George Orwell, najveći prorok XX. vijeka

Davne 1950. godine umro je Eric Arthur Blair, poznat kao George Orwell. Ovaj pisac je za sobom ostavio antiutopijski roman „1984.“ i alegorijski politički roman „Životinjska farma“ s kojima je gotovo u tančine opisao stanje današnjeg društva, od big brothera – prisluškivanja i špijuniranja svega i svačega, stvaranja policijskih država do patokracije – vladavine psihopata – društva kontroliranog od strane mračnih sila koje žele uništiti svaku građansku slobodu i misao. Prije 64 godine Orwellova djela su nalikovala zlokobnoj znanstvenoj fantastici s elementima horora, danas su njegovi uraci i citati postali putokazi i objašnjenja svima onima koji tragaju za istinom.

Onima koji nisu upoznati s patokracijom, uloga ljudi ovaca (sheeple) će se činiti kao obična tlapnja. Orwell je bio siguran u našu sudbinu začaranih i uspavanih jedinki koje prate svoje ljubljene vođe.

Teško je nabrojati što se sve ispunilo iz proročkih riječi u Orwellovim djelima, a još je teže navesti sve njegove citate i misli koje su danas aktualnije nego li ikada. Njegova nevjerojatna sposobnost sagledavanja društvene hidre i razvoja zla među (ne)ljudima je  dovela do stvaranja kovanice „orvelijansko društvo“ koje se temelji na svim sustavima kontrole i supresija sloboda navedenim u dva najpoznatija Orwellova djela.

Iako su ove slike snimljene 2004. godine, Orwell je o organiziranom nasilništvu nad ljudima i o militarizaciji društva pisao prije više od 60 godina.

Orwell je tijekom Španjolskog građanskog rata i Drugog svjetskog rata imao prilike vidjeti najveća zvjerstva koja su počinili fašisti i Japanci, ta iskustva zajedno sa socijal-demokratskim i liberalnim promišljanjima su odredila stanovišta u njegovim djelima, dok je prisustvovanje egzekuciji i ranjavanje u vrat dodatno oblikovalo njegovo stanovište kako će s vremenom ljudski život biti sveden samo na dio mase bezličnih radilica koje će s vrha biti kontrolirane propagandom, policijskim aparatom i ispiranjem mozga.

Predstavljamo vam neke od Orwellovih misli, a vama prepuštamo procjenu koliko su njegovi citati istiniti i koliko nam mogu pomoći u shvaćanju današnjeg društva:

Politički jezik je dizajniran s namjerom da laži zvuče kao istina te da se opravdaju ubojstva.

Najbolji način da se unište ljudi je da se im se uskrati razumijevanje vlastite povijesti.

Sloboda je pravo da se ljudima govori ono što oni ne žele čuti.

Za one koji žele upravljati nama, rat je mir, sloboda je robovanje, a neznanje je snaga.

Želite li sačuvati tajnu, tada je morate sakriti i od samog sebe.

Oni koji kontroliraju prošlost, kontroliraju budućnost, oni koji kontroliraju sadašnjost, kontroliraju prošlost.

Orwell je veliku većinu ljudstva uspoređivao s nojevima koji zabijaju glavu u pijesak.

Veliki brat vas promatra.

Pred ljude se s lažima serviraju samo dva izbora, sreća i sloboda. Za veliku većinu ljudstva, sreća je puno bolji izbor.

Stranke samo traže načine da se održe na vlasti, njih ne interesira boljitak za druge, njih ne interesira pravda, stranke jedino teže moći i vlasti.

Moć nad drugima znači razbijanje njihova uma na milijune djelića, nakon toga taj isti um se slaže i gradi na način kako to moćnicima odgovara.

U vremenima univerzalnih laži, izražavanje istine je revolucionarni potez.

Svaka generacija smatra kako je inteligentnija od prethodne i mudrija od naredne.

Sve životinje su ravnopravne, no neke životinje su ravnopravnije od drugih.

Ako želite viziju budućnosti, zamislite vojničku čizmu koja gazi po ljudskoj glavi – zauvijek.

Nacionalizam je glad za moći obojana samozavaravanjem.

Najbrži način za okončavanje rata je da ga izgubite.

Orwell je zlo u ljudima promatrao kroz organizirano nasilništvo psihopata na vlasti. Ljudi zmije – psihopati upravljaju svijetom na način kako je to Orwell prikazao u knjizi 1984.

Ako misli kvare jezik, tada jezik također može iskvariti misli.

Ljudi uglavnom žele biti dobri, ali ne predobri i ne baš uvijek.

Žurnalizam je tiskanje stvari koje vlast ne želi da izađe u tisku, sve ostalo spada u domenu odnosa s javnošću.

Mi ne samo da uništavamo naše neprijatelje, mi ih mijenjamo onako kako nama odgovara.

Sva ratna propaganda, svo deranje, sve laži, sva mržnja i objede, dolaze isključivo od strane ljudi koji se ne bore.

Jedino dobro ljudsko biće je mrtvo ljudsko biće.

Da bi ljudsko biće vidjelo što mu se događa pred nosom mora se stalno boriti protiv samog sebe.

Realnost postoji jedino u ljudskom umu i nigdje drugdje.

Najveći neprijatelj normalnog ljudskog izražavanja je laž.

Postoje neke ideje koje su velikim dijelom istinite, no one su toliko apsurdne da u njih ne mogu povjerovati niti najveći umovi.

Nitko na vlast ne dolazi s mišlju da će jednog dana otići s te vlasti.

Orwell je u svojim dijelima jasno opisivao utjecaj psihopatije na svekoliko poimanje povijesti, znao je da oni koji kontroliraju naše znanje ili neznanje prošlosti, drže u rukama i našu budućnost.

Što društvo više upada u laž, to ljudi više mrze one koji govore istinu.

Svi vjeruju u neprijateljska zvjerstva, no ne vjeruju kako njihova vlastita strana čini ista takva zvjerstva, čak što više neće vjerovati niti dokazima o takvim činima, niti će željeti provjeriti dokaze, oni će se a priori odbaciti kao apsurdni i zlobni.

Nevjerojatno je kako ljudi smatraju da imaju pravo držati prodike svima onima koji zarađuju manje za život, što više prodike daju to se prave kao da više mole za boljitak siromašnih i ubogih.

Glupost je jednako važna kao i inteligencija, no inteligenciju je teško održavati.

Ljudi služe samo sebi.

Nesvjesni ljudi se ne bune, treba se osvijestiti da bi se pobunili protiv jarma u kojemu živimo.

Sve je teško, a najteže je biti normalan.

Čovjek zapravo umire kad mu umre mozak, kad mu na pamet više ne može pasti niti jedna jedina ideja.

Sve novine žive od reklama, a oni koji plaćaju reklame indirektno cenzuriraju vijesti u tim istim novinama.

Neke ideje su toliko glupe, da jedino intelektualci mogu u njih povjerovati.

Moć kvari, a apsolutna moć apsolutno kvari.

Koliko si moćan se vidi po tome koliko ljudi pati pod tvojom moći.

Prošlost je onaj dio u kojem se slaže naše pamćenje i zvanična povijest.

Nikada ne izgledaj gladan, to je fatalna greška, ako si gladan ljudi te odmah žele izubijati i potlačiti.

Dobra bi proza trebala biti transparentna, kao prozorsko staklo.

Prljava šala je nalik mentalnoj revoluciji.

Svaka šala je nalik malenoj pobuni.

Cilj svake šale nije uvreda ljudskom biću, već služi kao podsjetnik da je ljudsko biće već degradirano.

Dobre priče pišu ljudi koji se ne boje ničega.

Siromaštvo oslobađa ljude od standardnog ponašanja, kao što bogatstvo oslobađa ljude od rada.

Prošlost je izbrisana kako bi se osiguralo da nitko ne zna što se u prošlosti dogodilo, na takav način laž postaje istina.

Baš ništa ne posjedujemo osim par kubičnih centimetara unutar vlastite lubanje.

Nitko danas ne može voljeti potpuno čisto jer ne postoji emocija koja je potpuno čista, sve se pomiješalo s mržnjom i strahom.

Bolje je vladati u paklu nego li služiti u raju.

Intelektualnu slobodu dobivaju ljudi bez intelekta.

Glavna zapovijed u despotskom društvu je „ti ne smiješ“, u totalitarizmu je „ti moraš“, a konzumerska zapovijed je „ti trebaš.“

Jedna stvar je sigurna, smrt nas uvijek iznenadi.

Postoje ideje koje su toliko pogrešne, da samo najinteligentnije osobe mogu u njih vjerovati.

Od ideja smo prešli na riječi, od riječi smo prešli na djela, zbog toga se vladajući i boje ideja.

Nejednakost je cijena civilizacije.

Prvi učinak siromaštva je da ubija svaku pomisao.

Čujte i počujte pravda i krivda su se oduvijek činile sasvim jednostavno shvatljive, no granica između pravde i krivde je često zamagljena i vidljiva samo onima koji s njima manipuliraju.