Općenito gledano, postupak prema maloljetnicima predstavlja kombinovani oblik pravosudnog (krivičnog) i preovlađujudeg zaštitničkog (protektivnog) modela koji maloljetnicima, u odnosu na punoljetne učinioce krivičnih djela u redovnom krivičnom postupku, daje povoljniji procesni položaj, značajniju ulogu i zaštitu.

Ovlaštena službena osoba je dužna maloljetnika bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 satadovesti tužiocu i obavijestiti ga o razlozima i vremenu lišenja slobode. Ukoliko maloljetnik koji je lišen slobode u propisanom roku ne bude doveden tužiocu, bide pušten na slobodu.

Nakon što je maloljetna osoba dovedena, tužilac je dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku 24 Sata od dovođenja, ispitati maloljetnika ako ved nije ispitan i odlučiti da li de sudiji za maloljetnike podnijeti: prijedlog za izricanje mjera zabrane, prijedlog za privremeni smještaj maloljetnika, prijedlog za određivanje pritvora ili de maloljetnika pustiti na slobodu.

O prijedlogu tužioca, sudija za maloljetnike je dužan odlučiti u roku od 12 sati od prijema prijedloga (član 99. stav 2.). Protiv ovog Rješenja, dozvoljena je žalba vijedu za maloljetnike koja se podnosi u roku od 24 sata, a ista ne zadržava izvršenje rješenja.

Zakon propisuje da se maloljetniku po prijedlogu tužioca može izredi jedna ili više mjera zabrane, i to: zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja bez odobrenja, zabrana posjedivanja određenih mjesta ili područja, zabrana sastajanja sa određenim osobama, povremeno javljanje određenom državnom organu, privremeno oduzmanje putne isprave uz zabranu izdavanja novih isprava, kao i zabrana korištenja lične karte za prelazak državne granice BiH (član 95.).

Po rješenju sudije za maloljetnike pritvor ili privremeni smještaj može trajati najduže 30 dana od dana lišenja slobode, uz obavezu vijeda za maloljetnike da vrši kontrolu neophodnosti svakih 10 dana, uz prethodno izjašnjenje tužioca o poduzetim radnjama za period koji prethodi kontroli.Odlukom vijeda za maloljetnike, po obrazloženom prijedlogu tužioca, pritvor ili privremeni smještaj se može produžiti za još 30 dana. Protiv rješenja vijeda dopuštena je žalba o kojoj odlučuje vijede drugostepenog suda u roku 24 sata po prijemu žalbe.

POLICIJSKO UPOZORENJE

Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku F BiHprvi put uvodib pravni instrument policijskog upozorenja koji pod zakonom određenim uvjetima, izriče ovlaštena službena osoba organa unutarnjih poslova uz odobrenje tužitelja kada nađe da je dovoljno da semaloljetnik za učinjeno djelo samo upozori. Primjenom policijskog upozorenja, koji ne poznaju zemlje okruženja, omogudava se realizacija diverzionog koncepta, odnosno preusmjeravanje maloljetnog učinioca krivičnog djela od formalnog ktivičnog postupka (čl.8.), i to u njegovoj najranijoj fazi, prije nego je krivični postupak i počeo.Policijsko upozorenje nije sankcija nego alternativna mjera socijalno-preventivnog i odgojno-zaštitnog karaktera koja vodi vansudskim oblicima rješavanja maloljetničkog prestupništva i ima za

cilj preventivno djelovanje, promoviranje dobrobiti maloljetnika i zaštitu njegovih interesa.Svrha izricanja policijskog upozorenja je da se ne pokrede krivični postupak prema maloljetniku i da se na taj način utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti kako ubudude ne bi činio krivična djela.Da bi službena osoba izrekla policijsko upozorenje, moraju biti ispunjeni uvjeti iz člana 23.

Kada se ne radi o krivičnom djelu iz člana 23.stav 1. Zakona, službene osobe moraju maloljetnika dovesti tužitelju u roku od 24 sata ( u protivnom pušta se na slobodu). Nakon što sasluša maloljetnika, službena osoba na osnovu prikupljenih dokaza, informacija, socijalne anamneze i ostalog materijala, ispituje da li su pored uvjeta predviđenih članom 23. stav 1. zakona, kumulativno ispunjeni i uvjeti iz stava 2.ovog člana zakona:a) da maloljetnik priznaje krivično djelo;b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno;c) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo; d) da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje, primijenjena odgojna preporuka ili izricana krivična sankcija.

Ako su ispunjeni svi navedeni uvjeti iz člana 23. stav 1. i 2. zakona, službena osoba u svrhu razumjevanja, maloljetniku i njegovim roditeljima, odnosno staratelju ili usvojitelju, upotrebom razumljive terminologije (čl.6.), daje pojašnjenja o prirodi, sadržaju i posljedicama rješavanja ili nerješavanja konkretnog slučaja primjenom policijskog upozorenja.

PRIMJENA ODGOJNIH PREPORUKA OD STRANE TUŽITELJA

Svrha odgojnih preporuka je da se ne pokrede krivični postupak prema maloljetniku, nego da se njihovom primjenom utiče na pravilan razvoj i jačanje lične odgovornosti maloljetnika kako ubudude ne bi činio krivična djela. Njihov cilj je promjena ponašanja maloljetnika i otklanjanje rizičnih faktora koji su imali za posljedicu izvršenje djela, kao i da se otkloni šteta nastala povodom počinjenog krivičnog djela.

Dakle, prema članu 90. stav 1. zakona moraju biti zadovoljeni sljededi uvjeti: da se radi o krivičnom djelu za koje se može izredi novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, da postoje dokazi da je maloljetnik učinio protupravno djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo, da je tužitelj donio ocjenu o necjelishodnosti pokretanja krivičnog postupka s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegove lične karakteristike, a za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora duža od tri godine, i ako je to srazmjerno okolnostima i težini krivičnog djela (čl.9). Pored navedenih, moraju kumulativno biti ispunjeni i uvjeti iz stava 2.člana 24 :- da je maloljetnik priznao izvršenje krivičnog djela,- da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,- da postoji dovoljno dokaza da je učinio krivično djelo,- da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje sa oštedenim,- da maloljetnik u pisanoj formi da pristanak za primjenu odgojne preporuke, a mlađi maloljetnik i uz pristanak roditelja, odnosno staratelja,- da u pisanoj formi pristanak da i oštedeni u slučaju kada se to prema zakonu zahtijeva.

Zakon je u članu 26. ovog zakona predvidio mogudnost izricanja šest vrsta odgojnih preporuka: 1) lično izvinjenje oštedenom; 2) naknada štete oštedenom; 3) redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao; 4) uključivanje u rad, bez nadoknade, u humanitarne organizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaj;5) liječenje u odgovarajudoj zdravstvenoj ustanovi; 6) uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta.

OBRAZLOŽEN PRIJEDLOG TUŽITELJA ZA IZRICANJE ODGOJNE MJERE ILI KAZNE

Nakon što okonča pripremni postupak, tužitelj u roku od osam dana od dana okončanja pripremnog postupka, dostavlja nadležnom sudu obrazložen prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora. Prijedlog za izricanje krivične sankcije predstavlja vrstu akta koji je svojstven samo u postupku prema maloljetnicima

U smislu stava 2. člana 104. zakona sudija provjerava da li prijedlog tužitelja sadrži: ime i prezime maloljetnika i godine života, opis i zakonski naziv krivičnog djela, dokaze iz kojih proizilazi da je maloljetnik učinio krivično djelo, obrazloženje koje treba da sadrži ocjenu stepena zrelosti maloljetnika, razloge koji opravdavaju primjenu predložene odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, a ne primjenu odgojne preporuke u skladu sa članom 90. st. 1, 4. i 5. zakona.

Prijedlog sadrži rezultate pripremnog postupka koje se odnose na okolnosti i ocjenu dokaza iz kojih proizilazi da je maloljetnik učinio protupravno djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo, okolnosti koje se tiču ličnosti maloljetnika i prilika u kojim živi, razloge zbog čega se tužitelj opredjelio za predloženu sankciju, te razloge zbog kojih konkretni slučaj nije riješio (ili je pokušao ali u tom e nije uspio) primjenom odgojne preporuke. Bitni sadržaj prikupljenih podataka o ličnosti maloljetnikaobrazlaže se tako da to, koliko je mogude, ne djeluje štetno na odgoj maloljetnika. Uz prijedlog tužitelj dostavlja i dokaze kojima potkrepljuje činjenične navode iz prijedloga.

Povodom podnesenog prijedloga i ocjene dokaznog materijala koji je dostavljen uz prijedlog tužitelja, sudija može izraziti svoje neslaganje (čl.105. st.1) ako tužitelj u prijedlogu nije dao:1) obrazložene razloge zbog kojih nije postupio u skladu sa članom 89. stav 3. zakona,2) obrazložene razloge zbog kojih nije postupio u skladu sa članom 90. st. 1. i 2. ovog zakona.

Vijede za maloljetnike (čl.17. st.3.) može povodom neslaganja sudije sa prijedlogom tužitelja donijeti (čl.105. st.2.) slijedede odluke:a) predmet vratiti tužitelju radi postupanja u skladu sa čl. 89. i 90. ovog zakona,b) da sudija razmotri mogudnost i opravdanost primjene odgojne preporuke,c) da sudija postupi po prijedlogu tužitelja za izricanje krivične sankcije.

RAZMATRANJE PRIMJENE ODGOJNE PREPORUKE OD STRANE SUDIJE

Sudija (kao i tužitelj) utvrđuje da li su za primjenu odgojne preporuke ispunjeni uvjeti iz člana 106. stav 1. i 2, odnosno, da li se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu za koje se može izredi novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, da li postoje dokazi da je maloljetnik učinio protupravno djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo, te da li je s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život maloljetnika i njegove lične karakteristike, ne/cjelishodno vođenje postupka i izricanje krivčne sankcije. Sudija može postupiti na isti način i u slučaju krivičnog djela sa propisanom kaznom zatvora dužom od tri godine ako je takvo postupanje u skladu sa principom srazmjernosti iz člana 9. ovog zakona. Tom prilikom sudija može zaključiti:1) da vođenje postupka i izricanje krivične sankcije prema maloljetniku nije cjelishodno, te da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz stava 2.člana 24. zakona za primjenu odgojne preporuke:- da je maloljetnik priznao izvršenje krivičnog djela,- da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,- da postoji dovoljno dokaza da je učinio krivično djelo,- da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje sa oštedenim,- da maloljetnik u pisanoj formi da pristanak za primjenu odgojne preporuke, a mlađi maloljetnik i uz pristanak roditelja, odnosno staratelja,- da u pisanoj formi pristanak da i oštedeni u slučaju kada se to prema zakonu zahtijeva.

2) da nema uvjeta za primjenu odgojne preporuke i da treba postupiti po prijedlogu tužitelja za primjenu krivične sankcije.

KRIVIČNE SANKCIJE PREMA MALOLJETNICIMA

Odgojne mjere predstavljaju zakonom određene mjere kojima se ostvaruje zaštita društva od maloljetničkog kriminala putem odgoja i preodgoja maloljetnika, koje izriče sud prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela, a koje se sastoje u ograničavanju njihovih sloboda i prava. Maloljetnomučiniocu krivičnog djela mogu se izredi sljedede odgojne mjere:a) mjere upozorenja i usmjeravanja, i to:1. sudski ukor,2. posebne obaveze i3. upudivanje u odgojni centar za maloljetnike;b) odgojne mjere pojačanog nadzora, i to:1. pojačani nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca,2. pojačani nadzor u drugoj porodici ili3. pojačani nadzor nadležnog organa socijalne zaštite;c) zavodske mjere, i to:1. upudivanje u odgojnu ustanovu,2. upudivanje u odgojno-popravni dom ili3. upudivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

Sudski ukor (član 34.) predstavlja najblažu odgojnu mjeru upozorenja i usmjeravanja i izriče se isključivo u slučajevima kada je sasvim dovoljno da se maloljetnik zbog učinjenog krivičnog djela samo ukori ili prekori.

Posebne obaveze (član 35.) predstavljaju novost u maloljetničkom krivičnom zakonodavstvu

Federacije BiH i one su druga, samostalna vrsta mjera upozorenja i usmjeravanja. Posebne obaveze su: da redovno pohađa školu, da ne izostaje s posla, da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima, da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja (najviše 120 časova u periodu od šest mjeseci, s tim da se ne ometa školovanje ili zaposlenje maloljetnika i ne šteti njegovom zdravlju), da se uzdrži od posjedivanja određenih lokala, odnosno priredbi i kloni društva i određenih lica koja na njega mogu štetno uticati, da se maloljetnik uz saglasnost zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih vrsta ovisnosti, da se uključi u pojedinačni ili grupni rad u savjetovalištu za mlade, da pohađa kurseve za stručno osposobljavanje ili da se priprema i polaže ispite na kojima se provjerava određeno znanje, da se uključi u određene sportske i rekreativne aktivnosti i da bez posebne saglasnosti suda ne može napustiti mjesto prebivališta ili boravišta.

Upudivanje maloljetnika u odgojni centar (član 36.) je kratkotrajna odgojna mjera upozorenja i usmjeravanja koju de sud primijeniti u slučaju kada je potrebno da se odgovarajudim kratkotrajnim mjerama izvrši uticaj na ličnost i ponašanje maloljetnika u pravcu njegovog prihvatanja društvenih pravila ponašanja i normi pravnog poretka. Sud svojom odlukom može maloljetnog učinioca krivičnog djela uputiti u odgojni centar za maloljetnike, i to: na određeni broj sati tokom dana u trajanju od najmanje 14 dana, ali najduže 30 dana i na neprekidni boravak u trajanju od najmanje 15 dana, ali ne duže od tri mjeseca.

Odgojna mjera pojačanog nadzora izriče se maloljetnom učiniocu krivičnog djela prema kojem treba preduzeti trajnije mjere odgoja, preodgoja ili liječenja uz odgovarajudi stručni nadzor i pomod, a pri tome nije potrebno maloljetnikovo potpuno izdvajanje iz dotadašnje sredine. Pri izricanju neke od ovih odgojnih mjera, sud ne određuje vrijeme njihovog trajanja, ved ovisno od rezultata koji su postignuti primjenom odgojne mjere odlučuje o njenoj obustavi ili zamjeni drugom odgojnom mjerom.

Mjeru pojačanog nadzora roditelja, usvojioca ili staraoca (član 37.) sud de izredi ukoliko su roditelji, usvojilac, odnosno staralac propustili da vrše potrebni nadzor i brigu nad maloljetnikom, a u mogudnosti su da ovakav nadzor i brigu vrše, i to se od njih opravdano može i očekivati. Prilikom izricanja ove odgojne mjere, sud de roditelju, usvojiocu ili staraocu dati potrebna uputstva i naložiti mu određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti s ciljem odgoja maloljetnika, odnosno za njegovo liječenje i za otklanjanje štetnih uticaja na njega.

Pojačan nadzor u drugoj porodici (član 38.) jeste odgojna mjera koju sud izriče ukoliko roditelji, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika nisu u mogudnosti da nad njim vrše nadzor, odnosno kada se to od njih opravdano ne može očekivati. U tom slučaju maloljetnik de se predati, odnosno smjestiti u drugoj porodici koja je voljna da ga primi i koja ima mogudnosti da nad njim vrši pojačani nadzor.Prilikom izvršenja ove odgojne mjere nadležni organ starateljstva, odnosno centar za socijalni rad pronalazi odgovarajudu porodicu koja je voljna primiti maloljetnika i koja ima mogudnost da ga pojačano nadzire. Trajanje ove mjere ne može biti krade od šest mjeseci ni duže od dvije godine, s tim što sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

Pojačan nadzor nadležnog organa socijalne zaštite (član 39.) jeste mjera koja se izriče u slučaju kada roditelji, usvojilac, odnosno staralac nije u mogudnosti da vrši pojačan nadzor nad maloljetnikom, a ne postoje ni uslovi za predaju maloljetnika drugoj porodici radi vršenja ovakvog,odnosno pojačanog nadzora. U tom slučaju maloljetnik de se staviti pod nadzor nadležnog organa starateljstva. Primjenom ove odgojne mjere maloljetnik ostaje i dalje kod svojih roditelja ili drugih lica koja se o njemu staraju, s tim što pojačan nadzor nad njim (njegovim ponašanjem, životom, školovanjem i radom) i brigu o njegovom nadzoru vrši nadležni organ starateljstva.

Zavodske odgojne mjere (mjere institucionalnog tretmana) predstavljaju najtežu vrstu odgojnih mjera. To su odgojne mjere institucionalnog karaktera, što podrazumijeva smještaj maloljetnika na određeni vremenski period u odgovarajudu ustanovu gdje se obezbjeđuje njegov odgoj, preodgoj i pravilan razvoj. Za primjenu zavodskih odgojnih mjera odlučujude je stanje odgojne zapuštenosti maloljetnika i stanje socijalne sredine u kojoj on živi. Zavodske odgojne mjere se izriču prema maloljetnicima koji su toliko odgojno zapušteni da se to stanje ne može otkloniti primjenom mjera pojačanog nadzora, ved je potrebno preduzeti trajnije i intenzivnije mjere odgoja, preodgoja ili liječenja uz njihovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. Zavodske mjere se primjenjuju kao posljednje sredstvo i smiju trajati u granicama koje određuje zakon i samo onoliko koliko je potrebno da se ostvari svrha ovih odgojnih mjera.

Upudivanje u odgojnu ustanovu (član 41.) je zavodska odgojna mjera koju određuje sud, a koja se izriče kada je maloljetnika potrebno izdvojiti iz sredine u kojoj živi i uz pomod, brigu, nadzor odgajatelja i drugih stručnjaka omoguditi trajnije djelovanje na njegovu ličnost, razvoj i odgoj, posebno u pogledu njegovog obrazovanja i radnog osposobljavanja. U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najduže dvije godine.

Upudivanje u odgojno-popravni dom (član 42.) za maloljetne učinioce krivičnih djela je zavodska odgojna mjera koja se primjenjuje prema onim maloljetnicima koje je neophodno izdvojiti iz dotadašnje sredine i prema kojima treba primijeniti pojačane mjere i stručne programe preodgoja. To je najrigoroznija zavodska odgojna mjera koja graniči sa kaznom maloljetničkog zatvora, a ujedno je i najteža sankcija koja se može izredi mlađem maloljetniku. U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najduže četiri godine.

Upudivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje (član 44.) jeste medicinska mjera specifičnog karaktera koja se izriče maloljetniku ometenom ili zaostalom u psihičkom ili fizičkom razvoju (gluhom, slijepom, gluhonijemom ili maloljetniku zaostalom u duševnom razvoju, odnosno maloljetniku sa psihičkim poremedajima i sl.). Dakle, radi se o suplementarnoj krivičnoj sankciji koja se izriče umjesto neke od propisanih zavodskih odgojnih mjera. Trajanje ove odgojne mjere zakonom nije određeno te tako maloljetnik ostaje u posebnoj ustanovi za liječenje i osposobljavanje sve dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja, a najduže tri godine

Kazna maloljetničkog zatvora (članovi 40. do 60.)Maloljetničko krivično pravo Federacije BiH poznaje samo jednu kaznu - kaznu maloljetničkog zatvora, koja se može izredi samo starijim maloljetnim učiniocima krivičnih djela. To je najteža krivičnopravna sankcija predviđena za maloljetne učinioce težih krivičnih djela čiji je cilj odgoj, preodgoj i pravilan razvoj maloljetnika kroz mjere nadzora, pružanja zaštite i pomodi, stručno

osposobljavanje i razvijanje osjedaja lične odgovornosti. Maloljetnički zatvor jeste krivična sankcija koja je po formi kaznena mjera, i to sa izraženim elementima represije, ali je po svojoj sadržini i suštini, svakako i odgojna mjera koja ima za cilj odgoj i preodgoj maloljetnog učinioca krivičnog djela.Kazna maloljetničkog zatvora se izuzetno primjenjuje, a uslovi za izricanje ove najteže sankcije moraju biti kumulativno ispunjeni. Kazniti se može samo krivično odgovoran stariji maloljetnik koji je učinio krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna teža od pet godina zatvora, a zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izredi odgojnu mjeru.. Kazna maloljetničkog zatvora ne može se izredi u trajanju dužem od deset godina

Zakonom su propisana posebna pravila prilikom izricanja kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju (realnom ili idealnom, odnosno ukoliko stariji maloljetnik jednom radnjom ili sa više radnji učini više krivičnih djela). Naime, u slučaju sticaja, primjenjuju se sljededa pravila, i to:

ukoliko stariji maloljetnik učini više krivičnih djela u sticaju, a sud nađe da za svako krivično djelo treba izredi kaznu maloljetničkog zatvora, on de za sva djela odmjeriti po slobodnoj ocjeni jednu kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju do deset godina, ukoliko sud nađe da bi za neko djelo u sticaju starijeg maloljetnika trebalo kazniti, a za druga krivična djela izredi odgojnu mjeru, za sva djela u sticaju izriče samo jednu kaznu maloljetničkog zatvora, ukoliko je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i maloljetničkog zatvora, tada izriče zatvor kao jedinstvenu kaznu primjenom opdih pravila za sticaj krivičnih djela učinjenih od punoljetnog lica,

ukoliko sud nađe da za neka krivična djela u sticaju treba izredi odgojnu mjeru, a za druga kaznu zatvora, tada izriče samo kaznu zatvora.Odgođeno izricanje kazne maloljetničkog (član 54.) zatvora predstavlja posebno značajnu novinu u novom maloljetničkom krivičnom pravu. Naime, prema ovom zakonskom rješenju, sud može izredi kaznu maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku za učinjeno teško krivično djelo kada su za to ispunjeni predviđeni uslovi. Istovremeno, u donijetoj odluci sud de odrediti da se izrečena kazna maloljetničkog zatvora nede izvršiti za određeno vrijeme (tzv. vrijeme provjeravanja) koje može datraje od jedne do tri godine s tim da njegovo trajanje u svakom konkretnom slučaju određuje sud.

Maloljetnim učiniocima krivičnih djela kojima je izrečena odgojna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora, mogu se, pod uslovima predviđenim zakonom, izredi jedna ili više mjera sigurnosti, i to:

obavezno psihijatrijsko liječenje; obavezno liječenje od ovisnosti; obavezno ambulantno liječenje na slobodi; zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta.

ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU TUŽITELJA NA SJEDNICI

Nakon što tužitelj dostavi sudu prijedlog za izricanje nezavodske odgojne mjere, sudija zakazuje sjednicu u roku od 8 dana (čl.108.): od dana kada je vijede donijelo odluku o neslaganju sudije sa prijedlogom tužitelja (čl. 105. St) donošenja odluke o prethodnim prigovorima (čl.107.st.2.) ili proteka roka za prethodne prigovore, kada nije došlo do primjene odgojne preporuke (nisu ispunjeni uvjeti iz čl.24.), od prijema izvještaja organa strateljstva da maloljetnik odbija ili neuredno izvršava preuzetu obavezu iz odgojne preporuke (čl.106.st.6)

Na sjednicu se pozivaju tužitelj za maloljetnike, maloljetnik, branitelj, roditelji, usvojitelj, odnosno staratelj maloljetnika. O sjednici se obavještava i može joj prisustvovati predstavnik organa starateljstva. Sjednici obavezno prisustvuju: tužitlj, maloljetnik i njegov branitelj, dok nedolazak roditelja, odnosno staratelja ili usvojitelja maloljetnika i predstavnika organa starateljstva, ne sprečava sud da održi sjednicu.

ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU ZA IZRICANJE KRIVIČNE SANKCIJE NA GLAVNOM PRETRESU

U skladu sa odredbama članova 104. do 108. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Federacije BiH, sudija za maloljetnike je dužan zakazati glavni pretres u roku osam dana od: - dana prijema prijedloga tužioca za izricanje zavodske odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora; - donošenja odluke vijeda o prethodnim prigovorima ili proteka roka za podnošenje prethodnih prigovora, - donošenja odluke vijeda povodom neslaganja sudije sa prijedlogom tužioca ili - od prijema izvještaja organa strateljstva da maloljetnik odbija ili neuredno izvršava preuzetu obavezu iz odgojne preporuke.

Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu.

Osim maloljetnika glavnom pretresu obavezno prisustvuju tužilac, branilac i predstavnik nadležnog organa starateljstva.

Kada se sudi maloljetniku, javnost je uvijek isključena (član 111.). Iznimno, sudija može dopustiti da glavnom pretresu prisustvuju osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem prijestupništva mladih, kao i naučni radnici.

Sud de donijeti rješenje kojim se postupak obustavlja u sljededim slučajevima:- kada sud donosi presudu kojom se optužba odbija ili - kojom se maloljetnik oslobađa od optužbe, - kao i kada nađe da nije cjelishodno izredi maloljetniku ni odgojnu mjeru niti kaznu.

POSTUPAK PO ŽALBI NA PRVOSTEPENU ODLUKU

Sud drugog stepena je nadležan da odlučuje o žalbama protiv odluka prvostepenih sudova, a u slučajevima kada je postupak prema maloljetniku spojen sa postupkom koji se vodi protiv punoljetne osobe (čl.79. st.2), sudi u prvom stepenu. Tredestepeno vijede Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine sastavljeno od troje sudija sudi povodom žalbe izjavljene na odluku drugostepenog suda (čl.17. st. 4). Sudija za maloljetnike mora imati izraženu sklonost za odgoj, potrebe i interese mladih i posebna znanja koja ga čine kompetentnim za rad sa djecom i maloljetnicima.

Prema članu 116. zakona, protiv presude prvostepenog suda kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora, odnosno rješenja kojim je izrečena odgojna mjera, kao i protiv rješenja o obustavi postupka, te iz razloga predviđenih članom 113. stav 2. zakona, može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od dana prijema odluke i to drugostepenom sudu - nadležnom kantonalnom sudu, a protiv odluke drugostepenog suda, u istom roku, žalba se može izjaviti sudu tredeg stepena.

Novinu u Zakonu predstavlja mogudnost ulaganja žalbe protiv odluka drugostepenog suda i to u dva slučaja koja su navedena u članu 118. stav. 1.zakona, a naznačeno i u šematskom prikazu. Povodom žalbe odlučuje tredestepeno vijede Vrhovnog suda FBiH, sastavljeno od troje sudija. U pogledu sastava vijeda primjenjuju se odredbe koje važe za drugostepeno vijede. Pred ovim vijedem ne može se održati pretres.

IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA PREMA MALOLJETNICIMA

Uloga suda i tužilaštva u postupku izvršenja krivičnih sankcija je veoma aktivna. Ova se aktivnost ogleda kroz neposredni nadzor i kontrolu, kao i u vidu dostavljanja odgovarajudih izvještaja sudu i tužilaštvu (tzv.posredni nadzor i kontrola). Na ovaj način organi koji su zaduženi za pradenje izvršenja krivičnih sankcija mogu stedi potpunu sliku kako teče njihova primjena u praksi. Vaspitne mjere se izvršavaju po pravosnažnosti odluke i kada nema zakonskih smetnji, a za njihovo izvršenje nadležan je poseban odjel ili služba organa starateljstva za maloljetnike, ako zakonom nije drugačije određeno.

Nadzor nad izvršenjem posebnih obaveza vrši sud koji o tome može tražiti izvještaj i mišljenje organa starateljstva. Pribavljanje izvještaja sudija može povjeriti i stručnom savjetniku ako ga ima u sudu. Sud može, dok traje izvršenje, obavezu naknadno izmijeniti ili obustaviti od izvršenja.

Za izvršenje vaspitne mjere upudivanje u vaspitni centar nadležan je vaspitni centar u mjestu prebivališta ili boravišta maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je mjera izrečena postala izvršna. U slučajevima iz člana 36. st. 6) i 7) zakona izvršenje se vrši u saradnji sa organom starateljstva koji prati izvršenje vaspitne mjere pojačanog nadzora, odnosno mjere posebnih obaveza. U toku trajanja ove mjere sud može izmijeniti ranije donesenu odluku tako da maloljetniku odredi boravak u vaspitnom centru za određeni broj dana ili na određeni broj sati u toku dana, a može skratiti, odnosno produžiti trajanje neprekidnog boravka u centru ili trajanje boravka u centru na određeni broj sati.

Izvršenje vaspitne mjere pojačani nadzor roditelja, usvojioca ili staraoca počinje danom kada se zakonskim zastupnicima maloljetnika maloljetnika dostavi izvršna sudska odluka kojom je izrečena vaspitna mjera. Roditelj, usvojilac ili staralac maloljetnika dužan je izvršavati naloge i uputstva sudije i nadležnom organu starateljstva omoguditi provjeru izvršenja vaspitne mjere i prihvatiti ukazanu pomod radi njenog izvršenja. Zakonski zastupnici maloljetnika u rokovima propisanim članom 120. zakona izvještavaju sud o toku i rezultatima izvršenja vaspitne mjere.

Vaspitna mjera pojačanog nadzora u drugoj porodici izvršava se u porodici koju je odredio sud koji je sudio, na prijedlog nadležnog organa starateljstva. Po prijemu izvršne sudske odluke, koja je prethodno dostavljena maloljetniku, nadležni organ starateljstva upuduje maloljetnika u porodicu koja je određena sudskom odlukom. Porodica u kojoj je maloljetnik smješten dužna je nadležnom organu starateljstva omoguditi provjeru izvršenja vaspitne mjere i prihvatiti ponuđenu pomod radi ostvarivanja svrhe vaspitne mjere. Za vrijeme izvršenja ove vaspitne mjere maloljetnik održava veze sa svojom porodicom, ako sud koji prati i kontroliše izvršenje vaspitne mjere, na prijedlog organa starateljstva, drugačije ne odluči.

Zavodske mjere se izvršavaju u vaspitnim ustanovama, vaspitno-popravnom domu i posebnoj ustanovi za liječenje i osposobljavanje maloljetnika. Sud koji je sudio izvršnu odluku sa pratedom dokumentacijom (izvod iz matične knjige rođenih, isprave ili dokazi o dotadašnjem školovanju i osposobljavanju, nalaz o zdravstvenom stanju, podaci o ranijem činjenju krivičnih djela, vođeni

postupci i izvještaji organa starateljstva) zajedno sa nalogom, dostavlja organu nadležnom za upudivanje radi izvršenja zavodske mjere u roku tri dana od dana kada je odluka postala izvršna. Organ starateljstva nadležan prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je vaspitna mjera upudivanje u vaspitnu ustanovu izrečena postala izvršna, određuje osobu koja je dužna maloljetnika dovesti u vaspitnu ustanovu. Za upudivanje maloljetnika u vaspitno-popravni dom nadležan je sud koji je izrekao mjeru. Maloljetniku se za pripremu mora ostaviti najmanje osam a najviše 15 dana. Maloljetnika koji se nalazi u pritvoru u vaspitno-popravni dom upuduje sud na čijem je području sjedište ustanove u kojoj je maloljetnik pritvoren.Upudivanje maloljetnika u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje vrši organ starateljstva prema prebivalištu, odnosno boravištu maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je mjera izrečena postala izvršna. Organ starateljstva odmah obaviještava sud nadležan za izvršenje ove mjere i nadležni organ unutrašnjih poslova kada izvršenje mjere ne može započeti ili se nastaviti zbog odbijanja ili bjekstva maloljetnika.

Maloljetniku kojem je izrečena zavodska mjera upudivanje u vaspitnu ustanovu odnosno vaspitno-popravni dom u njima može ostati do navršene 23. Godine

DJECA I MALOLJETNICI KAO ŽRTVE I SVJEDOCI KRIVIČNOG DJELA

U svrhu efikasne krivičnopravne zaštite djece i maloljetnika od punoljetnih (odraslih) osoba koje svojim ponašanjem ugrožavaju njihov život, zdravlje, tjelesni, psihički i seksualni integritet, odgoj i razvoj, sudi sudija za maloljetnike, odnosno vijede kojim predsjedava sudija za maloljetnike ili sudija koji ima posebna znanja iz oblasti prava djeteta (čl.185. st. 1. i 91.). Kao u slučaju kada se postupak vodi prema maloljetnim učiniocima krivičnog djela i u postupcima protiv osoba koje su učinile krivično djelo na štetu djece i maloljetnika, vrijedi pravilo obavezne specijalizacije i edukacije (čl.17.,čl.18.,198., idr) službenih aktera postupka, sudije, ovlaštene službene osobe, tužitelja, advokata koji zastupa interese oštedenih.

Postupak protiv punoljetnih (odraslih) osoba se vodi po odredbama ZKP (čl.186 st.1). Međutim, svim punoljetnim osobama za krivična djela učinjena na štetu djece i maloljetnika, ne sudi se uvijek po odredbama ZKPFBiH. Mlađim punoljetnim osobama starosne dobi od 18 do 21 godinu i osobama koje u vrijeme učinjenja krivičnog djela nisu dosegle starosnu dob od 23 godine može se, s obzirom na njihova lična svojstva i okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno, suditi po odredbama ovog Zakona (čl. 14., 70. i 71.).

Kako Zakon nalazi da su djeca i maloljetnici, zbog njihovog uzrasta i stepena zrelosti, ozbiljno fizički i psihički traumatizirani okolnostima pod kojim je krivično djelo učinjeno ili pate od ozbijnih psihičkih poremedaja koji ih čine izuzetno osjetljivim, njima se odmah, i bez posebnog dokazivanja, daje status ugroženih svjedoka. Davanjem tog statusa, odmah se osigurava i obavezna mjera zaštite, čijom primjenom se saslušanje djece i maloljetnika obavlja iz posebne prostorije, a komunikacija sa ostalim akterima postupka odvija putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka (čl.187. st.2 i 4.). Ova mjera zaštite predviđena je i članom 10. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: ZZSFBiH). Primjena ove mjere važi, kako za fazu istrage, tako i za fazu glavnog pretresa, i za njenu primjenu nije potrebna saglasnost stranaka u postupku i branitelja, oštedenog, roditelja/staratelja ili pravnog zastupnika.U svrhu zaštite djeteta i mlađeg maloljetnika Zakon postavlja ograničenje prema kome se njihovo saslušanje može provesti najviše dva puta, u fazi istrage i tokom suđenja. Ovo ograničenje se ne postavlja, niti zabranjuje u odnosu na starije maloljetnike. Međutim, kako Zakon svim maloljetnicima priznaje status ugroženih svjedoka, poštivanje ovog ograničenja bilo bi od osobite važnost

Saslušanje svjedoka se obavlja uz pomod pedagoga, psihologa ili druge stručne osobe (u daljem tekstu: stručne osobe). Stručne osobe (čl.22.) tužiteljstva pružaju pomod i podršku svjedocima tokom dolaska i saslušanja u tužiteljstvu, a stručne osobe suda, tokom dolaska i svjedočenja u sudu, s tim da stručne osobe suda, na jednak način pružaju pomod i podršku i svjedocima odbrane.

Takođe, u svrhu zaštite djeteta i maloljetnika, sud može svojim rješenjem ovim naročito osjetljivim svjedocima, odrediti status svjedoka pod prijetnjom (čl.3ZZSFBiH) ili status zaštidenog svjedoka (od čl.15 do čl. 24 ZZSFBiH).

Ovi postupci po svojoj prirodi su hitni. Dijete i maloljetnik trebaju biti saslušani što prije, jer se protekom vremena potiskuju sjedanja na događaj koji žele da zaborave, a pod uticajem odraslih, gradi drugačija priča o događaju. Neopravdano i nepotrebno dugo trajanje postupka doprinosi dodatnoj viktimizaciji i stigmatizaciji zbog reakcije sredine koja na različite načine vidi i interpretira ulogu djece i maloljetnika u konkretnom događaju.