3600 – 3300cm-1 .
Položaj i oblik trake ovise od mogućnosti formiranja vodonikovih veza , a trake su zbog toga
najčešće veoma jake i široke, posebno kod alkohola (slika 5) ili karboksilnih kiselina. N-H
4
grupa javlja se na 3500-3200cm-1 .SH grupa javlja se na 2600-2550cm-1 . Za razliku od OH i
NH , SH grupa gradi znatno slabije vodonikove veze .(1)
Slika 2. IR spektar benzena (4)
b) U oblasti 25000-2000 cm-1 nalaze se valencione vibracije molekula sa trostrukom vezom.
U ovoj oblasti pojavljuju se i vibracije nitrlila (-CN).(1)
c) U oblasti od 2000 – 1600 cm-1 nalaze se frekvencije valentnih vibracija sa dvostrukom
vezom C=C . Konjugacijom dvostrukih veza dolazi do pomijeranja apsorpcije ka nižim
talasnim brojevima. Posebno je karakteristična apsorpcija karbonilne ( C=O) grupe , koja se
javlja kao najintenzivnija traka u oblasti 1870 – 1540 cm-1 . Položaj trake zavisi od tipa
molekule ( ketoni, aldehidi, karboksilne kiseline i njeni derivati ).
d) Oblast ispod 1600 cm-1 karakteristična je za velik broj apsorpcionih traka karakterističnih
deformacionih vibracija u organskim molekulama, po kojima se ovi spojevi mogu pouzdano
identifikovati (oblast otisak prsta). Za etere je to oblast od 1300 – 1000cm-1 , za nitro grupu (-
NO2) oblast od 1600-1500cm-1 . U ovoj oblasti javljaju se i karakteristični aromatski spojevi i
to od deformacionih vibracija u ravni i izvan ravni.
e) U oblasti ispod 600 cm-1 javljaju se vibracije koje sadrže teske atome naprimjer C-CL ,
C-I , C-Br.
Neorganski spojevi daju veoma mali broj apsorpcionih traka u IR spektrima.
5
Kvantitativna metoda se zasniva na određivanju položaja specifičnih vibracionih traka, prije
svega traka vibracija funkcionalnih grupa. To omogućava pouzdanu identifikaciju klase
analiziranog spoja. Sama informacija IR spekra nije dovoljna za riješavanje strukture spoja ili
za njegovu identifikaciju. Potrebna je kombinacija sa drugim metodama, kvalitativnim
podacima kao sto su : fizičke osobine ( točka topljenja, t.ključanja, indeks refrakcije i sl.).
Potrebno je uporediti podatke s podacima iz spektra UV/VIS, te sa podacima iz masenih i
NMR spektara.(1)
6
3.KVANTITATIVNA ANALIZA
Infracrveni spektri se mogu koristiti i za određivanje koncentracije analita,prije svega u
rastvorima. Ova određivanja zasnivaju se na Lamert-Beerovom zakonu. Određivanje
koncentracije svodi se na mjerenje apsorbancije rastvora datog spoja, po pravilu na
maksimumu apsorpcione trake, koja je izolovana. Nepoznata koncentracija se određuje
pomoću baždarnog pravca A=f(c), koja se konstruiše na osnovu podataka dobivenih
mjerenjem apsorbancija standardnih rastvora, pri istim radnim uslovima. Precizniji rezultati se
dobiju ako se umjesto maksimuma trake, mjeri integralna povrsina trake , koja je direktno
proporcionalna koncentraciji analita. Kod savremenih spektrofotometara sa računskim
sistemom izračunavanje je automatsko.(1)
7
4.PRIPREMA UZORAKA ZA ANALIZU
Infracrvenom spektrofotometrijom mogu se analizirati uzorci u gasovitom , tečnom i čvrstom
obliku. Postoje tri metode pripreme uzorka za snimanje. 1.metoda je primjenom transmisije,
2.metoda je snimanje spektra primjenom difuzne rešetke i 3.metoda je snimanje spektra
primjenom prigušene totalne refleksije. Prvo ćemo nešto reći o metodi primjenom transmisije.
4.1 Gasoviti uzorci
Gasoviti uzorci (iz kojih su prethodno uklonjeni sadržaju vlage) snimaju se pod sniženim
pritiskom ~1,3 – 100kPa, u ćelijama sa dužinom optičkog puta od 1-10 cm. Ćelije su
cilindričnog oblika i napravljene su od stakla sa prozorima od transparentnog materijala u IR
spektralnoj oblasti (NaCl ili KBr). (1)
4.2. Tečni uzorci
Tečnosti se najčešće snimaju u obliku kapilarnog filma koji se formira između pločica
napravljenih od transparentnih materijala (NaCl , KBr, CaF2, AgBr i sl.) čije se rastojanje
može mijenjati. Za tečnost debljina kapilarnog filma je od 0.01-1 mm ,kada se ispituje čista
supstanca (analit), ili 0.1-1 mm, kada se analiziraju rastvori analita. U tu svrhu se koristi
rasklapajuća ćelija sa promnjenjivom debljinom apsorbujućeg sloja. (1)
Za snimanje uzoraka koji sadrže vlagu, što je moguće u veoma uskom području gdje voda ne
apsorbuje, koriste se pločice od AgCl i CaF2. Za pripremu rastvora tečnih ili čvrstih uzoraka,
koriste se rastvarači koji nemaju trake apsorpcije u istoj oblasti kaoi i rastvoreni analit
(najčešće su to: CCl4 ,CHCl3, CS2). (1)
4.3. Čvrsti uzorci
Čvrsti uzorci su rijetko dovoljno transparentni da bi se snimali direktno.
Najčešće se koristi tehnika pripreme suspenzije čvrstog uzorka u obliku praha u mineralnom
parafinskom „nudžol“ ulju. U tu svrhu mala količina uzorka se usitni u avanu sa nekoliko kaši
nudžol ulja, dok se ne dobije viskozna pasta, koja se nanosi na pločice kivete.
Druga tehnika je presovanje uzorka sa prahom KBr u transparentnu pastilu, u kalupu za
presovanje. Pastila se priprema finim usitnjavanjem i miješanjem uzorka sa osušenim KBr.
Smjesa se pravi u takvom odnosu da koncentracija uzorka bude 0.1-2 masenih%.
8
Nakon miješanja smjesa se prenosi u specijalni kalup gdje se presuje pod pritiskom od
nekoliko tona/cm2. U takvim uslovima čestice se sinteruju i formira se pločica prečnika 8-
15mm i debljine 0.3-0.5 mm. U toku presovanja, kalup je povezan sa vakum pumpom, kojom
se uklanja vazduh iz kalupa, a sa njim i vlaga.
Kod IR potrebno je povremeno izvršiti kalibraciju skale talasnih dužina sa nekim referentnim
spojem. U tu svrhu se vrši snimanje spektra polistirena,koji proizvođač instrumenta isporučuje
uz aparat u obliku filma debljine 0.025mm. (1)
Metoda primjenom difuzne refleksije ( DRIFT)
Pripremi se triturat od ispitivane supstance i fino sprašenog i osušenog KBr ili KCl. Ovakav
triturat sipa se u metalnu posudu. Upadna IR svijetlost odbija se (reflektuje) do dna metalne
posude i prolazi kroz pripremljeni uzorak. Dobija se IR sličan onome sa KBr pastilom.
Ovakav način snimanja spektra preporučuje se kod polimorfizma.Kompresija kod pastile
može dovesti do interkonverzije polimorfnih oblika.(5)
Metoda 3. Snimanje spektra primjenom prigušene totalne refleksije (ATR)
Koristi se svijetlost reflektovana od strane odgovarajućeg medija tzv. Unutrašnji reflektujući
element kao što su dijamant, germanijum, cink-selenid, talijum-bromid, talijum-jodid, ili neki
drugi materijal koji ima visok indeks refrakcije. Ova metoda pogodna je za ispitivanje gelova
ili krema koji se mogu direktno nanijeti na unutrasnji reflektujući element. Pogodna je također
i za karakterizaciju polimorfnih oblika.(5)
9
5.INSTRUMENTACIJA
5.1. Instrument
Izvor zračenja ( I ) predstavlja električki grijano Nernstovo vlakno, koje se sastoji od smjese
oksida cirkonijuma, torijuma i cerijuma, ili pak Globar, šipka silicijum karbida na temperature
1000 –1800 0C. Zraka iz izvora dijeli se na dva dijela pomoću ogledala, pri čemu se obrazuju
referentni zrak i zrak za analizu. Oba zraka, nakon fokusiranja ogledalima , padaju na
oslabljivače , čija je funkcija da se odnos intenziteta dvaju zraka tako podesi da propustljivost
bude 100 % kada je uzorak potpuno transparentan, a 0 % kada je put zraka potpuno
blokiran.Naizmjenični pretvarač predstavlja obrtni element sa frekvencijom obrtanja od oko
30Hz. Prilikom obrtanja, on naizmjenično omogućuje prolaz gornjem ili donjem zraku ka
ogledalu . Kao rezultat ovakve reakcije, na pukotini biće naizmjenično, u veoma kratkim
vremenskim intervalima, fokusirani čas referentni zrak, a čas zrak za analizu. To omogućuje
detektoru da vrši stalno poređenje između intenziteta dva zraka, pa je apsorpcija uvijek data
relativno u odnosu na referentni zrak, čime se obezbjeđuje veća tačnost i eliminiše uticaj
eventualnih nestabilnosti i kolebanja u elektronskom ili optičkom sistemu na rezultat
mjerenja. Izvor zračenja emituje vrlo širok spektar talasnih dužina. Pomoću filtera koji se
nalazi ispod pukotinevrši se gruba selekcija talasnih dužina, a nakon reflektovanja od ogledala
zrak pada na dvostruku difrakcionu rešetku. Difrakciona rešetka ima funkciju
monohromatora, ona razlaže zrake jednu po jednu u usku oblast talasnih dužina i sukcesivno
ih fokusira na pukotini. Refleksijom od ogledala zrak stiže do detektora. Detektor je najčešće
neki termo–par koji se zagrijava dejstvom energije zračenja i proizvodi električni impuls
odgovarajućeg intenziteta. Impuls pokreće pero pisača koji na papirnoj traci ucrtava trag.
Ovaj trag obično se naziva apsorpcionom trakom, a skup apsorpcionih traka u funkciji talasne
dužine (ili frekvencije) zračenja redstavlja infracrveni spektar uzork. (2)
10
Slika 3. Šema IR spektrofotometra (6)
5.2. FT-IR
Dvosnopni IR analizator ima opseg talasnih dužina od 2,5 do 15,4μm, odnosno talasnog broja
4.000 –650 cm-1. Nova generacija instrumenata pod nazivom FT-IR (Furierova
transformacija) zasniva se na principu interferometra. Ovi instrumenti ne daju neposredan
spektar nego interferogram, koji se naknadnom obradom elektronskim računarima (Furijerova
transformacija) prevode u uobičaj ni oblik spektra. FT-IR su pogodn i za daleku IC oblast
između 200 i 10 cm-1. Ovi spektroskopi imaju veliku moć razlaganja. Prednosti instrumenta
nad klasičnim IR analizatorom su: Znatno brže snimanje spektra (par dijelovasekunde) ,Veća
osjetljivost (do 10-9 g, količina uzorka nekoliko desetina μm u promjeru), Mogućnost
ponavljanja interferograma, što omogućava višestruko ponavljanjesnimanja i sabiranje
interferogram,veća preciznost frekvencija i bolje razlagane (do 0,01 cm-1) , širi spektralni
opseg ,naknadne popravke na spektru ,komparacija i pretraživanje spektra u datoteci. (2)
11
Slika 4. IR spektar paracetamola (7)
Slika 5. IR spektrofotometar (7)
12
6.ZAKLJUČAK
Infracrvena ili IR spektroskopija je jedna od metoda koja nam pomaže da odredimo strukturu
nepoznatog molekula propuštanjem infracrvenog zračenja kroz uzorak. Nakon prolaska kroz
kivetu sa nepoznatim jedinjenjem, intenzitet upadnog zraka se smanjuje,znači, molekuli
jedinjenja iz kivete apsorbuju jedan deo zračenja. Ako analiziramo taj izlazni, oslabljeni zrak
po frekvencijama, vidjećemo da je slabljenje posebno izraženo u određenim oblastima
frekvencije. IR zračenje nastaje u molekulima kao posljedica vibracija oko hemijske veze.
Naravno i infracrveno zračenje kao i svako elektromagnetno zračenje nastaje kao posljedica
periodičnog kretanja-oscilovanja naelektrisanja. Znači da bi mogao da emituje ili apsorbuje
IR zračenje molekul mora da ima različita naelektrisanja na krajevima veze oko koje osciluje.
Što je diplni momenat veći to će i intenzitet IR zračenja biti veći. Molekul se ponaša slično
mehaničkom oscilatoru, pri čemu se rastojanje između dva atoma u molekulu, povezanih
hemijskom vezom naizmenično povećava i smanjuje (osciluje) oko ravnotežnog položaja.
S'obzirom na to da frekvencija vibracija o kojima pričamo, zavisi od težine, pa samim tim i
vrste atoma i jačine odnosno vrste hemijske veze, mogli bismo da očekujemo da nam
frekvencija IR zračenja koje apsorbuje neki molekul upravo govori o vrsti atoma i hemijskoj
vezi u molekulu. Određene hemijske funkcionalne grupe mogu se identifikovati na osnovu
karakterističnog IR spektra. Kao i kod mehaničkog oscilatora potrebno je dovesti energiju da
bi došlo do oscilatornog kretanja. Potrebnu energiju dovodimo u obliku infracrvenog zračenja.
Ukoliko je frekvencija tog zračenja različita od unutrašnje frekvencije molekula oscilatora
(određene težinom atoma i jačinom veze) ništa se neće desiti. Međutim ako je frekvencija
dovedenog IR zračenja jednaka frekvenciji kojom osciluje molekul duž svoje veze, doći će do
rezonancije i molekul će apsorbovati IR zračenje tačno određene frekvencije.
13
7.LITERATURA
1. Pašalić H .Instrumentalne metode opći principi . Tuzla ; OFF-SET d.o.o. , 2013.
2. http://www.academia.edu/7204433/Seminarski_rad_IR_i_GC ( pristupljeno dana
26.11.2015.)
3. https://www.google.ba/search?
q=ir+spektar&rlz=1C2CHMO_hrBA564BA638&biw=1242&bih=606&source=lnms
&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwjBg4DmotzJAhXIDCwKHa44CsUQ_AUIBigB#i
mgrc=Sr6VzneuK3CCrM%3A ( Pristupljeno dana 20.11.2015.)
4. https://www.agrif.bg.ac.rs/files/subjectfiles/704/Vesna%20Rakic%20predavanje
%204%20IR%20Master-2012.pdf (Pristupljeno dana 26.11.2015.)
5. http://elektron.tmf.bg.ac.rs/organskahemija/ir%20%20infracrvena
%20spektroskopija.pdf ( Pristupljeno dana 20.11.2015.)
6. http://stari.svethemije.com/IR-za-pocetnike (Pristupljeno dana 26.11.2015.)
7. Uzunović A . Analiza i kontrola lijekova 1, autorizovano predavanje, 2015.
14