program knjiga saŽetaka
TRANSCRIPT
TECHNICAL SUPPORT AND IT
56.PROGRAM
KNJIGASAŽETAKA
56 Otorinolaringološka nedeljaBeograd, Hotel Jugoslavija, 3.4.Oktobar 2016
Poštovane Koleginice i Kolege, dragi gosti
56 ORL nedelja je ispred nas. Kao i do sada, predstavlja najveći skup otorinolaringologa Srbije u jednojgodini. To je mesto intenzivne razmene znanja, veština i iskustva. Ove godine predstaviće se kroz osamokruglih stolova, sedam plenarnih predavanja i slobodnih tema, ukupno 74 predavanja. Imaćemo častda na skupu pozdravimo i saslušamo naše anesteziologe koji će kroz diskusiju i predavanja razmenitiznanje o najaktuelnijim problemima anestezije u otorinolaringologiji, koja je po svemu vrlo specifična izahtevna.
Dragi gosti iz inostranstva, Prof dr Dan Fliss, Tel Aviv, Izrael, potom Prof dr Metin Onerci Ankara, Turska,Prof dr Mihael Podvinec Švajcarska, Prof dr Jane Netkovski , Skopje Makedonija, Prof dr SlobodanSpremo iz Banja Luke, Republika Srpska, Dr Ljubica Fuštar Preradović iz Slavonskog Broda, Hrvatska, Ass dr Mirko Popović iz Podgorice, Crna Gora će kvalitetom, svojim znanjem, ugledom, dati potrebniinternacionalni karakter skupa, što ga čini boljim i vrednijim.
Posebna pažnja i ove godine će biti posvećena mladim otorinolaringolozima koji se po prvi putpredstavljaju radovima u kojima će ne samo izneti rezultate svojih studija već predstaviti sebe ibudućnost Srpske otorinolaringologije. I ove godine najboljem sleduje nagrada. Pozivam sveotorinolaringologe da prisustvuju predavanjima i daju potrebnu podršku.
Skup se održava u prelepom Hotelu Jugoslavija, u dve sale.
Potpomognuti smo i brojnim sponzorima bez kojih se danas i ne može zamisliti nikakvo veće stručnookupljanje, i na tom podstreku i doprinosi se njima zahvaljujemo.
Očekujemo veliki broj otorinaolariongologa iz svih delova Srbije, pa i iz okolnih zemalja i želimo svima dase dobro i prijatno osećaju, a znanje koje steknu ili dopune ponesu u svoju sredinu i podignu kvalitetsvoga rada.
Srdačno
Prof dr Rajko Jović
Ass.dr Milanko MilojevićAss.dr Mirko PopovićAss.dr Ana JotićAss.dr Ljiljana Čvorović
56. ORL NEDELJA SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM ORLSEKCIJE SRPSKOG LEKARSKOG DRUŠTVA03-04 OKTOBAR 2016 GODINE .HOTEL JUGOSLAVIJA, BEOGRAD
POČASNI ODBOR / HONORARY MEMBERS:Akademik Prof. dr Radoje Čolović, Predsednik SLDAkademik Prof. dr Vladimir KostićProf.dr Dan M.FlissProf.dr Metin OnerciProf.dr Mihael PodvinecProf. dr Pavle Milenković
NAUČNI ODBOR / SCIENTIFIC COMMITTE:Prof. dr Rajko JovićProf. dr Nenad ArsovićProf. dr Dragoslava ĐerićProf. dr Miško ŽivićProf. dr Predrag StankovićProf. dr Dragan DankucProf. dr Branislav BelićProf. dr Milan StankovićProf. dr Vukašin AndrićProf. dr Milovan DimitrijevićProf. dr Željko PetrovićProf. dr Snežana JešićProf.dr Branka MikićProf.dr Zoran KomazecProf.dr Slobodan MitrovićProf. dr Anton MikićProf. dr Vladimir ĐorđevićProf. dr Ljiljana JanoševićProf. dr Milan B. JovanovićProf. dr Vojko ĐukićProf. dr Jovica MilovanovićProf. dr Mile ŠtrbacProf.dr Vesna Turkulov
Prof.dr Ksenija Ribarić JankesProf.dr Borivoj BabićProf.dr Srboljub StošićProf.dr Ljiljana VlaškiDoc.dr Aleksandar PerićDoc.dr Ljiljana JovančevićDoc.dr Maja Buljčik ČupićDoc.dr Vladimir PapićDoc.dr Snežana Sanković BabićDoc.dr Anita GrgurevićDoc.dr Radoje SimićDoc.dr Vladimir NešićDoc.dr Sanja Krejović-Trivić
ORGANIZACIONI ODBOR / ORGANIZING COMMITTE:Prof dr Rajko JovićProf.dr Nenad ArsovićProf.dr Dragoslava ĐerićProf.dr Vladimir ĐorđevićProf.dr Miško ŽivićProf.dr Predrag StankovićProf.dr Ksenija Ribarić- JankesDoc.dr Ljiljana JovančevićDoc.dr Aleksandar PerićPrim.dr Vladan ŠubarevićDr Uglješa Grgurević
ORL SEKCIJA SRPSKOG LEKARSKOG DRUŠTVA /ENT SECTION OF SERBIAN MEDICAL SOCIETYPredsednik / PresidentProf. dr Rajko JovićGeneralni sekretar / General secretaryProf. dr Predrag StankovićSekretar / SecretaryDoc. dr Ljiljana Jovančević
Knjiga apstrakta će biti dostupna u PDF formatu i svim registrovanim učesnicima će biti poslate na email adrese. Svi kongresni materijali će biti dostupni na sajtovima ORL SLD i Udruženja MEDAPP.www.sld.org.rs www.medapp.rs
GENERALNI SPONZOR
GLAVNI SPONZOR
GLAVNI SPONZOR
ZLATNI SPONZOR
SPONZOR
09.30-10.00 Pozivno predavanje
Surgical utility in three dimensional preoperative planning in complex Head and Neck reconstructionProf.dr Dan M.Fliss, Tel Aviv, Izrael
PROGRAM –PONEDELJAK 3.OKTOBAR, BANKET SALA
08.00-09.00 REGISTRACIJA UČESNIKA
10.00-10.30 Pozivno predavanje
Frontal sinus surgeryProf.dr Metin Onerci, Ankara,Turska
11.00-11.30 Plenarno predavanje
Kliničke karakteristike i lečenje kongenitalnog holesteatoma
Prof.dr Nenad Arsović, Beograd, Srbija
11.30- 11.40 Sponzorsko predavanje - El Pharma
Alergijski rinitis :stare dileme i novi izazoviDoc.dr Liljana Jovančević
11.40-11.50 Sponzorsko predavanje - GlaxoSmithKline
Avamys Kristina Savić Aleksić
12.30-13.00 Predavanje
Učestalost, putevi širenja, podela i dijagnostika komplikacija. Koštane komplikacijeDoc.dr Aleksandar Perić, Beograd, Srbija
13.15-13.30 Predavanje
Subperiostalni i apsces orbiteDoc.dr Maja Buljčik Čupić, Novi Sad,Srbija
13.30-13.45 Predavanje
Tromboza kavernoznog sinusa i endokranijalne komplikacije sinuzitisa – principi hirurškog lečenjaDoc.dr Vladimir Papić, Novi Sad, Srbija
13.45-14.00 Predavanje
Tromboza kavernoznog sinusa I endokranijalne komplikacije sinuzitisa – principi konzervativnog lečenja. Prof.dr Vesna Turkulov, Novi Sad, Srbija
09.00-09.30 SVEČANO OTVARANJE
10.30-11.00 Plenarno predavanje
Zamke i greške u hirurgiji laringotrahealnih stenoza.
Prof.dr Rajko Jović,Novi Sad, Srbija
11.50-12.00 Sponzorsko predavanje - Alkaloid
Valdocef® ( cefadroksil ) – kada I zašto?Dr Katarina Stanković
12.00-12.30 PAUZA
Okrugli sto: Komplikacije akutnog bakterijskog rinosinuzitisa
Moderator: Doc.dr Ljiljana Jovančević
13.00-13.15 Predavanje
Preseptalni i celulitis orbite. Doc.dr Ljiljana Jovančević, Novi Sad, Srbija
14.00-14.10 Sponzorsko predavanje - Proton System
®„PropoMucil - naša iskustva“Dr Aleksandra Bajec Opančina
14.10-14.25 Sponzorsko predavanje - NELT
Suplementarna terapija akutnih faringitisa Prof. dr Rade Kosanović
14.25-15.30 RUČAK
15.30-16.00 Uvodno Predavanje
Raznolikost kliničke slike retrakcija bubne opne bez holesteatomaProf.dr Snežana Ješić, Beograd, Srbija
Okrugli sto: Audiologija i vestibulologija za otorinolaringologe
Moderator: Prof.dr Ksenija Ribarić-Jankes
16.00-16.15 Predavanje
Uloga audiologa u diferencijalnoj dijagnostici zastoja u razvoju govoraProf.dr Branka Mikić, Beograd, Srbija
16.15-16.30 Predavanje
Izazovi dijagnostike oštećenja sluha u najranijem uzrastuDr Jovana Ječmenica, Beograd, Srbija
16.30-16.45 Predavanje
Greške i zamke u audiologiji odraslihProf.dr Zoran Komazec, Novi Sad, Srbija
16.45-17.00 Predavanje
TinitusAss.dr Ljiljana Čvorović, Beograd, Srbija
17.15-17.30 Predavanje
Anamneza koja upućuje na vestibularno oštećenjeProf.dr Ksenija Ribarić Jankes, Beograd, Srbija
17.30-17.45 Predavanje
Nistagmus kod akutnog vestibularnog sindromaProf.dr Borivoj Babić, Beograd, Srbija
17.00-17.15 Predavanje
Intratimpanalna terapija kod Menijerove bolesti, da ili neDr Dušan Pavlović, Beograd, Srbija
PROGRAM –PONEDELJAK 3.OKTOBAR, BANKET SALA
18.00-21.00APERITIV SPICE&SUGAR BARHOTEL JUGOSLAVIJA
21.00-01.00SVEČANA VEČERA BANKET SALA HOTELA JUGOSLAVIJA
LIVE MUSICEUROEXPRESS BAND
PROGRAM –PONEDELJAK 3.OKTOBAR, KONFERENCIJSKA SALA 1
12.30-13.00 Uvodno Predavanje
Timpanoplastike sa rekonstrukcijom ili obliteracijom atika kod holesteatoma srednjeg uhaProf.dr Slobodan Spremo, Banja Luka, Republika Srpska
13.30-13.50 Predavanje
Dijagnostika zasnovana na dokazimaProf.dr Milan Stanković, Niš, Srbija
13.50-14.10 Predavanje
Savremen koncept razvoja mikrohirurgije uvaProf.dr Nenad Arsović, Beograd, Srbija
14.10-14.30 Predavanje
Greške u hirurgiji uvaProf.dr Dragan Dankuc, Novi Sad, Srbija
16.20-16.30 Predavanje
Radiološka dijagnostika urođenih anomalija glave i vrataDr Ana Gazikalović
16.40-16.50 Predavanje
Rascepi usne i nepcaDr Đorđe Kravljanac, Beograd, Srbija
16.50-17.00 Predavanje
Kraniofacijalne anomalije-korekcija koštanih deformitetaProf. dr Srboljub Stošić, Beograd, Srbija
17.00-17.10 Predavanje
Urođene anomalije gornjih disajnih putevaPrim. dr Vladan Šubarević, Beograd, Srbija
13.00.-14.30
Okrugli sto: Strateški pravci razvoja u otologiji i otohirurgiji
Moderator: Prof.dr Nenad Arsović
13.00-13.30 Predavanje
Multidisciplinarni pristup edukaciji
Prof.dr Dragoslava Đerić, Beograd, Srbija
Mini Simpozijum:
Dijagnostika i tretman urođenih anomalija glave i vrata kod dece
Moderator: Prim.dr Vladan Šubarević
16.30-16.40 Predavanje
Urođeni patološki otvori na koži glave i vrataDoc. dr Radoje Simić Beograd, Srbija
15.30-16.00 Uvodno Predavanje
Principi i kontraverze u dijagnostici i terapiji alergijskog rinitisaProf. dr Miško Živić, Niš, Srbija
14.30-15.30 RUČAK
14.30 SASTANAK PREDSEDNIŠTVA ORL SEKCIJE SLD
15.00 SASTANAK RINOLOŠKO-ALERGOLOŠKOG AKTIVA ORL SEKCIJE
16.00-16.10 Predavanje
Urođene anomalije glave i vrata kod dece-multidisciplinarni pristupPrim.dr Vladan Šubarević, Beograd, Srbija
16.10-16.20 Predavanje
Genetika i urođene anomalije glave i vrataDr Katarina Stanković, Beograd, Srbija
TECHNICAL SUPPORT AND IT
PROGRAM –PONEDELJAK 3.OKTOBAR, KONFERENCIJSKA SALA 1
17.10-17.20 Predavanje
Urođene anomalije uva-savremeni pristupProf. dr Ljiljana Vlaški, Novi Sad, Srbija
17.30-17.40 Predavanje
Laringomalacija - dijagnoza I tretman
Prim Dr Ivan Baljošević, Beograd, Srbija
17.20-17.30 Predavanje
Oštećenja sluha kod dece sa urođenim anomalijama glave i vrataPrim. dr Jovana Ječmenica, Beograd, Srbija
18.00-21.00APERITIV SPICE&SUGAR BARHOTEL JUGOSLAVIJA
21.00-01.00SVEČANA VEČERA BANKET SALA HOTELA JUGOSLAVIJA
LIVE MUSICEUROEXPRESS BAND
09.00-09.30 Pozivno predavanje
„Surgical approach to the skull basetumors“Prof.dr Dan M.Fliss, Tel Aviv, Izrael
11.00-11.30 Predavanje
Uvod – budućnost i perspektive fonijatrije Prof.dr Predrag Stanković, Beograd, Srbija
11.30-11.45 Predavanje
Perspektive fonijatrije u multidisciplinarnom pristupu dijagnostici pratecih oboljenja ORL regijeProf.dr Slobodan Mitrović, Novi Sad, Srbija
11.45-12.00 Predavanje
Kvalitet zivota fonijatrijskih pacijenataAss.dr Sanja Krejović-Trivić, Beograd, Srbija
09.30-10.00 Plenarno Predavanje
Uznapredovali karcinom glave i vrata Mogućnosti i ograničenja hirurgijeProf.dr Milan Stanković, Niš, Srbija
10.30-11.00 PAUZA
PROGRAM –UTORAK 4.OKTOBAR, BANKET SALA
10.00-10.30 Plenarno Predavanje
Izazovi i ograničenja u citološkoj dijagnostici patoloških promena glave i vrataPlenarno predavanjeDr Ljubica Fuštar-Preradović, Slavonski Brod, Hrvatska
Okrugli sto: Budućnost i perspektive fonijatrije
Moderator: Prof.dr Predrag Stanković
14.00-14.30 Uvodno Predavanje
Pregled najnovijih kliničkih smernica u terapiji alergijskog rinitisa kod deceDoc.dr Snežana Sanković Babić, Beograd, Srbija
14.30-14.40 Predavanje
Nova paradigma: digitalni mediji, video-sastanci i virtuelna hirurgija Prof.dr Mihael Podvinec, Basel, Švajcarska
12.00-12.15 Predavanje
Endovideostroboskopija kao neophodna metoda u fonijatrijiDr.sci.med Jasmina Stojanović, Kragujevac, Srbija
PROGRAM –UTORAK 4.OKTOBAR, BANKET SALA
12.15-12.30 Predavanje
Savremeni aspekti spasticke disfonije Dr Siniša Mutić, Prijedor, Republika Srpska
12.30-12.40 Sponzorsko predavanje - EL Pharma
Terapija rinosinuzitisa: smernice,preporuke I klinička iskustvaProf. dr Nenad Arsović
12.40-12.55 Sponzorsko predavanje - Medico Domus
Terapija otitisa-kako do racionalnije upotrebe antibiotika?Prof. dr Nenad Arsović
13.00-14.00 RUČAK
Okrugli sto: Mogućnost edukacije uz pomoć digitalnih tehnologija u srpskoj ORL i predlog održive stručne edukativne platforme Moderator: Prof.dr Mihael Podvinec
16.00-16.10
Principi i kontraverze u lečenju komplikacija totalnih laringektomijaMilan Nikolić, Miroslav DjorićKC Niš, ORL Klinika
16.10-16.20
Apscesi mozga otogenog porekla.Radojević D, Nešić V. CS, Klinika za ORL I MFH Beograd
16.20.-16.30
Strana tela traheobronhijalnog stabla -dijagnostika, terapija, rezultati ORL Klinike u Novom Sadu. Damjanić T, Jović R. KCV ORL Klinika Novi Sad
14.40-14.50 Predavanje
Kako najefikasnije pretraživati medicinsku literaturu?Doc.dr Anita Grgurević, Beograd, Srbija
15.30-16.00 PAUZA
PROGRAM –UTORAK 4.OKTOBAR, BANKET SALA
14.50-15.00 Predavanje
Primena novih videokonferencijskih sistema u medicinskoj edukaciji u SrbijiDr Nikola Ilić, Beograd, Srbija
15.00-15.15 Predavanje
Mogućnosti upotrebe savremenih digitalnih tehnologija u edukaciji otorinolaringologaDr Uglješa Grgurević, Beograd, Srbija
MLADI OTORINOLARINGOLOZI
17.20.-17.30
Otogene manifestacije kardiovaskularnih oboljenja: preliminarni rezultati.Radivojević N, Arsović N KCS, Klinika za ORL I MFH Beograd
16.30-16.40
Stranotelo Eustahijeve tubeTovilović V, Dankuc D, Pejaković N, KCV ORL Klinika Novi Sad
PROGRAM –UTORAK 4.OKTOBAR, BANKET SALA
16.40.-16.50
Papilomi larinksa - izazovi i iskustva.Savić M, Jović R, Čanji K, Dragičević D KCV ORL Klinika Novi Sad
16.50.-17.00
Endoskopska kauterizacija krvnih sudova nosa u tretmanu recidivantne epistakse. Subašić A, Jovančević Lj, KCV ORL Klinika Novi Sad
17.00.-17.10
Prikaz rezultata hirurškog lečenja obolenja štitaste žlezde u desetogodišnjem perioduna ORL Klinici u NovomSadu. Vujković Lamić D, KCV ORL Klinika Novi Sad
17.10-17.20
Efekti primene intranazalnog kortikosteroida na produkciju eozinofilnih hemokina u hronično inflamiranoj nosnoj sluznici. Špadijer Mirković C. Perić A. Klinika za ORL VMA,Beograd
17.30-17.40
Papilom spoljašnjeg slušnog hodnika BožanićD, Dankuc D, Pejaković Lj KCV Novi Sad
18.00
SVEČANO ZATVARANJE SKUPA
11.00-11.30 Uvodno Predavanje
Dileme i kontroverze u tretmanu pacijenata nakon tonzilektomijeAss.dr Mirko Popović, Podgorica, Crna Gora
12.30-13.00 Predavanje
Komparativna analiza tri tipa opšte anestezije kod funkcionalne endoskopske sinusoskopijeDr Jovanka Nikolić, Beograd, Srbija
Okrugli sto: Anestezija u otorinolaringologiji
Moderator: Dr sci med.Dušanka Janjević
12.00-12.30 Predavanje
Strana tela disajnog puta kod dece i odraslih – izazov za anesteziologa i otorinolaringologaDr Dragana Milivojević, Beograd, Srbija
13.00-14.00
RUČAK
PROGRAM –UTORAK 4.OKTOBAR,KONFERENCIJSKA SALA 1
Okrugli sto: Tumori parafaringealnog prostora
Moderator: Prof.dr Rajko Jović
14.00-14.30 Predavanje
Hirurški pristup parafaringealnom prostoruProf.dr Anton Mikić, Beograd, Srbija
11.30-12.00 Predavanje
Кoju tehniku anestezije koristiti u mikrolaringealnoj hirurgiji? Dr.sci med.Dušanka Janjević, Novi Sad, Srbija
15.00-15.30 Predavanje
Benigni tumori parafaringealnog prostora: transcervikalni pristupProf.dr Milan B.Jovanović, Beograd Srbija
16.20-16.30 Predavanje
Vrtoglavica, cervikalna spondiloza i vertebrobazilarna cirkulacijaDr Snežana Vasić, Beograd, Srbija
16.00-16.20 Uvodno predavanje
Kretanje obolevanja i umiranja od raka larinksa u Centralnoj Srbiji za perod od 1999-2013. godine Doc.dr Vladimir Nešić ,Beograd Srbija
PROGRAM –UTORAK 4.OKTOBAR,KONFERENCIJSKA SALA 1
Slobodne teme Predsedavajući: Doc.dr Snežana Sanković Babić, Prim.dr Novak Vukoja, Ass dr Ana Jotić
16.40-16.50 Predavanje
Petogodišnje preživljavanje hirurški lečenih pacijenata od planocelularnog karcinoma larinksaDr Ljiljana Tešić-Vidović, Loznica , Srbija
16.30-16.40 Predavanje
Terapija vrtoglavice u multiploj sklerozi s hiperbaričnim kiseonikom na niskim pritiscima u OXYSYS 4500 komorama MEDICONET-a - HBO2T STUDIO d.o.o Koper- Slovenija- prikaz slučaja- video, Dr Vladan Stanojković, Izola, Slovenija
15.30-16.00 PAUZA
14.30-15.00 Predavanje
Hirurški tretman tumora parafaringealnog prostoraProf.dr Rajko Jović, Novi Sad, Srbija
16.50-17.00 Predavanje
Uticaj bojevog gađanja iz automatske puške na čulo sluha kod profesionalnih vojnih lica Dr Zvonko Živaljević, Beograd, Srbija lica
17.00-17.10 Predavanje
Poremećaji slušne percepcije kod mladihDr Mirjana Živković-Bošnjaković, Beograd, Srbija
17.10-17.20 Predavanje
Formiranje bakterijskog biofilma kod hroničnih otitisa sa i bez holesteatomaAss.dr Ana Jotić, Beograd, Srbija
17.20-17.30 Predavanje
Hirurški lečeni akutni mastoiditisi kod dece, u periodu 2011-2015.,na Klinici za bolesti uva, grla i nosa, Kliničkog centra VojvodinePejaković N,Vlaški Lj, DankucD. Novi Sad, Srbija
17.30-17.40 Predavanje
Estetski aspekti u rekonstruktivnoj hirurgiji glave i vrataStojković G, Dimitrijević M, Beograd, Srbija
17.40.-17.50 Predavanje
Slučajevi koji se pamtePrim.dr Novak Vukoja,Novi Sad, Srbija
17.50-18.00 Predavanje
Etički i zakonski aspekti lekarske greške. Prim. dr Zoran Katić, Šabac, Srbija
18.00
SVEČANO ZATVARANJE SKUPA
PROGRAM –UTORAK 4.OKTOBAR,KONFERENCIJSKA SALA 1
TECHNICAL SUPPORT AND IT
TECHNICAL SUPPORT AND IT
56.
KNJIGA SAŽETAKA
KNJIGA
SAŽETAKA
SADRŽAJ:
PREDAVANJA PO POZIVU I PLENARNA PREDAVANJA
1. Zamke i greške u hirurgiji laringotrahealnih stenoza.
Rajko M.
Jović,
strana
4
2. Učestalost, putevi širenja, podela i dijagnostika komplikacija. Ko štane komplikacije.
Aleksandar Perić,
strana
5 3. Preseptalni
i
celulitis
orbite.
Ljiljana
Jovančević,
strana
6 4. Subperiostealni
i
orbitalni
apsces.
Maja
Buljčik-Čupić,
strana
7
5. Tromboza kavernoznog sinusa i endokranijalne komplikacije sinusitisa -principi hirurškog
lečenja. Vladimir Papić, strana 9
6. Raznolikost kliničke slike retrakcija bubne opne bez holesteatoma
Snežana Ješić, strana 11
7. Audiologija i vestibulologija za otorinolaringologe.
Branka Mikić, Jovana Ječmenica, Zoran Komazec, Ljiljana Čvorović, Dušan Pavlović, Ksenija
Ribarić-Jankes, Borivoj Babić
,
strana
12
8. Tinitus
Ljiljana Čvorović,
strana
13
9. Timpanoplastike sa rekonstrukcijom ili obliteracijom atika kod holesteatoma srednjeg uha .
Slobodan Spremo,
strana
14
10. Strateški pravci razvoja u otologiji i otohirurgiji.
Dragoslava Đerić, Milan Stanković, Nenad Arsović, Dragan Dankuc,
strana
15
11. Dijagnostika i tretman urođenih anomalija glave i vrata kod dece .
Vladan
Šubarević, Katarina Stanković, Ana Gazikalović , Radoje Simić, Đorđe Kravljanac, Srboljub
Stošić, Ljiljana Vlaški, Jovana Ječmenica, Ivan Baljošević,
strana
16
12.Urođeni
patološki
otvori
na
koži
glave
i
vrata.
Radoje
Simić,
strana
17
13.Laringomalacija-
dijagnoza i tretman.
Ivan Baljošević, Predrag Minić, Aleksandar Sovtić ,
strana
18
14.
Izazovi i ograničenja u citološkoj dijagnostici patoloških promjena glave i vrata.
Ljubica Fuštar Preradović, Davorin Đanić ,
strana
19
15. Budućnost i perspektive fonijatrije.
1
Predrag Stanković, Slobodan Mitrović, Sanja Krejović -Trivić, Ja smina Stojanović, Siniša Mutić.
strana
20
16.
Pregled najnovijih kliničkih smernica u terapiji alergijskog rinitisa kod dece.
Snežana Sanković-Babić, Marina Atanasković -Marković,
strana
21
17.
Mogućnost edukacije uz pomoć digitalnih tehnologija u s rpskoj ORL i predlog održive
stručne edukativne platform.
Mihael Podvinec, Anita Grgurević,
Nikola Ilić, Uglješa Grgurević,
strana
23
18. Dileme i kontroverze u tretmanu pacijenata nakon tonzilektomije.
Mirko Popović, Vladan Knežević, Slavica Đurović, Mirza Markišić,
strana
24
19. Koju tehniku anestezije koristiti u mikrolaringealnoj hirurgiji?
Dušanka Janjević,
strana
25 20. Hirurški pristup parafaringealnom prostoru.
Anton Mikić,
strana
28 21. Hirurški tretman tumora parafaringealnog prostora.
Rajko M.
Jović,
strana
29
22. Benigni tumori parafaringealnog prostora: transcervikalni pristup . Milan B. Jovanović, strana 30 23. Kretanje obolevanja i umiranja od raka larinksa u centralnoj Srbiji za perod od 1999 -2013.
Godine.
Vladimir Nešić, strana 31
SLOBODNE TEME
24.
Vrtoglavica, cervikalna spondiloza i vertebrobazilarna cirkulacija .
Snežana
G.Vasić, Olivera
Pecić, Ksenija Ribarić-Jankes, Jovo
Kolar,
strana
32
25. Terapija
vrtoglavice
u
multiploj
sklerozi
s
hiperbaričnim
kiseonikom
na
niskim
pritiscima
u
OXYSYS
4500 komorama
MEDICONET-a
-
HBO2T
STUDIO
d.o.o
Koper-
Slovenija-
prikaz
slučaja-
video.
Vladan Stanojković,
strana
33
26. Petogodišnje
preživljavanje
hirurški
lečenih
pacijenata
od
planocelularnog
karcinoma
larinksa
Ljiljana
Tešić-Vidović,
strana
34
27. Uticaj
bojevog
gađanja
iz
automatske
puške
na
čulo
sluha
kod
profesionalnih
vojnih
lica
Zvonko
Živaljević, Ljubica
Živić, Zoran
Bukumirić, Ivan
Nikolić, Branko Vorkapić,
Nenad Baletić,
strana
35
28. Poremećaji slušne percepcije kod mladih.
Mirjana Živković-Bošnjaković,
strana
37
2
29. Formiranje bakterijskog biofilma kod hroničnih otitisa sa i bez holesteatoma ,
strana
39
Ana Jotić, Ivana Ćirković, Dragana Božić, Ljiljana Čvorović, Jovica Milovanović, Bojan Pavlović .
30.
Hirurški lečeni akutni mastoiditisi kod dece, u periodu 201 1-2015., na Klinici za bolesti
uva, grla i nosa, Kliničkog centra Vojvodine .
Nemanja Pejaković, Ljiljana Vlaški, Dragan Dankuc ,
strana
40
31. Estetski aspekti u rekonstruktivnoj hirurgiji glave i vrata
Goran Stojković , Milovan Dimitrijević,
strana
41
32. Slučajevi koji se pamte.
Novak Vukoje ,
strana
41
33. Etički i zakonski aspekti lekarske greške
Katić S. Zoran,
strana
43
MLADI OTORINOLARINGOLOZI
34. Apscesi mozga otogenog porekla.
Dragana Radojević, Vladimir Nešić,
strana
44
35. Strana tela traheobronhijalnog stabla -dijagnostika, terapija, rezultati O RL Klinike u
Novom Sadu
Tanja Damjanić , Rajko Jović, strana 45
36. Strano telo Eustahijeve tube
Vanja Tovilović, Dragan Dankuc, Nemanja Pejaković , strana 46
37. Papilomi larinksa - izazovi i iskustva
Maša Savić, Rajko Jović, Karol Čanji, Danijela Dragičević, strana 47
38. Endoskopska
kauterizacija krvnih sudova nosa u tretmanu recidivantne epistakse .
Aleksandar Subašić, Ljiljana Jovančević, strana
48
39. Prikaz rezultata hirurškog lečenja obolenja štitaste žlezde u desetogodišnjem periodu na
ORL Klinici u Novom Sadu.
Danijela Vujković-Lamić, Rajko Jović,
strana
49
40. Efekti primene intranazalnog kortikosteroida na produkciju eozinofilnih hemokina u
hronično inflamiranoj nosnoj sluznici.
Cveta Špadijer Mirković, Aleksandar Perić ,
strana
50
41. Otogene
manifestacije
kardiovaskularnih
oboljenja: preliminarni
rezultati.Nemanja
Radivojević, Nenad
Arsović,
strana
51
42. Papilom spoljašnjeg slušnog hodnika
Dušan Božanić, Dragan Dankuc, Nemanja Pejaković ,
strana
52
3
1.
ZAMKE
I
GREŠKE
U
HIRURGIJI
LARINGOTRAHEALNIH STENOZA
Jović M. Rajko
Klinika za bolesti uva, grla i
nosa, Klinički centar Vojvodine, Medicinski fakultet Univerziteta u
Novom Sadu.
Uvod:
Loša preoperativna dijagnostika I procena laringotrahealnih stenoza po pravilu dovodi do
restenoza, a nekada I vitalno ugrožava pacijenta pa je potreban hitna hirurška intervencija.
Cilj rada
je da se, analizom sopstvenih rezultata I pregledom literature ukaže na najčešće greške
I uzroke restenoziranja nakon učinjenih endoskopskih ili otvorenih hirurških intervencija
Materijal I metod : Studija se bazira na analizi rezultata lečenja 74 pacijenta od kojih je 28
(37.3%) sa recidivom stenoze nakon predhodno primenjene neke od terapijskih procedura. Rezultati:
Jedan od vrlo značajnih podataka u planiranju rešavanja laringotrahelanih stenoza je
uzrok nastanka. Idiopatske stenoze su posebno zahtevne , jer u osnovi leži imunološki
poremećaj sa polivaskulitisom, što po pravilu traži više ponovljenih intervencija, bilo da se radi
endoskopski , balon dilatacija, ili otvorena hirurška procedura. Prednost u rešavanja stenoza
uvek imaju otvorene h irurške metode u odnosu na endoskopske. Stenoze glotisnog I gornjeg
subglotisnog nivoa je bolje rešavati split tehnikama, dok su stenoze donjeg subglotisa I traheje
povoljnije za resekciju I anastomozu “kraj sa krajem”. Posebna pažnja je potrebna kod
multipnih stenoza I stenoza udruženih sa obostranom lezijom rekurentnog nerva. U tom slučaju
preporučljivo je stenozu rešavati u više odvojenih procedura od proksimalnog ka distalnom delu
traheje. Stepen suženja lumena više utiče na odabir adekvatne tehnike n ego što odredjuje
prognozu lečenja stenoze. Nejveće promene u zidu traheje, sa osežnim fibroznim tkivom I
većim malatičnim segmentima nastaje nakon ponovljenih laser resekcija stenoze. Nakon
resekcije stenotičnog segmenta, pre suture krajeva neophodno je
mobilisati oba kraja
anastomoze, u protivnom sutura biva pod tenzijom što može voditi dehiscenciji, ili
restenoziranju na suturnoj liniji.
Zaključak
Dobra preoperativna priprema I analiza dobijenih rezultata primenjenih dijagnostičkih
postupaka je predus lov za odabir adekvatne tehnike I postizanje dobrih rezultata u rešavanju
laringotrahealne stenoze.
4
2.
UČESTALOST, PUTEVI ŠIRENJA, PODELA I DIJAGNOSTIKA KOMPLIKACIJA
AKUTNOG
BAKTERIJSKOG RINOSINUSITISA. KOŠTANE KOMPLIKACIJE .
Aleksandar Perić
Klinika za otorinolaringologiju, Vojnomedicinska akademija, Beograd, Srbija
Sažetak
Simptomi ABRS traju manje od 12 nedelja. Endoskopski pregled nosne šupljine je obavezan deo
kliničkog ORL pregleda kod ABRS. CT snimci paranazalnih sinusa se u ABRS ne primenju ju, osim
u slučajevima teškog toka bolesti, imunodeficijentnih stanja pacijenata ili u slučajevima kada su
prisutni znaci komplikacija ABRS.
Komplikacije ABRS se mogu podeliti na orbitalne, intrakranijalne i koštane. Prema Chandler -ovoj
klasifikaciji, orbitalne komplikacije se mogu podeliti na: preseptalni inflamatorni edem
(periorbitalni celulitis), postseptalni celulitis, subperiostalni apsces, orbitalni apsces, kao i ostale
komplikacije (tromboza kavernoznog sinusa i dr.). Intrakranijalne komplikacije s e mogu podeliti
na zapaljenja tipa flegmone (meningitis, cerebritis) i na zapaljenja tipa apscesa (epiduralni,
subduralni, intracerebralni apsces). Koštane komplikacije pre svega podrazumevaju
osteomijelitis frontalne kosti.
Putevi širenja bakterijske inf ekcije ka orbiti, odnosno endokranijumu obuhvataju prirodne i
preformirane puteve, kao što su vene i venski kanali, dehiscencije lamine pepiracee, erozije
kosti zida odgovarajućeg sinusa.
Dijagnostika komplikacija ABRS treba da bure sprovedena neposredno nakon prijema bolesnika
na bolničko lečenje i obuhvata laboratorijske analize, endoskopiju nosa i CT paranazalnih sinusa.
Osim detaljno uzete anamneze (heteroanamneze), neophodna je i dobra interdisciplinarna
saradnja izmešu otorinolaringologa, oftalmologa , neurologa, neurohirurga, radiologa, a, ukoliko
je potrebno, pedijatra i maksilofacijalnog hirurga.
Osnovni princip lečenja orbitalnog celulitisa, koji predstavlja flegmonozno zapaljenje iza
orbitalnog septuma, bez formiranja apscesa, je endoskopska hiru rška drenaža zahvaćenog
paranazalnog sinusa, kao i parenteralna primena antibiotika.
5
3.
PRESEPTALNI I CELULITIS ORBITE
Ljiljana Jovančević
Klinički centar Vojvodine, Klinika za bolesti uva, grla i nosa, Medicinski fakultet Univer ziteta u
Novom Sadu, Srbija.
SAŽETAK
Orbitalne
komplikacije
akutnih
bakterijskih
rinosinusitisa
delimo
na
preseptalni
celulitis,
celulitis
orbite, subperiostalni
apsces, intraorbitalni
apsces
i
trombozu
kavernoznog
sinusa.
Preseptalni celulitis je infekcija mekih t kiva kapaka i periokularne regije ispred orbitalnog
septuma. Celulitis orbite je infekcija mekih tkiva orbite iza orbitalnog septuma. Klinički
simptomi i znaci ova dva entiteta su veoma karakteristični te diferencijalna dijagnoza obično ne
predstavlja prob lem. Oba entiteta su učestalija kod dece nego u odraslih. Najveća učestalost
preseptalnih i orbitalnih celulitisa je tokom zimskih meseci.
Svaka preteća ili razvijena orbitalna komplikacija akutnog bakterijskog rinosinusitisa, u
dijagnostici obavezno podr azumeva kompjuterizovanu tomografiju nosa i paranazalnih sinusa i
orbite (i endokranijuma) uz eventualnu MR.
Tretman bolesnika sa preseptalnim i celulitisom orbite, kao i svih ostalih orbitalnih i
endokranijalnih komplikacija, podrazumeva konzervativno i hirurško lečenje, naravno timskim
pristupom, gde učešće pored otorinolaringologa i oftalmologa, uzimaju i infektolog, neurolog i
neurohirurg. Endoskopska hirurgija sinusa je preferirani metod hirurškog lečenja kod
komplikacija akutnog bakterijskog rinosinusitisa, dok je hirurško lečenje orbite retko
indikovano. Kod bolesnika sa preseptalnim i orbitalnim celulitisom i slučajevima manjih
subperiostalnih apscesa, najčešće je suficijentna konzervativna terapija. Konzervativna terapija
podrazumeva da se obavezno
ordiniraju intravenski antibakterijski lekovi (koji deluju na
aerobne i anaerobne bakterije), nazalni dekongestivi, a često se primenjuju i sistemski i
intranazalni kortikosteroidi.
6
7
4.
SUBPERIOSTEALNI I ORBITALNI APSCES
Maja Buljčik Čupić1
Klinički centar Vojvodine, Klinika za bolesti uva, grla i nosa, Medicinski fakultet Univer ziteta u
Novom Sadu, Srbija1
SAŽETAK
Subperiostealni
i
orbitalni
apsces
su
jedna
od
pet
formi, po
Chandler-u, izolovanih
orbitalnih
komplikacija
akutnog
rinosinusitisa. Abscesne
formacije
prema, I.Brooku, za
razliku
od
ostalih
komplikacija
nastaju
usled
lošeg
imunološkog
stanja
obolelih
i
progresije
bolesti
usled
potentnosti
uzročnika
sinusitisa
ili
napredovanja
same
neprepoznate
bolesti
iz
sinusa. Kod
dece
starosti
ispod
7 godina
se
javljaju
kao
posledica
akutne
infekcije
etmoidnog
sinusitisa, vrlo
retko
frontalnog
i
maksilarnog, i
to
naročito
u formi
subperiostealnog
abscesa. Dok
kod
starije
dece od
7 godina
češće
se
javljaju
sa
udruženim
orbitalnim
i
intrakranijalnim
komplikacijama.
Orbitalne
komplikacije, naročito
u drugoj
i
trećoj
deceniji
života, nastaju
kao
posledica
akutizacije hroničnog rinosinuzitisa sa ili bez polipoze nosa. Češće se javljaju kod muškog pola,
vezane su za sezonsku pojavu, proleće-jesen, i odraz su pojačanih respiratornih infekcija.
Subperiostealni abscess je lokalizovana gnojna kolekcija u ekstrakonalnom prostoru (spolja od
ekstraokularne moskulature), tačnije izmedju periorbite i lamine orbitalis ( papirace)tj.
etmoidnog sinusa. Gnojna kolekcija pomera orbitalni sadržaj nadole i lateralno, te se u kliničkoj
slici
javlja
proptoza, hemoza, oftalmoplegija i
ispadi
dela
vidnog
polja. Dominantno
se
javlja
kod
mladje
dece, i
dok
je
I.Brook
dijagnostikuje u
5% slučajeva
hospitalizovanih
pod
dijagnozom
sinuzitisa, grupa
iz
Graca
je
u
svom
materijalu
nalazi
u
14%. U
krvnoj
slici
se
u
više
od
50%
slučajeva
obolelih
registruje
povišenem
vrednosti
leukocita
sa
predominacijom
neutrofila.
Klinički
subperiostalni
abscess
je
sličan
cellulitisu
orbite, ali
kao
posledica
pritiska
na
ekstraokularne
mišiće, javlja
se
ograničena
pokretljivost
oka, ispadanje
dela
vidnog
polja
i
smanjena
oštrina
vida. Moguće
komplikacije
su: ruptura
kroz
septum
i
prisustvo
gnoja
izmedju
kapaka, te
rizik
od
trajnog
ispada
dela
vidnog
polja. Prema
dijagnostičkom
protokolu
iz
Graza
neophodno
je
načiniti
CT
u
prvih
24h, dg
tačnost
CT
je
91%. Na
CT
subperiostealni
absces
se
uočava
kao
jasno
ograničena
hipodenzna
masa, neposredno
uz
laminu
orbitalis(papirace).
Najčešća
je
medijalna
lokalizacija, mada
se
sreće
i
u
medijalnosuperiornoj
I
medijalnoinferiornoj
poziciji.
Po
preporuci
EPOS
2012godine
terapija
subperiostalnog
abscesa
je
hitna
intravesnka
primena
antibiotika, š irokog
spektra
koja
pokriva
aerobnu
i
anaerobnu
floru, uz
kratkotrajnu
primenu
par
enteralno
kortikosteroida
I
lokalno
dekongestanata. Obavezna
je
stalna
kontrola
vida
od
strane
oftalmologa
od
početka
bolesti. U
slučaju
kliničkog
pogoršanja
nakon
24h
i.v. ab
ili
perzistiranja
abscesa, neophodna
je
hiruška
intervencija. Hiruški
pristupi
drenaže
subperiostalnog
abscesa
su: spoljni
pristup-
ethmoidektomija
po
Lynch, endoskopski
pristup
I
redje-
transkarunkularni
pristup. Naravno, obavezna
je
hiruška
eksploracija
zahvaćenog
sinusa.
Nedavne
studije
pokazuju
da
u
slučaju
jasnog
kliničkog
poboljšanja
u
24-48h, bez
pogoršanja
vida, kod
malog
0.5-1ml
volumena
abscesa
medijalno
lokalizovanog, bez
znakova
sistemskog
širenja
infekcije, kod
deteta
starosti
od
2-4 godine
može
se
odložiti
operativni
zahvat. Te
studije
navode
uspešnost
isključivo
konzervativne
th
subperiostalnog
abscesa
u
50% do
67%. Nasuprot
njima
grupa
autora
iz
Graza
u
svom
terapijsko-
dijagnostičkom
algoritmu
subperiostealni
absces
leči
u
roku
od
24h
hiruški-
endoskopski
sa
preoperativnom
primenom
Antibiotika-u
prvom
redu
Amoxicillin-Clavulonskom
kiselinom, a
moguća
je
primena
Ceftazidina
ili
Ceftriaksona
ili
Cefuroxima. Obavezna
je
primena
i
kortikosteroida, dekongestanata, dok
je
u
postoperativnom
periodu
obavezna
lavaža
nosa
slanim
rastvorom
I
primena
topičkog
kortikosteroida-
mometasonfuroata. Orbitalni
abscess
je
lokalizovana
gnojna
kolekcija
u
intrakonalnom
prostoru
( unutar
prostora
definisanog
ekstraokularnim
mišićima), tj. unutar
orbitalnog
tkiva. Nastaje
kao
posledica
zakasnele dijagnoze ili imunosupresije pacijenta sa frekvencijom izmedju 13% do 8.3%, po autorima Graz grupe 23%. Klinički se ispoljava kao izrazit , težak egzoftalmus sa hemozom,
oftalmoplegijom, gubitkom vida. Moguće je spontana ruptura i dreniranje gnoja izmedju
kapaka, a takodje postoji opravdani rizik za trajnim slepilom. Neophodan je stalni pregled
oftalmologa kao i obavezna CT dijagnostika u 24h. U slučaju sumnje na progresiju bolesti I
intrakranijalno
širenje
neophodan
je
I
MR endokranijuma.
Terapija
podrazumeva
hitnu
intravensku primenu
antibiotika( identični
antibiotici
kao
kod
th
subperiostelanog
abscesa), kortikosteroida, dekongestanata
uz
obaveznu
hirušku
terapiju
tj.
drenažu
orbitalnog
abscesa
sa
eksploracijom
I
drenažom
zahvaćenih
paranazalnih
šupljina.
Hiruška
incizija
podrazumeva
spoljni
pristup
Lynch
incizija
sa
spoljnom
ethmoidektomijom
ili
pak
endoskopski
pristup
drenažu
I
eksploraciju
paranazalnih
šupljina. Terapija
se
postoperativno
sprovodi
minimalno
deset
dana
uz
lokalnu
terapiju
nosa
ispiranja
slanim
rastvorom
i
mometasonfuroata
sa
stalnim
endoskopskim
kontrolama.
8
9
5.
TROMBOZA KAVERNOZNOG SINUSA I ENDOKRANIJALNE KOMPLIKACIJE SINUSITISA -PRINCIPI
HIRURŠKOG LEČENJA
Vladimir Papić
Klinički centar Vojvodine, Klinika za neurohirurgiju, Medicinski fakultet Univerziteta u Novo m
Sadu
SAŽETAK
Intrakranijalne komplikacije sinusitisa su retke ali mogu biti uzrok trajnog neurološkog deficita i
smrti bolesnika. Infekcija frontalnog sisnusa je najčešći izvor intrakranijalnih komplikacija
uzrokujući epiduralni empijem, subduralni em pijem i apsces mozga. Ređi izvori intrakranijalnih
komplikacija su etmoidalni i sfenoidalni sinusitis, koji međutim uzrokuju najtežu intrakranijalnu
komplikaciju trombzu kavernoznog sinusa. Infekcija se u kranijum prenosi per continuitatem
kroz erodirane koštane zidove sinusa i frakturne linije. Značajan put propagacije infekcije je
septični tromoboflebitis emisernih i diploičnih vena kao i vena koji se dreniraju u kavernozni
sinus. Ovaj put je potpomognut nedostakom zalistaka u ovim venama. Intrakranijalne
komplikacije se najčešće javljaju kod muškaraca između 20 i 40 godina starosti. Faktori rizika za
nastanak ovih komplikacija su dijabetes, imunodeficijencija, bubrežna insuficijencija, ranije
traume lica i lobanje kao i hronični sinusitis rezisitentan na antibiotsku terapiju.
Prvi simptom koji može ukazati na razvoj intrakranijalne komplikacije je glavobolja koja iz faze
lokalizovane glavobolje prelazi u generalizovanu. U slučaju propagacije infekcije u prednju
lobanjsku jamu razvijaju se meningealni zna ci, frontalni sindrom, poremećas stanja svesti ili
epilepsija. Troboza kavernoznog sinusa se manifestuje bolom u orbiti, protruzijom bulbusa,
konjuktivalnom hiperemijom, u prom stadijumu paralizom n. abducensa (konvergencija
bulbusa) a potom kompletnom oft almoplegijom (sindrom smrznutog oka, midrijaza, gubitak
oštrine vida), hipestezijom ili anestezijom gornja dva sprata lica zahvaćene strane. U slučaju
razvoja intrakranijalne hipertenzije nastaje poremečaj stanja svesti. Febrilnost se javlja ili
pogoršava kod 50-60% pacijenata. Moguć je razvoj i septičnog stanja.
Kod sumnje na razvoj intrakaranijalnih komplikacija potrebno je načiniti nativni i kontrasni CT
pregled glave. On nam pomože u detekciji puta propagacije infektivnog procesa, lokalizaciji i
tipu intrakaranijne komplikacije. Kod sumnje na difuznu meningealnu diseminaciju moguće je
uraditi lumbalnu punkciju. Lumbalna punkcija kod nastanka apscesa mozga ili tromboze
kavernoznog sinusa je najčešće negativna. Pregled magnetnom rezonancom dodatno pomože u
diferencijalnoj dijagnozi i preciznije prikazuje intrakranijalnu propagaciju.
S obzriom da intrakranijalne komplikacije predstavlaju po život opasno stanje potrebna je rana
agresivna terapija I muldisiciplinarni pristup rešavanja. Potrebno je angažovanje ORL
10
specijaliste, infektologa, neurohirurga i hemostazeologa. Lečenje podrazumeva visoke doze i
kombinaciju antibiotika u trajanju od 4 do 8 nedelja, u početku parenteralno. Kortikosteroidi se
primenjuju u stanjima velikog edema mozga i povišenog intrakr anijalnog pritiska. Kontrolisana
primena antikoagulanasa je opravdana u slučaju tromboze kavernoznog sinusa jer je dokazano
da smanjuje rizik od nastanka trajnog slepila, oftalmoplegije i hipopituitarizma. Hirurška
terapija obuhvata istovremeno rešavanje uzroka intrakranijalne komplikacije i gnojnu
intrakranijalnu kolekciju. To znači revizija inficirane paranazalne šupljine, evakuacija gnojnog
sadržaja i inflamirane sluzokože i drenaža sinusa. ORL specijalista u saradnji sa neurohirurgom
mora da zatvori ko munikaciju paranazalne šupljine sa kranijumom. Apscese mozga je potrebno
drenirati ili ekscidirati u slučaju da se i pored primene antibiotika povećavaju na ponavljanim CT
pregledima, pokazuju mas efekat i dovode do povišenog intrakranijalnog pritiska ili se nalaze u
blizini komornog sistema mozga sa opasnošću da perforiaju u isti.
Iako su intrakranijalne komplikacije sinsusitisa retke, uzrok su visokog trajanog morbiditeta i
mortalitet. Zahtevaju multidisciplinarni pristup od strane otorinolaringologa, neu rohirurga,
infektologa, hemostazeologa i inteziviste. Lečenje mora biti efikasno, brzo i eneragično a
obuhvata kombinaciju mediaklentoznog i hirurškog lečenja.
11
6.
RAZNOLIKOST KLINIČKE SLIKE RETRAKCIJA BUBNE OPNE BEZ HOLESTEATOMA
Snežana Ješić
Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, Klinika za Otorinolaringologiju i Maksilofacijalnu
hirurgiju Kliničkog Centra Srbije Beograd.
Retrakcioni džepovi bubne opne bez holesteatoma veoma često protiču bez simptoma, retko
počinju otogenim komplikacijama.
Prikazane su karakteristika retrakcionih džepova kod 114 odrasla bolesnika, 46.50% muškaraca i
53.50% žena, prosečne starosti 41.34 godine. Najveći broj bolesnika javio se lekaru zbog
jednostrane nagluvosti ( 74.50%), dva zbog vrtoglavi ce (1.75%), sekreciju iz uva do dva puta
godišnje imalo je 14.03%. Kod jednog bolesnika bolest je počela rekurentnim meningitisom
(0.87%). Prema anamnestičkim podacima bolest je najčešće trajala do šest meseci (62.20% ),
do godinu dana 26.40%, I duže 11. 40%. Otomikroskopija ukazuje najčešće na atik retrakciju
(43.85%) viših stadijuma, pars tensa
(40.45%) najčešće II i III stepena, i kombinovanu (15.70%).
Kod bolesnika sa meningitisom utvrdjena je prvi stadijum atik retrakcije. Prisustvo
preholesteatoma utvrdjeno je intraoperativno kod 15.78%. Lokalizacija retrakcije i starost
odredjuju nivo vazdušne i koštane provodljivosti. Prirustvo atik retrakcije je prediktor za
oštećenje vazdušne provodjivosti za 512-2048Hz (p512=. 038, p 1024=.016,p2048= 0.033), a
retrakcija cele bubne opne koštane za 4096Hz(p=.022). Stadijum pojedinačnih retrakcija,
dužina bolesti , sekrecija ne korelišu sa stepenom oštećenja sluha. Diskontinuitet lanca slušnih
koščica ne koreliše sa nivoom vazdušnog prenosa, ali nepokretan a inta ktan lanac jeste
prediktor oštećenja vazdušne provodjivosti za sve frekfencije (p 512=.048, p 1024= .0095, p 2048=
.0171, p4096= .0156). Prisustvo timpanoskleroze odredjuje oštećenje vazdušnog prenosa za 512
Hz (p<.001), a koštanog za 1024Hz (p=.022).
Stanje preholesteatoma kod retrakcija odraslih ne može se sa sigurnošću odrediti
otomikroskopijom niti komjuterizovanom tomografijom. Otogeni meningitis može da se
očekuje i kod blage atik retrakcije. Lokalizacija retrakcije odredjuje stepen oštećenja sluha, a
ne
diskontinuitet lanca.
12
7.
ОКРУГЛИ СТО ОРЛ НЕДЕЉА 2016
АУДИОЛОГИЈА И ВЕСТИБУЛОЛОГИЈА ЗА ОТОРИНОЛАРИНГОЛОГЕ
Модератор: проф.др Ксенија Рибарић Јанкес
Сажетак
Код састављања програма овог округлог стола основна је идеја била да се изнесу не ке
корисне информације за оториноларингологе који се не баве аудиологијом („опште
оториноларингологе“). Не износимо дакле дијагностичке технике него само оно шта смо
сматрали да су или новије или важне информације.
Код утврђивања узрока застоја у развоју говора код деце неопходно је искључити
сензоринеурално или кондуктивно оштећење слуха. Аудиолошка дијагностика обухвата
батерију електрофизиолошких и бихевиоралних тестова имајући у виду чињеницу да
ниједан појединачни тест не даје податке о прагу слуха и зрелости функције слушања код
детета. Тумачење резултата отежавају придружене развојне и комуникацијске сметње као
и измењена електрична активност мозга (ЕЕГ). Неопходан је стручни тим који уз аудиолога
чине још и дефектолог -сурдолог и психолог да би с е утврдило стање и предузеле
адекватне мере рехабилитације и лечења (Бранка Микић)
Савремена аудиологија поставља пред професионалце задатак откривања и
комплетирања дијагностичке процедуре трајног оштећенја слуха већ до краја првог
месеца живота детета. На овом путу постоје бројни изазови како од стране самог детета
тако и од стране дијагностичких метода за испитивање слуха од којих свака има своја
ограничења Што се тиче деце, њихово се аудитивно понашање мора пратити у склопу
општих развојних критеријума
као и у склопу сазревања функције слушања, како под
нормалних тако и под патолошким условима, у склопу могућности постојања
коморбидитета. (Јована Јечменица)
У презентацији ће бити обрађене најчешће грешке и замке у аудиолошкој дијагностици.
Правилно извођења „маскинга“ при мерењу тоналне аудиометрије је неопходно како се
не би добила једна од најчешћих грешака у дијагностици слуха. Акценат ће бити дат на
диференцијалну дијагностику кондуктивних и сензоринеуралних наглувости (Зоран
Комазец).
Зујање у уву је чест симптом са којим се оториноларинголози и аудиолози срећу у својој
пракси. У предавању ће се дати приказ неопходне дијагностике и могућности терапије код
хроничног тинитуса. Приказаће се успешност лечења методом „Tinnitus retraining“.
(Љиљана Чворовић)
13
Интратимпанална апликација Дексазона користи се у леченју Meni erove
болести, не само
како би се сузбили напади вртоглавице по учесталости и интензитету, већ како би се слух
сачувао што више и дуже. Ефекат ове терапије је бољи уколико се примени у поч етној
фази болести, јер се показало да нема много ефекта уколико се примени у одмаклој
фази. (Душан Павловић)
Детаљно узета анамнеза може да нас усмери да ли болесник има периферно или
централно вестибуларно оштећење. Код периферног оштећења најчешће постоји осећање
да се простор окреће око болесника, уз то је и нестабилан или га заноси на једну страну.
Присутна је и мучнина. Код оштећења централних вестибуларних путева и других болести
које нису вестибуларне, анамнеза је више неодређена. Болесници имају осећање
тоњења, пропадања, као да предмети играју пред очима, као да ходају по мекој подлози,
као да је мутно у глави. Често иста врста сметњи постоји читав дан па и данима и
месецима. (Ксенија Рубарић Јанкес).
Код акутног вестибуларног синдрома од нај већег значаја је разликовати периферни
(чешћи) од централног (ређег) узрока. Анализа нистагмуса при томе је од највечег значаја,
у многоме чак већег од „имејђинг“ метода. У овом приказу изнете су најважније
диференцијално дијагностичке разлике између нал аза окуломоторике код периферних и
централних узрока акутне вртоглавице. Напоменули смо и најчешће грешке које се
дешавају при опису нистагмуса од стране ОРЛ специјалистаа и неуролога (Боривој Бабић).
8.
TINITUS
Ljiljana Čvorović
Klinika za otorinolarino gologiju i maksilofacijalnu hirurgiju, Klinički Centar Srbije, Medicinski
fakultet, Univerzitet u Beogradu.
Tinitus je čest simptom mnogih oboljenja. Primarni tinnitus je idiopatski i može i ne mora biti
udružen sa senzorineuralnim gubitkom sluha. Sekund arni tinitus je simptom nekog otološkog
oboljenja (npr Menierova bolest, otoskleroza, vestibularni švanom) ili neotološkog (vaskularne
bolesti, mioklonus,
povisen intrakranijalni pritisak).
Cilj predavanja je prikaz aktuelnog Kliničkog vodiča za tinitu s Američkog udruženja ORL i
hirurga glave i vrata, i apostrofiranje svakog koraka iz vodiča primerom iz kliničke prakse.
14
9.
TIMPANOPLASTIKE SA REKONSTRUKCIJOM ILI OBLITERACIJOM ATIKA KOD HOLESTEATOMA
SREDNJEG UHA
Slobodan Spremo
Klinika za bolesti uha grla i nosa, Univerzitetski Klinički centar Banja Luka, Bosna i Hercegovina.
Timpanoplastike kojima se rekonstruišu zidovi srednjeg uha ili obliterišu dijelovi operativne
šupljine imaju za cilj da spriječe retrakciju neomebrane i nastanak rekurentnog holesteatoma.
Uslov za rekonstrukciju zida atika je dobra aerizovanost I očuvana funkcija sluzokože timpanalne
i mastoidne šupljine. Cilj “Canal Wall-Down” tehnike timpanoplastike, kombinovane sa
rekonstrukcijom ili obliteracijom atika je da se prevaziđu p rimarni nedostaci uklanjanja zadnjeg
zida meatusa: perzistirajuća postoperativna šupljina u mastoid i recidivirajuća sekrecija sa
ponavljanim infekcijama.
Cilj istraživanja je bio da se procijeni da li rekonstrukcija a�ka autolognom hrskavicom
omogućava bolji sluh u odnosu na timpanoplastiku sa obliteracijom atika. Metode: Istraživanje je prospektivna studija u koju je uključeno 88 pacijenata koji su operisani
zbog hroničnog otitisa sa holesteatomom u Klnici za otorinolaringologiju UKC Banja Luka od
2009. to 2014 godine. Analizirali smo mjesto nastanka, kliničku formu I proširenost
holesetatoma. Preoperativna evaluacija je uključivala otoomikroskopski pregeld, CT snimak
temporalne kosti u tri ravni I tonalnu audiometriju.
Rezultati: Analiza varijanse je pokazala poboljšanje prosječnog praga sluha (PTA)
postoperativno u odnosu na preoperativni nivo: Wilk’s Lambda = 0,33, F (1,86) = 172.1, p
<0.001, kao I zatvaranje vadušno -koštane pukotine (ABG): Wilk’s Lambda = 0.23, P (1,86) =
286.3, p <0,001. Poboljšan je sluha , izraženo kao smanjenje ABG i poboljšanje PTA , bilo je veće
kod timpanoplastike sa rekonstrukcijom u odnosu na obliteraciju atika.
Zaključak: Timpanoplastika sa rekonstrukcijom ili obliteracijom atika omogućava poboljšanje
sluha. Način rekonstruk cije atika I osikularnog lanca uslovljen je vrstom I proširenosću
patoloških promjena u atiku.
Ključne riječi: timpanoplastika, hronični otitis media, holesteatom
15
10.
OKRUGLI STO: STRATEŠKI PRAVCI RAZVOJA U OTOLOGIJI I OTOHIRURGIJI
MODERATOR: PRO F. DR NENAD ARSOVIĆ
Učesnici :
Prof. dr Dragoslava Đerić
: Multidisciplinarni pristup edukaciji
Prof. dr Milan Stanković : Dijagnostika zasnovana na dokazima
Prof. dr Nenad Arsović : Savremen koncept razvoja mikrohirurgije uva
Prof. dr Dragan Danku c: Greške u hirurgiji uva
Abstrakt
Cilj diskusije okruglog stola je da se obrade razliciti aspekti znacajni za strateski razvoj
otologije i otohirurgije u nasoj sredini. Edukacija , bazirana na sveobuhvatnim saznanjima
razlicitih disciplina predstavlj a osnovni temelj u razvoju nase struke.U tom smislu. izrada
programa edukacije zahteva multidisciplinarni pristup i kontinuirano usavrsavanje u cilju
efikasnije fluktuacije naucnih misli i klinice implikacije. Osnovni princip sa vremene
dijagnostike podrazumeva rano otkrivanje razvoja oboljenja kao i precizniju
identifikaciju. Danas se primenjuju odredjeni dijagnosticki algoritmi bazirani na razlicitim
dokazima koji ukazuju na potencijalni razvoj oboljenja , ili , pak na prisustvo bolesti . Izbor
savremenih dijagnostickih metoda je dinamican i prati trend razvoja tehnoloskih inovacija.
Primena savremenih metoda funkcionalne i radioloske dijagnostike (MCT, MRI)
omogucava rano otkrivanje , precizniju identifikaciju oboljenja, kao i primenu
blagovremenog terapijskog pristupa. Savremen koncept razvoja mikrohirurgije uva ,
podrazumeva usavrsavanje hirurskih tehnika, uvodjenju novih procedura uz stalan
tehnoloski uspon na razlicitim poljima. Razmatranja u pogledu mogucnosti pojave “greske”
u mikrohirurgiji uva zasluzuju posebnu paznju, s obzirom na sveobuhvatnu minucioznost
ove oblalasti.Novi trendovi u razvoju nase struke ukazali su na znacaj menadzmenta u
ovom domenu medicine. Razmatranje strateskog razvoja otologije je trajan proces a pravci
se uskladjuju prema opsteprihvacenim preporukama na ovom polju.
16
11.
MINI SIMPOZIJUM AKTIVA ZA DEČIJU ORL
„DIJAGNOSTIKA I TRETMAN UROĐENIH ANOMALIJA GLAVE I VRATA KOD DECE“
Moderator: Prim Dr Vladan Šubarević, mr sci med.
Učesnici:
1.
Prim. Dr V. Šubarević -
„Urođene anomalije glave i vrata kod dece -multidisciplinarni
pristup“-uvodno izlaganje
2.
Dr K.Stanković –
„Genetika i urođene anomalije glave i vrata“
3.
Dr A.Gazikalović
–
„Radiološka dijagnostika urođenih anomalija glave i vrata“
4.
Doc dr R.Simić –
„Urođeni patološki otvori na koži glave i vrata“
5.
Dr Đ. Kravljanac , mr sci med –
„Rascepi usne i nepca“ 6.
Prof Dr S. Stošić –
„Kraniofacijalne anomalije-korekcija koštanih deformiteta“
7.
Prim. Dr V. Šubarević , mr sci med – „Urođene anomalije gornjih disajnih puteva“
8.
Prof dr Lj. Vlaški –
„Urođene anomalije uva-savremeni s pristup“
9. Prim. Dr J.Ječmenica – „Oštećenja sluha kod dece sa urođenim anoma lijama glave i
vrata“
10. Prim. Dr I.Baljošević , dr.sci med. – „Laringomalacija- dijagnoza i tretman“
Abstrakt (okruglog stola)
Urođene anomalije glave i vrata spadaju u relativno retka oboljenja ukoliko se posmatraju
pojedinačno. Međutim, ukupno uzevši svu patologiju koja spada u urođene anomalije glave i
vrata incidenca je mnogo veća i lekari različitih specijalnosti su često u prilici da u
multidisciplinarnim timovima ili pojedinačno učestvuju u lečenju ovih problema. Neke od
urođenih anomalija glave i vra ta su svrstane i pripadaju različitim sindromima (Down, Turner,
Treacher-Collins, Goldenhar, CHARGE, Pierre Robin i dr.), ali se isto tako mogu javljati i
pojedinačno, kao izolovano oboljenje (laringomalacija, ciste i fistule vrata, atrezija hoana i dr.).
Težina kliničke slike i složenost rešavanja takođe može da varira od veoma lakih. koji se rešavaju
jednostavnim metodama ili čak i ne zahtevaju posebno lečenje, pa sve do izuzetno složenih
slučajeva koji zahtevaju čitave timove stručnjaka različitih specijalnosti, uz višegodišnji
mukotrpan rad. Na žalost u jednom broju slučajeva rađaju se deca sa urođenim anomalijama
koje su inkopatibilne sa životom i pored svih napora koji se ulože.
17
12.
UROĐENI
PATOLO ŠKI
OTVORI
NA
KOŽI
GLAVE
I
VRATA
Radoje
Simić
Institut
za
zdravstvenu
zaštitu
majke
i
deteta
Srbije
„Dr
Vukan
Čupić” Novi
Beograd
Otvori
na
koži
glave
i
vrata, viđeni
po
rođenju, mogu
da
predstavljaju
početak
bezazlene
jamice, kao
i
patološki
značajnog
sinusa
ili
fistule
sa
ili
bez
cističnog
proširenja. Ove
anomalije
su
embrionalni
zaostaci
ili
poremećaji
u
razviću
nekih
organa
i
tkiva. Najčešće
se
lokalizuju
ispred
korena
heliksa
ušne
školjke
(preaurikularni
sinus-PAS), na
prednjoj
ivici
sternokleidomastoidnog
(SKM) mišića
i
u
prednjoj
ili
zadnjoj
srednjoj
liniji. Obično
su
jednostrani, a
obostrani
mogu
biti:
PAS
(25-50%), sinusi
ili
fistule
porekla
II
branhijalnog
luka
(2%) i
sinusi
na
donjoj
usni. Pored povremene
sekrecije
može
se
razviti
infekcija
kanala
i
organa
na
drugom
kraju
kožnog
otvora (CNS, pljuvačna
žlezda) ili
cističnog
proširenja.
Najveća
učestalost
je
PAS
(0,1-10% populacije, u
zavisnosti
od
rase). Nasleđivanje
PAS
je
napotpuno AD sa poznatim genom. Postoji povećana udruženost oštećenja sluha i anomalija urotrakta. Dijagnoza je klinička. Sondiranje i bojenje kanala i ciste može se primeniti pre
hirurškog lečenja ili kauterizacije radiotalasima. Mikrohirurški rad smanjuje recidive sa 43% na
1%.
Od anomalija poreklom branhijalnih lukova, kao posledica zaostataka cervikalnog sinusa od II
ždrelnog
useka
najčešći
su
otvori
u
donjoj polovini
prednje
ivice
SKM
mišića. U
diferencijalnoj
dijagnozi
treba
razmotriti
otvore
kanala ektopičnih
malih
pljuvačnih
žlezda. Dijagnoza je
klinička. Plastičnom kanilom se sondira kanal na početku operacije. Pored klasične operacije
kroz dve incizije na koži moguća je ekscizija i samo kroz donju inciziju. Sklerozacija i striping
kanala nisu pouzdani. Otvori poreklom I branhijalnog useka nalaze u submandibularnoj i
parotidnoj regiji, kao i na bizarni m mestima: lobulus ili heliks ušne školjke. Neophodno je
isključivanje otvora kanala u spoljašnjem slušnom hodniku. Fistulografija CT ili MR daje dobar
pregled odnosa sa facijalnim nervom. Veoma su retki kožni urođeni otvori uz levi režanj tiroidne
žlezde kao znak postojanja branhijalne anomalije poreklom III ili IV branhijalnog špaga.
Dijagnoza se potvrđuje endoskopskim pregledom piriformne fose, a lečenje se postiže
kauterizacijom unutrašnjeg otvora.
Otvori na koži od sredine gornje usne do korena n osa mogu da imaju komunikaciju sa CNS u
oko 20% pacijenata (naša tri pacijenta od 13 lečenih za 10 godina). Patognomoničan znak (oko
50% pacijenata) za moguće postojanje punktiformnog otvora nazalnog sinusa sa cističnim
proširenjem su grub pramen dlačica na koži. Obavezan je pregled MR, a nekad i CT. Lečenje je
isključivo hirurško.
18
U srednjoj liniji suprasternalno (izolovano -
tri naša pacijenta ili u sklopu urođenog rascepa sa
naborom vrata -
8 od 13 pacijenata) ili u visini sternoklavikularnog zglob a (tri pacijenta u istoj
seriji) mogu se nalaziti dermalni ili bronhogeni sinusi. Sondiranjem se isključuje komunikacija sa
trahejom. Sa suprasternalnim sinusom ekscidira se potkožni fibrozni nabor i hamartom, a
nastali defekt rešava se Z plastikom kožnim režnjevima.
Na donjoj usni sa obe strane srednje linije nalaze se otvori sinusa (van der Woude sindrom).
Javlja se u 2% dece sa rascepom usne i nepca, a retko izolovano. Dijagnoza je klinička, a lečenje
hirurško.
Otvori dermalnih sinusa subokcipi talno i u zadnjoj srednoj liniji zbog rizika od infekcije CNS i
razvoja dermalne ciste na unutranjem kraju kanala zahteva pregled MR i neurohirurško lečenje.
Veoma su retki ovori na koži lica od ektopičnih kanala velikih pljuvačnih žlezda ili kanala
ektopično lokalizovanih velikih i malih pljuvačnih žlezda. Još ređi su otvori od suznih žlezda ili
ektopični otvor lakrimonazalnog kanala.
Fizikalnim pregledom patoloških otvora na koži prema lokalizaciji može se zaključiti
embrionalna osnova poremećaj a. Često nije neophodno radiološko ispitivanje. Kod branhijalnih
anomalija neophodno je isključiti otogene i renalne anomalije. Lečenje je isključivo hirurško.
13.
LARINGOMALACIJA-
DIJAGNOZA I TRETMAN
Ivan Baljošević, Predrag Minić, Aleksandar Sovtić
Služba za dečiju ORL, Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije, Beograd
Laringomalacija je najčešći uzrok stridoroznog disanja kod dece.
Metode: U periodu od 2008. do 2016. godine dijagnostikovano je 123 dece sa
laringomalacijom.
Hirurška intervencija je izvedena kod 22 dece sa teškim oblikom
laringomalacije.
Indikacije za operaciju su bile nenapredovanje u težini, otežano gutanje i
otežano disanje, sa saturacijom O2 >92%.
Rezultati: Sutura epiglotisa je izvedena kod 12,a epiglotopeksija l aserom kod 10 dece. Svi
pacijenti su praćeni 6 meseci posle operacije i kod svih je došlo do poboljšanja u disanju i
telesnoj težini.
Zaključak:
Sutura epiglotisa i laserska epiglotopeksija su efikasne hirurške intervencije koje se
mogu uspešno primeniti u teškim slučajevima laringomalacije.
19
14.
IZAZOVI I OGRANIČENJA U CITOLOŠKOJ DIJAGNOSTICI PATOLOŠKIH PROMJENA GLAVE I
VRATA
¹Ljubica Fuštar Preradović, ²Davorin Đanić
¹Odjel za patologiju i citologiju, Opća bolnica, Slavonski Brod, Hrvatska
²Odjel otorinolaringologiju i maksilofacijalnu kirurgiju, Opća bolnica, Slavonski Brod, Hrvatska
Glava i vrat je regija u kojoj se tokom dijagnostičkog postupka često radi citološka
punkcija pod kontrolom ultrazvuka. Četiri su glavna dijagnostička izazova: cisti čne tvorbe,
tumori slični tumorima žlijezda slinovnica, non Hodgkin limfomi niskog stupnja malignosti i
folikularne tvorbe štitne žljezde.
Cistične tvorbe mogu predstavljati značajan diferencijalno dijagnostički problem,
prvenstveno zbog razlika u pristup u bolesniku i načinu liječenja. Mogu biti primarne i
sekundarne cistične tvorbe, uključujući benigne i maligne cistične tumore. Dodatni problem
čine retencione ciste u žljezdama slinovnicama. Grupa tumora koja nalikuje na tumore žlijezda slinovnica obuhv aća nekoliko entiteta:
miksoidno-hijaline tumore, bazaloidne tumore, onkocitne lezije, limfoidne lezije i skvamoidne
lezije. U ovoj regiji mogu se naći tumori koji nisu porijekla žlijezda slinovnica. Također se tumori
žlijezda slinovnica mogu naći i ekstraglandularno.
Nužno je razlikovati ne neoplastične limfoidne mase unutar ili izvan žlijezda slinovnica,
uključuju kronični sialoadenitis, benigne limfoepitelialne lezije i intra i/ili perisalivarne povećane
limfne čvorove od non Hodgkin limfoma niskog stupnja malignosti porijekla žlijezda slinovnica.
Prema algoritmima American Thyroid Association, citološka punkcija je metoda za
evaluaciju čvorova u štitnoj žljezdi. U slučajevima kada je moguća citološka dijagnoza, postupak
s bolesnicima je propisan al goritmima. Folikularne lezije štitne žljezde predstavljaju poseban
problem, jer su kriterij malignosti nije atipija stanica.
U zaključku se može naglasiti da uz uvažavanje ograničenja u dijagnostici, a uzimanjem u
obzir prognostički potencijal, ultrazvučno
vođena citološka punkcija ima mjesto u liječenju i
praćenju bolesnika s tumorima glave i vrata te treba biti pomoć kliničaru u multidisciplinarnom
pristupu liječenju i praćenju ovih bolesnika.
20
15.
ОКРУГЛИ СТО: БУДУЋНОСТ И ПЕРСПЕКТИВЕ ФОНИЈАТРИЈЕ
МОДЕРАТОР: Проф. др Предраг Станковић
УЧЕСНИЦИ И ТЕМЕ:
1. Проф.др Предраг Станковић (Београд) –
Увод -
Будућност и перспективе фонијатрије.
2. Проф.др Слободан Митровић (Нови Сад) –
Перспективе фонијатрије у
мултидисциплинарном приступу дијагностици пратећих обољења ОРЛ регије.
3. Доц.др Сања Крејовић-Тривић (Београд) –
Квалитет живота фонијатријских пацијената
4. Др.сци мед.Јасмина Стојановић (Крагујевац) –
Ендовидеостробоскопија као неопходна
метода у фонијатрији 5. Др Синиша Мутић (Приједор, Република Српска) –
Савремени аспекти спастичке
дисфоније
Будућност и перспективе фонијатрије су у наставку започетих фундаменталних
истраживања, побољшању дијагностичких поступака кроз техничке иновације,
усавршавању постојећих и увођењу нових терапијских поступака. Фундаментална
хистоморфолошка, неурална микроангиографска, хистоцитохемијска и имунобиолошка
испитивања појединих зона централног нервног система, рецепторног система ларинкса и
хормон зависних рецептора допринеће бољем разумевању фонације и артику лације.
Функционална испитивања се најбоље спроводе у специјализованим вокалним
лабораторијама кроз организовани мултидисциплинарни приступ.
Одређивање и стандардизација параметара, као и евалуација стандарда су
перспективе фонијатрије. Софистициране инов ације кроз компјутерску регистрацију и
истовремену компарацију више релевантних параметара су садашњост, а још више
будућност фонијатрије.
Формирање националне фондације за глас и говор је не само перспектива, већ
нужна неопходност за будући развој фонија трије. Кроз мултидисциплинарни концепт
организовано би се фундирали научно истраживачки, методолошки, едукациони и
материјални проблеми различитих видова поремећаја комуникације. На овај начин
значајно би се побољшали квалитет и комфор живота пацијената са
поремећајима гласа и
говора.
Референце :
1.
Станковић П. Будућност и перспективе неуролрингологије.Acta
otorhinolaryngologica
Serbica
1998; 3:609-610
21
2.
Митровић С. Поремећаји функције и болести једњака. Зборник радова: Трећи
мултидициплинарни симпозијум. Нови Сад ; 2016.
3.
Крејовић Тривић С. Евалуација параметара од значаја за квалитет живота
ларингектомисаних болесника (докторска дисертација). Београд: Универзитет у
Београду, Медицински факултет; 2015.
4.
Мутић С. Фонијатријска анализа резултата лечења пацијената са спастичком
дисфонијом (рад уже специјализације). Београд: Универзитет у Београду,
Медицински факултет; 2015.
5.
Стојановић Ј. Ендовидеостробоскопија у раној дијагностици карцинома гласница
(докторска дисертација). Крагујевац: Универзитет у Крагујевцу, Факултет
Медицинских наука, 2012.
16.
PREGLED NAJNOVIJIH KLINIČKIH SMERNICA U TERAPIJI ALERGIJSKOG RINITISA KOD DECE
Doc dr Snežana Sanković-Babić, Doc dr Marina Atanasković-Marković
ORL Klinika KBC Zvezdara, Beograd
Odeljenje Pulmologije i Alergologije,Univerzitetska Dečja Klinika Kliničkog Centra Srbije,Beograd
Novija saznanja iz kliničke prakse potvrdjuju potrebu stalne procene i korekcije
optimalne terapije alergijskog rinitisa kod dece. Ovo oboljenje je u najranijem dečijem uzrastu
često nedi jagnostikovano i neadekvatno lečeno što znatno utiče na kvalitet života deteta i
porodice. Učestale i produžene inflamacije sluznice nosa i srednjeg uva, bronhijalna
hiperreaktivnost i pogoršanje astme povezani su sa postojanjem neadekvatno lečenog
alergijskog rinitisa dece.
Ispitivanja u poslednjih deset godina su potvrdila da terapija alergijskih bolesti disajne
sluznice daje vrlo pozitivan efekat ako kao osnov terapijskom pristupu lekari koriste kliničke
smernice. Opšteprihvaćene su smernice sv etske organizacije Allergic Rhinitis and its Impact on
Asthma (ARIA).One su zasnovane na objektivno merenim i objektivno reprodukovanim
rezultatima terapijskih metoda.Pored toga, bazirane su na podacima o uticaju terapije kako na
redukciju kliničkih teg oba tako i o uticaju na kvalitet života dece sa udruženim alergijskim
bolestima gornjih disajnih puteva. Koristeći principe objektivne evaluacije kliničkih studija
kreirane po GRADE (Grading of Recommendations, Assessment, Development and Evaluation)
22
metodologiji u upotrebi je noviji oblik korigovanog, već postojećeg kliničkog vodiča ARIA -e. Od
koristi za kliničku praksu otorinolaringologa i pedijatara su svakako i najnovije preporuke
Američke Akademije za Otorinolaringologiju u kojima se nalaze i prepor uke za terapiju
alergijskog rinitisa u dečijem uzrastu, a koje su u skladu sa preporukama ARIA -e.Prema
rezultatima kliničkih studija najveći praktični doprinos i najviši stepen pouzdanosti nalazi se u
rezultatima dvostrukoslepih placebokontrolisanih studi ja.Terapijski pristup zasnovan na ovim
studijama ima najviši stepen preporuke (A) koji se opisuje kao strong recommendation level.
Dobra osnova za terapijske pristupe su i rezultati placebokontrolisanih randomskih studija koje
su ocenjene kao pouzdane sa stepenom preporuke (B).Prema novijim smernicama ARIAe
intranazalni kortikosteroidi nove generacije preporučeni su kao pouzdani lekovi prvog
terapijskog izbora kod umereno teškog i teškog oblika intermitentnog i sve kliničke forme
perzistentnog alergijskog rinitisa kod dece (visok stepen preporuke, A). Američka Akademija za
Otolaringologiju visokopouzdani nivo preporuke A daje terapiji nesedativnim antihistaminicima
u kombinaciji sa intranazalnim kortikosteroidima novije generacije kod srednje teškog i tešk og
oblika alergijskog rinitisa.
Pored medikamentozne antialergijske terapije u ovoj prezentaciji biće prikazane i diskutovane
najnovije kliničke smernice i stepeni preporuke za primenu ostalih vidova antilaergijske terapije
u alergijskom rinitisu kod dece . Reference
1. Michael D. Seidman,Richard K. Gurgel,Sandra Y. Lin,Seth R. Schwartz , Fuad M.
Baroody,James R. Bonner,Douglas E. Dawson et al. Clinical Practice Guideline: Allergic Rhinitis.
American Academy of Otolaryngology Head and Neck Surgery, Otolaryngology–Head and Neck
Surgery
2015, Vol. 152(1S) S1–43c
2.
Roberts G, Xatzipsalti M, Borrego LM, et al. Paediatric rhinitis: position paper of the European
Academy of Allergy and Clinical Immunology. Allergy 2013;68:1102 –16.
23
17.
OKRUGLI STO : MOGUĆNOST EDUKACIJE UZ POMOĆ DIGITALNIH TEHNOLOGIJA U SRPSKOJ
ORL I PREDLOG ODRŽIVE STRUČNE EDUKATIVNE PLATFORME
Moderator: Prof.dr Mihael Podvinec
Predavači:
M. Podvinec (1), A. Grgurević (2), N. Ilić (3) i U.Grgurević (4)
1: ORL-BAL International, Švajcarska
2: Institut za epidemiologiju Medicinskog fakulteta Beograd
3: Centar za informacione tehnologije Medicinskog fakulteta Beograd
4: ORL klinika Vojnomedicinske akademije Beograd.
Početak elektronske edukacije u srpskoj ORL označila je video -konferencija uživo
sa
poznatim otohirurzima Velike Britanije 2006 godine. Otada je digitalna tehnika otvorila nove
mogućnosti u edukaciji. Univerzitetske klinike, nastavne baze, ORL sekcija i sva ostala udruženja
koja se bave edukacijom ne treba da propuste jed instvenu priliku da uvedu digitalnu tehniku u
svoju svakodnevnicu. M. Podvinec daće uvod u paletu mogućnosti i prikazati primere modernih
učila za hirurške tehnike sa virtuelnom haptikom.
Širenjem subspecijalizacija i umnožavanjem različitih medioteka, pr etraživanje literature
traži novija znanja kako bi se proces skratio, iznašla relevantna literatura i
ostvarila dostupnost
originalnim člancima.
U izlaganju docentkinje dr A.Grgurević, koja se tom temom posebno bavi,
biće reči o racionalnoj i efikasnoj tehnici pretraživanja literature.
Nakon održavanja prvog video -kursa iz ORL hirurgije uživo na mreži, uz moderaciju iz
inostranstva, dr N. Ilić izneće stečena iskustva i prikazati
tehničke mogućnosti u povezivanju
slusaonica, operacionih sala, laboratorija i
pojedinaca na svojim računarima.
Dr. U. Grgurević, autor prve srpske ORL aplikacije u
rinologiji, daće celokupnu sliku
današnjih mogućnosti digitalne tehnike u Srbiji i njihove primene, sa predlozima za dalji razvoj
stalne, održive digitalne komunikacije ustanova
u edukativne svrhe.
24
18.
DILEME I KONTROVERZE U TRETMANU PACIJENATA NAKON TON ZILEKTOMIJE
Mirko Popović, Vladan Knežević, Slavica Đurović, Mirza Markišić.
Klinika za ORL i MFH, Klinički centar Crne Gore, Podgorica, Crna Gora
Uvod: Upotreba nekih lijekova, hladnih napitaka, sladoleda i drugog, kod tonzilektomiranog
pacijenta, često su predmet diskusije i kontroverznih stavova. Najviše sporenja odnosi se na
upotrebu antibiotika i kortikosteroida.
Cilj: Da se uporednom analizom sopstvenih rezultata i stavova iz literature provjeri
svrsishodnost upotrebe antibiotika i kortikosteroida u tretmanu tonzilektomiranih pacijenata.
Materijal i metode: Rad predstavlja retrospektivnu studiju istorija bolesti adultnih pacijenata
operisanih u Klinici za O RL i MFH KCCG u Podgorici u peridu od januara 2013. do maja
2016.godine. Svi pacijenti su operisani tehnikom hladne disekcije u opštoj anesteziji.
Postoperativni hospitalni tretman trajao je od 1 do 3 dana. Primjenjivana je simptomatska
terapija bez upotrebe antibiotika, osim u slučaju komplikacija. Kortikosteroidi nijesu korišćeni.
Rezultati: Od 205 pacijenata, starosti od 16 do71 godine, muških je bilo 91 (44,39 %), a ženskih 114 (55,6 %). Ranih postoperativnih krvarenja bilo je 7 ( 3,41%), kasnih 4 (1,95 %), a febrilnih
pacijenata 6 ( 2,92%). Mučninu i povraćanje imalo je 14 (6,83%) pacijenata. Febrilnost prvog
postoperativnog dana tretirana je rehidratacijom i antipireticima, a produžena i antibioticima
širokog spektra.
Diskusija:
Najčešće dileme odnose
se na upotrebu antibiotika, kortikosteroida, kupanje, pranje
zuba, konzumiranje sladoleda, pušenje, dužinu radne nesposobnosti. Mali broj komplikacija
opravdava restriktivnu terapiju bez rutinske primjene antibiotika. Neki autori preporučuju
upotrebu kor tikosteroida radi prevencije mučnine i povraćanja. Pacijenatima koji su povraćali
davali smo antiemetike. Precizna uputstva o higijensko -dijetetskom režimu značajno olakšavaju
oporavak i poboljšavaju komfor pacijenta.
Zaključak: Za tretman
tonzilektomiranih pacijenata u nekomplikovanim slučajevima dovoljna je
simptomatska terapija. Rutinsko davanje antibiotika i kortikosteroida nije opravdano.
25
19.
КOJU TEHNIKU ANESTEZIJE KORISTITI U MIKROLARINGEALNOJ HIRURGIJI?
Dušanka Janjević
Klinički centar Vojvodine, Klinika za bolesti uva, grla i nosa, Služba za anesteziju
Suspenziona mikrolaringealna hirurgija sa rigidnim laringoskopom je najčešće korišćena tehnika
za dijagnostiku i hirurgiju patoloških lezija larinksa u savremenoj laringologiji. Mada je razvoj
mikrolaringoskopske hirurgije doživo ogroman napredak u poslednji 40 godina, izbor bezbedne
tehnike ventilacije u toku opšte anestezije još uvek nije jasno definisan i prihvaćen za ovu vrstu
hirurgije.
Ograničen prostor gornjeg disajnog puta, stvar a niz specifičnih problema i za anesteziologa i
hirurga. U endolaringealnoj hirurgiji zadovoljavajući rezultati same hirurške intervencije mogu
biti dovedeni u pitanje kada se koristi i ETT manjeg poprečnog preseka da bi se omogućila
zadovoljavajuća oksige nacija i ventilacija pluća od strane anesteziologa. Zbog toga, veliku
prednost predstavlja primena tehnike anestezije i opreme za ventilaciju koja zahteva manje
prostora u faringealnom i laringealnom prostoru s jedne strane, a sa druge strane u isto vreme
hirurški instrumenti i manipulacije u tom istom prostoru ne smeju kompromitovati opremu za
ventilaciju da se ne bi narušila zadovoljavajuća ventilacija Da bi se zadovoljili osnovni zahtevi endoskopske hirurgije, koji se odnose na pristupačno i
pregledno operativno polje, nepokretne (mirne) glasnice, nesmetane hirurške manipulacije pri
čemu ne dolazi do ulaska krvi, sekreta u disajni put, u kliničku upotrebu uvedena je
visokofrekventne džet ventilacije (High Frequency Jet Ventilation) od strane Klajna (Kla in) i
grupe autora 1974. godine. Ova nova tehnika anestezije, koja omogućava tzv. beztubusnu
ventilaciju mlazom postavlja visoke zahteve za anesteziologa: potrebno je obezbediti
zadovoljavajuću oksigenaciju i ventilaciju bolesnika u otvorenom disajnom putu . Pored toga ova
tehnika ventilacije je zadovoljila i tri fundamentalna uslova, koja mora da zadovolji tehnika
anestezije: bezbednost, jednostavnost i optimalna vidljivost operativnog polja.
U pristupu disajnom putu kao zajedničkom polju rada tokom mikro laringealne hirurgije i
laringolog i anesteziolog imaju različite zahteve, koji se odnose na optimalan i nesmetan pristup
operativnom polju pri čemu moraju biti ispunjeni uslovi za zadovoljavajuću oksigenaciju i
ventilaciju pluća tokom opšte anestezije.
Zahtevi laringologa u toku mikrolaringealne hirurgije se odnose na: širok i neometan pristup
larinksu, biokularne vizualizacije laringealnih struktura, mogućnost da laringolog koristi obe
ruke u toku hirurškog rada, potreba da se koristi zadovoljavajući si stem za sukciju, mogućnost
26
korišćenja različitih tipova laserske opreme i koagulacione opreme. U toku delikatnih hirurških
manipulacija javlja se potreba da larinks bude potpuno nepokretan, suprotno potrebama za
spontanim pokretima larinksa kada to situaci ija zahteva. Pored zahteva laringologa, koji se
odnose na dobru vidljivost larinksa, subglotisa i traheje, potrebno je omogućiti uslove za
otkrivanje i onih manje vidljivih patoloških promena u operativnom polju, kao i potreba da se u
toku rada zaštiti i donji disajni put od mukusa, krvi i delova tkiva.
Zahtevi anesteziologa u toku mikrolaringealne hirurgije se odnose prvenstveno na kontrolu
disajnog puta, uključujući kontrolu ventilacije, kontinuirani monitoring fizioloških odgovora
tokom ove hirurgije, p ri čemu je neophodno obezbediti merenje ekspiratorne koncentracije
CO2, saturaciju tkiva kiseonikom, pritisak u disajnom putu , nesmetano sprovođenje one tehnike
anestezije koja omogućava zadovoljavajuću hipnozu, analgeziju, amneziju i mišićnu relaksaciju.
Primena džet ventilacije omogućava većinu gore navedenih zahteva od strane laringologa i
anesteziologa. Nesmetan pristup bez endotrahealnog tubusa, operativnom polju tj. larinksu je
najvažnija prednost ove tehnike ventilacije u odnosu na konvencionalnu ventilaciju sa
endotrahealnim tubusom sa kafom u mikrolaringealnoj hirurgiji. Za procenu respiratrorne
efikasnosti tokom primene visokofrekventne džet ventilacije od velikog kliničkog značaja je
praćenje koncentracije ugljen dioksida u ekspirijumu. Rizik o d nastanka komplikacija vezanih za nedovoljnu eliminaciju ugljen dioksida se može
smanjiti kombinovanom primenom visikofrekventne džet ventilacije (VFVM) i kontrolisane
mehaničke ventilacije (KMV).
Kako se sve češće koristi laserska tehnologija u hirurgij i disajnog puta, dodatno rizici mogu
nastati zbog mogućih opekotina i mogućnosti nastanka eksplozije u sredini sa visokom
koncentracijom kiseonika. Zbog toga, primena VFVM i predstavlja posebnu prednost u hirurgiji
disajnog puta zato što ne koristi ETT i zapaljive materijale
Jedan od nedostataka visoko frekventne džet ventilacije je nemogućnost kontinuiranog merenja
ekspiratorne koncentracije CO 2
konvencionalnim kapnometrom. Praćenjem parcijalnog pritiska
CO2
u arterijskoj ili kapilarnoj krvi, koji su u ko relacije sa end-ekspiratornom koncentracijom CO 2
kao pouzdanim indikatorom ukupne koncentracije CO 2,
je od velikog značaja za primenu
subglotičke džet ventilacije.
Komplikacije, koje
su
udružene
sa
VFVM
delom
su
prisutne
i
u
KMV
i
posledica
su
: prekomerno
visokog
pritiska
u
disajnim
putevima, produžene
upotrebe
visoke
koncentracije
kiseonika,
neadekvatne
humidifikacije
i
zagrevanja
inspiratornog
gasa
i
korišćenje
ove
tehnike
ventilacije
od
strane
nestručnog
osoblja.
Najozbiljnija
komplikacija
udružena
sa
primenom
VFVM
je
barotrauma
pluća
nastala
kao
posledica
nezadovoljavajućeg
ekspirijumom. Rizik od nastanka komplikacija vezanih za
27
nedovoljnu eliminaciju ugljen dioksida se može smanjiti kombinovanom primenom VFVM i
KMV. U
ostale
komplikacije
udružene
sa
primenomVFVM
spadaju: gastrička
distenzija,
kardijalne
disaritmije, subkutani
emfizem, pneumotoraks, pneumomedijastinum,
pneumoperikardijum
i
smtrni
ishod.
Preoperativna procena gornjeg disajnog puta, izbor tehnike ventilacije, izbor tehnike anestezije,
ekstubacija predstavljaju specifične zahteve i izazove za anesteziologa u toku
laringomikroskopske hirurgije.
Literatura
1.
Jaquet Y, Monnnier P, Ravussin P., Comlications of difficult ventilation strategies in
endoscopic laryngeal surgery. Anaesthesiology 2006;104:52-59.
2.
Strashnov VI, Pluznikov MS, Kolitolov VL, Ouchvatkina MK. High–frequency jet
ventilation in endolaryngeal surgery. J Clin Anaesth 1995;7:19 -25.
3.
Bourgain JL, Desruennes E, Fischler M. Coppel DL. Transtracheal high frequency jet
ventilation for endoscopic airway surgery: a multicentre study. Br J Anaesth 2001;87:870 -
875.
4.
Rezaie-Majd A, Bigenzahn W, Denk DM, Burian M, Kornfehl J. Superimposed high -
frequency jet ventilation (SHFJV) for endoscopic laryngotracheal surgery in more than 1500
patients. Br J Anaesth 2006;96(5):650-656.
5. Davies JM, Hillel AD, Maronian NC, et al. The Hunsaker Mon -Jet tube with jet ventilation
is effective for microlaryngeal surgery. Can J Anaesth 2009;56:284 -90.
6. Bourgain JL, Chollet M, Fischler M, et al. Guideline for the us e of jet ventilation during
ENT and oral surgery. Ann Fr Anesth Reanim 2010;29:720 -7.
7.
Ihra G, Gockner G, Kashanipour A, et al. High -frequency jet ventilation in European and
North American institutions: developments and clinical practice. Eur J Anaesthesi ol.
2000;17:418-30.
8.
Mausser G, Friedrich G, Schwarz G. Airway management and anesthesia in neonatus,
infants and children during endolaryngotracheal surgery. Paediatr Anaesth 2007;17:942 -7.
9.
Rubin JS, Patel A, Lennox P. Subglottic jet ventilation for suspe nsion microlaryngoscopy.
J Voice 2005;19:146-50.
10.
Patel A, Rubin JS. The difficult airway: the use of suglottic jet ventilation for
laryngeal surgery. Logoped Phoniatr Vocol 2008 ;33:22 -4.
11.
Hunsaker DH. Anesthesia for microlaryngeal surgery: The case for subglottic jet
ventilation. Laryngoscope 1994;104(Suppl.6):1-30.
12.
Biro P. Erych G. Rohling RG. The efficiency of CO2 eliminationn during high frequency jet
ventilation for laryngeal microsurgery. Anaesth Analg 1998;87:180 -184.
13.
Braverman I, Sichel JY, Halimi P,
et al. Complication of jet ventilation during
microlaryngeal surgery. Ann Otol Rhinol Laryngol 1994;103:624 -627.
28
20.
HIRURŠKI PRISTUP PARAFARINGEALNOM PROSTORU
Anton Mikić
Klinički centar Srbije, Klinika za otorinolaringologiju i maksilofacijalnu hirur giju, Beograd
Od svih tumora glave i vrata na tumore parafaringealnog prostora otpada 0,5%, što ih
čini izuzetno retkim tumorima. Mogu biti primarni, metastatski ili nastaju širenjem iz okolnih
struktura. Većinom su porekla pljuvačnih žlezda i neurogenog
porekla, dok je odnos benignih
prema malignim tumorima 80% prema 20%.
Cilj rada : Cilj je bio da predstavimo naša iskustva u hirurškom pristupu ovim retkim
tumorima. Anatomske strukture i sadržaj parafaringealnog prostora, čine ove operacije izuzetno
delikatnim i teškim, što zahteva izuzetno dobro poznavanje hirurške anatomije od strane
hirurga.
Materijal i metode : U Klinici za otorinolaringologiju i maksilofacijalnu hirurgiju Kliničkog
centra Srbije u poslednih godina, od 1998. do danas, operisano je 71 pacijent sa tumorima
parafaringealnog prostora. Autori analiziraju simptome, kliničke znake, dijagnostičke procedure,
hirurški pristup kao i postoperativne komplikacije i histopatološke nalaze. Simptomi su bili
neodređeni a anjčešći su bili disfagija, oseć aj stranog tela, otološki simptomi, dok je jedan veliki
broj pacijenata bio bez ikakvih subjektivnih tegoba. Za procenu lokalne proširenosti tumora
koristili smo CT, NMR i angiografiju. Hirurški pristup bio je transcerikalni, transoralni ili
kombinovani.
Zaključak: Svi pacijenti su operisani u našoj ustanovi, osim dvojice koji su operisani, od
strane autora u drugoj ustanovi. Najčešći su bili tumori pljuvačnih žlezda i neurogenog porekla.
Pristup ovoj regiji zahteva veliko iskustvo hirurga i uigrani tim.
Ključne reči: Tumori, parafaringealni prostor, hirurški pristup
29
21.
HIRURŠKI TRETMAN TUMORA PARAFARINGEALNOG PROSTORA
Jović Rajko
Klinika za bolesti uva, grla i nosa, Klinički centar Vojvodine, Medicinski fakultet, Novi Sad, Srbija
Uvod.
Tumori koji potiču iz parafaringealnog prostora čine manje od 1 % tumora glave i vrata. Oko 80
% svih tumora parafaringealnog prostora su benigni tumori, preko 40% su porekla pljuvačnih
žlezda, ostatak 20% od nerava ili uvećanih limnfih čvorova 15%. Naj učestaliji tumor od svih je
pleomorfni adenom. Maligni tumori čine 20%.
Osnova dijagnostike je imidžing tehnika. Glavno je utvrditit proširenost lezije, utvrditi njenu
resektabilnost, odnos prema a. carotis, bazi lobanje i eventualno intrakranijalno šire nje.
Cilja rada: Retrospektivnom analizom prikazati hirurške i funkcionalne rezultate lečenja tumora
parafarinealnog prostora.
Materijal i metod
U periodu od 2005 -2015 operisano je 22 pacijenta sa tumorskim procesom parafaringealnog
prostora, 13 muškarac a i 9 žena uzrasta od 26 do 80 ( 46.9) godina uzrasta.
Rezultati
Primenjeni su transoralni pristup kod 4 pacijenta, transcervikalni kod 10 , trans cvervikalni
transparotidni kod 6 i transmandibularni pristup 2 pacijenta. Patohistološki je verifikovan
pleomorfni adenom kod 5 (22.7%), Schwannoma 4 (18.2%), Paraganglioma 4 (18.2%),
Carcinoma adenoides cysticum 2 (9.1%), Carcinoma squamocellulare 2 (9.1%), Cystis
retentiones 1 (4.5%) , Carcinoma glandulae salivalis 1 (4.5%), Carcinoma papillarae glanduale
thyreoideae 1 (4.5%), Haemangiopericitoma 1 (4.5%), HLL infiltratio 1 (4.5%). Kod većih
tumorskih procesa i onih koji zahvataju gornju etažu parafarinksa kao komplikacija se javljaju
oduzetosti struktura inervacionog područja n. vagusa. Tu spadaju pareze mek og nepca,
farinksa, larinksa. Prisutan je i sindrom prvog zagrižaja.
Zaključak
Tumori parafarinksa spadaje u teško pristupačne tumore, dijagnostika počiva na imidžing
dijagnostici. Ima više pristupa od kojih je transcervikalni najčešće korišćen zbog pregl ednosti i
bolje kontrole krvarenja.
30
22.
BENIGNI TUMORI PARAFARINGEALNOG PROSTORA: TRANSCERVIKALNI PRISTUP
Milan B. Jovanović
Abstrakt
Uvod: U parafaringealnom prostoru glave i vrata mogu nastati različiti patološki procesi, pa on
predstavlja izazov u kliničkom i hirurškom smislu.
Materijal i metode: Prikazujemo pacijente operisane u Službi za ORL sa MFH KBC Zemun, kod
kojih je učinjena detaljna preoperativna klinička evaluacija radi precizne procene mesta i
proširenosti benignih tumora parafarin ksa. Pacijenti su operisani spoljašnjim transcervikalnim
pristupom i kontrolisani najmanje 6 meseci posle operacije.
Rezultati:
Najveći broj benignih tumora parafaringealnog prostora su bili švanomi, zatim tumori
koji vode poreklo od dubokog režnja partoid ne žlezde, pleomorfni adenom, lipom, tumor
limfnog tkiva i vaskularni tumor. Bolesnici su uglavnom u petoj i šestoj deceniji života. Tumori
često nisu pokazivali značajnu simptomatologiju pa su otkriveni pregledom komjuterizovane
tomografije. Najčešće se š ire prema sluzokoži farinksa u vidu asimetričnog izbočenja, a u
kasnijim fazama bolesti u vidu tumefakta na vratu. Od lokalizacije tumora, vrste, dužine
njegovog rasta zavisi i simptomatologija i klinička slika tumora. Bolesnici su se najčešće žalili na
otežano gutanje. Uz to, kasnije se javljaju bolovi, oslabljen sluh, pareze i paralyze poslednja
četiri kranijalna nerva. Mi smo najčešće koristili spoljašnji pristup tumoru, radeći cervikotomiju
uglavnom bez resekcije mandibule.
Zaključak:Transcervikalni pri stup benignim tumorima parafaringealnog prostora omogućava
adekvatan hirurški prikaz, identifikaciju i zaštitu vitalnih struktura, i mogućnost kompletnog
odstranjena posebno velikih promena, sa minimalnim morbiditetom.
31
23.
KRETANJE OBOLEVANJA
I UMIRANJA OD RAKA LARINKSA U CENTRALNOJ
SRBIJI ZA PEROD OD
1999-2013. GODINE
Doc. dr Vladimir Nešić
Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu; Klinika za ORL i MFH KCS, Beograd
Uvod.
Maligni tumori larinksa čine 1 -3 posto svih malignih tumora. Više od
90% svih malignih
tumora larinksa su planocelularni karcinomi. Od raka larinksa oboleva 8 -10 puta više muškaraca
nego žena i najčešće se bolest pojavljuje posle pedesete godine života.
Cilj
ovog rada je da ispita kretanje obolevanja i umiranja od maligno g tumora larinksa u
Centralnoj Srbiji za perod od 1999-2013. godine.
Metod rada.
Podaci za stanovništvo Centralne Srbije po polu i uzrastu dobijeni su na osnovu
popisa stanovništva kao prosečna vrednost broja stanovnika za 2002. i 2011. godinu. Za analizu
kretanja obolevanja i umiranja od raka larinksa u Centralnoj Srbiji korišćeni su podaci Registra
za rak u Centralnoj Srbiji. U statističkoj obradi podataka koristili smo sirove, specifične i
standardizovane stope incidencije, standardizovane prema populaci ji Evrope i prema populaciji
sveta.
Rezultati. U Centralnoj Srbiji 2013. godine, kod muškaraca, rak larinksa je bio na šestom mestu
među vodećim uzrocima obolevanja od svih malignih tumora (3,4%), a na devetom mestu među
vodećim uzrocima umiranja od svih malignih tumora (2,8%). Kod žena, u Centralnoj Srbiji 2013.
godine, maligni tumor larinksa nije bio među 10 vodećih uzroka obolevanja i umiranja. U
periodu 1999 -2013. godine, u Centralnoj Srbiji, prosečna standardizovana stopa incidencije
prema populaciji sveta za rak larinksa iznosila je 11,6 na 100.000 za muškarace i 1,4 na 100.000
za žene. U istom periodu, u Centralnoj Srbiji prosečna standardizovana stopa mortaliteta prema
populaciji sveta za rak larinksa iznosila je 6,0 na 100.000 za muškarace i 0,5 na
100.000 za žene.
Najviša uzrasno-specifična stopa incidencije raka larinksa bila je u uzrasnoj grupi 60 -69 godina i
iznosila je u proseku 58,3 na 100.000 za muškarace i 6,4 na 100.00 za žene.
Zaključak. Linearni trend incidencije i mortaliteta raka larink sa u Centralnoj Srbiji za period od
1999-2013. godine pokazuje povećanje trenda obolevanja kod žena i smanjenje trenda
umiranja kod muškaraca.
Ključne reči. rak larinksa, incidencija, mortalitet, linearni modeli.
32
24.
Вртоглавица, цервикална спондилоза и вертебробазиларна циркулација
Снежана Г. Васић1, Оливера Пецић1, Ксенија Рибарић-Јанкес1, Joво Колар2,
1Еуромедик болница, Београд
2Институт за кардиоваскуларне болести Дедиње, Београд
Вртоглавица је чест симптом који често остаје без праве потв рде етиолошког
узрока. Дегенеративне промене вратне кичме се наводе као један од узрока.
Да би се испитао утицај вратне кичме на вертебробазиралну (в.б.) циркулацију,
спроведено је испитивање на 100 болесника са цервикалном спондилозом и доказаном
в.б. инсуфицијенцијом. Болесници су били оба пола између 36 и 78 година старости. Као
контролна група испитано је 50 болесника оба пола, исте добне скупине, са цервикалном
спондилозом, али без доказане в.б. инсуфицијенције. Урађен је ултразвучни преглед color
duplex
ultrasonografijom
i
power
dupplex
flow
imaging-oм од V 0 дo
V3 сегмента вертебралних артерија . Испитаници су се налазили у
неутралном положају и у тест положајима (ротација главе удесно и улево, екстензија
врата, положај у коме се јавила вртоглавица).
Код особа са в.б. инсуфицијенцијом, проток кроз вертебралне артерије био је
статистички значајно нижи према протоку у контролној групи, а у тест положајима
забележено је статистички значајно смањење циркулације у односу на контролну групу.
Код смањеног прото ка кроз вертебралне артерије могу се испољити знаци в.б.
исхемије. Вестибуларно чуло снабдева крвљу а.labyrinthi која је део в.б. слива. Код
болесника са цервикалном спондилозом и вртоглавицом, због тражења узрока настале
вртоглавице, потребно је спровести
сонографско испитивање вертебралних артерија у
неутралном и у тест положајима, а по могуђности урадити и сонографску регистрацију
протока кроз базиларну артерију у тест положајима (транскранијални доплер).
Кључне речи: вертиго, вертебробазиларна циркулација, доплер вертебралних артерија
33
25.
TERAPIJA
VRTOGLAVICE
U
MULTIPLOJ
SKLEROZI
S
HIPERBARIČNIM
KISEONIKOM
NA
NISKIM
PRITISCIMA
U
OXYSYS
4500 KOMORAMA
MEDICONET-A
-
HBO2T
STUDIO
D.O.O
KOPER-
SLOVENIJA-
PRIKAZ
SLUČAJA-
VIDEO
Vladan Stanojković
www.hbo2t-studio.com
ORL Bolnišnica Izola
Uvod:
Multiplu sklerozu zovemo bolest sa hiljadu lica. Naime, svaki neurološki simptom može da bude
i simptom multiple skleroze zbog toga što ta bol est može da zahvati bilo koji deo mozga i
kičmene moždine. Od ove bolesti češće obolevaju žene od muškaraca i to u razmeru 2:1. MS se
najčešće javlja u mlađoj životnoj dobi od 20. do 40. godine života.
U 30 odsto mladih pacijenata prvi simptom koji se jav lja je retrobulbarni neuritis ili nagla
slabovidost na jedno oko, često praćeno bolom. Ipak najčešći inicijalni simptomi su motorni
(slabost noge, ruke) i senzitivni (trnjenje, mravinjanje, žarenje). Značajni simptomi su
vrtoglavica, poremećaj ravnoteže, poremećaj kognicije (pad koncentracije, pamćenja i
održavanja pažnje), češće mokrenje, nemogućnost kontrole mokrenja, pad libida kao i
seksualna disfunkcija. Danas znamo i da su bol, depresija i zamor vrlo značajni simptomi
multiple skleroze, a često i inic ijalni simptomi. Centralna neuropatska bol je prisutna kod 50 -70
odsto bolesnika sa MS, a svaki drugi ima depresiju. Kad pominjemo zamor u MS mislimo na
patološku zamorljivost koja se pogoršava pri izlaganju toploti. Glavobolju kao simptom se javlja
kod 18
odsto obolelih
Ovo je autoimuno, dismenovano, demijelinizaciono oboljenje centralnog nervnog sistema. To
znači da dolazi do gubitka mijelina i stvaranja plakova na predilekcionim mestima centralnog
nervnog sistema. Najčešći oblik bolesti je relapsno -remitentni koji karakteriše smenjivanje
relapsa (pogoršanja) i poboljšanja bez nagomilavanja neurološkog deficita.
Dijagnoza:
Dobra anamneza i neurološki pregled su vrlo značajni u postavljanju dijagnoze MS. Uradi se
baterija evociranih potencijala (EP), magne tna rezonanca (MR) glave i izoelektrično fokusiranje
(IEF) likvora.
Terapija:
Danas imamo lekove koji bolest usporavaju, sprečavaju učestala pogoršanja i progresiju, njen
prelazak u sekundarno progresivnu formu, a samim tim i invalidnost. Samo pogoršanje
bolesti
se leči pulsnim dozama kortikosteroida, a relapsno-remitentna (RR) forma MS se leči
34
imunomodulatorima koji smanjuju broj relapsa i sprečavaju progresiju bolesti (interferon beta -
1b). Uvodi se lečenje matičnim ćelijama. Pacijenti koji su u progresi vnoj formi leče se
citostaticima. Pored ovoga pacijenti primaju simptomatsku terapiju.
Prikaz slučaja:
Pacijentica M.I. Stara 56 godina, je došla na lečenje zbog vrtoglavice. Već 27 godina se leči od
multiple skleroze kortikosteroidima, biološkim lekovima,
dvaput je operisana u Nemačkoj
matičnim ćelijama i na kraju su joj širili vratne vene po metodi p rofesor Zamboni-ja iz Italije. Mi
smo je lečili hiperbaričnim kiseonikom na 1,3 ATA. Dobivala je Amp. Eprex 2000 i.j. na II dan,
Tabl. Nootropila 1,2 gr 2x1 d nevo, Urutalom 24mg 2x1 dnevno, Alfa lipoičnom kiselinom 300mg
1x1 dnevno, Vit. Milgama 100mg 2x1 dnevno. Rezultati su odlični. Pratimo je već dve godine.
Sledi video snimak
26.
PETOGODIŠNJE
PREŽIVLJAVANJE
HIRURŠKI LEČENIH
PACIJENATA
OD
PLANOCELULARNOG
KARCINOMA LARINKSA Ljiljana Tešić-Vidović
Opšta bolnica Loznica, Srbija
Koautori: Jovica Milovanović,
Medicinski
fakultet
Univerziteta
u
Beogradu; Klinika
za
ORL
i
MFH, Klinički
centar
Srbije
Ana
Jotić
Medicinski
fakultet
Univerziteta
u
Beogradu; Klinika
za
ORL
i
MFH, Klinički
centar
Srbije
Uvod: U Srbiji je 2011. godine bilo 1619 novoregistrovanih tumora glave i vrata. Najčešći su bili
maligni tumori larinksa i to 756.
Ciljevi: Ispitati značaj načina hirurškog lečenja na dužinu pre življavanja pacijenata lečenih od
planocelularnog karcinoma larinksa i razliku u preživljavanju pacijenata lečenih od
planocelularnog karcinoma u odnosu na stepen diferentovanosti ćelija primarnog karcinoma i
proširenosti tumora, kao i prisustva regionalni h metastaza.
Metode: Retrospektivna studija je sprovedena u periodu od januara 2006. do decembra 2008.
godine u Institutu za ORL I MFH KCS Beograd. Obuhvaćeno je 532 pacijenta oba pola sa
planocelularnim karcinomom larinksa.Sprovedene su sledeće dijagno stičke procedure: orl
pregled, laringomikroskopiju sa biopsijom i patohistološkom verifikacijom, ultrazvuk vrata i
abdomena, RTG grudnog koša i kompjuterizovanom (CT) tomografijom vrata.Odredjeni su: pol,
starost ,pušenje, konzumiranje alkohola,lokalizaci ja tumora, ekstralaringealno širenje,
35
patohistološki gradus,TNM klasifikacija,vrsta operacije,vrsta disekcije vrata,smrtni ishod i
petogodišnje preživljavanje u odnosu na sve navedene faktore.
Rezultati: Najbolje petogodišnje preživljavanje je posle parcijalne frontolateralne
laringektomije 96,8%,a najlošije je posle subtotalne laringektomije 70,6%. Ukupno
preživljavanje kod pacijenata bez disekcije vrata je bilo 88,3%, sa selektivnom disekcijom
87%,modifikovanom radikalnom disekcijom 75% i radikalnom d isekcijom 72,7% Najbolje
petogodišnje preživljavanje je kod glotisnih karcinomal 90%,a najlošije kod supraglotisnih
karcinoma 70%.Ukupno petogodišnje preživljavanje kod ekstralaringealnog širenja je 71% i bez
ekstralaringealnog širenja je 85,2%.Kod dobro diferentovanog planocelularnog karcinoma je
preživljavanje bilo 83,6% a kod slabo diferentovanog 71%.Najbolje preživljanje je u T1
stadijumu 93,7% a najlošije u T4 stadijumum 76,7%.
Zaključak:Ukupno petogodišnje preživljavanje se smanjivalo kod: pacijenata sa
ekstralaringealnim širenjem, kod slabo diferentovanog karcinoma, značajno se smanjivalo sa
višim T i N stadijumom, kod većeg obima hirurške resekcije.Značajni prognostički faktori za
ukupno preživljavanje su: starost pacijenta, histološki gradus tu mora i vrsta disekcije vrata. Ključne reči: karcinom larinksa,hirurško lečenje, petogodišnje preživljavanje
27.
UTICAJ
BOJEVOG
GAĐANJA
IZ
AUTOMATSKE
PUŠKE
NA
ČULO
SLUHA
KOD
PROFESIONALNIH
VOJNIH
LICA
Zvonko
Živaljević1, Ljubica
Živić2, ZoranBukumirić3, IvanNikolić4, Branko Vorkapić 5,
Nenad Baletić6
Adrese autora :
1.
Zvonko Živaljević, CVMU Beograd, VMC Karaburma, Severni Bulevar 1, Beograd tel: +381
64 614 6939, e-mail: [email protected]
2.
Ljubica Živić, Klinika
za Otorinolaringologiju, KC Kragujevac, Srbija
3.
Zoran Bukumirić , Institut za medicinsku statistiku i informatiku, Medicinski Fakultet
Univerziteta u Beogradu, Srbija
4.
Ivan Nikolić, Institut za medicinsku statistiku i informatiku, Medicinski Fakultet
Univerziteta u Beogradu, Srbija
5.
Branko Vorkapić , HBO Medical Center, Beograd, Srbija
6.
Nenad Baletić, Klinika za Otorinolaringologiju, VMA, Beograd, Srbija
36
SAŽETAK
UVOD
Kod
pucanja
iz
pešadijskog
naoružanja
nastaje
impulsna
buka koja utiče na pojavu
auditivnih
simptoma kao što su
zujanje, pritisak
ili
oslabljen
sluh
na
jedno
ili
oba
uva.
CILj
RADA
Cilj rada je da ispitamo uticaj
bojevog
gađanja
iz
automatske
puške
na
čulo
sluha
kod
profesionalnih
vojnih
lica
u
korelaciji
sa
uslovima
izvođenja
bojevog
gađanja.
METOD
Istraživanje
je, uz
pisani
pristanak, sprovedeno
nad
22 profesionalna
pripadnika
Vojske
Srbije,
koji
su
bili
na
svom
redovnom
mirnodopskom
zadatku
obuke
gađanja
iz
automatske
puške
AP
M70 7,62 mm, na
formacijskom
strelištu
„Bubanj
Potok“. Kod
svih
je
pre
i
posle
gađanja
urađeno: anamneza, klinički
otorinolaringološki
pregled, audiometrijski
i
impedancmetrijski
pregled. Popunjen
je
„Upitnik
pre
gađanja“ i
„Upitnik
posle
gađanja“. Iz
istraživanja
su isključeni
svi
koji
psihofizički
nisu
bili
sposobni
za
gađanje.
REZULTATI
Posle
kompletne
obrade
dobijenih rezultata
od
22 ispitanika
u
2 slučaja
je
registrovano
oštećenje sluha što iznosi 9%. Tinitus je registrovan kod 5 ispitanika (22,7%) . Kod jednog
ispitanika (4,5%) registrovan je osećaj priti ska u uvu. Registrovano je jedno oštećenje uva sa
iste i jedno oštećenje uva sa suprotne strane u odnosu na rame o koje su oslanjali pušku. U oba
slučaja oštećenje sluha je senzorineuralnog tipa, lakšeg stepena sa skotomom na 4000 Hz u
jednom slučaju do 50 dB, a u drugom do 55 dB.
ZAKLjUČAK
Auditivni efekti impulsne buke koja nastaje kod gađanja iz automatske puške su oštećenje
sluha, zujanje i osećaj pritiska u ušima. Praktični značaj ove studije ogleda se u prevenciji, koja
podrazumeva obaveznu upotrebu ličnih zaštitnih sredstava i uređenje strelišta.
KLjUČNE REČI: oštećenje sluha, tinitus, impulsna buka, automatska puška.
37
28.
POREMEĆAJI SLUŠNE PERCEPCIJE KOD MLADIH
Dr Mirjana Živković-Bošnjaković,
Zavod za zaštitu zdravlja studenata, Beograd, Srbija
UVOD
Promene koje se dešavaju u muzičkoj kulturi savremenog doba u poslednjoj deceniji utiču na
pojavu novog problema koji se odnosi na sve veći broj poremećaja slušne percepcije
uzrokovane bukom. Poslednjih godina iz različitih delova sveta ,u stručnoj medicinskoj literaturi,
objavljuje se veliki broj naučnih radova koji obrađuju ovu temu, time sugerišući da buka
predstavlja ozbiljan i kompleksan zdravstveni problem svetske populacije. Populacija mladih
ljudi a samim tim i studentska populaci ja izuzetno je izložena buci zbog savremenog stila života
koji podrazumeva boravak u disko klubovima, slušanje glasne muzike sa jakih razglasa na
koncertima i korišćenja slušalica na ipod uređajima ili mobilnim telefonima. Naime, muzika koja
je danas popularna kod mladih ( hard rock,pop,disko itd.) frekvencijski je veoma uskog spektra i
sačinjena je od velikih amplituda koje su dobijene upotrebom različitih vrsta pojačivača zvuka (
distorzije, fuzz uredjaji, pojačala ). Tako dobijeni zvuci ne samo da predst avljaju auditivnu draž
nego predstavljaju i taktilnu, jer duboki zvukovi bas gitare i bubnja svojom dužinom i
koncentracijom snage čine da grudne i stomačne šupljine čoveka počinju da rezoniraju i samim
tim remete normalnu funkciju organizma.
Cilj
Ovog rad a je prikaz epidemiološke slike akustičke traume indukovane bukom u studentskoj
populaciji kao i predlog mera prevencije.
Metodologija
Retrospektivna analiza pacijenata sa akustičkom traumom u periodu od četiri godine (2012 –
2015), nakon kompletnog klin ičkog orl pregleda, audiološke obrade i procene stanja sluha.
Rezultati
Akutna akustička trauma predstavlja poremećaj slušne percepcije nastao naglim praskavim
zvukom izuzetne jačine ili eksplozijom ( najčešće petardama ) i karakteriše je momentalna
zaglunutost uva sa izraženim zujanjem u ušima koje se prolongira. Dodatne komplikacije mogu
nastati u vidu perforacije bubne opne, kao i pojave jakih vrtoglavica nedugo nakon izloženosti.
Razlikujemo padove sluha sa perforacijom bubne opne kada oštećenje obuhvat a manji deo
unutrasnjeg uva oko 4 kHz ( tada probijena bubna opna ima ulogu sigurnosnog ventila jer ne
prenosi razornu snagu tonova na unutrašnje uvo, i pad sluha bez perforacije ) prognoza je tada
jako loša jer snaga praska tada oštećuje veliki broj ćelij a unutrašnjeg uva. Kod ovakvih vrsta
oštećenja reakcija nekog ko nesrećom doživi ovakvu traumu mora biti izuzetno brza jer postoji
mogućnost za oporavak sluha i izbegavanje trajnog oštećenja u 72 h nakom traume.
38
Hronična trauma ima savim drugačiji tok, a
predstavlja poremećaj slušne percepcije nastao kao
posledica česte izloženosti jakoj buci tokom više godina. Kod hronične traume svest o tome da
osoba slabije čuje ide postepeno i nije je tako lako detektovati. Zujanje u ušima i slabiju
diskriminaciju konsonanata pacijent može primetiti tek nakon više godina izloženosti, što čini da
njegovo stanje sluha ostaje trajno.Na slici br1. prikazan je audiogram jednog slučaja hronične
traume tokom pet godina praćenja.Primećuje se da zubac na 4kHz počinje vremenom d a se širi
na ostale frekvencije i da ide u dubinu slušnog polja sve do momenta kada se visoke frekvencije
od 6 i 8 kHz potpuno gube. Kod hronične traume nisu upadljivi problemi vezani za vrtoglavice i
perforacije bubne opne, već postoje tegobe vezane za poremećaj krvnog pritiska i
vazokonstrikcione tegobe.Takođe mora se naglasiti da je već oštećeno uvo lako zamorljivo na
buku, tako da osobe sa traumom mogu biti izuzetno razdražljive na zvuke kada njihov intenzitet
nije velik ( drugima u okolini ne smeta ).
Zaključak U
Zavodu
za
zaštitu
zdravlja
studenata
u
Beogradu
u
periodu
od
2012 do
2015 godine
od
ukupno
2094 audiološki
obrađenih
pacijenata uzrasta
od
18 –
26 godina, 15 pacijenata
je
imalo
dijagnostikovanu akustičku traumu izazvanu glasnom muzikom. Mere prevencije.U upotrebi su dva tipa zaštite:1.Čepovi za uši ( uvek takvih dimenzija da mogu
udobno da se postave u slušni kanal )2.Slušalice za uši ( prekrivaju spoljašnje uvo I prave
vazdušni štit koji redukuje jačinu zvuka .Na kraju moramo naglasiti či njenicu da izloženost
zvučniku intenziteta 118 -120 dB na razdaljini od 1 m u trajanju 8 h ostavlja trajne posledice u
vidu oštećenja unutrašnjeg uva a samim tim i sluha.U tom periodu vazokonstrikcija sudova
unutrašnjeg uva ostavlja ćelije u hipoksiji nekol iko sati a to dovodi do odumiranja ćelija
unutrašnjeg uva.Stoga je uvek bolje slušati sa veće razdaljine.
39
29.
FORMIRANJE BAKTERIJSKOG BIOFILMA KOD HRONIČNIH OTITISA SA I BEZ HOLESTEATOMA
Ana Jotić 1,2, Ivana Ćirković 3, Dragana Božić4, Ljiljana Čvorović 1,2, Jovica Milovanović 1,2, Bojan
Pavlović1,2
1.
Klinika za ORL i MFH, Klinički Centar Srbije
2.
Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu
3.
Institut za mikrobiologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu
4.
Farmaceutski fakultet Univerziteta u Beogradu
Sažetak
Formiranje biofilma igra bitnu ulogu u patogenezi akutnih i hroničnih infekcija u
otorinolaringlogiji. Posebno se ističe veza izmedju formiranja biofilma, bakterijske rezistencije
na antibiotsku terapiju i upo rnosti i komplikacija hronične bolesti. Cilj studije je bio da se
pokaže prisustvo bakterijskog biofilma kod pacijenata sa hroničnim supurativnim otitisom sa i
bez holesteatoma. U studiju je uključeno 30 pacijenata koji su operativno lečeni od hroničnih s upurativnih otitisa
sa i bez holesteatoma na Klinici za ORL i MFH Kliničkog Centra Srbije u periodu od aprila do
septembra 2014. Uzimani su uzorci patološki izmenjene sluznice intraoperativno. Tkivo je
rutinski ispitivano bakteriološki. Analizirana je sposobnost stvaranja biofilma izolovanih
antimikrobnih agenasa na mikrotitarskim pločicama. Bakterijski biofilm je detektovan u velikom
broju uzoraka izolovanih kod pacijenata sa hroničnim otitisom sa holesteatomom, i pretežno se
radilo o P. aeruginosa kao uz ročniku.
U zaključku se može istaći da se trebaju planirati nove strategije u lečenju hroničnih
supurativnih otitisa, gde je sve bitnija uloga primene topikalnih antibiotika sa adekvatnim
mehaničkim intraoperativnim uklanjanjem patološki izmenjenog tkiva.
40
30.
HIRURŠKI LEČENI AKUTNI MASTOIDITISI KOD DECE, U PERIODU 2011 -2015., NA KLINICI ZA
BOLESTI UVA, GRLA I NOSA, KLINIČKOG CENTRA VOJVODINE
Nemanja Pejaković1, Ljiljana Vlaški1,2, Dragan Dankuc
1,2
1Klinika za bolesti uva, grla i nosa, Klin ički Centar Vojvodine, Novi Sad, 2Medicinski fakultet,
Univerzitet u Novom Sadu
Uvod: Akutni mastoiditis je najčešća otogena komplikacija u ranom
dečijem uzrastu, koja
potencijalno povlači rizik za razvoj drugih otogenih komplikacija. Cilj
rada je bio da se utvrdi
uzrast u kome se mastoiditis najčešće javlja, da li pokazuje sezonski karakter, da se utvrde
dominantni klinički simptomi i znaci mastoiditisa i njihovo prehospitalno vreme pojave, kao i
intraoperativni nalaz i udruženost drugih otogenih komplikacija. Materijal i metode:
Sprovedena je retrospektivna analiza hirurški lečene dece zbog akutnog mastoiditisa, na Klinici
za bolesti uva, grla i nosa, Kliničkog centra Vojvodine, u periodu 01.01.2011 -31.12.2015. godine.
Uzorak je činilo 31 dete (15 deč aka, 48.4% i 16 devojčica, 51.6%). Rezultati: Akutni mastoiditis
se najčešće javlja u uzrastu do 2 godine, 12/31, 40%. Pokazuje sezonski karakter, sa najčešćom
pojavom u novembru, 8/31, 25%. Preoperativna dužina trajanja simptoma i kliničkih znakova je
u 70% slučajeva do 7 dana. Dominantni klinički znaci su retroaurikularni otok i crvenilo,
fluktuacija i anteponiranje ušne školjke, 26/31, 84%, otomikroskopski bubna opna je napeta i
zadebljana u 77% , a kod 15/31 (48%) je prisutno i spuštanje zadnjegornje g zida spoljašnjeg
slušnog hodnika. Sva deca su, uz parenteralnu antibiotsku terapiju, lečena hirurški,
mastoidektomija sa posteriornom atikotomiijom. Dominantan intraoperativni nalaz je prisustvo
granulacija, gnojnog sadržaja, znaci osteitisa, 40%, uz
isti nalaz sa kortikalnom destrukcijom u
još 30%. Zaključak: Akutni mastoiditis se najčešće javlja kod dece u uzrastu do dve godine.
Pokazuje sezonski karakter. Dominantni klinički znak je retroaurikularni otok i crvenilo uz
otomikroskopski nalaz napete, zadebljane bubne opne. Hirurški tretman, uz parenteralnu
antibiotsku terapiju, je osnovni modalitet lečenja.
Ključne reči: Mastoiditis; Deca; Znakovi i simptomi; Dijagnoza; Otorinolaringološki hirurški
pristupi
41
31.
ESTETSKI ASPEKTI U REKONSTRUKTIVNOJ HIRURGIJI GLAVE I VRATA
Dr Goran Stojković , Prof. dr Milovan Dimitrijević
Klinika za ORL i MFH, Klinički Centar Srbije
Uvod. U današnje vreme, rekonstrukcija nastalih defekata posle resekcija tumora u regiji glave i
vrata predstavlja veliki izaz ov za hirurge, kako zbog potrebe funkcionalne tako i estetske
restauracije donorske i recipijentne regije. Pre odabira načina rekonstrukcije, defekt treba biti
sistematično analiziran.
Metod. Tokom 2015. godine, u Klinici za ORL i MFH, Kliničkog Centra Sr bije, kod 48 pacijenata je
primenjena rekonstrukcija defekata čije su dimenzije bile od 3 do 11 cm u prečniku. U
rekonstrukciji su korišćenji lokalni, peteljkasti i slobodni mikrovaskularni režnjevi.
Najzastupljeniji tumori su bazocelularni i planocelularni karcinom.
Rezultati. Prema našim rezultatima, iz svake grupe režnjeva izdvojio se po jedan od režnjeva,
koji je vrlo pouzdan, dobro vaskularizovan i niskog stepena postoperativnih komplikacija.
32.
SLUČAJEVI KOJI SE PAMTE
Novak Vukoje
Spec. ORL Ordinacija „dr Vukoje“
Petrovaradin
Apstrakt
Tokom dugogodišnjeg rada u otorinolaringologiji lekar se susreće sa retkom patologijom ili
anomalijama u području glave i vrata.Neke je uspeo da zabeleži,a neke su zbog nedostatka
audio-foto-video registracije o tišle u zaborav.Poželjno je da sve ono što se smatra raritetom
prikaže i objavi.Time bi mlađe kolege bile upoznate o postojanju nekih retkih stanja,pojava i
obolenja kojih u toku svog radnog veka nisu imali priliku da vide.Dijagnostika i terapija ovih
„medicinskih čuda“ ne znači da je teška i komplikovana.Naprotiv, zahvaljujući savremenoj
tehnici i tehnologiji ovakvi poremećaji se jednostavno detektuju.U nekim slučajevima dovoljan
je čak i obični pregled.Lečenje je najčešće hirurško.
42
Cilj rada je bio d a se prikažu neki zanimljivi slučajevi u otorinolaringologiji,kako sa aspekta
dijagnostike tako i načina lečenja.
Materijal i metode rada
U svom četrdesetgodišnjem radu autor se sreo sa nekim retkim stanjima,bolesti i anomalijama
koje će biti zanimljivo prikazati.
Slučaj 1 . Cornu cutaneum
vrata /dug 12 sm/To je naduža izraslina cervikalne regije koja je
uopšte opisana u literaturi.Radi se o pacijentu starom 46 godina koji je vešto decenijama krio
navedenu promenu.Imajući u vidu da u oko 20% slučajeva ova izraslina može maligno
alterirati,njeno rano otkrivanje i lečenje je presudno za pacijenta.
Slučaj 2 . Hipofaringealni liposarcom kao uzrok hrkanja i apneje.U svetu do sada opisano samo
11 slučajeva ove patologije.Interesantno je to što je prvi i vodeći si mptom bilo hrkanje i
apneja,koje je smetalo mlađoj supruzi,koja ga je naterala da potraži savet lekara.Da se nije
oženio nebi ni znao koji je uzrok „noćnih mora“ njegove supruge.Zahvaljujući tome „spasao“ je
glavu. Slučaj 3. Pileća kost izvađena iz jednjak a/zanimljiva zbog dužina kosti /Radi se o dugogodišnjem
ulkusaru koji je u mladosti lečen i zbog tuberkuloze.Kada se pojavio sukrvičav ispljuvak
pulmolog je pomislio da se radi o recidivu obolenja te je u tom smislu počela nedicinska
obrada.Sobzirom da se radi o hroničom čirašu uključen je i gastroenterolog.Nakon eskalacije
lokalnih simptoma(otežano gutanje,promuklost i dr)traži se konsultacija ORL . Jednostavnim
pregledom otkriva se zaglavljena kost u hipofarinksu.Pileće krilce dužine 7 cm je uspešno
odstranjeno.
Svi slučajevi su hirurški rešeni i foto i video dokumentovani.
Zaključak:autor je hteo da ova tri slučaja prikaže mlađim kolegama iz razloga što ih smatra
retkim,neobičnim i specifičnim ne samo u otorinolaringologiji već i cervikofacijalnoj
hirurgiji.Iako nekada ova patologija izgleda bezazlena ,njeno rano otkrivanje može biti ključno u
izlečenju ovih pacijenata. Ovakvi slučajevi se pamte jer na neki način predstavljaju raritet u
struci i zanimljivi su kako sa aspekta dijagnostike,tako i terapij e.
ključne reči:rog na vratu,redak tumor hipofarinksa,pileća kost u jednjaku
43
33.
ETIČKI I ZAKONSKI ASPEKTI LEKARSKE GREŠKE
KATIĆ S. ZORAN
SPEC.ORL ORDINACIJA KATIĆ, ŠABAC, SRBIJA
SAŽETAK
Lekarska greška je ozbiljan problem za pacijenta, lekara i društvo u celini. Utvrđivanje greške,
otklanjanje posledica i nadoknada štete stvaraju mnogobrojne etičke i zakonske nedoumice, jer
utvrđena lekarska greška proizvodi odgovornost (disciplinsku, administrativnu, krivičnu) iz
svakog segmenta lekarskog poziv a (struka, etika, deontologija). Pravno -medicinski, lekarska
greška je postupak lekara protiv pravila struke ( CONTRA LEGEM ARTIS ). Neprijavljivanje greške
od strane lekara koji je grešku učinio nije krivično delo (samooptuživanje), ali je etički prekršaj
(„svaki je lekar dužan da postupa po zakonu i da poštuje pacijentova prava, u skladu sa važećom
doktrinom i kodeksom lekarske etike“). Krivično delo postoji samo ako je zakonom predviđeno i
učinjeno SA UMIŠLJAJEM ili IZ NEHATA. Pisani pristanak pacijenta na
predloženo lečenje ne
isključuje krivičnu odgovornost lekara. Pravila po kojima se procenjuje krivica su iznad
konkretnog lekara, a ne u okviru njegovih mogućnosti. Nadoknada štete je moguća samo ako se
dokaže uzročno -posledična veza lekarske greške i nas tale štete. Pravila rada, protokoli, vodiči
kliničke prakse su validni samo ako su u okviru podzakonskih akata i direktiva medicinske
delatnosti a time se odgovornost proširuje na ustanovu (poslodavca) i društvo (državu), jer
ORGANIZACIJA i SISTEM mogu bit i uzrok lekarske greške. Izmene zakona o krivičnom postupku,
tužilačkoj istrazi i obaveznost dostupnosti medicinske dokumentacije unose nove momente u
utvrđivanju lekarske greške. Osnovna sredstva odbrane lekara u slučaju lekarske greške su
medicinska dokumentacija, jasno medicinsko pravo i obavezno osiguranje od lekarske greške.
KLJUČNE REČI: lekarska greška, medicinsko pravo, lekarska etika
44
34.
APSCESI MOZGA OTOGENOG POREKLA
Dr Dragana Radojević2, Doc. dr Vladimir Nešić1,2
Medicinski fakultet u Univerziteta u Beogradu1; Klinika za ORL i MFH KCS, Beograd 2
Hronično zapaljenje srednjeg uva najčesći je uzrok nastanku komplikacija. Meningitis je najčešća
otogena intrakranijumska komplikacija, otogeni apscesi mozga su na drugom mestu, dok su
druge komplikacije znatno ređe.
Cilj rada
je da prikažemo kliničku kazuistiku apscesa mozga kao posledice hroničnog gnojnog
zapaljenja srednjeg uva, radi evaluacije mogućnosti savremene dijagnostike i terapije.
Metod rada.
U radu je korišćena retrospektivna s tudija kojom je obuhvaćeno devet bolesnika
Klinike za otorinoaringologiju i maksilofacijalnu hirurgiju Kliničkog centra Srbije s dijagnozom
apscesa mozga otogenog porekla. Analizirani su sledeća obeležja: pol, dobne grupe, mesto
stanovanja, zanimanje, broj
hospitalizacija, dijagnostičke procedure, simptomi i klinički znaci
hroničnog gnojnog zapaljenja srednjeg uva, simptomi i klinički znaci otogenih komplikacija,
druge otogene komplikacije udružene s apscesom mozga, endokranijalna lokalizacija otogenog
apscesa, terapijske procedure (otohirurško i neurohirurško lečenje), intraoperativni otološki
nalaz. Rezultati. Razmatrani su rezultati devetoro bolesnika (osmorica muškaraca i jedna žena),
starosti od 16 do 68 godina. U našoj grupi bolesnika apscesi mozga oto genog porekla znatno su
češći kod bolesnika muškog pola u četvrtoj deceniji života, s medijanom 33,5 godina. Prema
mestu stanovanja, bolesnici znatno češće potiču iz unutrašnjosti, a prema školskoj spremi nižeg
su i srednjeg obrazovanja. Konstatovana je č ešća lokalizacija otogenog apscesa u velikom
mozgu (7) nego u malom (2). Aktivan hroničan otitis s holesteatomom češće je otkrivan kod
bolesnika s otogenim apscesom mozga nego aktivan granulomatozni proces. Svih devet
operisanih naših bolesnika s dijagnozom otogenog apscesa mozga je preživelo
Zaključak.
Apscesi mozga otogenog porekla najčešće se javljaju kod bolesnika s hroničnim
otitisom sa holesteatomom. Zapaljenjski proces se najčešće širi u endokranijum direktnim
razaranjem koštanih zidova srednjeg uva.
Najsigurniji način dijagnostike je kompjuterizovana
tomografija, koja omogućava lokalizaciju promene, određivanje najpogodnijeg vremena za
hiruršku operaciju i za nadgledanje uspeha lečenja. Lečenje podrazumeva primarnu
neurohirušku operaciju, a posle pob oljšanja opšteg stanja bolesnika radikalno otohirurško
lečenje.
Ključne reči. otogeni apscesi mozga, dijagnostika, terapija.
45
35.
STRANA TELA TRAHEOBRONHIJALNOG STABLA -DIJAGNOSTIKA, TERAPIJA, REZULTATI ORL
KLINIKE U NOVOM SADU
dr Tanja Damjanić¹ , Prof. dr Rajko Jović²
¹ Dom Zdravlja „Ruma“-Ruma
² Klinički Centar Vojvodine Novi Sad, Klinika za bolesti uha, grla i nosa
APSTRAKT
Uvod:
Strana tela disajnog puta predstavljaju veliki dijagnostički i terapijski izazov, naročito kod mlađe
dece kao najčešće pogođene uzrasne grupe. Cilj rada je bio da se prikažu rezultati lečenja
pacijenata sa stranim telima disajnog puta u svim starosnim grupama.
Materijal i metode:
Retrospektivnom analizom obuhvaćeno je 92 pacijenta koji su u periodu od 2004 -2014
hospitalizovani na ORL Klinici KCV u Novom Sadu pod sumnjom na strano telo disajnog puta.
Podaci su prikupljeni iz istorija bolesti i dostupnih radiografskih snimaka.
Rezultati:
Kod svih 92 pacijenta sa sumnjom na strano telo disajnog puta načinjena je, u opštoj anesteziji,
rigidna traheobronhoskopija. Strano telo je pronađeno kod 36 (39,13%) pacijenata.Starost
pacijenata se kretala od 4 meseca do 80 godina, a najviše je bilo dece uzrasta ispod 3 godine
(63,89%). Vreme proteklo od aspiracije do javljanja na Klinik u se kretalo od nekoliko časova do
14 dana, većina pacijenata se javila unutar 24h (72,22%). Pozitivnu anamnezu o respiratornoj
drami imalo je 72,22% pacijenata. Auskultatorni nalaz je bio pozitivan kod 83,33% a radiografski
kod 40,91% pacijenata. Organska
vegetabilna strana tela su sačinjavala 77,78% svih stranih tela,
sa najčešćom lokalizacijom u desnom glavnom bronhu (58,33%). Sva strana tela su
ekstrahovana u rigidnoj traheobronhoskopiji, bez komplikacija i smrtnih ishoda.
Zaključak:
Bronhoskopija je indikovana u svim slučajevima kada postoji sumnja na aspiraciju stranog tela,
uprkos urednom kliničkom i radiografskom nalazu, kako bi se izbegle ozbiljne i životno
ugrožavajuće komplikacije.
Ključne reči:
strana tela, respiratorni trakt, bronhoskopija.
46
36.
STRANO TELO EUSTAHIJEVE TUBE
Vanja Tovilović 3, Dragan Dankuc1,2, Nemanja Pejaković1
1Klinika za bolesti uva, grla i nosa, Klinički Centar Vojvodine, Novi Sad, 2Medicinski fakultet,
Univerzitet u Novom Sadu, 3Audiomed, specijalistička ORL ordinacija
Strana
tela
srednjeg
uva, naročito
eustahijeve
tube
su
retka.
Ovo
je
prikaz
slučaja
o
metalnom
stranom
telu
nađenom
u
timpanalnom
delu
eustahijeve
tube
kod
livničara
koji
je
zadobio
povredu
bubne
opne
prilikom
obrade
metala. Na
osnovu
anamnestičkih
podataka
(bol
u
uvu
i
osećaj
punoće) i
kliničkog
pregleda
(centralna
perforacija
bubne
opne
u
prednjim
kvadrantima) indikovana
je
i
načinjena
tonalna
audiometrija
kojom
se
konstatuje
konduktivna
nagluvost
lakog
stepena. U
daljoj
obradi
pacijenta
načinjen
je
CT
snimak
temporalnih
kostiju
kojim
je
konstatovano
strano
telo
timpanalnog
dela
eustahijeve
tube
sa
desne
strane. Hiruškim
putem
u
lokalnoj
anesteziji
načinjena
je
ekstrakcija
metalnog
stranog tela, a
zatim
i
uspešna
miringoplastika
koja
je
rezultirala
potpunim
oporavkom
sluha. Ključne
reči:
Strano
telo, eustahijeva
tuba, CT
temporalnih
kostiju, miringoplastika
47
37.
PAPILOMI LARINKSA -
IZAZOVI I ISKUSTVA
Savić M, Jović R, Čanji K, Dragičević D
Klinika za bolesti uha, grla i nosa,
Klinički centar Vojvodine, Novi Sad, Srbija
Uvod
Recidivantna respiratorna papilomatoza je hronična bolest koju karakteriše učestali rast
papiloma u respiratornom traktu, najčešće u larinksu, kod dece i odraslih.
Cilj rada je da se analiziraju i prikažu
rezultati desetogodišnjeg perioda u lečenju pacijenata sa
ovom bolešću, kao i novine u pristupu ovoj patologiji.
Materijal i metode
Na ORL Klinici KCV u periodu od 2005 -
2015. godine sprovedena je prospektivno-retrospektivna
studija svih lečenih pacijent a sa patohistološki verifikovanim papilomima larinksa. Obrađeno je
ukupno 80 pacijenata kod kojih je posmatrana polna distribucija, prosečna starost, pojava
displazije u patohistološkom nalazu, tip displazije, pojava maligne alteracije, broj ponovljenih
hospitalizacija kod pacijenata sa istim tegobama, kao i prosečna dužina perioda bez tegoba. Kod
svih pacijenta rađena je ekscizija papiloma larinksa hladnim instrumentima u
laringomikroskopiji. Rezultati
U toku desetogodišnjeg perioda, od 80 lečenih pacijen ata (62 muškaraca i 18 žena; prosečna
starost 51.3 godine), u okviru patohistološke verifikacije displazija je pronađena u 23 pacijenta
(28.7%), od toga tip I u 6 pacijenta (7.5%), tip II u 13 (16.2%) tip III u 3 pacijenta (3.7%). U 8
pacijenta (10%) potvrđena je maligna alteracija. Petnaest pacijenata (18.7%) ponovo se javiljalo
na Kliniku radi operativnog lečenja, u proseku 3 puta, a nakon prosečno 16 meseci. Od ukupnog
broja, troje pacijenata su bila deca (prosečna starost 3.6 godina). Kod 3 pacijenata ( 3.7%)
korišćeno je dodatno sredstvo lečenja.
Zaključak
Kod pacijenta sa papilomima larinksa, naši rezultati pokazuju da preovlađuju pacijenti muškog
pola, srednjeg životnog doba, sa prosečnim javljanjem radi operativnog lečenja 3 puta u toku
deset godina i mogućom malignom alteracijom. Pored drugih opcija lečenja (osim hladne
ekscizije) značajno je i rano postavljanje prave dijagnoze, HPV serotipizacija i adekvatno
praćenje pacijenta.
48
38.
ENDOSKOPSKA KAUTERIZACIJA KRVNIH SUDOVA NOSA U TRETMANU RECIDIVANTNE
EPISTAKSE
Aleksandar Subašić1, Ljiljana Jovančević2
Specijalistička ordinacija „Elite“ Sremska Mitrovica, Srbija 1
Klinički centar Vojvodine, Klinika za bolesti uha, grla i nosa, Medicinski fakultet Univer ziteta u
Novom Sadu, Srbija2
Uvod
Savremeni pristup u tretmanu akutne i recidivantne epistakse na prvom mestu podrazumeva
identifikaciju i kauterizaciju mesta krvarenja. Cilj ovoga rada je bio evaluacija podataka
pacijenata hospitali zovanih zbog recidivantne epistakse na Klinici za bolesti uva, grla
i nosa
Kliničkog centra Vojvodine, Novi Sad. Takođe, cilj je bio utvrditi efikasnost endoskopske
identifikacije i kauterizacije krvnih sudova nosa u tretmanu recidivantne epistakse.
Materijal i metode
U ovoj retrospektivnoj studiji evaluirani su podaci 3 0 pacijenata koji su u periodu od 01.01.2015
do 01.01.2016.godine
bili hospitalizovani zbog recidivantne epistakse . Analizirana je starosna i
polna struktura, prisustvo unilateralnog ili bilateralnog krvarenja, lokalizacija krvarenja i vrsta
elektrokoagulacione metode u zbrinjavanju recidivantne epistakse koja je primenjena. Rezultati
Kod 30 tretiranih pacijenata, oba pola su bila podjednako zastupljena (50,0%), a najzastupljenije
su bile uzrasne kategorije pacijenata od 60 -69 godina (23,3%) i 70 -79 godina (23,3%). Zbog
unilateralne recidivantne epistakse, tretirano je 27 pacijenata (90,0%), dok su 3 pacijenta imala
obostrano krvarenje (10%) iz nosa. Konstatovano je da je kod 22 pacijenta (73,3%) mesto
krvarenja identifikovano na Locus Kiesselbachi septuma nosa, dok je kod 7 pacijenata mesto
krvarenja bila retrokolumelarna vena (23,3%), a kod 1 pacijenta je mesto krvarenja bio pod
nosa (3,3%). Primenjena metoda elektrokoagulacije je bila bipolarni elektrokauter kod 19
pacijenata (63,3%), a argon plazma koagu lator kod 11 pacijenata (36,7%). Od 30 tretiranih
bolesnika, samo 3 (10%) su imala ponovno krvarenje iz nosa nakon jedne intervencije, sva tri sa
teleangiektazijama, od kojih su 2 imala potvrđenu dijagnozu hereditarne hemoragijske
teleangiektazije.
Zaključak
Pacijenti sa recidivantnom epistaksom najčešće imaju unilateralno krvarenje, najčešće
lokalizovano na Locus Kiesselbachi septuma nosa. Endoskopska identifikacija i kauterizacija
mesta krvarenja se kod ovih bolesnika efikasno izvodi i bipolarnom elektro kauterizacijom i
argon plazma koagulacijom. Primenjena metoda je veoma efikasna u tretmanu recidivantne
epistakse, osim u slučajevima epistakse kod bolesnika obolelih od Hereditarne hemoragijske
teleangiektazije.
Ključne reči
–
epistaksa, elektrokoagulac ija, locus Kiesselbachi, retrokolumelarna vena.
49
39.
PRIKAZ REZULTATA HIRURŠKOG LEČENJA OBOLENJA ŠTITASTE ŽLEZDE U DESETOGODIŠNJEM
PERIODU NA ORL KLINICI U NOVOM SADU
Danijela Vujković Lamić¹ , Rajko Jović²
Dom Zdravlja Bačka Topola¹
Klinički centar Vojvodine, Klinika za bolesti uha, grla i nosa, Novi Sad²
Cilj rada je da se analiziraju rezultati hirurškog lečenja pacijenata sa patologijom štitne žlezde
operisanih od strane otorinolaringologa.
Materijal i metode -
U retrospektivnoj studiji, u periodu od 20 05. do 2015. godine. analizirani
su podaci iz istorija bolesti pacijenata operisanih na Klinici za uho, grlo i nos, Kliniškog centra
Vojvodine, Novi Sad. U studiji je obrađeno 218 pacijenta, 157 žena i 61 muškarac.
Rezultati
Rezultati studije pokazuju već u učestalost bolesti štitne žlezde u žena (72%), kao i
veću ušestalost benignih lezija tireoidee u odnosu na maligne bolesti štitaste žlezde (benigna
patologija kod 66.9% pacijenata, dok su maligne bolesti tireoidee potvrđene kod 33.1%
pacijenata). Prosečn a životna dob operisanih pacijenata je 52.8 godina. Od benigne patologije
najzastupljenija je difuzna nodozna struma (u 43.1%). Najzastupljeniji maligni tumor je
papilarni karcinom (u 44.4%), potom anaplastični karcinom (16.6%), folikularni karcinomi
(15.2%) limfomi (6.9%), metastaze u štitnu žlezdu (15.2%), medularni karcinom (2.7%
operisanih). Načinjeno je 108 totalnih tireoidektomija (49.5%), 81 lobektomija (37.1%), 4
subtotalne tireoidektomije (1.8%), dve near total tireoidektomije (1.1%), 5 istmektomi ja (2.2%),
dok je kod 18 pacijenata (8.3%) načinjena biopsija tumora i traheotomija zbog respiratone
insuficijencije. U neposrednom postoperativnom periodu, evidentirana je obostrana paraliza
rekurentnog nerva kod jednog pacijenta (0.4%), dok je kod dva pa cijenta uočena tranzitorna
unilateralna pareza rekurensa (0.9% od ukupnog broja operisanih).
Zaključak-
Rezultati istraživanju ukazuju da benigna patologija štitaste žlezde dominira.
Najčešće primenjeni modalitet lečenja bila je totalna tireoidektomija.
Nizak procenat
jednostranih i obostranih lezija rekurentnog i gornjeg laringealnog nerva upućuju na
otorinolaringološku službu kao kompetentnu u tretmanu patologije štitne žlezde i potrebu za
većom uključenošću u tretman bolesti štitatste žlezde.
Ključne reči –štitna žlezda, benigni i maligni tumori
50
40.
EFEKTI PRIMENE INTRANAZALNOG KORTIKOSTEROIDA NA PRODUKCIJU EOZINOFILNIH
HEMOKINA U HRONIČNO INFLAMIRANOJ NOSNOJ SLUZNICI
Cveta Špadijer Mirković1, Aleksandar Perić2
1Odeljenje otorinolaringologije, Kliničko bolnički centar „Kosovska Mitrovica“
2Klinika za otorinolaringologiju, Vojnomedicinska akademija, Beograd, Srbija
Uvod/Cilj. Eotaxin -2 i RANTES su snažni proinflamatorni medijatori iz grupe hemokina. Imaju
važnu ulogu u procesu privlačenja (h emotakse) eozinofilnih granulocita tokom hroničnih
zapaljenja gornjih disajnih puteva. Cilj ove studije je da se proceni intenzitet produkcije
hemokina eotaxin -2 i RANTES kod pacijenata sa perenijalnim alergijskim rinitisom, kao i kod
nealergičnih i alergičnih pacijenata sa hroničnim polipoznim rinosinuzitisom, pre i nakon lokalne
primene kortikosteroida.
Metode. Dvadesetoro pacijenata sa perenijalnim alergijskim rinitisom, 20 nealergičnih i 20
alergičnih pacijenata sa hroničnim polipoznim rinosinuzitisom,
kao i 20 zdravih ispitanika je
uključeno u istraživanje. Svim ispitanicima je uzet uzorak nosne sluznice za citološku analizu u
cilju određivanja broja eozinofila. Koncentracije eotaxina -2 i RANTES su merene u uzorcima
nosnog sekreta ELISA metodom. Svi pa cijenti sa hroničnim zapaljenjem nosne sluznice su lečeni
flutikazon-furoat nosnim sprejem tokom 14 dana. Procena ispoljavanja nosnih simptoma,
citološki pregled, kao i merenje koncentracija eotaxina -2 i RANTES su vršeni pre i posle primene
kortikosteroida .
Rezultati. Koncentracija eotaxina -2 u uzorcima nosnog sekreta je bila značajno viša kod
pacijenata sa perenijalnim alergijskim rinitisom (p<0,001), nealergičnih (p<0,001) i alergičnih
pacijenata sa hroničnim polipoznim rinosinuzitisom (p<0,001) u poređenju sa zdravim
ispitanicima. Koncentracija RANTES je bila značajno viša kod pacijenata sa perenijalnim
alergijskim rinitisom (p<0,05), nealergičnih (p<0,01) i alergičnih (p<0,001) pacijenata sa
hroničnim rinosinuzitisom u odnosu na kontrolne ispitanike. Nakon lokalne primene
kortikosteroida, našli smo visoko značajno (p<0,001) smanjenje koncentracija eotaxina -2 i
RANTES (p<0,001) u nosnom sekretu u sve tri grupe pacijenata.
Zaključak. Rezultati sugerišu da primena kortikosteroida smanjuje produkciju hemoki na eotaxin-
2 i RANTES u tkivu nosne sluznice usled supresije hroničnog eozinofilnog zapaljenja.
Ključne reči: hemokini, nosna lsuznica, eozinofili, kortikosteroidna terapija.
51
41.
OTOGENE
MANIFESTACIJE
KARDIOVASKULARNIH
OBOLJENJA: PRELIMINARNI
REZULTATI
Dr
Nemanja
Radivojević2, Prof. dr
Nenad
Arsović1,2
Medicinski
fakultet
u
Univerziteta
u
Beogradu1; Klinika
za
ORL
i
MFH
KCS, Beograd2
Danas
se
veliki
znčaj
posvećuje
uticaju
sistemskih
oboljenja
na
pojavu
otoloških
poremećaja.
Ove
uzročno
posledične
veze
su
bazirane
na
fundametalnim, kliničkim, laboratorijskim
i
drugim
ispitivanjima. Pojava
otoloških
simptoma
kao
što
su
gubitak
sluha, vrtoglavica, zujanje
u
ušima,
mogu
biti
posledica
i
kardiovaskularnih
(KVS) oboljenja. Inicijalna
otološka
simptomatologija
koristi
se
kao
dijagnostički
i
prognostički
faktor
u
otkrivanju
i
prognozi
kardiovaskularnih
oboljenja.
Cilj rada
je da se ispita povezanost otoloških manifestacija i oboljenja kardiolvaskularnog
sistema.
Metod rada . Istraživanje je bilo retrospek tivno. Grupu ispitanika činili su pacijenti sa KVS
oboljenjima, dok su kontrolnu grupu činili pacijenti koji su dobijali zdravstvenu negu u Klinici za
otorinolaringologiju zbog drugih patoloških stanja. Podaci su prikupljeni putem upitnika. Na
osnovu upitn ika koji su podeljeni bilo je potrebno precizirati simptome kao sto su tinitus i
vrtoglavica, potom na osnovu kvalitativnih i kvantitativnih ispitivanja odrediti stepen oštećenja
sluha, nistagmus i lokalni nalaz na bubnoj opni. Kriterijumi za isključenje i z studije bili su
primarna oboljenja uva, razvijene infekcije uva, anamnestički podaci o traumi i korišćenju
ototoksičnih agenasa, neurološke bolesti, mentalni poremećaiji, paroksizmalni pozicioni vertigo,
Menierova bolest, vestibularni neuronitis i perilimfatična fistula.
Rezultati. Na osnovu do sada prikupljenih podataka, prvi preliminarni rezultati pokazali su
značajnu razliku izmedju pacijenata sa kardiovaskularnim bolestima u poređenju sa kontrolnom
grupom. Od ukupnog broja pacijenata sa patologijom K VS, kod 66% ispitanika izmeren je
senzorineuralni pad sluha, dok je tinitus prijavljen kao najčešća otogena manifestacija.
52
42.
PAPILOM SPOLJAŠNJEG SLUŠNOG HODNIKA
Dušan Božanić3, Dragan Dankuc1,2, Nemanja Pejaković1
1Klinika za bolesti uva, grl a i nosa, Klinički centar Vojvodine, 2Medicinski fakultet, Univerzitet u
Novom sadu,3Dom zdravlja, Odžaci
Papilomi spoljašnjeg slušnog hodnika predstavljaju retko oboljenje, sa najvećom
zastupljenošću među benignim tumorima ove regije. U literautri se ne s reće puno radova o ovoj
temi. Etiološki uzročnik je humani papiloma virus (HPV). Oboljenje je benigne prirode, ima
recidivantni karakter i ima potencijal maligne alteracije. Najčešće je solitarnog karaktera i nema
izraženu tendenciju oštećenja hrskavičavog
i koštanog dela spoljašnjeg slušnog hodnika.
Oboljenje nema polnu, niti starosnu predominaciju.
Ovo je prikaz slučaja žene starosti 77 godina, koja se požalila na prisustvo promene u
spoljašnjem slušnom hodniku sa desne strane, praćenu oslabljenim sluhom
i sekrecijom sa iste
strane. Klinički je utvrđeno prisustvo tumorske promene u spoljašnjem slušnom hodniku desno,
koja u najvećem delu obliteriše hodnik.
U ovom radu ćemo napraviti osvrt na etiologiju i baviti se dijagnostikom, tretmanom i
tokom bolesti kod pomenute pacijentkinje. Ključna reči: Papilomatoza, spoljašnji slušni hodnik,