poliptoton etimoloka figura ponavljanja iste rijei u razliitim gramatikim oblicima unutar jednog izriaja. osnovno znaenje grki: s vie padea

izvor termina grki mnogo; pade

inaice polyptote (francuski); polittoto, poliptoto (talijanski); polyptoton, ex pluribus casibus, multiclinatum (latinski); (polptton) (grki)

Najee se ponavljaju imenice ili pridjevi u razliitim padeima (klin se klinom izbija), to je figuri dalo i ime. Poliptoton je tipian za hrvatsku usmenu liriku i epiku, ali prisutan je i u pisanoj knjievnosti, posebice trubadurskoj i petrarkistikoj te maniristikoj i baroknoj. esta je figura u jezicima s razvijenom fleksijom, poput klasinoga grkog i latinskog te suvremenih slavenskih jezika. U romanskim i germanskim knjievnim tradicijama termin se esto mijea s paregmenonom te pokriva sva etimoloka ponavljanja u jednom izriaju ili se smatra posebnim tipom tzv. izoleksizma. Kada strani prirunici i prave razliku izmeu poliptotona i paregmenona, onda obino poliptoton definiraju u antikom znaenju, s napomenom da je takva figura teko ostvariva u pojedinim suvremenim jezicima, uz mogunost irega shvaanja termina u skladu s ustaljenim znaenjem (osobito na engleskom govornom podruju).Primjeri:A kada mi glasovi iza glasa dopadahu,Ti dobri glasovibugarica br. 12, Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa (priredio Baltazar Bogii, 1878)jeda i moje grijehe oplausuze u suzah, pla u plau.Ivan Gunduli, Suze sina razmetnoga (1622/1623)kad sjaju svjetla i u mranoj tuzitvog glasa glas se glasa glasnim glasom.Miroslav Krlea, Srce (Knjiga pjesama, 1931)Usporediparegmenon Literatura Zima, Luka. Figure u naem narodnom pjesnitvu.Zagreb 1988. (2. izd.). Falievac, Dunja. Concetto kao pojam barokne poetike i pjesniki postupak u hrvatskoj knjievnosti 17. stoljea. U: ista, Stari pisci hrvatski i njihove poetike, Zagreb 2007 (2. izd.), 201228. kreb, Zdenko. Mikrostrukture stila i knjievne forme.U: Zdenko kreb i Ante Stama (ur.), Uvod u knjievnost: teorija, metodologija,Zagreb 1998. (5. izd.), 233282.