saff [broj 332, 18.1.2013]

ww

w.s

aff.b

a Broj 33218. januar 2013.7. rebiu-l-evvel 1434.cijena godišnje pretplate 65KM

Treba li nam Svjetski bošnjački kongres?

Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok se sam narod ne promijeni!

Uvodnik: Do kada će se ratno-huškačke poruke srpskih patrijarha prodavati kao poruke mira, dobrote i suživota?

Posljednja hutba Muhammeda ef. Salkića

“Niko od nas ne zna šta mu vrijeme nosi”

Bošnjaci između genocida i suicida

Agonija za(d)robljenog uma

Hutba

Vladari trebaju biti

sluge, a ne tlačitelji

naroda

Kolumna

Parmak mira i

tolerancije

Feljton: Tako se

pobjeđuje očaj

Slava se ne postiže

u postelji od perja

Glas islamskih učenjaka

Dr. Selman el-Avde: Egipatski ključ, sirijska krvava drama i iračko proljeće

Poštovani čitatelji! Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao životana dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

3

40

46

49

56

60

24

10

8

SAFF broj 332

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova džamija u Medini)

Težnja ka uzvišenosti kroz činjenje dobrih djela

Polumjesec

Lukavac

Iblisov rok bend Sihirator

Društvo

Upotreba zastava u Livanjskom kantonu: dominiraju neustavna “hercegbosanska” i zastava BiH, federalna uglavnom potisnuta

Srbijansko-hrvatsko vihorenje

Islamske teme

Znakovi na putu: Ubistvo Husejna, 14. stoljeća poslije, historijske činjenice i ideološke zloupotrebe (III)

Hasan i Husejn, dva različita pristupa istom problemu

Komentar polumjeseca

Priča sandžačke književnice o majci koja je izgubila šestoricu sinova.

Ne halalim ti, “junače”

Svijet medija

Integracija kao opasnost

Ni slučajno ne upadati u oči!

Islamnet

Rusija

Jevrejski rabin: Islam je budućnost svijeta

Islambosna

Islamski svijet

Užasi Faludže: Smrtonosna ostavština rata

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevomob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,Filijala Bugojnopart br: 6764162000885351;transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Nevjerovatno je da na poruke laži i mržnje koju je na čast NNSarajeva ponovio srpski

patrijarh Irinej nije reagirao niko! Ve-likosrpski patrijarh u intervju SRNI povodom pravoslavnog Božića, grad koji je 44 mjeseca bio pod srpskom opsadom, na koji je dnevno u prosjeku padalo 329 srpskih projektila, u kome su srpske snage ubile 11.541 čovjeka, a od toga preko 3.000 Srba, opisuje kao grad u kojem je hrišćanstvo “veoma ugroženo, i pravoslavci i katolici’’. A Srbi ’u Sarajevu su bili ugroženi jedino od velikosrpskih snaga koje su držale grad pod opsadom, i koje su granatama i iz snajpera pobile hiljade Srba, civilnih žrtava rata. Srpska pravoslavna crkva, kao inspi-rator ovih zločina nad svima, pa i nad sarajevskim Srbima, morala bi snositi odgovornost za guranje Srba u nepotrebni rat, jer Srbima nikakva opas-nost ni od koga nije prijetila. Ali, velikosrpske institucije su se služile lažima kako bi vlastiti narod gurnule u rat protiv Bošnjaka, i to upravo ovakvim lažima kakva je ova koju šalje patrijarh Irinej koji izmišlja da su Srbi u Sarajevu ugroženi. Srbi nisu imali nikakvu potrebu da ratuju, i sve srpske žrtve su rezultat ratnohuškačke politike koju je predvodila Srpska pravoslavna crkva. Ta Crkva je jedina odgovorna za svaku srpsku žrtvu, i za onu koja je pala na liniji fronta, i za onu koja je iseljena, jer Srbi su prije rata procentu-alno imali dvaput više funkcionerskih pozicija nego ljudi. Srpski narod će kad-tad shvatiti da su ga izdali, u stradanje i sramotu gurnuli njegovi duhovni, akademski i politički prvaci. Ta Crkva umjesto da se iskupljuje za zlo i zločine, po istim obrascima laži i mržnje nas-tavlja zagađivati Bosnu i Hercegovinu i obmanjivati Srbe. Irinej kaže: “To se najbolje vidi po tome što se od nekada najvećeg srpskog grada van Srbije da-anas sve svelo na nekoliko hiljada Srba, sa vrlo teškim uslovima za egzistenciju i život. Tako da, nažalost, mnogi gledaju da se oslobode iseljavanjem. I verovatno će ih svakodnevno biti sve manje, dok se poli-tika svetska prema Srbima ne bude izme-nila”. Nikada Sarajevo nije bilo srpski ”grad (kao što ni Baščaršija nikada nije bila srpska kako neku noć izvali Bra-nislav Dukić, predsjednik udruženja logoraša RS-a u, dobro osmišljenom,

ustaško-četiničkom “Refl eksu” na OBN-u), niko Srbe iz Sarajeva nijeprotjerao i ne moraju se oslobađati is-eljavanjem, niti su u Sarajevu ugrožena “srpska” egzistencija i život. Bošnjacibi od srca željeli da u Bijeljini i Banja Luci uživaju sva ona jednaka prava koja uživaju Srbi u Sarajevu. Ovo je otvorenii iskreni poziv: Dajte nama ono što midajemo vama, i mi ćemo biti najsretnijinarod na Balkanu! A svi znamo da suvlasti Republike Srpske toliko opijenegenocidom nad Bošnjacima da od teinstitucionalne mržnje nisu u stanjuBošnjacima dati išta više od progona iapartheida. Znaju to i domaći mediji,

koji su ovu Irinejovu poru-ku laži i mržnje veličali kao “tradicionalnu poruku do-brote, mira, suživota i kom-promisa”, a da nisu našli za shodno da odbrane istinu od laži i da naprave tu prostu usporedbu između bošnjačke obespravljensoti u RS i srpske jednakopravnosti u Sarajevu. Jasno je i zašto, jer su mediji slika političke moći, a koja u dejtonskoj Bosni izvire iz

Beograda. A nisu, vala, reagirali ni bro-jni srpski intelektualci u Sarajevu kojibi morali posvjedočiti da uživaju puna prava i da je Irinejova izjava bezočna uvreda na obraz Sarajeva. Ima tu MirkoPejanović, Marko Vešović, Peđa Kojovići mnogi drugi koji su u Sarajevu profi ti-rali kako sigurno ne bi profi tirali ni uBeogradu da su. Podsjetimo da je patri-jarh, boraveći u Sarajevu, krajem prošlegodine, u okviru trodnevne konferenci-je o miru, izrekao još niz gluposti i laži,kao što je ona da je “najtragičnije to štomnogi Srbi nisu u prilici da se vrate, iakosu želeli”. Ovakve izjave savršeno se uk-”lapaju u Ćosićev mozaik o Srbima kao

j

“narodu koji laže stvaralački, maštovito,inventivno”. Običnim narodnimžargonom kazano ‘“kad ga lažu, baš ga lažu”. Najveća ironija u svemu ovome je da srpski patrijarsi, u Srbiji i Bosni iHercegovini, svoju ratnu-huškačku re-toriku, koja je trasirala Srebrenicu kaoAušvic srpskog identiteta, pokušavajuvješto umotati u celofan “božične po-slanice”, a u tome im uveliko pomažejavni RTV servis Bosne i Hercegovine,uporno nazivajući njihove izjave poru-kama mira, suživota i tolerancije. A o kakvom se miru, suživotu i toleran-ciji radi, pojasnio nam je Irinej u svomintervjuu.

Impressum

UvodnikUvodnikDo kada će se ratno-huškačke poruke srpskih patrijarha

prodavati kao poruke mira, dobrote i suživota?

18. januar - 7. rebiu-l-evvel

6

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Muhammed, sallallahu alejhiMMve sellem, rekao je: “Najbo-MMlje vođe su oni koje vi voliteMMi koji vas vole, koji vas blagosilju i koje viblagosiljate, a najgore vođe su oni koji vasne vole i koje vi ne volite, koji vas proklinjui koje vi proklinjete.” (Muslim).

Ako bismo, na tragu poruke ovog hadisa, pokušali opisati odnos izmeđuvladara, ili bolje, aktualnih vladajućihbirokratskih struktura i običnog naroda u Bosni i Hercegovini, mada je ovo glo-balni, svjetski, a ne samo bosansko-herce-govački, fenomen, onda bi najadekvatnijiopis bio upravo međusobno proklinjanje,mržnja i antagonizam koji se iz dana udan povećavaju i prave još veći i dublji jazizmeđu vladajuće kaste i širokih narodnihmasa.

Antagonizam, socijalne razlike, uda-ljenost i otuđenost između vladajućih po-litičkih elita i građana, doveli su do haosa i općeg kolapsa u društvu koji se ogleda u različitim vrstama kriza, sveopćem si-romaštvu, kontejnerskom preživljavanjui nezaposlenosti više od polovice radnosposobnog stanovništva, dok u isto vrije-me korumpirane političke vođe i vladaju-će strukture na svim nivoima vlasti žive unestvarnom izobilju i raskoši.

Zatim, u pojavi raznih oblika kri-minala, krađa, nasilja, javnog nemorala,prostitucije, narkomanije, drumskog raz-bojništva, ubistava i učestalih samoubi-stva. Statistički podaci nam kazuju da jesamo u protekloj 2012. godini, u Bosni iHercegovini bilo oko 500 samoubistava,a u istragama se navodi da su najčešćimotivi koji ljude tjeraju na suicid: strahod samoće i odbačenosti, neimaština ifinansijski problemi, bolesti, postratnisindrom, alkoholizam, bračni i porodič-ni problemi, itd., a sve skupa je posljedica nepravde u društvu i nebrige o ljudima injihovim pravima, što je prouzrokovalopojedinačne strahove i brige kod ljudi, jerje životni prostor pretvoren u gladijator-sku arenu u kojoj vlada strah, nesigurnosti neizvjesnost, i u kojoj najviše šanse da prežive imaju korumpirani politički moć-nici (okruženi svojim ugojenim lakejima i bijesnim kerberima), tajkuni, dokazanikriminalci, lopovi i ostali ološ.

Ribari ljudskih duša

Na žalost, bh. političarima odgovara iide na ruku to što se i narod ponaša poputahmaka koji više vjeruje nečijim riječi-

ma nego djelima i što današnji političari mogu, ne samo doći na vlast, već i ostati na vlasti, preko pustih obećanja i bez ikak-vih pozitivnih rezultata. Zato nije čudo što izgubljene narodne mase tračak nade iznova vide u novim izborima, zaklinjući se da više nikada neće birati “komunjare”, ukoliko je SDP i njegova lijevo orijentira-na bratija bila na vlasti, niti “fundamen-taliste” i “nacionaliste” ako su nacionalne stranke vladale u prethodnom mandatu, a ne znaju jadnici da su bh. “komunjare”, “fundamentalisti” i “nacionalisti”, zapra-vo politička braća, tj. jedni te isti ljudi, koji samo nose različite maske na svojim licima i ništa više. To su ribari ljudskih duša, koji osim različitih maski za različi-te prilike, imaju, poput ribara, i različite mamce za ribe (ljude) kako bi ih svaki put uspješno prevarili i ulovili.

No i pored tako haotičnog stanja, političke vođe se, kada govore o društveno-političkoj situaciji u BiH i njenom ure-đenju, nimalo ne stide i ne libe koristiti tako krupne sintagme poput “pravna država”, “gra-đanska prava”, “demokratski principi” i sl., kao da su baš svi građani ludi i da pojma nema-ju šta te sintagme znače.

Uređena pravna (i k tomejoš demokratska) država im-plicira postojanje uzajamne solidarnosti i međusobne podrške između vladajućih struktura i građana, što je u našem “demokratskom” i “građanskom” društvu i dr-žavi samo pusti san, jer drža-va i oni koji njome upravljaju uopće nemaju namjere raditi na tome da se svakom građaninu, bez obzira na vjeru, naciju i društveni status, osiguraju uvje-ti za život dostojan čovjeka. Oni nisu tu gdje jesu radi naroda, radi građana, radi sprovođenja zakona i uspostave društve-ne pravde, već radi sebe i svojih sebičnih interesa. Oni su hladnokrvni politički profesionalci, pragmatičari i podli trgovci ljudskim životima, koji ne drže do časti, poštenja i koji nemaju nikakvih moralnih skrupula, stoga nije čudo što im je životna deviza ona narodna “bolje je biti kokošija glava nego lavlji rep”.

Da bi se država uredila i da bi u njojvladala socijalna pravda i prosperitet, mora se ispuniti najvažniji uvjet - mora-

ju na njenom čelu biti moralni, sposobnii pravedni ljudi. A da bi bili pravedni,moraju biti istinski vjernici i bogobojazniljudi (ovdje naravno mislimo na političkevođe koji se deklariraju kao muslimani),kojima će općenarodni interes biti ispredličnih interesa i kod kojih neće biti podvo-jenosti između riječi i djela.

Političari muslimani morali bi znatida je veza između naroda i vladara ute-meljena na samilosti i saosjećanju, a nena dominaciji, i da je to jedini način i putda društvo bude zdravo i napredno i da ljudi budu zadovoljni. Zbog tog velikog

cilja, Muhammed, sallallahualejhi ve sellem, je otklanjaosvaku prepreku koja šteti ovojvezi, objasnivši da će veze iz-među vladara i podanika bitijake i zdrave, i da će u društvuvladati mir i sigurnost u onojmjeri u kojoj je jaka međusob-na povezanost, bliskost, ljubav,povjerenje i solidarnost međuovim kategorijama.

U tom smislu su Poslani-kove, sallallahu alejhi ve se-llem, riječi za imama koji pred-vodi namaz u džamiji: “Kopredvodi namaz jednom dže-matu, a oni ga preziru i mrze,njegov namaz neće preći daljeod njegove ključne kosti (tj. onod svog namaza nema ništa).”(Ibn Asakir, šejh Albani je ha-dis ocijenio vjerodostojnim).

Kada je ovakva situacija sa imamom koji predvodi na-maz manjoj grupi ljudi, šta jetek onda sa vođama koji vodedržave ili vlade, ministarstva,kantone i općine.

U drugom hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,učio ovu dovu: “Gospodaru moj, ko budevladar mome ummetu, pa mu oteža, iTi njemu otežaj, a ko im bude vladar, pa bude blag prema njima i Ti budi blag pre-ma njemu.” (Muslim).

Vlast nije čast, već odgovornost iemanet

Upravo je Muhammed, sallallahualejhi ve sellem, kao Allahov poslanik, ali ikao vladar bio najbolji primjer, koji je svo-jom praksom potvrdio gore spomenuteprincipe dijeleći s narodom i dobro i zlo.

On je od prvog dana istinski uzor ipredvodnik u izgradnji islamske države.Zajedno sa svojim ashabima gradio je

Vladari trebaju biti sluge, a ne tlačitelji naroda


Upravo je Muhammed,

sallallahu alejhi ve sellem, kao

Allahov poslanik, ali i kao vladar

bio najbolji primjer, koji je

svojom praksom potvrdio gore spomenute

principe dijeleći s narodom i dobro i zlo.

7

mesdžid u Medini noseći zemlju i kame-nje, a kada je tu državu trebalo braniti oružjem, on je bio na čelu svog naroda i svoje vojske, i za ideju u koju je pozivao i na kojoj je državu utemeljio, on se najviše žrtvovao.

U tome su ga u stopu slijedili njego-vi ashabi, prije svega četverica pravednih halifa, tako da nije čudo što je Omer, r.a., ostao upamćen kao simbol pravednosti i kod muslimana i kod nemuslimana. Omer, r.a., je dobro shvatio da vlast nije čast, već veliki emanet i odgovornost, iz čega proizilazi da vladar treba biti sluga narodu, a ne tlačitelj i ubica naroda. Zbog tog emaneta on nije mogao spavati noću, pa kada ga je supruga Atika, r.a., upita-la zašto ne spava, on je odgovorio: “Ako budem spavao noću, iznevjerit ću sebe, a ako budem spavao danju, iznevjerit ću narod.”

Obraćajući se narodu u jednoj islam-skoj pokrajini, između ostalog, rekao je: “Tako mi Allaha, ja vam ne šaljem namjesnike da vas tuku niti da vam uzimaju imetak, već da vas podučavaju vjeri i Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu. Ako bi neko od njih postupio suprotno od moje naredbe, obavijestite me, pa ću se ja sa njim obra-čunati.” Amr ibn As je rekao: “Vođo pravovjernih, a šta ako neki namjesnik primijeni kaznu kao odgojnu mjeru, hoćeš li ga opet kazniti?” “Hoću, tako mi Allaha! A kako da ga ne kaznim kad je takve kažnjavao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Zato, ne udarajte mu-slimane, pa da ih tako ponižavate, ne ostavljajte ih (vojnike) u vojnim logori-ma daleko od njihovih porodica, pa da ih u iskušenje dovedete, ne zabranjujte im njihova prava, pa da ih tako iz vjere istjerate.” (Ahmed)

Kada su neki ljudi u godini gladi, u povijesti islama poznatoj kao “godina pepela”, zaklali ovcu i halifi Omeru, r.a., donijeli plećku, on im je rekao: “Loš sam ja vladar ako budem jeo plećke, a poda-nicima ostavljao da glođu kosti. Donesite mi drugu hranu!” Donijeli su mu hljeb i malo ulja i on je sam drobio hljeb u ulje i jeo, a zatim je rekao: “Nosite ovu plećku toj i toj porodici na kraju Medine, već tri dana ih nisam posjetio.” (Ibn Sa‘d, Tabe-katu-l-kubra, III/ 312-313.)

Isto kao i Omer ibn Hatab, r.a., pona-šao se i njegov unuk, odnosno praunuk, Omer ibn Abdul-Aziz, peti pravedni ha-lifa koji je za dvije godine i pet mjeseci svoje vladavine uspostavio pravdu u cjelo-kupnom islamskom carstvu, od Kine do

Atlanskog okeana, tako da se nije imala kome podijeliti sadaka, i koji se potpunoposvetio pravima, brigama i potrebama građana.

Njegova supruga Fatima, priča: “Ušla sam jedanput kod njega, a on je sjedio na mjestu gdje je inače klanjao, a suze su muse slijevale niz obraze. Upitala sam: ‘Šta ti

j g j j j

je?’ Odgovorio je: ‘Teško meni, Fatima!Ja sam preuzeo vlast nad ovim umme-tom, pa sam evo razmišljao o gladnomsiromahu, bolesniku, nepoznatom i ubo-gom nevoljniku, ožalošćenom jetimu,usamljenoj hudovici, potlačenom ma-zlumu, razmišljao sam o zatvorenicima,o starcima, o ljudima koji imaju mno-gobrojnu porodicu, a maloimetka, i sličnim njima dužcijelog carstva, i shvatio samda će me Allah pitati za njihna Sudnjem danu, i da će mojparničar, pored svih drugih,biti Muhammed, sallallahualejhi ve sellem, pa se bojim da ne ostanem bez dokaza u par-ničenju sa njim. To je ono štome je zabrinulo i rasplakalo.’”

Omer ibn Abdul-Aziz jena sebe preuzeo brige i musli-mana i nemuslimana. Dokazza to je predaja koju bilježi Ib-nul-Dževzi u svom djelu Sira Omera ibn Abdul-Aziza, ukojoj stoji da je imam Evzaija,vraćajući se sa dženaze Omera ibn Abdul-Aziza, vidio jednog kaluđera kako plače za Ome-rom, i na njegovo pitanje zaštoplače kad Omer nije bio nje-gove vjere, kaluđer je odgovo-rio: “Ne plaćem ja zbog Omera, već zbog svjetla koje je obasjavalo naše živote, a sada se ugasilo.”

Drago nam je da spomenutim veli-kanima i pravednim vladarima, možemopridružiti i našeg savremenika, turskog premijera Tajiba Erdoana, koji je svojuulogu vidio kao ulogu sluge i nadniča-ra, a ne kao ulogu vladara tiranina, pa je, nakon što je po treći put pobijedio na izborima, u intervjuu za Al-Džeziru, na konstataciju voditelja: “Vi ste pravi vladarTurske!”, dostojanstveno i vjernički poni-zno, odgovorio: “Ne, ja sam sluga Turskei turskih građana.”

Erdoan je, poput Omera ibn Abdul-Aziza, od naroda, vladara i države, kojisu kod nas tri zasebna i potpuno udaljena entiteta, sačinio jedno tijelo i jednu kom-paktnu cjelinu koja odiše harmonijom,solidarnošću i prosperitetom.

Bez vjere nema ni pravednih vladara ni pravde u društvu

Gornji primjeri su dokaz da je iskrena vjera u Allaha, dž.š., glavni civilizacijski činilac koji čuva istinske moralne i opće-ljudske vrijednosti i koji snažno afirmira pravdu i pravičnost kao imperative vjere. Iluzorno je očekivati da će biti pravedan i pošten, i da će savjet slabijeg saslušati osim čista i bogobojazna vjernička duša, koja je čista od oholosti, samodopadlji-vosti i uobraženosti. Vladarima koji ne vjeruju u Allaha, dž.š., uzor je faraon, a faraon nije volio slušati savjete, on je samo naređivao i kažnjavao, jer je sma-

trao da su materijalna dobra i ljudski životi njegovo vlasniš-tvo. Dok je vjernicima uzor Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i oni su spremni da saslušaju savjet i kritiku, ma koliko se osjećali moć-no i dominantno. Mnogo je primjera koji potvrđuju ovu konstataciju, a mi ćemo ovom prilikom navesti samo jedan. Naime, islamski učenjak iz druge generacije, Ebu Muslim el-Havelani je jedanput, dok je halifa Muavija, r.a., držao hutbu, ustao i rekao mu: “O Muavija, znaj da si ti obični mezar i ništa više! Ako dođeš na Sudnji dan sa dobrim dje-lima to ćeš i imati, ako ne do-đeš, nećeš ništa ni imati. Ne misli da je vlast sakupljanje i zgrtanje imetka i njegovo tro-šenje kako ti se prohtije, već je

vlast da govoriš istinu i radiš po pravdi u ime Allaha. Čuvaj se da ne držiš stranu

g p p

ni jednog plemena, pa da te to odvede od pravde.” Zatim je sjeo, a Muavija je na to samo rekao: “Allah ti se smilovao, o Ebu Muslime!” (Taberi, Tarihu-l-umemvel-muluk, V/297.).k

A abbasijski halifa Dža‘fer el-Mensurje, savjetujući svoga sina El-Mehdija, re-kao: “Znaj da vladara ne može popraviti ništa osim bogobojaznost, a podanike ne može popraviti i zadovoljiti ništa osim pravda.” (Ibn Kesir, El-bidaje ve-n-niha-je, X/126.).ee

I na kraju, oni koji imaju vlast, a nežele da im Allahova Objava bude vodilja kroz život i ne boje se Allaha i susreta s Njim, trebali bi onda znati da je vladar čamac, a narod je voda, koja može nositi čamac, a bogami, ako zaoluji, može ga i potopiti.


Političari muslimani

morali bi znati da je veza

između naroda i vladara

utemeljena na samilosti i saosjećanju,

a ne na dominaciji, i da je to jedini

način i put da društvo

bude zdravo i napredno i da ljudi budu zadovoljni.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

Hatib: Dr. Usama HajjataaPreveo i sažeo: Semir Imamović

Uzvišeni Allah, džele UUšanuhu, objavio je UUu Kur’anu: UU I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, - nikome krivo neće učinjeno biti. Je-dan od načina na koji Kur’an pojašnjava, podsjeća i ukazuje ljudima na ono što će im doni-jeti dobro na ovom i budućemsvijetu i učiniti njihov život li-jepim i ugodnim jeste i taj da ih opominje i upozorava na to da obasipanje grješnika inevjernika raznim ovosvjetskimblagodatima nije ništa drugodo nagovještaj bolne kazne inesreće, koju je Allah, džellešanuhu, za njih pripremio (bilona ovom bilo na budućem svi-jetu). Slikovit opis ove Božijezakonitosti daje nam sljedećihadis, kojeg je, od Ukbeta ibnAmira, zabilježio Ahmed, sa do-brim lancem prenosilaca, a gla-si: “Kada vidiš da Allah, džellešanuhu, daje grješniku ono štoon voli, i pored toga što činigrijehe i ustrajava u njima, znajda se radi o istidradžu (poste-upenom približavanju kazni,nagovještaju Božije kazne)’’.Kao potvrdu za ove svoje riječiPoslanik, sallallahu alejhi ve sell-em, je proučio ajet, u prijevoduznačenja: I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili;a kad bi se onome što im je dato obradovali,iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednomsvaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodukoji čini zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! (El-En’am, 45.-46.). Allah, dželle!šanuhu, u ovom ajetu nas obaviještava da je grješnicima, koji su postupali suprotnoNjegovoj uputi, koju su im dostaviliNjegovi poslanici, okrećući tako leđa uputii smatrajući lažnim ono čime su upozora-vani, nevolju i zlo zamijenio blagostanjem,lagodnim životom, zdravljem i sigurnošću,kako bi im na taj način nagovijestio skorukaznu, a ne počast ukazao; i kada su oni,misleći da su ove blagodati neprolazne i da su dokaz Božijeg zadovoljstva i dobra pre-

Hatib: dr. Abdulmuhsin el-Kasim Preveo i sažeo: Amir Durmić

Uzvišeni Allah je najvećiDobročinitelj, a i Svojimrobovima je naredio da

čine dobra djela kazavši: ... i dobročinite - Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine. (El-Bekare, 196.). Činjenje

jj

dobrih djela stroga je obaveza svakomiskrenom Allahovom robu. Rekao jePoslanik, s.a.v.s.: “Uistinu je Allahsvakome propisao činjenje dobra.”(Muslim). Komentirajući ovaj hadis,Ibn Redžeb kaže: “To znači da je Al-lah svakom stvorenju naredio da činidobro.” U hadisu kojeg bilježi Tirmizinavodi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“Najbolji između svih ljudi su oni kojidugo žive a čija djela su dobra.” Svi Al-lahovi poslanici su svoje cjelokupneživote posvetili činjenju dobra, a vrloilustrativan primjer za to je Nuh, ale-jhis-selam, koji je svoj narod u pravuvjeru pozivao devetsto pedeset godina,danonoćno, javno i tajno. Također,cijeli život Muhammeda, s.a.v.s., nijebio ništa drugo do ustrajno činjenjedobra i pozivanje drugih da takopostupaju. Blagodat Uzvišenog Al-laha prema Svojim robovima jeste ito što im je omogućio da čine velikibroj raznovrsnih dobrih djela, i štoim je za svako učinjeno dobro obećaouzvratiti isto dobrim, i to mnogo-strukim. Rekao je Uzvišeni: Zar na-grada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?! (Er-Rahman,!60.). Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ukolikoneko od vas bude ispovijedao islam na najljepši (tj. propisani) način, svakodobro djelo koje učini računa mu sedesetorostruko, pa i do sedam stotina puta više od onoga kojeg je učinio, a kada učini neko loše djelo, piše muse samo onoliko koliko je i uradio.”(Muttefekun alejhi). Onaj ko iskrenoizgovori šehadet, čvrsto vjerujući u onošto on podrazumijeva i čineći ustrajnodjela na koja on obavezuje onoga koga izgovara, Uzvišeni Allah je takvog čovjeka zabranio vatri. Rekao je Po-slanik, s.a.v.s.: “Allah je zabranio Vatrionoga ko kaže ‘Nema Boga osim Al-laha’ želeći time postići Njegovo zado-voljstvo.” (Muttefekun alejhi). Najveći

ma njima, umjesto zahvalom odgovorili ohološću, obiješću, samohvalom i samodopada-njem, Allah, dželle šanuhu, je na njih spuštao iznenadnu ka-znu a da nisu bili ni svjesni šta im se ustvari desilo. Najgore što se čovjeku može desiti jeste izn-enadna nesreća, za koju se nije pripremao i koju nije očekivao. Može se reći da je opomena koju su ignorisali i smatrali je lažnom ustvari bila samo znak i uputstvo da se radi o istidradžui imhalu (nagovještaju i cilja-nom odlaganju kazne), što potvrđuju kur’anske riječi, u prijevodu značenja: I davat ću im vremena, obmana Moja doista je trajna. Od ovakve,neočekivane kazne, nije bilo oporavka, odjednom bi među stanovnicima kažnjenih nas-elja i gradova zavladao očaj, beznađe, nevjerica i dezorijen-

tiranost. U tom svjetlu treba posmatrati i riječi velikog učenjaka iz generacije tabii-na, Hasana el-Basrija: “Kome Allah, dželle šanuhu, i pored ustrajavanja u grijesima, podari lagodan život i blagostanje, i ne shvati da je to samo ‘zamka’ (nagovještaj kazne), za takvog čovjek se može kazati da ništa ne razumije.’’ A Katade, Allah mu se smilovao, kaže: “Allah, dželle šanuhu, nijedan narod, koji je odbio Njegovu na-redbu, nije kaznio osim u stanju njihove potpune agonije i tumaranja. Zato, nemo-jmo se zavaravati kada je Allahova kazna u pitanju, jer samo grješni i pokvareni ljudi odnose se obmanjeno, bahato i nemarno prema Njegovoj kazni.”

Neočekivana kazna Težnja ka uzvišenosti kroz činjenje dobrih djela


Slikovit opis ove Božije

zakonitosti daje nam sljedeći hadis, kojeg je, od Ukbeta

ibn Amira, zabilježio Ahmed, sa

dobrim lancem prenosilaca,

a glasi: ‘’Kada vidiš da Allah, dželle šenuhu, daje grješniku ono što on voli,

i pored toga što čini grijehe

i ustrajava u njima, znaj da se radi o istidradžu

(postepenom približavanju

kazni.

9

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa

Hatib: Jusuf Ebu SinenePreveo i sažeo: Esad Mahovac

Često se pitamo u čemuČČje uspjeh i kako da ČČpromijenimo stanje uČČkome se muslimani danas na-laze?! Poslužimo se iskustvomjednog velikana islama, Mua-vije b. Ebi Sufjana, radijallahuanhu, koji je u sedamdese-tim godinama svoga života upitan o tome kako je do-živio život na ovom svijetu,pa je rekao: “Oblačio samsvakojaku odjeću, ali nisamprobao ništa slično bogobo-jaznosti. Pio sam svako piće,ali ništa gorče nisam kušaood poniženja ljudi. Jeo samod svakog jela, ali najuku-sniji je bio sabur na musi-betima. Imao sam prijatelje,ali nema prijatelja kao onog koji se Allaha boji i samo tiradi Njega društvo pravi.”Zar nije ovo ono što su namAllah i Njegov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem,oporučili i na tome mnogopotencirali? Zar to nije su-šta bogobojaznost o kojojUzvišeni kaže: A odjeća bo-gobojaznosti, to je ono najbolje.(El-‘Araf, 26.). Srž bogobojaznosti bio bi:“Strah od Uzvišenog, rad po objavljenom,zadovoljstvo sa malim i pripremanje za danselidbe.” “Sabur u musibetima” – takođerje lijek kojeg moramo trošiti da bi se po-pravilo naše stanje, pogotovo danas kada neprijatelj nije ostavio način napada na is-lam a da ga ne koristi. Ne zbog toga štosu jaki i moćni, nego zato što smo mi na-pustili svoj pravac i okrenuli se od AllahoveKnjige.

Poslušajmo ovu priču i uzmimopouke kako bi shvatili ko treba da budenaš uzor i kako da se vladamo prema braćimuslimanima. Kaže se da je Mu’avija b.Ebi Sufjan imao u Medini baštu do bašteAbdullaha b. Zubejra, radijallahu anhum,pa su robovi ovog prvog ušli u komšijinposjed, zbog čega se Abdullah jako rasrdio,te napisao prijeteće pismo Mu’aviji otpočevšiga riječima: “Za Mu’aviju sina Hinde koja jejela džigericu. Naredi svojim robovima da izađu iz mog posjeda, jer u protivnom nećešse dobro provesti.” Kada je pismo stiglo uDamask Mu’avija ga izloži svome sinu Jezi-

stepen vjerovanja jednog musli-mana jeste stepenihsana, kojeg jePoslanik, s.a.v.s.,opisao riječima:“Ihsan je da Allaha obožavaš kao da Ga vidiš, pa iakoti ne vidiš Njega da znaš da On viditebe.” (Muslim).Ukoliko musli-man ibadete budeobavljao na naj-potpuniji način,

on će, uz Allahovu pomoć, ostvariti ogromna dobra i nezamislivo velike nagrade, i to čineći naizgled sasvim obična djela. Tako, naprimjer, onaj ko na najpotpuniji način uzme abdest a potom izgovori šehadet, takvom se otvore svih osam džennetskih vrata te će ući na koja god od njih želi. (Mus-lim). “Kada mujezin povišenim gla-som uči ezan, njegov glas neće stići ni do džina, ni do insana ni do bilo čega drugog, a da mu svi oni na Sudnjem danu to neće posvjedočiti.’’ (Buhari) “Kada mujezin na kraju ezana kaže ‘la ilahe illallah’ pa onaj ko ga je čuo, te riječi iskreno i iz dubine srca za njim i ponovi, ući će u Džennet.” (Muslim) A kada je riječ o namazu, njegova ko-rist je neprestana. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Nema nijednog muslimana koji se, nakon što nastupi namaskovrijeme, na najljepši način abdesti, tenamaz na najskrušeniji način obavi, a da mu to neće biti otkup za grijehe kojeje prethodno učinio, ukoliko se kloni velikih grijeha. Ovo važi za cijeli život.” (Muslim). “Dva rekata sabahskog sun-neta bolja su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Muslim). Ovo je samo djelić šerijatskih tekstova koji govore i vjernike podstiču na ustrajno činjenjedobrih djela sve dok se ne susretnu sa svojim Gospodarom. Postupajući po naredbama Uzvišenog Allaha i Njego-vog Poslanika, koristimo prvenstveno sebi ali i drugima, a naši životi bivaju ispunjeni dobrom za koje ćemo u konačnici biti obilato i nagrađeni.

du, a on predloži da pripremi vo-jsku koja će dopirati do Medine i da mu donesu njegovu glavu, a on se ne osvrni na te riječi, već napisa: “Za Abdullaha sina Esminog, vlasnice dvaju pojasa. Kada bi između mene i tebe bio dunjaluk, ja bih ti ga prepustio. Kada bi između mene i tebe bila bašta od Medine pa do Dam-aska, ja bih ti je prepustio. Kada ti stigne ovo pismo, moju baštu pridodaj svojoj a i njene robove isto tako.” Tada je Abdullah b. Zubejr počeo toliko plakati da je svoju bradu natopio suzama, te se zaputio do Damaska kako bi se izvinio svome bratu i poljubio njegovo čelo. Ovakvoj generaciji Allah je dao pobjedu i dao je da vladaju Zemljom. Pobijedili su

sebe i svoju strast, pa je Allah dao da pobjede i svoje neprijatelje.

Evo još jedne oporuke koju neprestanotrebamo imati na umu. Zatražili su ljudi od Ibrahima b. Edhema da sjedi sa ljudima i da im priča, a on im reče da je zauzet i opsjednut sa četiri velike stvari. Na njihov upit o tim stvarima, on im reče: “Prva od njih jeste da će Allah kazati na Sudnjem danu: ‘Ovo su robovi za Vatru, a ovo za Džennet’ i za to ne marim, a ja ne znam od koje ću skupine biti. Također, melek je zapisao na dan udahnuća moje duše da li ću biti od sretnih ili od nes-retnih, a ja ne znam gdje ću pripasti. Treća od tih stvari jeste da će Melek smrti upitati da li će moju dušu uzeti na islamu ili na kufru, a ja ne znam šta će biti odgovor. I zadnja od tih stvari jeste da će pozvati da se silnici izd-voje, a ja ne znam da li ću biti prozvan među njima.”

Ako hoćemo uspjeti na ovom i na budućem svijetu, moramo biti poputonih koji su svojim sabljama zapisali slavu ovog ummeta i žrtvovali svoje živote na tom putu.

Generacija koja je vladala svijetom


Ukoliko musliman

ibadete bude obavljao na najpotpuniji način, on će, uz Allahovu

pomoć, ostvariti ogromna dobra i nezamislivo

velike nagrade, i to čineći

naizgled sasvim obična djela.

Tada je Abdullah b.

Zubejr počeo toliko plakati da je svoju

bradu natopio suzama, te

se zaputio do Damaska kako

bi se izvinio svome bratu

i poljubio njegovo čelo.

Ovakvoj generaciji

Allah je dao pobjedu i dao je da vladaju

Zemljom.

Od 1. septembra prošle godine hr-vatska vlada je uvela Zdravstveni

odgoj u sve osnovne i srednje škole. On se sastoji od 4 modula: ‘Živjeti zdra-

g j jj

vo’, ‘Prevencija ovisnosti’, ‘Prevencija nasilničkog ponašanja’ te ‘Spolna/rod-na ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje’. Uvođenje ovog predmeta u osnovne i srednje škole Hrvatske, naro-čito 4 modula spomenutog predmeta, koji male Hrvate priprema da prihva-te homoseksualizam kao normalno seksualno opredjeljenje, izazvalo je oštar sukob između hrvatskih vlasti i Katoličke crkve. Taj sukob posljednjih dana dobio je na intezitetu. Katolička crkva se oštro protivi uvođenju homo-seksualizma i drugih vrsta nemoralnog seksualnog izražaja. Dakle, pored tje-ranja djece da uče da je homoseksualni čin jednako prirodan i vrijedan kao i spolni čin između muškarca i žene, hrvatska vlast male osnovce uče da mogu seksualno uživati oralno, analno i slično. “Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštiće-nom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti se užicima, seksu-alnim i ostalim. S obzirom da je re-produkcija u djetinjstvu neizvediva, u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno, genitalno i tako dalje – bez mogućno-sti oplodnje”, navodi se u kurikulumu spomenutog predmeta. Osim name-tanja citiranih perverzija u hrvatski obrazovni sistem, pederi su posljednjih dana pokazali da su spremni na sve i

da posjeduju veliku manipulativnumoć. To se najbolje vidi kroz primjerprofesora Zagrebačkog univerziteta,Ivana Poljakovića koji je na jednoj tri-bini u Zadru javno osudio nametanjehomoseksualne ideologije hrvatskomdruštvu. “Ova tema tiče se svakog građanina bez obzira na svjetonazorjer se radi o uvođenju nove diktatu-re koja je počela 1. rujna, diktatureništa manje opasne od komunizma ifašizma. Pod krinkom zdravstvenog odgoja ova vlada uvodi sustavnu pre-obrazbu naše djece kao što su fašisti ikomunisti činili s mladeži, ustvrdio jePoljaković. Ovu novu ideologiju kojunam nameću možemo nazvati kul-turom smrti, a rodna ideologija koja nam se nameće pod krinkom rodneravnopravnosti dio je te ideologije kul-ture smrti. Cilj kulture smrti rušenje jeinstitucije obitelji koja je osnovna ćeli-ja društva i rušenjem obitelji ruši se isamo društvo... Ako je jedini razlog ‘pa mi se volimo’ i država se u to ne smijepetljati, onda možemo isto tako volje-ti i kozu ili ovcu. Imate li vi sestru? Ivolite je? Pa zašto se ne biste oženili?Evo nas četvero se volimo, zašto se nebismo svi skupa oženili? Eto, to je rod-na ideologija, totalna dekonstrukcija društva! Svakih deset godina Hrvatska ima jednu županiju manje, toliki jepad nataliteta. Koja vlada države, čijestanovništvo izumire, uvodi u školeprogram koji ruši vrijednosti obitelji”,zaključio je Poljaković. Nekoliko dana nakon izrečenih citiranih stavova, pe-deri su izvršili pritisak na Zagrebačkiuniverzitet koji je odmah suspendiraoprofesora Poljakovića. Pederska okupa-cija Hrvatske ulazi u duboku fazu!

10

PolumjesecBošnjaci trebaju učiti od srpskih političara kako se vodi nacionalna politika

Republika Srpska

Svjedoci smo kako se posljednjih dana u Republici Srpskoj vodi

žestoka politička borba za vlast iz-među Milorada Dodika i SDS-a. Svaki dan padaju veoma teške ri-ječi. Pravo je čudo kako SNSD i SDS uopće mogu živjeti u jednoj državi a da ne govorimo o politič-koj saradnji. Međutim, kada je u pitanju borba za interese Republi-ke Srspke i srpski narod, naročito kada se ta borba vodi u instituci-jama države Bosne i Hercegovine, tada SNSD i SDS svoje svađe ba-caju u drugi plan i grade jedinstve-ni politički blok. “Uprkos nesugla-sicama, moram konstatirati da mi nismo zajedno u Sarajevu zato što se volimo ni zato što imamo iste političke programe, već zato što je to u interesu RS-a i animoziteti i uskostranački interesi ne mogu biti prije interesa RS-a. Zato oče-kujemo da i poslije idućih izbora, stranke koje budu izabrane iz RS-a u Parlament BiH također nađu konsenzus kako zajedno raditi”, kazao je ovih dana Mladen Bosić, predsjednik SDS-a. Isto misli i Milorad Dodik. U ovom primjeru pronalazimo odgovor kako se vodi nacionalna politika u složenoj dr-žavi kao što je Bosna i Hercegovi-na. Nažalost, bošnjački političari nemaju niti su ikada imali slične principe političkog djelovanja. U Bošnjaka nema nijednog političara koji radi na građenju jedinstvenog političkog bloka niti bilo kakvog drugog bošnjačkog jedinstva.


Pederska okupacija Hrvatske kroz 4 modulaZagreb

11

Istraživanje Lagumdžijinog zločina nad alžirskom grupom

Sarajevo

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu otvorilo je novu istragu protiv

ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Zlatka Lagumdžije, koga sumnjiči za protivzakoni-to izručenje šest osoba alžirskog i jemenskog porijekla američkim vlastima 2002. godine koji su po-tom pod sumnjom da su umije-šani u terorizam godinama bili zatočeni u zatvoru Guantanamo na Kubi. Uz ministra vanjskih po-slova, pod istragom je i Tomislav Limov, funkcioner Lagumdžijine Socijaldemokratske partije (SDP BiH) koji je 2001. godine bio za-mjenik ministra unutrašnjih poslo-va Federacije BiH. Advokat Ragib Hodžić, pravni zastupnik Nađe Dizdarević, supruge jednog od de-portiranih Alžiraca, potvrdio je kako je kantonalno tužilaštvo pri-hvatilo zahtjev za obnovom istra-ge koja je vođena i ranije, no na-kon nekoliko godina je prekinuta. “Izgleda da će pravda ipak doći na svoje, no istina nakon deset godina zakašnjenja”, kazao je Hodžić.Cijeli svijet zna, ne samo Bosanci i Hercegovci, da su bh. vlasti sa Zlatkom Lagumdžijom na čelu po-gazili sve zakone, kidnapirali pri-padnike alžirske grupe i predali ih Amerikancima na milost i nemilost. Oslobađanje većine pripadnika al-žirske grupe iz Guantanama potvr-da je da su ti ljudi bili nevini i da je nad njima izvršeno nasilje svake vrste. Drago nam je što je ova istra-ga ponovo pokrenuta, međutim, bojimo se da će sve ostati na istra-zi. Danas Bosnom vladaju Zlatko Lagumdžija i njegovi Amerikanci, ista postava koja je izvršila nasilje nad alžirskom skupinom prije jeda-naest godina.


Ovih dana dobili smo pismo od jednog našeg čitaoca iz Lukavca a u kojem

nas informira o održanom Prvom lukač-kom metal festu. Na spomenutoj rok ma-nifestaciji nastupile su grupe iz Lukavca, Beograda, Tuzle i Osijeka. Među nastupa-jućim grupama svirao je i sastav koji se zove Sihirator. Nakon detaljnijeg upoznavanja sa smećarskim opusom grupe Sihirator zaključili smo da u Bosni i Hercegovini nikada ništa nije egzistiralo ovako pogano i antiislamski orijentirano. Kao da je sam vođa šejtana Iblis, Allah ga prokleo, osno-vao ovu grupu. Evo šta su o sebi napisali Iblisovi sljedbenici iz Sihiratora. “Sihirator je old skul thrash metal bend koji dolazi iz najoldskulnijeg gradića u BiH - Lukavca. Nastao je 15. rebiu-l-evvela 1430. HG. Postava danas izgleda ovako: Dinko ibn Ago – vokal, Nermin ibn Izet – gitara, Jasmin ibn Osman – bass, Mirsad ibn Jakub – bubnjevi. 1429. HG, Dinko za-jedno sa Nerminom odlučuje da napravi brzi i agresivni thrash metal bend koji bi imao textove na domaćem jeziku čija bi tematika bila sarkastičan pristup današnjoj iskrivljenoj slici islama pa su tekstovi uglav-nom popraćeni pričama u kojima su glavni

akteri hodže pedofili, lažne bule ili plejbek mujezini. Slučajnost ili ne, Sihiratorov prvinastup se desio u 9. noći ramazana 1430.HG, tačno u vrijeme teravije, u Lukavcunaravno”. Sihiratori su u skladu sa znače-njem riječi sarkazam (zlobna, ljuta, zajed-ljiva, oštra i gorka poruga) napisali gomilu,malo je reći, uvredljivih antiislamskih tek-stova. Dovoljno je pogledati u naslove pje-sama da se osjeti sva količina psovki ispje-vanih o islamu i muslimanima: “Silovanjena minberu”, “Iblisova osveta”, “Snovijednog nevjernika”, “Egzekucija hodže”,“Mošus Pejgamberov”. U ovim pjesma-ma Sihiratori psuju Boga (to im je refrenu jednoj od pjesama), pjevaju o hodžama koji na minberu siluju bule i slične blasfe-mične bljuvotine. Zanimljivo je istaknuti ičinjenicu da u najavi koncerata organiza-tori za Sihiratore obavezno navedu da sublasfemična rok grupa. Žalosno je što unašoj državi žive mladi ljudi koji u svojimprsima imaju toliko mržnje prema islamu.Još žalosnije od toga je što se tim bolesni-cima dozvoljava da na ovakav način vrije-đaju vjerska osjećanja muslimana u BiH.Mladiće iz grupe Sihirator treba smjestiti uludnicu ili u zatvor.

Iblisov rok bend SihiratorLukavac

Veliki broj članova i simpatizera VVStranke demokratske akcije doži-VVvio je razočarenje odlukom SDA da se odgodi kongres stranke za dvije godine. Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović dogo-vorili su da podijele stra-načke fotelje i, vjerovat-no, druge privilegije koje idu uz dogovorene po-dijeljene funkcije. Time su ugašene sve nade u ozdravljenje i ojačavanje ove stranke. Razočaranost

članova i simpatizera SDA zbog odgađa-nja kongresa stranke najbolje je izrazioŠemsudin Mehmedović koji je na svom

j g j j j

facebook profilu napisao sljedeći stav.“Tihić-Izetbegović se dogovorili...da li

je SDA postala zatočenik njihovih odnosa i/ili sunjihovi lični odnosi uzro-kovali ‘vanredno’ stanje uSDA.? Da li su se dogovo-rom namirili po narodnoji VUCI SITI I OVCE NA BROJU, ostaje da se vidi”.

Mehmedović: Tihić-Izetbegović se dogovorili, da li je SDA postala zatočenik njihovih odnosa?

Stranka demokratske akcije

Na jednom od tri najveća tradi-cionalna haiku takmičenja u

Japanu, ugledni Zeničanin dr. Smajil Durmišević osvojio je drugu nagra-du i u tom rangu prvu poziciju, ja-vio je dopisnik Agencije ONASA. Durmišević je jedini nagrađeni haiku pjesnik na ovom takmičenju u histo-riji Bosne i Hercegovine. Sudije u žiriju ovog takmičenja bili su ugled-ni univerzitetski profesori svjetske komparativne književnosti. Na haiku takmičenju u Japanu dodijeljena je jedna prva nagrada francuskoj haiku pjesnikinji Helene Duc. Dodijeljeno

je 12 drugih nagrada, u kojoj katego-riji je Smajil Durmišević osvojio prvupoziciju, te 54 počasna priznanja,među kojima i dva za hrvatske haikupjesnikinje.

12

Sulejman Tihić je najveći majstor manipulativne politike, u toj disciplini u BiH mu nema ravnog

SDA

Predsjedništvo Stranke demokratske akcije odlučilo je da stranačkom

Glavnom odboru predloži da u subotu, 19. januara, donese odluku o održavanju Konvencije SDA 9. februara u Sarajevu radi izbora stranačkog rukovodstva na mandat od dvije godine, najkasnije do 26. maja 2015. godine. Predsjedništvo također predlaže da Glavni odbor utvrdi da kandidat za stranačkog predsjednika bude Sulejman Tihić, a za njegovog za-mjenika Bakir Izetbegović, kao i da to bude jedinstvena lista. Tihić i Izetbegović su zaduženi da do subotnje sjednice Glavnog odbora utvrde listu kandidata za osam potpredsjednika stranke, i to svako od njih po četiri kandidata. Bakir Izetbegović je izjavio da je današnjim odlukama stranačkog predsjedništva po-stignut kompromis koji će stabilizirati stanje u stranci i Bosni i Hercegovini.Tako je završena višednevna halabuka oko toga hoće li biti kongresa ili ne. Od samog početka SDA je bila podijeljena po ovom pitanju. Na jednoj strani je stajao Sulejman Tihić, koji je bio protiv održavanja kongresa, a na drugoj Bakir Izetbegović sa svojim odlučnim pri-stalicama. Sve je izgledalo da Sulejman Tihić ovaj put mora popustiti Bakiru Izetbegoviću. Međutim, oni koji dobro poznaju Sulejmana Tihića znaju da je on majstor manipulativne politike, u toj disciplini u Bosni i Hercegovini mu nema ravnog. Odmah smo znali da će Sulejman Tihić uspjeti progurati svoj stav i sebi lahko obezbijediti produženje mandata za još dvije godine. Također, sigurni smo da će Tihić i 2015. godine, ako bude zdrav i ako se bude kandidirao za mjesto predsjednika SDA, glatko po-bijediti sve konkurente.


Dr. Smajil Durmišević osvojio je drugu nagradu na haiku takmičenju u Japanu

Zenica

Uprepunim dvoranama gračaničkeDershane (u 16:30) i gradačač-

kog Sajma (19:00) održana su preda-vanja mr. Fatmira Alispahića na temu “Kako je pripreman genocid nad Bošnjacima”, a u povodu 9. januara Dana genocida nad Bošnjacima, koji su i ove, kao i prošle godine, organizi-rali Omladinski krug MIZ Gračanica i Omladinski kulturni centar Gradačac.Fatmir Alispahić je govorio o konti-nuitetu velikosrpskog genocida nad Bošnjacima koji je programski tek-stualiziram kroz hiljade dokumenata, knjiga i časopisa iza kojih bezmalo 200 godina stoje najvažnije srpske in-stitucije, tako da se ne može govoriti samo o individualnoj odgovornosti Srba za genocid nad Bošnjacima, bu-dući da je političko, vjersko i kultu-ralno srpstvo programski usmjereno ka ubijanju, raseljavanju i pljačkanju Bosne i Bošnjaka.- Dokaz za to je postojanje Republike Srpske, kojom se Srbi ponose, što je isto kao kad bi se danas Nijemci ponosili Trećim rajhom i holoka-ustom. Treći rajh je sinonim za Aušvic, kao što je Republika Srpska sinonim za Srebrenicu i sve dru-ge Srebrenice nad Bošnjacima. To što ova fašistička nakaza još po-stoji zlodjelo je međunarodne za-jednice koja ima duple aršine za muslimane, i koja je pod ucjenom i prisilom u Dejtonu natjerala bo-sansko rukovodstvo da stavi potpis

na genocidnu tvorevinu. Vrijeme jeda se nepravde ispravljaju, da se uki-daju entiteti, i to na osnovu haškihpresuda za genocid i hiljade dokume-nata koji dokazuju historijsku i ak-tivnu genocidnost Republike Srpske.Obilježavanjem Dana genocida nadBošnjacima mi objavljujemo borbuza ukidanje Republike Srpske! Istina je naše najjače oružje, a to oružje,te nemilosrdne činjenice, upravo ćeputem međunarodnog prava srušitiRepubliku Srpsku koju su zločinomgenocida gradili osuđeni ratni zločinci– rekao je Fatmir Alispahić.Alispahić je najavio izgradnju širokeantifašističke i antisegregacijske mre-že koja će se narednih godina demo-kratskim sredstvima boriti i izboriti za ukidanje Republike Srpske, a u imepolitičkog i društvenog poretka kojiće svima garantirati jednaka prava islobode na kompletnom teritoriju dr-žave Bosne i Hercegovine.

Ukidamo Republiku Srpsku!Dan genocida nad Bošnjacima obilježen u Gračanici i Gradačcu

13

M iniranje spomen-obiljež-ja poginulim pripadnici-

ma Armije Republike Bosne i Hercegovine ispred Gradske vi-jećnice u Mostaru te nasilničko preglasavanje bošnjačkih mini-stara u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i donošenje odlu-ke da se osnuje tv kanal na hr-vatskom jeziku na Javnom RTV sistemu BiH obilježili su prvu polovicu ovog mjeseca. Iako ove događaje još niko nije doveo u vezu, mi smo uvjereni da je sa novom 2013. godinom poče-lo “hrvatsko proljeće” u Bosni i Hercegovini. Hrvatski političari i njihovi teroristi, koji za sada samo ruše spomenike, spremno su ušli u novu godinu. Hrvatski nacionalisti su ubijeđeni da je došlo krajnje vrijeme da se svim sredstvima krene u brobu za hr-vatski dio Bosne i Hercegovine. “Noćas su naši članovi Hrvati izveli novu akciju, uklonjen je spomenik naših neprijatelja iz Republike Herceg-Bosne. Tribaju muslimani skontati da nemaju ništa za tražiti u našoj Republici Herceg-Bosni. Mi se borimo za našu slobodu i nikada nećemo biti dio države BiH u kojoj do-minira islam”, kažu teroristi koji su srušili spomenik poginulim pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine ispred Gradske vijećnice u Mostaru, a koje je objavljeno na facebo-ok profilu “Kako još više razbiti Bosnu”.

Miniranje spomenika Armije R BiH u Mostaru znak početka “hrvatskog proljeća” za treći entitet

Mostar


Foto polumjesecaVečer Kur’ana Kakanj 31.12.2012.: Kakanjci su Novu godinu dočekali učenjem Kurana

Upovodu obilježavanja 9. januara 1992., koji se na polovini bosan-

skohercegovačke teritorije još uvijek slavi kao “Dan Republike Srpske”, antifašistička kultura postaje bogatija za još jednu instituciju koja će čuvatisjećanje na srpsko-hrvatske zločince ibošnjačke žrtve, a riječ je o Virtuelnom muzeju genocida nad Bošnjacima.Pokretači projekta su doc. dr. Selma Rizvić i mr. sc. Fatmir Alispahić, koji promocijom Virtuelnog muzeja daju svoj doprinos ustanovljavanju 9. janua-ra kao Dana genocida nad Bošnjacima. Tim povodom je napravljen i na you tube postavljen trailer za VMGB, kojipredstavlja etape u kontinuitetu geno-cida nad Bošnjacima. (http://youtu.be/6bw9RkzZ97M)O ustanovljavanju Muzeja genocida nad Bošnjacima doc. dr. Selma Rizvić kaže: “Virtualni muzej genocida nad Bošnjacima ima za cilj da kroz online multimedijalnu prezentaciju predsta-vi korisnicima Interneta dokumente o kontinuitetu genocida nad Bošnjacima.Muzej će se sastojati od centralnog i de-set posebnih virtuelnih okruže-nja u kojima bi se dokumenti,svjedočenja i zapisi o genocidupredstavili putem interaktiv-nih digitalnih priča. Na ovajnačin se mogu uvezati i efika-sno prezentirati različiti oblicidokumenata: tekst, slike, zvuk,film, 3D objekat. Online pre-zentacija se može prilagoditi ion-site prezentaciji u fizičkomprostoru u kojoj bi se digital-ni sadržaj prikazao na touchscreen interaktivnom displeju.

Ovim trailerom otvaramo vrata insti-tucije Virtuelnog muzeja genocida nadBošnjacima, koji će svoje posjetioceupoznati sa historijskim činjenicama o kojima se ne uči u školama i koje sudecenijama bile sakrivene od javnosti”.Koautor projekta mr. sc. FatmirKKAlispahić kaže da je za dan pokretanja VMGB odabran 9. januar, jer je tog datuma 1992. osnovana paradržav-na i genocidna tvorevina Republika Srpska, koja je ideološki i institucio-nalno glavni krivac za najveće strada-nje Bošnjaka u povijesti, koje traje idanas. On kaže kako je potpuno jasno da porobljena i korumpirana bošnjačka politika ne smije graditi Muzej geno-cida, jer bi institucija bošnjačke žrtvepodrazumijevala određene promjenedejtonskog poretka, kao što je ukidanjeentiteta koji su rezultat politike geno-cida. Postojanje Republike Srpske, poAlispahiću, ravno je mogućnosti da seu Njemačkoj zadržao Treći rajh koje-ga, uprkos holokaustu nad Jevrejima,zapadne vlade uvažavaju kao legalnog sagovornika.

Pokreće se Virtuelni muzej genocidaU povodu 9. januara – Dana genocida nad Bošnjacima

14

Treba li nam Svjetski bošnjački kongres

Aktuelno

Mi Bošnjaci trebamo ustrajati u osnivanju novih, jakih i uspješnih organizacija i udruženja kao što je inicijativa “Glasaću za Srebrenicu“ . Svaka pozitivna promjena zaslužuje podršku svih nas. Dr. Mustafa Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa na osnivanju je izrekao brojna obećanja i zakleo se da će SBK učiniti velike stvari na poboljšanju položaja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Nadamo se da će se obećanja dr. Mustafe Cerića ispuniti i da će se SBK dokazati kao inicijativa “Glasaću za Srebrenicu“ , odnosno da se neće svrstati u red brojnih postojećih beskorisnih bošnjačkih organizacija i udruženja

Piše: Ezher Beganović

Svjetski bošnjački kongres( SBK) još nije napunio nimjesec dana postojanja a već

je počeo nizati uspjehe na terenu.Prvi, važan uspjeh Svjetskog bošnjač-kog kongresa izražen je kroz privlače-nje ogromne medijske pažnje. Za tajprvi značajni uspjeh SBK-a posebnosu zaslužni bošnjački besposličari iizdajice uhljebljeni u bošnjačkim po-litičkim, kulturnim i intelektualniminstitucijama. Prestrašeni glamuro-znom pojavom Svjetskog bošnjačkog kongresa, zabrinuti da će SBK svojimradom otkriti njihov nerad i izda-je, spomenuti besposličari i izdajicenašeg naroda ovih dana napadajuSBK iz svih raspoloživih sredsta-va. Hadžem, Enver, Šaćir, Senadin,

p

Esad i drugi bojovnici beskorisnihbošnjačkih političkih, kulturnih iintelektualnih institucija optužili su

Svjetski bošnjački kongres za rušenje Bosne i Hercegovine, za nanošenje nesagledivih posljedica bošnjačkom narodu i slično. Ovakve žestoke re-akcije i optužbe još nisu zabilježene ni u jednom slučaju osnivanja neke nevladine organizacije. Svjetski boš-njački kongres je nevladina organi-zacija. Osim toga, ova organizacija još nije imala nijednu konkretnu aktivnost, kako je onda moguće i na osnovu čega se može tvrditi da je SBK opasan za opstanak Bosne i Hercegovine?

Brojni i beskorisni

Opisana žestoka reakcija na osni-vanje SBK-a nameće jedno važno pitanje. Trebaju li nama Bošnjacima nove nacionalne, političke, kulturne i intelektualne organizacije i jesu li postojeće, davno osnovane organiza-cije i udruženja dovoljno kvalitetni i korisni u postizanju zaštite interesa Bošnjaka. Ovo pitanje traži odgo-vor jer su napadači na SBK proteklih dana horski isticali da Bošnjaci ima-ju dovoljno političkih i nepolitičkih organizacija i institucija da zadovo-lje sve svoje interese i da je osniva-nje nove nacionalne organizacije bilo potpuno nepotrebno i kontraproduk-tivno. Slažemo se da Bošnjaci imaju dosta organizacija i udruženja svake vrste. Međutim, svi znamo da su po-stojeće bošnjačke nacionalne, politič-ke, kulturne i intelektualne organi-zacije i udruženja apsolutno zakazale na polju zaštite i promocije interesa Bošnjaka.

Kada su u pitanju organizacije iudruženja koja su osnovana isključivo radi zaštite nacionalnih interesa Boš-njaka, kao što je Kongres Bošnjaka svijeta, slobodno možemo reći da naš narod od njih nema nikakve koristi. Nije zabilježena nijedna značajnija inicijativa na polju zaštite i promo-cije bošnjačkih nacionalnih interesa. Zbog toga je u ovoj oblasti svaki po-mak itekako poželjan.

Za razliku od bošnjačkih nacional-nih organizacija i udruženja u politicije stanje još gore. Bošnjačka politika jeodgovorna za sve štete i slabosti kojeje naš narod pretrpio i trpi od zavr-šetka agresije na Bosnu i Hercegovinudo danas. Narod je odbranio Bosnu iHercegovinu, spriječeno je njeno uni-štenje. Nažalost, bošnjačka politika jenakon rata svojim izdajničkim, ko-ruptivnim i nesposobnim djelovanjemuništila skoro sve odbranjeno i dove-la Bosnu i Hercegovinu i Bošnjakeu veoma težak položaj. Iskustvo nasuči da se Bošnjaci, barem za sada, nemogu nadati nikakvom hajru kada jeu pitanju bošnjačka politika. Ovakvoporazno stanje bošnjačke politike je-dan je od glavnih razloga za osnivanjeSvjetskog bošnjačkog kongresa.

Bošnjačka kulturna i intelektual-na scena jednako je porazna kao i po-litička. Zasluga za takvo jadno stanjepripada bošnjakim intelektualcima.Bošnjački intelektualci, osim malo-brojnih časnih pojedinaca, spremnisu prodati svoju dušu za sitne hono-rare i beznačajne društvene privile-gije. Jedan od takvih negativaca je iHadžem Hajdarević koji posljednjihdana ne štedi glas šireći laži o Svjet-skom bošnjačkom kongresu. Hajda-rević je završio Gazi Husrev-begovumedresu, nekada je bio jedan odideoloških perjanica SDA u vrijemeAlije Izetbegovića. Kada je presahla SDA česma Hajdarević se preobra-tio u Lagumdžijinog komunistu ipostao član SDP-a. Za tu lojalnostZlatko Lagumdžija mu je otvoriosehare brojnih fondacija iz kojih do-biva skromne honorare. Zauzvrat,Hadžem Hajdarević mora biti grlat idizati galamu na svaki projekat kojiima za posljedicu napredak bošnjač-kog naroda. Hadžem Hajdarević ječlan Izvršnog odbora Bošnjačke za-jednice kulture “Preporod”. “Prepo-rod” ima sve uvjete da bude vodeća institucija zaštite interesa bošnjačkog naroda, naročito zaštite svih aspeka-ta bošnjačkog identiteta.

Allah neće promijeniti stanje Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok se sam njednog naroda sve dok se sam narod ne promijeniarod ne promijeni!!


15

Umjesto toga, “Preporod” je po-stao filijala za zadovoljavanje ličnih interesa Bošnjaka koji vole da im se tepa da su intelektualci, kao što je Hadžem Hajdarević. Član Izvršnog

p j

odbora “Preporoda” je i Asim Muj-kić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Na njegovom pri-mjeru se može vidjeti koliko je “Pre-porod” onesposobljen i beskoristan u realizaciji svoje osnovne zadaće, za-štite identiteta bošnjačke zajednice. Naime, u vrijeme kada svje-sni pojedinci među nama Bošnjacima čine veliki na-por da spriječe zbunjivanje Bošnjaka da se pogrešno izjašnjavaju na predstoje-ćem popisu stanovništva, profesor Mujkić javno pro-pagira stav da bi bilo dobro da se građani Bosne i Her-cegovine, posebno Bošnja-ci, izjasne kao “Ostali”, jer bi se na taj način, navodno, stekla dovoljna masa za po-kretanje reformi u našoj zemlji. Osim ove pogubne uloge “Preporodovca” Asi-ma Mujkića, on je poznati po svom grlatom zastu-panju i nametanju ateizma, kao i javnom suprotstavlja-nju aktivne uloge islama u bh. društvu. Ima “Prepo-rod” još sličnih intelektua-laca. Zato nas i ne čudi što je ova organizacija beskori-sna, odnosno jasno nam je zašto ne odgovara “Prepo-rodovcima” što je osnovan Svjetski bošnjački kongres. Ako SBK bude ispunio ma-kar pola svojih obećanja svi će vidjeti u šta se pretvorio “Preporod”.

Osim “Preporoda”, Boš-njaci imaju još kulturnih intelektualnih institucija. Jedna takva je Vijeće kon-gresa bošnjačkih intelek-tualaca. Ovo udruženje bošnjačkih intelektualaca trebalo bi imati društvenu ulogu kao što je Krug intelektuala-ca 99. Za razliku od Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, Krug 99 skoro svake sedmice ima javne ra-sprave i aktivno učestvuje u kreiranju bh. društva. Njihov glas se itekako čuje i poštuje u našoj javnosti. Na-kon osnivanja Svjetskog bošnjačkog kongresa, Krug 99 odmah je krenuo u akciju, odmah su pozvali Hadžema Hajdarevića i Senadina Lavića, pred-sjednika “Preporoda” da pljuju po SBK-u. Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca je ostalo pasivno.

Nove snage

Nažalost, nisu samo “Preporod” i Vijeće kon-gresa bošnjačkih intelek-tualaca beskorisni u svompostojanju i djelovanju.Ima takvih primjera uBošnjaka još dosta.

Takvo stanje upućuje nas na jasan zaključak, od-nosno daje precizan odgo-vor na postavljeno pitanje spočetka ovog teksta - Tre-baju li nama Bošnjacima nove nacionalne, političke,kulturne i intelektualneorganizacije i jesu li po-stojeće, davno osnovaneorganizacije i udruženja dovoljno kvalitetni i kori-sni u postizanju zaštite in-

teresa Bošnjaka?Naravno da nam trebaju. Evo jed-

nog pozitivnog primjera za potvrđi-vanje navedenog odgovora. Primjernalazimo u organiziranju nevladineorganizacije, inicijative “Glasaću za Srebrenicu”. Ovo udruženje osno-vali su srebrenički Bošnjaci s jasnimciljem da Bošnjaci ne izgube Srebre-nicu na lokalnim izborima. Da sučekali “Preporod” – Hajdarevića,Lavića, Mujkića, Filandru i druge“intelektualne veličine” ovog udru-ženja sigurno bi izgubili izbore i


Srebrenicom bi zavladali oni koji su počinili genocid nad srebreničkim Bošnjacima. Također, da su iz inici-jative “Glasaću za Srebrenicu” čekali da bošnjački političari nešto naprave rezultat bi bio jednako poguban kao i uslučaju kulturno-intelektualnih institucija “Preporoda” i Vijeća kon-gresa bošnjačkih intelektualaca.

Mi Bošnjaci trebamo ustrajati uosnivanju novih, jakih i uspješnih organizacija i udruženja kao što je inicijativa “Glasaću za Srebrenicu”. Svaka pozitivna promjena zaslužuje podršku svih nas. Dr. Mustafa Ce-rić, predsjednik Svjetskog bošnjač-kog kongresa na osnivanju je izrekao brojna obećanja i zakleo se da će SBK učiniti velike stvari na poboljšanju položaja Bošnjaka i Bosne i Hercego-vine. Nadamo se da će se obećanja dr. Mustafe Cerića ispuniti i da će se SBK dokzati kao inicijativa “Gla-saću za Srebrenicu”, odnosno da se neće svrstati u red brojnih postojećih beskorisnih bošnjačkih organizacija i udruženja. Dr. Cerić i kolege mu iz SBK moraju shvatiti koliki ema-net su ponijeli. Ako ne ispuni svoja obećanja SBK će otvoriti put da se laži Hajdarevića, Kazaza i ostalih prikažu kao istina. Još dublje ćemo potonuti u bezdan njihovih laži i ob-mana. Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok se sam narod ne promijeni!

Primjer nalazimo u

organiziranju nevladine

organizacije, inicijative

“Glasaću za Srebrenicu”.

Ovo udruženje osnovali su srebrenički Bošnjaci s

jasnim ciljem da Bošnjaci ne izgube

Srebrenicu na lokalnim izborima.

Da su čekali “Preporod” – Hajdarevića,

Lavića, Mujkića, Filandru i druge

intelektualne veličine ovog

udruženja sigurno bi

izgubili izbore i Srebrenicom bi zavladali oni koji su počinili

genocid nad srebreničkim Bošnjacima.

16

Borba za opstanak

Kolumna

Svaka šutnja o nastavku genocida nad Bošnjacima i svako samookrivljavanje za sve što nam se događa, nije ništa drugo do glupost i kukavičluk, bez obzira što se srpstvo i hrvatstvo upinje da nam taj bošnjački jadluk, tu samomržnju, prikaže kao vrline mira i tolerancije

Piše: Fatmir Alispahić

On je čovjek mira i toler-ancije. Ko? Svaki Bošnjak koji je po mjeri velikosrba

i velikohrvata. A šta znači biti toler-antan po njihovoj mjeri? Na prim-jer, znači optužiti Bošnjake da ćebiti krivi za nestanak BiH. Ili, značiprešutjeti 9. januar – Dan genocida nad Bošnjacima. Ko je sve prešutioovaj Dan, a morao je u okviru svojeinstitucije, a i lično, oglasiti se i bitiuz Bošnjake koji obilježavaju Dangenocida? Pa, nema ko nije! Tačnijekazano, nema ni jednog bošnjačkog čelnika, iz politike, vjere i nevladinog sektora da je pristao uz obilježavanjeDana genocida nad Bošnjacima. Svistranački lideri, novi reis Kavazovići stari reis Cerić kao lider Svjetskog bošnjačkog kongresa, čelnici BZK “Preporod”, VKBI, svi dekani, svemuftije, vlasnik licence Smail Čekić,

p

itd, itd., svi oni su izignorirali javnepozive da se obilježi Dan genocida nad Bošnjacima. Čak je i službena p j g

stranica Islamske zajednice www.rijaset.ba, koja je dosad pratila “van-vjerske” aktivnosti od interesa za Bošnjake, apsolutno prešutjela ovajdogađaj. Utom je stigla opomena na račun novog reisu-l-uleme Kavazovića od strane islamofobičnog portala ra-diosarajevo.ba i jednog od istaknutijihpljuvača po islamu Emira Imamovića koji je pohvalio “čišćenje stranice Ri-jaseta” kao “crtanje granica slobodei dobrote”. Teško nama ako mu seu tim pohvalama uskoro pridružeEnver Kazaz, Hadžem Hajdarević,Boris Dežulović! Nije sporna am-bicija velikosrpskih i velikohrvatskihplaćenika da u bošnjačkim prvacima ugledaju “čovjeka mira i tolerancije”,

već je problematična ambicija mnogih naših čelnika da ugađaju tim uble-hama. Jer, svaki je istinski Bošnjak “čovjek mira i tolerancije”, zato što su mir i tolerancija bošnjački nacionalni program, uvjet za postojanje Bosne i Hercegovine, kao prostora bez kojega ne može opstati bošnjačko tijelo i bošnjački duh.

Reformatori za obatalit

Ovaj “čovjek mira i tol-erancije” visi nad svima nama, kao uvjet, opomena, bič, kandžija. S jedne strane mi smo svjesni da je toler-ancija uvjet za opstanak naše zemlje, da smo mi na-jodgovorniji da baštinimo bosansku ideju zajedništva, koliko god tu ideju, sa svo-jim sarajevskim slugama, podrivalo političko srpstvo i hrvatstvo, a s druge strane, od tog srpstva i hrvatstva stalno bivamo klevetani za ekstremizam. U apsurd-nom nastojanju da se srp-stvo i hrvatstvo razuvjeri, da mi nismo ekstremisti, već smo stvarno tolerantni, u nas se evo već stotinu i kusur godina pojavljuju ljudi koji su voljni izigravati klovnove, puzati, gmizati, valjati se po podu, ne bi li ih srpstvo i hrvatstvo potapšalo po glavi kao ljude od dijaloga. ...Kao da srp-stvo i hrvatstvo ne zna da su Bošnjaci, svakako, narod od mira i dijaloga, jer drugog izbora nemaju. A Srbi i Hrvati izbora imaju, i stalnom destrukcijom svjedoče da mogu i hoće bez Bosne i Hercegovine. U tome ih sprječava jedino međunarodno pravo zbog ko-jeg ne mogu oteti zamišljeni dio bo-sanske zemlje i otići ka tzv. maticama.

Ova dramaturgija gdje oni nasoptužuju za ono što su oni, a gdje se mi branimo od tih apsurdnih optužbi, a svi znamo istinu, samo na prvi po-gled djeluje bezopasno i nedjelatno. Instaliranje “čovjeka mira i toleran-cije” u Bošnjaka, od najma njeg šefa pa do najviših političkih i akadem-skih pozicija, ključ je operacije za

obalješćivanje Bošnjaka. Kriteriji za bošnjačke kadrove apsolutno su u ru-kama srpstva i hrvatstva, koji putemmreže političkog, društvenog i medi-jskoj utjecaja određuju koji je Bošnjak “čovjek mira i tolerancije”. U tome imnajveću podršku pruža ogroman broj

iskompleksiranih Bošnjaka,koji su baš takvi odgojenikako bi srpstvu i hrvatstvuslužili negiranjem sebe isvoga. To su oni hašišari štosad hoće da se izjasne kaoBosanci, ne bi li bilo višeSrba, a manje Bošnjaka.Taj složeni aparat smonti-ran od srpstva, hrvatstva ibošnjačkih kompleksa, ap-solutni je vladar bosanske,nekada komunističke, a sada dejtonske zbilje, oda-kle se emitiraju kriterijiza traženog Bošnjaka. Inema tu ničega čudnog.Sve je logično i razum-ljivo. Jedino su doneklenejasni ti bošnjački čelnicikoji polete da udovoljavajuovoj prozirnoj predstavi učijoj je osnovi bošnjačkosamoponiženje. ...Idemosada na konkretne primjere.

Kao pouzdan urnek za razumijevanje ove po-jave, ali i počinjene štete,može poslužiti ambicija predsjednika SDA Sulej-

mana Tihića da svoj politički iden-titet gradi na negiranju političkog naslijeđa Alije Izetbegovića, tako štoće izigravati “čovjeka mira i toler-ancije”. On, kojega je Alija postavioda svojom bezličnošću bude garan-cija kolektivne snage SDA, drznuose u ambiciji da izigrava Aliju. Čak

j g

je 2005. izjavio da je on sada lider uBošnjaka. A izjavio je i da raščišćava sa “radikalnom strujom”, čime jesvog prethodnika optužio za radika-lizam. U osnovi svega je bila ambicija da se srpstvu i hrvatstvu ukaže kao“čovjek mira i tolerancije”, a kakobi to uopće učinio ako neće nasjestina izmišljotinu o nekakvoj netol-eranciji i radikalizmu prije njega?!On je taj veliki reformator koji ćeza srpsko i hrvatsko zadovoljstvo

PParmak mirarmak mira a i tolerancijei tolerancije


Važno je i da razumijemo

kako je floksula o “čovjeku mira

i tolerancije” udica na koju

se pecaju iskompleksirani Bošnjaci, koje po svojoj mjeri

odabiraju i za naše vođe postavljaju

velikosrpski i velikohrvatski obavještajci.

17

da dovede u red SDA, u koju će se, kako je govorio, sad moći i sa f lašom piva. To je tolerancija!? Narednih godina će se redati razna Tihićeva samoponiženja, sve u nastojanju da bude drukčiji od Alije, koji, eto, nije valjao, nije znao, previše je petljao oko islama, namjesto da bude miran i tolerantan. A Alija Izetbegović je mogao biti sve, samo ne ekstreman i radikalan! Možda je bio neodlučan, naivan, popustljiv, ali je bio uzor tolerancije. I iz ovoga je jasno kako je Tihićev koncept reforme SDA mogao biti realiziran samo za račun političkog srpstva i hrvatstva, a us-ljed te ambicije jednog malog čovjeka da negacijom vrijednosti nadraste svoje gabarite. Nije to pošlo za ru-kom ni Bakiru Izetbegoviću, koji se na početku mandata počeo nešto iz-vinjavati Srbima i pojavljivati na Do-dikovim priredbama. U konačnici, vremenom, počne se topiti institucija koju vode takvi povijesni utopljenici i epizodisti. SDA već godinama nije onaj autoritet koji je bila za Alijinog vakta. Svi znamo i da skok na lokal-nim izborima nije rezultat kvaliteta SDA, već dobre negativne propa-gande kojom su Dnevni avaz i Fah-zdrudin Radončić prestrašili Bošnjake i ponovo ih okupili makar oko te ambalaže SDA. Jer unutar SDA odavno već nema SDA.

Sličan proces mogao bi zahvatiti Is-lamsku zajednicu ako se obistine crne slutnje da novi reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović neće brinuti o narodu,

već samo o vjeri. A vjera unaroda ne može opstati akone opstane narod, a narodne može opstati bez ak-tivnog miješanja duhovnihvođa u sve narodne prob-leme. Jedan od njih je od-nos prema genocidu, re-cimo. Napose, u ime kojeg stida ili obzira se ma kojiBošnjak treba odreći brigeo sebi? ...Da bi mu nekakav Srbin ili Hrvat aplaudirao?Zašto u Srba i Hrvata popovi popuju o svemu, a svi ih slušaju i uvažavaju,dok se samo u Bošnjaka tozove “miješanjem vjere u politiku”? E,da ne bi bilo “miješanja”, da bi Srbi iHrvati smjeli što mi ne smijemo, treba li da nam se dogodi još jedna “refor-ma”, u kojoj će još jedan “čovjek mira i tolerancije” da obatali i na formusvede još jedan bošnjački svjetionik?Mi o tome ne odlučujemo. Mi samostrahujemo, i Boga molimo da nas nepobijedi glupost.

Uvjet bez kojeg se ne može Trenutno se grupišu srpsko-

hrvatske snage u Bošnjaka kojesu protiv bošnjačkog uzdizanja iumrežavanja. Okidač za mobili-zaciju bilo je osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa. Nikada ovajKongres ne bi bio osnovan da jeBošnjačka zajednica kulture “Pre-porod” radila svoj posao, namjesto


što je, pod rukovodstvom Šaćira Filandre, a sada i

j p

Senadina Lavića, postajala koncentrat onih najgorih, skorojevićkih kompleksa u urbaniziranih Bošnjaka. I sudbina “Preporoda”, ko-jeg je početkom 90-tih uz-digao jedan od najvažnijih Bošnjaka, prof. dr. Muh-sin Rizvić, pokazuje kako se institucija može srozati kad je preuzmu asfalti-rani se ljaci, tipa, Filandre, Lavića i Hajdarevića, a sve u nastojanju da se dod-vore semaforima i tram-

vajima. Od “Preporoda” se očekivalo da pokrene Muzej genocida, da umreži Bošnjake svijeta, da ustanovi Bošnjačku akademiju, ali, sve to je suprotno kompleksaškoj misiji Fi-landre i Lavića, koji su razbaštinili naslijeđe prof. Rizvića i prof. Maglajlića. Osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa prirodan je put Bošnjaka ka konačnom ustanovlja-vanju jedne krovne institucije, starije od svih parcijalnosti. To što neke stvari u SBK nisu onake kakve bismo željeli, to što se predsjednik Kongresa okružio nekim ljudima za koje nismo nikad čuli, a što su desetine drugih važnih Bošnjaka ostali po strani, sve to je manje bitno u odnosu na obav-ezu da podržimo ovu bitnu, vjeru-jemo spasonosnu, nacionalnu insti-tuciju. Kome može smetati nešto što Bošnjake jača, okuplja, usmjerava?

Ako se sada otvore novi montirani procesi, a bošnjačka

struktura bude oslonjena na samo-

progoniteljsku filozofiju palanke

S.Lavića i H.Hajdarevića,

ovdje neće imati ko braniti istinu i pravdu.

Odletjeli su šefovi “Preporoda”Lavić i Hajdarević na Krug 99 da sejavnosti izjadaju što “Svjetski bošnjačkikongres Bošnjake vodi u geto”. Eh, eto!Hajdarević je već, kad je dušu prodavaoSDP-u, izjavio da su Bošnjaci krivi za raspad Bosne, kao što su Srbi krivi za raspad Jugoslavije. Srbi bili agresori,Bošnjaci žrtve, ali, krivica je jednaka,po Hajdareviću. Sad je isto izjavio iLavić, pa možda i on postane neki srp-sko-hrvatski funkcioner. I ova teza sa getom ima za cilj da Bošnjake optuži štosu ih velikosrbi i velikohrvati stjerali na 24 odsto bh. teritorije, pa se ne moguvratiti ni u zapadni Mostar, ni u Foču.Nekakav je to mazohizam u mišljenju,da li zbog gladi u djeti njstvu, oračkog porijekla, učitelja koji je bio Srbin, kobi znao, teško je to razabrati. Utom sepojavljuje i magloviti Mustafa Spahićda izjavi kako je nakon 20 godina iza reisa Cerića ostao mrak, a taj mrak subezbeli sve obnovljene džamije, podig-nute i ustanovljene medrese, islamskifakulteti i desetine hiljada čuvara vjere.Sve to što se događa ne bi imalo težinuda mnogi ne uočavaju kako se Islamska zajednica, pod vođstvom reisu-l-ulemeKavazovića, a očitovana kroz svojeinternetsko glasilo rijaset.ba, okrećeprema politici šutnje i odvojenosti odbošnjačkih životnih problema. Tek tako ovaj zabunluk što ga siju “parma-ci od mira i tolerancije” može postatiopasan i djelatan. Šutnja Islamske za-

j p

jednice je uvjet bez kojeg se ne može.U vrijeme kada još jedan “čovjek od

mira i tolerancije”, utemeljitelj FahrudinRadončić najavljuje: “Bošnjačka državna mafija će završiti u zatvoru”, i kada semogu očekivati serijska (samo)hapšenja,iznimno je važno imati adrese sa ko-jih će se Bošnjaci napajati istinom. Uopćenarodnoj zabuni moglo bi zazvučatida je taj Radončić u pravu kad kao mini-star sigurnosti uzurpira pravosudne ov-lasti i najavljuje hapšenja. A portparolipravosuđa šute na tu drskost, namjestoda saopće kako nigdje u svijetu ministarsigurnosti nema ovlasti da hapsi ili da najavljuje hapšenja. Samo je još Slobo-dan Milošević tako najavljivao hapšenja Albanaca, kao da je on lično i kadija isudija. Otud je zastrašujuća ova poruka novog ministra sigurnosti koji u listuGlas Srpske najavljuje hapšenja Bošnjaka.eIstovremeno mu pod nosom paradirajuuniformisane četničke paravojne for-macije, a ustaški teroristi, inspirisanivelikohrvatskom politikom OHR-a, uMostaru poturaju bombe, ali i ovaj Se-jdo, kao i prošli mu Sejdo, tu ne smijuništa poduzeti. Naravno, imperativ jeuhapsiti i procesuirati svakoga za koga postoji sumnja da je kriv, ali, kada se toradi ovako, totalitarno, agresivno, nepis-meno, onda postoji opravdana sumnja

da će velikosrpski agenti sa bošnjačkim imenima, za račun Beograda, nastaviti progone Bošnjaka. Kada je vlast SDP-Alijanse prije de-setak godina organizirala zločinačke montirane pro-cese (Pogorelica) i ekstradici-je (tzv. Alžirska grupa), SDA i Islamska zajednica su bili jaka uporišta borbe za pravdu. Reisu-l-ulema Cerić je obišao zatočene u montiranom procesu “Pog-orelica”. Ako se sada otvore novi montirani procesi, a bošnjačka struktura bude oslonjena na samoprogo-niteljsku filozofiju palanke S.Lavića i H.Hajdarevića, ovdje neće imati ko braniti istinu i pravdu. Zato je važno da stanemo uz Svjetski bošnjački kongres, jer je ova institucija programski orijen-tirana za odbranu i afirmaciju Bosne i Bošnjaka, a na njenom čelu je čovjek koji nas je umio braniti. Važno je i da razumijemo kako je floksula o “čovjeku

18

mira i tolerancije” udica na koju se pecaju iskomplek-sirani Bošnjaci, koje po svo-joj mjeri odabiraju i za naše vođe postavljaju velikosrpski i velikohrvatski obavještajci. Svaka šutnja o nastavku genocida nad Bošnjacima i svako samookrivljavanje za sve što nam se događa, nije ništa drugo do glupost i kukavičluk, bez obzira što se srpstvo i hrvatstvo upinje da nam taj bošnjački jadluk, tu samomržnju, prikaže kao vrline mira i tolerancije. Na-kon svih ratnih i svih porat-nih bošnjačkih žrtava, onih

ubijenih i onih raseljenih, nakon kon-tinuirane mržnje srpstva i hrvatstva i izdaje međunarodne zajednice, a što nije rezultiralo ekstremizmom i sepa-ratizmom u Bošnjaka, već je porodilo još jače opredjeljenje da se slavi bosan-ski duh mira i tolerancije – nemamo se mi išta ikome pravdati. Šehidska mezarja govore umjesto nas.


Trenutno se grupišu srpsko-hrvatske snage

u Bošnjaka koje su protiv bošnjačkog uzdizanja i

umrežavanja. Okidač za

mobilizaciju bilo je

osnivanje Svjetskog

bošnjačkog kongresa.

19

Posljednja hutba Muhammeda-ef. Salkića

Društvo

Rahmetli Muhammed-ef. Salkić je protekle sedmice posjetio Bosansku Dubicu. Tom prilikom je 11.01.2013., godine, održao svoju posljednju hutbu i to u Puhalskoj džamiji u Bosanskoj Dubici, pred oko pedesetak džematlija

Piše: Nedim Botić

Rahmetli Muhammed-ef.RRSalkić je protekle sedmiceRRposjetio Bosansku Dubicu.RRTom prilikom je 11.01.2013., godine,održao svoju posljednju hutbu i to uPuhalskoj džamiji u Bosanskoj Dubici,pred oko pedesetak džematlija. Tema hutbe je bila vezana za tumačenje sureEl-Asr i prolaznost ljudskog života:“Draga braćo, kada me je glavni imamzamolio da vam se s ovog mjesta obra-tim, razmišljao sam o temi koju bi vammogao prenijeti. Tokom putovanja ovamo, i ovih dana dosta sam razmi-šljao o jednoj suri svima nama dobropoznatoj. To je sura El-Asr u kojoj seBog, dž.š., kune vremenom. Tako mi vremena, svaki je insan na gubitku, osimonih koji vjeruju, i dobra djela čine, i jedni drugima oporučuju istinu, i str-pljenje.

Zašto nam je vrijeme bitno? Kada seBog, dž.š., kune s nekim Svojim stvo-renjem, to radi kako bi ukazao na važ-nost. Tako se dragi Bog mnogo puta u Kur’anu kune i zorom, svitanjem,zvijezdama. To samo Njemu i doliku-je, ne ljudima. Nama je zabranjeno da

se kunemo i s čim drugim, mimo imena Boga, dž.š.

Danas smo, u vaktu kada se sve snima i bilježi, pogo-tovo svjesni značaja vreme-na. Da nam je neko davno rekao, da se ljudska djela mogu zabilježiti i sačuvati za pokoljenja koja dolaze, teško bismo mu povjerovali. To je razumnom dovoljan do-kaz da ćemo i pred Bogom, dž.š., sva naša djela naći za-bilježena.

Sve se, braćo, dešava uvremenu. I ne izlazi vannjegovog okrilja. Svi do-gađaji, prošli i budući. Inaši životi, i trud, i naša smrt. I protekli rat, i ge-nocid i progoni. Sve je uvremenu. I niko od nasne zna da li će dočekatislijedeću džumu. Niti šta mu vrijeme nosi. Zatose pripremajmo i radimosložno za dobrobit svijunas.”

“Niko od nas “Niko od nas ne zna šta mu ne zna šta mu vrijeme nosi”vrijeme nosi”


Sve se, braćo, dešava u

vremenu. I ne izlazi van

njegovog okrilja. Svi

događaji, prošli i budući. I naši životi, i trud, i naša smrt. I protekli rat,

i genocid i progoni. Sve je u vremenu. I niko od nas ne zna da li će dočekati

sljedeću džumu.

Muhamed ef. Salkić, generalni sekretar Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, preselio je na ahiret u ponedjeljak, 14. 01. 2013. godine u 64. godini života. Rođen je u Izbodu, Breza, 1949. godine. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu je završio 1969. godine, nakon čega je radio kao imam u Kazanfer-begovoj džamiji u Višegradu, potom kao glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Višegrad. Nakon završenog Pravnog fakulteta obavljao je dužnost sekretara Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo, zatim je bio ruko-vodilac Pravne službe u Starješinstvu Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, sekretar Sabora Islamske zajed-nice u Bosni i Hercegovini, a od oktobra 1994. godine do svoje smrti obavljao je dužnost generalnog sekretara Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

20

Bošnjaci između genocida i suicida

Društvo

Treba stalno ponavljati da postgenocidno uzpravljanje Bošnjaka nije moguće brez zaustavljanja procesa defetizma i samonegacije koje im podmeću i nameću krvni neprijatelji, počinioci genocida i njihovi mentori. Za oslobađanje zarobljenog uma Bošnjaka i otvaranja procesa afirmacije i samopoštovanja te skidanja povijestnih srbsko-hrvatskih okova potrebna je gola istina i jasna svijest o sebi i drugima u vremenu i prostoru, jer velikosrbski i velikohrvatski hegemoni ne mogu nikako da se naviknu i prihvate Bošnjake kao ravnopravnog političkog partnera i kao narod, dostojan za plodotvornu saradnju i poželjan suživot

Piše: Safet Kadić

Ž ivot Bošnjaka na svojoj rod-noj grudi, u svojoj postojbini,u svome vatanu, u svojoj do-

movini, stoljećima se odvija pod “podra-zumijevajućom prijetnjom”. Ovu efektnusintagmu nalazimo u jednoj obimnoj stu-diji u kojoj se kritički analizira negativna percepcija Bošnjaka u Andrićevu knji-ževnom djelu, a koju je tokom agresije igenocida u Sarajevu napisao profesor sa Filozofskog fakulteta, rahm. Muhsin Ri-zvić. Samo desetak godina ranije profesorRizvić nije uočavao velikosrbsku “podra-zumijevajuću prijetnju” u svojoj interpre-taciji i tekstualno-komparativnoj studiji ostrukturi “Gorskog vijenca” crnogorskog vjerskog i državnog poglavara P. P. Nje-goša, koji je bio Andrićeva inspiracija izajedno sa njim i Vukom Karadžićem či-nio književno-kulturni tronožac velikosr-bskog “svetog trojstva”.

Gorski vijenac kao inspiracija genocida

Kao mali balkanski narod, Bošnjacisu se ironijom tragične sudbine našli na putu francuzko-englezko-ruskih imperi-jalnih težnji i hegemonističke volje, kaoi europskog antiturskog i antiislamskog

naslijeđa. Oni su postali najobičnija sitna moneta za podkusurivanje dvihu suprot-stavljenih geostratežkih volja i njihova ko-lateralna šćeta, o čemu najočitije svjedoči Berlinski kongres 1878. godine. Uloga europsko-ruske hrišćanske produžene ruke na Balkanu namijenjena je Srbima, uz asistenciju Hrvata, koji su na toj idej-noj osnovi stvorili velikosrbski projekat “mesijanskog poslanstva” radi svoje dominacije ovim prosto-rom. Kao nagradu za vjernu službu osnovali su im i državu, tzv. versajsku Jugoslaviju 1918. godine. Nema ko da odsiječe tu ruku, ogrezlu u krvi, da pa-rafraziramo autora zloslutnog romana “Nož”, Vuka Draško-vića. Naime, ovaj posrbljeni istočnohercegovački vlah izakleti sljedbenik osuđenog ilikvidiranog ratnog zločinca Draže Mihajlovića, početkomdevedesetih godina, zagrmioje iz Beograda na BošnjakeSandžaka, koji su se prvi po-čeli komešati kada je europska demokracija zakucala na vrata Titine Jugoslavije, uputivši imrezolutnu prijetnju da će sva-kome koji digne muslimanskibajrak biti odsječena ta ruka.Nedugo potom svetosavskiDražini i Vukovi Srbi ne samoda su počeli odsijecati boš-njačke ruke nego i bošnjačkeglave, u skladu sa riječima svoga vođe i idola, koji je prijepedesetak godina pisao:

“Setite se velike borbe za oslobođenje pod vodstvom velikog Karađorđa, Srbija je bila puna Turaka (Bošnjaka muslimana, op.a.). U Beogra-du i ostalim srpskim varošima stršile su muslimanske mu-nare, kao sada u srpskoj Bosni i Hercego-vini. Na stotine hiljada muslimana bilo je tada preplavilo našu otadžbinu. A prođite danas kroz Srbiju. Nećete naći niti jednog Turčina (Bošnjaka, op.a.), nećete naći ni njihova groba, ni jednog šiljka (džamije s munarom, op.a.), jer svesni srpski narod još davno je zbrisao sa lica zemlje žive ve-kovne neprijatelje srpskog naroda... To je najbolji dokaz i najbolje jamstvo da ćemo uspeti i u ovoj današnjoj svetskoj borbi

i da ćemo istrebiti sve Turke (Bošnjake, op.a.) iz ovih krajeva. Nijedan musliman neće među nama ostati.”

Draža je crpio inspiraciju i iz Njegoša,kao i sve predhodne i potonje generacije,kod kojeg se, kao crkvenog i svjetovnog crnogorskog poglavara, kako navodi PeroSlijepčević, “religija prožela i smešala sepopejom”. “Sva radnja Gorskog vijenca

odigrava se na četiri verska praznika: iznošenje krstova o Trojčinu-dne na Lovćenu; Sa-bor o maloj Gospojini; Božić; Nova godina. Uistinu, naši narodni dogovori i jesu se održavali tako o crkvenim sab-orima oduvek, osobito u tursko vreme”, piše Slijepčević.

Njegoš pod Turcima podra-zumiva i Bošnjake. “U 4. stihuTurke poredi sa životinjama koje se kote, a ne rađaju, a ustihu 685. islam naziva đavo-lom. U 701. stihu islam naziva krvničkom vjerom, a u febru-aru 1943. godine četnici su uSandžaku zaklali 601 dijete.U stihu 858. Njegoš poziva na rušenje džamija i munara i četnici su ga poslušali, godi-ne 1943. nisu ostavili nijednudžamiju na teritoriji zapad-nog Sandžaka. U stihu 1143.pominje “svečanu kobilu”, a misli na poslanika Muhamme-da, a.s., a u 1778. stihu Turke/Bošnjake naziva “pasjim na-rodom”, a onda uzvikuje “...isve turske kule i džamije, da naš Pazar ne smrdi nekršću...”U stihovima 2723 do 2784.,Njegoš govori: “sad ti nema unašu nahiju obilježja od tur-skog uha do trupine, ali razva-line”. I nakon svega, Njegošemse kunu komunisti, naciona-

listi, pravoslavlje, ali najviše četnici prijesvakog klanja i pohoda na muslimanska sela.”

Zadojeni takvim idejama pravoslav-nog fundamentalizma i netrpeljivosti, kr-vožedni bojovnici nemilosrdno su zgazili izdrobili bošnjačke kosti zajedno sa njiho-vim identitetom. (Pjesnik bi rekao: nema ruke, ljiljan bijeli da ubere, iz lobanje štoim niče) Predsjednik države, koja je u naj-manju ruku saučesnik genocida nad Boš-

Agonija Agonija za(d)robljenog umaza(d)robljenog uma


Duhovno i materijalno

razbaštinjenje i denacio-nalizacija Bošnjaka

provodilo se neskriveno u

okviru zvanične državne

politike u obadvije

Jugoslavije, putem osnovnih

državnih poluga: vojske

i policije, administracije,

školstva i medija.

21

njacima, Tomislav Nikolić, nedavno na jednoj televiziji, u maniru krajnjeg prezira i negatorskog odnosa prema Bošnjacima i ovlašnog kajanja, kao da se desio neki ne-sretan slučaj, a ne genocid, kao najstraš-niji zločin protiv čovječanstva, licemjerno kaže: Srbija tuguje za Srebrenicom! Kakva srbska laž! Kakva podlost! Kakav cinizam! Kakvo bezčašće! Kakva provokacija i uvreda Bošnjaka!

Nije bilo snažne bošnjačke ruke da za-mahne svojom sabljom i odupre se ovom programiranom planetarnom pogromu i televizijski prenošenom genocidu, jer je bošnjačku desnicu ruku odsjekao osman-lijski sultan produženom rukom svo-ga seraskera, poturčenog ličkog Srbina, Mihajla Latasa (alias Omer-paša Lutvi), 1850. godine. Drugu im je odsjekao au-strijski cesar produženom rukom svoga generala Josipa Filipovića 1878. godine, a nezaštićenu bošnjačku glavu do mile volje mrcvarili su velikosrbski hegemoni, izpi-rali im mozak i brisali pamćenje sve do genocida 1992. do 1995. godina. Njiho-vim glavama, kako su prenijeli ratni me-diji, i doslovno su se igrali lopte dvojica Fočaka, odnosno šutirali kao fudbalsku hloptu odsječenu glavu jednog Bošnjaka, jedan doratni profesor sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu Vojislav Maksimović i Karadžićev ministar informisanja Ve-libor Ostojić. (“Muslimanski bajrak” u kontekstu gornje Draškovićeve izjave sim-bolizirao je probuđenu svijest Bošnjaka o svom nacionalnom identitetu)

Bošnjačko veličanje vlastitih dželata

Ništa, čini mi se, bolje i ekspresivni-je ne ilustrira stanje svijesti kod Bošnjaka do prid samu srbsku agresiju i genocid od jednog iskrenog pokajničkog svjedočenja, jedne potresne ljudske izpovijesti i inti-mne katarze jednog Bošnjaka, predratnog mladog fočanskog profesora književnosti, a ratnog reportera i postratnog književ-nika, objavljene prije nekoliko godina u jednom magazinu u Americi. O postge-nocidnom položaju Bošnjaka u vlastitoj domovini govori i činjenica da taj tekst nije objavljen u BiH, nego vani:

“Tek u ratu postao sam svjestan hi-storijsko-političke upotrebe crnogorskog pjesnika Petra Petrovića Njegoša, čiji sam ja “Gorski vijenac”, kao profesor književ-nosti, godinama mladalački ambiciozno i poletno približavao srednjoškolcima, kako je to od mene tražio nastavni pro-gram, izgovarajući jednu petinu ovog epa i napamet. Dakle, ja sam prije dvadeset i pet godina ispred table učenicima, svije-tla obraza, recitovao sve one stihove ko-jima Njegoš poziva na “čišćenje zemlje od nekrsti” i tako upoznavao mlade ljude srpske nacionalnosti sa onim šta im je či-niti u budućnosti, kao što to danas rade prosvjetni radnici u Republici Srpskoj pa

njihovi srednjoškolci dolaze na nogometna utakmice u Sara-jevo sa transparentom “Nož, žica, Srebrenica”. Njegoš svo-jim stihovima decenijama po-ziva Srbe da kolju muslimane kako bi svi Srbi živjeli u jednoj državi, a kasnije da žive samo Srbi u jednoj državi. Dakle, sve nesrbe treba protjerati, ubiti, zaklati, zapaliti, raskomadati – traži Petar Petrović Njegoš, kojeg sam ja u moje vrijeme citirao na sav glas!”

Ovakvo znanje i shvaćanje ambicioznog mladog fočan-skog profesora književnosti nije došlo niodkuda, nije palo s neba, nego je sticano od svojih profesora na Filozofskom fa-kultetu u Sarajevu, gdje je stu-dirao, a među kojima je i naprijed citiraniprofesor Muhsin Rizvić, koji je u vrijemedok je studirao ovaj Bošnjak, pisao:

“Gorski vijenac Petra II Petrovića Njegoša predstavlja najznamenitije djelo našeg romantizma. Magistralno pjesničko stvoreno, ovo djelo vrhuni u našim književnostima svojom apoteozom


slobodi, svojim humanitetom pojma dobra suprotstavljenog pojmu zla, pravom čovjeka i naroda na sopstvenu egzisten-ciju. Ono se kristalizira kao mudrost pjesnikovog iskustva i dalekovidost njegovog duha i filozofskog spoznanja, iz ko-jeg svako pokoljenje može da pronalazi i preuzima poruke za sebe i svoj život u svome pros-toru i vremenu.”

I ostali njegovi profesori su bili sve same perjanice i bajraktari šovinističkog anti-bosanskog genocidnog pro-jekta stvaranja RS i najistak-nutiji članovi ratne terorističke zločinačke organizacije SDS, kao najbliži Karadžićevi saradnici iz najužeg rukovod-

stva: Slavko Leovac, profesor antičke književnosti i predsjednik političkog sav-jeta SDS, Ljubomir Zuković, profesor epske guslarske književnosti i Karadžićev ministar obrazovanja, šekspirolog Nikola Koljević, kasnije predsjednik “genocidnog entiteta”, te naprijed spomenuti Vojislav Maksimović. Značajnu ulogu igrao je i

Zadojeni takvim idejama pravoslavnog

funda-mentalizma i netrpeljivosti,

krvožedni bojovnici

nemilosrdno su zgazili i zdrobili

bošnjačke kosti zajedno sa njihovim identitetom. (Pjesnik bi

rekao: nema ruke, ljiljan

bijeli da ubere, iz lobanje što

im niče)

Aleksa Buha, Karadžićev ministar inostra-nih poslova, a Ekmečićev pulen i zemljak iz nevesinjskog kraja. Na tom fakultetu postojao je svojevrstan velikosrbski tabor kao iztureno odjeljenje SANU i ideoložki centar velikosrbskog projekta, kojim je vješto iz sjene, poput sicilijanskog kuma, koordinirao historičar Milorad Ekmečić, kao priznata siva eminencija.

Srbija, domovina koljača

U svojstvu balkanskih izvršilaca siste-matskog progona, ubijanja, pljačke i terora, ugnjetavanja i asimilacije, jednom riječju genocida, za nepuna dva stoljeća Srbi su uzpili podpuno razpametiti i dezorijenti-rati Bošnjake, do tada najmoćniji narod na Balkanu. Pokidane su im niti kontinuiteta, izbrisano povijestno pamćenje i destru-irana svijest o svome identitetu. Zabranili su im nacionalno ime i nagonili da liče na njih, a sami sebe mrze i kandžijaju. Čak i u Titino vrijeme, uzprkos antifašističkom opredjeljenju i partizanskoj borbi te deklarativnim odlukama ZAVNOBiH-a, nisu mogli vratiti svoje historijsko etničko ime Bošnjak i ostvariti nacionalnu ravno-pravnost u zajedničkoj državi. Bošnjacima su ostavljene tri opcije da se izjasne kao Srbi, Hrvati ili neopredijeljeni. Onaj ko se tada nije izjasnio kao Srbin ili Hrvat nije mogao računati ni na kakvu društvenu ulogu ili važan posao, posebno državni. Uz to je išlo da moraju biti oženjeni Srb-kinjom. Tako je bilo sa svim bošnjačkim političarima ili drugim uzpješnim ljudima, književnicima, slikarima, profesorima, oficirima, sportistima. Djeca su morala imati “neutralna” imena kao što su Nenad, Srđan, Danko, Zlatko i sl., a ako su im, ko-jim slučajem, “zaostali” roditelji dali neko muslimansko ime, kao Mehmed, koris-tio se isključivo nadimak ili hipokoristika Meša. Svoje ime neki su na kraju platili i glavom, poput Hamdije. Političku podob-nost morali su dokazivati jedenjem svi-njetine i trošenjem alkohola. Kao tipičan primjer može poslužiti jedan pridratni banjalučki Bošnjak Ismet, koji je, po svjedočenju njegove snahe, ličke Srbkinje, za svaki praznik napadno i ponosno okre-tao na ražnju krme u avliji stare porodične kuće i slavio sa uzvanicama. Zato je njegov sin, romantičnog talijanskog imena, bio podoban za velikosrbsku DB, koji je revnostno, po nalogu beogradske centrale, supertajno izsljeđivao izfabricirani slučaj “Agrokomerc” i Fikreta Abdića, a osobito Hamdiju Pozderca, da bi nakon srbske agresije i genocida dogurao do Dodiko-vog glavnog tužioca u “entitetu masovnih grobnica”. Javnosti je dobro poznato kako je završio Fikret, a kako Hamdija.

Nakon odlazka Turaka i dolazka drugih osvajača, bošnjačko ime su im zanijekali tokom posljednja dva stoljeća agresivni susjedi, pretendirajući na njih-

ovu zemlju, njihove duše i njihove živote. Nemoćnim i poraženim Bošnjacima oni su krojili sudbinu, nadivali im i mije njali ime po svom nahođenju i potrebama držanja u pokornosti, izpirali mozak, potirali historijsko pamćenje i povre-meno pušćali krv. Zato je danas krajnje licemjerno, zlurado pa i genocidno pod-metanje Bošnjacima da “je ovaj narod više puta mijenjao nacionalno ime”, kako je nedavno napisao Bosanac po rođenju, a velikosrbin po opredjeljenju i ubjeđenju, Nenad Kecmanović. Iako se danas možda može razumiti neznanje većeg dijela srb-ske populacije da po današnjoj Srbiji ho-daju po bošnjačkim kostima, da ne znaju za strašne zločine svojih predaka u ne tako davnoj prošlosti da bi se dokopali njihove zemlje, imetka i ukupnog materijalnog i kulturnog naslijeđa, to se ne može reći za Kecmanovića, osim kao namjera zlu-rade provokacije i vrijeđanja Bošnjaka sve do negacije. Sve ove i brojne druge činjenice o Bošnjacima dobro znade i taj nekadašnji Sarajlija, univerzitetski profe-sor sa Fakulteta političkih nauka, odakle su i kasnije četničke vojvode V. Šešelj i N. Poplašen, a sada po dobrovoljnom izboru Beograđanin i ideoložki i politički mentor M. Dodika, Nenad Kecmanović, “Prota”, kako su ga zvali neki znanci iz njegovog uzkog kruga. Za njega se ne može reći da ne zna! Zna on dobro da je baš njegov narod najviše kumovao što “je ovaj narod (Bošnjaci) više puta mijenjao nacionalno ime”. Ono što je Ekmečić bio na FF, to je Kecmanović bio na FPN.

Do koje mjere su velikosrbski hege-moni i prije genocida bili pogazili i zdro-bili bošnjački identitet i samopoštovanje Bošnjaka ilustruje jedna, danas već poslovična, izjava nekadašnjeg profesora sociologije na Filozofskom fakultetu u Sa-rajevu, Stolčanina Esada Ćimića, izrečena na televiziji prid popis stanovništva 1971. godine i grčevite političke borbe Bošnjaka da dobiju ravnopravan status sa ostalim narodima u Jugoslaviji i da im od hege-mona bude priznat nacionalni identitet, makar pod imenom Musliman. Ćimić je tim povodom na televiziji izjavio da nacija nije košulja koja se može mije njati po potrebi i da će on ostati Hrvat, da živi u miješanom braku sa muslimankom Melihom, i da mu je rođeni brat Osman - Srbin. Iz današnje perspektive norma-lan čovjek citiranu izjavu Esada Ćimića može okarakterisati jedino kao političku egzibiciju, čemu je on bio itekako sklon i naširoko poznat, ili kao znanstvenu i intelektualnu nebulozu. Kao današnji Ćimićev pandan doima se Hidajet Čehić.

Duhovno i materijalno razbaštinjenjei denacionalizacija Bošnjaka provodilo se neskriveno u okviru zvanične državne politike u obadvije Jugoslavije, putem osnovnih državnih poluga: vojske i poli-cije, administracije, školstva i medija. Te

22

državne službe od 1918. godine bile su rezervisane samo za Srbe. Čak i obični seoski načelnik Bošnjak, u čisto bošnjač-kim sredinama, u sred Bosne, morao se javno deklarirati kao Srbin. Na to bi ga svako jutro u uredu podsjećao njegov podvornik, nepismeni dojučerašnji kmet riječima: Pomozbog, Srbine! Hoćemo li danas srbovati? mada ni sam nije znao šta to znači, ali je za to bio nagrađen parama srbskog kralja. Ništa se nije promijenilo ni za Titina vakta u toj sredini. Potomak toga kmeta i četničkog vojvode, kao nastavnik historije, naredio je 1962. godine na kra-ju časa svojim učenicima šestog razreda da sutra ne smiju doći u školu dok od svojih roditelja ne dobiju odgovor da li su oni Srbi li Hrvati, jer “ne mogu biti neopre-dijeljeni”. Može se samo zamisliti kakve je strašne ožiljke na nevinoj dječijoj duši ostavio taj događaj, ali i u svijesti njiho-vih roditelja. Ili, na primjer, mobilizirane Bošnjake u vojsku SHS kraljevine 1919. godine na granicama nagonili su da zajed-nički skandiraju: Mi smo Srbi i srbskoga roda. Mi čuvamo Srbiju i srbstvo. Da bi ih primorali na to, satima su ih svakoga dana držali postrojene na banatskoj koša-vi dok bi ih kaplari ivovim prutom s leđa udarali po promrzlim ušima, a u gluho doba noći jednog po jednog “ćebovali”.

2035-a

Treba stalno ponavljati da postgeno-cidno uzpravljanje Bošnjaka nije moguće brez zaustavljanja procesa defetizma i samonegacije koje im podmeću i nameću krvni neprijatelji, počinioci genocida i njihovi mentori. Za oslobađanje zaro-bljenog uma Bošnjaka i otvaranja pro-cesa afirmacije i samopoštovanja te ski-danja povijestnih srbsko-hrvatskih okova potrebna je gola istina i jasna svijest o sebi i drugima u vremenu i prostoru, jer velikosrbski i velikohrvatski hegemoni ne mogu nikako da se naviknu i prihvate Bošnjake kao ravnopravnog političkog partnera i kao narod, dostojan za plodot-vornu saradnju i poželjan suživot. Zato danas sapete bošnjačke ruke i bošnjački zarobljeni um moraju biti oslobođeni da bi se u savremenom geopolitičkom kontekstu amortizirale i odbacile ne-prijateljske težnje užeg i šireg okruženja i stvorilo uporišće za svoj bioložki, kul-turni i duhovni obstanak na svojoj po-vijestnoj zemlji, na kojoj su vijekovima razsijavali svoj zemni prah i sedimentirali supstancu svoga duha. Dezorijentirana i jalova bošnjačka postgenocidna politika ne samo da je urušila poziciju Bošnjaka izpod nivoa mirnodobskog političkog partnera dojučerašnjih neprijatelja, nego je prokockala i one ostvarene domete odbranbeno-oslobodilačkog rata. SDA je najbolji primjer za to, čije se rukovod-stvo ponaša kao korumpirana klanovska


23 18. januar - 7. rebiu-l-evvel

družina, a ne odgovorna državotvorna politička partija. Iako ima drugi izborni rezultat dozvolili su da ih separatistička srpsko-hrvatska osovina, uz pomoć lažnih, demagožkih boraca za prava građana, pregazi i sramno izbaci iz vlasti kao ofucani otirač. Umjesto da čelništvo, ako ima imalo obraza, podnese ostavku i hitno sazove vanredni kongres, pogo-tovo što se sami promovišu u nosioca i zaštitnika bošnjačkih nacionalnih inte-resa, oni na mizeran način čuvaju stečene pozicije. Tako su bez ikakvog razloga ponizili i Bošnjake, kamčeći od nado-budnih boljševika mrvice vlasti, umjesto da se hrabro povuče u opoziciju i pokuša da sruši ovakvu antibosansku vlast na slijedećim izborima. Umjesto ostavki i vanrednog kongresa nakon ovakvog sra-motnog poniženja, oni čak odgađaju i ranije predviđeni redovni kongres. Tihić se vadi i čak zamlaćuje javnost navod-nim pobjedama SDA na lokalnim iz-borima, mada je očigledno da tu SDA nije imala nikakvu ulogu, jer su se ljudi opredjeljivali za ljude, a ne stranku. Pa da i nije tako, oni su izgubili državnu vlast i tako ostavili na cjedilu svoje nezaštićene glasače, njih nekoliko stotina hiljada, pretežno Bošnjaka. Umjesto da Tihić, kao pravi vođa, časno prihvati poraz od spretnijeg i podnese ostavku, on se ponovo kandiduje za predsjednika na skorašnjoj konvenciji stranke. Zato je moguće da Dodik protekle srijede u intervjuu za državnu televiziju pres-retne pitanje novinara kako vidi BiH u budućnosti brzopletom upadicom: Trideset peta! Za podsjećanje: Dodikova Srna plasirala je u ponedje ljak nevješto skrojenu vijest da su ruski eksperti, pre-ma navodnim obavještajnim saznanjima iz američke CIA-e i ruske obavještajne službe i po predviđanjima Z. Bžežinskog i S. Hantingtona o geopolitičkom uz-trojstvu Europe 2035. godine, napravili kartu po kojoj će BiH biti podijeljena između Hrvatske i Srbije. Što je babi milo, to joj se i snilo! Kao da je to pra-zan prostor! Kao da to nije povijestna zemlja i domovina njenog autohtonog naroda Bošnjaka. Pod predpostavkom da bi se bosanski Srbi i bosanski Hrvati složili sa takvom solucijom, ništa se ni ne nagovješćuje šta bi bilo sa dva mil-iona njenih građana Bošnjaka. Sudeći prema posljednjim događajima u Gen-eralnoj skupštini UN, gdje je povodom novogodišnje proslave po julijanskom kalendaru zaorila koračnica “Marš na Drinu”, a zapljeskao joj je i sam gener-alni sekretar UN-a Ban Ki-moon nekima nije strana ni bojazan od naprijed spome-nutog nezamislivog scenarija. Ostaje da se vjeruje da on, možda, nije znao da su uz “Marš na Drinu” izpraćane četničke horde, koje su počinile velike ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini.

Zato kao jedina nada ostaje pitanje hoće li mnogobrojna bošnjačka nevladina udruženja i pokreti civilnog družtva, poput Svjetskog bošnjačkog kongresa, odškrinuti vrata spasa. Drugim riječima, otvara se pi-tanje hoće li Svjetski bošnjački kongres biti

još jedan bošnjački postgenocidni pucanj u prazno ili sudbonosna, dugo očekivana prekretnica, pitanje je na koje odgovor ne bi trebalo dugo čekati ako se uzmu u obzir ambicije koje je ovaj forum postavio prid sebe. Živi bili pa vidili!

Spomenik žrtvama genocida u SarajevuNakon najave iz Istočnog Sarajeva da će se na Zlatišću, na sjevernim

padinama Trebevića, okrenutim prema gradu Sarajevu, graditi veliki krst i memorijalna crkva, ni sarajevski (demokratski) Srbi neće ostati dužni Karadžićevim, paljanskim (genocidnim) Srbima u pogledu izgrad-nje spomenika u Sarajevu. Na inicijativu esdepeovskog dopredsjednika Federacije BiH iz reda srbskog naroda, Svetozara Pudarića, esdepeovski gradonačelnik grada Sarajeva iz reda bošnjačkog naroda, Alija Behmen, podpisao je protokol o izgradnji spomen-obilježja na Kazanima, nešto istočnije od Zlatišća, za 29 ubijenih Srba, stradalih od bošnjačke ruke u obkoljenom gradu, koji su četiri godine pod obsadom držali Karadžićevi Srbi. Dok većina Sarajlija namjeru paljanskih Srba o gradnji spomenika doživljava kao čistu postgenocidnu prijetnju i provokaciju, dotle se izka-zuje neskriveno razumijevanje i opravdanje za izgradnju spomen-obilježja na Kazanima, ali i upućuju zamjerke vlastima što i nakon 17 godina od rata nisu ništa poduzele da se oda poštovanje i izgradi jedinstveni spome-nik u obliku bijelog obeliska, na kojem bi bila izpisana imena svih 11.600 ubijenih Sarajlija, nevinih žrtava Karadžićevih Srba u sarajevskom geno-cidu, među kojima su svakako i onih 29 Sarajlija srbske nacionalnosti. Pašovićeva “crvena linija” sadrži 11.600 crvenih stolica za sve ubijene Sara-jlije, svih etničkih grupa, među kojima i sarajevskih Srba, uključujući i onih 29 žrtava stradalih od bošnjačke ruke. Jer, sve nevine žrtve su žrtve i zaslužuju svaki pijetet. Ubila ih je ona ista antibosanska ideja izključivosti, netrpeljivosti i mržnje. Pritom su ovi sarajevski Srbi dvostruko tragični. Zato što su bili izloženi granatama kao i drugi Sarajlije, ali od “svojih”, i što su nastradali od onih od kojih su očekivali zaštitu. Paradoks je i u tome što su sarajevski Srbi bili uračunata kolateralna šćeta Karadžićevih (paljanskih) Srba, što je jasno naznačio Mladić u onoj presretnutoj rat-noj naredbi pukovniku Vukašinoviću da “tuče Velušiće, jer tu nema Srba mnogo”. U njoj se nepobitno odkriva zločinačka genocidna namjera za ubijanje civila, građana Sarajeva, dominantno Bošnjaka, ali i jasno razod-kriva svijest da će u granatiranju Sarajeva neminovno stradati i Srbi.

Ali postoji i ogromna razlika među sarajevskim žrtvama, koja se ne ogleda samo u enormnoj razlici u broju, nego i u samom karakteru njihova stradanja. Onih 11.600 Sarajlija civila stradalo je tokom četverogodišnjeg danonoćnog granatiranja nezaštićenih civila u obsjednutom i trostruko opasanom gradu, kao dijelu organiziranog paradržavnog genocidnog pro-jekta “genocidnog entiteta” RS o uništenja Bošnjaka i okupaciji cijele BiH. Glavnim akterima ovog genocidnog projekta, kao najtežeg zločina protiv čovječanstva, sudi se u Međunarodnom tribunalu u Hagu, od kojih je ko-mandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa, Stanislavu Galiću, izrečena pravomoćna presuda doživotnog zatvora. Onih 29 sarajevskih Srba ubi-jeno je kao samovoljni eksces jednog odmetnutog komandanta 10. brdske brigade na odbranbenoj liniji grada baš od spomenutog Zlatišća, priko spomenutih Kazana do Lapišnice prema Palama, Mušana Topalovića Cace. Za taj svoj samovoljni čin i privatni rat najviši vrh državne vlas-ti Republike BiH pripremio je i proveo akciju hapšenja odmah nakon saznanja o zločinima, u kojoj je on počinio još jedan zločin, mučki ubivši sedam pripadnika policije, ali je i on, kako se tada šuškalo u novinarskim krugovima, nakon hapšenja također ubijen pod još nerazsvijetljenim okol-nostima.

Kantonalnu vlast niko ne spominje možda i zato što je esdepeovska predsjednica Skupštine Mirjana Malić, majka Nebojše Malića, navodnog Dodikovog plaćenika, koji živi u Kanadi i na svojim web-portalima veliča “entitet masovnih grobnica” i četništvo. U svemu tome je najpikantni-ja činjenica da je njen esdeaovski dopredsjednik svojevremeno bio prvi čovjek tajne policije AID-a, nekadašnje državne agencije za iztraživanje i dokumentiranje zločina.

24

Upotreba zastava u Livanjskom kantonu: dominiraju neustavna “hercegbosanska” i zastava BiH, federalna uglavnom potisnuta

Društvo

Ako uglavnom na prostoru cijelog Livanjskog kantona u Livnu, Tomislavgradu i Kupresu gdje dominiraju Hrvati “hercegbosanci”, te u Glamoču, Bosanskom Grahovu i Drvaru gdje vlast imaju Srbi povratnici, pretežno “republikosrpskoljupci”, nema vele ljubavi prema zastavi FBiH, a uz upadljivo veću neustavnu “hercegbosansku” zastavu se izlaže samo manja zastava BiH i eventualno općinska (Livno, Tomislavgrad i Kupres), pitanje je ne šalje li se time poruka o već ustanovljenom “zastavničkom” hrvatsko-hercegbosanskom “trećem entitetu”, koji još samo čeka usvajanje “četvrtog-hrvatskog kanala” na BHRT

Piše: Ale Kamber, Livno14.01.2013.god.

Već nekoliko godina zare-VVdom na području Liva-VVnjskog kantona zastava Fed-VVeracije BiH je uglavnom potisnuta,barem što se tiče njene upotrebe i na zvaničnim ustanovama, na prosla-vama, trgovima, manifestacijama isl. Očekujuće, u “hercegbosanskom”okruženju dominiraju već 15 godina neustavne zastave Kantona 10. (Liva-njskog) kojem je, uz “jednonaciona-lni, isključivo hrvatski izgled zastave igrba” u kantonalnom ustavu, Ustavnisud FBiH presudama iz 1997/98. go-dine osporio i naziv kantona (“Herce-gbosanska županija”), tretiranje jezika i još nekoliko manje bitnih odredbi,još uvijek neusklađenog Ustava Kan-tona 10. sa presudom ustavnog suda FBiH. Bez obzira na diskriminirajućiizgled zastave na štetu Bošnjaka, Srba

i ostalih, koji prema popisu iz 1991.godine zapravo čine relativnu većinu ovoga kantona, sva djeca u školama, posebno bošnjačka, uče, isključivo na hrvatskom jeziku, da im je kantonalna zastava zapravo neustavna “hercegbo-sanska” trobojnica sa hrvatskim grbom “šahovnicom”, varijanta koja po mnogo čemu asocira na grb susjedne države, a najmanje na državu BiH. Neustavna, isključivo hrvatska zastava, koja aso-cira na zastavu susjedne Hrvatske barem je teritorijalno na oko 30% bh površine (LK, ZHK, HNK, PK, SBK…a nađe se i u uredima usred Sarajeva). Koja razlika od nedavno istaknute zastave susjedne Srbije na istočnim vratima Sarajeva “za koju niko nije nadležan”?! Srbijanska se ne uklanja danima, a neus-tavna “hercegbosansko-hrvatska” godinama. Za ra-zliku od njih, prva službena, međunarodno priznata i u Ustavu RBiH definirana zastava BiH sa ljiljanima je masovno poskidana i sa teritorija gdje dominiraju Bošnjaci koju se sve manje može vidjeti i na mani-festacijama i na utakmica-ma, a na institucijama nika-ko!!! U Livanjskom kantonu je izbačena i iz bošnjačkih ustanova i partijskih ureda. U dvorani livanjske BZK “Preporod” istaknuta je samo zastava SDA, u stranci SDA koja gazduje i “Preporodom” ista zastava, u SDP-u se sve crveni od partijskih i ex- jugoslovenskih i komunističkih zastava, u SBB-u je istaknuta pre-poznatljiva “djetelina”, u MIZ Livno samo islamska obilježja.

Današnja situacija

Na trgovima u Livnu su zastaveBiH, općine i neustavna kantonalna bez federalne. Ista je stvar ispred općine i u dvorani za sastanke. Na zgradi Vlade LK u Livnu samo su neustavna kantonalna i upadljivo manja državna

zastava, na MUP-u samo neustavna “hercegbosanska”. I na zgradi općineTomislavgrad nema zastave FBiH, a na zgradi Kantonalne skupštine u is-tom gradu je samo neustavna zastava “HBŽ”. Glamoč je donedavno bio

g jg

preplavljen neustavnim “hercegbosan-skim” zastavama, međutim u općiniih više nema otkada su brojčano u OV postali brojniji Srbi i Bošnjaci. Još jebivši načelnik Rade Gvero uz zastavuopćine obavezno uveo i državnu za-stavu, ali federalne ni ovdje nema. I

na općini Kupres je samozastava “HBŽ”, a u sali za

p p j

sastanke i neizbježni križkao i u uredu načelnika ove općine i općine Tomis-lavgrad, koji se još pojačaoslikama Franje Tuđmana i Gojka Šuška. U Drvaru,

j

gdje već nekoliko godina,kao i u Glamoču i Bosans-kom Grahovu, preovlađujuSrbi povratnici, samo je na zgradi općine zastava BiH.U dvorani se nađu općinska i državna. Federalna ni ovdjene stanuje. Prije se naiđe na zastavu Srbije ili RS, istina ne na općinskim ustanova-ma, ali zato po drugim zgra-dama i na ulicama. Jedinona zgradi općine BosanskoGrahovo nema nijedne za-stave dok se u unutrašnjostimogu pronaći, ali teže,općinska i državna.

Zaključak

Ako uglavnom na prostoru cijelog Livanjskog kantona u Livnu, Tomis-lavgradu i Kupresu gdje dominirajuHrvati “hercegbosanci”, te u Glamoču,Bosanskom Grahovu i Drvaru gdjevlast imaju Srbi povratnici, pretežno“republikosrpskoljupci”, nema veleljubavi prema zastavi FBiH, a uzupadljivo veću neustavnu “hercegbo-sansku” zastavu se izlaže samo manja zastava BiH i eventualno općinska (Livno, Tomislavgrad i Kupres), pi-tanje je ne šalje li se time poruka oveć ustanovljenom “zastavničkom”

Srbijansko-hrvatsko Srbijansko-hrvatsko vihorenjevihorenje


Postavlja se logičnim pitanje ne ukida li FBiH

ovim činom samu sebe čim dozvoljava da

je nižerangirani kanton (ne samo ovaj!) opstruira i

omalovažava neprovodeći

presude Ustavnog suda FBiH, a da FBiH nije poduzela

krivično i drugo gonjenje prema

odgovornim licima

25

hrvatsko-hercegbosanskom “trećem entitetu”, koji još samo čeka usva-janje “četvrtog - hrvatskog kanala” na BHRT. Pa prećutno i priznatom i od međunarodne zajednice i viših feder-alnih i bh. instanci vlastičim se 15 godina ne pro-vode presude Ustavnog suda FBiH o neustavnosti čak oko 80% Ustava LK, međukojima su, kako je navede-no, osporeni i izgledi grba i zastave, naziv kantona,tretiranje jezika i sl. Post-avlja se logičnim pitanje neukida li FBiH ovim činomsamu sebe čim dozvoljava da je nižerangirani kanton(ne samo ovaj!) opstruira iomalovažava ne provodećipresude Ustavnog suda FBiH, a da FBiH nije podu-zela krivično i drugo gon-jenje prema odgovornim lic-ima, koja su zbog očuvanja neustavne HZHB/HRHBčak politički uznapredovala u organima vlasti BiH odVijeća ministara do Parla-menta BiH, a naravno i na nivoima vlasti same FBiH.


Koja razlika od nedavno istaknute zastave

susjedne Srbije na istočnim

vratima Sarajeva “za koju niko nije nadležan”?! Srbijanska

se ne uklanja danima, a neustavna “herceg-

bosansko-hrvatska” godinama.

Glamočka hercegbosanska zastava

Općina Tomislavgrad, bez zastave BiH i FBiH

BZK “Preporod” Livno samo zastava SDAVlada LK, bez zastave FBiH

Trg Livno, bez zastave FBiH


Kabinet načelnika Tomislavgrad - Tuđman, Šušak i križ

KMUP K.10-LK, samo zastava HB

Općina Glamoč, samo bh zastava

Općina kupres, samo zastava HB

Općina Livno, bez zastave FBiH

Livanjski trg sa zastavama, snimak s nebodera

Općina Drvar, samo zastava BiH


Sala OV Glamoč, općinska i bh. zastava

OV Livno bez ijedne zastave

Skupština LK,bez državne zastave

Srbijanska zastava na kapiji Sarajeva

Otvaranje zgrade policije Kupres 2011., bez zastave FBiH

Kasarna Glamoč, pocijepana bh. zastava na pola koplja

Općina Bosansko Grahovo, bez zastava

28

Intervju: Omer-ef. Redžić, imam čaršijske džamije u Prijedoru

Povratnici

Omer-ef. Redžić se ubraja u red najperspektivnijih imama na području Bihaćkog muftiluka, pa i šire. Od svog dolaska na mjesto imama u Čaršijskoj džamiji u Prijedoru pokrenuo je niz inicijativa i projekata koji su značajno doprinijeli boljem životu Bošnjaka povratnika. Svojim neumornim pregalaštvom i zalaganjem na polju očuvanja vjere i tradicije Bošnjaka, služi kao primjer svima nama kako se cijeni i poštuje svoje, a ne ponižava tuđe

SOmer-ef. smo razgovaralio dešavanjima u njegovomdžematu, stanju Bošnjaka

povratnika u RS te značaju predsto-jećeg popisa za očuvanje bošnjačkog identiteta.

Razgovarao: Nedim Botić

SAFF: Poštovani Omer-ef., es-selamu alejkum i željeli bismo da Vam zahvalimo na želji da sarađu-jete s našim časopisom. Na počet-ku razgovora, možete li se ukratkopredstaviti našim čitaocima?

Omer-ef. Redžić: Alejkumu-s-selam, sva hvala pripada UzvišenomAllahu. Svakako mi je pripala častda surađujem sa časopisom koji za-sigurno spada među najkvalitetnijekada je u pitanju afirmacija Bošnja-ka i svega što se oko njih događa. Ja

sam Omer Redžić, rodom iz Bos. Otoke. Rođen sam 1984-te godine. Imam sam Čaršijske džamije u Pri-

g

jedoru i na toj dužnosti sam nešto više od pet godina. Student sam Fa-kulteta islamskih nauka u Sarajevu. Oženjen sam s suprugom Edinom sa kojom imam malu djevoj-čicu Saru.

SAFF: Možete li nam ukratko dati Vašu ocjenu aktivnosti u Vašem dže-matu i da li imate neke planove za budućnost?

Omer-ef. Redžić: Teš-ko je i bolno davati ocjene kad su u pitanju povrat-nički džemati. Što se tiče

p j pj

aktivnosti moga džemata, pored one osnovne koja se ogleda u očuvanju ema-neta Islamske zajednice, imamo i onih drugih ak-tivnosti koji se tiču naših džematlija.

U prvom redu bih iz-dvojio inicijativu oko iz-gradnje biblioteke Hasan ef. Škapur u kompleksu Čaršijske g j

džamije koja je gotovo pri kraju. U njenom sklopu će biti biblioteka, či-taona, omladinski centar i internet centar, a ima za cilj okupljanje naše omladine, kao i afirmisanje naših kulturnih, historijskih i vjerskih vri-jednosti. Tu je i Fond solidarnosti koji egzistira nešto oko dvije nepu-ne godine, čija je obaveza da pove-de računa oko socijalno ugroženih članova našeg džemata, koji nemaju nikakva primanja, a takvih slučaje-va u našem džematu ima nešto oko petnaestak.

Također se užurbano radi na za-vršetku radova šehidskog turbeta “Skela” koje se nalazi u gradskoj zoni naših džemata, a na kojem će se naći imena naših ubijenih tokom agresije koji su živjeli na području ovih dže-mata. Zadnje dvije godine sam in-tenzivirao promocije i tribine (na što

sam posebno ponosan) naših emi-nentnih ljudi iz svih sfera društve-nog života, tako da su kroz amfitea-tar Čaršijskog džemata, Prijedor, ra-

g

znim povodima, svojim prisustvompočastili akademici Abdulah Sidrani Ferid Muhić, doktori nauka Šaćirp

Filandra, Senadin Lavić,Enes Durmišević, Gradi-mir Gojer, pisci Isnam Ta-ljić, Muhamed Mahmuto-vić i mnogi dr.

Tako, ako Bog da,planiramo da nastavimoi u budućnosti, sa što če-šćim predstavljanjem na-ših kulturnih vrijednosti,kako bi naš narod kojičesto nema mogućnostida ode na predavanja, ta predavanja slušao u svomedžematu. To je sve narav-no velika stvar i za mene iza moj džemat.

Nedavno sam bio invol-viran u Gradskom pozori-štu, ovdje u Prijedoru, kaostručni saradnik na pred-

stavi “Djelidba” od Skendera Kule-novića u režiji Marka Misirače, što jemeni posebno drago i imponuje mišto sam radio sa takvim dobrim lju-dima i profesionalcima.

SAFF: Kakvo je stanje rada sa mladima u Vašem džematu, kao i u na području Medžlisa? Da li na tompolju već imate nekih aktivnosti?

Omer-ef. Redžić: Što se tičeomladine, bojim se da je svakog dana slika ružnija, jer naša omladina svoj egzistencijalni izlaz vidi jedinovan našeg Prijedora i naše Bosne,jer živimo u vaktu kad egzistencija nažalost određuje dozu patriotizma,vjere i nade u budućnost. MedžlisIZ-e Prijedor ima aktivnosti koje sevežu za omladinu, gdje se nastoji ta omladina povezati čvršće u tu brat-sku vezu, a one se ogledaju u omla-dinskim klubovima i druženjima uistim.

SSvaka pričvaka priča o sa o slobodi Bošnjaklobodi Bošnjakaa u ovom entitetu pada u vodu kada pogledamou ovom entitetu pada u vodu kada pogledamo šta opštinska vlast radi, uslovno rečeno, zšta opštinska vlast radi, uslovno rečeno, zakonskim sredstvimakonskim sredstvimaa


Mislim da je iduća godina za Bošnjake veliki test i prilika u isto vrijeme, jer ako se mi ne izjasnimo kao Bošnjaci

koji imaju svoju vjeru islam,

uradićemo ono što još nikome nije pošlo za rukom, a to je

da nas ne bude.

29

SAFF: Koji su to najveći problemi s kojima se susrećete, ne samo Vi kao imam Čaršijske džamije, već i Boš-

j

njaci povratnici na svoja ognjišta?Omer-ef. Redžić: Ono što sam

lično primijetio jeste - kolektivno to-nenje u ambis društva u cjelini, gdje je nažalost čovjek doveden u situaciju da bukvalno preživljava. Povjerenja goto-vo nema nikako. Ekonomska slika je veoma tužna, a to se pogotovo da pri-mijetiti na povratničkim džematima.

Ono što je zabrinjavajuće jeste gašenje bošnjačkih kuća, prodavanje svojih ognjišta onima koji su do jučer bili dželati, i tako svjesno gasili mu-slimansko življe. To je za mene pora-žavajuće. I vlast i politika se ne trude takvim ljudima pomoći i pokušati ih odgovoriti od toga, nažalost. S druge strane, svaka priča o slobodi Bošnjaka u ovom entitetu pada u vodu kada po-gledamo šta opštinska vlast radi legi-timnim (uslovno rečeno) sredstvima. Dok naša djeca pjevaju himne Repu-blike Srpske i pohađaju škole koje se otvoreno i javno zovu po pravoslav-nim svecima, ili dok recimo opštin-ska vlast gradi veliki krst na mjestu zločina u Trnopolju, gdje je bio nekad logor, s druge strane mi Bošnjaci ne-mamo pravo na memorijalni centar za žrtve ili bar da kroz glavnu ulicu Prijedora pronesemo ostatke naših še-hida na kolektivnoj šehidskoj dženazi. Ovo su samo mali pokazatelji u moru drugih koji govore da je ovaj prostor zbilja očišćen od ljudskih prava i da su ona davno zakopana. Tako da pro-blemi Bošnjaka već imaju svoju enci-klopediju.

SAFF: Po Vama, koliki je značaj očuvanja tradicije i vjere našeg naroda na prostorima RS-a? Koliko na tom polju može da doprinese IZ kao insti-tucija, kao i imami u džematima?

Omer-ef. Redžić: Ko-liki je značaj? Očuvanjetradicije i vjere je glavni itemeljni faktor u očuvanjuBošnjaka. Glavno vezivnotkivo i jedina institucija koja konstantno radi na očuvanju identiteta Boš-njaka je upravo Islamska zajednica. Jer prvo što suBošnjaci počeli da prave igrade iznova jesu džami-je, znajući da su upravoBožije kuće taj kohezionifaktor kod nas muslima-na, i Bošnjaka. Islamska zajednica institucionalno je temelj i garancija opstanka na ovim prostorima. Ona je najvitalniji dio u tom našem boš-njačkom organizmu, koji polakoali sigurno počinje da se ispravlja iuzdiže.

Na imamima je velika obaveza da naše islamske vrijednosti, našu tra-diciju i dalje afirmiraju kroz svojeaktivnosti, ali njima isto tako treba pomoći, a najlakše se pomaže razu-mijevanjem.

SAFF: Ove godine je popis sta-novništva u BiH. Po Vama, kolikiznačaj ima taj događaj za Bošnja-ke, a posebno povratnike u RS?

Omer-ef. Redžić:Mislim da jeova godina za Bošnjake veliki test iprilika u isto vrijeme, jer ako se mine izjasnimo kao Bošnjaci koji imajusvoju vjeru islam, uradićemo ono štojoš nikome nije pošlo za rukom, a toje da nas ne bude...

Velike se predrasude stvaraju okotoga, posebno oko onih koji za sebetvrde da su Bosanci, ali ja savjetujemsvima onima koji komuniciraju sa timnašim sestrama i braćom da to radena najljepši mogući način kako bi ihuvjerili da to što je Bošnjak samo po-


tvrđuje to da je Bosanac i da Bošnjak Bosancu ne smeta. Bosanca zapravo i čini Boš-njak, islamske vjeroispovi-jesti koji priča svojim bo-sanskim jezikom. Bojim se da nemamo luksuz isključi-vosti, i da se dodatno dije-limo. To je naš farz za ovu godinu, a pogotovo nama u RS-u, molimo Allaha da nas u tome pomogne i ojača nas.

SAFF: Na planu širenja nacionalne i vjerske osvje-

štenosti Bošnjaka pred predstojeći popis, da li je bilo nekih aktivnosti i da li su neke u pripremi?

Omer-ef. Redžić: Naravno da jeste bilo aktivnosti, a posebno bih izdvo-jio tribinu sa akademikom Feridom Muhićem, gdje je gostovao i Sejfudin Tokić. Tom prilikom je akademik Muhić slikovito objasnio kakav nam zadatak predstoji u narednom popisu.

Također je bila promocija noveknjige Isnama Taljića, “ROMAN O SULTAN FATIHU, BOŠNJACIMA

j g j

I BOSNI” gdje smo opet skrenuli pa-žnju na bitnost odrednica: Bošnjak, islam, bosanski jezik. I u narednom periodu će tih aktivnosti biti znatno više, ako Bog da.

SAFF: Zahvaljujemo Vam se na odvojenom vremenu i ujedno Vam želimo sve najbolje u budućem radu. Ako imate još neku poruku za sve naše čitaoce, i Bošnjake kako u BiH, tako i u dijaspori, bujrum.

Omer-ef. Redžić: Opet hvala pripada Uzvišenom Allahu, a za nasBošnjake imam poruku koja se ogle-da u tom: Bošnjaci su jedni drugima najpreči, i zapamtimo; niko nam neće smaknuti omču oko vrata koju misami sebi stavimo...

Ono što je zabrinjavajuće jeste gašenje

bošnjačkih kuća,

prodavanje svojih ognjišta onima koji su do jučer bili

dželati, i tako svjesno gasili muslimansko

življe. To je za mene

poražavajuće.

30

Bošnjačke dileme

Pogledi

SBK nije osnovan da bude iznad bilo koje državne ili postojeće bošnjačke institucije. To što su na posljednjoj sesiji kruga 99 neki izrekli je sramota, jer ti intelektualci ne vladaju osnovnim logičkim razmišljanjem

Piše: Nazif Horozović

Svjetski Bošnjački Kongres nije ni počeo i prije nego što je iu mislima bio, njegov aktuelni

predsjednik dr. Mustafa Cerić je bio lo-pov, kriminalac, radikal, pedofil... i većšta nije bio i kada je obnašao najčasnijufunkciju kod Bošnjaka. I sada je još više od toga, iako je prošlo samo nekolikodana otkako je sjeo na funkciju pred-sjednika SBK-a. I sve dok ne umre,ostat će omražen u krugovima kojima je onemogućio potpunu manipulacijubošnjačkim korpusom. Kod nas Boš-njaka treba da se nešto desi i odmah sedušebrižnici raznih vrsta i funkcija jav-ljaju da osude ono što se već dogodiloili što bi se moglo dogoditi.

Ko se krije iza Bošnjaka?

Postoji nekoliko razloga zašto se na-pada SBK i zašto ga neki vide veoma negativnim. Sigurno, bez konkuren-cije, prvi i najvažniji razlog jeste štose mnogi ne mogu složiti da oni nisu(više) ti koji su na čelu ili nisu (više) u tijelima tog istog kongresa. Dr. Hilmo Neimarlija smatra da su politički pred-stavnici jedini koji imaju pravo pred-stavljati Bošnjake. Evo vidimo kako ihpredstavljaju i kako zastupaju njihoveinterese, da je sinonim riječi političaru našem narodu postala riječ lopov.Hadžem Hajdarević, SDP-ovac i knji-ževnik, osvjedočeni borac protiv Vje-ronauke i svršenik GHB-e, smatra da nešto nema legitimiteta i da dr. Cerićto sebi sam namješta... što je sigurnoprivatna stvar i lična sujeta pomenu-tog bošnjačkog književnika u redovima SDP-a, koji od dr. Cerića ima i ličnu

fobiju što se može jasno zaključiti, jer mediji uvijek prvom njemu odjure kada se pojavi dr. Cerić.

A ako ćemo o legitimitetu: Po čemuje Senadin Lavić zaslužio da bude na čelu “Preporoda”???Koje su njegove zasluge osim što smatra da je bošnjaštvo bitnije od islama za Bošnja-ke. Odakle njemu legitimi-tet da predstavlja Bošnjake?Po čemu je on mjerodavan i meritoran da govori o Kon-gresu? Ko je on?

Ako Muhamed Filipović, Ferid Muhić, Ejup Ganić, Kasim Trnka, Omer Ibra-himagić, Hasan Muratović,Smail Čekić, Lamija Hadži-

g

osmanović, Dževad Jahić, Mehmed Akšamija, Musta-fa Cerić, Hasan Nuhano-vić, Muharem Štulanović, Zuhdija Adilović, Enver Imamović itd. nisu legiti-mna kičma bošnjačke aka-demske zajednice, ja stvarnone znam ko je.

A to što se bune oni kojisu do sada imali najviše ličnekoristi od bošnjačkog jada,oni će se i dalje buniti zbog sebe i svojih šićara, na žalost!

Lažne optužbe i bolesni zaključci

SBK nije osnovan da bude iznad bilo koje držav-ne ili postojeće bošnjačkeinstitucije. To što su na po-sljednjoj sesiji Kruga 99 neki izrekli je sramota, jer ti inte-lektualci ne vladaju osnov-nim logičkim razmišljanjem.

Svakom učesniku i gostu na skup-štini SBK-a je uručena “torba papira” sa statutom i osnovnim dokumentima SBK-a. Nezamislivo je da “intelektual-ci” optužuju i osuđuju SBK što nelegal-no radi, a da pri tome nisu provjerili da li je SBK uopšte pravno lice. Da su se samo malo raspitali, dobili bi informa-ciju da je prije same osnivačke skupšti-ne SBK registrovan kao pravni subjekt. Zamislite koliko je Krug 99 “ozbiljan” krug intelektualaca kada npr. Hasan Balić, predsjednik demokratskih

pravnika BiH (po naslovu veoma le-gitiman da govori o registraciji) kažeda SBK djeluje nelegalno sve dok se neregistruje. I nije ga, naravno, sramota

izići pred kamere i govori-ti neprovjerene informacijeoptužujući Kongres za nele-galnost.

Druga stvar koja me“fascinira” kod tih “intelek-tualaca” jeste nevjerovatnosubjektivno zaključivanjekoje se kosi sa osnovama logike. Stalni kritičar svega što ima veze sa dr. Cerićem,Enver Kazaz kaže sljedeće:“Opasno se igraju slikomBošnjaka u međunarodnomkontekstu i na vrlo opasannačin derogiraju demokrat-ske tekovine u Bosni i Her-cegovini delegitimirajućizvanične bošnjačke pred-stavnike u institucijama si-stema.”

Zaista bolesno poimanjejednog nevladinog pokreta koji ima za cilj afirmacijubošnjačkih vrijednosti. SBK nije nikakva prijetnja bilokome, a kamoli legitimnim predstavnicima Bošnjaka. Stim, da je evidentno da senajviše ljute oni čiji je le-gitimitet u predstavljanjuBošnjaka veoma upitan, jerga sigurno i nemaju. A da ne kažem koliko je ovo teš-ko palo onim “legitimnim”Bošnjacima koji su do sada znali uprtiti torbu, otići uLaktaše i dogovoriti prodajudržave i sve sa punim legiti-mitetom!

Ali ono što mi je najviše zaparalouši u prilogu FTV-a jeste sljedeće:“Nacionalna emancipacija i para-institucije odnos je što se dešava u bosanskohercegovačkom druš-tvu, na tendencije iz prošlosti kojeimaju namjeru da se produžavaju iu budućnosti, na Balkanu i cijelojEvropi. Ovakve političke strategijestvaranja parainstitucija kroz naci-onalnu emancipaciju mogu postativelika prijetnja sigurnosti u cijelojEvropi, rečeno je na redovnoj sesijiKruga 99.”

Zašto DA Zašto DA SSvjetskom bošnjačkovjetskom bošnjačkom kongresum kongresu


Ako SBK bude kočničar

razvijanju IZ-a, ako aktuelni predsjednik

SBK-a ne bude imao poštovanje

prema aktuelnom

reisu-l-ulemi, ako SBK bude

radio samo za interese pojedinaca,

ako SBK bude uvertira u

neku političku organizaciju na čelu sa

istim ljudima, ja ću prvi biti protiv takve organizacija.

31

Kakva je parainstitucija SBK-a? Koje tendencije prošlosti on nosi sa sobom? Kakva je prijetnja sigurnosti SBK-a i ljudi koje sam pomenuo u gornjem dijelu teksta??? Ovo su zaista zlonamjerna plasiranja Bošnjacima da su opasni po Evropu. Hadžem Hajda-rević i Senadin su se, zarad svojih ličnih interesa, stavili na stranu antibošnjač-kih lobija koji Bošnjake predstavljaju radikalnim i nepodobnim za Evropu, samo zato što je na čelu jedne nevladi-nog pokreta Mustafa Cerić, inače bivši reisu-l-ulema.

Zašto SBK?

Naše bošnjačke institucije kao što je “Preporod”, “VKBI” (ako znate šta je ovo uopšte), te naši veliki akademici i moralisti u liku i djelu dr. Hafizovića, Neimarlije, Hajdarevića, Lavića... po čemu možemo reći da su ove bošnjač-ke institucije žive, odnosno na osnovučega možemo tvrditi da su pomenutiintelektualci nešto doprinijeli u jav-nom životu Bošnjaka? Ovaj Kongres je došao da popuni prazninu. Hoće li i on biti samo jedan broj ili popuna prazni-ne vidjet ćemo!

Da je Cerić osnovao svoju privat-nu organizaciju, formom i suštinom, a SBK barem u formi nije njegova privatna organizacija, trebali bi malo sačekati da vidimo šta će čovjek ura-diti... Da li bi trebali jednog takvog čovjeka u liku i djelu bivšeg reisa Ce-rića poslati da igra šaha s penzioneri-ma, da ide u šetnju u planine i da se potpuno odrekne bilo kakvih javnih nastupa i sl, a da našu sudbinu pre-pustimo Lavićima, Hajdarevićima, Kazazima i raznoraznim krugovima sumnjivog cilja i namjere... To bi za nas Bošnjake bila šteta i tragedija u istom vremenu. Da ljudi svjetskog renomea; reisu-l-ulema 18 godina, u posljednjih deset godina je bio prvi u Bošnjaka i u nacionalnom i vjerskom smislu, trebaju Bošnjacima, mislim svakako da trebaju i da se nikako ne smije niti zaboraviti, niti zanemariti njegov ugled u BiH, a posebno u ino-stranstvu, onom zapadnom i onom istočnom.

SBK treba malo vremena da poka-že pravo lice, a tek onda imamo pravo pisati i govoriti o privatnom projektu ovog ili onog.

Ključni problemi u ovome svemu su Cerić i Zukorlić. Da oni nisu ovdje bili, Bog zna da li bi se i jedna kamera pojavila i da li bi iko govorio o SBK. Niko nije spomenuo niti jedan dio de-klaracije, ciljeva ili načina djelovanja, jer su njih dvojica samo bitni u ovoj priči. Da njih nema onda bi SBK, mož-da i bio prihvatljiv.

Islamska zajednica i SBK-a

Evidentno je da Islamska zajednica BiH pod vodstvommr. Huseina Kavazovića se neće oglašavati za svakustvar i da će ona podržavatisve projekte od kojih svi lju-di imaju koristi, a posebnoBošnjaci. Reisu-l-ulema je na pomenuti Kongres poslaosvog izaslanika, a gromogla-sni aplauz je uslijedio nakonšto je predsjednik SBK-a dr.Cerić posebno istakao da jedobio poruku podrške od re-isu-l-uleme mr. Kavazovića.

Ako reis Kavazović sma-tra da je SBK loše rješenje i šteti ugledu Bošnjaka, sma-tram da je trebao to reći Boš-njacima i pripadnicima svo-je zajednice bez obzira na tošta će ko reći. Ako dr. Cerić smatra da će kroz SBK-a i dalje biti re-isu-l-ulema i prvi u Bošnjaka, onda su Bošnjaci u ozbiljnoj krizi, a SBK pod-vala svima nama. Ali, ja sam uvjeren isve ove podastrte činjenice govore da jeIslamska zajednica imala dobrog reisa,a da ga je naslijedio potpuno relevantani po mjeri čovjek u liku mr. Kavazovića.


I na kraju...

Ako SBK bude kočničarrazvijanju IZ-a, ako aktuelnipredsjednik SBK-a ne bude imao poštovanje prema ak-tuelnom reisu-l-ulemi, ako SBK bude radio samo za in-terese pojedinaca, ako SBK bude uvertira u neku poli-tičku organizaciju na čelu sa istim ljudima, ako SBK nebude radio posao zbog ko-jeg je osnovan..., ja ću prvi biti protiv takve organiza-cija. Međutim, sve do tada ću se boriti svim legitimnimsredstvima, da svi oni koji su Bošnjaci samo zbog bošnjač-kih honorara prestanu biti zaštitnici Bošnjaka i da svoju nafaku pronađu na drugom mjestu.

Također, SBK i njegovorukovodstvo u idućem periodu trebaju i moraju dokazati da osnovna načela i principi zbog kojih je SBK-a i osnovanmoraju biti prioritet djelovanja istog i da sve što je rečeno na 1. kongresu mora biti ispoštovano. U protivnom,morat ćemo reći da su ovi današnji boš-njački dušebrižnici bili u pravu.

Ključni problemi u

ovome svemu su Cerić i

Zukorlić. Da oni nisu ovdje bili, Bog zna da li bi se i

jedna kamera pojavila i da li bi iko govorio o SBK. Niko

nije spomenuo niti jedan dio deklaracije,

ciljeva ili načina

djelovanja, jer su njih dvojica samo bitni u ovoj priči.

32

Odgovor na proglas Abdul-aziza Radžihija

Glas islamskih učenjaka

Pripremio: Semir Imamović

Neki islamski internetskiportali ovih dana su obja-vili proglas saudijskog

učenjaka Abdul-aziza er-Radžihija, ukojem on žestoko kritikuje novi egi-patski ustav, nazivajući ga “tagutom”(tagut je idolopoklonski, nasilničkiautoritet), a sve one koji su glasali za njega, poziva da bez odlaganja učineiskrenu teobu Allahu, dželle šanuhu,odreknu se ustava i onih koji su ga do-nijeli. Interentski portal sahab.net pre-tnio je, kratki razgovor između ovog učenjaka i neimenovane osobe (iznačina oslovljavanja može se zaklju-čiti da se radi o njegovom učeniku).Na pitanje: “Kako odgovoriti onima koji kažu da će novi egipatski ustav stabilizirati unutrašnje prilike i da jezbog toga, šerijatski, legitimno glasatiza njega?”, Radžihi odgovara: “Koja legitimnost? Zar se stabilizacija unu-trašnjih prilika, uvođenjem nevjernič-kog ustava, može smatrati legitmnimšerijatskim interesom? Da bi došlo doistinske stabilizacije, potrebno je uve-

sti Šerijat, u pravom smislu te riječi! Zar je zbog toga pokrenuta revolucija? Jedan nevjernički ustav je zamijenjen drugim nevjerničkim ustavom.”

Osim što proglas sadrži teške kva-lifikacije (tagut, nevjernički, poziv na teobu) i isključuje bilo kakvu moguć-nost rasprave i prihvatanja drugačijeg mišljenja, evidentno je da on, svojim sadržajem, u potpunosti devalvira mi-šljenje apsolutne većine islamskih uče-njaka i relevantnih svjetskih islamskih organizacija i institucija, koje su dale jasnu podršku predsjedniku Mursiju u provođenju refe-renduma za novi ustav i po-zvale Egipćane da glasaju za njega, ali i učenjaka koji su učestvovali u izradi ustava.

Od učenjaka koji suizrazili svoju javnu podrš-ku referendumu, izdavaja-mo: Dr. Jusufa el-Karda-vija (predsjednika Svjetske unije islamskih učenjaka), šejha Abdur-rahamana ibn Nasira el-Berraka (jed-nog od vodećih selefijskih autoriteta), Dr. Selmana ibn Fehda el-Avdu (struč-nog savjetnika generalnog sekretara Svjetske unije islamskih učenjaka za pi-tanje medija), dr. Nasira el-Umera (generalnog se-kretara Svjetskog kongresa islamskih učenjaka), šejha Abdur-rahmana Abdul-ha-lika (egipatskog učenjaka sa kuvajtskim državljanstvom), šejha Muhammeda Ismaila el-Mukaddima (autora velikog broja djela iz različi-tih islamskih oblasti od kojih je naj-poznatije Avdetu-l-hidžab / Povratak hidžaba), šejha Ebu Ishaka el-Huvej-nija (jednog od vođa selefijskog po-kreta u Egiptu), šejha Muhammeda Hassana, dr. Ahmeda Ferida (autor knjige Bistro more pobožnosti i suptil-nosti).

U radu Ustavotvorne skupštine(izradi ustava) učestvovali su sljede-ći egipatski učenjaci: dr. Muhammed Jusri Ibrahim, dr. Muhammed Ibra-him Mensur, šejh Muhammed S‘ad el-Ezheri, dr. Muhammed Selim el-Avva, dr. Se’id Abdul-azim, dr. Jasir el-Bur-hami i dr. Nadir Bekkar. Referendum je podržala i Svjetska unija islamskih

učenjaka, na čelu sa dr. Jusufom el-Kardavijem i Medžlis šure egipatskihučenjaka na čelu sa dr. Abdullah Ša-

j g p

kirom. U proglasu, kojeg je tim povo-dom izdala Svjetska unija islamskihučenjaka, 11. decembra 2012., izmeđuostalog, se kaže: “2. Unija poziva sveEgipćane, bez obzira na njihovu poli-tičku i vjersku pripadnost, da aktivnoučestvuju na referendumu i glasaju za ustav kojeg su, po prvi put, napisalisinovi Egipta (kojima je narod uka-zao povjerenje na izborima), bez ika-

kvog nametanja izvana,a sve to u cilju unutranjestabilnosti, pokretanja ra-zvoja i poticanja investicij-skih aktivnosti.” (Svjetskuuniju islamskih učenjaka,osim dr. El-Karadvija, čine:šejh ‘Abdullah Bijeh, šejhAhmed ibn Hamed el-Ha-lili, šejh Muhammed Vaiz,dr. Ali Muhjidin el-Kur-dagi, dr. Selman ibn Fehdel-Avde, dr. Isam Ahmedel-Bešir, šejh Rašid el-Ganu-ši, šejh Muhammed HasanVeledu Dudo eš-Šenkiti, dr.

j

Halid el-Mezkur Abdullahel-Mezkur, dr. Salim ibnAbdullah eš-Šejhi, dr. Fati-ma Umer Nesif, šejh Ahmedel-Umri, dr. Abdul-medžidNedžar, dr. Safvet Mustafa Halilović). (Pogledati ofici-jelnu stranicu Unije, www.iumsonline.net)

Na sjednici Vijeća šure egipatskih učenjaka, kojom je pred-sjedavao dr. Abdullah Šakir, odr-g p j j j p

žanoj neposredno pred referendum,donešena je sljedeća odluka: “Vijeće,većinom glasova, daje saglasnost na novi egipatski ustav, u vezi s kojimće biti proveden referendum u 10egipatskih pokrajina i poziva egipat-ski narod da isto to učini.” (Vijećečine sljedeći učenjaci: Dr. AbdullahŠakir, predsjedavajući Vijeća, dr.

j j

Muhammed Hassan, zamjenik pred-sjedavajućeg, šejh Ebu bekr el-Ha-nbeli, šejh Vehid Abdus-selam Bali,šejh Džemal Abdur-rahman, portpa-rol Vijeća, dr. Se’id Abdul-azim, šejhDžemal el-Murakibi, šejh Mustafa el-Adevi, šejh Ebu Ishak el-Huvjeni,koji sjednici nije prisustvovao zbog bolesti, i šejh Muhammed Husejn

Prestanite zbunjivati muslimansku javnost


Osim što proglas sadrži teške kvalifikacije (tagut, nevjernički, poziv na teobu) i isključuje bilo kakvu mogućnost rasprave i prihvatanja drugačijeg mišljenja, evidentno je da on, svojim sadržajem, u potpunosti devalvira mišljenje apsolutne većine islamskih učenjaka i relevantnih svjetskih islamskih organizacija i institucija, koje su dale jasnu podršku predsjedniku Mursiju u provođenju referenduma za novi ustav i pozvale Egipćane da glasaju za njega, ali i učenjaka koji su učestvovali u izradi ustava

Pred egipatskim

muslimanskim narodom su samo dvije

opcije: prva je izglasavanje novog ustava (koji naravno nije savršen),

a druga je zadržavanje postojećeg stanja koje je, po islam

i muslimane, gore i opasnije

od spornih stavki u ustavu.

33

Ja’kub, koji također nije psrisustvo-vao zbog putovanja). (www. forsan-haq.com).

U nastavku donosimo najvažnije dijelove fetve šejha Abdur-rahamana ibn Nasira el-Berraka, o ovom pita-nju, jer upravo ona predstavlja pravi odgovor svima onima koji zbunjuju muslimansku javnost svojim isklju-čivim izjavama, proglasima i fetva-ma: “Nakon analiziranja ovog pi-tanja, došao sam do zaključka da je glasanje za ustav, u najmanju ruku, dozvoljeno, ako ne i obavezno. Oni koji kažu da se glasanjem odobrava-ju i one stavke u ustavu koje su, sa šerijatskog stajališta, sporne (neki ih karakteriziraju kao nevjerstvo), nisu u pravu, jer se ovdje u suštini radi o otklanjanju veće manjom štetom (def ’u šerri šerrejni ve ihtimalu ehaffi-d-darerejni). Pred egipatskim musli-manskim narodom su samo dvije op-cije: prva je prihvatanje novog ustava (koji naravno nije savršen), a druga je zadržavanje postojećeg stanja koje je, po islam i muslimane, znatno gore i opasnije od spornih stavki u usta-vu. Ne bi bilo mudro, ni sa razum-ske ni sa vjerske strane, bojkotovati referendum i na taj način omogućti nevjernicima i licemjerima da lakše ostvare svoje prljave namjere. Nema sumnje u to da su svi oni koji su o ovom pitanju raspravljali i dali razli-

čita tumačenja i pojašnjanja, a kojise u osnovi zalažu za uvođenje šeri-jatskog zakona – što je ambicija sva-kog muslimana koji vjeruje u Allaha i Poslanika – mudžtehidi i da će za svoj idžtihad (pravničko promišljanjena temelju šerijatskih dokaza) imatijednu ili dvije nagrade, ali je njihova obaveza, također, da pred neprijate-ljima Egipta, koji ne žele dobro isla-mu i muslimanima, stanu u jedan saf i djeluju jedinstveno. U suštini, nema neke velike razlike između glasanja za predsjednika i glasanja za ustav,jer svakome, ko iole poznaje politička kretanja u Egiptu, jasno je da izabra-ni muslimanski predsjednik, ko godbio, nije u stanju primjenjivati Šeri-

p j g

jat u onoj mjeri u kojoj bi to nekoželio, ne samo zbog još uvijek snaž-nog utjecaja egipatskih sekularista na političke i društvene tokove u državi,nego i zbog generalnog negativnog stava Međunarodne zajednice, na čelu sa Amerikom, prema islamisti-ma i političkom islamu. Svjesni steda izabrani predsjednik (ovdje se šejhobraća direktno egiptaskim učenjaci-ma i islamskim partijama), Allah ga zaštitio od svakog zla, nema potporuMeđunarodne zajednice, zato je vaša dužnost da mu pomognete u primje-ni onoliko Šerijata koliko mu dozvo-

p g p j

ljavaju trenutni uvjeti i da podržitenajbolji ustav kojeg je, u ovom mo-


mentu, mogao ponuditi na usvajanje. Podsjećam bratski egipatski narod i njegovu ulemu, da glasanje protiv ustava najviše odgovara njihovim, unutrašnjim i vanjskim, neprijatelji-ma, i zato, bojte se Uzvišenog Allaha, nastojte popraviti vaše međusobne odnose i ostvariti što je moguće veći stepen konsenzusa u svim važnim pi-tanjima. Kada bi muslimani morali birati između dvojice vladara, od ko-jih je jedan nemusliman a drugi atei-sta, ono što, u toj situaciji, nalaže nji-hova vjera i zdrav razum je da biraju onoga koji je manje štetan po njihove vitalne interese i koji nije neprijatelj-ski nastrojen prema islamu. Poznato je šerijatsko pravilo da obaveza (vad-žib) koju mukellef (šerijatski obve-fznik), iz opravdanih razloga, nije u stanju izvršiti, u toj situaciji, prestaje biti obaveza. Razilaženje u mišljenju i interpretaciji šerijatskih tekstova ne smije vas obeshrabriti i srušiti vaše nade i očekivanja. Molim Uzvišenog Allaha da egipatskom narodu podari razboritost i zbliži njihova srca, a one koji još uvijek smatraju da ne treba podržati ustav, pozivam da ne od-vraćaju druge ljude od glasanja, ne-pravedno ih optužuju za nevjerstvo, izdaju i neznanje, jer nije grijeh u razilaženju nego u prelaženju Božijih granica, da nas Allah sve zajedno sa-čuva od toga.” (www.almoslim.net)


Egipatski ključ, sirijska krvava drama i iračko proljeće

Dr. Selman ibn Fehd el-Avde

Navodeći Tursku kao pozitivan primjer kojeg bi trebale slijediti Egipat, Tunis, Libija i ostale arapske države na putu svog političkog, ekonomskog i društvenog oporavka, El-Avde je kazao: “Samo dvadeset godina unazad Turska, u svjetskim razmjerama, nije bila vrijedna spomena, štaviše, nalazila se na samom dnu moralne i civilizacijske ljestvice, ali se, nakon dolaska na vlast Partije pravde i razvoja Tajjiba Erdogana i naglog ekonomskog razvoja, kojeg je ova partija u relativno kratkom periodu uspjela ostvariti, situacija iz korijena promijenila a Turska dospjela u sami vrh svjetskih nacija”

Piše: Husam en-Nimr

Dr. Selman ibn Fehd el-Av-de, pomoćnik generalnog sekretara Svjetske unije

islamskih učenjaka pozvao je na smi-rivanje tenzija u Egiptu i približavanje stavova između vlasti i opozicije kroz kontinuirani dijalog i rješavanje pro-blema za stolom a ne na ulici organi-ziranjem “milionskih demonstracija”, ističući da se “islamska poslanica” nije proširila u svijetu snagom moći, nego snagom argumenta i osvajanjem ljud-skih srca. Na redovnom sedmičnom druženju u gradu Burejdi, El-Avda je još jednom osudio jezik vrijeđanja (psovke) kojim se sve više služe različi-ta sredstva javnog informiranja, jer se, objašnjava on, “psovkom i vrijeđanjem ne može steći Božija naklonost, po-moći istina i suzbiti laž, baš kao što se pračkom ne može uloviti plijen, oslabi-ti neprijatelj, nego samo slomiti neko-me zub i iskopati oko”, kao što Posla-nik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u jednom hadisu.

Ekonomski napredak, ključ uspjehaNavodeći Tursku kao pozitivan pri-

mjer kojeg bi trebale slijediti Egipat, Tu-nis, Libija i druge arapske države u tran-ziciji, na putu svog političkog, ekonom-skog i društvenog oporavka, El-Avde je kazao: “Samo dvadeset godina unazad Turska, u svjetskim razmjerama, nije bila vrijedna spomena, štaviše, nalazi-la se na samom dnu moralne i civili-zacijske ljestvice, ali se, nakon dolaska na vlast Partije pravde i razvoja Tajjiba Erdogana i naglog ekonomskog razvoja, kojeg je ova partija u relativno kratkom periodu uspjela ostvariti, situacija iz ko-rijena promijenila a Turska dospjela u sami vrh svjetskih nacija. Nevjerovatno je kako se sva ta negativna energija, pre-ko noći pretvorila u svoju suprotnost. Najbolje ćemo to shvatiti na primjeru hidžaba: iako turski zakoni ne propi-suju posebnu nošnju za ženu (hidžab), kultura hidžaba i, generalno, moralnog življenja, u posljednjoj deceniji doživjela je pravu revoluciju u svim društvenim sferama, bez ikakvog, direktnog ili in-direktnog, uplitanja vlasti.”

“Najveći izazov za nove egipatske vlasti, a ujedno i ključ uspjeha”, na-stavlja dalje ovaj alim, “bit će ekonom-ski oporavak zemlje i izlazak iz tre-nutne političke krize. Nova egipatska vlast mora učiniti sve kako bi Egipat, u ekonomskom smislu, krenuo napri-jed i kako bi se, kod običnog čovjeka, stvorio dojam da se stanje popravlja na bolje, a to je upravo ono što je uradila Partija pravde i razvoja u Turskoj, koja je svojim konkretnim ekonomskim potezima, uspjela na svoju stranu pri-dobiti i one glasače i političke faktore, koji dojučer nisi htjeli ni čuti za nju, a kamoli joj dati svoj glas, okorjele se-kulariste i pripadanike jevrejske naci-onalne manjine. Oni su, umjesto jef-tinih političkih pamfleta, prionuli na posao, poveli državu putem ekonom-skog prosperiteta i uhvatili se u koštac sa gorućim problemima.”

Kriza ustava

El-Avda priznaje “da su nedavne masovne demonstracije, koje je pokre-nula egipatska opozicija u saradnji sa kadrovima bivšeg režima, kao odgovor na predsjednički dekret (deklaraciju),

Kratka biografija šejha Abdur-rahmana ibn Nasira el-Berraka

Rođen je u Bukejri (Sa-udijska Arabija), 1352

h.g. Još kao dijete (u 9 go-dini života), ostao je bez vida. Sa dvanaest godina postao je hafiz Kur’ana. Znanje je sticao pred naj-većim vjerskim autorite-tima kao što su rahmetli Abdul-aziz ibn Baz (1330. – 1420.), bivši muftija Sa-udijske Arabije, rahme-tli šejh Muhammed ibn Mukbil el-Mukbil (1281. – 1368.), kadija u Bukej-ri, rahmetli Muhammed el-Emin eš-Šenkiti (1905. – 1974.), autor ‘Advau-l-be-jana, Abdur-rezzak el-Afifi (1323. – 1415.), član Vijeća za fetve, i drugi. U periodu 1379. – 1381. radio je kao nastavnik na Znanstvenom institutu u Rijadu, nakon čega je prešao na Fakultet islamskog prava, zatim Te-ološki fakultet na kojem je radio do 1420. h.g, kada je i penzionisan. U dva navra-ta, mijenjao je šejha Abdul-aziza ibn Baza, isključivo na njegovo insistiranje, u obavljanju redovnih muf-tijskih poslova. Nuđeno mu je da bude stalni član Vijeća za fetve, ali je odbio. Trenutno radi kao imam u mesdžidu El-Halifi u Rija-du u kojem sedmično održi i do dvanaest predavanja. Njegova najpoznatija dje-la su: Dževabun fi-l-imani ve navakidihi (Odgovor o pitanjima vjerovanja i dje-lima koja ga poništavaju), Šerhu-t-tedmurijje (Ko-mentar tedmurijske posla-nice o vjerovanju), Šerhu-l-vasitijje (Komentar vastij-ske poslanice o vjerovanju). (www. albrrak.net)


kojim su novizabranom predsjedniku značajno proširene ovlasti i zabranjeno osporavanje njegovih dekreta, zakona i odluka (kasnije je taj dekret povučen), izazvale veliku zabrinutost i zebnju u islamskom svijetu, no sve to nije dugo potrajalo, jer je nakon usvajanja usta-va došlo do vidnog smirivanja situaci-je, prije svega zahvaljujući egipatskom narodu, koji je pokazao da su mir i stabilnost njegov najveći moto, što je činjenica koju i vlast i opozicija trebaju iskorisiti za dodatnu stabilizaciju prili-ka u zemlji.”

Podsjetio je “da ne treba iz vida gu-biti činjenicu da je novi ustav, do svog usvajanja, prešao trnoviti put i suočio se sa žestokom medijskom kampa-njom, do te mjere da su čak objavlje-ni falsifikovani primjerci ustava, a sve s ciljem njegove diskreditacije i prije nego je ponuđen na glasanje, no bez obzira na sve, ustav je prihvaćen sa pre-ko 60 % glasova, što je procenat kojeg nisu postigle ni mnogo razvijenije ze-mlje. Sve to pokazuje kako se pozitivno raspoloženje naroda može iskoristiti za premošćivanje jaza između vlasti i opo-zicije.”

“Situacija se, svakim danom, sve više popravlja, i jedni i drugi moraju shvatiti da će im biti potrebno puno strpljenja i dobre volje za prevazilaže-njem razlika, jer unutarnji naboj samo produbljuje jaz i proizvodi još više laži, cinizma i spletkaranja. Potrebno je u međusobnu komunikaciju što prije vratiti osnovne ljudske vrline, kao što su širokogrudnost, samilost i ljubav, a osloboditi je sebičnosti i mržnje.”

Šta Iran i Rusija žele od Sirije?S druge strane, dr. El-Avda sma-

tra, da razloge dugotrajnosti sirijske krize treba tražiti prije svega u direk-tnoj umiješanosti Rusije i Irana u unu-trašnja dešavanja i pružanju otvorene podrške Beššaru Asadu, iako svaka od ove dvije države ima vlastitu raču-nicu u tome: rusko prisustvo isključi-vo je vezano za političke interese, koji se, ovisno o situaciji, mogu mijenjati. Moskva je spremna, u svako vrijeme, promijeniti stranu ako bi se situacija okrenula u korist revolucionara, dok se iza iranskog prisustva kriju strateški interesi, što na najbolji način potvrđu-je izjava koju su iranski zvaničnici dali još na samom početku sirijske revolu-cije, da bi poraz Sirije značio poraz Ira-na, kao i ogromna finansijska i stručna pomoć, kojom Iran želi Asada što duže održati na vlasti.’’

Pozivajući se na povjerljive izvore, El-Avda je otkrio “da je Iran od kurd-skih vlasti u Iraku tražio da im ustupe granični pojas između Irana i Sirije u dužini od 20 kilometara, kako bi, bez

ometanja, mogli opskrblji-vati sirijski režim oružjem i drugim vrstama neophod-ne pomoći, a oni bi se, za-uzvrat, odrekli Kirkuka i drugih područja oko kojih postoji spor, u korist Kurda, što je kurdska strana glatko odbila.”

Iračko proljeće Komentirajući posljednja

dešavanja u Iraku, šejh je posebno pohvalio pokreta-nje masovnih demonstracija u Faludži, Enbaru i drugim sunijskim gradovima s ci-

S druge strane, dr. El-Avda

smatra, da razloge

dugotrajnosti sirijske krize treba tražiti prije svega u direktnoj

umiješanosti Rusije i Irana u unutrašnja

dešavanja i pružanju otvorene podrške

Beššaru Asadu.

ljem ostvarivanja osnovnih ljudskih prava i ravnoprav-nijeg položaja u odnosu na druge dvije etničke grupaci-je. “Prije nekoliko godina, u jednom svom obraćanju sam kazao, da mnoštvo (broj-nost) može biti iskorišteno za stvaranje prevage, ali ne upotrebom oružja niti sile, nego vlastitim prisustvom u javnosti i jasnim i glasnim izražavanjem vlastitog stava, jer onome ko ti se popne na leđa ti si mu pomogao, kada si mu se nageo”, kazao je na kraju.

36

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – 20. dio

Islamske teme

Ibn Tejmijja je dnevno pisao po četiri sveske svoje knjige, a nekada je znao napisati cijelu knjigu za nekoliko sati. Od njega je znanje prenijelo i o njemu pisalo, hiljadu različitih autora. Ibn Džerir et-Taberi napisao je sto hiljada stranica knjiga. Ibnu-l-Dževzi je napisao hiljadu djela. Ata’ ibn Ebi Rebbah je trideset godina spavao u mesdžidu radi traženja znanja

Piše: Sevla el-UdejdanPreveo i prilagodio: AbdusamedNasuf Bušatlić

Imam Ahmed je u ranom djetin-jstvu ostao bez oca i odrastao jekao jetim. Svu brigu o njemu

preuzela je njegova majka koja ga je od-gojila na ljubavi prema Allahu i Njego-vom Poslaniku, sallallahu alejhi vesellem. O svojoj majci imam Ahmed,rekao je: “Majka me je podučila Kur’anu i ja sam sa deset godina postaohafiz Kur’ana.” Brižna udovica bila jeu potpunosti posvećena svom sinčiću,budila ga je prije sabaha, grijala muvodu za abdest, jer je u Bagdadu bilohladno vrijeme, zatim je s njim odlazila u džamiju koja je bila daleko od nji-hove kuće. U džematu su klanjali sa-bah-namaz, a onda su se vraćali kući da bi se maleni Ahmed mogao pripremitiza nastavu i predavanja koja je slušaopred uglednim islamskim učenjacima toga doba. Kada je napunio 16 godina,majka mu je rekla: “Dragi moj, sine, predlažem ti da kreneš na put i da učišislamsku nauku u drugim islamskimcentrima i da proučavaš hadis, jer jeproučavanje hadisa kao hidžra na Alla-hovom putu.” Iskrena i čestita vjernica nije mnogo razmišljala o neizvjesnos-tima koje su njenog sinčića čekala na tom putu, niti je strahovala za njegovu sudbinu iako je on bio jetim koji jebio potreban svake pomoći, već je svoj slučaj i slučaj svoga sina, povjerila Al-lahu. Nije očajavala u pogledu njego-vog uspjeha, jer je nada da će dočekati

dan kada će njen sin postati učenjak u oblasti hadisa nadvladala očaj. I ubrzo se ta brižno nakalemljena i zal-ivana mladica razvila u veliko stablo sa raskošnom krošnjom i obilnim i uku-snim plodovima kojih je bilo u svako doba godine.

Neka Allah, dž.š., nagradi majkuAhmeda ibn Hanbela, tu čestitu i hra-bru muslimanku koja nije dozvolila da se u njenom životu ijednog trenutka otvore vrata očaja i beznađa.

Najveći izumi počinju kao obične ideje

Godine 1819., francuski ljekarLajnek (Rene Theophile Laennec 1781.-1826.), pozvan je da pregleda mladu djevojku koja se žalila na bolove u predjelu srca. Djevojka je odbila dopustiti Lajnekuda stavi svoje uho na njenegrudi da bi čuo otkucajenjenog srca, kako je to bilouobičajeno u ljekarskoj prak-si u to vrijeme. Razmišljajućišta da uradi i kako da napravitaj pregled, Lajnek je poreddjevojčinog kreveta ugledaonovine. Uzeo je dvolisnicui smotao je u obliku cilin-dra. Onda je jednu stranu,sa širim otvorom, stavio na djevojčino srce, a drugu jeprislonuo na svoje uho. Bioje iznenađen i fascinirankako je dobro mogao čutiotkucaje njenog srca i izvršitikvalitetan pregled. U tomtrenutku mu je kroz glavusijevnula ideja da napravislušalice koje danas koristeljekari. I uspio je. On jenapravio prve slušalice oddrveta u obliku cilindra inazvao ih stetoskop i time jošjednom potvrdio da je svakiizum prije toga bio samoobična ideja.

Imam Buharija – učenjak čelične volje

Imam Buharija je zapisivao hadisekoje je slušao od preko hiljadu učenjaka i odmah ih je memorirao i učio napa-met. Nakon toga on je pravio selekciju

hadisa i u svoju zbirku je unosio samovjerodostojne hadise, a one, za koje jesmatrao da nisu vjerodostojni i da sene bi mogli pripisati Poslaniku, sal-lallahu alejhi ve sellem, odbacivao je.Učenjaci pred kojima je slušao hadisbili su fascinirani njegovim brzimmemoriranjem hadisa, tako da su nekiod njih mislili da on koristi misteriozninapitak za bolje i brže pamćenje. ImamBuharija je tako brzo pamtio hadis, da je bilo dovoljno da ga samo jedanputpročita, čak i one hadise čiji tekst sa ni-zom prenosilaca je bio izrazito dug i za čije pamćenje je drugima bilo potrebnoi po mjesec dana.

Imam Buharija je bio veliki učenjak. Kada je naučio 100.000 vjerodostojnih hadisa i 200.000 apokrifnih hadisa, oko njega se počelo okupljati mnoštvo

učenika. Jedan od na-jpoznatijih njegovih učenika je imam Muslim koji je također sastavio zbirku vje-rodostojnih hadisa. Islamski učenjak Ibn Huzejme je za Buhariju rekao: “Pod nebes-kim svodom nije bilo boljeg poznavaoca hadisa od Mu-hameda ibn Ismaila el-Bu-harija.” A imam Kutejbe ibn Seid, za njega je rekao: “Ja sam se družio sa islamskim učenjacima i pobožnjacima, ali, od kada znam za sebe, nisam sreo nekog poput Mu-hameda ibn Ismaila el-Bu-harija. On je u svoje vrijeme bio ono što je Omer, r.a., bio u vremenu ashaba.”

Imam Buharija bio je poznat po izrazitoj pobožnosti. Svakog ramaza-na okupljao je svoje prijatelje i klanjao bi im teravih-namaz i na svakom rekatu učio je po dvadeset stranica, i tako je završavao cijeli Kur’an. Svaki dan, u toku ramazana, pročio bi cijeli Kur’an, govoreći: “Uz svaku hatmu je dova

koja se ne odbija.” Osim toga, on je bio izrazito darežljiv. Otac mu je ostavio u nasljeđe ogromno bogatstvo koje je on dijelio siromasima i potrebnima. Bu-harija je također naučio dobro gađati iz luka. Sakupljanje i proučavanje hadisa nije ga spriječilo da nauči gađanje, i ne

Slava se ne pSlava se ne postiže ostiže u postelju postelji oi od perjd perjaa


Razmisli poštovani

čitaoče, koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, žudio za uputom Kurejšija, a s koliko

zla i zuluma su mu oni

uzvraćali? I iz ovog primjera, nauči, ti koji si se zatvorio u oklop očaja,

snagu nade i lijepog mišljenja o Allahu

od strane Muhammeda,

sallallahu alejhi ve sellem.

37

samo to, već je govorio da je to obaveza svakog muslimana kako bi mogao od-braniti sebe i svoju državu.

Imam Buharija je imao redovne halke ili kružoke u svome mesdžidu, kojima je prisustvovao veliki broj studenata. Nije škrtario u prenošenju znanja. Namjesnik Buhare, Halid ibn Ahmed, tražio je od njega da dolazi u njegov dvorac i da podučava njega i njegovu djecu i da njima drži posebna predavanja. Imam Buharija je to glatko odbio, rekavši: “Ko želi da uči islam-sko znanje neka dođe na predavanja u džamiju. Znanju se dolazi na noge, znanje nikome ne ide na noge. Ne pada mi na pamet da ja na taj način uskratim ostalim ljudima znanje koje mi je Al-lah podario.” Zatim je, namjesnikovom izaslaniku rekao: “Prenesi namjesniku da ja nikada neću poniziti znanje niti ću s njim ikada doći pred kapije vladarsk-og dvorca. Ako on ima ikakvu potrebu kod mene, neka dođe u mesdžid ili u moju kuću. Ako mu se to ne sviđa, pa on je sultan, neka mi, ako hoće, zabrani znanstvene kružoke, kako bih mogao imati dokaz protiv njega na Sudnjem danu, da nisam tajio znanje.”

Imam Buharija je napisao mnogo knjiga, a najpoznatija je njegova zbirka hadisa El-Džami’u-s-Sahih, poznata kao Sahihu-l-Buhari. Svaki put, kada je želio da upiše hadis, abdestio je i klan-jao dva rekata. Svoj Sahih pisao je 16 godina i on se smatra najvjerodostojni-jom knjigom nakon Kur’ana. Imam Bu-harija umro je u noći Ramazanskog ba-jrama 256. godine po Hidžri, nakon što je zemlju ispunio znanjem i osvijetlio je svojim iskrenim vjerovanjem. Neka se Allah smiluje imamu Buhariji i nagradi ga za trud koji je uložio u stjecanju i prenošenju islamskog znanja, a posebno u sakupljanju i prenošenju hadisa.

Zamislite da je imam Buharija padao u očaj zbog životnih problema i iskušenja koja su ga snalazila na putu traganja za znanjem, da li bi danas imali priliku čitati i proučavati njegovo djelo Sahihu-l-Buhari?!

Život je ispunjen velikimbolom, no njegova sreća veća je od njegovog bola.Međutim, život, sam po sebi,veći je i od bola i od sreće kojisu u njemu. (El-Akkad)

Potpuni život je da potrošiš svoju mladost u ambicijama, svoje zrelo doba u borbi i odricanju,a svoju starost u dubokomrazmišljanju i meditaciji.(Wilfrid Blunt)

Mi smo ludi ako nismou stanju misliti, fanatici smoako ne želimo misliti i ro-bovi smo ako se ne usudimomisliti. (Platon)

Slava se ne stiče u posteljiod perja. (Turska poslovica)

Prvi stepen znanja je ćutanje, drugistepen je lijepo slušanje, treći stepen jememoriranje, četvrti stepen je rad ponaučenom, a peti stepen je prenošenjeznanja. (Mustafa Lutfi el-Manfaluti)

Najbolja i najljepša stvar je zdravlje,da nije gorčine bolesti ne bismo osjetilislast zdravlja. (Kaykaus)

Ne traži da što prije završiš posao,već gledaj na njegov kvalitet. Ljudi teneće pitati koliko si vremena potrošio unekom poslu, već će gledati na kvalitetonoga što si uradio. (Platon)

Osmijeh topi led, širi zadovoljstvoi liječi najteže rane. On je ključ dobrihmeđuljudskih odnosa. (Volter)


Jesi li doživio nešto slično?

Prenosi se od Ibn Ishak da je rekao:“Pričao mi je Jahja ibn Urve, prenoseći od svog oca Urveta ibn Zubejra, a on od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, da ga je Urve pitao: ‘Na šta su se Kurejšije najviše žalili kad je riječ o njihovom ne-prijateljstvu prema Poslaniku, sallallahu

alejhi ve sellem?’ Odgovorio je: ‘Bio sam prisutan kada su se uglednici iz plemena Kurejš okupili u Hidžru kod Kabe, pa su spomenuli Mu-hammeda, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: ‘Neopisiva ja naša strpljivost sa Muhamme-dom! On je srušio naše snove, vrijeđa naše pretke, izigrava se s našom vjerom, podijelio je naše porodice, psuje naša božanstva. Uistinu je naša strpljivost prema njemu dostigla svoj vrhunac.’ Dok su oni pričali o njemu, poja-vio se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji je došao do Ka’be i počeo tavafiti. Kad

god je naišao pored Kurejšija oni su ga vrijeđali i ismijavali, a ja sam na njego-vom licu prepoznao ljutnju i reakciju na njihovo vrijeđanje. Kada je i treći put naišao pored njih i kada su ga počeli vrijeđati, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prišao im je, stao ispred njih i rekao im: ‘Čujte me Kurejšije! Tako mi

p j p j

Onoga u čijoj ruci je moja duša, došao sam vam onim što će vas desetkovati (ukoliko nastavite da se suprotstavljate Istini)!’ Oni su tako ozbiljno shvatili njegove riječi da su odjednom utihnuli i izgledali su tako kao da su im ptice na glavama, a najotvoreniji među njima i najžešći u vrijeđanju Poslanika, sal-lallahu alejhi ve sellem, odjednom su

Život je ispunjen

velikim bolom, no njegova

sreća veća je od njegovog

bola. Međutim, život, sam po sebi, veći je i od bola i od

sreće koji su u njemu. (El-

Akkad)

postali tako učtivi i fini da su ffmu počeli govoriti: ‘Idi, Ebu-l-Kasime, tako nam Allaha,ti nisi neznalica!’ Sutradan suse ponovo okupili na istommjestu i ponovo su jedni dru-gima govorili o iskušenjima koja su ih snašla otkako jeMuhammed, sallallahu alejhive sellem, počeo pozivati u is-lam. I drugi dan je došao Mu-hammed, sallallahu alejhi vesellem, da tavafi oko Ka’be, pa su ga oni presreli, opkolili ga iupitali: ‘Jesi li ti onaj koji gov-ori to i to o našim bogovima?’Muhammed, sallallahu alejhive sellem, mirno im je odgovorio: ‘Da, ja sam taj!’ Zatim su ga ščepali za odjeću, pa je došao Ebu Bekr i plačući povikao: ‘Zar

ćete ubiti čovjeka samo zato što govori: ‘Moj Gospodar je Allah!’ Nakon toga, oni su ga pustili i razišli se. To je nešto najteže što su Kurejšije ikada čule od Muhammeda, sallal-lahu alejhi ve sellem.”

Razmisli poštovaničitaoče, koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, žudio za uputom Kurejšija, a s koliko zla i zuluma su mu oni uzvraćali? I iz ovog primjera, nauči, ti koji si se zatvorio u oklop očaja, snagu nade i lijepog mišljenja o Al-lahu od strane Muhammeda,

sallallahu alejhi ve sellem, što ga je činilo strpljivim, izdržljivim i postojanim na svim iskušenjima.

38

Budi jak i ne odustaj!

Na putu do ostvarivanja ambicija i postizanja uzvišenog cilja, neka ti sljedeći primjeri budu podstrek i prim-jer:

Imam El-Muzeni je pročitao Šafijino djelo Er-Risala, petsto puta.

Ebu Ishak eš-Širazi je jedno preda-vanje ponovio sto puta.

Ibn Akil je napisao 800 tomova knjiga iz različitih naučnih disciplina.

Ibn Tejmijja je dnevno pisao po četiri sveske svoje knjige, a nekada je znao napisati cijelu knjigu za neko-liko sati. Od njega je znanje prenijelo i o njemu pisalo, hiljadu različitih autora.

Ibn Džerir et-Taberi napisao je sto hiljada stranica knjiga.

Ibnu-l-Dževzi je napisao hiljadu djela.

Ata’ ibn Ebi Rebbah je trideset go-dina spavao u mesdžidu radi traženja znanja.

Ibn Hadžer el-Askalani je pisao svoj komentar Buharijinog Sahiha, Fethu-l-Bari, trideset i dvije godine, a komen-tar na djelo Kitabu-l-Garib od Ebu Ubejde, četrdeset godina, a komentar na djelo Kitabu-l-egani, od Isfahanija, pedeset godina.

Ibn Batuta je trideset godina obi-lazio svijet i postao jedan od najvećih putopisaca svih vremena.

Ebu Hanife je prodao kućni namještaj zbog nauke.

Imam Eš-Ševkani je držao dvanaest predavanja dnevno.

Imam Es-Serhasi je u zatvoru na-pisao svoje djelo El-Mebsut koje ima trideset tomova.

Ibn Esir je oduzetog tijela napisao Džamiu-l-usul i En-Nihaje u trideset tomova.

Ibn Tejmijja je bio bačen u tam-nicu, pa je napisao djelo El-Fetava u trideset tomova.

Ebu Mensur es-Se’alibi se bavio šivenjem lisičije kože, pa su ga ambicije dovele na pijedestal velikog književnika i spisatelja.

El-Ferra’ je bio poznati krznar dok nije postao poznati gramatičar.

Ibn Zejjat je prodavao ulje dok nije postao ministar.

Ne gledaj u ono što nemaš

Sanjaj ma koliko tvoji snovi bili neostvarivi.

Najprije se posveti svojim ciljevima, pa tek onda ciljevima drugih ljudi.

Odredi svoje ciljeve odmah, šuti o željama tvoga srca, ne govori sutra ću, već počni odmah sada i ne boj se neuspjeha nakon što odrediš jasne ciljeve.


Zamislite da je imam Buharija padao u očaj zbog životnih problema i iskušenja koja su ga

snalazila na putu traganja

za znanjem, da li bi danas imali

priliku čitati i proučavati

njegovo djelo Sahihu-l-Buhari?!


Tvoj osjećaj optimistične vizije dat će ti snage da upotpuniš svoj cilj, i ot-klonut će svaku prepreku, poteškoću i bol do ostvarenja cilja.

Oni koji su odabrali najlakši put ni-kada neće dostići visine.

Tajna veličine i uspjeha leži u radu bez očaja i ustrajnosti bez posustajanja.

Ne postoji alim koji ti može pok-loniti znanje kao što ga ti sam sebi možeš pokloniti, jer ti si sebi najbolji učitelj.

Jaka volja, strpljivost i rad, to su cigle za zgradu uspjeha.

Nužna svojstva uspjeha: naporan posao + potpuna ustrajnost + hrabrost i jak karakter.

Šta god radio, ne osvrći se za sobom.Ti si onakav kakvim sebe vidiš, a ne

onakav kakvim te drugi vide.Ako želiš biti velika i uspješna

ličnost, onda moraš posjedovati troje: jasnu viziju, izdržljivost, i ne smiješ

primati ni otvarati pisma koja ti šalju pesimisti.

Kuvajtski ministar i plamteći naftni bazeni

U februaru, 1991. godine, dr. Rašid el-Umejri, ministar za naftu u Kuvajtu, razgovarao je sa najvećim svjetskim fir-mama specijaliziranim za gašenje naft-nih bušotina i bazena, o gašenju istih u Kuvajtu.

Naime, nafta koju je zapalio irački režim na čelu sa Sadamom Husejnom, prilikom invazije na Kuvajt, prijetila je da izazove pravu ekološku katastrofu i pomor miliona morskih životinja i organizama, kao što je predstavljala i veliku opasnost za stanovnike Kuvajta. Tu vatrenu stihiju trebalo je čim prije zaustaviti. Kuvajtski ministar razgov-arao je sa četiri međunarodne tvrtke o gašenju požara. Možda se pitate zašto samo sa četiri svjetske tvrtke? Odgovor je vrlo jednostavan, u cijelom svijetu postoje samo četiri takve tvrtke koje se bave gašenjem naftnih bazena i bušotina.

Na njegovo pitanje koliko im vremena treba da ugase vatru, jed-na tvrtka odgovorila je da joj treba pet godina, drugoj je trebalo četiri, trećoj, tri, a četvrtoj, dvije godine. To je bio najmanji vremenski period koji je ponudila jedna od tvrtki, koja je osnovana prije nekoliko desetljeća i koja ima ogromnog iskustva na polju gašenja nafte. Ali to su ipak dvije cijele godine, a to znači da će pune dvije godine naftni bazeni gor-jeti, za dvije godine će milioni barela nafte nestati u dimu, za dvije godine će mnoge životinjske vrste uginuti, a hiljade ljudi oboljeti od smrtonosnih bolesti.

Dr. Rašid el-Umejri je shvatio veličinu katastrofe i da je on u sud-bonosnoj utrci s vremenom, pa je još jedanput otišao do direkcije tvrkte koja je obećala ugasiti vatru za dvije godine, da ih zamoli da, ako postoji ikakva mogućnost, skrate taj rok. Međutim, unatoč njegovim pokušajima oni se nisu usudili određivati kraći rok od dvije godine za gašenje tolikog požara. Morao je donijeti hitnu odluku, jer situacija se iz minute u minutu pogoršavala, a on je već dosta vremena izgubio na sastančenja, konsultacije i pregovaranja koja nisu urodila plo-dom.

Ministru Rašidu nije preostalo ništa drugo nego da sastavi vlastiti tim, što je i uradio, i da pokuša ugasiti vatru u mnogobrojnim naftnim bazenima. On je već 20. marta, 1991. godine, sa timom od 10.000 ljudi, uspio ugasiti vatru u jednom bazenu. Nakon toga su istim intenzitetom nastavili gasiti požare sve do 13. aprila, 1991. godine, kada je ministar Rašid el-Umejri izjavio da mu treba svega sedam mjeseci da, uz Allahovu pomoć, sa svojim timom ugasi požare u svim naftnim bazenima. Ta njegova izjava je naišla na osudu i ismijavanje od strane rukovodećih ljudi spomenutih svjetskih tvrtki, koji su mu govorili da on nije svjestan šta govori, da govori emocijama, a ne razumom,

kao i to da su oni, kao firme koje su os-posobljene potrebnom mehanizacijom i sa dugogodišnjim iskustvom, jedine u stanju da ugase te silne požare i to ne za manje od dvije godine.

Vlasnik firme Adair, jedne od četiri najveće svjetske firme za gašenje požara u naftnim bazenima, sa svojim uvre-dama i ismijavanjem išao je dotle da je pred američkim Kongresom napao kuvajtskog ministra za naftu, tvrdeći da su njegove izjave obične laži i pusto sanjaranje. Za sve to vrijeme, dok su trajali napadi, potvore i ismijavanja, dr. Rašid je sa svojim timom vrijedno i uporno radio na gašenju požara, tako da nije imao vremena odgovarati na te uvrede. I nakon šest mjeseci, tačnije 21. maja, dr. Rašid i njegova ekipa, uspjeli su ugasiti požar i u posljednjem naft-nom bazenu, a samim tim i ušutkati zle jezike koji su s ogromnom dozom cinizma i podsmijeha, izrekli mnoštvo uvreda na račun kuvajtskog ministra i njegove ekipe vatrogasaca.

Odlučnost, ustrajnost i nada, vodili su ove ljude u njihovom poslu i oni su uspjeli uprkos potvorama i izrugivanju od strane “stručnjaka”. Zato ova priča zaslužuje da se pročita više puta i da se iz nje izvuku pouke kako trebamo imati povjerenje u vlastite mogućnosti, bez obzira na sve padove i neuspjehe oko nas.

40

Znakovi na putu: Ubistvo Husejna, 14. stoljeća poslije, historijske činjenice i ideološke zloupotrebe (III)

Islamske teme

Koliko god nam se činila nevjerovatnom Husejnova upornost i spremnost da, i pored svih spomenutih upozorenja, direktnih kritika i dobronamjernih sugestija, ali i mnogobrojnih prepreka koje su mu stajale na putu, ustraje do kraja u svojoj namjeri, jednako nevjerovatnom izgleda činjenica da se on, u donošenju vlastitog političkog stava i poduzimanju konkretnih koraka u realizaciji svojih planova, uopće nije rukovodio primjerom svoga brata Hasana, koji je u sličnim političkim okolnostima i sa znatno povoljnije pozicije, zapravo najbolje moguće pozicije (pozicije halife), bio spreman na puno veće ustupke od onih koji su od njega traženi

Piše: Semir Imamović

Da bi ispravno razumjelipoziciju ashaba koji sudali bej’u (prisegu) Jezidu

i isto to savjetovali Husejnu, radija-llahu anhum, važno je znati sljedećučinjenicu: i prije nego je Jezid zva-nično proglašenom halifom, međuashabima je vladalo jednoglasno mi-šljenje da on nije najbolji izbor i da postoje sposobniji, kompetentniji iozbiljniji kandidati, za ovu poziciju,od njega, ali ako se i pored toga desida on bude izbaran za halifu, što jebilo i više nego izvjesno, oni će ga priznati kao vođu muslimana, jer jeto bila jedina alternativa sukobima i podjelama. O tome govore brojnepredaje, a u jednoj od njih se navodida je neki čovjek pitao jednu grupuashaba: “Zar nam niste govorili da Jezid ni po ugledu, ni po znanju, ni

po sposobnostima, ne zaslužuje pozi-ciju halife?”, a oni su mu odgovorili:“Jesmo, govorili smo, međutim, Allah nam je svjedok, da smo ovim (bej’om) htjeli sačuvati jedinstvo islamskog ummeta i spriječiti podjele.” Zatim su ga upitali: “Šta misliš ako bi cije-

p j p jj

li ummet ušao na jedna vrata (uradio nešto), zar na ta ista vrata ne bi mogao ući još jedan čovjek?” (vjerovatno mi-sleći na Husejna) “Da”, odgovorio je ”on. “Šta misliš, kada bi svako od njih

j ) g j

pojedinačno rekao: ‘Ne želim da se zbog mene prolije nijedna kap musli-manske krvi’, da li bi na to imao pra-vo?”, upitali su ponovo. “Svakako da bi imao”, odgovorio je ovaj”čovjek i otišao svojim pu-tem.1 Prema tome, jedinimotiv kojim su se oni ru-kovodili, dok su davali pri-segu Jezidu, bio je očuva-nje jedinstva i sprječavanjenovog krvoprolića međumuslimanima, a ne kuka-vičluk, ljubav za položajemi strah od gubitka privile-gija, kako to pokušavajupredstaviti razne sektaškegrupacije2. To jednostav-no ne priliči nekome ko jeprošao Poslanikovu školuodgoja, u kojoj je naučennajvećim ljudskim i civi-lizacijskim vrlinama, kaošto su iskrenost, hrabrost,pravednost, altruizam, vi-soke teženje, borba za isti-nu i dr. Neko ko je, u imeuzvišenih islamskih ideala,bio spreman napustiti vla-stiti toprak, podnijeti naj-gore oblike fi zičke i psihičke torture, braniti islam do posljednje kapi krvi, ne može nakon toga, zbog prolaznih ovosvjetskih dobara, izdati iste te ideale. Onaj kome je Allah, dželle šanuhu, jednom ukazao Svoje zado-voljstvo i milost, a to su prema slovu Kur’ana svi Poslanikovi ashabi3, do svoje smrti zaštićen je zablude i ne-vjerstva. Vjerovanje u njihovu dobro-tu, dobronamjernost i ljubav prema njima je iman, moral i pravednost, a njihovo i najmanje obezvrjeđivanje i sumnja u njihovu pravovjernost je li-cemjerstvo, hereza i zabluda.

Hasanov primjer kao pouka

Koliko god nam se činila ne-vjerovatnom Husejnova upornost ispremnost da, i pored svih spome-nutih upozorenja, direktnih kriti-ka i dobronamjernih sugestija, ali imnogobrojnih prepreka koje su mustajale na putu, ustraje do kraja usvojoj namjeri, jednako nevjerovat-nom izgleda činjenica da se on, udonošenju vlastitog političkog stava i poduzimanju konkretnih koraka urealizaciji svojih planova, uopće nijerukovodio primjerom svoga brata Hasana, koji je u sličnim političkim

okolnostima i sa znatnopovoljnije pozicije, zapravonajbolje moguće pozicije(pozicije halife), bio spre-man na puno veće ustupkeod onih koji su od njega traženi. Dok je za Husejna i najmanje odstupanje predJezidom, bilo ravno kata-strofi, za njegovog brata ninajveća državna pozicija,pozicija halife, nije bila vri-jedna jedne muslimanskežrtve. Kada smo već kodHasana, važno je u ovomkontekstu spomenuti, da jeon, upravo poučen očevimiskustvom, zauzeo stav da ne treba vjerovati ljudima koji ga okružuju i koji mu,prividno, pružaju podršku,što se, s druge strane, nebi moglo reći za njegovog brata Husejna. Također,Hasan je iz dna duše mrzioOsmanove ubice, s kojima

se otvoreno sukobio dok je zajednosa Husejnom i manjom skupinom as-haba pokušavao zaštiti prilaz Osma-novoj kući, a koji su opet, preko noćipostali njegovi “vjerni” sljedbenici,a kasnije i njegovog brata. Bio je upotpunosti svjestan da će mu, upravoova skupina ljudi, biti najveća smet-nja i prepreka u obavljanju državnihposlova. Za razliku od njega, Husejnje pisma istih tih ljudi i njihova la-skava obećanja koristio kao glav-ni argument u razgovoru sa svojimoponentima, kojim je pravdao svojodlazak u Irak i podizanje pobune.

Hasan i Husejn, Hasan i Husejn, dva različita pristupa istom problemudva različita pristupa istom problemu


Neko ko je, u ime uzvišenih

islamskih ideala, bio spreman napustiti

vlastiti toprak, podnijeti najgore

oblike fizičke i psihičke

torture, braniti islam do

posljednje kapi krvi, ne može nakon toga,

zbog prolaznih ovosvjetskih dobara, izdati iste te ideale.

41

Sjetimo se samo njegovih riječi Ibn Omeru, kada mu je rekao da ne ide u Irak: “A zašto? Evo ovdje su pi-sma i dokumenti koji dokazuju njiho-vu lojalnost i spremnost da me prizna-ju za svog vladara?” Naposlijetku je Hasan, svjestan da samo tako može spriječiti daljnu eskalaciju sukoba, krvoprolića i podjele, odustao od svog prava na vlast u korist Muavi-je, radijallahu anhuma, što je bio i ostao rijedak primjer samožrtvovanja u ime općeg dobra (Naravno i Husej-nova spremnost da ide do kraja, bez obzira na sve opasnosti i izazove, ta-kođer je jedan vid samožrtvovanja u ime općeg dobra). Godina u kojoj se to desilo poznata je u povijesti islama kao Godina ujedinjenja (džemata). Za svoju velikodušnost Hasan je nagra-đen lijepim spomenom još na ovom svijetu, ali ne od bilo koga, nego direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na jednoj od svojih hutbi rekao: “Divan li je ovaj moj unuk! Možda će upravo on, Alla-hovom dozvolom, izmiriti dvije velike muslimanske skupine.”4”” Ovaj hadis je ujedno i odgovor onima koji Mua-viji i njegovim pristalicama negiraju islam, pri tome ih nazivajući raznim pogrdnim imenima (izdajnicima, ne-prijateljima, licemjerima i sl.), jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Alijinu i Muavijinu skupinu nazvao muslimanskom. Hasan, radijalla-hu anhu, zbog svega spomenutog, s pravom se smatra jednim od uteme-ljitelja međumuslimanskog dijaloga i pomirenja. On je, odričući se pozicije vrhovnog muslimanskog vođe u ko-rist svog političkog rivala, dokinuo podjele i razilaženja među muslima-nima i doveo do ponovne uspostave jedinstvene islamske vlasti.5

Tuga i iskušenje

Nakon što su propali svi poku-šaji uvjeravanja Husejna da odusta-ne od svojih namjera, i nakon što su nestali i posljednji tračci nade da bi moglo doći do bilo kakvog spo-razumnog rješenja krize, i postalo sasvim jasno da je situacija uveliko izmakla kontroli, namjesnik Mekke ‘Amr ibn Sei’d ibn el-‘As, Mervan ibn el-Hakem, i drugi ugledni po-jedinci, koji se nisu nikako mogli pomiriti sa činjenicom da su time iscrpljene sve mogućnosti na pla-nu sprječavanja oružanog konf lik-ta, pokrenuli su niz aktivnosti, uglavnom diplotamske naravi, koje su imale za cilj ublažiti negativne efekte Husejnovog odlaska u Kufu i njegovog neminovnog susreta sa ‘Ubjedullahom ibn Zijadom, koji

je, u svakom smislu, bionepredvidiv. Jedini načinda to realiziraju bio je da ‘Ubjedullahu ibn Zijadupošalju direktan dopis ukojem će ga, još jednom,podsjetiti na Husejnovoporijeklo, ugled i autoritetkojeg uživa među musli-manima, ali i upozori-ti da ne čini ništa što binjega i njegove nadređenemoglo dovesti u nezavid-nu situaciju. Tako mu je‘Amr ibn Sa‘d savjetovao:“U goste ti dolazi Husejn.Budi pažljiv i obazriv pre-ma njemu, jer bi, u suprot-nom, mogao izgubiti status slobodnog čovjeka i ponovo postati robom.”6””Mervan ibn el-Hakem je bio još di-rektniji: “Dolazi ti Husejn ibn Ali,Fatimin sin, a Fatima je kćerka Alla-hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako mi Allaha, njegova si-gurnost je naš najveći prioritet. Pazi da, zbog svog žestokog temperamenta,ne počiniš štetu koju ništa neće moći nadomjestiti i koju ljudi nikada neće zaboraviti, i o kojoj će se pričati iz generacije u generaciju. Neka je Alla-hov mir s tobom.” 7 Zanimljivo je da se posebnim dopisom ‘Ubjedullahuibn Zijadu, u povodu novonastalesituacije, obratio lično halifa Jezidibn Mu’avija. Dopis je sadržao jasnei precizne instrukcije o tome šta ikako mu je činiti, kao i upozorenje“ da bi i najmanju grešku u ophođe-nju prema Husejnu mogao skupo pla-titi”.8

Husejn, radijallahu anhu, je uIrak krenuo na Dan pojenja had-žija ( Jevmu-t-tervije), odnosno dva edana prije Kurban bajrama 61. h.g.Ubrzo je primio vijest o pogibiji


svog amidžića Muslima ibn ‘Akila, što ga je toli-ko pogodilo da je ozbiljno razmišljao o obustavi mi-sije i povratku u Mekku, ali kada je čuo Muslimovu braću kako govore: “Alla-ha nam, nećemo se vratiti dok ne osvetimo svoga bra-ta, ili ne budemo ubijeni na tom putu”, odustao je i ”rekao: “Idem i ja s vama, jer moj život nema smisla bez vas.”9 Kada je ‘Ubej-dullah ibn Zijad saznao za Husejnov pokret, poslao je El-Hurra ibn Jezida et-Temimija sa prethodni-

com vojske od hiljadu vojnika da presretnu Husejna i spriječe ga u njegovom naumu. Sreli su se u bli-zini Kadisije i El-Hurr ga je upitao: “Gdje si krenuo, sine kćeri Allahovog Poslanika?”. “U Irak!”, odgovorio je. “Naređujem ti da se vratiš, kakome Allah ne bi iskušao s tobom. Vrati se odakle si i došao, ili idi u Šam kod Jezida, samo nemoj ići u Kufu.”, insi-stirao je Ibn Jezid, no Husejn se nije osvrtao na njegove riječi, i nastavio se kretati u pravcu Kufe10. Konačnose zaustavio u mjestu zvanom Ker-bela (kerb, ar. tuga, belā, ar. isku-šenje), što je, pokazat će se kasnije, ustvari bio pravi opis za događaje koji će se odigrati upravo na ovom tlu. Da li je to predosjećao Husejn kada je rekao “tuga i iskušenje”, neznamo, ali se ovo ime u potpuno-sti uklapalo u cjelokupni kontekst. Nedugo zatim u Kerbelu je, po Ibn Zijadovoj direktivi, stigao Omer ibn Sa‘d ibn Ebi Vekkas, sa vojskom koja je brojala 4.000 vojnika, kako bi direktno od Husejna saznao pra-ve razloge njegovog dolaska.

Kada je čuo Muslimovu braću kako

govore: “Allaha nam, nećemo se vratiti dok ne osvetimo svoga brata, ili ne budemo ubijeni na tom putu”, odustao

je i rekao: “Idem i ja s

vama, jer moj život nema smisla bez

vas.”

Husejn mu je objasnio da je uKufu krenuo na poziv njenih stanov-nika, a kao potvrdu za svoje riječi,predočio mu je dva tovara njihovihpisama, među kojima su se nalazilispiskovi sa imenima ljudi koji su mudali prisegu. “Ako su u međuvremenu promijenili svoje mišljenje, i ne žele me više”, govorio on,” “ ja ću se vratiti odakle sam i došao”. Omer je, sa punom”pažnjom i odgovornošću,saslušao Husejnovo obra-zloženje, kojeg je potom,pretočio u posebno pismo,i poslao ga Ibn Zijadu na uvid. Na Ibn Zijadov od-govor nije trebalo puno če-kati. Stigao je i brže negose moglo očekivati. A bioje kratak i jasan: “U ime Allaha, Milostivog, Sami-losnog. Dobio sam tvoje pi-smo, i razumio sam tvoje riječi. Ponudi Husejnu i njegovim ljudima da od-mah daju bej’u Jezidu, a mi ćemo nakon toga razmisliti šta i kako dalje.” Iz ovih Ibn Zijadovih riječi nazirala searogancija i beskompromi-snost, što je navelo Omera ibn Sa‘da da posumnja unjegovu dobru namjeru.11

U početku se njegova po-nuda Husejnu činila ne-prihvatljivom, ali kada jevidio da je situacija isuvišeozbiljna i da nema drugog

izbora, tražio je od Omera da mu upriliči sastanak sa Ibn Zijadom, a njemu lično je ponudio jednu od tri op-cije12: da mu dozvoli povra-tak u Mekku, ili mu dozvo-li da ode u Šam i prisegne na vjernost Jezidu ili ga, sa svojom vojskom, sprovede do najbližeg muslimanskog vojnog logora, kako bi uče-stvovao u borbi na Allaho-vom putu. Zadovoljan Hu-sejnovim riječima, Omer je odmah o svemu izvijestio

42

Ibn Zijada, nadajući se njegovom po-zitivnom odgovoru. I zaista, Ibn Zi-jad je prihvatio Husejnovu ponudu, i upravo kada se spremao da, u vezi stim, izda i službeni nalog, i pošalje ga Omeru, tome se usprotivio jedan od njegovih savjetnika, po imenu Šemr ibn Zil Dževšen, koji je rekao: “Po meni je jedina prihvatljiva opcija da ti doneseš konačnu odluku o tome šta će biti sa Husejnom i da se Husejn povinuje tvojim zahtjevima, koje ćeš mu naknadno predočiti, i prihvati tvoju presudu.”13 (Nastavit će se)


Konačno se zaustavio u

mjestu zvanom Kerbela (kerb, ar. tuga, belâ, ar. iskušenje), što je, pokazat će se kasnije,

ustvari bio pravi opis za događaje koji će se odigrati

upravo na njenom tlu. Da li je to

predosjećao Husejn kada

je rekao “tuga i iskušenje”, ne znamo, ali

se ovo ime u potpunosti uklapalo u cjelokupni kontekst.

Bilješke

1 - Tabekatu ibn Sa‘d, 7/147, Tarih, Halife Hajjat, str. 64.

2 - Na portalu www.shije-imamali.com objavljen je tekst pod naslovom “Ashabi zakleti pod drvetom”, koji obiluje neistinama, krivotvorenjem i jasnim izvr-tanjem značenja kur’anskih ajeta. U tekstu se između ostalog kaže: “Pogledajmo jedan primjer licemjerstva nekih ashaba, i njihovo neprijateljstvo i izdaju protiv Božjijeg Poslanika. Licemjeri govore: “Pokoravamo se!” a kada odu od tebe, onda neki od njih noću snuju nešto što je suprotno onome što ti govoriš, i Allah naredi da se ono što oni snuju pribilježi. Ti ih izbjegavaj i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je dovoljan zaštitnik. (4:81).” Ne treba veliko znanje o vjeri da bi se shvatilo kako se ovdje radi o čistoj podvali. Naime, ajet govori o lice-mjerima, a ne ashabima, a to su dva potpuno različita pojma. Licemjer je onaj koji javno ispovijeda islam, a u srcu je nevjernik, dok je ashab onaj koji je lično sreo Poslanika, iskreno povjerovao u njega i umro kao musliman (El-Isabe, Ibn Hadžer, 1/7). To što su neki ljudi bili Poslanikovi savremenici, ne čini ih ashabi-ma, ukoliko nisu povjerovali u njega, primili islam i umrli kao muslimani, pa tako za licemjere ne možemo reći da su ashabi, iako su se pred Poslanikom i njego-

vim ashabima pretvarali da to jesu. Štaviše, Poslanikov amidža Ebu Talib je, za razliku od licemjera, bio čvrsto ubijeđen da je njegov bratić poslanik, štitio ga je i branio svim srcem, zajedno sa njim i njegovim sljedbenicima pro-veo tri godine u potpunoj izolaciji, bez igdje ičega, ali sve to nije bilo dovoljno da bi stekao status ashaba.

3 - U tom smislu, Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu, u prijevodu značenja kaže: Allah je zadovoljan prvim musli-manima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevbe, 100.).

4 - Buharija, 2704. 5 - ‘Avamilu-n-nasri ve-l-hezimeti, dr. Ševki Ebu Halil,

str. 75. 6 - Tehzibu-l-kemal, 6/422.; Mevakifu-l-mu’aride, 263. 7 - Et-Tabekat, 5/167.; Tehzibu-l-kemal, 6/422.; Me-

vakifu-l-mu’aride, 263. 8 - Medžmeu’-z-zevaid, 9/139.; El-Mu’džemu-l-kebir,

3/115. 9 - Tarihu-t-taberi, 6/322. 10 - Tarihu-t-taberi, 6/327. 11 - Taberi, 6/337.12 - El-Mihen, od Ebul-‘Araba, str. 154. 13 - Tarihu-t-taberi, 6/340., 341.

43

Razmišljanja

Islamske teme

U historiji možemo naći primjere poslovnog upravljanja zasnovanog na moralnim vrijednostima. U predislamskom periodu, Hatidža, radijallahu anha, bila je poznati menadžer u Mekki. U sklopu posla, slala je ljude radi trgovine u različite gradove. Bila je informisana o Muhammedovoj, a.s., istinoljubivosti, pouzdanosti i vrlinama, pa mu je iz tog razoga ponudila posao. Muhammed, alejhis-selam, je tada, nakon pristanka, otišao u Siriju da trguje. Kada je došao imao je više profita nego drugi biznismeni. Mejsera, sluga Hatidžin, obavijestio ju je da je u svim poslovnim transakcijama Muhammed, alejhis-selam, pokazao iskrenost, pouzdanost i povjerljivost. Tako se pokazalo da je za uspješan biznis bitan prethodnik moral

Piše: Fatima Jašarević

Kriza liderstva danas je veoma KKprisutna kako u privatnomKKtako i javnom sektoru, kre-KKnuvši od politike, menadžmenta, pro-izvodnje, marketinga itd. U svemu senalazi kriza morala. Sve to dovodi dostanja koje alarmira potrebu za novina-ma koje bi dovele do kvalitetnih promi-jena. Postojeće korporacijsko liderstvou svijetu sa svojim karakteristikama do-

vedeno je u pitanje. Bilo je okrivljeno za odgovornost moralnih i komercijalnih padova. Uzimajući u obzir realno sta-nje i uzroke koji su doveli do njega, na scenu dolaze novi neobični pristupi za rješavanje navedenih problema. Razvija se jedna filozofija koja govori o menad-žmentu zasnovanom na vrijednostima. To je program koji teži ka maksimal-nom povećanju vrijednosti organizacije, ne samo ka profitu.

Čovjek je stvorenje koje se prema p

svemu, pa i ljudima često ne-korektno ponaša. Loši načini ophođenja, poput neiskreno-sti, varanja i sl., su vrlo česti. Dakle, čovjek po svojoj pri-rodi baš i ne ispunjava prava drugih, nego je naklonjen sebičnosti. To ustvari poka-zuje kako je on u potrebi za uputom, kontrolom i treni-ranjem kako bi se ponašao moralno.

Neki od čestih slučajeva kršenja morlanih normi u poslovnom svijetu su: laga-nje menadžera uposlenici-ma, naklonost prema jednim radnicima, a nekorektnost prema drugima, uzimanje mita, krađa od kompanije, kažnjavanje uposlenika zbog iznošenja mišljenja o relanom stanju i traženju poboljšanja, korištenje imovine kompani-je za vlastite potrebe, forsi-ranje uposlenika da plaćaju skupe račune kompanije da bi se pokrili upitni poslovni računi. Tako, recimo, Transparency Internati-onal (nevladina organizacija koja prati i objavljuje korupciju u korporativnom i političkom međunarodnom razvoju) iznosi rezultate korupcije na globalnom nivou iz 2009. godine prema kojima je korupcija bila prisutna: u politici, za-konodavstvu, biznisu, medijima, među javnim funkcionerima i sudstvu čak 72%.

Potreba za uvođenjem pravih vrijednosti i morala u svako polje ljudskog društva je očita

U historiji možemo naći primje-re poslovnog upravljanja zasnovanog na moralnim vrijednostima. U pre-dislamskom periodu, Hatidža, radija-

llahu anha, bila je poznati menadžeru Mekki. U sklopu posla, slala je ljuderadi trgovine u različite gradove. Bila je informisana o Muhammedovoj, a.s.,istinoljubivosti, pouzdanosti i vrlinama,pa mu je iz tog razoga ponudila posao.Muhammed, alejhisselam, je tada, na-kon pristanka, otišao u Siriju da trgu-je. Kada je došao imao je više profita nego drugi biznismeni. Mejsera, sluga Hatidžin, obavijestio ju je da je u svimposlovnim transakcijama Muhammed,

alejhis-selam, pokazao iskre-nost, pouzdanost i povjerlji-vost. Tako se pokazalo da jeza uspješan biznis bitan pret-hodnik moral.

S početkom novog doba,koje je došlo sa dolaskom in-dustrijske revolucije, dolazido novina u načinu poslova-nja. Masovna proizvodnja jebila jednostavnija, ali pregledkompletnih dobara i radnika nije bio više tako jednosta-van, pa su počeli da se uvo-de novi načini poslovanja iupravljanja. Međutim, takva vrsta rada otvorila je vrata nepoštenju. Polahko su sepočele javljati krize koje pra-te skandali u cijelom svijetu.Za to su bili okrivljeni: raču-novođe, dionički analitičari,glavni menadžeri, poslovneškole, mediji, dioničari i in-vestitori. Stvarni razlozi kri-zama su bili jasni, to su biliproblemi moralne prirode.

Među nekim idejama koje su se pojavi-le, kojima je cilj bio da se spriječi dalja katastrofa, bile su uvođenje novih pra-vila u računovodstvene poslove, da seposveti pažnja poslovnoj etici i korpora-cijskoj društvenoj odgovornosti, te da seuvedu pravila za nagrađivanje. To su bilineki od pokušaja da se popravi realnostanje u koje je svijet zapao.

Preko pravilnog vođstva ostvaruje sekolektivna i lična pravda. Stoga je odre-đivanje lidera u različitim zajednicama,skupinama, organizacijama potreba lju-di. Osim toga, lider ima veliki uticaj na članove skupine koju vodi. Zato bi vođetrebale da rade na tome da se njihovopozitivno ponašanje reflektuje na kul-turu ponašanja organizacije. Koliko ćeorganizacija biti uspješna zavisi uvelikood lidera.

PPotreba zotreba za moralnim la moralnim liderima iderima u poslovnou poslovnom svijetum svijetu


Karizmtične vođe uvijek

su uz samopouzdanje

kod sebe posjedovali poniznost i

skormnost. Na taj način su

pokazivali da oni nisu najbolji u svemu, jer to ne mogu biti, nego su oni koji drugima

priznaju vrijednosti, a uz to i sami

žele da se tim vrijednostima

okite i nauče ih.

44

Islamsko liderstvo se zasniva nastandardnim vrijednostima

Islamske vrijednosti se slažu sa ljudskim potrebama za blagosta-njem i srećom u svakoj sferi života. Vjernik razumije da je sve stvoreno u Božijim rukama i da On raspo-djeljuje bogatstvo kako želi. Zna i da su uspjeh, čast, moć, ugled i au-toritet od Allaha i da ih On daruje kome hoće, kao i padovi – sve je zavisno od Allahove milosti.

Uz neophodno znanje i struč-nost, po islamu bitne karakteristike lidera su slijedeće:

Služenje: Lideri imaju osjećaj za one koje

vode, pokazuju dobrotu, razumi-jevanje i praštanje. U islamskom sistemu vrijednosti vođstvo se po-smatra više kao služenje organiza-ciji i njenim članovima. Allahov Poslanik, alejhis-selam, je rekao: “Vođa naroda je njihov sluga.” (Ta-berani).

Pouzdanost: Nepouzdanost je od glavnih

razloga ekonomskih kriza u svi-jetu. Nema napretka za organiza-ciju, naročito na međunarodnom planu, ukoliko nema pouzdanosti u organizacijskim procedurama i praksi. Svako ko nosi ulogu lide-ra nosi i javni emanet. Svaki član zajednice generalno, a u liderstvu naročito, je dužan da vodi raču-na o povjerenim stvarima. Tako u Kur’anu stoji:

Allah vam naređuje da pra-vim ljudima povjeravate emanete i kada ljudima sudite da pravedno sudite. Divno li vas Allah savjetu-je! Allah predobro čuje i vidi sve. (En-Nisa’, 58.).

Bogobojaznost:Sigurno je među vama najčasniji

onaj ko je najbogobojazniji. (El-Hudžurat, 13.).

Bogobojaznost je jedina stvar prema kojoj se određuje superior-nost pojedinca nad ostalima. Pre-ma islamu pripadnost određenoj naciji, plemenu ne predstavlja osno-vu prema kojoj se stiče istaknutost, što i sama logika potvrđuje. Uloga lidera traži jak lični karakter, a pre-ma islamu izvor snage karaktera je upravo bogobojaznost, koja znači slijeđenje pravog puta i izbjegavanje griješenja.

Ustrajnost:Muhammed, alejhis-selam, je

pohvalio ustrajnost u dobročin-stvu, pa makar to značilo činjenje nekog neznatnog djela. Za lidera ustrajnost znači da bude čvrst u momentima ispita, izazova, teškoća

i sačuva postojeću vizijuza kojom ide. Allah krozKur’an traži od vjernika uborbi čvrstoću, kao i spo-minjanje Njega da bi sedobio kvalitetan rezultat.

Disciplina:Allah voli one koji se bore

ne Njegovoj Stazi, u poretkušto bedemu čvrstome sliči.(Es-Saff, 4.).

Diciplina za poslovnog lidera je bitna za smanje-nje praktičnih problema uorganizaciji i vrlo je bitna karakteristika kod vođe.


Kooperativnost:U dobročinstvu i bo-

gobojaznosti se pomažite; Allaha se bojte, jer že-stoka kazna Allahova je.(El-Ma’ida, 2.).

Da bi se uspjelo u for-miranju uspješnog druš-tva i zajednice, koopera-cija je vrlo bitna. Uzvi-šeni Allah Kur’anom nas upućuje da je surdnja sa drugima pohvalna onda kada se njome postiže dobro, a ne grijeh i nepri-jateljstvo

Preko pravilnog vođstva

ostvaruje se kolektivna i

lična pravda. Stoga je

određivanje lidera u

različitim zajednicama, skupinama,

organizacijama potreba ljudi.

Osim toga, lider ima

veliki uticaj na članove

skupine koju vodi.

Pravednost:Zaista, Allah voli one koji su

pravični. (El-Hudžurat, 9.) Pravda je bitan faktor u

vođenju ljudi, to je odgovornostlidera da sprovodi pravdu u cijelojorganizaciji. Kada se pravda jednom uspostavi, svaki član ćeosjećati povjerenje i udobnost zatošto zna da će vođstvo organizacijepaziti na njegove interese bez ikakvihpredrasuda.

Odgovornost:Odgovoran lider se trudi da

teži ka pravednosti i objektivnostibez obzira na protivljenja koja sejavljaju, a od strane onih koji, zbog svog položaja i uticaja, mogu da proizvedu patnju, bol i koji se trudeda obeshrabruju u dobročinstvu. Ovoje vrsta strpljivosti koju je Poslanik,alejhis-selam, pokazao u svojoj misijidok je prenosio istinu zajednicikoja je ogrezla u korumpiranosti:A ti se strpi kao što su se strpjeli poslanici odlučni, i ne požuruj protiv njih. (El-Ahkaf, 35.).

Elokventnost: Komuniacija je jedna od vrlo bit-

nih stvari neophodna za efikasnoliderstvo. Lider treba da govori sa bistrinom, jasnošću, da jasno iznosiideje i komunicira. Elokventnost jebitna za jasno upućivanje zadataka,ciljeva onima kojima je nadređen.Isto tako je važna za pregovaranje sa konkurentima i oponentima. Kur’annaglašava bitnost elokvencije kada navodi kako je Musa, alejhis-selam,zamolio Allaha da mu u njegovomzadatku pošalje brata Haruna za po-magača koji je bio elokventniji odnjega.

“A moj brat Harun rječitiji je od mene,pa ga pošalji sa mnom kao potporu koja će potvrđivati riječi moje kao istinite, jer strah me da će lažovom proglasiti me.” (El-Kasas, 34.).

Ubijeđenost: Lider mora imati duboku uvje-

renost, čvrstoću i dodatnu žrtvu u interesu vizije i misije koju ima,ukoliko namjerava postići dugoročniuspjeh organizacije. Uz lidera ne iduosobine prihvatanja postojećeg stanja bez želje da se ono poboljšava.

Poniznost:Kada je Allah Musau, alejhis-

selam, poslao naredbu da ode kodfaraona, Musa je molio Allaha da mupoveća sposobnosti i omogući da izvršizadatu naredbu. Tako je Musa, alejhis-selam, u Kur’anu predstavljen kao pravi lider, pun poniznosti i oslonca na svog Gospodara u svemu.

Musa reče: “Gospodaru, razgali mi grudi moje, i lagahnim učini moje posla-nje.” (Ta-ha, 25.-26.).

Karizmtične vođe uvijek su uz samopouzdanje kod sebe posjedovali poniznost i skormnost. Na taj način su pokazivali da oni nisu najbolji u svemu, jer to ne mogu biti, nego su oni koji drugima priznaju vrijedno-sti, a uz to i sami žele da se tim vrijednostima okite i na-uče ih.

Kako do sveukupne koristi?

Vještine menadžerstva iliderstva su važne za uspjeh organizacije. Prve znače uspješnost u upravljanju stvarima dok druge podrazumijevaju uspješnost u vođenju ljudi. Jer, koliko je bitno znati urediti stvari na pravi način, isto tako je bitno znati kakav pravilan odnos imati sa ljudima, upo-slenicima, podanicima ako se želi du-goročni uspjeh organizaciji, kompaniji.

45

Glavni zadatak direktora u organizacijskom menad-žmentu je da formira orga-nizaciju koja u svojoj kultu-ri, sistemu i procesu pomaže ljudima da čine najbolje za uspjeh. Ono što stvarno sta-nje pokazuje je nepostizanje najboljih rezultata iz razloga što se koncentracija stavlja samo ka dobijanju veće ma-terijalne dobiti. Potrebno je ne odvajati biznis od etike. Vrijednosti i moral su po-trebni za dugoročni organi-zacijski ugled i uspjeh.

I pored različitih etičkih modela, normi moralnosti i moralnog ponašanja u po-

slu, prema islamu ni ti modeli ne mogu biti do kraja stabilni i obećavati najbo-lji uspjeh i rješenja, jer ih određuju po-jedinac ili grupa, a ne Sveznajući Stvo-ritelj. Slijedeći islamski način vođenja ostvaruje se maksimalna mogućnost za postizanjem veće sveukupne koristi.


Vjernik razumije da je sve stvoreno

u Božijim rukama i da On raspodjeljuje

bogatstvo kako želi. Zna i da

su uspjeh, čast, moć, ugled i autoritet od

Allaha i da ih On daruje kome

hoće, kao i padovi – sve

je u zavisnosti od Allahove

milosti.

Izvori:

Abdus Sattar Abbasi, Kashuf ur Rehman and Ommar Hayat Abbasi (2010) “Role of islamic leaderhip in value based corporate manage-

ment: The case of Pakistan”, African Journal of Bussiness Management Vol. 4(18)

Abdus Sattar Abbasi, Kashuf ur Rehman and Amna Bibi (2010) “Isla-mic management model”, African Journal of Bussiness Management Vol. 4(9)

Safijjurrahman el-Mubarekfuri, “Zapečaćeni džennetski napitak”Leadership skills (2010), MDT Training & Ventus Publishig ApS,

ISBN 978-87-7681-603-2

46

Priča sandžačke književnice o majci koja je izgubila šestoricu sinova

Komentar polumjeseca

Ne vjerovah da će i nas zijaretit’ zvjeri žedne ljudske krvi, bez vjere, Božjega straha i srama. Bili su mi blizanci i treći po redu, jednaki ka prepolovljena jabuka. Jedan bez drugoga dihat’ mogli ne mogahu. Ka’ da si znao da hi odjedama ubiješ. Da si jednog ostavio živog, tražio bi te cijeli vijek, bratove rane da osveti

Svjedok: Šefka Begović-Ličina,književnica iz Sandžaka

J unačeee! Poznaješ li meee? Sjeti JJme se, kukavče, sjeti! Kano si za-JJ boravio, kad si me pred kućomJJ ostavio kraj ubijenog šestog mi JJ

sina. Tada ne pukoh od bola, ni po-klekoh, no tu kraj mrtvog sina, na li-vadi sedždi padoh na ikindiju i isti-haru namaz. Tvoj pogani lik mi se u istihari ukaza, sa lancima na ru-kama, baš ‘vakim što te sad gledam.Allah mi, u bešaretu dade sabur,nadu da živim i doživim da te sti-gne kazna Njegova. Izdržala sam dosad, živjela, radila, saburila, Allahuse molila da dočekam ovaj dan, na koljenima da te gledam.

Svake noći zaspem učeći bismilui ajetul kursijju. Molim se Bogu, dž.š., da zaspem i lahko se probudim.Sinoć sam dovu, bezbeli, smetnula,čim, “junače”, tebe usnih.

U snu vidjeh ljude, kako idu uhajku po pobješnjelog šumskog vuka, što im je raskomadao stada iodnio čitav mal. Kažu - bio si sakri-ven nekamo, pa te jedva našli.

Iz daljine začuh graju, povike,urlike, šenluke. Rekoše mi da su tenašli skrivenog u nekoj jazbini. Do-vedoše te u lanicma svezanog. Uči-nje mi se da nisi vuk, no nekaka na-

kaza sa dvije pogane glave. Nigdje nemaše one snage, junaštva, nigdje sile, niti imade oružja.

“Havo, evo ti ga, ti mu sudi!Tebi je zaklao šestero janjadi, odjednom”, rekoše mi.

Ta janjad su bila šest mojih sino-va, šest ljutih rana srca moga.

Ispod dugačkih vjeđa, što ka’ježu štrče, poznah ti oči. Prepozna-la bih ih u milion da su umiješa-ne. Samo majka krvnika cijeli vijek pamti.

Junačeee! Poznaješ limeee? Sjeti me se, kukav-če, sjeti! Kano si zabora-vio, kad si me pred kućom ostavio kraj ubijenog še-stog mi sina. Tada ne pu-koh od bola, ni poklekoh, no tu kraj mrtvog sina, na livadi sedždi padoh na ikindiju i istiharu namaz.

Tvoj pogani lik mi se uistihari ukaza, sa lancima na rukama, baš ‘vakim što te sad gledam. Allah mi, u bešaretu dade sabur, nadu da živim i doživim da te stigne kazna Njegova. Iz-držala sam do sad, živjela, radila, saburila, Allahu se molila da dočekam ovaj dan, na koljenima da te gledam.

Sina Rasima prvog simi ubio. Poš’o bio na dru-gu stranu rijeke, brašna iz vodenice da nam donese. Kažu, naredio si da ga s mosta u rijeku bacu, ka’ cuku. Bio mi je još dijete, tek mu bila sedamnesta, peti mi bio po redu, radost moja peta. Plav mi bio, rumen, zdrav, mlad, nevin k’o rosa. Ponos majčin bio, oči i očinji vid. Slušo me, u in-tat mi bio, k’o svaki hairli evlad.Bio goloruk, bespomoćan. Ti, “ju-nače” sa psima tvojima, jači bio od nejakog djeteta moga.

Stegnu srce majka, za njim nezaplaka. Bacih s mosta u rijeku cr-veni duvak, što sam ga spremila za nevjestu petu. Zavezah ga krvavim suzama, kletvom i vjerom da će te kazna stići kadli-tadli.

Fadila i Adila si ubio na livadi,čim su iz šume izišli da se predajuna tvoju zakletvu da će biti slobod-ni. I oni su goloruki bili, ni četki-cu kod sebe imali nisu. Ja sam hi,“junače”, od malehna učila da ljudepoštuju, a ne da ubijaju. Odgajala sam djecu, pričajući him o ljubaviprema bližnjem komšiji, prijatelji-ma, svim dobrim ljudima. Smetnuhda im napomenem da ima “junači-na” sa silom tuđom.

Ne vjerovah da će inas zijaretit’ zvjeri žedneljudske krvi, bez vjere,Božjega straha i srama.Bili su mi blizanci i trećipo redu, jednaki ka pre-polovljena jabuka. Jedanbez drugoga dihat’ mogline mogahu. Ka’ da si znaoda hi odjedama ubiješ. Da si jednog ostavio živog,tražio bi te cijeli vijek,bratove rane da osveti.

I za njih jatka srce ste-že, ne zaplaka. Sama samhi u ćefine zavila, povila ih ka’ kad su mi malehnibili. Malo sam ih tako po-vijene držala na krilo, gri-jala ih i kao u beši ljuljala.Bjehu lijepi, kao zaspa-li, kao da snijevaju kolopuno djevojaka. Stalno suse nešto došaptavali, kri-li i smijali se. Imali svojetajne i jedan drugoga nisuodavali.

No, ja načula, koje su cure izsela za nevjeste odabrali. Čekali

j j

smo da žito i šljive prodamo, pa da him svadbe obojici spremamo. Kri-jući sam cure mjerkala kolko su vi-soke, haljine da im na vakat režem.Obadvije bjehu lijepe, ko vile gor-ske, iz kuća dobrije. Jedna crnka,druga plavka, ne zna se koja je odnjih dvije ljepša. Mene sve vrelo uprsi od ponosa i radosti, pa bi da poletim. Prodavala sam ponešto, pa krišom kupovala i slagala da mi seza nevjeste trefi.

Prouči im majka talkin, nemade kodrugi, no jatka. Pod jabukom na krajnjive mezare im iskopasmo. Sa njima

Ne halalim ti, Ne halalim ti, “junače”“junače”


Gdje mi je Mustafa? Gdje mi je Omer, a gdje su Fadil i Adil? Kud mi je Rasim, a kud

Selim?Gdje ti je sad, “junače” ona sila sa psima

tvojim? Gdje ti je slava? Gdje

su ti straže silne? Je si li spavat mogao, sa šest živih

rana mojih? Je si li se sjetio kletve moje,

suza, i pravde Božije?

47

ukopah dva duvaka i ruha nevjestačka. Svakom u ćefi n zavih šta je njegovo. I namaze klanjah, za duše njihove i do-vom ponovih, “junače”, kletvu ti istu.Osta mi pola srca, druga mi živa sagore.

Selim mi bio pravi vrag i svak ga volio. Niko nije umio tako po-

gg

igrat kolo. Cura imo kol’ko mu g jj

volja, mijenj’o ih sad jednu, sad g

drugu. Ja ga karala, tjerala da se j j j jj j j j

smiri i oženi, vakat mu bilo. On g g jj

me grlio: “Još je rano za ženid-bu, stara. Hoću da živim slobo-

g jg j

dan k ’o ‘tica.” Volio je život, slo-bodu, cvijeće, cure, ljude, sun-

jj

ce… Radan bio i sve sa pjesmom. j jj

Kažu da je i umro, smijući se.j

Ubio si ga zajedno sa desetoricom j jj

drugova. Branili su jedan šuma-g jg j

rak od tebe, zlikovče. Nestalo him g jg j

municije. Zarobio si hi i njih bez oružja, “ junače”, nemoćne ubio.

j j

Doniješe mi haber, da mi je jope u kuću zakukala kukavica i utrobu mi moju nožem rasporila. Okinu mi neko još jedama komad srca, naživo. Usu mi so u živu ranu, oči mi se ugasiše, ka ćorava da sam. Puhnuh oko sebe, sedždi padoh, sa dovom Allahu sabura i pameti da imadem, da kunem klicu i korijen tvoj “ junače”. Da živim do ovoga današnjeg dana, tako jadna, poni-zna da te vidim.

Mustafu nisam našla, do dana današnjeg. Pošao je zemlju da bra-ni od hajduka tvojih. Nije stig’o do vojske i položaja naših. Negdje gredom si ga sreo, iz zasjede njega si nenaoružana, kukavički ubio. Bio mi prvorođenče, radost prva, domaćin i uzdanica naša. Najbolji kosač i pomagač u selu, u svemu najbolji bio. Osta mu tek dovede-na nevjesta. Majka bešu spremala, da him ljuljam i njivim djecu ma-lehnu. Kad je prestala nada, bacih u rijeku bešik pun suza, čemera i kletve.

Omera si mi iz ruku oteo, šestu ranu djetinju moju. Tek mu bila trinesta nastala godina. Čupo me

j j j

za skute, pomoć čeko, vuko me za bluzu, za prsi moje pet put ranje-ne. Prokapa i proplaka mi mlijeko od bola, basmu okvasiše čemerne suze. Pucanj mi srce otkinu najlju-ćom sabljom, mozak mi okameni. Pao mi je pred noge mrtav, ka kad se jednom spotako na kamen, pa koljeno razbio. Puhala mu majka, ljuljala ga, duhan na ranu privi-jala. Liječila ga zagrljajem, mlije-kom, ruke mu u njedra skrivala.

Ne pokleknuše mi noge, ka’ da su od željeza. Gledala sam te u oči, “ junače”, ka’ sad što te

gledam. Upamtila samti lice, svaki trptaj oka dušmanskoga. U snu mise priviđali smijeh i ri-ječi tvoje: “Nju nećemo,nek’ živi. Život će jojj j j

biti gori, od same smrti.”Nosila sam to u glavi,sakrila u mozak da pam-tim i da ne zaboravim.Ostah sama k ’o drvosuho, ka šuška sama na vjetru. Ostaše mi neora-ne njive, trava nekošena,hajvani u štali nijemi,oko kuće mi i ptice za-mukle. Ognjište se uga-silo, sofra okamenjena,grabulja i ralo zahrđali,srce suho, krilo prazno,suza ni kapi jedne, duša mi živoj umrije.

Gledaj me u oči, junače, dok tepitam:

Ja, Hava, Bošnjakinja, majka, izsela Kozarac, pitam te: Kazuj, “ju-nače”, gdje su mi sinovi?

Gdje mi je Mustafa? Gdje mi jeOmer, a gdje su Fadil i Adil? Kudmi je Rasim, a kud Selim? Gdje tije sad, “junače” ona sila sa psima tvojim? Gdje ti je slava? Gdje su tistraže silne? Je si li spavat’ mogao,


sa šest živih rana mojih? Je si li se sjetio kletve moje, suza, i pravde Božije?“Junače”, ni pljunut te neću, da mi se bismilla i dova, ne opogane na ka-tilsko lice tvoje.

Ja, Hava, majka, Boš-njakinja, ne halalim, pr-vorođenče sina Mustafu. Ne halalim Selima, ne ha-lalim Rasima, ne halalim Fadila, Adila, ni maksu-ma Omera.

Ne halalim, pra-znu lubinu moju, usta osušena, noći bez sna, oči moje izvađene.Ne halalim kuću, bez ži-vog ognjišta, bez smijeha, mladosti. Ne halalim ba-

čene duvake, bešik bez čeda, njive bez sjemena. Ne halalim nepro-cvalih šest pupoljka mojih, ruže neprocvale, ognjište da mi ukrase i Bosnu mirisom da namirišu. Ne halalim pokidane stabljike, izdan-ke utrobe moje, korijen što mi se utrije. Ne halalim život bez sunca, bez radosti. Ne halalim srce išču-pano, ranu otvorenu. Ne halalim, ne halalim, ne halalim... San mi postade java, elhamdulillah.

Ostah sama k’o drvo suho, ka

šuška sama na vjetru. Ostaše

mi neorane njive, trava nekošena, hajvani u

štali nijemi, oko kuće mi i

ptice zamukle. Ognjište se

ugasilo, sofra okamenjena,

grabulja i ralo zahrđali, srce

suho, krilo prazno, suza ni kapi jedne, duša mi živoj

umrije

48

Ženski kulturni centar “Tesnim”

Društvo

Sve je krenulo prije dvije godine, sa facebook stranicom “Stranica za podršku muslimankama koje žele staviti hidžab“, i rezultiralo, već drugim u nizu druženja i predavanja za sestre koje žele nositi hidžab. Ideja o spontanom druženju, prerasla je u pravi hairli projekat, koji ima nijjet, uz pomoć Uzvišenog Allaha, da ovakve susrete ponavlja u što češćim vremenskim periodima

Piše: Aida Sadiković

Dokaz da se facebook možekoristiti i u hairli svrhe jedruženje i predavanje koje

se održalo 15.01.2013, u prostorijama ženskog kulturnog centra “Tesnim”, na temu “Podrška sestrama koje žele stavitihidžab”. Sve je krenulo prije dvije godi-ne, sa facebook stranicom “Stranica za podršku muslimankama koje žele stavitihidžab”, i rezultiralo, već drugim u nizudruženja i predavanja za sestre koje želenositi hidžab. Ideja o spontanom dru-ženju, prerasla je u pravi hairli projekat,koji ima nijjet, uz pomoć Uzvišenog Allaha, da ovakve susrete ponavlja u štočešćim vremenskim periodima. Sestreiz ženskog kulturnog centra “Tesnim”velikodušno su ponudile prostorije za susret, organizovale toplu dobrodošlicukao i predavanje o važnosti, značaju isuštini hidžaba, hafize Benise Avdić.Ovaj, drugi po redu susret, izazvao jevelike emocije kod svih sestara, neovisnood toga da li nose hidžab, i koliko dugoga nose. Ono što nas je posebno odu-ševilo, jeste odziv sestara bez hidžaba,koje su pobijedile sve šejtanske spletke,te, uprkos kiši i lošem vremenu, došlena druženje. Nakon uvoda koji je pred-stavljao video uredak o hidžabu, slije-dilo je kraće predavanje Benise Avdićo značaju, važnosti hidžaba u životužene muslimanke, o šejtanskim splet-kama koje su najčešće, a koje odvlačemuslimanku od ideje nošenja hidžaba,o privilegovanom položaju žene sa hidžabom, u islamu, u društvu, te kodUzvišenog Gospodara svjetova. Potresnepriče prisutnih sestara, problemi sa koji-ma se Bošnjakinje svakodnevno susreću,tjerale su suze na oči svim prisutnim se-

strama, a ujedno budile onaj lijepi, ponekad šejtanskim došaptavanjem potisnuti osjećaj, kad za svog poma-gača imaš Uzvišenog Allaha. Sestre su podijelile svoja isku-stva sa hidžabom, nevjero-vatne priče prelaska na islam ljudi koji su branili stavljanje hidžaba svojim kćerkama, ženama. Međusobne riječi podrške, savjeti i želja da po-mognemo zaokupili su naša srca, te nam se opet, po ko zna koji put, dokazalo šta je to istinska ljubav, i to da jedi-no ljubav u ime Allaha pred-stavlja onu iskrenu nit koja nas veže. Suze i smijeh činile su atmosferu veoma emotiv-nom, i u srcu svake sestre budile čežnju za iščekivanjem sljedećeg susreta. Veliki broj prisutnih sestara sa hidžabom govori o samoj ljubavi prema hidžabu, ljuba-vi prema islamskom načinu života, što kod sestara koje se odlučuju za najljepšu dunjalučku odluku budi osjećaj sigur-nosti i poštovanja. Suze u očima sestara koje žale svaki tren bez hidžaba, tako-đer pokazuju našim sestrama šta gube, te kakvu ljepotu, sklad i harmoniju duše dobivaju stavljanjem svoje krune. Na kraju druženja, djevojkama koje ima-ju nijjet da stave hidžab podijelili smo prigodne hedije, koje su također dokaz snage ženskog džemata. Bez dogovora, i bez molbi, mnoge organizacije su po-slale svoje donacije, u vidu mahrama,

džilbaba, nakita te islamskihknjiga. Udruženje žena “He-dija” iz Sarajeva, kao i “He-dija - Zavidovići”, sestrama su donirale mahrame i na-kit. Online butik Muhadži-ba, poslao je predivne velikemahrame, a kao donatori tusu bili i Mekkashop te Putpravog muslimana. Poredovoga i mnoge sestre su do-nirale individualne donacije,džilbabe, te ostale odjevnepredmete koji će pomoći dje-vojkama na samom početku.Bošnjački ummet je još jed-nom zasijao u punom sjaju,i pokazao kako možemo ićiu korak sa predavanjima iprojektima koji se održavajuu najrazvijenijim islamskimzemljama. Zanimljivo je i po-hvalno da je na jednom ova-

kvom druženju, čija tema nije bila hu-manitarna pomoć, ipak skupljeno 317KM, za konvoj koji ide u Siriju i Gazu.Na ovu snagu ženskog džemata, volju,iskren nijjet želju te hrabrost, zaista senema ništa dodati, osim dove da Uzvi-šeni Allah sestrama olakša da što prijestave svoj hidžab. Allahovom voljom iodredbom, imamo nijjet nastaviti ovajprojekat, organizovati što češće susrete idruženja, pomagati sestrama znanjem,savjetima, odjećom, podrškom. Da bi-ste bili u toku, i znali kada će opet bitidruženje, pratite nas na facebook strani-ci “Stranica za podršku muslimankama koje žele staviti hidžab”.

Podrška muslimankama Podrška muslimankama koje žele staviti hidžabkoje žele staviti hidžab


Na kraju druženja,

djevojkama koje imaju

nijjet da stave hidžab podijelili smo prigodne hedije, koje su također dokaz snage ženskog džemata. Bez

dogovora, i bez molbi, mnoge

organizacije su poslale svoje donacije, u

vidu mahrama, džilbaba, nakita

te islamskih knjiga.

49

Integracija kao opasnost

Svijet medija

Tunižanin dr. Habib Lejmi je diplomirani informatičar ekonomije, radi za jednu firmu u Minhenu i islamske je vjeroispovijesti. Što se tiče njegovog boravka u Njemačkoj, on odnedavno posjeduje trajnu dozvolu boravka, zahvaljujući naporima lokalnih političara i prije svega gradonačelnici Erlangena. No, za razliku od toga, naturalizacija mu se već četiri godine ne odobrava

Piše: Dr.Sabine SchifferDTJ Online 6.1.2013Prijevod s njemačkog: Edin Me-šanović

Ko kao stranac u Njemač-koj poznaje rad Ureda za zaštitu ustavnog poretka,

prihvatit će devizu “samo ne upadatiu oči” kao životni moto, jer je druš-tveni anganžman ili pokušaj stupa-nja u dijalog s većinskim društvomza lokalne vlasti očigledno veoma sumnjivo.

Tunižanin dr. Habib Lejmi jediplomirani informatičar ekonomi-je, radi za jednu firmu u Minhenui islamske je vjeroispovijesti. Što sej j

tiče njegovog boravka u Njemačkoj,on odnedavno posjeduje trajnu do-zvolu boravka, zahvaljujući napori-ma lokalnih političara i prije svega gradonačelnici Erlangena. No, za razliku od toga, naturalizacija mu seveć četiri godine ne odobrava.

Lejmi je uložio žalbu i početkomseptembra izgubio slučaj, jer je sudprihvatio objašnjenje bavarskog Mi-nistarstva unutarnjih poslova koje seoslanja na presudu Ureda za zaštituustavnog poretka u kojoj se navodida Lejmi želi steći državljanstvo iztaktičkih razloga, i da samo glu-

mi lojalnost njemačkom Ustavu, dok se u stvarno-sti zalaže za islamizaciju Njemačke.

Funkcija u općinskom vijeću kao dokazsamoubilačkih namjera

Lejmi sada ide u slje-deću instancu, podržan od svih koji su godinama pratili njegove napore oko islama u Njemačkoj, mu-slimanskoj zajednici u Er-langenu kao i sve projekte intergracije, u kojima su neki od njih i sami surađi-vali. Optužbe za ekstremi-zam i licemjernu strategiju ne razumije niko od dugogodišnjih suradnika. Oni smatraju da je ova-kvim potezom cijeli projekat inte-gracije islama kao dijela njemačkog društva ugrožen.

Slučaj iz Erlangena je aktuelan ispektakularan, ali nikako izniman. Rad Ureda za zaštitu ustavnog pore-tka i Ministarstva unutarnjih poslo-va će na državnoj, ali i na federalnoj razini odlučiti da li će se instalirati organizacijska struktura koju po-tražuju muslimani Njemačke. Oče-gledno je svaki musliman sumnjičav

ukoliko se angažira za ovakve struk-ture, jer, kao što se vidi u slučaju Lej-mija, ne traži se duh osumnjičenika,već se traži dokaz vlastitih sumnji.I tako je ovakav anganžman ne znak integracije, već povod za sumnju.To ima posljedice; kako za kvali-tet “dokaza” tako i za mogućno-sti “nanišanjenih” da uopće šta poduzmu. Bavarsko Ministarstvounutarnjih poslova optužuje Lejmi-ja za aktivno sudjelovanje presje-davanjem Islamskom zajednicomErlangena (IGE), koja je, naravno,klasificirana kao “ekstremistička”.To što je bavarski ministar unu-tarnjih poslova Joachim HerrmannIGE nekada nazivao “primjernom

zajednicom”, a njegovoministarstvo je klasificira “ekstremističkom”, nijejedino što začuđuje. Čak

j

i dugogodišnje sudjelova-nje Lejmija u Komisiji za nastavni plan Ministar-stva za kulturu, iz kojeg jeproizašao takozvani “Er-langer Model” za islamskuvjeronauku na njemačkomjeziku nije Lejmiju uraču-nato kao plus poen, većje od jednog zaposlenika Ministarstva unutarnjihposlova predočeno sudutako da je Ministarstvo za kulturu s pozivom Lejmi-ja na suradnju uključilo“ekstremistu” u Komisiju,kako bi što više stavova bilo zastupljeno.

Sve samo taktika?

Upravo Lejmijevo zalaganje za transparentni rad zajednice i razneinformativne manifestacije stavljajumu se na teret. Pod sumnjom je jerje bio aktivan u zajednici koja je uvremenu osnivanja navodno poseza-la za pomoći IGD-a sa sjedištem uMünchenu, koja opet važi kao nje-mački ogranak Muslimanskog brat-stva. Doduše tada, te 1984. godine,su bili drugi igrači. Istina, u Erlan-genu vodeće ljude zajednice nikonije vidio da su u vezi s navodnimili stvarnim IGD-om, ali fenomen

Ni slučajnoNi slučajno ne upadati u oči!ne upadati u oči!


S obzirom na nedostatak

diferencirane stručnosti, ne čudi što se ne pravi

razlika između islamizma i

ekstremizma. Vjerovatno

se posljedice “trpanja

sve u jedan koš” neće

obiti o glavu neupućenima, već upravo toj

odabranoj grupi – muslimanima.

50

da su se mnogi muslimani bojali preuzeti predsjedavajuću poziciju i zato molili poznate i naturilazirane ličnosti da preuzmu funkcije zastu-pnika, Uredu za zaštitu ustavnog poretka je izgleda nepoznato.

Ured je zahtijevao od Lejmija da se oficijelno distancira, što bi opet značilo da Lejmi priznaje da ima neke kontakte za koje on tvrdi da ne postoje. Pa čak i oficijelno distanci-ranje od IGD-a nije bilo dovoljno. Ali je zato samo spominjanje Islam-ske zajednice Erlangen u godišnjem izvještaju Ureda za zaštitu ustavnog poretka iz 2005. godine dovoljno za potvrđivanje sumnje. Tek nakon diskusije oko 11. septembra 2001. se i na muslimanskoj strani prepoznala potreba da se sa “sumnjivim” vezama ozbiljnije pozabavi kako bi se one onemogućile i konačno jasno zna ko se za šta zalaže. Jer otkada je Muha-med Atta iz Hamburga bio optužen za terorizam, moralo se znati s kim se ima posla, iako je u početku bilo teško sumnjičiti za ekstremizam ne-koga iz vlastitih redova.

Zajednica iz Erlangena je samo jednom imala probleme s jednom grupom, Hizb at-Tahrir, i oni su od-mah dobili zabranu pristupa džami-ji. U početku zajednica nije imala ni podršku od policije koja još mnogo ranije od zabrane Hizb at-Tahrir-a nije mogla da shvati da muslimani mogu da osude jednu grupu musli-mana. Ova činjenica također nije našla mjesto u pismu Ministarstva unutarnjih poslova u procesu dodje-ljivanja državljanstva Lejmiju.

Ovaj slučaj podsjeća na slučaj jednog drugog Tunižanina koji je prije nekoliko godina morao napu-stiti Njemačku. Jednog uspješnog studenta, koji se politički angažirao u Inicijativu za mir u Izraelu i Pale-stini, kao i Lejmi, i realizirao njen

web-site, nakon 11. sep-tembra Ured je pokušaoda pridobije kao mogućeg tajnog agenta. On je od-bio s obrazloženjem da ve-oma dobro poznaje DDR ihistoriju bivše tajne službeSTASI i da ga to podsjeća upravo na to vrijeme.

Prijeti li “promjena društva na muslimanskinačin”?

Nakon toga mu jeoduzeto pravo boravka uNjemačkoj i on se moraoodreći svog plana da studijzavrši u Njemačkoj. Onsada radi za jednu njemač-ku firmu u Tunisu i redov-no vozari između ove dvijezemlje. Tako je iz njego-ve ljubavi prema Njemačkoj nastala jedna “veza na daljinu”. Da li i ovdjepostoji sumnja za “duplu strategiju”?Zašto? Zato što je klanjao pet puta dnevno!? I to je u ispitivanju kon-kretno pitano i svakako zapisano, ustilu “pa naravno!”. Zašto odbijamoove konstruktivne ljude? I kakve toželimo, odnosno, kakve prizivamoovakvim postupcima?

Očito u vlastima preovladava više strah i paranoja, negoli istinska volja za prosvjećivanjem. Prebrzo seza kandidate tvrdi da se pretvaraju,i oni najbolje integrirani su posebnosumnjivi. Tako u aktuelnom pismuiz Ministarstva unutarnjih poslo-va u u Lejmijevom slučaju a u vezis IGD-om eksplicitno stoji: “...Vašcilj nije integracija, već promjena društva na način kako vi zamišlja-te... Kako bi zadovoljili svoje cilje-ve, predstavnici IGD-a sudjeluju ulokalnom političkom životu...”. Ilijasnije rečeno, samo se nemojte an-


gažirati u javnom životu, preuzimanje funkcija vas čini sumnjivim! I zaista, muslimanske zajednice se žale da je sve manje musli-mana spremno prihvatiti se javnih funkcija u općin-skim vijećima, iz straha od vlasti.

Kasnije u tekstu kritizi-rani “prolaz kroz instance” je otvoren svakom angaži-ranom građaninu i odnosi se na svaku stranku, ali za muslimane to znači da za njih važe druga pravila. To pokazuje kako čuvari Ustava razumiju demokra-tiju. Ali šta mogu uraditi oni kojih se to tiče, oni koji su svoje središte živo-ta našli ovdje, koji se ne indentificiraju ne samo sa

svojim radom i prijateljima, već i sa državom? Samo se ne isticati s previ-še anganžmana! Može li to pomoći? U stvarnosti je poštivanje ovakvih političkih zahtjeva često bila za-mka. Naprimjer, zahtjev za otvore-nost i transparentnost zajednice, za više javnog rada, za više profesiona-lizma, za više samopredstavljanja. Upravo to je i uradila zajednica u Erlangenu. Redovno su organizi-rane informativne večeri, rasprave i predavanja o temama vezanim za islam.

Ovakav angažman je usko ve-zan s nadom da će se neki od nes-porazuma moći razjasniti. U pismu Ministarstva unutarnjih poslova se ponašanje zajednice u slučaju Lej-mi tumači kao pokušaj misionar-stva. Uzimajući u obzir činjenicu da je misionarstvo na osnovu slo-bode izražavanja vjere u Osnovnom zakonu dozvoljeno, postavlja se pi-tanje kakav se Ustav ovdje štiti?!

Ili jasnije rečeno, samo

se nemojte angažirati u

javnom životu, preuzimanje funkcija vas čini sumnjivim!

I zaista, muslimanske

zajednice se žale da je sve manje muslimana spremno

prihvatiti se javnih funkcija

u općinskim vijećima, iz straha od

vlasti.

Posebno bolno za sudionike je argu-mentacija na kraju: Ako se izbjega-va zastupljenost u javnosti, znači da se ne treba onda žaliti na negativnusliku koju serviraju mediji jer se ni-šta ne čini da se imidž popravi, ili unajgorem slučaju, živi se u apsolut-no paralelnom društvu. Ali niko neprimjećuje da se ljudi tako zapravotjeraju u neko paralelno društvo.Ko to još ima hrabrosti i volje da i dalje radi kada biva optuživan sa svih strana, jer svejedno šta se radi,uvijek je sve pogrešno! To zasigurnonije ona integracija koju zagovara Islamska konferencija.

Je li kurs o islamskim pojmovimakorak ka “paralelnom pravnomsistemu”?

Zajednica iz Erlangena je podrukovodstvom Lejmija bila posebnoavangardistička. Imali su namje-ru da neka metodološka načela izosnove vjerskog ubjeđenja prilagodesvakodnevnom životu i zato su po-nudili odgovarajuće kurseve. Temekoje su trebale biti obrađene, kakoje u izvještaju Ministarstva ekspli-citno navedeno: “Pravila za izvođe-nje normi (Usul-ul Fiqh), Pravila za određivanje standarda fikha, Ciljeviislama (Maqasid ash-Sharia)”.

Iz ovog se donio zaključak da seradi o pokušaju instaliranja paralel-nog pravnog sistema u Njemačkoj.Isto tako se interpretirao i pokušajLejmijevog prethodnika da osnujeVijeće za fetve. No, na pitanje oda-kle treba da stižu pravila “Euro-isla-

mu”, odgovorni nemaju odgovor. I ne treba da ga imaju, jer oni su samo po-smatrači, što se podrazu-mijeva za obeshrabljivače iz redova vlasti.

Pri tome oni utječumasivno na dalji razvoj. Upravo ovaj način inter-pretacije otežava ili čak sprječava artikulaciju po-tražnji Islamske konfe-rencije, naime, formiranje mreže i organizacijsku strukturu svih islamskih organizacija i zajednica u Njemačkoj. S obzirom na “posmatračku politiku” Ureda za čuvanje ustavnog poretka i način interpreti-ranja Ministarstva unutar-njih poslova, ko to još može sebi da dopusti? I ovdje se iz primjera zajed-nica iz Erlangena da zaključiti šta se može desiti. Na njihovoj web-stra-nici nalazi se nepoželjna preporuka jedne knjige. Ali, da li se obuhvatno stručno održavanje stranice, znanje oko ograničenog pridavanja zna-čaja islamskih izraza u njemačkom pravnom shvaćanju, teološka domi-šljatost itd., s muslimanke strane, uz redovan posao i na dobrovoljnoj bazi uopće može obavljati, o tome se ne diskutira.

Šta, naprimjer, ako je na strani-ci link koji vodi na neku stranicu sa sadržajem koji je od velikog znača-ja za njemačke vlasti? Šta ako neki

j j j g

tinejdžer, koji uređuje stranicu u svom slobodnom vremenu, pomoću

51

copy-paste postavi naslov knjige, naslov kojeg ču-vari Ustava vide brže od ostalih članova zajednice, i to se smatra kao slaga-njem sa sadržajem knjige? Koji musliman zna da se ni u kom slučaju ne smi-je pozitivno pozivati na ranu historiju islama bez da bude osumnjičen? Po izjavi berlinskog Ureda za zaštitu ustavnog poretka, samo pozitivno pozivanje na historiju je već kriterij za klasifikaciju kao “isla-mist”.

Industrija sumnjičarenja sa “skrivenim dnevnim redom”?

S obzirom na nedostatak diferen-cirane stručnosti, ne čudi što se ne pravi razlika između islamizma i ek-stremizma. Vjerovatno se posljedice “rpanja sve u jedan koš” neće obiti o glavu neupućenima, već upravo toj odabranoj grupi – muslimanima. Sumnja je očigledno postala neuni-štiva, i na istoj razini je s predrasu-dama, čime već ignoriramo osnove našeg pravnog sistema. Nema više nade da će se početi s prosvjećiva-njem na temu sumnjičenja. Umjesto toga se uspostavlja naizgled kohe-rentni sistem osumnjičenih i indici-ja. To sve ide na ruku zagovornicima sukoba kultura, jer oni tako oprav-davaju “siguronosne” zakone i vojne misije.


Lejmi je uložio žalbu i početkom septembra

izgubio slučaj, jer je sud prihvatio objašnjenje bavarskog

Ministarstva unutarnjih

poslova koje se oslanja na

presudu Ureda za zaštitu ustavnog

poretka u kojoj se navodi da

Lejmi želi steći državljanstvo iz taktičkih

razloga.

52

Zelena transferzala

Most od plastičnih flašaNovi Pazar

UNovom Pazaru bi u maju trebalo da počne izgradnja mosta preko rijeke Raške, ali ne od betona i gvožđa, već

od plastičnih flaša. Autor pojekta “Most od plastičnih fla-ša” Admir Ado Marovac, student arhitekture na Državnomuniverzitetu u Novom Pazaru, u razgovoru sa dopisnikomagencije Anadolija, potvrdio je da bi uskoro mogao biti rea-liziran ekološki projekat izgradnje mosta od plastičnih flaša.“To bi bio funkcionalan most, velikog opterećenja, prekokojeg bi prelazili pješaci, a biće izgrađen od plastičnih flaša.Nema obrade flaša već samo sistem njihovog pletenja”, rekaoje mladi arhitekta i lider kreativnog tima “Atelje 020” izNovog Pazara. Planirano je da most bude polulučni, raspo-na 11 i širine od 1,5 do dva metra, a u njegovom sastavu bibile samo plastične flaše i drveni papilonom. “Most će bitimontažnog tipa u koji bi trebalo da bude ugrađeno oko dvijehiljade komada plastičnih flaša koje ćemo sakupljati od gra-đana”, objasnio je Marovac i naveo da je zbog preokupacije“da i bačene flaše mogu nečemu da služe, u svrhu simbolikeda se nešto uradi sa tim”, smislio projekat.Novi Pazar će biti prvi grad u svijetu koji će imati most odplastičih flaša. Most će se nalaziti kod novopazarskog re-

kreacionog centra, na lokaciji između hotela “Vrbak” i zgra-de PU Novi Pazar, a njegova izgradnja počeće u maju ovegodine.


U Bijelom Polju dvadeset pravoslavnih hrišćana primilo islam u posljednjih pet godinaCrna Gora

Glavni imam u Bijelom Polju Enis Burdžović kazao je za crnogorski list Dan da je u posljednjih pet godina u Bi-

jelom Polju na islam prešlo dvadeset pravoslavnih hrišćana.On navodi da su konvertiti najčešće dolazili iz hrišćanskog religijskog okruženja, ali su to najčešće bili pojedinci a nečitave porodice. “U društvu još uvijek postoji uvjerenje da je konvertit neko ko je počinio veleizdaju napuštajući vjerusvojih predaka. Prema islamu, ljudi treba da se upoznaju sa učenjima islamske vjere, a nakon toga svakom pojedincu seostavlja sloboda izbora da vjeruje u šta želi. Prema šerijat-skom pravu, muslimanom se ne smatra osoba koja je prisi-ljena da prihvati islam, kao ni osoba koja je prešla na islamzbog nekog sporednog interesa a ne iz vlastitog ubjeđenja.

Da bi neko postao musliman, procedura je sasvim jedno-stavna. On će javno pred imamom i u prisustvu vjernika izgovoriti šehadet, svjedočenje da vjeruje u postojanje samojednog Boga i priznanje da je Muhamed Božiji poslanik.Budući da je pravo na vjerovanje intimna stvar svakog po-jedinca, postoje i ljudi u našem okruženju koji nisu javnoprimili islam, već to učine tajno jer se boje kritika i jav-nih osuda. To je jedan od razloga zbog čega ne raspolažemopreciznim podacima koliko je ljudi primilo islam”, rekaoje Burdžović dodajući da prilikom primanja islama osoba ne mora mijenjati ime, osim ako je značenje njenog imena direktno suprotstavljeno nekom od islamskih učenja.

Na konstituirajućoj sjednici Ulemai-medžlisa, održanoj NN12.01.2013. god. u Novom Pazaru na mjesto pomoćnika Muftije sandžačkog za područje Južnog Sandžaka jednoglasno je imenovan hafiz Abdurahman ef. Kujević iz Rožaja. Konstituirajuće zasijedanje Ulemai-medžlisa održano je nakon Skupštine Muftij-stva, a podržana je strategija pojačanih aktivnosti vjersko-prosvjet-nog djelovanja u džamijama, te istaknuta potreba intenzivnije sa-radnje u razmjeni alima među medžlisima i džematima.Hafiz Abdurrahman Kujević potiče iz sela Balotiće kod Rožaja, rođen je 21.06.1982. godine. Učio je Kur’an napamet i preslu-šavao se pred svojim profesorom tefsira dr.Faizom ibn Habibom et-Turdžumijem na Islamskom univerzitetu u Medini. Nakon što je upotpunio hifz pred pomenutim profesorom, počinje tragati za šejhom koji ima idžazetnamu, sened učenja Kur’ana od Posla-

nika, s.a.v.s. Na insistiranjesvog prijatelja Kur’an je počeoučiti pred karijom (učačemKur’ana) u Poslanikovoj dža-miji šejhom Ebu Abdurrah-manom Jusuf Ibn Dževde idnJasin ed-Davudij. Pre ovimšejhom je proučio Kur’an za godinu dana, učeći dva puta heftično, četvrtkom i petkomposlije ikindija-namaza. Nakon što je proučio hatmu pred ovim šejhom i položio još nekoliko ispita iz različitih kur’anskih discipli-na dobio je idžazetnamu za učenje i podučavanje Kur’ana. Hafiz Kujević je prvi hafiz na području Srbije i Crne Gore koji posjeduje idžazetnamu. Hafiz Kujević pored Kur’ana zna, napamet i skraćenu Buharijine i Muslimove zbirke hadisa. Nakon završenih studija ha-fiz Kujević uzima aktivno učešće kroz institucije IZ-e u Rožajama. Radi kao profesor na Islamskom fakultetu u Novom Pazaru, i kao profesor u medresi za žene u Rožajama. Živi u Rožajama.

p

Probleme Albanaca u preševskoj dolini je komentarisao i bivši politički predstavnik UCK-a, Adem Demaći, koji

je rekao da bez ujedinjenja Albanaca tog dijela, ništa se ne može raditi. Demaći je sugerisao Albancima iz Preševske do-line da trebaju pokazati da su spremni za rat, da daju svoje živote za svoju slobodu, da ostave po strani sve nesporazume, a ne da gledaju stolice ili da se bore za vlast, prenosi portal Info-ks.net. “To je spomenik velike borbe koju je narod vo-dio za svoju egzistenciju i svoja prava. Oni (albanski lideri) treba da ostave po strani borbu za vlast, da stvore organizam koji ih ujedinjuje, jer podijeljeni ne mogu ništa. Tu se radi o sto hiljada građana i ako oni nisu spremni da poginu, njima niko ne može pomoći”, kazao je Demaći povodom najave srpskih vlasti da će srušiti spomenik UCPMB/OVPMB u Preševu. Beograd tu organizaciju smatra terorističkom i traži da se ukloni spomenik podignut u centru mjesta, nedalekood zgrade opštine. Demaći je kazao da Evropa “samo proba koliko su Albanci spremni da se bore za svoja prava”. Dema-ći smatra da albanski lideri treba za sebe da traže ista prava

koja Srbi imaju na Kosovu. “Dok su nas na Kosovu naterali da srpskoj manjini damo prava koja niko ne svijetu nema, Evropa sada izgleda da misli da su Srbi stvarno nebeski na-rod, dok su Albanci neki idioti koji mogu da žive i u ropstvu i bez ikakvih prava. Albanci treba da se organizuju na nacio-nalnom nivou, da se zna ko komanduje, da budu jednoglasniu zahtjevima. Zahtjev je da dobiju ista prava koja imaju Srbi na Kosovu”, kazao je Demaći. Prema njemu, i u Preševskoj dolini treba ostvariti principe plana Martija Ahtisaarija, ako je cilj Evrope da bude mirna i da mirni budu i Srbi i Albanci.

53

Adem Demaći: Preševska dolina treba biti spremna da uđe u rat

Kosovo

Hafiz Abdurahman Kujević - pomoćnik Muftije sandžačkog za Južni Sandžak

Sandžak

Berane

Nesvakidašnja priča iz beranskog naselja Talum, u kući porodice Saiti živi 46 duša. Da bi spremili hljeb za

jedan dan porodici potrebna vreća brašna. U trgovinu idu teretnim autom. Kada je 1999. godine, pred ratnim stra-hotama pobjegao sa Kosova, Šefćet Saiti je u Berane sti-

j g p

gao sa “karavanom” ukućana. Sa njim su stigle i dvije žene. Vjenčana Selvija i njena sadruga i “suparnica” Sabaheta. Sa njima i desetoro djece. Danas, 13 godina kasnije, porodica je “pojačana” sa još četrnaestoro djece, ali bogami i sa četiri snahe i još 13 unučadi. Sve u sveme u domu Saitija, koji sli-či omanjoj kasarni, “stislo” se ukupno 46 duša. Pri, ko zna kojem po redu pokušaju nabrajanja imana djece, redosli-jedom, priskaču u pomoć supruge Selveta i Sabaheta, koje

imaju po sprat u kući. “Faton, Emra, Ibrahim, Đeljana, Astrit, Biba...”, zastaje Šefćet, trže si i

j

nastavi, “Ardi-jana, Varbona, Kasandra, Đu-lijana, Astrijan, Trim, Alton, Fer-dijan, Demuš..., Maksan, Alesandra... Još Muhamed, Mi-ridon, Miridona, Seka, Nani, Gazmen i Đemilja.” Možda prvi put u životu uspio je Šefćet da pobroji djecu i prisjeća

j

se jednog susreta sa “glavnim” za izbjeglice u Podgorici.


Sait srećan sa dvije žene i 24 djece

54

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima - Transkripti sjednica Vrhovnog savjeta odbrane SRJ

Zločin

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. I ova svjedočenja koja ćemo objaviti dogodila su se u sklopu sudskih procesa pred Haškim tribunalom

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnimzločinima nad Bošnjacima nastavljamo objavljivanjem

transkripta sa sjednica Vrhovnog sa-vjeta odbrane tadašnje SRJ a koji suobjavljeni u Hagu u procesu suđenja Momčilu Perišiću. Transkripte kojećemo objavljivati u nastavku prenosi-mo sa stranice agencije “Sense” i “E-novine”.

Sjednica Vrhovnog savjeta održana11.10.1993.

Prisustvovali su: Zoran Lilić, pred-sjednik SR Jugoslavije - predsjednik Savjeta; Slobodan Milošević, predsjed-nik Srbije i Momir Bulatović, pred-sjednik Crne Gore - članovi Savjeta;dr Radoje Kontić, predsjednik Saveznevlade; Pavle Bulatović, savezni mini-star za odbranu; general-potpukovnik Momčilo Perišić, načelnik Generalšta-ba Vojske Jugoslavije; general-majorSlavko Krivošija, načelnik Vojnog ka-bineta Predsednika SRJ.

ZORAN LILIĆ: Tačka 2, Kadrov-J

ska pitanja. Riječ ima general Perišić.MOMČILO PERIŠIĆ: Ovo sup j j gj g

kadrovska pitanja starješina koje su uvojsci Republike Srpske i Srpske Kra-jine. Tamo imamo 3.612 ljudi, čiji sta-tus novim Zakonom nije regulisan. Da bismo imali uporište, mi smo pripre-mili da predsjednik države, u svojstvuvrhovnog komandanta, izda jedno na-ređenje kojim bi regulisao status njima

kao i starješinama ovdje. A da ne bi niko mogao da nam prigovori, mi smo izmislili privremenu formaciju kod nas u Vojsci Jugoslavije. Tu ih postavljamo; oni u stvari nisu tu, nego su tamo na dužnostima gdje jesu. Mi smo to mogli dati samo vrhovnom komandantu, ali ja to nisam htio da i vi to ne znate. Mo-ramo stvoriti uporište da Generalštab može po ovim pitanjima da radi done-kle u duhu Zakona, iako i ovo nije sto posto po zakonu. Ali, ne vidimo bolje rješenje.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Da,j

ali ovo treba zadržati samo u jednom primjerku kod Vas.

MOMČILO PERIŠIĆ: U nared-j

bama mi njima pišemo, primjera radi: Komandant te i te jedinice raspoređen je u školski korpus koji je kao ovdje, a on u stvari ide tamo.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Možekako hoćete, samo nemojte to da se po-vlači.

MOMČILO PERIŠIĆ: U pro-tivnom, ako nemamo neko uporište u normativnom aktu, onda mi njima ništa ne možemo obezbijediti. Veoma je bitna tu još jedna stvar. Oni traže poimenično ljude. Ako ti ljudi neće da idu tamo, onda mi treba da ih smatra-mo dezerterima kada neće da brane svoj prag.

Ako ga tjerate, nemate na osnovučega, jer se on onda žali; sa tim može čak da izađe vani i da kaže: evo, pričaju da im ne pomažu, a u stvari pomažu.

MOMIR BULATOVIĆ: Ja mi-p pp

slim da je ovo veoma osjetljivo pitanje. Predložio bih, uvažavajući sve ove pro-bleme da se to još malo izuči i pogleda. Jer koliko sam ja uspio da pročitam taj papir, najsporniji je ovaj elemenat pri-nude - ako neće da ide da ga izbacimo iz Vojske Jugoslavije. Ja sam tu za malo drugačiji pristup, s obzirom na osjetlji-vost ove problematike i negativna isku-stva koja imamo.

Mi ne možemo zaštititi tajnost ovihpodataka, a vitalni državni interes je

j

da to zaštitimo. Ja sam za jedan flek-p jp j

sibilniji pristup. Mi imamo otprilikejj

sedam hiljada Srba i Crnogoraca kojij p p pj p p p

su tamo rođeni.j

Pedeset odsto od njih ne prihvata da pođe tamo. Ako ih budemo prisi-ljavali da tamo odu, izlažemo se riziku.Ja jesam za to da na te ljude koji se neodazivaju pozivu da tamo brane svojnarod primjenimo neke restriktivnemjere, ali ne ovako direktno. Polazimod pretpostavke da taj čovjek ne bi višemogao napredovati u službi; ili bi iz-gubio neko mjesto koje ima. Ali, ne bismio izgubiti službu zbog toga što nećeda pođe tamo. Ne smemo napravitinikakav presedan u okviru ovakve na-redbe koju bi potpisao naš predsjednik.Predložio bih da o ovom problemu kojije delikatan još jednom razmislimo sa stanovišta tehnike. Ne sporim opre-djeljenje koje je ovdje načelno dato.Ali, mi smo imali slučajeve, kada sunaši policajci išli u Hercegovinu da sebiju, imali smo sistem da im damo šestmjeseci plaćenog odsustva. Jesam za toda sačuvamo jedan stepen tajnosti, da uvažimo realnost koja je, ali da razra-dimo mehanizam koji bi bio apsolutnosiguran sa stanovišta naše države. Po-navljam, po meni ti ljudi ne bi trebaloda ostanu u Vojsci Jugoslavije, ali ne bismjeli samo zbog toga biti izbačeni isklonjeni na druga mjesta itd.

Ova druga pitanja se jako kompli-kuju, počevši od unapređenja do svega ostalog. Da budemo krajnje iskreni unašem zatvorenom krugu - suočavamose ili ćemo se vrlo brzo suočiti sa či-njenicom da i u Republici Srpskoj i uRepublici Srpskoj Krajini i u njihovimvojskama imamo dosta prisutan stepenideologizacije, pa to neko neočetništvokoje tamo teško može da bude a prio-ri preneseno i kod nas. Po meni, ima hiljadu razloga da se ovom problemumalo delikatnije pristupi i da ga pripre-mimo za narednu sjednicu.

MOMIR BULATOVIĆ: Ovajj

papir moramo vratiti natrag. Da ovopadne nekome u ruke, sankcije bi namdržali 10 godina.

ZORAN LILIĆ: Dobro, da se tog

odloži za sljedeću sjednicu Vrhovnog savjeta odbrane. Idemo na drugo pita-nje, generale!

MOMČILO PERIŠIĆ: Drugo, pri-g

jedlog je Vojske Republike Srpske i nji-hove Vlade da se unaprijede u više čino-ve, a Vrhovni savjet treba da verifikujesve njihove prijedloge. Oni predlažu: da se u čin generalpotpukovnika unapredigeneralmajor Talić Momir, komandantBanjalučkog korpusa; u čin generalmajo-ra pukovnici: Bojić Grujo, Gavrić Stani-slav, Grubač, Kelečević i Simić Novica.

Momir Bulatović: Momir Bulatović: Ovaj papir, Ovaj papir, da ovo pda ovo padnadne nekome u ruke,e nekome u ruke, sankcije bi nam držali 10sankcije bi nam držali 10 godinagodina


55

Svi su oni tamo unaprijeđeni, oni nose nove činove, ali mi to moramo da ve-rifikujemo. Inače, ako im to ne veri-fikujemo, to ne važi ukoliko bi došli ovamo; tamo im to važi. U čin genera-la-majora avijacije Ninković Živomir.

g

U čin generalmajora Kovačević Dušan i Subotić Bogdan. U Vojsci Republike Srpske Krajine Novaković Mile i Đu-kić Borislav da se unaprede u čin gene-ralmajora.To su njihovi prijedlozi. Ako se slažete, da to verifikujemo, a ako se ne slažete, da vidimo šta da radimo.

MOMIR BULATOVIĆ: Kada mi to verifikujemo, šta to konkretno zna-či?

MOMČILO PERIŠIĆ: To znači da oni ovdje imaju sva prava u pogledu či-nova koja su stekli tamo.

MOMIR BULATOVIĆ: Da li su j

njihove porodice tamo ili su ovde?

Sjednica Vrhovnog savjeta održana 10.01.1994.

Prisustvovali su: Zoran Lilić, pred-sjednik Savezne Republike Jugoslavije - predsjednik Vrhovnog savjeta odbra-ne; Slobodan Milošević, predsjednik Republike Srbije i Momir Bulatović, predsjednik Republike Crne Gore - članovi Vrhovnog savjeta odbrane; dr Jovan Zebić, potpredsjednik Savezne vlade; Pavle Bulatović, savezni mini-star za odbranu; generalpotpukovnik Momčilo Perišić, načelnik General-štaba Vojske Jugoslavije; generalmajor Slavko Krivošija, načelnik Vojnog ka-bineta Predsednika SRJ.

MOMČILO PERIŠIĆ: Gospo-J

dine predsjedniče, na osnovu analize postojećeg stanja rezervi, na osnovu projektovanog stanja broja stalnog i promjenljivog sastava - koji neće biti 124 hiljade kako smo bili predvidjeli, nego svega 101 hiljadu - mi smo pro-računali da nam je potrebno za ovu tekuću godinu milijardu i 369 miliona dolara, i to: opremanje naoružanjem i vojnom opremom - samo ono osnovno bez čega se ne može održati borbena gotovost, a to je prije svega za munici-ju - treba nam 16,21% ili 223 miliona dolara;

Na primjer, sada smo donijeli od-luku da pošaljemo vojne obveznike sa prostora Republike Srpske i Republike Srpske Krajine; te ljude treba pozvati, obezbijediti im prevoz i niz drugih stvari; za pozivanje rezervnih sastava na obuku potrebno je 69, što ukupno iznosi milijardu i 379 miliona dola-ra. Nije ništa uračunato ako dođe do nemira na kriznim područjima, kao i finansiranje Republike Srpske, od-nosno Republike Srpske Krajine. Ako bi se tamo nastavio rat, znamo da im treba pružiti određenu pomoć, počev

od ubojnih pa preko svihdrugih sredstava, što bi pobilansu bilo kao minimalnepotrebe za Vojsku Jugosla-vije. Ali kada tome dodamopotrebe Republike Srpske iRepublike Srpske Krajine,to se već penje na dvije mi-lijarde 325 miliona dolara,odnosno na sljedeće rješenje- vidite da je ovdje izraže-nije. (Pokazuje na slajdu).Znači, za Republiku Srpskutreba 522 miliona dolara, a za Republiku Srpsku Kraji-nu 307 miliona dolara.

MOMIR BULATO-VIĆ: Drugo, razgovaraju-ći danas sa komandantomII armije, informisao samse kako teku aktivnosti na realizaciji odluke odnosnozaključka sa prošle sjedni-ce Vrhovnog saveta odbra-ne oko upućivanja regruta Vojske Republike SrpskeKrajine i Republike Srpskeu njihova odredišta. Ispričao mi jekakvo je naređenje i kakvi su realniproblemi, s obzirom da se tu zahtjeva snažna koordinacija sa Ministarstvomunutrašnjih poslova. Na osnovu toga,želim da vam predočim koje su realneopasnosti koje iz svega toga proizilaze.Naime, smatrao sam da smo prošli putzaključili da ćemo to pitanje tretiratikao međudržavni sporazum o vojnojsaradnji, da će to biti pravni “priklju-čak” za te naše aktivnosti i da ćemo na taj način biti država koja će pružiti do-bre usluge i vratiti te vojne obveznikeu Republiku Srpsku Krajinu i VojskuRepublike Srpske. Međutim, konkret-no, aktivnost ide na sledeći način: da se iz spiskova, jedini raspoloživi spi-skovi su spiskovi Crvenog krsta, traželjudi i vojni obveznici, te da se njima


upućuje poziv, čiji tekst isadržina nisu važni, ali jebitno da je stavljen pečatVojske Jugoslavije. Sa timpečatom Vojske Jugoslavijesebi namećemo ogromanteret, jer je u pitanju, u Cr-noj Gori, na primer, otprili-ke 900 ljudi; njima treba da uručite poziv da se javi da dođe u kasarnu; međutim,on s tim pozivom može da ode kod bilo koje nenaklo-njene političke stranke ilinekog stranog posmatrača,da se pokaže i dokaže da mi to radimo. Bilo je ideja i zalaganja, a nije mi jasnozašto nisu usvojena, da mikoristimo pečat Vojske Re-publike Srpske, ili Repu-blike Srpske Krajine, a da naša policija samo privedete ljude, dovede ih u kasar-nu i odatle ih transportujei prebaci. Ili, slobodan samda razmišljam i na sljedeći

način: zašto bismo uzimali na sebe taj rizik sa velikim neizvjesnostima; imam informaciju da je samo u Beo-gradu 14 hiljada ljudi tako potrebno privesti; ovih dana to može da bude pravi “rusvaj”. Zar nije jednostavnije da iz tih spiskova Crvenog krsta ura-dimo to isto, ali na drugačiji način; predlažem da iz spiska Crvenog kr-sta dobijemo zahtjev, recimo, policije Republike Srpske i policije Republike Srpske Krajine, da naša policija te lju-de njima isporuči, a da se u tome an-gažuje i Vojska Jugoslavije. Želim da

j p

vam skrenem pažnju da je rizik jako veliki. Znači, ne želim da remetim ono što smo se dogovorili prošli put, ali moramo otvoriti oči da u realizaciji našeg opredjeljenja ne napravimo neke greške.

Ako bi se tamo nastavio rat, znamo da im treba pružiti

određenu pomoć, počev

od ubojnih pa preko

svih drugih sredstava, što bi po bilansu bilo kao minimalne

potrebe za Vojsku

Jugoslavije. Ali kada tome

dodamo potrebe Republike Srpske i

Republike Srpske Krajine,

to se već penje na dvije milijarde 325

miliona dolara.

56

IslamnetBašar al Asad sa porodicom živi na ratnom brodu kojeg čuva ruska mornarica

Sirija

Sirijski diktator Bašar al Asad, njegova porodica i nekolicina saradnika žive na

ratnom brodu, a odluka sirijskog lidera da se preseli uslijedila je pošto je izgubio povjerenje u lično obezbjeđenje. Ratni brod se nalazi u blizini sirijske obale i štiti ga ruska mornarica, tvrdi britanski Dejli mejl. Sirijski predsjednik na sastanke u llpredsjedničkoj palati u Damasku putuje helikopterom. Obavještajni izvori su sa-udijskom listu Al-vatan prenijeli tvrdnje nda predsjednika Sirije štite Rusi. Taj list navodi da je Asadov strah od napredo-vanja pobunjenika u sirijskoj prijestonici jedan od razloga zbog čega je odlučio da se preseli na brod.

Pozicija broda je takva da bi Asadu i nje-govoj porodici omogućila brz bijeg za Moskvu, ukoliko bi to bilo neophodno,navodi list. Rusija je ostala glavni saveznik Asadovog režima od početka sukoba u tojzemlji, u kojima je, kako UN procjenju-ju, do sada stradalo više od 60.000 ljudi.

Turska dijaspora u Njemačkoj: Od bauštelaca do profesora

SAD

Čelnik Odjela za dijasporu Vlade Turske Kemal Yurtnac

izjavio je za agenciju Anadolija da mlađe generacije turske dijaspore u Njemačkoj postaju vrlo uspješni i prepoznati stručnjaci. “Turci su prije 50 godina dolazili u Njemač-ku i obično su bili nekvalificirani radnici, ali novije generacije tur-ske dijaspore su iznjedrile vrhun-ske intelektualce i profesore”, ka-zao je Yurtnac. Naglasio je da su posljednjih godina turski držav-ljani koji žive u Njemačkoj stekli novi i mnogo povoljniji društveni status. “Tako se turska zajedni-ca koja živi u Njemačkoj popela na klasnoj ljestvici i stekla mno-go povoljniji status. Naprimjer, među članovima treće generacije turske dijaspore ima i političara, biznismena, sportista, novinara i umjetnika. Ovo se može nazvati društvenom promjenom”, rekao je Yurtnac. Podsjetio je da u Nje-mačkoj živi oko tri miliona Tura-ka, napomenuvši da se intergaciju ne smije posmatrati kao proces asimilacije u njemački kulturni identitet. “Proces integracije treba posmatrati ako poštivanje društva u kojem živimo i njegovih zako-na, ali podržavamo očuvanje svo-ga vlastitog kulturnog identiteta”, istakao je Yurtnac


Kairo: Februarski samit islamskih zemaljaEgipat

Početkom sljedećeg mjeseca, tačnije 7. i 8. februara u Kairu će se odr-

žati samit islamskih zemalja na viso-kom nivou na kojem će učestvovati predsjednici i kraljevi islamsko-mu-slimanskih zemalja. Domaćin najav-ljenog samita bit će predsjednik Egip-ta Muhammed Mursi. Iz Kaira su već poslani pozivi na adrese predsjednika i kraljeva islamskih zemalja, a očekuje se da će pozivu predsjednika Mursi-ja odazvati sve zemlje. Još uvijek nije jasno šta će se postići ovim samitom, ali se pouzdano zna da će na stolu biti otvorene brojne teme koje su bitne za muslimane u svijetu. Rat u Siriji će vjerovatno biti jedna od tema. Polo-žaj islamskog svijeta nakon arapskog proljeća sve je teži i dramatičniji, jer

su se problemi arapskoga svijeta pre-nijeli i na islamski. Neki promatračitvrde da nikada u novijoj povijestiislamski svijet nije bio u težoj situ-aciji. I palestinsko pitanje je nakonizglasavanja najnovije rezolucije uUN postalo također vrlo zahtjevno.Palestina je postala država koja istina nije članica UN, ali je promatrač kaoi Vatikan i sve više dobiva kontureprave države. Njen odnos s Izraelomnije ni malo riješen i oko tog pitanja vladari islamskih zemalja trebaju senajozbiljnije pozabaviti. S obziromna očekivani samit islamskih zemalja,predsjednik Egipta Mursi pozvao jeMahmuda Abbasa u posjet Egiptu skojim će se sastati uoči samog samita islamskih zemalja.

Kompanije iz bogatih arapskih ze-KKmalja sve više investiraju u ogro-KKmna prostranstva i neiskorištene po-tencijale Afrike, u odnosu na ranijitrend ulaganja novca u dobra u Sjedi-njenim Američkim Državama i Euro-pi. Afrika ima dvije posebne atrakcijeza klimatski manje pogodne zemljeBliskog istoka - ona je izvor hrane iobradivog zemljišta, uz ubrzan razvojinfrastrukture, sličan onom koji se odvijao u arapskim zemljama u protekloj deceniji. Godišnja trgovina između Bliskog istoka i Afrike je u posljednjoj dece-niji porasla petostruko, na 49 milijardi dolara u odnosu na 10 milijardi iz 2002., pokazali su podaci banke “Standard Čar-

j p

terd”. U prošlosti je većina arap-skih investicija odlazila na sjever Afrike, zbog lingvističkih, kul-turoloških i političkih veza.Sada se, međutim, ulagači sa Bliskog istoka sve više okreću podsaharskoj Africi, a u nekim slučajevima sjeverni dio konti-nenta koriste kao bazu za takve poduhvate. Međunarodni mo-netarni fond procjenjuje da su arapske zemlje izvoznice nafte u 2012. ostvarile ukupan suficit u trgovini robom i uslugama od

oko 400 milijardi dolara. Države po-put Saudijske Arabije i Katara kupujuvelike obradive površine u inostran-stvu, da bi osigurale dostupnost zali-ha hrane. U istraživanju objavljenomkrajem prošle godine arapske zemljeusredsredile su investicije u poljopri-vredne sektore sedam zemalja - Suda-na, Mozambika, Etiopije, Tanzanije,Kenije, Malija i Senegala.

57

Francuzi krenuli u krvavi lov na muslimane Malija

Mali

Francuska je ovih dana otpočela dugo najavljivanu okupaciju Malija. Fran-

cuska vojska je uz pomoć Velike Brita-nije, SAD, Kanade, Danske i drugih ze-malja početkom prošle sedmice počela sa zračnim i kopnenim napadima na polo-žaje odbrane koje drže pripadnici islami-stičke vojne organizacije Ansarud-Din, koja je na sjeveru Malija proglasila islam-sku državu. Iako je Francuska u okupaci-ju Malija krenula pod izgovorom da želi uništiti terorističke baze u ovoj zemlji, jasno je da su Francuzi u Mali krenuli u novi kolonijalni rat za prirodna bogat-stva, za osvajanje velikih nalazišta zlata, dijamanata, nafte i drugih resursa. Uje-dinjene nacije su ekspresno izglasale sa-glasnost za vojnu invaziju Francuske na Mali. Kada je u pitanju rat protiv musli-mana svijet se danas brzo dogovori. Na-žalost, već prvog dana francuski okupa-tori su ubili brojne civile, među kojima ima dosta djece. I ovaj rat u Maliju će očigledno imati za posljedicu stradanje velikog broja nedužnih civila. Danas, u ovo islamofobično doba, nikoga više ne iznenađuje kada se neka svjetska sila od-luči napasti neku muslimansku zemlju. Francuzi imaju bogatu tradiciju poro-bljavanja muslimanskih naroda u Afri-ci. Oni su u prošlosti počinili stravične zločine nad sjevernoafričkim muslimani-ma. Bojimo se da će Francuzi i u slučaju napada na muslimane Malija ponoviti zločinačku tradiciju. Na kraju prenosimo izjave francuskog predsjednika Francoisa Hollandea koji je izrazio nadu da će mu bogate arapske zemlje pomoći u invaziji na Mali. Prvog dana nakon napada na Mali francuski predsjednik Francois Hollande posjetio je Ujedinjene Arapske Emirate gdje je od bogatih šeika zatražio da finansiraju francusku okupaciju Malija. “Francuski predsjednik je s emiratskim čelnicima raz-govarao o pomoći Emirata u intervenciji u Maliju”, saopćeno je iz Elizejske palate.

Rusija je jedina zemlja na svijetu uRRkojoj se vrši organizirano ubijanjeRRislamskih imama, odnosno islamskihmisionara. Ruski novinar Ruslan Kur-banov detaljno je istražio ovu pojavu.Prema Kurbanovu u Rusiji postoje taj-ni odredi smrti koji organizirano ubija-ju islamske daije (misionare). Te odredesmrti organizirale su ruske tajne službe.“Tokom proteklih godina pokazalo seda su na meti odreda smrti bili svi onikoji su uspješno radili na islamskoj davi, tj. propo-vijedali islam”. Najviše jeubijeno imama na sjever-nom Kavkazu, u Dagesta-nu, Čečeniji, Kabardinu,

g

Sjevernoj Osetiji. Zani-mljivo je da odredi smrtinakon izvršenog atentata na nekog od islamskihdaija u javnosti objave vi-deo poruku sa izrečenimobećanjem da će nastaviti

ubijati sve one koji propovijedaju islam i na taj način pomažu džihadskim po-kretima na sjeveru Kavkaza. Odredismrti su veoma brutalni. Vjeruje se da iza klanja imama u Moskvi stoje odredi smrti. Posljednje ubistvo koje je izveoruski odred smrti dogodilo se u Sje-vernoj Osetiji krajem decembra proš-le godine kada je ubijen poznati daija Ibrahim Dudarov, koji je bio zamjenik osetijskog muftije.

Odredi smrti za likvidaciju islamskih daija

Afrika hrani Arape

Kavkaz

Afrika

Preko 73% afganistanskog stanovništva nema pri-stup čistoj vodi, a oko 95% stanovnika živi u pot-

puno nehigijenskim uvjetima, bez sanitetskih čvorova. Rezultat ovako poraznog stanja je veliki broj umrle djece. Svake godine u Afganistanu umre preko 48 hi-ljada djece. Pored nestašice vode i strašnih higijenskih životnih uvjeta tu je i glad koja se zavukla u većinu afganistanskih domova. Nažalost, pored nedostatka pobrojanih životnih potrepština u Afganistanu još do-sta stvari otežava život građanima ove zemlje.

58

Berluskoni: Sarkozy je prevario međunarodnu zajednicu i iznudio dozvolu za agresiju na Libiju

Libija

B ivši italijanski premijer Sil-vio Berluskoni otkrio je ovih

dana zanimljive informacije o padu režima Muamera Gadafia. Berluskoni je u jednom intervjuu za talijansku televiziju za napad na Libiju i ubistvo pukovnika Gadafija izravno optužio bivšeg francuskog predsjednika Niko-lasa Sarkozija. “U Libiji se nije dogodilo nikakvo proljeće, nije bilo revolucije, ljudi u toj zemlji su voljeli Gadafija. Možda i nije bilo slobode u onom smislu kako je zamišljamo u Europi, ali su u Libiji hljeb i krov nad glavom bili besplatni. Odluku o vojnoj inter-venciji je donijela francuska vlada. Francuzi su prikazali događaje u Bengaziju kao revoluciju kako bi imali opravdanje za intervenciju. Sarkozy je bio ljut na mene kada sam otišao u Tripoli u posjetu Ga-dafiju. Vidio je mnoštvo plakata, dimenzija 30×15 metara na kojima smo Gadafi i ja prikazani zajed-no. Sarkozy je tada rekao svojim suradnicima kako smo mu Italija i ja oteli libijski plin i naftu. Sar-kozy je izdao naređenje francu-skom ratnom vazduhoplovstvu da se bombarduje Libija, prije nego što je donesena zajednička odluka u sjedištu NATO saveza. Bengazi su Francuzi takođe bombardovali na svoju ruku. Francuska vlada je prevarila međunarodnu zajednicu i iznudila dozovolu za agresiju na Libiju”, dodao je bivši talijanski premijer.


U Afganistanu svaki dan umre 133 djeceAfganistan

Nedavno su na internetu objavljene dvije veoma zanimljive izjave je-

vrejskih rabina o islamu. Spomenute izjave objavljene su na društvenoj mreži Youtube (http://www.youtube.com/watch?v=ZXngwIvjOxc&feature=share, a drugi na https://www.youtube.com/watch?v=iGNhTv9vQwg&feature=g-subs-u). Prenosimo sadržaj o islamu iz prvog video priloga u kojem jedan rusko jevrejski rabin najavljuje da je islam vjera budućnosti. “Islam se gra-dio od samog temelja kao ideja koja se može oduprijeti svim promjenama u svijetu na osnovu jake vjere. Islam se također razvijao na razne načine. Islamski vođa bio je čovjek koji je pri-mio Božiju objavu u to nema nikakve sumnje. To nije kršćanstvo gdje ima-mo različitosti o stvarnosti njegovog osnivanja i ove različitosti su veoma jasne pri usporedbi različitih kršćan-skih sekti. U islamu je to sve jedno-stavno. Postojao je Poslanik a Bog mu je poslao objavu. Tada se počelo graditi religiozno društvo i na tim osnovama su se gradila nova društva i nova učenja. Kasnije se ispostavilo da su ova učenja ta koja su u stanju da podnesu promjene, kao što nala-zimo to vrlo jasno čitajući Kur’an. U Kur’anu je to vrlo jasno. Učenja ove objave su napravljena tako da mogu da prežive složene situacije. To je sve što se u stvarnosti dešavalo. Islamska učenja su preživjela i ona su u stanju da prkose čak i najsloženijim situa-cijama. Ovo je dodatak nečemu ve-oma bitnom, nečemu što se odnosi na islam, a to je da se islam desio na istoku, daleko od Europe i od soci-jalnih i industrijskih revolucija. Islam je bio udaljen od svega toga, rodio se daleko i samim tim je ojačao. Danas, u modernim vremenima, nakon do-laska demokratije, a demokratija je neograničeni ateizam. U ovim vre-

menima demokratija radi na tome da svijet potone. Na kraju, neće ostatiništa od kršćanstva, ostaće samo starehistorijske zgrade. Kao što nema osta-taka judaizma koji je propao u sjenkucionizma. Stoga, u današnjem svijetunije opstala nijedna religija sem isla-ma. Oni koji su došli kasnije i počelida slijede Muhameda, oni su predaniučenjima vjere tako da su oni uvijek u kontaktu sa Stvoriteljem. Dok bikršćani odlazili u crkvu jednom sed-mično, a to se smatralo da je dobra stvar, muslimani kleče na svojim ko-ljenima u molitvi pet puta na dan i totačno u specifično vrijeme. Ovo ima mnogo značenja. Ljudi obavljaju mo-litvu pet puta na dan, međutim tihpet molitvi ne traje previše dugo, alita molitva je ozbiljna i duboka stvar.Kada čovjek kleči na svojim koljeni-ma, kleči kako bi se molio i uči onošto je objavljeno, u tim trenucima onse obraća Uzvišenome, a to je neštoveoma važno i što u sebi sadrži ogro-mno značenje. Stoga, islam je sve usvemu religija budućnosti. Islam jebudućnost svijeta”.U drugom video prilogu vođa Sama-ritskih jevreja u Nablusu u PalestiniAbdalmain Sadakah, govori da je Te-vrat, sveta knjiga jevreja (Tora-Starizavjet) najavio dolazak Božijeg po-slanika Muhammeda, salallahu alejhive sellem, i da je Tevrat opisao fizičkekarakteristike novog Poslanika po ko-jima će ga ljudi prepoznati!

Jevrejski rabin: Islam je budućnost svijetaRusija

Najpopularniji islamski alim u svije-NNtu posljednjih mjeseci je šejh Mu-NNhammad Al Arifi. Šejh Arifi u posljednje

p j j j j j

vrijeme je veoma aktivan. Njegovo ime puni medijske stupce širom svijeta. On je najgrlatiji zagovornik pružanja pomoći u borbi protiv zločinca Bašara Asada. Prije nekoliko dana pojedini antiislamski pro-pagandistički krugovi u svijetu plasirali su lažnu vijest da je šejh Arifi pozvao sirijske borce za slobodu da siluju žene u Siriji. Ova gnusna laž brzo je razotkrivena i ime šejha Arifia je očišćeno od navedenih be-smislenih optužbi. Šejh Arifi posljednjih

j j

dana drži predavanja širom svijeta. Svi ga žele vidjeti i čuti.Šejh Muhammad Al Arifi rođen je 1970.

j

godine u Saudijskoj Arabiji i potomak ječuvenog kurejšijevskog plemena BenuHalid. Član je brojnih davetskih insti-

g j j g pg

tucija u svijetu. Doktorirao je 2001. go-dine. Trenutno je hatib u džamiji El-Bu-vardi u Rijadu, član Nastavničkog vijeća na Univerzitetu El-Melik ibn Suud od1413. do danas, imam i hatib u džamijiFakulteta za sigurnosne studije. Njegovoime nalazi se u knjizi “500 najutjecajnijihmuslimana u svijetu”.

59

Tunižani se još uvijek uče biti slobodni

Tunis

Tunižani su protekle sedmice obilježili dvije godine od ru-

šenja diktatora Zin el Abidin ben Alia. Dvije godine slobode u Tunisu protekle su kroz brojne teškoće sa kojima je suočena ova zemlja. Vlada Tunisa, predvođena islamskim po-litičkim pokretom Nahda suočena je sa brojnim izazovima. Tunižan-ski islamisti suočeni su sa nekoliko teških zadataka. Nakon rušenja dik-tature Nahda je dobila povjerenje većine građana Tunisa, koji su oče-kivali da će poslije rušenja diktatora i slobodnim izborom željene vlasti doživjeti životni prosperitet. Naža-lost, nakon dvije godine vladavine očekivanja građana nisu ispunjena ni izbliza. Nakon preuzimanja vlasti Nahda je naišla na brojne prepreke. Mnogi se nisu snašli u novim slobo-darskim aktivnostima. To je naroči-to izraženo među onim Tunižanima koji žele da ova zemlja bude uređena po islamskim principima. Nažalost, ima čak i onih koji su otišli u brda i pozivaju na oružanu borbu protiv vlasti. S druge strane, većina člano-va Nahde želi oštar obračun sa poje-dincima i grupama iz redova, kako to oni kažu, selefija. Vođa Nahde, šejh Rašid Ganuši poziva na razum i strpljenje. Osim ovog problema, tu-nižanska vlast je suočena sa velikom ekonomskom krizom. Nezaposle-nost je velika, a cijene svakodnevno vrtoglavo rastu. Pred Tunižanima je još jedan veliki izazov a to je dono-šenje novog ustava. Pristalice bivšeg režima su još uvijek aktivni i čekaju svoju priliku. Oni i pristalice seku-larizma spremno koriste sve slabosti i teškoće s kojima su suočeni vlada-jući islamisti.Pored pobrojanih problema, u pro-tekle dvije godine Tunis je uspio održati sigurnost zemlje na visokom nivou.

Foto islamneta


Snješko Bijelić “posjetio” Kuds

Šejh Muhammad Al Arifi najpopularniji islamski alim u svijetuSaudijska Arabija

IslamBosna.ba- Nikada nisamvidjela tužnije lice od lica majke koja gleda umiranje

svoje novorođene bebe. A u jednojsedmici sam to vidjela nekoliko puta,dok sam boravila u posjeti u bolni-ci u Faludži. A najžalosnije je bilookruglo, smeđe lice žene u roza halji-ni. Ušla sam u sobu u kojoj je sjedila,onako bez pokreta, napeto gledajućiu svoju bebu koja se nalazila u inku-batoru ispred nje. Nije se okrenula da me pogleda, uprkos mojoj čudnoj po-javi: bijela djevojka u prevelikoj abajii neurednog hidžaba, sa kamerom inotesom. Privlačila sam poglede krozcijelu bolnicu, ali žena u roza haljinije bila previše zauzeta sa svojom be-bom da bi me primijetila.

Njena mala djevojčica borila seza dah. Njen mali stomačić se teškopodizao i brzo spuštao. Ona je imala složenu urođenu srčanu manu, kaotoliko mnogo beba rođenih ovdjeu Faludži, prašnjavom, razrušenomgradu zapadno od Bagdada, u ko-jem se trenutno dešava dramatičanporast urođenih mahana i pobača-ja. Žena u roza haljini gledala je sa p p

ogromnom ljubavi svoju bebu, bo-dreći je, želeći da živi, da udahnejoš jedan dah. Njene velike smeđeoči nisu bile ljute, više preplavljeneemocijama, prepune nevinosti - i pi-tanja. Vidjela sam bebine oči - gle-dale su prema majci, onako nevine.Spustila sam svoju torbu od kamerena pod i samo ostala stojeći, dijelećitaj sveti, bolni prostor između živo-ta i smrti, između ljubavi, žudnje ituge, i pitanja, toliko mnogo pitanja.Zašto se ovo dešava svakodnevno uporodilištu bolnice u Faludži? Šta jeto uzrokovalo višestruko povećanjeurođenih mahana od 2000. godine?Zašto je došlo do dramatičnog pove-ćanja pobačaja i mrtvorođenih beba?Dan prije ja sam vidjela novorođenčesa krvavom, svježom rupom u leđima - klasični slučaj spina bifida (urođe-na deformacija kičmenog stuba), jošjedna uobičajena stvar u Faludži za-jedno sa oštećenjima mozga, kičme,neformiranih udova i zečijih usana.Drugog dana hodala sam grobljem uFaludži koje je preplavljeno malim,neobilježenim “dječijim” mezarima,i stajala sam sa Marwan i Baširom,mladim, zdravim bračnim parom, na mezaru njihove bebe Muhammeda,

koji je živio samo pet minuta posli-je rođenja. On je bio njihova četvrta beba koja je umrla. Neće više po-kušavati. Medicinska preporuka od strane ginekologa za žene Faludže je jednostavna: “samo prestanite”. Pre-stanite zatrudnjiivati zbog toga što je vjerovatno da nećete roditi zdravu bebu. Ove riječi nose strahovite im-plikacije: grad od oko 300.000 sta-novnika sa generacijama mladih žena koje možda nikada neće biti majke; i generacije onih koji neće živjeti, ili će živjeti, ali nikada neće biti zdravi.Četiri nove studije o zdravstvenoj

j

krizi u Faludži pojavile su se u za-dnja tri mjeseca. Studije sugeriraju da beba žene u roza haljini umire od rana iz rata kojeg nikad nije vidjela. Ova epidemija je naslijeđe toksičnog oružja koje je zatrovalo zajednicu na-kon žestokih napada američkih sna-ga 2004. godine. Današnji ratovi su ratovi u gradovima: oni ulaze u naša susjedstva, ulice i kuće. I obilježje modernih oružja znači da današnji ratovi ne prestaju kada utihne oružje.Nedavna studija objavljena u “Bulle-tin of Environmental Contamina-tion and Toxicology” pod nazivom “Kontaminacija metalima i epide-mija urođenih mahana u iračkim gradovima” ispituje porast urođe-nih mana u Faludži i Basri, drugom iračkom gradu u kojem su se vodile žestoke borbe. Studija je otkrila da je u Faludži u periodu 2007.-2010. godine više od pola novorođene dje-ce rođeno sa nekom urođenom ma-hanom. Prije opsade grada ta broj-ka je iznosila jedno od deset djece.Više od 45% svih trudnoća završilo je pobačajem u dvije godine poslije

2004. godine, što je ogromno pove-ćanje u odnosu na 10% prije napada. Između 2007. i 2010. godine svaka še-sta trudnoća završavala je pobačajem. Studija nudi dokaze o širokoj izlože-nosti teškim metalima poput olova i merkurija, metalima koji se nalaze u bombama, tenkovskim granatama i mecima, kao mogućem uzroku.Povećanje broja urođenih mahana u Faludži i Basri često se povezuje sa još jednim teškim metalom - osiro-mašenim uranijumom, koji se ko-risti u konvencionalnim oružjima zbog svojih penetrirajućih sposob-nosti. Nekoliko studija izvršenih u Iraku našle su dokaze o prisutnosti uranijuma u lokalnom okruženju i u pacijentima, te su ga identifi-kovale kao mogućeg uzročnika, ali je potrebno još istraživanja. Oko 400.000 kg osiromašenog uranijuma je bačeno na Irak od 1991. godine. Osiromašeni uranijum je radioakti-van i hemijski toksičan. Dugotrajni učinak na civile zbog izloženosti nije dovoljno istražen. Vojska ga smatra opasnim i koristi ga uz ekstremno stroge mjere zaštite. On je obilje-žen kao “Agent Orange” današnjice.Sa mnogim nesigurnostima koje okružuju upotrebu oružja koje sadrži osiromašeni uranijum i njegovo du-goročno dejstvo preventiva i predo-strožnost je očigledno vrlo potrebna. Ta predostrožnost je srce rezolucije koji je donio Prvi komitet UN-a. U rezoluciji se pozivaju države da pre-duzmu sve mjere predostrožnosti i zahtijeva se veća transparentnost korisnika oružja sa osiromašenim uranijumom - jednostavno da obja-ve u kojim oblastima se oružje ko-


Užasi Faludže: Smrtonosna ostavština rata Islamski svijet


risti ili se koristilo tako da su pogo-đene zajednice svjesne toga. Radi se o civilima i njihovoj zaštiti, jer se oni nalaze u samom središtu ur-banog ratovanja, uhvaćeni su u sre-dini i na kraju ostavljani da se nose sa dugoročnom kontaminacijom.Slično glasanje se održalo i prije dvije godine, i 148 država je glasa-lo za ovaj prijedlog, četiri su glasale protiv i Australija je bila uzdržana. Kada sam razgovarala sa Australijan-cima o ovome, oni su bili šokirani zbog toga što Australija nije podr-žala ovaj prijedlog rezolucije. A mi smo baš to uradili. Mi smo se uz-držali od zauzimanja stava, ponovo. Laburistički parlamentarac Džon Marfi istakao je ovaj problem i u Par-lamentu rekavši: “Zbog toga bi treba-li biti uporni u proširivanju ove pre-dostrožnosti da bi pomogli civilnim zajednicama uhvaćenim u konflikte gdje se koristi osiromašeni uranijum.Razmatrajući ovaj princip predostrož-nosti logično je da Australija promi-jeni svoje glasanje, te da uzdržanost zamijeni glasanjem za ovaj prijedlog.”Australija se pridružila državama, poput Velike Britanije i SAD-a, za-državajući trenutni stav. Oslanjaju se na zastarjele studije koje su zami-jenjene novim istraživanjima, kao dokaz našim teorijama. Nauka je tu sa svojim dokazima, ali tu su i mnoga

predostrožnosti primjenjivati. Ključnopitanje je: da li je politički prihvatlji-vo da se rasprši velika količina toksič-nih i radiaktivnih teških metala, kojesu širom svijeta prepoznate kao opa-sne, u konvencionalnom ratovanju?Ovo pitanje ističe još šire pitanje o tomešta ostaje sa sredinom kada se armijepokupe i odu. Ostavštine rata koje ek-splodiraju, poput mina i kasetnih bom-bi, privlače pažnju i programe čišćenja ideminiranja, ali druge ostavštine osta-ju, poput toksičnih ostataka rata čijeje tiho nasljedstvo još uvijek nejasno.Da li će osjećaj za nezavisnost Boba Kara (Bob Carr, australijski laburista) i zdra-vi razum prevladati pritisak koji trpimood drugih država, ponajviše SAD-a?U bolnici u Faludži sam stajala jednovrijeme u tužnoj, tihoj solidarnosti sa ženom u roza haljini i njenom bebom.U jednom trenutku ona me je pogle-dala, i naši pogledi su se susreli, i u ge-sti, bez riječi, rekla sam da mi je žao.Ona je klimnula glavom. Pitala sam jeda li je mogu slikati i ona je pristala.Otišla sam, osjećajući kako mi suzebockaju oči, a u glavi me je progonilonjeno lice. Čula sam da je beba umrla

j g j p g

sat kasnije - njeno ime je bilo Duma (Dumoa). Ona je imala kratak život,ali život koji je doveo u čist, oštar fokusveliku, tešku, ružnu istinu o ostavšti-ni oružja naših vojski koje su pogodile

lokalno stanovništvo i porodice. Zbog bebe Dume, i njene majke u roza halji-ni, neka njihova tragična priča probudi savjest svijeta i potakne nas da rasprav-ljamo i djelujemo u cilju uklanjanja dugoročnih utjecaja modernog oružja.

Autor:Donna MulhearnIzvor:Uruk.net

Preveo i prilagodio: Denis Rizvić

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba

Aktuelno iz BiH i svijetaTužbe protiv BiH zbog 7 godina u Guantanamu

Da bi oslobodili jednog Francuza, ubili 17 Somalijaca

Tekstovi Vojska u Trnopolju hrani gladni narod

Poslanik, a.s., uzor u komunikaciji s ljudima

Nauka i zanimljivoPalestinka Eryic el-Medhun iz Gaze najpametnije dijete svijeta

Video:IslamBosna TV: Hamza Jusuf o nemaru

62

Šta stoji iza napada na šejha Muhammeda Arifija

Islamski svijet

Ovo je glavnina bombastične i gnusne potvore na šejha Muhammeda Arifija koju su web portali www.altnet.org i www.salon.com, 2. januara prenijeli. Dotični portali su 3. januara objavili demante uz obrazloženje da se ispostavilo da je vijest ipak neosnovana. Čak je alternet.org izrazio isprazno žaljenje zbog objavljivanja ove vijesti

Piše: Jusuf Džafić

Ugledni saudijski svećenik jeUUdao fetvu (vjerska naredba)UUkoja poziva na grupno silo-UUvanje sirijskih žena. Izrazivši uzemirenostda “ratnici islama” koji se bore u Sirijimožda postaju iznureni zbog nedostatka seksualnog užitka, vjerski vođa je doniodekret koji promiče “snošajne brakove”.

Ovo je glavnina bombastične i gnusnepotvore na šejha Muhammeda Arifi ja kojusu web portali www.altnet.org i g www.salon.com, 2. januara prenijeli. Dotični portali su3. januara objavili demante uz obrazloženjeda se ispostavilo da je vijest ipak neosno-vana. Čak je alternet.org izrazio isprazno

p j j pp

žaljenje zbog objavljivanja ove vijesti.Koliko se ova lažna vijest brzo širila

bez ikakve provjere izvora, dovoljnopokazuje činjenica da je većina domaćihweb stranica (Avaz, Nezavisne novine,novilist.hr, Jutarnji list, Dnevnik.hr, 24sata i dr.) ovu medijsku patku objavila nakon demanta portala alternet.org.

Alternet.org, koji je vijest objaviobez utemeljenih i provjerenih izvora, usvom je demantu priznao jednu nepo-bitnu činjenicu: “Ali svako može zamis-liti da ako bi se pojavila slična priča uvezi sa hrišćanskim klerikom ili rabi-nom, neko, negdje bi je spriječio prijeobjavljivanja. Nažalost, u slučaju priča o muslimanskim klericima čini se da sekoriste dupli aršini”.

Uvaženi šejh dr. Muhammed Arifi je odmah po saznanju za lažnu fetvupripasanu njemu objavio demant na svojim zvaničnim stranicama na Twit-teru i Facebooku. Prenosimo demantsa Facebook stranice, koju inače pratipreko 1,4 miliona fanova: “Na Twit-teru je postavljenja famozna fetva prip-isana meni. Ona zbog neznanja lažova koji ju izmislio sadrži više od 140 slova!

Porekao sam je na Twitteru i Face-booku, ali ne prestaju da je objavljuju Beššarovi kanali.”

Genealogija lažne fetve

Lažnu fetvu je ujutru 28. decembra 2012. godine objavio sirijski prorežimski (alevijski) web portal Day Press News. Mo-guće da ovaj pro-Beššarov portal stoji iza ove gnusne laži kako bi diskreditirao oslo-bodilačku borbu sirijskog naroda. Nažalost, dotična objava je nedostupna, pošto ju je Day Press News ubrzo uklonio. No, jedno je sigurno - nije poznato da li je neko prije ovog portala spominjao “fetvu”.

Tayyar.org, antiislamski hrišćanski libans-ki web portal, izvijestio je o “fetvi” 28. decem-bra, pozivajući se upravo na Day Press News.

Tvrdnje oko tzv. fetve su se pojavileujutru 29. decembra i na sekularno-liber-alnoj libanskoj televiziji El-Džedid (Nova TV). El-Džedid televizija nije pružila ni-kakvu dokaze koji potvrđuju validnost fetve, niti gdje i kada je fetva donešena. Dalje se “fetva” širila neviđenom brzinom putem društvenih mreža, uglavnom od potpornika Beššarovog režima u Siriji.

Izvjesni korisnik Twittera, pod imenom@Eretz_Zen, postavio je tog istog 29. de-cembra na Twitteru sporni video isječak sa Nove TV koji govori o “fetvi” sa engleskim prijevodom, stavljajući svoj logo s riječima “Eretz Zen”. Iz njegove biografi je na Twit-teru saznajemo da je dotični korisnik “seku-larni Sirijac koji se protivi da moja domovi-na postane talibanska država”.

Video je taj isti dan postavljen i na You Tube i to u dvjema verzijama: ver-ziji bez prijevoda na engleski i u verziji sa prijevodom na engleski. Verziju sa prijevodom na engleski jezik postavio je korisnik Eretz Zen, najvjerovatnije isti onaj koji je postavio video na Twitteru.

Zanimljivo je spomenuti glede verzije sa engleskim prijevodom da su dva top komen-tara, tj. komentara sa najviše like-ova (stanje 4.1.2012., 22:35), upravo komentari dva you tube korisnika četničke provijencije:

3SRBIJACCCC: Go Assad!cetnik89ns: SUPPORT FROM SER-

BIA FOR SYRIAN PEOPLE! VIVA AS-SAD! FUCK ARABIA!

Iranska televizija na engleskomjeziku Press TV prenijela je ujutru 31. decembra navodnu fetvu na svom veb-sajtu. Uprkos tome, izvješće dotične iranske televizije nije bilo najpopularniji izvor ove medijske patke.

Dotični video je uključen u izviješćeo “fetvi”, objavljenim 1. januara, na webstranici radicalislam.org pod naslovom Cler-ic Issues Fatwa Allowing Gang Rape of SyrianWomen (Svećenik izdao fetvu koja dozvo-ljava grupno silovanje sirijskih žena). Ra-dicalislam.org tvrdi da ga finansira ClarionFund. Inače, Clarion Fund je islamofobična organizacija koja održava bliske veze sa izra-elskom organizacijom Aish HaTorah, te sa drugim ultradesničarskim islamofobičnim,cionističkim i antipalestinskim organizaci-jama. Primjera radi, prije nekoliko godina fondacija Clarion je distribuirala na dese-rrtine mliona kopija groznog antiislamskog fi lma pod naslovom: Obession – Radical Islam’s War Against the West (Opsesija – Rattradikalnog islama protiv Zapada). Štaviše,

g ( p j

među njenim “savjetnicima” su: ozoglašeniislamofob Danijel Pajps (Daniel Pipes);Frank Gefni (Gaff ney), čiji Centar za sig-urnosnu politiku (Center for Security Pol-icy) sponzorira Latma TV, izraelski satiričnišou koji širi antiafričku i antiislamsku prop-agandu, te koji je prije godinu dana raširiotrač o muslimanskoj epidemiji silovanja u Norveškoj. Interesantno je da je upravoradicalislam.org prvi koji upotrebljava izraz“gang rape” (grupno silova nje), izraz kojiNova TV nije upotrijebila u svom izvješću,ali koji nešto kasnije upotrebljavaju većspomenuti alternet.org i salon.com. Ovoje samo jedan od dokaza da je “progresivni”alter.net preuzeo ovu priču ili direktno odultradesničarskog radicalislam.org ili prekonekog bliskog posrednika. To potvrđuje in-direktno i sam alternet.org, budući da na-vodi kao svoje izvore indijski islamofobičnivebsajt Daily Bhaskar koji takođe prenosi“Eretz Zen” video. Naime, Daily Bhaskar jesajt koji redovito izvještava o neprovjerenimi izmišljenim pričama o nemuslimankama koje su silovali i zlostav ljali nemuslimani.

Sve ovo upućuje da koliko god neka web stranica sebe nazivala progresivnom,naprednom, kao što je to slučaj sa alter.net-om, nije znak da je imuna na isla-mofobiju. Pogotovo, ako se u priči radio nekom skandalu koji bi trajno narušiougled neke istaknute osobe.

Pored već spomenutih demanta na Fa-cebooku i Twitteru, šejh je već 28. decem-bra izvjesnom fanu Twitteru na pitanje da lije tačan navod Day Press News-a o dotičnojfetvi odgovorio negativno, naglašavajućiprvljavost dotične stranice. Također, u videozapisu postavljenom na You Tube-u 1. janu-ara, šejh Arifi je nazvao tzv. fetvu smiješnom,nečim što ne bi mogla izreći zdrava osoba, te

Tresla se gora, Tresla se gora, rodila se islamofobijarodila se islamofobija


63

upozorio da zna za najmanje 9 web stranica koje su pokušale da mu pripišu riječi koje nije rekao. Upozorio je isto i na činjenicu da su takve laži djelo instanci čiji je cilj kaljanja slike sunijskih muslimana.

Što se tiče web stranica u regionu (Bo-j

sna, Hrvatska, Srbija), ni one se nisu poka-zale ništa realnijima niti profesionalnijim. Bombastični naslovi (stravična fetva, stra-vična ideja, poruka vodećeg džihadiste...), copy-paste metoda (pisanje riječi fetva kao fatva, objavljivanje vijesti o lažnoj fetvi na-kon demanta tih istih izvora na koje se na-vodno pozivaju, čak je jutarnji.hr AlterNet pogrešno prepisao kao AlterMet,), pogreš-no protumačene slike izvučene iz kontek-sta (npr. kako šejh Arifi drži prst kao da prijeti džihadom, no on najverovatnije citira ili skreće pažnu na nešto), nenavo-đenje relevantih izvora (nijedna izjava bli-skog izvora, nijedan tekst ili govor Arifija u kojem spominje fetvu, neimenovani, ne-poznati neko, spominjanje muslimanskih kritičara “fetve” bez navođenja ijednog imena itd.) i sl. Možda ono što najbolje pokazuje da je, očigledno, riječ o govoru mržnje prema islamu i islamofobiji, koji je zahvatio i naš region, je uvredljiva kon-strukcija “vodeći vjerski džihadist” kojom su izvjesni web portali (jutarnji.hr, 24 sata, nezavisne novine i dr.). nazvali šejh Arifija, unatoč tome što alternet.org i salon.com, izvori na koje se pozivaju, upotrebljavaju konstrukciju “ugledni saudijski svećenik”. Malo blaži ton islamofobije pokazao je web portala Avaza koji je zajedno prenio i “fetvu” i šejh Arifijev demant, iako se na osnovu iščitavanja članka i nadnaslova (Stravična fetva) može lahko zaključiti da je demantu data mnogo manja važnost.

Nakon kratkog istraživanja porijekla lažne fetve pripisane uglednom šejhu Mu-hammedu Arifiju, te pregleda domaćih i stranih web portala koji su objavili dotičnu “fetvu”, nije teško primijetiti kako islamo-fobija ujedinjuje različite političko-vjerske struje (cioniste, ultradesničare, antiislami-ste, ekstremne sekulariste i liberaliste, fa-natične hrišćane, alevije, ekstremne šijske grupacije, LGBT-ovce – tj. homoseksualce, lezbejke, biseksualce, transeksualce) u nji-hovoj prljavoj zajedničkoj borbi protiv mu-slimana, tačnije u ovom slučaju omalovaža-vanju borbe sirijskog naroda za slobodu.

Treba naglasiti da ovo nije prvi islamo-fobični udar na islam i muslimane. Štaviše,

g j p

ovakve lažne vijesti i tračevi, nadojene mr-žnjom prema muslimanima i islamu, sve učestalije kruže internetom. Tako je advo-cate.com, LGBT magazin (čitaj: pederski magazin), sredinom jula 2012. godine objavio suludu i doista ogavnu laž da je navodno muslimanski klerik pod imenom Ebu ed-Dema’ el-Kassab (Abu al-Dema al-Qasab) donio fetvu u kojoj dozvoljava sodomiju između muškaraca s ciljem šire-nja anusa kako bi u nj mogli staviti eksplo-ziv i sprovoditi “džihad”. Advocate.com

je čak postavio i TV isječak na arapskomjeziku, naravno bez prijevoda na engleski,u kojem taj šejh el-Kassab donosi tu fetvu.Uzevši u obzir ekstremno slabo poznavanjearapskog jezika na Zapadu, te višestoljetnuokcidentalnu tradiciju islamofobične pro-pagande, nije ni čudo što se ova medijska patka brzinom svjetlosti širila internetom.(Vidi lažnu vijest: www.advocate.com/politics/military/2012/07/12/religious-exemption-sodomy-suicide-bombers) Ma,bitno je da je na videu neki šamijaš Arap,da nešto priča, a o čemu bi drugo pričaosem o džihadu i ubijanju nevjernika!? Za-hvaljujući nekolicini muslimanskih webaktivista, laž je raskrinkana. Ispostavilose ne samo da je fetva lažna, nego da je inavodni šejh izmišljen. Naime, čovjek na TV isječku nije el-Kassab nego AbdullahHallef, voditelj na šiijskoj TV Fedek, koji


čita spornu fetvu, pokušavši da je upo-trijebi kako bi prikazao sunizam kao put zablude. Šejh el-Kassab nije nikad ni po-

j p p

stojao. Čak je i njegovo ime urnebesno j j p

smiješno (Ebu ed-Dema’ el-Kassab znači: krvavi kasapin). (Vidi raskrinkavanje te lažne vijesti: electronicintifada.net/blogs/benjamin-doherty/sodomy-jihad-vene-rable-lgbt-magazine-advocate-spreads-vi-le-islamophobic-hoax) Naravno, po već ustaljenom scenariju i kalupu uslijedile su objave šturih demanta, a ponegdje i isprazno izvinjenje. Od islamofobičnih vijesti koje su u zadnje vrijeme plasirane treba spomenuti i sljedeće: “Epidemija muslimanskih silovatelja u Norveškoj”, “Egipatski zakon o nekrofiliji” i dr.

Umjesto kraja, najbolje bi bilom prefor-omulisati staru narodnu izreku, pa reći: Tresla se gora, rodila se islamofobija.

Kratki presjek web vijesti o lažnoj fetvi, te demantu iste

I. Neke od web stranica koje su prenijele lažnu vijest:

a) Domaće stranice (bosanske)Avaz: Stravična fetva - Saudijski vjerski vođa

demantirao da je pozvao na silovanje Sirijki (www.avaz.ba/globus/svijet/saudijski-vjerski-vodja-de-mantirao-da-je-pozvao-na-silovanje-sirijki=)

Nezavisne novine: Sveštenik poziva na grupno silovanje sirijskih žena (www.nezavisne.com/novo-sti/svijet/Svestenik-poziva-na-grupno-silovanje-si-rijskih-zena-174118.html)

b) Domaće stranice (hrvatske)novilist.hr: Poruka vodećeg džihadiste - Skan-

dalozna fetva: Saudijski svećenik poziva na silovanje Sirijki “za opuštanje”

(www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/Skandalozna-fetva-Saudijski-svecenik-poziva-na-silovanje-Sirijki-za-opustanje)

Jutarnji list: Šokirao svijet - Utjecajni svećenik pozvao na grupno silovanje Sirijki: ‘Tako bi se ratni-ci islama malo opustili!’

(www.jutarnji.hr/utjecajni-islamist-po-zvao-na-silovanje-sirijki--quot-za-opustanje-quot-/1076197/)

Dnevnik.hr : Stravična ideja - Saudijski klerik poziva na masovno silovanje Sirijki

(www.dnevnik.hr/vijesti/svijet/stravicna-ideja-saudijski-klerik-poziva-na-masovno-silovanje-sirij-ki---268898.html)

c) Domaće stranice (srbijanske)24 sata: Džihadista poziva na grupno silovanje

sirijskih žena(www.24sata.rs/vesti/svet/vest/dzihadista-

poziva-na-grupno-silovanje-sirijskih-zena/69860.phtml)

d) Strane (engleski jezik)Salon: Saudi religious leader calls for gang rape

of Syrian women(www.salon.com/.../saudi_religious_leader_

calls_for_gang_rape_of_syrian_ women) IZVOR UKLONJEN

Daily Bhaskar: Fatwa for Syrian rebels - Cleric makes 1-hr-marriage valid to satisfy sexual urge

(daily.bhaskar.com/article/BZR-saudi-cleric-urges-rebels-to-indulge-in----intercourse-marriage----with-syrian-w-4134620-NOR.html)

alternet.org IZVOR I VIJEST UKLONJENIradicalislam.org: Saudi cleric issues fatwa

allowing gang rape Syrian women(www.radicalislam.org/news/saudi-cleric-

issues-fatwa-allowing-gang-rape-syrian-women)Press TV: Militants can marry Syrian women

- Wahhabi cleric in Saudi Arabia(www.presstv.ir/detail/2012/12/31/280993/

militants-can-marry-syrian-women)You Tube (video sa engleskim prijevodom):

Saudi Wahhabi Preacher Issues Fatwa Allowing Ji-hadis to Rape Syrian Women (www.youtube.com/

watch?feature=player_embedded&v=6Qvo4_hMrF4)

e) Strane (arapski jezik)Day Press News IZVOR UKLONJEN(www.dp-news.com/pages/detail.aspx?articlei

d=137215#ixzz2GNt4U28u) tayyar.org: – Zbog toga što nisu imali odnos

sa ženama dvije godine...saudijski daija dozvoljava „džihadski seks“ u Siriji, usred straha od povećanja slučajeva silovanja

(www.tayyar.org/Tayyar/News/Political-News/ar-LB/fatwa-arifi-cg-931.htm)

You Tube (video isječak bez prijevoda): – Arifi je dao fetvu o silovanju sirijki iznad 14 godina

( w w w . y o u t u b e . c o m / w a t c h ? v = l _hsGakidh4&feature=youtu.be)

Neke od web stranica koje su prenijele činje-nicu i demant:

a) Domaće stranice (bosanske)radiosarajevo.ba : Kako je nastala lažna fetva o

grupnom silovanju u Siriji(www.radiosarajevo.ba/novost/98988/kako-

je-nastala-lazna-fetva-o-grupnom-silovanju-u-siriji)Nezavisne novine: Sajt povukao priču o pozivu

sveštenika na grupno silovanje sirijskih žena(www.nezavisne.com/novosti/svijet/Sajt-povu-

kao-pricu-o-pozivu-svestenika-na-grupno-silova-nje-sirijskih-zena-174176.html)

b) Domaće stranice (srbijanske)24 sata: Sajt povukao priču o pozivu džihadiste

na grupno silovanje(www.24sata.rs/vesti/svet/vest/sajt-povu-

kao-pricu-o-pozivu-dzihadiste-na-grupno-silova-nje/69896.phtml)

c) Strane (engleski jezik)alternet.org: Exhibit A in How an Islamop-

hobic Meme Can Spread Like Wildfire Across the Internet

(www.alternet.org/world/exhibit-how-islamo-phobic-meme-can-spread-wildfire-across-internet)

Salon: Cleric “gang rape” story debunked(www.salon.com/2013/01/03/cleric_gang_

rape_story_debunked)theamericanmuslim.org: How AlterNet and

Salon fell for “gang rape” fatwa peddled by Islamo-phobes

(theamericanmuslim.org/tam.php/features/articles/how-alternet-and-salon-fell-for-gang-rape-fatwa-peddled-by-islamophobes/0019612)

d) Strane (arapski jezik)Zvanična stranica šejha doktora Muhammeda

Arifija (lični demant šejha dr. Muhammeda Arifija objavljen 2.janura u 22.50 po lokalnom vremenu, Sarajevo: 21.50). (www.facebook.com/3refe/po-sts/10151246153142839)

You Tube (demant šejha Arifija): – Šejh Mu-hammed Arifi poriče fetvu o braku

(www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=g7OXrgTSw1s)

Twitter (odgovor šejha Arifija svome fanu). (twitter.com/MohamadAlarefe/sta-tus/284716956332986368

64

No comment


Dubrovnik: Kazne zabesplatnu šetnju StradunomNepravomoćno osuđeni gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić najavio jeobračun sa onima koji “samo šetajuStradunom a ništa ne troše”. “Svi onikoji samo šetaju Stradunom, a ništa ne koriste i ne plaćaju, biće kažnjeni”,rekao je Vlahušić najavljujući i raspisi-vanje koncesije za vožnju autobusa odgradskog predjela Gruž do Pila, kao isidrenje i prevoz putnika s kruzera kodLokruma kao i žičaru. Index.hr, 12. januar 2013.

Čistačica ukrala voz i punom brzinom s njim udarila ukuću pored prugeJedna radnica u železničkoj stani-ci u gradiću Neglinge, nedaleko od Stokholma, izvezla je voz iz stanice, bez dozvole, koji je zatim u punoj brzi-ni iskočio iz šina i uleteo u jednu dvo-spratnu kuću u mestu Seltsjobaden.AP, 15. januar 2013.

Sarajevo: Beskućnik ležaomrtav deset danaU ulici Hamdije Kreševljakovića na broju 61 u prostoriji podstanice JP“Elektroprivreda - Elektrodistribucija Sarajevo” prije tri dana pronađen je mr-tav muškarac. Najvjerovatnije se radi obeskućniku koji je provalio u prostorije“Elektroprivrede” gdje je ležao mrtav 10dana prije nego što je pronađen.Fena, 10. januar 2013.

Hrvatska: Tuča zbog burekaU jednoj požeškoj pekari jučer je oko 4.20 sati šest muškaraca se potuklo zbog bureka. Šest muškaraca se po-

p

tuklo zbog bureka. Naime, dvojica mladića prolazeći pokraj pekare vi-djela su da u njoj nekoga ima pa su htjeli kupiti burek, ali kako pekara radi od 5 sati, uposlenici su poručili da im sada ne mogu prodati burek. Nakon toga 22-godišnjak i 25-godiš-njak razbili su stakla na vratima i izlo-gu pekare, a 22-godišnjak je i prijetio 53-godišnjaku.Bh-news, 10. januar 2013.

Ministar pravde oteostudentkinji flašu hrvatskevode i bacio je u đubre, jernije srpskaMinistar pravde u Vladi Srbije Nikola Selaković je na jednom predavanju, kojeje svojevremeno održao na Pravnom fa-kultetu u Beogradu, usred govora uzeood studentkinje flašicu hrvatske vode ibacio je u kantu za đubre rekavši da točini jer u pitanju nije domaća, srpska voda. “Pratila sam predavanje NikoleSelakovića. Odjednom je ućutao, pre-kinuo predavanje i krenuo ka meni.Uzeo je moju flašicu vode i bacio je ukantu za otpatke. Svi smo bili u šoku!Očekivali smo obrazloženje, a Selakovićje prokomentarisao da to čini jer voda nije srpska” - kaže studentkinja čija jeflašica vode završila u smeću.Telegraf.rs, 14. januar 2013.

Ispovijest Bošnjakinjesilovane u srpskom logoruSušica: Najteže mi je bilokada me je sin u logoruvidio goluČetrdesetpetogodišnja I. Z. samo jejedna u nizu silovanih Bošnjakinja izzloglasnog logora Sušica. Tokom tro-mjesečnog boravka u tom kazamatu si-lovana je bezbroj puta. U logoru je bila sa sinom od sedam godina i kćerkomod samo godinu i po. Teže, čak i odbrojnih silovanja, pada joj sjećanje na dan kada ju je sedmogodišnji sin vidiogolu u logoru. “Najteže mi je kada sesjetim izraza na licu sina koji me je sostatkom žena vidio golu. Tjeranje da pjevamo četničke pjesme, udarci, po-nižavanje... To su slike koje me proga-njaju više od silovanja”,kaže I. Z.Avaz, 12. januar 2013.

Kanadski vojni obavještajac:Muslimani granatirali svoj narodSvjedočeći u Karadžićevu odbranu,identiteta zaštićenog pseudonimomKW-554, kanadski oficir je izjavio da je u glavnoj komandi UNPROFOR-a u Zagrebu, gdje je službovao, “bilo ra-šireno vjerovanje da su Muslimani biliodgovorni za neke od najzloglasnijihincidenata” u kojima su tokom rata stradali civili u Sarajevu. “Vladalo jeuvjerenje da muslimanske snage arti-ljerijski gađaju sopstveni narod kakobi okrivili Srbe i izazvali međunarod-nu intervenciju u svoju korist”, izjavioje svjedok. KW-554 je tvrdio da mu je“jedan američki vojnik” pokazao slikuna kojoj se vidi kako, 5. februara 1994,“jedna osoba sa prozora zgrade baca minobacačku granatu” na Markale.Nezavisne novine, 16. januar 2013.

Alija Braco Hadžiosmanović:Bitka na Bedru je dobijena uGrčkojPoželio bih Safetu Sušiću puno uspje-ha, Merdanoviću, Bakoviću i predsjed-niku N/FSBiH Begiću i poručio bihim da se ne sekiraju. Reprezentacija ćeuspjeti otići na Svjetsko prvenstvo uBrazil jer je bitka na Bedru dobijena uGrčkoj - kaže Braco.Avaz, 16. januar 2013.

Milorad Dodik o Tomislavu Nikoliću: On je neuspjeli pobačajGovor mržnje u medijima: Najviše Dodik, predsjednik Republike Srpske i SNSD-a, koji se najčešće pojavljuje kao osoba koja vrijeđa i onemogućava no-vinarima raditi svoj posao. Međutim, on nije takav samo prema novinarima, nego je imao i drugih ispada govora mržnje pa je, recimo, svom sunarod-njaku, kasnije izabranom predsjedniku Republike Srbije Tomislavu Nikoliću, u njegovoj predizbornoj kampanji re-kao da je “neuspjeli pobačaj”.Vijeće za medije u BiH i Udruženje BH novinar, 15. januar 2013.

Potjernica za švercerima- bijelog lukaŠvedska je izdala međunarodnu potjernicuza dvojicom Britanaca koji se sumnjiče da suilegalno preko Norveške uvezli u tu zemljubijeli luk u vrijednosti od 10 miliona eura.Novosti.rs, 14. januar 2013.

Dlake mogu rasti i iz očne jabu-čice, pod uvjetom da se na njoj

nalazi dermalni limoboid, kao u slu-čaju jednog Iranca. On ima vrlo neo-bičan zdravstveni problem - muči ga rijetka vrsta ciste na očnoj jabučici iz koje rastu dlake. One mu kvare vid i stvaraju grozan osjećaj prilikom trep-tanja. Ljekari će ovu vrstu benignog tumora, prečnika 5-6 mm, morati hirurški ukloniti.

Spavanje uz cuclu, kao što to rademala djeca, moglo bi biti lijek

protiv hrkanja. Fleksibilni komad materijala bez lateksa i BPA, kako je istaknuto na pakovanju proizvoda nazvanog “Dobro jutro, rješenje pro-tiv hrkanja”, nešto je između cucle koju koriste bebe i zaštitne gume za zube. Aparat u ustima vrši pritisak na jezik tokom spavanja, držeći disajne puteve otvorene, a mišiće oko grla opuštene, čime sprječava hrkanje.

65

NaukaPazite na navike koje ugrožavaju zdravlje

Cucla kao lijek protiv hrkanja

Dlake mogu rasti i iz oka

Korisne bakterije u majčinom mlijeku

Smežguravanje prstiju zbog hvatanja predmeta

Britanski naučnici sa Univerziteta u Oksfordu sastavili su listu loših

navika koje stvaraju potpunu neravnote-žu u organizmu i ozbiljno ga ugrožavaju. Preskakanje doručka se našlo na prvom

mjestu. Zatim slijede izlaganje sunčevojsvjetlosti, pušenje cigareta, lišavanje sna...Naučnici ističu kako redovni preventiv-ni pregledi kod ljekara mogu pošteditimnogih neprijatnosti i komplikacija.

Majčino mlijeko, od koga zavisi razvoj

crijevne flore kod beba, mo-glo bi sadržavati i do 700 različitih vrsta bakterija,pokazali su rezultati jed-nog španskog istraživanja. Riječ je o broju koji bi mo-gao imati tendenciju pada u slučajevima viška kilograma majke ili porođaja carskim rezom. Crvena flora se stva-ra dok je beba još u stoma-ku, a potom se vremenom razvija ishranom.

Prsti se smežuraju u vodida bi se lakše hvatali mo-

kri predmeti, pokazali su rezul-tati istraživanja grupe naučnika sa britanskog Univerziteta Nju-kasl. Kada se ruke i noge dužedrže u vodi, na prstima se stva-raju nabori, a biolozi su dugosmatrali da voda koja prolaziispod kože dovodi do njezinog napuhavanja. Sada se zna da jeto aktivni proces kojim upravlja nervni sistem, a izazvan je kon-trakcijom krvnih sudova.

Pripremio: Saladin Kovačević


saff [broj 332, 18.1.2013]

Documents