sandzak 171

BUDI SVOJ NA SVOME! PREPLATI SE NA REVIJU SANDŽAK: BIH 60,00 KM, CRNA GORA 30,00€, KOSOVO 30,00€ OSTALE DRŽAVE 50,00€

RUKOPISI I FOTOGRAFIJE SE

NE VRAĆAJU

NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU “SANDŽAK”IZDAVAČ: ZAJEDNICA SANDŽAČKE DIJASPORE (ZSD)

DIREKTORMITHAT EF. MUJOVIĆ ([email protected])

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKHAZBIJA KALAČ ([email protected])

POMOĆNIK GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKAMUHAMED ĆEMAN ([email protected])

SEKRETARSALAHUDIN FETIĆ ([email protected])

TEHNIČKI UREDNIKSENAD REDŽEPOVIĆ ([email protected])

LEKTORSAMIR ŠKRIJELJ ([email protected])

REDAKCIJAJAHJA FEHRATOVIĆ ([email protected])

ADMIR MURATOVIĆ ([email protected])SUAD BEĆIROVIĆ ([email protected])

HAJRUDIN BALIĆ ([email protected])ZAIM REDŽEPOVIĆ ([email protected])

ADNAN ČAUŠEVIĆ ([email protected])EDIN TURKOVIĆ ([email protected])

ALEN DURAKOVIĆ ([email protected]) ZEHNIJA BULIĆ ([email protected])

FERID BULIĆ ([email protected])

SARADNICIHAKO DULJEVIĆ, ŠEFKET KRCIĆ, MARJAN HAJNAL, SULEJMAN ALIČKOVIĆ, FERKO

ŠANTIĆ, MIHAIL SPEVAK, MUGDIM GALIJAŠEVIĆ, ADNAN HASANOVIĆ, ATIFA ŠALJIĆ, SANELA HALKOVIĆ, JAKUB DURGUT, EDIN GRIŠEVIĆ, USAME ZUKORLIĆ,

MEKA DEČKOVIĆ, ARMIN ŠABOTIĆ, EDIN ČEBIRIĆ, IRMA HAŠIMBEGOVIĆ

DIZAJNIFET ALIČKOVIĆ

ADRESAGRADSKA 1, 36 300 NOVI PAZARTEL: 020/ 322-181, FAX: 322-181

E-MAIL: [email protected]

DISTRIBUTERI:SANDŽAK: Mersudin Mavrić (+381 64 889 1674)BIH: Mithat Ćeman ([email protected])

4 - Položaj Bošnjaka Crne Gore u kontinuitetu politike “Istraga poturica”

10 - Sporazum BS-DPS o Sandžaku - prekograničnoj regiji

14 - “Treća jedinstvena Islamska zajednica”

18 - Puca li koalicija?

24 - Intervju sa muftijom Muamer-ef. Zukorlićem: Bošnjaci su suvlasnici Crne Gore

30 - mr. Jahja Fehratović: Vrijeme je za bosanski jezik

40 - Mirsad Kurgaš: Muftija ante portas

50 - Hronologija života: Rifat Burdžević - Tršo

El-Kelimeh, izdavačka kuća Mešihata Islamske zajednice

u SrbijiTel: 00381/20-334-020;

00381/64-16-222-84e-mail:

[email protected];

www.kelimeh.com

ElMe

T

ća ice

;

5 € 5 €

N O V ON O V Oiz izdavačke kuće iz izdavačke kuće

EL-KELIMEHEL-KELIMEH

Dvije hiljade trinaesta godina po Isau a.s (Isusu) i hiljade godina iskustva ovdje na Balkanu kao da za mudrost nisu dovoljne, uprkos činjenici što se baš tu skoro u avli-

ji rađala civilizacija Evrope - u samom podnožju bal-kanskih planina, ali i civilizacija čovječanstva, preko puta, na suprotnoj strani mora koje nam zapljuskuje obale.

Balkanski narodi se, gdje direktno a gdje indirektno, sa stanovišta dosljednosti, često neosnovano, uglav-nom naslanjaju na tradiciju velikih naroda i civiliza-cija. I kršćanstvo i islam, koji dolaze sa skoro istog izvorišta, na ovim prostorima su se vjekovima razvija-li i opredmetili kao simboli dviju civilizacija bez kojih bi Balkan bio prosto nezamisliv. Uprkos tome, danas se islam među mnogim narodima Balkana doživlja-va kao tuđinska vjera, što, jasno je, nema nikakvog racionalnog osnova osim u “raciju” primitivizma, od-nosno neznanja da se vjeruje iz razuma po milosti Božjoj, a ne po upustvu „vijenaca“ i „načertanija“ nefsom napuhanih pjesnika. Pravo na vjeru i slobo-da vjerovanja je najprecizniji mjerač slobode ljudi u jednom društvu i samo puna sloboda vjere proizvodi istinski slobodnu riječ. Iz toga se definitivno može za-ključiti da tamo gdje nema slobodne riječi, ne može biti ni riječi o slobodi vjere. Kada se ovo pitanje stavi u središte pojma prava naroda, ovdje, na jugozapad-nom Balkanu, dolazimo do odgovora zašto se Boš-njacima osporava pravo na naciju, jezik, pismo, kul-turu… Upravo zato jer im je osporeno pravo na jed-nakopravni status njihove dominantne vjere islama. Iz tog osporavanja čini se da izviru i traju sva druga osporavanja.

Bošnjaci su ovu vrstu osporavanja naslijedili iz isku-stva bosanskog hristijanstva, koje je skoro na isti način bilo pod udarom „pravovjernih“ istočnih i za-padnih susjeda. Iskustva im ne manjka, reklo bi se.

Ako su se ti i takvi „pravovjerni“ susjedi Bošnjana to-liko razlikovali da su se međusobno razišli i da to ra-zilaženje i danas traje i sa ove vremenske distance je aktuelno pitanje iz čega su tako podijeljeni crpili pravo na međusobno saglasnu tvrdnju da su bosan-ski hristijani bili na krivom putu. Vjerovatno iz istog osnova iz kojeg i danas crpe osporavanje prava Boš-njacima na islam.

Bošnjaci se sa ovakvim hiljadugodišnjim iskustvom danas nalaze u resetujućem naporu da uz pomoć uleme, baš kao i u vrijeme hristijanstva, povrate i utvrde pravac koji ih jedino može održati među naro-dima kojima pripada budućnost. Ako je tadašnje hri-stijanstvo, kao monoteizam bez zbunjujućeg trojstva, bilo uslov opstanka, može se sa sigurnošću povući paralela da je i današnjim Bošnjacima uslov opstan-ka čisti monoteizam, update-ovan i opredmećen posljednjom i konačnom Objavom Allaha dž.š. Po pitanju budućnosti naroda Balkana najbolji odgovor nalazimo u prošlosti koja nas uči da se veličina i op-stojnost jednog naroda ne mjeri brojem, koliko god to bio važan faktor, već prije svega veličinom ideje koju taj narod nosi, njenom plemenitošću i nadasve njenom kompatibilnošću sa stvarnom šifrom mono-teizma.

Ako bi se po pitanju opstanka Bošnjaka na Balkanu iz ovih postulata izveo zaključak, nedvosmisleno bi bilo jasno da oni koji skoro hiljadu godina osporavaju Bošnjacima sve što se može osporiti - od imena, je-zika, pisma, sve do prava na svoju vjeru - nipošto i ni na koji način ne smiju biti u posjedu bilo kakvog vjer-skog administratora nad Bošnjacima, jer bi to znači-lo da im se hiljadugodišnji san već počeo ostvarivati.

RIJEČ UREDNIKA

3

revij

a SA

NDŽA

K |

20. f

ebru

ar 2

013.

| b

r. 17

1 |

Sand

zakP

RESS

.net

KONTINUITET OSPORAVANJA I FAKTORI OPSTANKA

BOŠNJAKA NA BALKANU

4

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etHRONIKA

Cijenjena Ekselencijo,Obraćamo Vam se kao građani Crne Gore i kao pred-stavnici organizacija koje djeluju na teritoriji iste države, regiona, te SAD i nekoliko zapadno-evropskih zemalja.Molimo Vas da ovaj zajednički dokument bošnjačkih or-ganizacija uzmete najozbiljnije u razmatranje. Ovim do-kumentom želimo ukazati na odnose vlasti Crne Gore prema necrnogorskim i nepravoslavnim građanima, tj. Bošnjacima.Također Vam sa ovim dokumentom želimo skrenuti pa-žnju da izjave pojedinih političara mađunarodne zajed-nice i evropskih institucija ne odslikavaju stvarno sta-nje sa terena. Izjava da „Crna Gora predstavlja primjer uspjeha” izrečena je bez dovoljne upućenosti u stvarno stanje. Među potpisnicima ovog dokumenta značajan je broj organizacija građana koji su ovu državu napustili pod prisilom, te se danas nalaze u više država svijeta

kao žrtve ratne, ali i postratne državne politike Crne Gore (i Srbije) koja se u pojedinim izvještajima ili stavo-vima označava kao „primjer uspjeha“.Namjera nam je da Vam skrenemo pažnju da postoji ve-lika razlika između stanja kako ga predstavlja zvanična politika Crne Gore i stvarnog položaja Bošnjaka u Crnoj Gori.Brojne organizacije i udruženja koje okupljaju Bošnjake u svijetu – dijaspori, ali i brojne domicilne organizacije – u Crnoj Gori, odnosno južnom Sandžaku i iseljeništvu, zabrinuti zbog sve lošijeg položaja Bošnjaka, njihovih pojedinačnih i kolektivnih prava, na svom matičnom ži-votnom prostoru, u zajedničkim aktivnostima, analizi-raju uzroke i posljedice određenih historijskih događaja, aktuelnih procesa i perspektiva.Događaji koji su se dešavali na prostorima današnje Crne Gore, koji su u objektivnoj nauci označeni kao genocidi nad Bošnjacima, te njihov uticaj na današnje stanje i perspektive ovog naroda, obavezuju današnje generacije, gdje god da žive, da se odgovorno odnose prema svojoj prošlosti, još više, prema sadašnjosti, a time i svojoj budućnosti.Kao rezultat jedne takve istraživačke aktivnosti srodnih organizacija iz zemlje, okruženja i dijaspore, donosi-mo kratak osvrt na bitne historijske događaje i okolno-sti koji su opredijelili stanje i položaj Bošnjaka u Crnoj Gori. Rezultat ovog kratkog pregleda prošlosti, uvida u današnju stvarnost, te očekivanih događanja u buduć-nosti, ove organizacije, na kraju ovog usaglašenog tek-sta, donose kratke zaključke kojima žele skrenuti pažnju organizacija i institucija, kako u zemlji tako i u svijetu, u želji popravljanja i unapređenja položaja ovog naroda u duhu pozitivnih evropskih iskustava, te time doprinese izbjegavanju posljedica zakidanja individualnih i kolek-tivnih prava i sloboda Bošnjaka kao domicilnog stanov-ništva u ovoj novonastaloj balkanskoj državi.

POLOŽAJ BOŠNJAKA CRNE GOREU KONTINUITETU POLITIKE „ISTRAGE POTURICA“

Bošnjački narod u Crnoj Gori, kakvog ga shodno broj-nim historijskim činjenicama, u prošlosti, danas, ali oči-gledno je i u budućnosti, vidi crnogorska politička elita, narod je čije samo postojanje remeti njihovu zamišljenu državnu stabilnost, te ga iz tih razloga nastoje svesti na broj najmanjeg mogućeg učešća u ukupnom stanovniš-

Izvještaj bošnjačkih organizacija o položaju Bošnjaka u Crnoj Gori

POLOŽAJ BOŠNJAKA CRNE GORE U KONTINUITETU

POLITIKE „ISTRAGE POTURICA“

“Izvještaj o položaju Bošnjaka u Crnoj Gori” upućen je na sljedeće adrese: United Nations, H.E. Ban Ki-Moon, Secretary Gene-ral; United State of America, President Barack Hu-ssein Obama, Vice President Joe Biden; The Secre-tary of State John F. Kerry; US Department of state bureau of democracy human rights; European Par-liament / MEPs, President Martin Schulz; European Union, Catherine Ashton, Foreign Affairs and Secu-rity Policy, Štefan Füle, Commissioner for Enlarge-ment and European Neighbourhood Policy; Euro-pean Union Agency for Fundamental Rights (FRA), Vienna, Austria; Amnesty International; Društvo za ugrožene narode, The Society for Threatened Peo-ples (STP) in Göttingen, President Tilman Zülch; Presidents, Prime Ministers and Ministers of State: Turkey, Germany, Austria, England, Luxembourg, Belgium, Sweden, Switzerland, Denmark, Nether-land, France, Norway, Luxembourg…Na znanje: Medijima; Predsjedniku, premijeru i Skupštini Crne Gore; Predsjedništvu i Vijeću Mini-stara BiH; Svjetskom bošnjačkom kongresu (SBK) – Sarajevo (BiH); Bošnjačkoj akademiji nauka i um-jetnosti; Rijasetu IZ-e u BiH; Mešihatu IZ-e u CG; Mešihatu IZ-e u Srbiji.

Dokument je izradila Bošnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori, a potpisnici su organizacije čiji članovi su porijeklom iz južnog Sandžaka – Crne Gore, koji žive i rade u više država Balkana, Zapadne Europe i SAD.

Senat Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) sa sjedištem u Sarajevu, na sjednici održanoj 29. januara 2013. godine, prihvatio je ovaj izvještaj.

5

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

HRONIKA

tvu.Crnogorski politički establišment, po svim stvarnim konsekvencama državne politike koja se vodi prema pripadnicima bošnjačkog naroda u dužem vremenskom periodu, očigledno smatra da je teritorija Crne Gore te-ritorija isključivo crnogorskog pravoslavnog naroda i svim se sredstvima upire učiniti je etnički monolitnom i vjerski jednoobraznom. Problem koji se danas prikazuje kao problem sa pripadnicima srpskog naroda u Crnoj Gori, zapravo je samo vješto osmišljena maska za stvar-ne ciljeve „etničkog čišćenja“ preostalog broja Bošnjaka, koji su u bližoj i daljoj zajedničkoj prošlosti na ovom prostoru bili žrtva brojnih zločina i genocida i, za crno-gorsku političku elitu, još jedino preostalog naroda na teret čijeg egzistencijalnog interesa se na ovom prosto-ru može obezbjeđivati nacionalna, srpsko-crnogorska i vjersko-pravoslavna homogenizacija teritorije i naroda.Bošnjacima je u novije vrijeme, nakon referenduma o državnoj nezavisnosti Crne Gore (2006) dodijeljena uloga „čuvara“ Crne Gore i to preko dobro osmišlje-ne zamke političkog podaništva, uz prividnu prijetnju stalne opasnosti od Velike Srbije, na koju Bošnjaci imaju direktnu asocijaciju na genocid. Time je ovom narodu kroz distancu od „prijeteće“ Velike Srbije, na vješt način iznuđeno praštanje ili bar prešućivanje zločinačkog uče-šća i uloge crnogorske političke elite i institucija u poči-njenim zločinima nad Bošnjacima tokom ratnih devede-setih godina. Ali praštanje ili prešućivanje nije i jedina cijena „dostojanstvene“ uloge čuvara države. Prava ci-jena je u žrtvovanju strateških interesa ovog naroda koji je u novu Crnu Goru uložio svoju sandžačku teritoriju i time, makar i samo po tom osnovu, stekao pravo na suvlasništvo u njoj. Bošnjaci su, da podsjetimo, na re-ferendumu o nezavisnosti Crne Gore, održanom 2006. godine, prvi put nakon aneksije Sandžaka 1912. godi-ne, prihvatili i legalizirali ovaj status dajući svoj glas suverenoj Crnoj Gori. Podrška suverenoj Crnoj Gori od strane Bošnjaka sigurno nije bila inspirisana vizijom da Crna Gora jednog dana bude „očišćena“ od Bošnjaka.Bošnjaci u Crnoj Gori, koji danas, uprkos prikrivanju stvarnog stanja, čine skoro jednu petinu populacije, predstavljaju marginaliziran narod u svim sferama i na svim nivoima društvenog života. Malo je poznata historijska činjenica da su Bošnjaci u većini današnjih gradova Crne Gore prije dolaska Osmanlija na Balkan i sve do njihovog povlačenja predstavljali većinsko sta-novništvo. Ustvari, Bosna kao stara balkanska država je obuhvatala veći dio teritorije koji se danas nalazi u sastavu Crne Gore, a značajnim dijelom i Srbije, ali se kasnijim prekrajanjem granica usljed raznih historijskih okolnosti njena državna teritorija smanjivala, a Bošnjaci kao njen narod ostajali izvan granica na prostoru koji je osvajanjima pripao ovim dvjema državama. Nakon povlačenja Osmanlijske države sa ovih prostora, broj Bošnjaka se počeo drastično smanjivati. U daljem tekstu ćemo objasniti proces osporavanja nacionalne posebno-sti i dugogodišnjeg protjerivanja i etničkog čišćenja Boš-njaka sa prostora koji danas predstavlja državni prostor Crne Gore.U periodu osmanlijskog prisustva na Balkanu, Bošnjaci su u velikom broju prihvatili islam, što je kod kršćan-sko-pravoslavnog stanovništva, koje se kasnijim proce-sima nacionalnog oblikovanja formiralo kao Srbi (a je-dan mali dio, mnogo kasnije, kao Crnogorci), doživljeno kao izdaja, te su Bošnjaci iz tog razloga nazivani Turci-ma, jer je islam među balkanskim narodima u vrijeme

osmanlijskog osvajanja tog prostora doživljavan kao „turska vjera“. U cilju boljeg razumijevanja procesa isla-mizacije Bošnjaka, treba istaći činjenicu da se Bošnjaci u vjerskom smislu, kao „bosanski hristijani“, nisu poisto-vjećivali niti sa istočnim ortodoksima niti sa zapadnim katolicima, već su predstavljali posebnu vjersku skupi-nu koja je kroz dugu historiju Bosne opstajala braneći se od stalnih nasrtaja, kako od istočne tako i od zapadne hrišćanske, odnosno kršćanske „braće“. Suočivši se sa islamom, koji je na prostor Bosne počeo dolaziti mor-skim putevima, preko arapskih, španskih i sicilijanskih muslimana, ali dominantno tek nakon dolaska Turaka, bosanski hristijani su u velikom broju prihvatili islam, a jedan manji broj je ostao u staroj vjeri, koji se kasnije opredjeljivao za istočnu, ortodoksnu, ili zapadnu kato-ličku vjeru. Mnogo kasnije, uglavnom nakon povlačenja Osmanlijske države sa Balkana, Bošnjaci koji su ostali u kršćanstvu, pod asimilatorskim nasrtajem Srbije i Hr-vatske, počinju se izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati, a mno-go kasnije, jedan mali broj i kao Crnogorci.Kako smo već rekli, zbog prihvatanja islama, Bošnjaci su od strane kršćanskog stanovništva markirani kao „Turci“, zbog čega su se nakon osmanlijskog povlačenja sa Balkana našli pod strašnim, krvavim i do tada nevi-đenim terorom, sprovođenim od strane novonastalih kršćanskih država Srbije i Crne Gore. Na teritoriji Crne Gore se dešavalo rađanje jednog modela, ili etalona, kako uz vještu kombinatoriku diplomatije i terora spro-vesti etničko čišćenje starosjedilačkog i pretežno grad-skog bošnjačkog stanovništva, koje je primjenjivano kroz dugu historiju, u periodu prije i nakon okupacije i podjele Sandžaka, a što uz određene modifikacije traje i danas. Ovaj model će se primjenjivati i u posljednjem agresorskom ratu protiv BiH u kojem je kao jedna od dvije federalne jedinice SRJ učestvovala i Crna Gora.Bošnjaci su markirani kao „poturice“, a borba protiv njih je „ozakonjena“ kao „istraga“ amanetom (oporu-kom) duhovnog vođe srpstva (kasnije i crnogorstva) Petra Petrovića Njegoša (1813-1851), koji je svoj pro-gram „istrage poturica“ upakovao u formu književnog djela, epa nazvanog „Gorski vijenac“, koji je sve do da-nas obavezna lektira u školskim programima na cijelom prostoru gdje žive Srbi i Crnogorci i osnovno, skoro bi-blijsko izvorište duhovnog napajanja Srba i Crnogoraca.Zvanična historiografija Crne Gore, uprkos najčešće oči-glednom neslaganju sa historijskim faktima, prikazuju-ći je kao nespornu historijsku istinu, historiju nastajanja crnogorske države prezentira kao oslobodilačku, prema kojoj su Crnogorci današnje gradove i sela oslobađali od Turaka. Istina je sasvim suprotna, da su osvajali grado-ve i kroz etničko čišćenje, zločine i genocide istjeriva-li domicilno bošnjačko stanovništvo, i to stanovništvo gradova Nikšića, Herceg Novog, Bara, Podgorice, Kola-šina, Mojkovca, kasnije osvajanjem Sandžaka i njegovih gradova Pljevalja, Bijelog Polja, Plava, Gusinja, Berana, Petnjice i Rožaja. U svim ovim gradovima prije crno-gorskog „oslobađanja“ većinsko stanovništvo su bili Bošnjaci, odnosno muslimansko stanovništvo, koje je uglavnom vodilo porijeklo od starobosanskih plemena „dobrih Bošnjana“. Danas Bošnjaci čine većinu ili bar značajan broj samo u nekim od sandžačkih općina, a u gradovima koji su „oslobađani“ u ranijem periodu, pri-je konačnog povlačenja Osmanlijske države sa Balkana, kao što su Nikšić, Herceg Novi, Kolašin, Mojkovac, sko-ro da više i nema bošnjačkog stanovništva.Genocidi nad Bošnjacima u Crnoj Gori počinju još 1711.

6

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etHRONIKA

godine, kada je uoči Badnje večeri izvršena takozvana “istraga poturica”, u kojoj je pobijeno približno 1.000 Bošnjaka muslimana, koliko ih je, prema mjerodavnim dokazima, tada živjelo na području stare Crne Gore, koja se sastojala od svega četiri nahije sa sjedištem na Cetinju. Preostalo nepobijeno bošnjačko stanovništvo izbjeglo je u Nikšić i selo Tuđemile kod Bara.Grad Nikšić su sve do 1879. godine naseljavali (98%) Bošnjaci, da bi te 1879. godine ovaj grad ostao bez svoga naroda, jer su njegovi stanovnici od strane novih crno-gorskih vlasti bili prisiljeni na iseljavanje prema Turskoj, Sandžaku, Albaniji, Kosovu i Bosni.Kasnija dešavanja nakon Berlinskog kongresa (1878) za bošnjački narod na cijelom jugoslovenskom prosto-ru imaju tragičan epilog, jer su Bošnjaci u velikosrpskoj četničkoj ideologiji tretirani kao ostatak Osmanlijske imperije i kao takav markiran za potpuno uništenje. Cr-nogorske vlasti se nikada nisu odrekle takve ideologije, pa su čak i u periodima kada nije bilo ratnih dešavanja, kada su bili uspostavljeni legalni oblici vlasti, u neko-liko navrata i na različitim mjestima počinile strašne zločine kojima se bošnjačko stanovništvo Crne Gore i Sandžaka podstrekivalo na masovna iseljavanja. Zlo-čini genocida nad nezaštićenim stanovništvom koji su se desili u Plavu i Gusinju 1912., 1913. i 1919. godine, kao i u mjestu Šahovići 1924. godine, pokazuju samo kontinuitet namjere crnogorskih državnih vlasti kako Bošnjaci predstavljaju nepoželjno stanovništvo za Crnu Goru. Pokolj blizu deset hiljada uglavnom nejači, sta-raca, žena i djece, koji se desio 1943. godine u Limskoj dolini, od ruke crnogorsko-srpskih fašista, nikada nije obilježen ni jednim mramorom, niti je ijednim slovom tretiran u zvaničnim udžbenicima historije ili drugim zvaničnim dokumentima Crne Gore i Srbije. Svi ovi zločini su skrivani, ali i uporno ponavljani sa ciljem da se ostvare zlokobni fašistički ciljevi etničkog čišćenja i genocidom obezbijedi „stabilna država“ u kojoj će biti jedan narod i jedna vjera. Najsvježija dešavanja u vri-jeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada su Srbija i Crna Gora i na svom državnom prostoru, gdje zvanično nije bilo rata, ubistvima civila (Bukovica, Štrpci, te de-portacije proganika iz BiH i predavanje istih u ruke srp-sko-crnogorskim koljačima koji su operisali po istočnoj Bosni, hapšenja u policijskoj akciji „Lim“, Kaluđerski laz), podstrekivali na dalja iseljavanja Bošnjaka sa svog matičnog životnog prostora. Za svo to vrijeme traje i je-dan skriveni, ali veoma „učinkovit“ proces ekonomskog iscrpljivanja područja gdje dominantno žive Bošnjaci, s jasnim ciljem da se ovom narodu obesmisli život u svom domu i natjera ga na iseljavanje. Da je postojala i da i dalje postoji ovakva namjera vlasti i Srbije i Crne Gore jasno pokazuju brojke pod strahom iseljenih, naročito sa područja Sandžaka, sa kojeg se u posljednjih dvadeset godina iselilo oko sto hiljada Bošnjaka, koji su našli uto-čište u SAD i mnogim zapadno-evropskim državama. Nažalost, proces iseljavanja traje i danas.Prekrajanje historije i zatiranje tragova hiljadugodišnjeg prisustva Bošnjaka na ovim prostorima, može se reći da je postala institucionalna aktivnost državnih organa, u kojima se ime Bošnjak skoro i ne smije spomenuti ili se spominje samo u funkciji primjera multietničnosti i mul-tikulturalnosti u izvještajima o napretku Crne Gore u procesima evroatlanskih integracija. Tragovi i spomeni-ci kulture Bošnjaka uglavnom se tretiraju kao osmanlij-ski ostaci i kao takvi, ako već nisu uništeni ili uzurpirani i sa njih pobrisani dokazi stvarnog vlasništva, zapušteni su i u nebrizi prepušteni Islamskoj zajednici, koja svojim

statusom suštinski ne može biti vlasnik kulturne baštine Bošnjaka, jer se deklarisala kao anacionalna i zajednica građana koji se u vjerskom smislu određuju kao musli-mani, a koji mogu biti pripadnici različitih naroda koji žive u Crnoj Gori. Naravno da se ovakvim odnosom prema spomenicima kulture ovog naroda faktički spro-vodi kontinuirano poništavanje prava Bošnjaka na dalju opstojnost na ovim prostorima. Diskriminiranost Bošnjaka u Crnoj Gori vidljiva je na svakom koraku. Uprkos ovoj lahko dokazivoj činjenici, vlast se pravovremeno postarala da obezbijedi dovoljan broj organizacija, institucija, političara, koji govore u ime bošnjačkog naroda i po precizno utvrđenom pra-vilu svi oni nigdje ne vide diskriminaciju, ocjenjujući savremenu Crnu Goru i njenu vlast posve drugačiju od onog već viđenog u prošlosti, dajući joj visoke ocjene po svim kriterijima. Što ekonomskim ucjenama, što čita-vim spektrom dobro uvježbanih metoda zastrašivanja, kombinacijom „štapa i šargarepe“ vlast je stavila pod kontrolu civilni sektor, čiji lideri i glasnogovornici već u prvoj rečenici bilo kakvog saopćenja ili obraćanja pod-crtavaju razliku ove vlasti i vlasti iz ratnih devedesetih godina, prešućujući činjenicu da se radi o istim ljudima.Zanimljivo je da se danas crnogorska intelektualna i politička elita među bošnjačkom populacijom uspjela predstaviti u svjetlu diskontinuiteta sa politikom proš-losti, pa se u tom smislu i Evropi uspješno „prodala“ kao primjer za međuetnički i međureligijski sklad, a suštinski se ni za milimetar nije pomjerila sa politike „istrage poturica“. Gradovi i sela sa pretežnom bošnjač-kim stanovništvom već su skoro potpuno mrtvi. Privre-da je uništena, sela raseljena, sa opustjelim domovima i kao posljedicu te turobne slike naše stvarnosti imamo pojavu na koju smo se već navikli, a to je da rađamo dje-cu, njivimo ih i kada odrastu rastajemo se sa njima, jer se u svom mjestu rođenja ne mogu zaposliti i zasnovati porodicu, već moraju ići „trbuhom za kruhom“. Politička manipulacija izuzetno važnim pitanjem regi-onalizacije i ravnomjernog regionalnog razvoja Crne Gore, kada je izigrana i zakonska obaveza o formiranju ministarstva o regionalnom razvoju, samo je još jedan dokaz da politička elita Crne Gore i ne razmišlja realizi-rati ugovorenu obavezu o formiranju Sandžaka kao pre-kogranične regije. Naprotiv, sve se čini da se područje Sandžaka ekonomski uništi i na taj način učini potpuno neatraktivnim za bilo kakva ekonomska ulaganja i nove investicije. I na ovom projektu Bošnjaci daju neupitnu podršku vlastima učestvujući u Vladi bez zakonom predviđenog ministarstva o regionalnom razvoju, pri-hvatajući time unaprijed projektirani neuspjeh, a nakon čega će biti jasno označeni kao krivac za propalu regio-nalizaciju i neravnomjerni regionalni razvoj.Glavni razlog ovakvog stanja vjerovanja „vuku“ koji se tu, naočigled svih, preobukao u janjeću kožu, leži u nadi koja je imanentna porobljenom čovjeku, da je Evropa, kao „obećana zemlja“, već tu na dohvat ruke i nadi da kada se jednom tamo stigne, prestanu svi zločini koji ovom nedužnom narodu vise nad vratom i u miru i u ratu. Vjeruje se da se era „istrage poturica“ konačno završava ulaskom u evropsku porodicu naroda. Zabo-ravlja se ipak činjenica koja je Bošnjake, ali i ostale ju-goslovenske narode koji nisu riješili nacionalno pitanje, zamrzavajući ga i prenoseći na viši državni nivo, skupo koštala, što je bio jedan od bitnih razloga raspada biv-še Jugoslavije, i to na najgori mogući način. Prenošenje neriješenih nacionalnih pitanja u evropsku porodicu

7

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

HRONIKA

naroda bez pravedne regionalizacije i prekograničnog regionalnog povezivanja, što je ujedno i evropska pre-poruka i evropski model rješavanja nacionalnih pitanja, predstavlja pokušaj unošenja sjemena zla koje ulaskom u veliki sistem neće nestati, već će poput truhle jabuke koja se nađe među zdravim jabukama pokrenuti proces truhljenja višeg državnog nivoa.Imajući u vidu iznesene ocjene stanja i položaja Bošnja-ka u Crnoj Gori, zahtijevajući od svih Vas koji ćete dobiti dokument da ćete se angažirati za rješavanju statusa i ljudskih prava Bošnjaka u Crnoj Gori, potpisnici ovog dokumenta donose sljedeće

Z A K L J U Č K EBošnjaci u Crnoj Gori su narod, a ne manjina, jer je Crna Gora šireći se osvajanjem „došla“ na njihovu zemlju koju su Bošnjaci naslijedili od predaka, „Dobrih Bošnjana“ i države Bosne, koja i danas postoji u susjedstvu, kao suve-rena i međunarodno priznata država.Crna Gora je nova država, nastala nakon sprovedenog referenduma o državno-pravnom statusu, održanom u maju 2006. godine, kada su Bošnjaci podržali suvereni-stički projekat uz jasni uslov da se Sandžaku prizna status prekogranične regije, čime je od većinskog sandžačkog stanovništva prvi put zvanično prihvaćena aneksija San-džaka iz 1912. godine.Evroatlantske integracije za Crnu Goru bi trebalo da zna-če istovremeno i proces uspostave novih evropskih vri-jednosti gdje politika etničkog čišćenja, diskriminacije i

asimilacije u bilo kojim pojavnim oblicima mora biti za-trta u samom korijenu, što bi Crnu Goru učinilo stvarnim građanskim društvom sposobnim da implementira vri-jednosti demokratije.Preduzimanje hitnih mjera bržeg ekonomskog razvoja područja gdje žive Bošnjaci neophodan je uslov zaustav-ljanja iseljavanja ovog naroda, koji Crnu Goru prema svim dosadašnjim iskustvima doživljava svojom državom.Regionalizacija, ravnomjerni regionalni razvoj i afirmaci-ja prava na uspostavu prekogranične regije Sandžak je-dan je od osnovnih preduslova da bi se Bošnjaci osjećali ravnopravnim sa drugim narodima u Crnoj Gori i kroz ovaj mehanizam zaštićeni od novog mogućeg genocida.Aktuelno državni simboli Crne Gore isključivo pripadaju jednom narodu, tj. pravoslavno-crnogorskom. Imajući u vidu da je u prošlosti pod tim simbolima u nekoliko na-vrata izvršen zločin genocida nad Bošnjacima, ovi simbo-li vrijeđaju vjerska i nacionalna osjećanja muslimana Boš-njaka, time i sve žrtve koje su kroz historiju stradale pod tim simbolima, ali i njihove potomke danas! Iz tih razloga se, u cilju stvaranja optimalnih uslova za ravnopravnost svih naroda koji danas čine Crnu Goru, moraju promije-niti postojeći državni simboli.U cilju otklanjanja sumnje da se u Crnoj Gori zločinci na-građuju, a ne kažnjavaju, odgovorni za ratne zločine po-činjene nad Bošnjacima u BiH, Crnoj Gori, Sandžaku u periodu 1992-1995. godine moraju biti konačno privedeni pravdi i adekvatno kažnjeni.

POTPISNICI:Crna GoraBošnjačka kulturna zajednica – Crna GoraPredsjednik Hazbija Kalač – [email protected]žakBošnjačka kulturna zajednica – San-džakPredsjednik Jahja Fehratović – [email protected] Bošnjačka kulturna zajednica – Koso-voPredsjednik Sahit Kandić – [email protected]šnjački savjet KosovaPredsjednik prof. dr. Mehmed Meta – [email protected]ženje Bošnjaka “Oaza” – Koso-voPredsjednik Kemal KandićCrna GoraNVO “Broj 19″, Bar – Crna GoraIzvršni direktor Mirsad Kurgaš – [email protected] Američke DržaveBošnjaci.Net / Bosniaks – New YorkGl. i odg.urednik Esad Krcić – [email protected]štvo Sandžaka – New YorkRukovodilac Smajle Srdanović – [email protected] centar Monticello – New YorkPotpredsjednik Ago Kolenović – [email protected]šnjačko-američki zajednički centar New Jerssey

Potpredsjednik Nevzad Kurtagić – [email protected]šnjačko-islamski kulturni centar New YorkPredsjednik Ifet Seferović – [email protected]šnjačka kulturna zajednica - New York, SADPredsjednik IO Ismet Pjetrović – [email protected] za obilježavanje 100. godišnji-ce genocida nad Bošnjacima i Alban-cima u Plavu i Gusinju – New YorkZa odbor: Dr. Mersim Ziljkić – [email protected], Muharem Pu-rišić – [email protected], Šefkija Radončić – [email protected] i Ago Redžić – [email protected] Bošnjaka Albany – SADPredsjednik Avdo Metjahić – [email protected] i Hercegovina: Liga za Sandžak – Sarajevo, BiHGeneralni sekretar Teufik Hadžia-hmetović – [email protected]: Unija mladih aktivista (UMA) Predsjednik Enes Karišik – [email protected]šnjačka kulturna zajednica Luk-semburg (BKZL) Predsjednik Faruk Ličina – [email protected]šnjački demokratski fond – Luk-semburgPredsjednik Enver Korać – [email protected]: Bošnjačka kulturna zajednica Belgije

Predsjednik Nedžad Ćeman – [email protected]: Zajednica sandžačke dijaspore – Cen-tralaPredsjednik Mithat Mujević – [email protected]: Zajednica sandžačke dijasporePredsjednik Ramiz Radonjica – [email protected]: Zajednica sandžačke dijaspore Fran-cuskePredsjednik Šefadil Ličina – [email protected]čka: Zajednica sandžačke dijaspore Nje-mačkePotpredsjednik Ahmet Ahmatović – [email protected]: Zajednica sandžačke dijaspore Ho-landijePredsjednik Enes Nuhović – [email protected]Švedska: Predstavništvo Sandžaka za Skandi-naviju sa sjedištem u GeteborguRukovodilac Ferid Šantić, prof.Švicarska: Zajednica sandžačke dijaspore u Švi-carskojPredsjednik Faik Gegić – faikgegic@hotmail.chwww.bihor-petnica.comwww.bihor-kalica.comGlavni i odgovorni urednik – Izet Osmanović

8

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etHRONIKA

U subotu, 09.02.2013. godine, u organizaciji Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori, u Rožajama, gdje je i sjedište ove organizacije, održan je naučni skup na temu „Selektivna primjena zakona – skriveni mehanizam sprječavanja razvoja nacionalnih posebnosti Bošnjaka u Crnoj Gori“.

Skup je održan u prisustvu značajnih imena iz oblasti pravne struke, među kojima su poznati advokati, prof. dr. Sefer Međedović i beogradski advokat Dragoljub To-dorović, kao i magistar pravnih nauka Rejhan Kurtović. Skupu su prisustvovali i Kemal Purišić - bivši poslanik Bošnjačke stranke, Ibrahim Čikić - žrtva policijske tor-ture iz, po zlu čuvene, policijske akcije „Lim“, prof. Dr. Admir Muratović - direktor Instituta za istraživanje zlo-čina i genocida iz Novog Pazara, prof. dr. Šefket Krcić, prof. Ferid Bulić, pravnik Dževad Redžematović, Zejto Rastoder, prof. Mirsad Nuković, hfz. Abdurahman-ef. Kujević, Almir Muratović, prof. Almir Pljakić, pravnik Amer Hodžić i mnogi drugi.

Moderator skupa i rukovodilac ovog projekta bio je Hazbija Kalač, predsjednik Bošnjačke kulturne zajedni-ce u Crnoj Gori. Skupu je prisustvovao i Adnan Muho-vić, predstavnik Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjin-skih prava Crne Gore, koji je finansijski pokrovitelj ovog projekta.

Ovim skupom realizirana je prva faza projekta, nakon

čega dolazi istraživanje putem anketiranja građana Crne Gore na temu selektivne primjene zakona kao obli-ka diskriminacije i barijere na putu afirmacije manjin-skih prava, posebno Bošnjaka u Crnoj Gori. Treća faza ovog projekta podrazumijeva izradu i publikovanje re-zultata istraživanja, sa vjerovatnim prijedlogom mjera suzbijanja i rješavanja problema zakonskog normativiz-ma kako bi se što prije uklonile brojne barijere u vidu selektivne primjene zakona kao oblika diskriminacije.

Na skupu se kroz referate i debatu došlo do saznanja da selektivna primjena zakona kao oblik diskriminacije ima svoje korijene u samom društvenom nasljeđu, za-tim postojećem zakonodavstvu, u implementaciji posto-jećih zakona, odnosno u samom političkom ambijentu Crne Gore. Dati su brojni primjeri, ali i ponuđena brojna rješenja, a sve će to biti prezentirano javnosti nakon za-vršetka procesa istraživanja u drugoj i trećoj fazi.

Skup je ocijenjen u organizacionom smislu kao veoma uspješan i po temi vrlo aktuelan. Zapaženo je da su pro-blemi koji su uzrokovani ovim društvenim problemom jedna od značajnijih kočnica ozdravljenja odnosa, kako u smislu općeg građanskog iskoraka, tako i međuetnič-kog i međukonfesionalnog razumijevanja, tolerancije i napredovanja među narodima u Crnoj Gori.

(BKZ u CG)

ODRŽAN NAUČNI SKUP U ROŽAJAMA

SKRIVENI MEHANIZAM SPRJEČAVANJA RAZVOJA

NACIONALNIH POSEBNOSTI BOŠNJAKA U CRNOJ GORI

9

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

HRONIKA

PROMOCIJA KNJIGE DR. SEFERA MEĐEDOVIĆA U ČAST SJEĆANJA NA RIFATA BURDŽOVIĆA – TRŠA

ODBRANA IDENTITETA

ZLOČINI PROTIV ČOVJEČNOSTI I MEĐUNARODNOG PRAVA NAD MUSLIMANIMA (BOŠNJACIMA I ALBANCIMA) U PLAVSKO-GUSINJSKOJ

DŽENAZA U ODSUSTVU

U prostorijama Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) u Novom Pazaru u ponedjeljak, 11.02.2013. godine, održana je promocija nove knjige dr. Sefera Međedovića „Odbrana iden-titeta“, a u povodu stogodišnjice od rođenja velikog sandžačkog sina Ri-fata Burdževića – Trša (11.02.1913. – 03.10.1942.).

Na početku, studentice Internacio-nalnog univerziteta u Novom Pa-zaru, Vrujčanin Semra i Izberović Amina, pročitale su biografije Rifata Buržovića – Trša i dr. Sefera Međe-dovića, nakon čega su se prisutni učenjem Fatihe prisjetili velikog sina Sandžaka Rifata Burdževića – Trša.

Moderator promocije Ferid Bulić na-javio je promotere knjige: dr. Šefketa Krcića, koji je ujedno i urednik ovog izdanja, mr. Rejhana Kurtovića i mr. Jahju Fehratovića.

Sala nije mogla primiti sve goste iz Novog Pazara, Rožaja, Plava, Bera-na, Petnjice, Bijelog Polja i drugih gradova koji su željeli prisustvovati skupu. Promociji su prisustvovali i rektor IUNP dr. Mevlud Dudić, gra-donačelnik Berana Vuko Golubović,

direktor Instituta za istraživanje ge-nocida dr. Admir Muratović, profe-sori IUNP, Medrese „Gazi Isa-beg“ u Novom Pazaru, kao i brojni drugi naučni radnici.

Nakon izlaganja promotera, prisut-nima se obratio i sam autor dr. Sefer Međedović, koji se zahvalio prisut-

nima na velikom odzivu i pozvao rektora IUNP dr. Dudića i gradona-čelnika Berana gospodina Golubovi-ća da se obrate.

Knjiga je publikovana u okviru izda-vačke djelatnosti Matice Bošnjaka u edicije “Akademska knjiga”.

U povodu obilježavanja 100 godina od genocida nad Bošnjacima i Albancima plav-sko-gusinjskog kraja, Udruženje „Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana u BiH“, Sarajevo, organizuje promociju naučnog istraživačkog projekta „Zločini protiv čo-vječnosti i međunarodnog prava nad muslimanima (Bošnjacima i Albancima) u plavsko-gusinjskoj oblasti 1912-1913.“

U tom smislu upriličit će se dvodnevne aktivnosti.

U petak 1. marta 2013. god. u Sarajevu u organizaciji Rijaseta Islamske zajednice u BiH, nakon džumanskog farza, klanjat će se dženaza u odsustvu Bošnjacima i Albancima Plava i Gusinja, žrtvama genocida 1912-1913. godine. Dženaza će biti klanjana u tri najveće i najposjećenije džamije u Sarajevu: Begova, Istiklal i džamija „Kralj Fahd“.

U subotu 2. marta 2013. u Sarajevu, u saradnji sa Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, održat će se pro-mocija naučno-istraživačkog projekta „Zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava nad muslimanima (Bošnjacima i Albancima) u plavsko-gusinjskoj oblasti 1912-1913.“

Skup će se održati u hotelu “Hollywood” na Ilidži sa početkom u 11 sati.

Projekat promoviraju: akademik prof. dr. Smail Čekić – rukovodilac projekta, prof. Dževad Termiz – metodolog.

(Bosnjaci.net)

10

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etHRONIKA

SPORAZUM BS-DPS O SANDŽPotpisnici: Predsjednik Bošnjačke stranke (BS) Rafet Husović i p

11

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

HRONIKA

ŽAKU - PREKOGRANIČNOJ REGIJIpredsjednik Demokratske parije socijalista (DPS) Milo Đukanović

12

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etHRONIKA

MUFTIJA ZUKORLIĆ: „POZIVAM POTPISNIKE SPORAZUMA DA GA ISPOŠTUJU“

Muftija sandžački Muamer-ef. Zukorlić gostovao je u petak 25.01.2013. na podgoričkoj Atlas televiziji u najgledani-joj političkoj emisiji u Crnoj Gori „Živa istina“.On je kazao da crnogorske vlasti rade na “raslojavanju” Bošnjaka u Crnoj Gori i poručio da od zvanične Podgorice očekuje “kvalitetniji” odnos prema tom narodu koji je “suvlasnik Crne Gore”.U prvom planu Muftija je istakao da crnogorska vlast ne poštuje Sporazum o Sandžaku kao prekograničnoj regiji, potpisan prije referenduma o državnom statusu Crne Gore 2006. godine. Ukazao je da je taj sporazum potpisan van Crne Gore i da ima međunarodni karakter.

HUSOVIĆ: „POTPISALI SMO“ ĐUKANOVIĆ: „NISMO NIKAD“Narednog dana predsjednik Bošnjačke stranke (BS) Ra-fet Husović reagirao je na izjavu muftije Zukorlića u emisiji „Živa istina“, govoreći da sporazum jeste pot-pisan, ali da je potpisan u Podgorici, a ne van države.

“Sporazum Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke u to vrijeme nije bio nikakav tajni dokument. Učestvovali su timovi i sa jedne i sa druge strane, pot-pisali smo ga u staroj zgradi Vlade nakon pristupanja Bloku za nezavisnost. Znači, nije bio ni uslov da uđemo u Blok za nezavisnost Crne Gore” - tvrdi Husović.

Međutim Husovićev politički partner Milo Đukanović, predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) kazao je da Sporazum nikada nije potpisan. Đukanovićev ka-binet negira postojanje takvog ugovora i ističe da priče o tome, kao i kvalifikacije o ulozi i položaju bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, predstavljaju neistine i izmišljoti-ne.

“Predsjednik Đukanović nikada i ni s kim nije razgova-rao kao o teritoriji, već isključivo o položaju Bošnjaka i drugih manjinskih naroda u Crnoj Gori, respektujući, prije svega, njihov doprinos modernom razvoju Crne Gore i crnogorskog društva kao građanskog i multiet-ničkog” - navodi se u saopćenju.

ĐUKANOVIĆ VRIJEĐA MUFTIJUNi nakon objavljivanja Sporazuma Đukanović nije pre-stao negirati isti, iako se na tom dokumentu jasno vidi njegov potpis, a u tački 4. jasno tretira Sandžak kao prekogranična regija. Međutim, ovaj put Đukanović je uputio uvrjedljive riječi na račun muftije Zukorlića, na-zvavši ga „političkim šarlatanom“.

MEŠIHAT OBJAVIO UGOVORRadi potvrde izjave glavnog muftije Muamer-ef. Zu-korlića date Atlas televiziji u emisiji „Živa istina“ da je aktualni predsjednik Vlade Republike Crne Gore Milo Đukanović 23.03.2006. godine, u svojstvu predsjednika Demokratske partije socijalista Crne Gore, sa predsjed-nikom Predsjedništva Bošnjačke stranke Rafetom Hu-sovićem potpisao Sporazum objavljen je na zvaničnom portalu Mešihata Islamske zajednice u Srbiji (Mesihat.org). Isti Revija Sandžak objavljuje na strani 4 i 5.

REAKCIJA NA UVREDEMešihat Islamske zajednice je odmah reagirao saopće-njem za javnost, u kojem se kaže:„Histerično reagovanje predsjednika Vlade Crne Gore i predsjednika Demokratske partije socijalista Mila Đu-kanovića na objavljivanje Sporazuma kojim je Bošnja-cima obećao prekograničnu regiju Sandžak svojstveno je suočenju laži i prevare sa dostojanstveno izrečenom istinom. Samo onaj ko nema argumente pribjegava ne-gativnim kvalifikacijama i ličnim uvredama.Iznoseći uvrede na račun muftije Muamer-ef. Zukorlića kao odgovor na izrečenu istinu, Đukanović otkriva šta stvarno misli o Bošnjacima. Ovakvo ponašanje Đuka-novića samo potvrđuje da njegove ruke sigurno, a sa-vjest, ako je ima, nisu mirni zbog deportacije bosanskih izbjeglica, torture pod navodnim traženjem oružja nad Bošnjacima Bihora i drugih dijelova južnog Sandžaka, montiranih procesa protiv bošnjačkih političkih pred-vodnika, te etničkog čišćenja Bošnjaka Bukovice, a sve se to dešavalo u vrijeme vladavine Mila Đukanovića.“

KALAČ: „UGOVOR BS-DPS JE BIO USLOV DA BOŠNJACI PODRŽE SUVERENITET CRNE GORE“

Predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori Hazbi-ja Kalač, na naučnom skupu koji je u subotu 9. februara 2013. godine održan u Rožajama, na postavljeno pitanje o Sporazu-mu Bošnjačke stranke i Demokratske partije socijalista (kojeg su potpisali Rafet Husović i Milo Đukanović), kao jedan od sudionika izrade i potpisivanja Sporazuma, odbacio je tvrdnje potpisnika Sporazuma u kojima se ističe da Sporazum nije bio uslov podršci Bošnjačke stranke suverenističkom bloku na re-ferendumu za suverenu Crnu Goru, već da je Sporazum potpi-san nakon pristupanja ovom bloku.„Mogu da posvjedočim da je taj dokument, uprkos osporava-njima koja ovih dana dolaze od strane potpisnika ovog spo-razuma, bio uslov da Bošnjačka stranka pristupi suverenistič-kom bloku.Apsolutno je nelogično i netačno da je BS postupila suvereni-stičkom bloku, a tek nakon tog pristupanja, u nekoj ležernoj atmosferi, potpisala ovaj sporazum.Taj sporazum je bio uslov za pristupanje BS-a suverenističkom bloku, a sudionici svega toga smo ja, Kemal Purišić i još neki

13

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

HRONIKA

Bivši narodni poslanik u dva saziva u Parlamentu Crne Gore ispred Bošnjačke stranke, gospodin Kemal Purišić, učestvovao je na naučnom skupu “Selektivna primjena zakona – skriveni mehanizam sprječavanja razvoja nacio-nalnih posebnosti Bošnjaka u Crnoj Gori” i tom prilikom, odgovarajući na postavljeno pitanje o Sporazumu koji tre-tira Sandžak kao prekograničnu regiju, a koji su potpisali Rafet Husović i Milo Đukanović ispred Bošnjačke stranke, odnosno Demokratske partije socijalista, kazao da je sudi-onik potpisivanja ovog sporazuma.

PURIŠIĆ: „SPORAZUMOM BS-DPS SMO ŽELJELI HLABAVU GRANICU, A DOBIJAMO SVE TVRĐU I TVRĐU…“

On je kazao da je u predreferendumskom periodu pred-sjedništvo Bošnjačke stranke imalo dva sastanka sa pred-sjednikom DPS-a Milom Đukanovićem, na kojima su raz-govarali o potpisivanju Sporazuma i elementima koji se trebaju naći u njemu.Primarna želja bila je da granica za žitelje Sandžaka bude transparentna i hlabava.„Znam šta smo mu rekli i šta smo mu tražili. Mi smo u raz-govorima sa predsjednikom DPS-a Milom Đukanovićem jasno tražili da administrativni prijelaz, koji nakon osamo-staljivanja Crne Gore postaje granica, a koja prolazi kroz sandžačke mahale i gradove, dijeli imovinu u rodbinu sa jedne i druge strane granice, da ta granica bude transpa-renta, prozirna, hlabava, što hlabavija. Mi smo tada dobili uvjeravanja od gospodina Đukanovića da će to tako i biti, govoreći da je Crna Gora najbliskija sa Srbijom, te da se referendumom želi sagraditi svoja kuća, a da granica ostaje neupitno hlabava i transparentna. Mi smo tada ocijenili da to neće biti sporno i da je to dobro“ – istakao je Purišić.On je kazao da je Sporazum sastavljan dva dana, da je sa-

činjeno više verzija i da je ekipa u Podgorici pregovarala sa timom DPS-a koji su se konsultirali u krajnjoj tački sa predsjednikom Đukanovićem.Gospodin Purišić je kazao da je ovaj sporazum najznačaj-niji akt o Sandžaku od ukidanja ZAVNOS-a 1945. godine.„Ja ovaj sporazum ne bih ni podcjenjivao niti precjenji-vao. On nije sporazum bilo koje institucije Crne Gore, već sporazum dvije političke parije i on ima status ‹političkog akta› ili ‹političkog dokumenta›. I sigurno jeste najznačaj-niji dokument kojeg je neka politička parija ostvarila nakon ukidanja ZAVNOS-a 1945.“Na pitanje „zašto predsjednik BS-a Rafet Husović posljed-njih dana u formulaciji o Sporazumu na prvom mjestu isti-če interes države Crne Gore u odnosu na interes Bošnjaka“, te „gdje se danas nalaze Bošnjaci u odnosu na predreferen-dumski period“, gospodin Kemal Purišić je kazao:„Lično mi je zasmetalo kako je moj predsjednik partije Ra-fet Husović poredao prioritete. On jeste sada potpredsjed-nik Vlade Crne Gore, ali je on primarno predsjednik Boš-njačke stranke. Njemu treba prioritet da bude Bošnjačka stranka, a ne država Crna Gora. Narod je važnija i trajnija kategorija od države.Osnovna stvar koju smo željeli da uredimo Sporazumom jeste granica, da ona bude hlabava i transparentna. Šta imamo danas za posljedicu? Imamo sve tvrđu i tvrđu gra-nicu. Ako me pitate gdje smo mi danas u odnosu na period potpisivanja Sporazuma, tvrdim da smo dalje od onoga što smo imali prije referenduma. Ali zato se dešavaju neki dru-gi procesi. Sada to nije kapital samo dvije političke partije, već i drugih koji obrađuju tu temu, rade na njoj. Dakle, ovaj sporazum je veliki politički kapital. Nikada se ne bih odri-cao njega. Čini mi da se ni Rafet Husović ne odriče Spo-razuma, ali ga trenutno nedovoljno vješto brani. Ali bez obzira ne sve, to je nešto čega se prvenstveno Bošnjačka stranka ne odriče.“Purišić je kazao da je sada potez na vladama dviju država, Srbije i Crne Gore, da gradove Sandžaka proglase admini-strativno-teritorijalnim regionima, kako bi se mogla uspo-staviti prekogranična saradnja gradova Sandžaka.„Da bi zaživjela prekogranična regija, dvije države moraju tu teritoriju proglasiti administrativno-teritorijalnom cjeli-nom i da joj prenesu određena ovlašćenja.U Parlamentu Crne Gore je ratifikovan jedan dokument koji predviđa petnaest vrsta različitih sporazuma po koji-ma trebaju sarađivati gradovi jedne prekogranične regije. To su modaliteti koje treba da iskoriste gradovi dvije dr-žave, npr. Rožaja i Tutina – kako da se bore protiv popla-va ili da razvijaju sportsko-kulturnu saradnju, zaštitu od epidemija i dr. Ništa tu nema imaginarno niti opasno za državu. To su sve stvari vrlo konkretne i korisne, a u in-teresu građana gradova te regije. Takvih regija ima 270 po Evropi“ – zaključio je Purišić.

Priredio: Salahudin FetićIzvori: SandzakPress.net, Mesihat.org, BKZ.rs

KEMAL PURIŠIĆ I HAZBIJA KALAČ, SUDIONICI SPORAZUMA BS-DPS, DEMANTOVALI RAFETA HUSOVIĆA I MILA ĐUKANOVIĆA

„SPORAZUM JESTE USLOV PODRŠCI NA

REFERENDUMU“

ljudi. Taj dokument su radila dva tima i tu je bilo itekako pre-govaranja. Svi elementi tog sporazuma se ne mogu isključiti, bez obzira što danas oni nekome smetaju, te bi voljeli da se riješe nekih tačaka Sporazuma“ – istakao je Kalač.Kalač je naglasio da je „bošnjački narod u referendumskom procesu bio svjestan ovog sporazuma“.“Još jedanput tvrdim da to nije bila prevara, već vrlo smišljena, koordinirana i veoma pametna politička odluka našeg tadaš-njeg tima na čelu sa Rafetom Husovićem. To je njegov najveći politički kapital i prosto me čudi da se on danas takvog politič-kog kapitala na jeftin način odriče.“Kalač je poručio vlastima da ne bježe od potpisanog Sporazu-ma jer on itekako afirmiše državnost Crne Gore.„Sporazum nipošto nije problem državi Crnoj Gori. Naprotiv, svi elementi tog sporazuma itekako afirmišu državnost Crne Gore. Da je pametne politike, a ne skrivenih namjera o polo-žaju Bošnjaka, Crna Gora bi trebala objeručke da afirmiše sve elemente tog sporazuma i na taj način izvrši obavezu koju je preuzela prema Bošnjačkoj stranci i bošnjačkom narodu koji je skoro stopostotnim glasom dao doprinos ostvarivanju suvere-niteta Crne Gore“ – kazao je Kalač.

14

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etHRONIKA

“TREĆA JEDINSTVENA ISLAMSKA ZAJEDNICA?”Formiranje tzv. „treće Islamske zajednice“ najavio je Rasim Ljajić u periodu poslije izbora. Međutim, nakon toga nastupilo je zatišje, a proteklih nedjelja u medijima se špekulira o formiranju „treće Islam-ske zajednice“.Mešihat Islamske zajednice u Srbiji sazvao je zasje-danje Sveopćeg Sabora na kojem su tretirane infor-macije o pripremi novog udara na ustavni poredak Islamske zajednice.

Dolazak ministra Davutolua ima veze sa situacijom u Islamskoj zajedniciDolazak ministra spoljnih poslova Turske Ahmeta Da-vatolua u Beograd u Sandžaku se vidi i kao ponovno otvaranje pitanja Islamske zajednice.U prilog tome idu i priče koje kruže posljednjih dana da postoji mogućnost da se formira i treća Islamska za-jednica „koja bi za početak pokupila sve nezadovoljne djelovanjem dvije postojeće islamske zajednice” – kako razumiju srpski mediji.Pominje se i konkretno ime budućeg čelnika te nove opcije.

SABOR IZ-e:

„SVAKO DJELOVANJE PROTIV SLOBODE I USTAVA IZ-e BIT ĆE SANKCIONIRANO“

U radu ovog foruma sudjelovalo je više od 250 uče-snika: članovi Sabora i Mešihata IZ-e u Srbiji, članovi Sabora IZ-e u BiH sa područja Muftijstva sandžač-kog, članovi Skupštine Muftijstva sandžačkog, pred-sjednici medžlisa, glavni imami, imami, mualime, muderisi, rukovodioci ustanova, udruženja i službi i ostali uposlenici Islamske zajednice.Sveopći Sabor je nakon višesatne rasprave jednogla-sno usvojio nekoliko zaključaka. Apsolutnim kon-senzusom odlučeno je da sloboda i autonomnost Islamske zajednice nemaju alternativu, da je jedin-stvo Islamske zajednice neprikosnovena vrijednost i može se graditi isključivo na principu slobode i auto-nomnosti te interesa islama i muslimana.Svako djelovanje protivno Ustavu Islamske zajednice će biti sankcionisano.Takođe je zaključeno da je mirovna inicijativa sa od-metnicima Islamske zajednice prihvatljiva isključivo na principu teobe i ispravljanja nepravde iz 2007. go-dine, kao i da je svako djelovanje bilo kog uposlenika Islamske zajednice mimo Ustava Islamske zajedni-ce najteži prijestup koji će biti odlučno i adekvatno sankcionisano.Tim povodom, Sveopći Sabor je formirao Komisiju koju čine: Rešad-ef. Plojović – potpredsjednik Meši-hata (predsjednik Komisije), Enes-ef. Svraka – pred-sjednik Sabora IZ-e u Srbiji (član) i hfz. Irfan-ef. Ma-lić – predsjednik Skupštine Muftijstva sandžačkog (član) sa zadatkom da ispita osnovanost informacija o postojanju grupe koja djeluje neustavno i predloži adekvatne mjere.Sa ovog foruma upućen je poziv svim pripadnicima Islamske zajednice da, kao i do sada, budu čvrsti na braniku svoje vjere, dostojanstva džamija i ustanova Islamske zajednice, kao i najoštrija osuda miješanja pojedinih sandžačkih i drugih političara u unutrašnje stvari Islamske zajednice kršeći ustavni princip slo-bode i autonomije Islamske zajednice.Sveopći Sabor je i ovoga puta dao punu podršku or-ganima Islamske zajednice na čelu sa glavnim mufti-jom Muamer-ef. Zukorlićem na slobodarskom putu daljeg razvoja Islamske zajednice.Odvojenim saopćenjima rukovodstvo Islamske za-jednice na čelu sa glavnim muftijom Muamer-ef. Zu-korlićem podržali su Bošnjačko nacionalno vijeće i Bošnjačka kulturna zajednica.

SDA OTKRIVA:

DEMIROVIĆ JE KOLOVOĐA RUŠITELJA

U nedjelju, 03.02.2013. godine, održana je sjednica Pred-sjedništva SDA Sandžaka, na kojoj su podržani zaključci Odbora za međukonfesionalna pitanja Stranke. U prvoj i drugoj tački se otkriva ko stoji na čelu ekipe koja pokuša-va napraviti udar na ustavni poredak Islamske zajednice:

„Nakon neuspjeha inicijative vlada R. Srbije i R. Turske o pomirenju unutar Islamske zajednice, predsjednik SDA Sandžaka zamolio je gospodina Mehmeda Gormeza da turski Dijanet nastavi sa traženjem modela pravednog ujedinjenja. Predsjednik Dijaneta je razmotrio inicijativu o ujedinjenju koju zagovaraju mladi imami sa obije stra-ne i pozvao Muhameda Demirovića i imame koji govore turski da to predstavi Dijanetu.“

TADIĆEVA INICIJATIVANa nedavnoj konferenciji “Otvoreno o Sandžaku” održa-noj u Beogradu, Erhan Tirbedar, koordinator za balkan-ske studije Federacije za istraživanje ekonomskih politika (TEPAV) iz Ankare, rekao je da u Turskoj vjeruju da je “bivši predsjednik Srbije Boris Tadić pozvao Turke da budu medijatori u sporu”.

“Oni su povjerovali u tu priču i još uvijek vjeruju da je to tako bilo. Na osnovu poziva iz Beograda prišli su toj pri-či i razgovarali sa strankama. Oni su došli do nekakvog sporazuma i samo je još malo trebalo da se to riješi, ali je Beograd nekako zaustavio cijeli taj proces. Ostavljeno je za poslije izbora i sada je došla nova vlast, a kako će biti nastavljen taj proces ne znam” - rekao je Tirbedar i dodao da postoji priča i iz Srbije da “Turci nisu pozvani, da to nije uradio Boris Tadić, pa je ispalo da se Turska miješala u unutrašnja pitanja Srbije”.

“Srbija u Turskoj ima prijatelja i da sam na mjestu Srba ne bih se bavio pričama da Turska tamo ima neke neoo-tomanske ambicije. Te priče su jako smiješne” - zaključio je Tirbedar.

15

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

REISU-L-ULEMA MR. HUSEIN-EF. HAVAZOVIĆ:

“MEŠIHAT IZ-e U SRBIJIORGANSKI JE DIO

RIJASETA IZ-e U BIH”Nakon ovakvih špekulacija od strane pome-

nute političke partije, oglasio se i reisu-l-ulema mr. Husein-ef. Kavazović saopćenjem za javnost u kojem se ističe na prvom mjestu da je Islamska zajednica u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru, prema Ustavu Islamske zajednice u BiH, organ-ski dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

„Reisu-l-ulema će poduzimati sve što je u okviru njegovih nadležnosti u cilju osiguravanja punog jedinstva Islamske zajednice, štiteći inte-rese islama i muslimana. Povodom tenzija koje se ovih dana unose u rad Islamske zajednice u Srbiji, reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović poziva imame koji su ranije istupili iz jedinstvene Islam-ske zajednice da osiguraju njeno jedinstvo razgo-vorima koji za osnovu imaju njihov status koji su u Zajednici imali početkom 2007. godine.

Osnova za dalje razgovore je priznavanje da na području Srbije postoji jedna jedinstvena Islamska zajednica sa sjedištem u Sarajevu na čelu sa Reisu-l-ulemom, Saborom i Rijasetom.

Reisu-l-ulema poziva ulemu i pripadnike Islamske zajednice da svojim djelovanjem dopri-nose očuvanju vrijednosti jedinstva dina i umme-ta, a od državnih organa Republike Srbije očekuje poštivanje principa ravnopravnosti crkava i vjer-skih zajednica i njihove samostalnosti i odvojeno-sti od države“ – ka že se u saopćenju Kabineta re-isu-l-uleme u povodu dešavanja u i oko Mešihata IZ-e u Srbiji. (Rijaset)

HRONIKA

SAOPĆENJE MEŠIHATA

UGLJANIN POTROŠIO ZILKIĆA, PA PROIZVODI DEMIROVIĆA

Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, 06.02.2013. godine, naj-oštrije je osudio grubo miješanje Stranke demokratske akcije Sulejmana Ugljanina u unutrašnje stvari Islamske zajednice sa očitim ciljem destrukcije i daljeg ugrožavanja jedinstva za-jednice muslimana u Sandžaku i Srbiji.

„Javnost nije zaboravila da je udar na Islamsku zajednicu 2007. godine predvodila upravo ova politička grupacija koja nastavlja da koristi političke i druge veze koje je Sulejman Ugljanin stekao prilikom višegodišnjeg boravka u Turskoj sa namjerom izazivanja nereda u Islamskoj zajednici. Poziv na jedinstvo samo je plašt za pokušaj izazivanja haosa u Islam-skoj zajednici kako bi se opravdala spoljna intervencija.

Ovakvo djelovanje ima za cilj ukidanje slobode i autonomno-sti Islamske zajednice te pretvaranje duhovnog sistema mu-slimana u sopstveni politički i birački mehanizam“ – navodi se u saopćenju.

U saopćenju se kaže da se Ugljanin, nakon što ih je potrošio, odriče Adema Zilkića i njegove grupe koje je sam proizveo okupljajući ih na istim obećanjima koja nudi danas grupi Mu-hameda Demirovića, a sutra ko zna kome i tako u nedogled.

„I ovaj nasrtaj na jedinstvo i ustavni poredak Islamske zajed-nice pokazuje da razdor od prije pet i po godina nije bio re-zultat unutarnjeg neslaganja već vanjske agresije sa jasnom političkom pozadinom“ – ističe se u saopćenju Mešihata.

Na kraju saopćenja Mešihat poziva sve muslimane da „sa svojom ulemom, kao i do sada, stanu u odbranu svoje vjere i Islamske zajednice, čime će očuvati svoju slobodu i dostojan-stvo, te da nemaju razloga za zabrinutost jer će se i ovaj put povući jasna linija između iskrenih i neiskrenih.“ (Mesihat)

U petak, 8. februara 2013., reisu-l-ulema mr. Husein-ef. Kavazo-vić primio je ambasadora Srbije u BiH Ninoslava Stojadinovića.

Ambasador Srbije je na početku razgovora čestitao Reisu-l-ule-mi izbor na čelnu funkciju u Islamskoj zajednici.

Reisu-l-ulema i ambasador Srbije su razgovarali o otvorenim pi-tanjima koja već duži period postoje između Islamske zajednice i Srbije.

To je na prvom mjestu neprincipijelno podržavanje dvije islam-ske zajednice, odnosno priznavanje nelegalno formirane „islam-ske zajednice“, a istovremeno otežavanje rada Islamskoj zajed-nici koja priznaje Sarajevo za svoj duhovni centar.

Razgovarano je i o Internacionalnom univerzitetu u Novom Pa-zaru koji je vakuf Islamske zajednice. Ovaj Univerzitet već pet godina ima trajnu dozvolu za rad, ali još nije dobio akreditaciju.

Istaknut je i problem finansiranja obrazovnih ustanova Islamske zajednice u Srbiji, kao i statusa nastavnika islamske vjeronauke.

Na kraju je izražena obostrana želja i nada da se sva otvorena pitanja rješavaju u duhu dobrosusjedskih odnosa.

REISU-L-ULEMA I AMBASADOR SRBIJE U BIH RAZGOVARALI

O ISLAMSKOJ ZAJEDNICI U SRBIJI, UNIVERZITETU I STATUSU ISLAMSKE VJERONAUKE

16

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Muftija sandžački Muamer-ef. Zukorlić boravio je u vi-šednevnoj posjeti BH gradovima, gdje je učestvovao na tribinama svebošnjačkog nacionalnog mjesečnika „Pa-nBošnjak“.Prva tribina upriličena je 06.02.2013. u Tešnju gdje je Muftija učestvovao na temu „Bošnjačka nacionalna ide-ja“, istakavši da su država, domovina i nacija tri ključna stuba opstanka Bošnjaka i afirmacije bošnjačkog nacio-nalnog identiteta.„Pošto je nacija organizovani narod, a zbog činjenice da je Bosna i Hercegovina kao matica svih Bošnjaka nedo-vršena država, obaveza Bošnjaka je da podignu i razvija-ju svoje nacionalne institucije. Na toj osnovi nastaju Boš-njačka akademija nauka i umjetnosti, Svjetski bošnjački kongres, Bošnjačka nacionalna fondacija, Bošnjačka kulturna zajednica, Matica Bošnjaka, Bošnjačka biznis mreža i druge organizacije koje će biti faktor okupljanja Bošnjaka i doprinijeti zaokruživanju bošnjačke nacije.“Tokom boravka u Tešnju, Muftija je posjetio nekoliko privrednih subjekata ovoga grada i tom prilikom razgo-varao o nužnosti međusobnog povezivanja bošnjačkih privrednika te značaju njihovog okupljanja oko projekta Bošnjačke nacionalne fondacije.Nakon Tešnja Muftija je gostovao u džematu Đulići kod Zvornika gdje je poslije mevludskog programa održao predavanje. U prepunoj džamiji pred oko hiljadu dže-matlija Muftija je govorio o važnosti jedinog uzora za muslimane – posljednjeg Poslanika Muhammeda a.s. koji nas obavezuje na stalnu duhovnu i moralnu svježi-nu, činjenje dobra i uspostavu reda. „Misija islama jeste suprotstavljanje neredu i uspostava reda u čovjeku, porodici, zajednici i naciji. Muslimani će uspjeti onog trenutka kada uređenost safova da rezul-tate u svim sferama naših života. Tada će Bošnjaci biti slobodni i dostojanstveni ljudi, zaštićeni od manipulaci-ja poput one kojom se izaziva konfuzija o nacionalnom imenu Bošnjak prije popisa stanovništva u BiH. Bošnjaci ili Bosanci – lažna je dilema koju izazivaju zlonamjerni i neuki. Naše nacionalno ime je Bošnjak iza koga stoji hiljadugodišnja tradicija. Svaka promjena značila bi sui-cidnu aktivnost u identitetu, kulturi i tradiciji“ - istakao je Muftija.Pronoseći bošnjačku nacionalnu ideju, Muftija Zukorlić je u petak 08.02.2013. god. održao javnu tribinu u Cazi-nu na temu „Bošnjaci između države i domovine“. Tom prilikom Muftija je ukazao na značaj očuvanja i unapre-đenja države Bosne i Hercegovine – matice svih Bošnja-ka u svijetu.

Muftija je takođe govorio o pozadini genocidne politi-ke prema Bošnjacima ukazujući na apetite neprijatelja Bošnjaka prema bogatoj bošnjačkoj kulturi. U prepunoj sali Doma kulture u visoko izraženom emocionalnom ambijentu Muftija je podvukao da su Sandžak i Bosan-ska Krajina dva krila bošnjačkog naroda pomoću kojih će naša nacija, ako Bog da, dostojanstveno i visoko letjeti u svjetliju budućnost.Prije tribine načelnik Općine Cazin, Nermin Ogrešević, upriličio je prijem u zgradi Općine za Muftiju i ostale izlagače. Tom prilikom načelnik je predstavio općinu Cazin, njene privredne i i kulturne potencijale.Sljedećeg dana Muftija je boravio i u susjednoj općini Bužim gdje se sastao sa načelnikom Općine, Aganom Bunićem, gdje se takođe upoznao sa posebnostima ove općine i doprinosom Bošnjaka ovog prostora u odbrani BiH od agresije.Tom prilikom Muftija i načelnik Općine posjetili su mu-zej slavne 505-te bužimske brigade poznate po legen-darnom komandantu rahmetli Izetu Naniću.Nakon toga i u Bužimu je upriličena javna tribina na kojoj je Muftija predstavio cilj osnivanja bošnjačkih na-cionalnih institucija, prije svega Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, Bošnjačke nacionalne fondacije i Svjetskog bošnjačkog kongresa. Govoreći na ovu temu Muftija je ukazao da ovaj nacionalni cilj ima tri svoje di-menzije: puna sloboda za sve Bošnjake ma gdje živjeli, očuvanje i afirmacija bošnjačkog nacionalnog identiteta i očuvanje i afirmacija države BiH.U nedjelju, 10.01.2013., muftija Zukorlić boravio je u Sanskom Mostu, čije najavljeno prisustvo na tribini je privuklo pažnju velikog broja posjetioca.Muftija je govorio na temu ideje nacionalnog bošnjač-kog identiteta gdje je još jednom skrenuo pažnju Bošnja-cima na važnost svijesti o nacionalnom identitetu te da budu oprezni na podvale kojima se po ko zna koji put Bošnjacima pokušava unijeti sumnja u njihov identitet i porijeklo. Između ostalog, muftija Zukorlić je kazao: “Mi Bošnjaci moramo svoj džamijski saf prenijeti i pri-mijeniti u svoj nacionalni saf i na taj način uvesti red u naše svakodnevno djelovanje…”Na ovoj tribini je naglašena i važnost hiljadugodišnjeg utemeljenja nacionalnosti Bošnjak, kao i zlonamjera onih koji pokušavaju unijeti dilemu među bošnjački nacionalni korpus. Muftija je na kraju naglasio da svi moramo zapamtiti da je “Bošnjak Bošnjaku brat ma gdje bio i živio”.Na tribinama u svim gradovima promoviran je sveboš-njački nacionalni mjesečnik „PanBošnjak“.U Cazinu i Bužimu, pored Muftije, na tribini su izlagali urednik časopisa „PanBošnjak“ Nedžad Latić i prof. dr. Rasim Muratović. Tribine su bile izuzetno posjećene i propraćene velikom pažnjom javnosti.

NACIONALNOM IDEJOM KROZ

BIH

HRONIKA

17

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

HRONIKA

U DORTMUNDU SE GRADI ISLAMSKI KULTURNI CENTAR BOŠNJAKA “SANDŽAK”

Islamski kulturni centar Bošnjaka “San-džak” u Dormundu poziva sve Bošnjake da se uključe u izgradnju Islamskog Kul-turnog Centra Bosnjaka “Sandzak” u Dor-tmundu (Brunnenstraße 68, Nemacka). Izgradnja centra uveliko traje, a sredstava je sve manje. Dio Vaseg imetka ugradite u ovu Allahovu Kucu,I time pomognete u daljoj izgradnji ovog Objekta, koji ce sluziti svima nama ako Bog da Insallah, Uplate se mogu vršiti uplatom preko na-seg Bank Racuna broj: Nr. 013101922 BLZ. 44050199 Sparkasse Dortmund, na ime : Islamisches Kulturzentrum der Bosnija-ken-Sandzak e.V., ili licno kod Predsednika Sandzackog Dzemata Dortmund. Za vas trud i nesebicnu odazvanost, Uzvi-seni Allah Dzelesanuhu ce vas Insallah na-gradit, a mi vam se unaprijed zahvalujemo, Sandzacki Dzemat iz Dortmunda.Za ostala pitanja I informacije uvezi izgrad-nje I.K.Z.B. Sandzak, mozete poslati putem emaila [email protected]

DŽEMAT „FEDŽR“ DOBIJA VLASTITI DŽAMIJSKI PROSTOR

Nakon dugo godina provedenih pod kirijom, predstavnici Džemata „Fed-žr“ potpisali su 14.02.2013. ugovor o kupovini svojih vlastitih prostorija. Potpisivanju ugovora prisustvovali su Halil Zornić (predsjednik džema-ta), Nuradin Crnovršanin (sekretar), Dženan Beganović (blagajnik), Sejat Sokolu (predsjednik Odbora za ku-

povinu) predvođeni imamom džemata Izet-ef. Bibićem.

Pomenutim ugovo-rom kupljeno je 322 kvadrata koji će se, inšallah, koristiti za potrebe džamije,

Škole Kur’ana, mektebskih učio-nica, omladinskih prostorija i sl. U drugom dijelu predviđena je kupo-vina još dodatnih 250 kvadrata koji će, ako Bog da, biti iskorišteni za otvaranje islamskog vrtića te drugih ustanova koje će pomoći boljoj inte-graciji u društvu.

Ovom prilikom zahvaljujemo svim vakifima koji su do sada pomogli i ujedno pozivamo sve ljude dobre

volje koji su u finansijskoj mo-gućnosti da se odazovu i da za-jedno izgradimo jaku i zdravu zajednicu koja će biti čvrst te-melj očuvanja naše vjere, kultu-re i tradicije.

Uplate se mogu vršiti na: Boschniakisches Kulturzentrum

Fedzr e.VKonto: 1002638920

BLZ: 70150000

HISTORIJSKI ISKORAK IZBA

U zimskom odmaralištu u Skt. Leonhardu, oblast Karnten u Austriji, održan je od 8. do 10. februara Internacionalni naučni seminar u organizaciji Islam-ske zajednice Bošnjaka Austrije (IZBA).Na seminaru je učešće uzelo 80 imama i predsjednika džemata. Naime, od 38 bošnjačkih džema-ta koji djeluju u Austriji seminaru su prisustvovali predstavnici 33 džemata. Gosti seminara su bili predavači iz nekoliko država: predsjednik Islamske zajednice Austrije dr. Fuat Sanač i muftija ljubljanski dr. Nedžad Grabus, a prisustvovali su i predstavnici Islamske zajednice u BiH koje je predvodio rukovodilac Ureda za dijasporu mr. Mirsad Kalaj-džić. Kao predavači iz Bosne i Hercegovine učestvovali su mr. hfz. Senaid Zajimović - direktor Vakufske direkcije, mr. Mirnes Kovač - novinar „Preporoda“ i Muhamed Velić - imam Sarajev-skog medžlisa. Islamska zajednica Bošnjaka u Austriji zasigurno je jedna od najperspektivnijih naših dijas-poralnih zajednica sa ogromnim resursima i ima realne osnove da bude model i obrazac djelovanja i rada u evropskom kontekstu.

18

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

ŠTA JE PRAVI RAZLOG KRIZE U KOALICIJIMeđutim, par dana poslije druge svađe koalicionih par-tnera u Gradskoj upravi Novi Pazar u javnost je izišla vijest uz dokument, kojom se tvrdi da je nova kriza na-stala kada je gradonačelnik Meho Mahmutović odbio da potpiše saglasnost Zavodu za urbanizam za prijem na stažiranje pripravnika arhitekture, od kojih je jedna ćerka Sulejmana Ugljanina, Samra Ugljanin. (Skeniran dokument na web portalu sandzakpress.net) To odbija-nje zahtjeva, kako tvrdi insajder iz Gradske uprave, po-krenulo je lavinu optužbi i stvorilo trenutnu krizu. Tako se Gradska uprava Novog Pazara za samo dva mjeseca po drugi put našla u blokadi. To je bio povod da Bošnjačka demokratska zajednica (BDZ) 05.02.2013. godine zatraži hitno sazivanje Gradske skupštine kako bi bili definisani politički odnosi i kako bi se izbjegle potencijalne opasnosti potpune blokade rada lokalnih organa vlasti što bi, kako navode, direktno išlo na štetu građana.U saopćenju te stranke navodi se da je BDZ neposredno nakon izbora i formiranja aktuelne vlasti u Novom Pa-zaru bila stava da je njena struktura dugoročno neodrži-va jer je „kreirana na osnovu stranačkih interesa, a ne u korist njenih građana“. To, smatraju u BDZ-u, svjedoči o potpunom nefunkcionisanju gradske vlasti u proteklih šest mjeseci.

HODŽIĆ: UVIJEK ĆE SE NAĆI VEĆINAPredsjednik SDP-a Rešad Hodžić kazao je 09.02.2013. godine, nakon sjednice Predsjedništva stranke, da će iznaći rješenje za prevazilaženje krize. “Razgovaramo sa SDA, oformili smo tim koji će sagle-dati situaciju i dati preporuke. Jedino što je sigurno jeste da se situacija mora promijeniti” - rekao je Hodžić.

Prema njegovim riječima, u Skupštini Novog Pazara će se “uvijek naći većina” koja će oformiti vlast.

SMJENA MEHA MAHMUTOVIĆADva dana kasnije elektronske novine „Sandžak pre-ss“ objavljuju da predstavnici SDA-SDP razgovaraju o smjeni aktualnog gradonačelnika Meha Mahmutovića u cilju rješavanja aktuelne koalicione krize.„Ovakav rasplet bi bio logičan po mišljenju izvora bli-skog SDP Rasima Ljajića, koji kaže da su oni spremni na smjenu Mahmutovića koji bi bio žrtvovan radi malver-zacija oko nenamjenskog trošenja budžetskih sredstava i mnogih drugih nezakonitih radnji, kao što je afera ve-zana za FK Novi Pazar i njegovu imovinu i mnoge dru-ge zakulisane radnje oko prodaje gradskog zemljišta te mita i korupcije.Kako „Sandžak press“ saznaje od istog izvora koji je tražio da ostane anoniman, „već duže vrijeme postoji neslaganje između Mahmutovića i Hodžića kojeg podr-žava i lično Rasim Ljajić“ – navodi „Sandžak press“.

UZROKUJU LI KRIZU UNUTARSTRANAČKA CIJEPANJAIstoga dana „Sandžak press“ donosi vijest da je za kri-zu koalicije kriva unutarstranačka podjela SDA, nasta-la zbog izjava Sulejmana Ugljanina u kontekstu Islam-ske zajednice. Odmah nakon objavljivanja informacije, 11.02.2013. SDA je na konferenciji za medije predložila potpisivanje novog sporazuma po kome bi sve parla-mentarne stranke na lokalnom nivou preuzele odgovor-nost u vršenju vlasti.Ni 12.02.2013., kada je zakazano zasjedanje Gradskog vijeća, predstavnici SDA se nisu pojavili. Vijeće je odr-žano bez njihovog prisustva redovnim tokom. Iz SDA tvrde da nisu konsultovani niti pozvani na sjednicu Gradskog vijeća.

HRONIKA

PUCA LI KOALICIJA Protekle dvije nedjelje u Novom Pazaru označene su sukobom vladajuće koalicije u Gradskoj upravi u Novom Pazaru (SDA-SDP) kao i unutarstranačkim sukobima. Da među koalicionim partnerima postoji sukob obje-lodanili su odbornici SDA izlaskom u javnost saopćenjem u kojem izražavaju nezadovolj-stvo zbog nepoštovanja sporazuma od stra-ne njihovog partnera stranke SDP, zatraživši od svojih predstavnika da zamrznu koalicio-ne pregovore. Tako, 04.02.2013. godine predstavnici SDA se nisu pojavili na sjednici Gradskog vijeća Novog Pazara, pa je gradonačelnik Meho Mahmutović, i pored postojanja kvoruma, odložio sjednicu. Ovo nije prvi izostanak vi-jećnika SDA sa sjednice. Isto se desilo 12. decembra kada se vijećnici nisu pojavili na sjednici gdje je trebao biti usvojen budžet grada. Gradonačelnik je poručio da neće podleći ucjenama i da će učiniti sve da ne dođe do prinudne uprave.

19

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

HRONIKA

KOALICIONI SPORAZUM

Vlast u Novom Pazaru je u krizi zbog ne-poštovanja koalicionog sporazuma SDA-SDP, koji je dat medijima poslije gotovo osam mjeseci od potpisivanja.

Generalni sekretar SDA Sandžaka Fuad Baćićanin rekao je da njegova partija is-ključivo traži poštovanje sporazuma, dok predsjednik SDP Rešad Hodžić tvrdi da su funkcioneri njegove stranke bili korektni od prvog do posljednjeg dana.

SVE PO POLA I NEMA PREGLASAVANJAU koalicionom sporazumu, koji su 14. juna prošle godine potpisali Baćićanin i prvi na listi odbornika koalicije Evropski Novi Pazar i član predsjedništava Sandžačke demokratske partije Meho Mahmutović, navodi se da će oba koaliciona partnera di-jeliti odgovornost u rukovođenju i uprav-ljanju gradom, upravama i preduzećima.

Kao jedan od principa u sporazumu navo-di se da će o potrebi zapošljavanja radni-ka u gradskim upravama i preduzećima saglasnost morati da daju oba koaliciona partnera.

Dodaje se i da će se sve odluke u lokalnoj samoupravi donositi konsenzusom, od-nosno da obje partije isključuju svaki vid preglasavanja i međusobnog blokiranja u radu organa u kojima zajednički participi-raju.

MAHMUTOVIĆ I ŠKRIJELJ RAVNOPRAVNO ODLUČUJU O NOVCU GRAĐANA NOVOG

PAZARA“U cilju efikasnijeg funkcionisanja, raspo-djela budžetskih sredstava grada obavljat će se dogovorom između gradonačelnika i njegovog zamjenika. Tretman organa grada prema svim javnim preduzećima i ustanovama mora biti ravnopravan” - na-vodi se u sporazumu.

Primjena sporazuma je u nadležnosti Ko-ordinacionog tijela, sastavljenog od pred-stavnika oba koaliciona partnera, koje će sjednice održavati najmanje jednom ne-djeljno.

Potpisnici sporazuma su se obavezali na njegovo poštovanje i primjenu za vrijeme trajanja mandata, počev od konsultativne sjednice Skupštine grada, pa sve do okon-čanja njenog mandata i održavanja novih izbora.

EMIR ELFIĆ, PREDSJEDNIK BDZ-a:

SPREMNI SMO ZA NOVE IZBORE

Predsjednik BDZ-a Emir Eflić kazao je da u BDZ-u uopće nisu iznenađeni trenutnom situacijom u Novom Pazaru te da su oni neprirodnost ove ko-alicije isticali još kada je ona formirana i govorili da će ona biti štetna po građane Novog Pazara.

„Očigledno je da nakon šest mjeseci koalicione agonije i potpune blokade funkcioniranja lokalne samouprave posljednjih dana imamo kul-minaciju loših odnosa SDP i SDA. Pozivi koji su na konferenciji SDA upućeni odbornicima u smislu stvaranja političke većine pot-puno su nejasni i neozbiljni“ – navodi se u saopćenju.

Elfić kaže da prijedlog SDA o pristupanju širokoj koaliciji, u kojoj bi svi uzeli učešće, u potpunosti obesmišljava izbornu volju kao osnovno načelo demokratije i zagovaranje principijelnih političkih stavova.

„Tražimo hitno zasjedanje Gradske skupštine, gdje bi se definisa-li politički odnosi u Novom Pazaru, kako građani ne bi bili taoci potpune blokade rada lokalne samouprave i uvođenja prinudne uprave. Ako većine u lokalnom parlamentu nema, potpuno smo spremni za nove izbore“ – zaključuje se u saopćenju BDZ-a koje je potpisao predsjednik Emir Elfić lično.

Sve u svemu, koalicioni partneri tvrde da „ovako se dalje ne može“. Po drugi put građani Novog Pazara trpe posljedice međusobnog neslaganja vladajuće koalicije Novog Pazara. Tresla se gora i trese se po drugi put, a da li će se ponovo roditi miš, vidjet ćemo.

20

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Piše: Rešad PLOJOVIĆ

Imao sam priliku u svom dosadašnjem životu i radu putovati i obići mnoga važna mjesta na Istoku i na Zapadu i susretati se sa uglednim, značajnim i važnim ljudima u različitim zajedni-cama i državama, ali putovanje koje je najviše ostavilo uticaj na mene i podstaklo me na duboko razmišljanje o svom narodu i njegovim patnjama i iskušenjima na putu opstanka, jeste putovanje i posjeta Bošnjacima na Ko-sovu, u Albaniji i Makedoniji.Naime, poznato je javnosti da je krajem decembra u Sarajevu osnovan Svjetski bošnjački kongres, a za njegovog pred-sjednika izabran donedavni reisu-l-ulema akademik dr. Mustafa Cerić. U prvom mjesecu nakon osnivanja Kon-gres je formirao delegaciju, na čelu sa predsjednikom, koja je krenula put Kosova, Albanije, Makedonije i Crne Gore, kako bi se susrela sa brojnim Bošnjacima koji žive na tom prosto-ru. Pošto je put bio dug, a samim tim mogućnosti za putovanje ograničene, većina članova delegacije je imala i po nekoliko zaduženja. Moja obaveza je bila da sa dr. Mevludom Dudićem koordiniram neke od skupova, a ta-kođer da na svakom od njih pročitam Osnivačku deklaraciju Kongresa, te da se potrudim da bezbjednom vožnjom automobila putovanje predsjednika Kongresa i njegove delegacije bude što opuštenije i prijatnije, ali i da na sva-kom zakazanom mjestu stignemo na vrijeme.Iz Novog Pazara smo pošli u petak, 25.01.2013. god. u ranim jutarnjim sa-tima, kako bi stigli u Prizren na zaka-zani sastanak sa gradonačelnikom u 11 časova i džumu namaz.Planirani polazak u 7 sati je, zbog kaš-njenja jednog od članova delegacije, bio nešto iza 7:30, a za Prizren smo krenuli putem Ribarića, Kosovske Mi-trovice i Prištine.Prelazak graničnog prijelaza (integri-sanog) između Srbije i Kosova je bio

bez zadržavanja, što je ukazivalo da će putovanje, inšallah, biti po planu. Odmah nakon prijelaza susreli su nas naoružani vojnici pored i na vojnim transporterima kojih je bilo na nekoli-ko punktova prema Zubinom Potoku, varoši prije Kosovske Mitrovice. Dola-skom u Zubin Potok naišli smo na blo-kiran put i barikade, te masu ljudi - čla-nova srpske zajednice koja se protivi uspostavljanju granice između Kosova i Srbije, što je onemogućilo da nastavi-mo put dalje, odnosno zahtijevalo da se vraćamo nazad i tražimo drugi, teži i dalji, put do Prizrena, preko Rožaja, Kule i Peći. Okrećući se vozilom nazad slučajno sam upitao jednog policijskog službenika da li postoji neki alterna-tivni put kojim bi se zaobišle barikade, a on je pogledao u registarske tablice terenca kojim sam upravljao i moje saputnike, a pored mene je na mjestu suvozača sjedio dr. Mustafa Cerić i ti-him glasom objasnio i pokazao pravac kojim možemo zaobići barikade. Oslo-njeni na Allaha dž.š., kao i do tada, i uz Njegovu očiglednu pomoć koju smo osjetili, nastavili smo dalje prema Pri-štini. Ostatak putovanja je bio po pla-nu, to jest bez problema i zadržavanja. Ono što je važno spomenuti jeste da je od Prištine do Prizrena izgrađen novi auto-put, kojim se vrlo lako i brzo stiže do odredišta, tako da naše putovanje od Pazara do Prizrena, uz sva zadrža-vanja i pauze, nije bilo duže od tri sata.U Prizrenu su nas dočekali naši do-maćini, predstavnici bošnjačke zajed-nice na Kosovu koja broji između 70 i 100 hiljada članova, predsjednik i neki od članova Saveza Bošnjaka Kosova, predsjednik BKZ, čelnici bošnjačkih partija na Kosovu, te poslanici u ko-sovskom parlamentu iz redova Boš-njaka. Nakon smještaja u hotel, odmah smo krenuli u posjetu gradonačelniku, koji nas je primio u svom kabinetu, vidno radostan što je u prilici ugosti-ti delegaciju Kongresa koju predvodi predsjednik Cerić lično. U razgovoru

nas je informisao o stanju i situaciji na teritoriji prizrenske regije, o aktivno-stima koje poduzimaju, ali i o bošnjač-koj zajednici i njenom uticaju na sva dešavanja, kako na lokalnom tako i na državnom nivou. Predsjednik Kongre-sa je, nakon zahvale na prijemu, oba-vijestio gradonačelnika i njegovu de-legaciju o razlozima koji su doveli do formiranja Kongresa, te o planovima i zadacima na čijoj će realizaciji on radi-ti. Nakon srdačnog i bratskog razgovo-ra, u toku kojeg je posebno naglašeno da su albanski i bošnjački narod brat-ski narodi koji su zaslužni za slobodu jedni drugih, te da takvi trebaju biti i u budućnosti, predsjednik Kongresa je darovao gradonačelniku simbol SBK, a on je uzvratio darovanjem simbola Prizrena.Nakon sastanka, obzirom da je džu-mansko vrijeme nastupilo, uputili smo se u Bajrakli džamiju kako bi kla-njali džumu namaz. Sa domaćinima smo ranije dogovorili da ja budem džumanski hatib i imam, međutim, u međuvremenu su čelnici Islamske zajednice izrazili želju da džumu na-maz predvodi predsjednik Kongresa, akademik Cerić, jer je to prva njegova posjeta ovoj džamiji u kojoj se tradici-onalno hutba drži na albanskom jezi-ku, te da će u znak pažnje i poštovanja prema njemu ta tradicija biti prekinuta kako bi održao hutbu na bosanskom, što je i učinjeno.Nakon džume i dženaze namaza koje je predvodio dr. Cerić, na poziv pred-sjednika Islamske zajednice u Prizrenu posjetili smo njihovo sjedište gdje je uslijedila razmjena darova. Predsjed-nik Kongresa je domaćinima darovao simbol Kongresa, koji označava brojna stradanja Bošnjaka i genocide nad nji-ma, te nadu u bolju budućnost, a do-maćin je predsjedniku darovao ćulah - nacionalnu kapu Albanaca, uz molbu da sa tom kapom na glavi prođe put od zgrade Medžlisa do Doma kulture. Uputili smo se prema Domu kulture i

REPORTAŽA

Putem bošnjačke sudbinePutem bošnja

21

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

ispunili želju domaćina da ćulah bude na glavi predsjednika Kongresa, ali i više od toga, jer je ćulah ostao na gla-vi dr. Cerića i u toku skupa u Domu kulture. Prepuna sala dočekala je de-legaciju Kongresa koju predvodi njen predsjednik sa ćulahom sa odušev-ljenjem i gromoglasnim aplauzom. U ime domaćina skupa obratio se pred-sjednik Savjeta Bošnjaka Kosova Isak Meta, potom je uslijedilo čitanje Osni-vačke deklaracije, te selam i kratko obraćanje od strane rektora Internaci-onalnog univerziteta dr. Dudića, a na kraju je došlo vrijeme i za obraćanje predsjednika Cerića, koji je govorom, na sebi svojstven način, oduševio pri-sutne. Ono što je dodatno ovaj skup učinilo zanimljivim jeste dolazak g-di-na Azema Vlasija, poznatog političara sa Kosova i borca za prava Albanaca, inače bošnjačkog zeta, jer je njego-va supruga Nadira poznati borac za prava Bošnjaka na Kosovu. Njegovo prisustvo je dr. Cerić iskoristio da ga pozove na binu, kako bi mu dodijelio odlikovanje, znak bošnjačkog Kongre-sa, uz zahtjev da ga nosi, obzirom da on nosi simbol albanskog naroda, tj. ćulah. U riječima zahvale Azem Vlasi je istakao da mu je ovo jedno od naj-dražih odlikovanja, od brojnih koja je primio, te da će se uvijek sjećati pažnje koja mu je ukazana. Dr. Cerić je istakao važnost i nužnost saradnje i uzajamne pomoći između dva naroda u cilju ostvarenja njihove pune slobode i pra-va, ma gdje se oni nalazili u državama Balkana i šire.Po završetku skupa uslijedilo je upo-znavanje, druženje i muhabet uz ručak, a potom je nastupilo vrijeme kada se put zijareta Bošnjacima morao nastavi-ti dalje, prema Dragašu i Gori. Uprkos obilnim snježnim padavinama, put od Prizrena prema Dragašu i Restelici protekao je bez problema, tako da smo stigli do odredišta na vrijeme. Mješta-ni, Bošnjaci Restelice, jednog od najve-ćih sela na prostoru Kosova, koje broji

više od 1.000 domaćinstava sa skoro 6.000 stanovnika, dočekali su nas sa svojim imamom Šaban-efendijom ispred džamije, gdje je bilo planirano obraćanje predsjednika Kongresa. Iako je snijeg padao, onako kako to priliči podnožju Šar planine, prisutnima nije smetalo da više od sahat vremena pro-vedu na snijegu očekujući i slušajući goste koje su rado čekali i dočekali. U tom periodu je nastupilo i jacijsko vri-jeme, a ezan je pozvao prisutne na na-maz u džamiju, čime je i završen pro-gram posjete u ovom mjestu. U povratku je planiran susret u Draga-šu sa znamenitim Bošnjacima ove regi-je, te čelnicima Općine Dragaš u toku kojeg su domaćini imali priliku detalj-no obavijestiti predsjednika Kongresa o stanju i halu Bošnjaka, problemima sa kojima se suočavaju, ali i uspjesima koje su postigli učestvujući u organi-ma vlasti Kosova, kao što je pravo na obrazovanje na svom maternjem, bo-sanskom jeziku. Istakli su da se nivo saradnje može unaprijediti, ali da je za to potrebna briga i pomoć matične države Bosne i Hercegovine, koja je do sada izostala, gdje se iskazalo posebno očekivanje i pomoć od Svjetskog boš-njačkog kongresa koji će njihove pro-bleme prenijeti onima koji su ih duž-ni rješavati i insistirati na njihovom rješavanju. Tokom posjete Bošnjacima prizrenske regije javila se je inicijativa za potpisivanje sporazuma o razumije-vanju između SBK i adekvatnog sago-vornika na Kosovu, koji bi Kongresu dao legitimitet predstavnika Bošnjaka i omogućio da se brojna otvorena pita-nja što efikasnije rješavaju na dobrobit i u korist obje strane.Negdje oko pola noći uslijedio je po-vratak u Prizren i nastavak druženja i muhabeta sa imamima Bošnjacima ove regije, a potom i dugo očekivani odmor.Ubrzo je osvanuo i novi dan, subota 26. januar, i vrijeme da se put nastavi dalje. Za ovaj dan su naše planirane

aktivnosti bile veoma smjele i optimi-stične. Naime, planirani su susreti sa Bošnjacima u Albaniji, općine Borak i Šijak, na putu između Tirane i Drača, a potom posjeta Strugi u Makedoniji i susret sa gradonačelnikom i Bošnjaci-ma te regije i na kraju tribina u Skoplju u večernjim satima.Put između Prizrena i Tirane je prote-kao bez problema, iako je bilo snijega na određenim dionicama. Dok su moji saputnici odmarali ja sam vozeći bio u prilici posmatrati i razmišljati, a uglav-nom je razmišljanje bilo o stotinama hiljada koji su pošli i prošli ovim pu-tevima tražeći spas za sebe i svoju po-rodicu, bježeći pred četničkom kamom koja im se bila nadvila nad vratom, od koje su tada stradali mnogi od njihove rodbine, koji su odbili okrenuti leđa svojoj vjeri i prihvatiti tuđu. Upravo su ti Bošnjaci, to jest njihovi potomci, oni koji nas očekuju i dočekuju na ovome putu. Na odredište smo stigli na vrije-me i oko 10:30 dočekali su nas Bošnjaci spomenute dvije općine u kojima živi preko 10.000 njihovih sunarodnika, koji su porijeklom iz Hercegovine, tj. iz Mostara, Počitelja i okoline, koji su se povlačenjem Osmanske imperije sa ovih prostora i osvajanjem istih od strane vojske, bježeći od smrti i pokr-štavanja, uputili put Turske, stigli do ovih mjesta i tu ostali da žive do da-našnjih dana. Integrisali su se u alban-sko društvo i zajednicu, ali su sačuvali svoj jezik, običaje i kulturu. Mnogi od njih su postali ugledni građani, po-znati po svojoj nauci i rezultatima na polju javne djelatnosti, koje priznaje i poštuje široka albanska javnost. U ime domaćina su nas dočekali Fatmir Baći - predstvanik Bošnjaka Albanije u Kongresu i Fikret Klarić - počasni konzul Bosne i Hercegovine u Albaniji i ugledni biznismen iz reda Bošnjaka, ali i predsjednik ove općine. Skupu je prisustvovalo nekoliko stotina Boš-njaka koji su došli da se upoznaju sa gostima i aktivnostima koje se poduzi-

REPORTAŽA

Putem bošnjačke sudbinejačke sudbine

22

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

maju od strane novoosnovane institu-cije SBK. U svom obraćanju dr. Cerić je ukazao na važnost integracije Bošnja-ka u društvo i potrebe da svi oni znaju albanski jezik, ali naglasio da se bosan-ski jezik, kultura i običaji moraju oču-vati i ne smiju zaboraviti, jer je to ono što svakog Bošnjaka čini Bošnjakom, kao i da mora postojati briga i odgo-vornost svakog Bošnjaka za drugim Bošnjakom. Nakon skupa uslijedio je obilazak novosagrađene džamije i mu-habet uz ručak, koji nije mogao dugo trajati jer je put morao biti nastavljen dalje. U poslijepodnevnim satima karavana je nastavila dalje, put Struge u Ma-kedoniji, preko Drača i Elbasana. Na ovom putu smjenjivali su se razni pri-zori, bilo je auto-puta, ali i lošeg, uskog i iskopanog puta, što je podsjećalo na prošlost Albanije, ali i ukazivalo na vidan napredak kojeg je ostvarila pod vođstvom premijera Saliha Beriše. Na graničnom prijelazu između Albanije i Makedonije dočekali su nas naši do-maćini, koji su pomogli da se granič-na procedura ubrza kako bi nastavili i stigli do Struge gdje su nas očekivali gradonačelnik sa svojom delegacijom, te nekoliko imama i alima Bošnjaka i Albanaca, predvođeni muftijom ove regije. U bratskom i srdačnom razgo-voru istaknuto je da postoji značajna saradnja albanske i bošnjačke zajed-nice na ovom prostoru na političkom polju, te uzajamna pomoć u ostvariva-nju prava obje nacionalne zajednice. Izražena je posebna pažnja, poštovanje i počast prema predsjedniku Ceriću i poziv da duže vremena provede u po-sjeti ovoj regiji, kada bi se moglo opšir-nije govoriti o potrebama i problemi-ma, te načinima rješavanja istih.Boravak dr. Cerića u ovoj regiji Boš-njaci su iskoristili da zatraže njegovu posjetu, tako da je uslijedio obilazak Labuništa, varoši koju naseljava preko 6.000 Bošnjaka, koje su raniji diskrimi-natorski režimi prozvali Torbešima, iako većina njih sebe smatraju Boš-njacima. Nakon zijareta ovoj varoši i susreta sa Bošnjacima u jednoj od nji-hovih džamija, koji su strpljivo čekali dolazak njima u goste predsjednika Cerića i njegove delegacije više od tri

sata, uslijedilo je opraštanje i selami, te pozivi za novom posjetom i dužim ostankom među njima kako bi se dala mogućnost svakome od njih da ispriča svoju priču i svoje probleme kroz koje su prolazili i još uvijek prolaze. Naš domaćin g-din Arbent potrudio se da nas što efikasnije izvede na glavni put prema Skoplju, a vrijeme je iskori-stio da predsjednika upozna sa zname-nitim Bošnjacima, od kojih su četvori-ca gradonačelnici različitih općina u Makedoniji, koje je pozvao telefonom i omogućio da se upoznaju i poselame predsjednika dr. Cerića.Put prema Skoplju je bio najteži, obzi-rom na noć i snježne padavine koje su nas pratile duž cijelog puta. Međutim, uz Allahovu pomoć, uspjeli smo, uz malo zakašnjenje, stići do odredišta u zakazano vrijeme, gdje su se čelnici i aktivisti BKZ-e potrudili da nas što bo-lje dočekaju, sa punom salom i lijepim ambijentom.Među domaćinima je bio i predsjednik BANU-a, akademik Ferid Muhić, koji se je, nakon predsjednika Kongresa Cerića, koji je obrazložio kako i zašto je osnovan Kongres, obratio prisutnima ukazujući na potrebu i važnost orga-nizovanja Bošnjaka na svim nivoima, te osnivanja krovnih institucija, kakve su: BANU, SB Kongres, BN Fondacija, Matica Bošnjaka, Bošnjački univerzitet i sl.Tribina u Skoplju bila je jedna od naj-prisnijih i veoma dobro pripremljenih, nakon koje je uslijedio koktel u holu Doma kulture i svečano sječenje tor-te sa znakom bošnjačkog Kongresa, kojim je simbolično obilježeno mjesec dana od njegovog osnivanja. Nakon tribine i koktela za sve prisutne uslije-dilo je druženje i muhabet uz večeru sa probranom grupom Bošnjaka skopske regije do ranih jutarnjih sati, koji su iskoristili priliku da goste upoznaju sa svojim aktivnostima i općim stanjem u kojem se nalaze Bošnjaci u Makedoniji, čiji broj, kako rekoše domaćini, iznosi oko 200.000. U nedjelju 27. januara delegacija je na-stavila realizaciju planiranih aktivnosti i svoj put prema Peći i Vitomirici, a po-tom i Beranama u Južnom Sandžaku. Do Peći i Vitomirice stigli smo u pod-

nevskom vremenu, a domaćini su uka-zali na važnost posjete lokalnoj džami-ji, kako bi se sva prosuta fitna i zabuna o dolasku pokazala kao lažna. Naime, pojedinim političarima, koji nisu mogli lično profitirati od ove posjete, nije od-govarao dolazak predsjednika Cerića i čelnika ostalih političkih i kulturnih organizacija Bošnjaka, pa su svojim članovima savjetovali, a ponekima i zabranjivali, da dođu na zakazani skup, a onima koji su planirali dolazak govorili su da je došlo do odlaganja skupa, te da Cerić neće biti prisutan. Lično sam bio začuđen spomenutim postupkom N. Balića, jer kao osoba koja je obnašala visoke funkcije u Vla-di Kosova, smatrao sam istog borcem za prava Bošnjaka na Kosovu. Među-tim, očigledno da nisam bio u pravu, jer iz svega onoga što su domaćini spo-menuli i samog postupka imenovanog može se zaključiti koji su stvarni ciljevi njegovog djelovanja. Skup u hladnoj sali Doma kulture, obzirom da njom upravljaju faktori bliski spomenutom, protekao je u izvrsnoj atmosferi. Iisti-na, očekivali smo i navodni nestanak električne energije, što se dešavalo na nekim od ranijih skupova koji su or-ganizovani, a nisu bili po volji imeno-vanom. Porodica Hadžić iz Vitomirice je po dogovoru sa domaćinom nakon skupa organizovala ručak u porodič-noj kući, gdje je uz sofru i tradicionalna jela bošnjačke kuhinje nastavljena pri-ča o potrebama i problemima pećke re-gije, a također i spomenuta potreba da se sa prostora Kosova imenuje osoba koja će predstavljati sve kosovske Boš-njake u Kongresu, što je prihvaćeno od strane predsjednika i predloženo da se u što kraćem roku bošnjačke partije i organizacije saglase oko svog pred-stavnika i predlože Kongresu imeno-vanje istog na mjesto kongresmena. Ovom posjetom je završen zijaret Boš-njacima Kosova i došlo je vrijeme da se uputimo preko planine Kule i Rožaja put Berana, kako bi se susreli sa Boš-njacima Berana, Plava, Gusinja, Petnji-ce i Rožaja.Prilično lako smo prevalili put preko snježne planine i spustili se do Roža-ja gdje su nas dočekali čelnici BKZ za Crnu Goru, nakon čega smo zajedno

REPORTAŽA

nastavili put Berana i stigli u Dom kul-ture, gdje smo, na naše iznenađenje, obzirom da je ovo bio prvi skup kojeg smo organizovali u ovome gradu u Domu kulture, zatekli prepunu salu prisutnih.Nakon selama i obraćanja domaćina uslijedila je besjeda predsjednika Ceri-ća, koja iako zadnja u nizu i uz dosta umora, po meni, bila je najnadahnu-tija. Predsjednik je istakao da se Boš-njaci moraju organizovati, voditi brigu jedni o drugima i da se nikada više nikome ne dozvoli da nad bilo kojim od njih izvrši genocid. Također je na-glasio da se svi zločini moraju istražiti i sve žrtve pronaći kako bi se na do-stojanstven način ukopale, a počinio-ci zločina kaznili. Najoštrije je osudio ratno-huškačku i genocidnu retori-ku „Gorskog Vijenca“, koji je prepun govora mržnje i inspirator zločina i genocida koji se desio Bošnjacima Pla-va i Gusinja, Šahovića, Bijelog Polja i drugih gradova u kojima su živjeli, a danas ih uopće nema, ili je njihov broj simboličan. Naglašena je potreba po-stojanja matične države koja bi se bri-nula o Bošnjacima, ma gdje oni bili, i čuvala ih od zločina i genocida. Prili-kom svog obraćanja predsjednik Cerić je pozvao prisutne da se učenjem Fa-tihe sjete svih šehida koji su dali svoje plemenite duše za očuvanje svoje vjere i slobodu svog naroda, ali i minut ćuta-nja u znak sjećanja na sve žrtve, poseb-no žrtve Holokausta, obzirom da je taj dan poznat u međunarodnoj javnosti kao Dan sjećanja na žrtve Holokausta, a nakon toga je obavijestio prisutne da je u ime Kongresa upućeno pismo Ban Ki Munu, generalnom sekretaru UN-a, da se 11. juli proglasi Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i Bosni, po ugledu na rezoluciju Evropskog parlamenta.Ovim skupom su završeni zijareti Boš-njacima ovog dijela Balkana i nakon pređenih skoro 1.500 km uslijedio je povratak u Novi Pazar.Pomenuta posjeta je na mene, ali i na sve članove delegacije, ostavila pose-ban utisak, jer sam po prvi put bio u prilici proći putem kojim su pošli broj-ni moji sunarodnici, tražeći sigurnije mjesto boravka u odnosu na ono gdje

su živjeli, gdje nisu bili sigurni za sebe i svoje porodice od zločina i genocida koji bi se nad njima mogao desiti, a mnogi od njih su i silom protjerani sa svojih ognjišta, a njihovu zemlju i kuće su oteli drugi, često puta njihovi kom-šije, sa kojima su ranije dijeli i hljeb. U toku cijelog putovanja nisam se mogao oteti razmišljanju o ovoj temi i kada god bi utihnuo muhabet, a saputnici zatvorili oči kako bi se odmorili, ja sam vozeći tonuo u razmišljanje o njima i raznim iskušenjima i tegobama sa ko-jima su se na tom putu suočavali. To razmišljanje je učinilo da mi ovaj fizič-ki dug put prođe veoma brzo, da ni u jednom momentu ne osjetim umor, jer otkud meni, ili bilo kome od Bošnjaka danas, posebno njegovim izabranim političkim predstavnicima, pravo na osjećaj umora kada se ima na umu sve što se desilo i šta se mora učiniti kako se pomenute stvari nikada više u budućnosti ne bi ponovile nikome od nas, našoj djeci ili unucima!? Na ovom putu panbošnjačkog buđenja svi se Bošnjaci moraju ujediniti, jedni drugi-ma moraju pomagati i jedni o drugima brinuti, ma gdje se nalazili, a oni koji nisu u stanju pomoći ne smiju odma-gati, jer je i to vid pomoći.Svi oni kojima smeta bošnjačko buđe-nje i ujedinjenje, kojima smeta osni-vanje bošnjačkih krovnih organizacija poput BANU i SBK, koji su protiv po-stojanja matične države koja će se bri-nuti o pravima Bošnjaka ma gdje oni bili, nisu prijatelji bošnjačkog naroda, rade protiv bošnjačkih interesa i u ko-rist onih koji bi, ukoliko im se ukaže prilika, ponovili genocide kakvi su se desili u Plavu i Gusinju, Šahovićima, Sjenici, Limskoj dolini, Srebrenici i drugim mjestima, a ima ih i previše.Bošnjaci cijelog svijeta probudite se, nastupilo je vaše vrijeme, nije kasno, pomozite jedni drugima, ujedinite se u cilju zaštite da se nikada više nikome od nas i naših potomaka ne dogodi ge-nocid. Mi imamo pravo na sve ono što imaju drugi narodi i niko nam to pravo ne smije osporiti, ali se mi sami za nje-ga moramo izboriti. Uz iskrenu vjeru u Allaha dž.š.i nesebičan trud, uz ličnu spremnost na odricanje u cilju opće ko-risti, uspjeh je zagarantovan.

REPORTAŽA

AKTIVNOSTI SBK- Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa dr. Mustafa Cerić nalazi se na listi među 50 (top 50) najuticajnijih muslimana u svijetu u 2012. godini, shodno listi „500 najuticajnijih muslimana u svijetu za 2012. godinu“, četvr-toj po redu ove vrste koja se izdaje jednom godišnje.21.01.2013. - predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa dr. Mustafa Cerić i potpredsjednik Haris Hromić uputili su pismo generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija Ban Ki-Moonu povodom izvođenja “Marša na Drinu” u pro-storu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku po nalogu Vuka Jeremića;27.01.2013. - Svjetski bošnjački kongres u pi-smu upućenom generalnom sekretaru Ujedi-njenih naroda zatražio je da se 11. juli proglasi u Ujedinjenim narodima Danom sjećanja na genocid u Srebrenici.29.01.2013. - Svjetski bošnjački kongres pruža podršku i upućuje čestitke građanskoj inicija-tivi „Prvi mart“.29.01.2013. – Web-magazin Bosnjaci.net pla-ketu „Bošnjak decenije“ za period 2003-2013. godine dodjeljuje akademiku dr. Mustafi Ce-riću, reisu-l-ulemi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u periodu 1993-2012. godine i prvom predsjedniku Svjetskog bošnjačkog kongresa.31.01.2013. - Predsjednik Svjetskog bošnjač-kog kongresa dr. Mustafa Cerić uputio je pi-smo organima UN-a u kome se od ove orga-nizacije zahtijeva da usvoji Rezoluciju UN o Srebrenici, kojom će se 11. juli proglasiti da-nom žalosti i sjećanja na nevine žrtve geno-cida, kao što je to učinio Evropski parlament. Pismo prenosimo u cijelosti.29.01.2013. – Održana druga sjednicu Senata Svjetskog bošnjačkog kongresa kojom je pred-sjedavao dr. Mustafa Cerić. Na sjednici je po-držan izvještaj Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori o statusu Bošnjaka u toj zemlji.30.01.2013. - Reisu-l-ulema mr. Husein-ef. Kavazović primio je delegaciju Svjetskog bošnjačkog kongresa koju je predvodio dr. Mustafa Cerić, predsjednik Kongresa. U de-legaciji su još bili Mevlida Serdarević - pot-predsjednik Kongresa, Mirsad Čaušević - predsjednik Izvršnog vijeća Kongresa i Enisa Hadžović - sekretar Kongresa..02.02.2013. – Na redovnoj sjednici Konsulta-tivnog vijeća za zajednice (KVZ) pri uredu predsjednice Kosova, na kome je razmatran i usvojen izvještaj rada Vijeća za 2012. godinu, predstavljena je misija Svjetskog bošnjačkog kongresa ovom tijelu i predsjednici Kosova Atifeti Jahijaga.04.02.2013. – Predsjednik SBK dr. Mutafa Ce-rić dao je intervju za Face TV.10.02.2013. – Predsjednik SBK dr. Mustafa Ce-rić dao je intervju za Agenciju FENA.12.02.2013. – Povodom ostavke pape Bene-dikta XVI dosadašnji reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i sadašnji predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa dr. Mustafa Cerić dao je izjavu za javnost u ime inicijative “Zajednička riječ” i Kraljevske “Alu Al-Bayt” akademije za islamsku misao u Jordanu.

(DRUGI DIO INTERVJUA)Ako se ne varam, Vi nemate nikakve ingerencije nad Crnom Go-rom?Nije tako. Ja sam istovremeno muftija sandžački i glav-ni muftija Islamske zajednice u Srbiji. Prema tome, ja imam pravo duhovno djelovati u Južnom Sandžaku ili u sjevernom dijelu Crne Gore. Da li onda dolazi do sukoba sa Vašim kolegama u Crnoj Gori, crnogorskim reisom. Može se steći takav utisak, mada i ja i on prilično po-kušavamo da se ne ostavi takav utisak. Naime, kada je ‘93. formiran Mešihat sandžački osnovali su ga lokalni odbori sa prostora Sandžaka, uključujući i Odbor IZ-e Rožaje, Petnjica, Bijelo Polje. Tri ili četiri odbora Islam-ske zajednice iz Crne Gore su osnivači tada Mešiha-ta IZ-e Sandžaka, odnosno Muftijstva sandžačkog. Naravno da su tada razni političari, znate kako je to devedesetih funkcioniralo, uz zavrtanje ruku i priti-ske, uticali da su neki zamrzavali, a neki povlačili te potpise. Međutim, to se ne može osporiti - oni su osni-vači Islamske zajednice Sandžaka. Definitivno odatle i kreće taj legitimitet, kasnije zaokružen normativnim aktima. No, obzirom da nama nije namjera bilo kakav sukob i gdje god možemo mi ga izbjegnemo, tako da pitanje odnosa Islamske zajednice u Sandžaku i Crnoj

Gori nije razgraničeno. Mi nismo to htjeli isticati kao ključni problem, jer misija je ključna obaveza. A misija je da vjernici dobiju dobru vjersku uslugu. I ono što smo već imali tamo, a to je Ženska medresa u Rožaja-ma, i dalje je sastavni dio sistema kojeg ja predvodim. Ona dobro funkcionira, pa je čak i reis Mešihata IZ-e u Crnoj Gori, Rifat-ef. Fejzić, profesor u toj medresi. Dakle, to funkcionira. Zato što mislimo da proces for-mulisanja Islamske zajednice na Balkanu nije završen, jer ovo što se desilo raspadom Jugoslavije većinom su neka iznuđena rješenja. Odnosno, snalaženje i država, i prostora i islamskih zajednica onako kako su mislili da je to najbolje. Šta bi bilo optimalno rješenje za Vas?Pa optimalno rješenje i ono što bi bilo u interesu isla-ma i Islamske zajednice jesu integracije. Nemojte reći da ste jugo-nostalgičar?Ni ta formulacija nije popularna, ali moj narod se po-cijepao i to mene boli. Nikada ne bih plakao za onom Jugoslavijom u smislu totalitarizma, ali ono što je ne-posredno proizvela od problema Islamskoj zajednici je očito. Taj točak se ne može i ne treba vraćati unazad. Ali, ako smo u Evropi koja je okrenuta integracijama po svim osnovama, koji je smisao da mi u Islamskoj zajednici imamo dezintegraciju. Dakle, treba ići lini-jom integracija. Pretpostavljam da svi predvodnici 2424

revij

a SA

NDŽA

K |

20. f

ebru

ar 2

013.

| b

r. 17

1 |

Sand

zakP

RESS

.net

INTERVJU

BOŠNJACI SU SUVLASNICI CRNE GORE

RAZGOVOR GLAVNOG MUFTIJE MUAMER-EF. ZUKORLIĆA SA DARKOM ŠUKOVIĆEM, VODITELJEM EMISIJE „ŽIVA ISTINA“ EMITOVANE NA ATLAS TELEVIZIJI U CRNOJ GORI

Crna Gora treba da svojim djelovanjem i po pitanju po-vratka Bošnjaka u Bukovicu, i po pitanju liječenja rana od prognanih izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu koji su vraćeni na pokolj s one strane gra-nice, i po pitanju Šahovića, i po pitanju zločina i genocida pokrštavanja u Plavu i Gusi-nju, pokaže odlučnost da se ta stranica zatvori.

25

revij

a SA

NDŽA

K |

20. f

ebru

ar 2

013.

| b

r. 17

1 |

Sand

zakP

RESS

.net

islamskih zajednica na Balkanu tako misle. Možda ov-dje postoje dva razloga različitih stavova, a to je stepen slobode od politika i vlasti država u kojima se nalaze. Mislite da Islamska zajednica u Crnoj Gori ima problema sa sa-mostalnošću u odnosu na vlast u Crnoj Gori?Sve islamske zajednice na Balkanu imaju taj problem, uključujući i Islamsku zajednicu u Crnoj Gori, jer nije lahko oduprijeti se toj navici političara da kontroliraju Islamsku zajednicu i da je koriste kada im treba. Je li Vi to idete po nekoj inerciji ili imate neke dokaze za to?To je činjenica. Činjenice se ne dokazuju. Vi tu imate kontinuitet od stotinu godina. Naravno da on nije samo s pozicije političara, već i s pozicije imama, koji imaju to naslijeđe...Činjenice se ne dokazuju već se koriste kao dokazi za tvrdnju.Da.Ja bih sada volio da čujem neku činjenicu.Činjenica je da smo imali stotinu godina Islamsku zajed-nicu u totalitarnom i neslobodnom statusu u odnosu na državu i državne organe. Činjenica je i to da se to stanje ne može promijeniti jednom odlukom, jer u pitanju su kadrovi i nasljeđe. Zaključak je da ukoliko se odlučite za autonomnost Islamske zajednice, suočite se sa pro-blemom sa kojim se suočavamo mi ovdje.Hajde da prevedemo to na sasvim razumljiv jezik. Vi mislite da bi na gospodina Fejzića mogao da utiče predsjednik države Vu-janović, predsjednik Vlade Đukanović ili predsjednik Skupštine Krivokapić? Znate kako. Ja zaista ne želim niti jednom riječju da uvrijedim Reisa Mešihata IZ-e Crne Gore Rifat-ef. Fejzi-ća. Više ću da govorim o fenomenima, pojavama, nego li o ličnostima. Ja čak vjerujem da se on bori na najbolji mogući način kako misli da to treba urediti. Mi smo sva-kako različiti. Ja isto tako mislim da on i njegovi saradni-ci isuviše vode računa o tome šta misle političari. Neko može misliti da je to dobro. Ja to ne mislim. Meni je to u sukobu sa onim što jeste ideal slobode. Pretpostavljam da je Islamska zajednica u Crnoj Gori u procesu, nadam se u pozitivnom procesu. Ali to će se pokazati onoga trenutka kada se budu mogli vrjednovati rezultati toga djelovanja. Jeste li bili nekad u prilici da razgovarate sa nekim od nosilaca ključnih funkcija u Crnoj Gori?Da. Imao sam prilike jednom da se susretnem sa pred-sjednikom Vujanovićem. Kakav je bio utisak? Bili ste Vi i reis Fejzić. Pozitivan. I onako, posmatrajući njihovu relaciju, jeste li potvrdili ovo što se maločas saopćili?Mislim da je emisija od 45 minuta nedovoljna da se po-jasne odnosi Islamske zajednice. Tu je glavni gost bio Mustafa Cerić. I ja i Rifat-efendija smo bili članovi te delegacije. Tada je predsjednik Vujanović nastojao meni objasniti da samostalnost Crne Gore neće ugroziti Boš-njake Sandžaka i Sandžak, jer je to bilo na par mjeseci prije referenduma. Vi kažete da je Vaš „ključni cilj uvezivanje Bošnjaka“. A sada ste spomenuli i integraciju. O kakvom uvezivanju i integraciji govori-te?U ovom slučaju tema je bila vjersko vezivanje. Ali u sva-

kom slučaju taj Vaš citat se odnosi i na nacionalno uve-zivanje. I jedno i drugo je moja težnja. A integracija Bošnjaka u sredinama u kojima žive?Jedno drugo ne isključuje. Dakle, integracija i asimilacija su nešto sasvim različito. Ja nemam nikakav problem da doživim državu Srbiju kao svoju i da preporučim Boš-njacima u Crnoj Gori da dožive Crnu Goru kao svoju državu, ili pak, pošto su moji iz Gusinja ...Mjesto rođenja je selo Orlje?Da, mjesto rođenja je selo Orlje kod Ribarića, ali su moji porijeklom iz Gusinja, tako da nemam problem sa tim ukoliko država Srbija i država Crna Gora mene kao Boš-njaka dožive kao ravnopravnog građanina svoje zemlje. To je ključna stvar. Zato integrisanje Bošnjaka u nacio-nalnom smislu znači njihovo uvezivanje kao pripadnika jedne nacije u Bosni i Hercegovini kao matici, u Srbiji, u Crnoj Gori, na Kosovu, u Makedoniji i u dijaspori... To je pravo svake nacije. Tu nema ništa sporno. Čak mislim da će ovdje integracija islamskih zajednica korespondi-rati donekle i sa tom nacionalnom. A to je novina u reto-rici, jer ostali tako ne govore. Ljetos, na Festivalu islama u Bijelom Polju saopćili ste nekoliko poruka po kojima je meni teško da shvatim zalaganje za ove cilje-ve koje ste sada naveli. Podsjetit ću Vas na njih i strašno bih volio da ih Vi dobro objasnite. Mislim na izjavu „da kama iz Šahovića visi nad glavama Bošnjaka“. Šta to treba da znači?To treba da znači da svi oni koji negiraju genocide šalju poruke da pripremaju novi genocid. Negacija genocida, holokausta, znači pripremanje novog genocida, holoka-usta. Mislite da u Crnoj Gori postoji realna opasnost od nečeg takvog?Ja iznosim princip. Crna Gora treba da svojim djelova-njem i po pitanju povratka Bošnjaka u Bukovicu, i po pitanju liječenja rana od prognanih izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu koji su vraćeni na pokolj s one strane gra-nice, i po pitanju Šahovića, i po pitanju zločina i genoci-da pokrštavanja u Plavu i Gusinju, pokaže odlučnost da se ta stranica zatvori. Čime? Ne naslovima „mi smo sada građanska država i sve vam je to isto“... Status onih čija su srca ujedana genocidima, i to u nekoliko pohoda, ne može biti tako tretiran, već se država mora jako dobro pobrinuti pravima Bošnjaka. I ne možemo pričati jednu demagošku, navodno, građansku priču kada su odre-đene nacije zaokružile svoje konstituisanje, kada se Boš-njaci zaustavljaju na pola i kada im se na popisu nudi da se upisuju u četiri kolone. Nemojte mi reći da je to dobronamjerna politika i da je to tek tako. Država mora omogućiti svakome da se izjasni na način na koji želi. Sada otvarate nekoliko pitanja. Vi znate da je Crna Gora država čija je skupština usvojila Deklaraciju o Srebrenici. To bi, otprilike, trebalo da znači da ne postoji problem priznavanja genocida u Srebrenici. Ja govorim o nekoliko genocidnih pohoda na području Crne Gore.Maločas ste spomenuli suđenja kojima nisam zadovoljan ne samo ja i koja predstavljaju veliki teret nepravde prema tim ljudi-ma i nešto što bi Crna Gora morala na mnogo bolji način da uradi kako bi se taj teret skinuo sa dnevnog reda i obraza Crne Gore. Ali, neka pitanja su za historičare, a neka za politiku. Šahovići, Plav... Čini mi se da su već pitanja za historičare.Da nije bilo Bukovice, premlaćivanja ljudi po Bihoru za, navodno, oružje, onda bismo mogli to da smjesti-mo u taj kontekst. Ali kada je nešto oživjelo prije 15 ili

INTERVJU

INTERVJU

26

revij

a SA

NDŽA

K |

20. f

ebru

ar 2

013.

| b

r. 17

1 |

Sand

zakP

RESS

.net

20 godina, izvinite, ali to je nama poruka. Prema tome, mi od države Crne Gore očekujemo konkretan i kvali-tetniji odnos prema Bošnjacima u Crnoj Gori, jer Boš-njaci u Crnoj Gori nisu azilanti, nikakva manjina koja je došla. Bošnjaci u Crnoj Gori su suvlasnici Crne Gore, jer su uložili i sebe kao narod, i svoju teritoriju Sandžak, i svoju historiju i svoju tradiciju. I na kraju krajeva, u po-sljednjem zaokruživanju državnosti na referendumu u Crnoj Gori sudjelovali su u izgradnji Crne Gore. Zašto tvrdite da Vi to treba da kažete prije Vaših kolega u Crnoj Gori? Zašto tvrdite da Vi bolje razumijete položaj Bošnjaka u Cr-noj Gori od njihovih vjerskih poglavara? Da li se ja otimam sa vjerskim poglavarima i svojim ko-legama u Crnoj Gori ko će to prije reći? Mi smo ljudi koji javno nastupamo na teritoriji država koje garantuju pravo slobodne riječi. Neka izvole i moji kolege u ovoj odjeći, i političari i ko god bude djelovao u pravcu za-jedničkog cilja u interesu Bošnjaka - bit će podržan sa moje strane. Ja govorim zbog svoje društvene uloge i zbog svoje savjesti.Kakvu poruku Vi šaljete kada kažete „historija je potvrdila da što si bliže dželatu veća je opasnost, zato se malo odmaknite“. Ovo kažete ljudima koji vas slušaju u Bijelom Polju.To se odnosi na one koji prihvataju asimilatorske projek-te. Dakle, to je jasna poruka protiv asimilacije Bošnjaka. Moja poruka je sljedeća: Bošnjacima je jedina šansa da opstanu ako budu ono što jesu, Bošnjaci u nacionalnom i muslimani u vjerskom pogledu, i da kao takvi onda prave partnerstvo sa svojim Crnogorcima ili sa kim god. Sam pojam saradnje neodrživ je ukoliko se ja odričem sebe da bih sarađivao sa vama. To je surogat. Tu nema saradnje. Pogledajte posljednja dva popisa. Nacion koji se ubjedljivo naj-drastičnije topi je crnogorski. To se ne dešava Bošnjacima i mu-slimanima, bez obzira jesu li muslimani sa veliko M ili Bošnjaci. Da ne ulazimo sad u to. Ali poruka „držite se dalje od dželata“ i u verziji da je „džalat neko ko želi da te asimiluje“ ne nudi neki lagani, fini, normalni, opušteni suživot.Ako se bojite, od straha ni hamajlija ne može da pomo-gne. Dakle, ja vam ne mogu pomoći ako se Vi bojite da to drugačije zvuči. Ono što javnost zna jeste da govorim iskreno i da stojim iza onoga što kažem. I kada Vam tu-mačim, opet Vam govorim iskreno. Dakle, da ima druge implikacije ja bih Vam sada rekao da ima druge impli-kacije. Dakle, ima ove implikacije. Onaj koji je ubijao moj narod u vremenima rata i genocida želi da ga sada asi-milira. Ja poručujem mom narodu da se malo odmakne. Na koga konkretno Vi mislite?Sve ovo što se dešava trenutno za stvaranje pometnje i pravljenje od Bošnjaka „švedskog stola“, da su jedni „Bošnjaci“, jedni „Muslimani“, jedni „Bošnjaci musli-mani“, a jedni „Crnogorci muslimanske vjere“, dešava se samo Bošnjacima. Dakle, mi nemamo niti jednu dru-gu naciju koja se dijeli u četiri kolone. Što niste napravili Crnogorce, Dukljane, Cetinjane...?Izvinite, izvinite, izvinite... Dakle, imate Crnogorce koji se izjaš-njavaju kao Crnogorci, Srbi, Crnogorci katolici, Crnogorci pravo-slavci, Crnogorci muslimani...Sve to što ste nabrojali postoji u dvije verzije - Crnogorci i Srbi. Tu ne postoji podjela unutar crnogorske nacije. Kako ne postoji? Šta je ovo što sam Vam ja nabrojao? Pet kolona.Ne, ne, ne... Molim Vas. To su kolone u vjerskom opre-djeljenju. U nacionalnom opredjeljenju tu samo imate

Crnogorce i Srbe. Dakle, nacionalno pitanje Bošnjaka nije pitanje da li Bošnjaci mogu da se izjašnjavaju kao Bošnjaci, Albanci ili Srbi, kao već postojeće profilirane nacije. Pitanje Crnogoraca je samo to da li su oni Srbi ili Crnogorci u nacionalnom smislu, a ovo je drugo u vjer-skom smislu. Da to sada ne diramo i pojednostavimo stvari. Pitanje Bošnjaka je nacionalno podgrupisanje, što je nedopustivo. Nedopustivo je da u nacionalnom smi-slu imamo kolone. To je programsko raslojavanje Boš-njaka koje je tendenciozno sa pozicije države Crne Gore. Šta ćete Vi tu ako se ljudi tako osjećaju?Osjećaju se Bihorci Bihorcima i Pešterci Peštercima, ali nisu nacija. Prema tome, možete naći u Crnoj Gori po zavičaju da se ljudi osjećaju na ovaj ili onaj način i da se ne osjećaju jednako na Cetinju, ili Lovćenu, ili u Andri-jevici. Ali ne možete sjeckati crnogorsku naciju i ponu-diti je u tri kolone jer se ljudi tako osjećaju. Prema tome, pitanje nacije nije pitanje koje se može svesti manipula-tivno na to kako se ko osjeća, a po gotovu u neslobodi. Ne možete govoriti o tome kako se ljudi osjećaju. Za-što? Zato što znamo da režimi imaju svoje protagoni-ste, pa onaj koji je bio najveći komunista sada je najveći musliman. Molim Vas, gdje to ima u svijetu, i profilira muslimansku naciju. To je logičko-naučni paradoks, da postoji nacija pod vjerskim imenom. Nemojte provoci-rati inteligenciju, molim Vas. I to sad nazivate dobrona-mjernim. Nemojte, molim Vas. Ja mislim da to ne možete adresirati izvorno Crnoj Gori kao pro-blem. Kome ću onda delegirati to kako se uređuje listić za po-pis stanovništva u Crnoj Gori? Kome?Izbornoj komisiji u Crnoj Gori, u ovom slučaju državnoj izbornoj komisiji. Ali Vi znate da država Crna Gora nije patentirala pitanje Bošnjaka i muslimana. Ali je samo ona patentirala popis na toliko kolona. Ne postoji nijedna država na Balkanu koja je ponudila po-pis Bošnjaka u četiri kolone. Zar nema u Bosni muslimana sa veliko M?Da, ima, ali ne postoji rubrika musliman.Pa je li Vama problem rubrika?Da, rubrika. Zato što rubriku kreira država i zato što ru-brikom država nudi razbijanje jedne nacije. A ovo što se u Bosni neko popiše kao musliman, ili u Srbiji, ili bilo gdje, to ide u rubriku „Ostali“. Vi tu ne možete nikoga spriječiti. Ustavno pravo je svakog čovjeka da se piše kako hoće. Mislite da je to način da odlučite muslimane sa veliko M?Znate kako to zvuči „sa veliko M“? Vi čak nekome mo-rate da kažete da je sa velikim slovom da bi ga identi-fikovali. Pa nemojte se šegati sa nama Bošnjacima. Koje crno veliko i malo m. To je produkt jedne tendencije iz komunizma da se mora dati nešto Bošnjacima, pa hajde da im ukrademo još pola vijeka sa veliko ili malo....I Vi mislite da riješite taj problem tako što ćete u Bijelom Polju kazati: „Šta je s vama Akovljani, jeste li izdali ili ste se prodali?“ Ta retorika mi je više nego zaparala uši.To je moja retorika. Metaforična, jasna, glasna... Iskre-na i adekvatna. Jer ja kad dođem u hotel koji se nekada zvao „Sandžak“, a sada „Bijela Rada“, da tu iftarim, pa izvinite kako da se osjećam? Mogao je biti „Sandžak“ do neke godine, pa onda neko rekao: „Valja ovaj Sandžak izbrisati iz svih mogućih anala“ i onda mu nadene „Bi-

27

revij

a SA

NDŽA

K |

20. f

ebru

ar 2

013.

| b

r. 17

1 |

Sand

zakP

RESS

.net

jela Rada“.Ako Vam kažem da ga ja i danas zovem „Sandžak“... Čak 90 od-sto ljudi koje znam zovu ga starim imenom. I šta sad, treba da se zadovoljim inercijom?Ne, ne, ne...Nemojte molim Vas. Opet provocirate. Vi ste fini i za-pamtili ste da se zove „Sandžak“ i zovete ga „Sandžak“. To je samo dokaz da nekome ta riječ Sandžak smeta. U izvještaju sa Mojkovačke bitke piše da je Sandžačka vojska kraljevine Crne Gore porazila Austrijsku vojsku. Zamislite. A sada ne smije da se Sandžak zove ni kiosk, niti hotel, niti bilo šta u Južnom Sandžaku. I reći ćete da je to dobra namjera. I Vi biste trebali znati kada su se ta preimenovanja dešavala.I šta sad? Treba da sam zadovoljan što su se u tom cr-nom vremenu ta preimenovanja dešavala. Ne. Ali mi se čini da treba ovu Vašu retoriku „izdajnici“ itd., ko-jom ste Vi zadovoljni, spustiti za koju oktavu. Da bi možda bila učinkovitija. Hajde mi samo nađite jednu naciju koja voli izdajnike. Ne postoji nigdje. Ja imam pravo kao pripadnik bošnjač-kog naroda, na kome je u jedanaest navrata počinjen ge-nocid, da upotrebljavam riječ „dželat“ dok god brinem da mi se može genocid ponoviti. Ne može mi to pravo niko oduzeti, kao što ni Jevrejima niko ne može oduze-ti pravo da spominju holokaust. A pametni prepoznaju moju retoriku i znaju da sam neprijatelj Crnoj Gori ona bi to odavno osjetila, mnogo žešće i jače. Ali nisam. U ovoj državi žive Bošnjaci i drugi građani i ja ne želim da niti Bošnjaci ruše državu Crnu Goru niti državu Sr-biju, jer su to kuće u kojima žive, bez obzira što nekada nisu mnogo tople za njih, ali ne želim da ruše krovove tih svojih kuća na svoje glave. Međutim, ne mogu da prihvatim to da se stalno nekome za nešto pravdam. Prvo nismo Turci, pa nismo vehabije, pa nismo funda-mentalisti, pa nismo teroristi... Dokle više? Pustite nas da živimo. Šta god kažem ja moram da se pravdam šta sam mislio i šta iza toga stoji. Pogledajte ono što radimo. Pogledajte principijelno našta ukazujemo. I onda izvoli-te Crna Goro, Vlado Crne Gore, izvolite pokazati svoju dobronamjernost. Dozvolite Bošnjacima da se u svojoj kompaktnosti razvijaju, kao i što želite da se crnogor-ska nacija u svojoj kompaktnosti razvije. Dozvolite da se Sandžak kao historijska regija razvija. Nemojte to sata-nizirati i praviti ga neprijateljem Crne Gore. Oprostite, a gdje ste Vi to uvidjeli da neko u Crnoj Gori Sandžak smatra neprijateljem? Znate gdje? Toliko ste isprepadali Bošnjake političare da bih ja volio da jedan od njih spomene Sandžak sedmič-no, mjesečni ili bar godišnje. Jeste li čuli vi nekog politi-čara da je spomenuo Sandžak.Naravno da jesam. Drago mi je. Izgleda je počelo stanje da se mijenja. Ja uporno slušam, ali nikako da čujem. Moram Vam onda kazati da nedovoljno pratite.Možete li mi potvrditi da Crnoj Gori nije problem da Sandžak bude autonomna prekogranična regija po mo-delu decentralizacije vlasti i po modelu euro regije. Vo-lio bih da nisam u pravu. Vi znate za sporazum o Sandžaku kao prekograničnoj regiji. Valjda znam.

Sve što je zapisano našta se Crna Gora obavezala tim sporazu-mom je, kako ja znam, evropski standard. Nije sve ispunjeno iz tog sporazuma, ali...Nije ništa ispunjeno. Šta je ispunjeno? Hoćete da kažete da Vi bolje osjećate šta je problem od onih u južnom Sandžaku. Teško to mogu da prihvatim. Oni su glasali za Bošnjačku partiju...I to je nešto. Po prvi put poslije petnaest godina jedna Bošnjačka partija dobije većinu u Rožajama. To je veliki pomak. Čak vjerujem da sam djelimično i zato zaslužan. Znate kome je sve bilo stalo da ta stranka dobro prođe na izborima, jer se bauk Muftijine politike nadvio nad Sandžakom i Rožajama? Ali hajde da završimo priču o Sporazumu. Više od pet godina je prošlo od kako je pot-pisan taj sporazum. Jedno slovo iz tog sporazuma nije sprovedeno. Postoje pokušaji da se taj sporazum skloni i sakrije. On je tek izišao u javnost prije dvije godine. Potpuno je, dakle, bio pri zaboravu. Čak mislim da je čovjek koji ga je objavio imao političke posljedice zbog njega. I onda sam ja u Bijelom Polju samo pozvao dvo-jicu potpisnika da ispoštuju to što su potpisali. Šta je tu bilo nekorektno? Ako Vam još kažem da je Sporazum potpisan izvan Crne Gore, to znači da sporazum koji se potpisuje izvan jedne države ima status međunarodnog dokumenta. Gdje je potpisan?Drugom prilikom. Ne mogu Vam sve reći u jednoj emi-siji. Sljedeći put vi dolazite u Podgoricu. Četri sata vožnje do Podgo-rice.Nije problem. Pogotovu ako dolazite, ako su tačne glasine beogradskih medija, u novom BMW-u.Očito da ste imali problem da napravite ulaz u rečenicu o BMW-a, pa ste onda spomenuli put do Podgorice. Ne-mate informacije, prelazim na Audi. Znate zašto sam zapamtio taj pikantan detalj. Zbog registracije na kojoj je pisalo MUFT, pa Y na kraju, pošto nije moglo šest slova da stane. Je li tačno to?Nije ipsilon, nego se tako kaže izvorno MUFTY, a onda je MUFTIJA na bosanskom. Znači imali ste tu registraciju ili je još uvijek imate?Nemam ja, nego automobil službeni u kojem se ja vo-zim.Da nije malo prerokerski? Ne. Natjerali su me policajci na ovim putevima ovdje, pošto mi država Srbija nije dala službeno obezbjeđenje i roto pratnju. I onda te zaustavljaju, a kada ih pitamo: „Što nas zaustavljate“, kažu: „Nismo znali da ste Vi, nemate nikakvu oznaku.“ Pošto nisam imao rotaciju i ostale oznake, pojavila se mogućnost takvih tablica i onda smo napisali MUFTY da nas ne bi zaustavljali. Vrlo jednostavno.Iskreni ste.Skroz.Bilo mi je vrlo zanimljivo razgovarati sa Vama. Sat i po otprilike. Ostaje da se dogovorimo za neko novo viđenje u Podgorici. Hvala Vam što ste bili gost u ŽIVOJ ISTINI.Hvala i Vama.

INTERVJU

Selam alejkum sestre Bošnja-kinje! Selam alejkum braćo Bošnjaci!

Poslije osnivanja BANU, poslije osnivanja BNF, evo nas, hvala Bogu, ovdje na osnivanju i SBK. Neka nam je hairli ovaj dan u kom mi Bošnjaci postavljamo i treći stub bošnjačkog nacionalnog suvereniteta i tako se pridružuje-mo svim narodima Balkana koji su svoj nacionalni suverenitet već u potpunosti uspostavili. Iako ova činjenica objektivno označava viši nivo ljudskih i kolektivnih prava u regionu, jača integraciju i uspo-stavlja uslove za intenzivniju sa-radnju i bolje razumijevanje svih naroda ovog dijela Evrope, uvjerili smo se, nažalost, da nekima oči-gledno još uvijek nije prihvatljiva ideja ravnopravnosti svih naroda na ovim prostorima. Naše je da se na to ne obaziremo, nego da pro-dužimo svojim putem u obnovi na-cionalnog identiteta nas Bošnjaka i potpunoj realizaciji naših nacional-nih prava, da gradimo mir, razu-mijevanje i ravnopravnost sa svim našim susjedima. Ipak, potrebno je da shvatimo istinske motive zbog kojih i nekima među dobronamjer-nim Bošnjacima nije po volji ovaj snažni razvoj bošnjačke nacional-ne svijesti i nacionalnih institucija! Zbog njih i samo zbog njih razmo-trimo:

Zašto nekima smeta BANU? Kome to smetaju BANU, BNF, SBK? Od-govor i na prvo i na drugo pitanje nalazi se u trećem pitanju, koje glasi: Šta smeta u nazivima BANU, BNF, SBK? Jer, kada se ima u vidu činjenica da niko normalan ne može imati ništa protiv osnivanja BANU, dakle, protiv Akademije nauka i umjetnosti kao najviše na-učne institucije koja afirmiše iden-titet, tradiciju i kulturu nacije; pro-tiv osnivanja BNF kao Nacionalne fondacije; protiv osnivanja Svjet-skog kongresa kao krovne pla-netarne organizacije jedne nacije, onda preostaje samo jedan zaklju-čak - njima smeta smeta ono “B“! Smetaju im Bošnjaci! Ako je riječ o onima koji bi da svojataju Bošnja-

ke ili da ih negiraju - neka njih, za njih nam je kao za lanjski snijeg! Ali, činjenica je da i ponekima od Bošnjaka još smetaju Bošnjaci i kao ime i kao koncept posebne nacije, pa stoga i njima smeta ono “B“ u nazivu BANU.

Treba odmah naglasiti: Čovjek koji se plaši javno deklarisati svoju na-cionalnu pripadnost nije ni slobo-dan ni emancipiran! Narod koji ne prihvata svoje historijsko ime - ne prihvata sebe kao narod! A i jedno i drugo se još dešava nama Boš-njacima. Nedavno je jedan od naj-istaknutijih intelektualaca Bošnja-ka, uman i dobronamjeran čovjek, član ANUBIH, objavio tekst o jed-nom velikom alimu Bošnjaku. U cijelom svom učenom tekstu autor za Bošnjake upotrebljava sintagmu „bosansko-hercegovački musli-mani“, a nacionalnost ovog alima Bošnjaka bez izuzetka određuje floskulom „bosanski musliman“! Drugi, jednako uman i dobrona-mjeran Bošnjak, piše o Bošnjacima kao o narodu koji je “na razme-đu“! Na kakvom razmeđu, dobri čovječe? Na razmeđu identiteta? Nakon hiljadu godina kontinuiteta sa svojim izvornim imenom, kako to Bošnjaci odjednom postado-še narod na razmeđu? I još kaže da su pripadnici ovog “naroda na razmeđu“ ipak, danas dijelom Boš-njaci, dijelom Bosanci, a neki da su i muslimani!? Zamislite umnog, darovitog, dobronamjernog Srbina koji piše o Srbima kao o “narodu na razmeđu“, čiji pripadnici su di-jelom Srbi, dijelom Šumadinci, a dijelom pravoslavci? Ili, predočite sebi isto tako umnog i dobrona-mjernog Hrvata koji o Hrvatima piše kao o “narodu na razmeđu“ kojeg čine dijelom Hrvati, dijelom Dalmatinci, dijelom katolici? Treći opet preko interneta pokreću anke-tu iz dijaspore (?) da pruže priliku Bošnjacima da slobodno izaberu šta su (jer ih inače niko ne pita šta bi oni htjeli da budu), nudeći slijedeći nevjerovatan “izbor“: Srbi; Bosan-ci; Hrvati; Bošnjaci; Hercegovci; Bosanci i Hercegovci; BiH pravo-slavne vjere; BiH katoličke vjere?

Sve ovo navodim ne da bih denun-cirao autore spomenutih tekstova. Govorim to da bih pokazao koliko je duboka trauma koju su Bošnjaci pretrpjeli u minulih stotinu godi-nu, samo zbog toga što su brani-li bošnjaštvo kao svoj nacionalni identitet!? Trauma identiteta, koja je dovela do toga da se još i danas mnogi Bošnjaci drže podalje od samih sebe, da se libe prihvatiti sopstveni nacionalni identitet, pa se priklanjaju liniji manjeg otpora, govoreći o sebi kao o ljudima iz Bosne, ili iz BiH, dakle sa terito-rije na kojoj žive, kao da su se tu slučajno zatekli, kao da su dužni nekome položiti računa kako su se tu obreli, šta traže i do kada kane ostajati tu u Bosni!? Umjesto da se sjete svojih djedova i pradjedova i o sebi progovore onako kako je je-dino i pravo govoriti: kao o Boš-njacima, pripadnicima drevnog, autohtonog, najbrojnijeg naroda na teritoriji cijele Bosne, naroda koji je osnovao svoju državu od davnina, birvaktile, prije 850 godina, na svo-joj djedovini! Govorim to da bi se shvatilo kako je još moguće ono što je inače nemoguće, naime to da se taj strah od javnog i eksplicitnog nacionalnog identifikovanja kod Bošnjaka, i samo kod Bošnjaka i nijednog drugog naroda na svijetu, do danas zadržao! Kako to da čak i danas, 20 godina nakon obnov-ljenog (inače, hiljadu godina sta-rog) nacionalnog imena Bošnjak, istaknuti dobronamjerni i umni Bošnjaci još pišu kao da Bošnjaka više nema i kao da ih nikada nije ni bilo!? Zato da ne bi iritirali Srbe i Hrvate, koji iako žive u BIH sebe nigdje ne nazivaju drugačije nego “Srbi“ i “Hrvati“!? A ipak, eto ti isti Bošnjaci, da ne bi tim “Srbima“ i “Hrvatima“ kvarili volju, bježe od sopstvenog naroda i sebe i dalje nazivaju Bosanci ili Hercegovci, ili Bosanci i Hercegovci! Još se i nada-ju da bi se jednog dana svi ti Srbi i Hrvati mogli odreći svog srpstva i hrvatstva i sebe proglasiti za Bo-sance!? Nadaju se, ovi dobrodušni Bošnjaci, dok su Srbi u po Bosne na genocidu osnovali i bez ikakvog prava proglasili Republiku Srpsku i tako izbrisali ime Bosne praktično

Govor održan na Osnivačkoj skupštini Svjetkog bošnjačkog kongresa

“BB“ KAO BOŠNJACIBOŠNJACIakademik

Ferid

MUH

IĆ

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

28

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etAKADEMSKA NOTA

29

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

sa pola njene cijele teritorije!? I dok već mjesecima svakodnevno posvu-da postavljaju bilborde po Bosni sa natpisima “Srpska kuća do kuće“, ne samo ne obazirući se da li to ne-koga iritira, nego upravo zato što su svjesni da to iritira!

U strahu od novih progona i geno-cida, ovi naši Bošnjaci koji se premi-šljaju oko svog nacionalnog imena su još i danas taoci velike ideološ-ke podvale započete pod parolom “Srbi, svi i svuda“ – u čije ime su i počinjeni svi zločini i genocidi nad Bošnjacima, od tada do Srebrenice! Autor ovog slogana, Vuk Stefanović Karadžić, zloupotrijebio je činjenicu da su ljudi koji govore istim jezikom pripadnici istog naroda. Iako je ovo tačno u više slučajeva, ali ni izdaleka uvijek i obavezno, Vuk Karadžić je najprije ovaj stav proglasio za uni-verzalni aksiom. Međutim, prava podvala je bila planirana upravo na prihvatanju tog aksioma, kao uslo-va za slijedeći ključni korak! Naime, odmah zatim pisac prvog “Rječni-ka“ srpskog jezika jednim potezom i neopozivo proglasio je i Bošnjake, i Hrvate, i Crnogorce, i jedan dio Bu-gara na teritorijama koje se graniče sa Srbijom, za Srbe, jer, prema nje-govom tvrđenju, jezik kojim svi oni govore jeste jedan isti, srpski i samo srpski! Dakle, negirajući i bosanski, i hrvatski, i crnogorski i makedonski jezik, jezikoslovac iz Tršića je negi-rao i Bošnjake, i Hrvate, i Crnogorce i Makedonce kao narode, progla-sivši ih sve za Srbe. Istina je, me-đutim, potpuno suprotna: Bošnjaci nikada nisu govorili srpskim jezi-kom, nego uvijek i isključivo svojim sopstvenim, maternjim bosanskim

jezikom! I sam Vukov “Rječnik“ je-ste kodificirana istočna varijanta bo-sanskog jezika. A jezikom Vukovog “Rječnika“ u najvećem dijelu Srbije nije se govorilo ni onda kada je taj “Rječnik“ pisan, niti se njime govori danas!

Držeći se principa koji je Vuk Ka-radžić smatrao apsolutno validnim, naime, da su svi koji govore istim je-zikom samim tim pripadnici jednog istog naroda, mi Bošnjaci imamo pravo sve one koji govore bosan-skim jezikom smatrati za Bošnjake! Prema tome, svi vi koji na teritoriji BiH govorite ovim lijepim našim, istim i čistim bosanskim jezikom, znajte da nije bitno koje ste vjere, jeste li pravoslavci ili rimokatolici, bitno je da to što govorite bosanskim jezikom čini sve vas Bošnjacima! Bit-no je biti Bošnjak! To što neki Boš-njaci mahom još zaziru da prihvate svoj nacionalni identitet, kako pred sobom, tako i pred drugima, kako privatno, tako i javno, ukazuje koli-ko je bilo veliko stradanje Bošnjaka dok su se svog imena držali, ali po-kazuje i koliko nam je velik i uzvišen zadatak dodijeljen!

Kada se, nakon kratke amnezije, je-dan čovjek osvijesti, on dođe sebi i postane ponovo onaj koji je bio tek kada se sjeti svog imena i kada ga glasno izgovori! Tek tada može on obnoviti sjećanje na svoju ličnu proš-lost, tek tada on može uspostaviti svoj puni identitet i tek tada se može ponovo kao čovjek vratiti među lju-de. Kada se, nakon sto godina pri-silno izazivane kolektivne amnezije, jedan narod osvijesti, on dođe sebi i postane ponovo onaj koji je bio, tek kada se sjeti svog prvog i pravog

imena i kada ga glasno izgovori: naj-prije sebi samom, a onda tako da ga cijeli svijet čuje i da ga pod njegovim imenom štuje! Bošnjaci su se, Bogu hvala, osvijestili i sjetili svog prvog i pravog, svog lijepog i jedinog imena i izgovorili su ga glasno: “Bošnjaci!“ Izgovarajte svoje ime, Bošnjaci, sva-kog dana, govorite ga sebi samima, govorite ga između se, govorite ga da ga cijeli svijet čuje! Neka grmi, neka odjekuje: „Bošnjaci, Bošnjaci, Bošnjaci!“ Obnovimo sjećanje na našu kolektivnu povijest, usposta-vimo naš puni nacionalni identitet i integritet, vratimo se ponovo kao narod među druge narode i kao na-cija među druge nacije, sestre Boš-njakinje, braćo Bošnjaci! Velik i uzvi-šen je to zadatak, a bit će ispunjen tek onda kada se svim Bošnjacima njihovo ime posve omili, kada im slovo “B“ prestane smetati i posta-ne im ono najbliže i najdraže slovo u nazivima kao što su BANU, BNF, SBK... i u svakoj drugoj skraćenici koja označava Bošnjake i bošnjačko! Jer, zapamtimo i ponovimo, lijepo je, i ljudski je i bitno je biti onaj koji jesi, pa zato neka grmi i neka odjekuje: “Bitno je biti Bošnjak!“

Prošlo je vrijeme kada su drugi go-vorili Bošnjacima ko su i šta su! Do-sta je bilo fragmentiranja bošnjačkog nacionalnog korpusa! Neka se niko više nikada ne usudi Bošnjacima osporiti ni jezik, ni ime, ni identitet! Danas su Bošnjaci opet Bošnjaci, za sebe, za susjede, za svijet! Urbi et orbi! U Bosni i u dijaspori, privatno i oficijelno, pojedinačno i kolektivno, lokalno i globalno, regionalno i uni-verzalno, danas i dovijeka, Bošnjaci će biti Bošnjaci, ako Bog da!

AKADEMSKA NOTA

Detalj sa Osnivačke skupštineSvjetskog bošnjačkog kongresa (SBK)

Užasnuti smo načinom obesmišljavanja i nipo-daštavanja bosanskoga jezika od strane politič-

ke grupacije Stranke demokratske akcije koja zloupotrebljava ime i simbole BNV, njihovih lingvistič-kih diletanta, srpskih nacionali-stičkih lingvista i dnevnog lista “Politka”.

Dnevni list „Politika“ u tekstu „Vreme ili vrijeme jezičkih po-dela“ od 6. februara 2013. godine donosi niz naučnih neistina i pro-izvoljnih mišljenja SDA-ovskih lingvističkih diletanata i političara koji su se drznuli da tumače bo-sanski jezik i srpskih lingvista koji suprotno naučnim činjenicama ne-giraju postojanje bosanskog jezika i omalovažavaju jednu od najve-ćih svetinja bošnjačkoga naroda.

U prvom redu zabrinjava nas či-njenica da je izvjesna Amela Zej-nelović, jedna od trinaestero „li-cenciranih stručnjaka za bosanki jezik“ predstavljena kao profeso-rica i master srpskog i bosanskog jezika sa Državnog univerziteta u Novom Pazaru. Ukoliko pogleda-te u studijske programe Državnog univerziteta, vidjet ćete da tamo postoji samo studijski program Srpskog jezika i književnosti, da apsolutno nema grupe koja studi-ra bosanski jezik i bošnjačku knji-ževnost. Ne samo da nema takve grupe, već ne postoji ni adekvatan kadar za izvedbu nastave iz obave-znih predmeta na toj grupi. Dakle, riječ je o prezentiranju neistina i svojevrsnom kriminalu koji je ura-đen ili od strane same Zejnelovi-ćeve, što je malo vjerovatno, ili od strane Državnog univerziteta ili od lista „Politika“, što bi bilo naj-manje vjerovatno. Druga po redu opasnost jeste fakat da je grupacija koja zloupotrebljava simbole i ime BNV dodijelila nekakve licence Zejnelovićevoj i još dvanaestero svršenika Studija srpskog jezika i književnosti sa Državnog univer-ziteta da mogu biti prevodioci bo-sanskog jezika. Obzirom da takve

licence može izdavati samo akre-ditirana stručna komisija sastav-ljena od eminentnih bosnista, koja niti postoji u okviru ove grupacije niti ista ima kapaciteta da je okupi. Ko je, na koji način i za koje intere-se mlade profesore srpskog jezika doveo u zabludu da su licencira-ni prevodioci bosanskog jezika. Na sajtu ove grupacije stoji da je istima licence uručio diplomirani politikolog Esad Džudžević. Ako je on lično odobravao i dodjeljivao licence, onda javnost treba da zna da isti niti ima kvalifikacije, niti ima prava da se bavi licenciranjem prevodilaca bosanskog jezika, jer s tom strukom ima veze koliko i ko-vač sa kulinarstvom.

Imajući u vidu ove činjenice, naj-manje nas čudi lingvistički dile-tantizam profesorice srpskog jezi-ka Amele Zejnelović kada govori o bosanskome jeziku i njegovim razlikama u odnosu na srpski, jer jedno je biti izvorni govornik bo-sanskog jezika, a sasvim drugo biti lingvistički stručnjak iz oblasti bosnistike. Svoditi razliku između bosanskog i srpskog jezika samo na gramatički sistem, takozva-no dakanje, i standardno-jezičku i akcenatsku normu, predstavlja najpovršniji nivo diferencijacije južnoslavenskog jezičkog dijasi-stema i daje osnovicu nedobro-namjernim srpskim filolozima Milošu Kovačeviću i Veljku Br-boriću da karikiraju, ismijavaju, omalovažavaju i dovode u pitanje bosanski jezik i nastojanje Bošnja-ka u Srbiji da isti implementiraju u obavezni školski sistem u sredi-nama koje ispunjavaju uvjete za takvu organizaciju nastave. Pored ovih površinskih, razlike između bosanskog i srpskog jezika daleko su vidljivije na dijahronoj, dijalek-tološkoj, leksikološkoj i sociolin-gvističkoj ravni iz kojih proizlaze i diferencijacije u standardno-jezič-kom izričaju. Da ne bismo previše trošili vremena na objašnjavanje tih razlika, svim spomenutima najtoplije preporučujemo knjigu „Bosanski, hrvatski i srpski pravo-

pisi: sličnosti i razlike“ profesorice Hasnije Muratagić-Tune; prvima kako nas više ne bi brukali svo-jim diletantizmom i neznanjem, a drugima kako bi se zastidjeli i ne bi sami sebe omalovažavali poku-šavajući obesmišljavati ono što je apriorna naučna istina dokazana na najvećim znanstvenim lingvi-stičkim razinama.

Također, neprihvatljivo je ten-denciozno reduciranje bošnjačke književno-umjetničke baštine od strane mladog stručnjaka Zejnelo-vićeve na samo usmenu i književ-nost na orijentalnim jezicima. Iako možda o tome nije imala prilike učiti na svom Državnom univerzi-tetu, ipak kao pretendent na pozi-ciju stručnjaka bosniste mora znati da je bošnjačka književnost najbo-gatija književnost Balkana koja je uslijed nepostojanja u prošlom vremenu zaštitnih mehanizama nepravedno prisvajana od strane susjednih naroda, najčešće srp-skog. Obzirom na prirodu ovog teksta, ne možemo elaborirati sve detalje, ali treba napomenuti bar neke osnove činjenice. Spome-nimo samo neke od dostignuća bošnjačke književnosti, od balada „Hasanaginica“ i „Omer i Meri-ma“ i svjetski poznatog epa „Že-nidba Smailagić Meha“ Avda Me-đedovića iz usmene književnosti, preko cijelog korpusa književnosti na orijentalnim jezicima (kojima su i sandžačko-bošnjački auto-ri dali nemali doprinos: Ahmed Vali, Ahmed Gurbi-baba, Jahja Taslidžali, Ahmet Hatem Bjelopo-ljak, Davud Ganija i dr.) alhamija-do korpusa, te lapidarne izvorno bosansko-sandžačke stećačke po-ezije („Nek’ izvini gospođa Evro-pa, ali ona nema stećke“ – kliktao je ne tako davno Miroslav Krleža), do svih različitosti savremene boš-njačke i sandžačko-bošnjačke knji-ževnosti i više stotina ozbiljnih književnih opusa autora koji izvor-no pripadaju ovim književnim tra-dicijama. Otuda je začuđujuć nesi-guran odgovor Zejnelovićeve na tendenciozno pitanje novinara na

VRIJEME JE ZA BOSANSKI JEZIKBOSANSKI JEZIK

r. Ja

hja FE

HRAT

OVIĆ

mr. Ja

hja FE

HRAT

OVIĆ

mm

30

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etNACIJA

Reagiranje predsjednika Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog viječana nipodaštavanje bosanskog jezika od strane političke grupacije Sulejmana Ugljanina (SDA)

31

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

kom je jeziku Meša Selimović pisao roman „Derviš i smrt“. Ni u kom slučaju ne može biti da je taj roman pisan na srpskom jeziku, jer je isti nastao prije Selimovićevog dola-ska u Beograd, u tišini sarajevskog naselja Višnjik. Uostalom, možda je najpotpuniji odgovor na pitanje nacionalnog određenja Meše Seli-movića dao Alija Isaković: „Ako je istina da je Meša Selimović najveći srpski pisac, kako tvrdi srpska knji-ževna elita, onda i najveći srpski ro-man počinje riječima Bismilahir-rah-manir-rahim/U ime Allaha Milostivog Samilosnog.“

Srpski lingvista sarajevske lingvi-stičke škole Miloš Kovačević više od dvije decenije bije borbu sa vje-trenjačama, uporno se upinjući da ospori postojanje bosanskog jezika i zato nimalo ne čude njegovi stavovi niti razlog zbog koga je „Politika“ odlučila baš njega uzeti za analiti-čara ovog problema. Obzirom da Kovačević govori o preimenovanju jezika, podvlačeći neistinu da je bo-sanski nastao preimenovanjem srp-skog jezika, želimo ga podsjetiti na par činjenica. Prije Vuka Karadžića standardni jezik srpskog naroda bio je slavjano-serpski jezik, koga vjerujem danas izuzev jezikoslova-ca i crkvenih duhovnjaka niko od srpskog naroda ne razumije, jer se oslanjao na bazu crkvenoslaven-skog jezika. U isto vrijeme u Bosni i Sandžaku, i pored jakih jezičkih utjecaja orijentalnih jezika (turskog, arapskog i perzijskog), nastavlja se tradicija njegovanja i produblji-vanja izvornog narodnog jezika iz perioda srednjevjekovlja i zapisa sa stećaka. Upravo iz tih razloga će Karadžić u dogovoru sa ilircima

Ljudevita Gaja uzeti jedno od nar-ječja bosanskog jezika za osnovicu srpsko-hrvatskog, iliti hrvatsko-srpskog jezika, i to iz poteza Her-cegovine i Sandžaka. Tako da ova Kavačevićeva opaska o preimeno-vanju jezika jeste istinita, ali, što bi rekao Vuk Karadžić, malo drukčija. Standardni srpski i hrvatski jezik u osnovici su preimenovani bosanski jezik koji još od 17. vijeka dobija svoje prve rječnike i lingvističke ra-sprave (Mehmed Hevai Uskufi, Bo-sansko-turski rječnik Magbuli-arif iz 1631. godine), a bošnjački književ-nici iz tog perioda, u maniru epohe, skoro po pravilu ostavljaju tragove u svojim djelima da pišu na bo-sanskome jeziku. Ove činjenice su Kovačeviću, obzirom da je do rata devedesetih godina bio profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, dobrano poznate, tako da Vukova opaska o pravilima babe Smiljane više ide na račun srpskog nego bo-sanskog jezika. Doduše, Kovačević će to posredno i priznati u objašnje-nju da ijekavica pripada srpskom jeziku, da ju je Vuk Karadžić uveo u srpski jezik. Još jedna bitna stvar za koju vjerujem i da je Kovačeviću poznata jeste da je bosanski jezik i bosnistika, kao naučna disciplina o bosanskom jeziku, naučno precizno utemeljena i da posjeduje cjeloku-pnu naučnu aparaturu (gramatiku, pravopis, rječnike) koji mu daju ravnopravan status u odnosu na srpski, hrvatski i crnogorski jezik. Zbog toga mu kao uglednom lin-gvisti ne priliči da vrijeđa i iskazuje nacionalističke stavove daleko is-pod znanstvenog diskursa.

Donekle se slažemo sa Brborićem da je ovdje riječ o politizaciji jezika,

ali se ne slažemo s metodologijom njegovog elaboriranja te politiza-cije. Jezik, osnovna identitetska odrednica jednog naroda, ne može se dovoditi u pitanje. Jer tendencija osporavanja jezika dovodi do ospo-ravanja nacije. Iz tog razloga ovdje jeste riječ o jezičkoj politici, ali na žalost Kovačevića i Brbarića, koji se upinju da negiraju bosanski jezik i bošnjačku naciju, ne dovodi se u pitanje od strane njegovih izvornih govornika već državnih organa i njihovih instaliranih subjekata koji, zloupotrebljavajući simbole i ime Bošnjačkog nacionalnog vijeća, žele da obesmisle bosanski jezik i obe-sprave Bošnjake Republike Srbije da uživaju u blagodatima i ljepota-ma svog maternjeg jezika. Ako već nisu uspjeli u potpunosti uništiti ideju o uvođenju nastave na bosan-skom jeziku za pripadnike bošnjač-ke nacionalnosti, onda treba taj pro-jekt uraditi što nakaradnije kako bi đaci i njihovi roditelji sami odustali od takvog prava. Zato i država u ovom projektu ne uzima za partne-ra legitimne i legalne predstavnike bošnjačkog naroda, već one koji su skoro osam godina u tehničkom mandatu i koji njenom zaslugom i dalje skrnave prostorije, simbole i ime BNV.

Još jedna otrovnica iz niza otrovnih neistina napisanih u ovom tekstu jeste da je imenovanje maternjeg jezika Bošnjaka – bosanski jezik – upitno. Za Bošnjake koji su izvor-ni govornici i baštinici ovog jezika ono nije i nikada nije bilo upitno. Oni su se uvijek i s ponosom odno-sili prema svom bosanskom jeziku i nisu ga se odricali niti njegov naziv dovodili u pitanje. A ko drugi, izu-zev izvornih govornika, ima pravo određivati naziv jezika jednom na-rodu? Ko ima hrabrosti za takvo što? Pa zar bi Srbi pristali da im sada dođu Rusi ili Turci i kažu da se njihov jezik zove ruskim ili turskim. To je nedopustivo. Svaki narod ima pravo da svoj maternji jezik imenuje prema vlastitim osjećajima i to mu niko ne smije osporavati. Srbi, Hr-vati i Crnogorci imaju pravo odreći se svog izvornog bosanskog jezika i imenovati ga drugačije i mi ćemo im to pravo poštivati. Ali nemaju pravo nama Bošnjacima određiva-ti kako ćemo nazivati naš maternji jezik. Zašto bismo se mi odricali hiljadugodišnje tradicije i svoj jezik imenovali drugačije od njegovog izvornog naziva kada su ga i naših djedova djedovi i njihovih djedova djedovi nazivali bosanskim!?

NACIJA

Uvaženi predsjedniče SBK-a! Poštovani prisutni!

Posebno mi je drago što sam večeras ovdje sa Vama!Kada me je moj brat, ahbab, osoba koju jako cijenim i

od koga posebno o ljubavi prema rodu i domu učim, pitao da li bih mogao dići u Sarajevo, odgovorio sam odmah DA i dodao da meni samo treba izgovor da dođem u Sarajevo. Da ipak naglasim, sutra, inšallah, vraćam se nazad u naš Sandžak!Moram Vam odati tajnu kako me je Nedžad “kupio”. Jednom je negdje napisao da su Sandžaklije najbolji dio bošnjačkog ummeta!Svakom čovjeku je drago da se go-vori pozitivno o njemu, da mu po-hvališ nešto do čega mu je jako sta-lo, ali nije to bilo presudno za moju zahvalnost Nedžadu.Ključno je to da sam sreo nekog ko znači i ko ima pedigre, a da nije gle-dao na Sandžak očima današnjeg Beograda ili nekadašnjeg Sarajeva, kao na prostor prepoznatljiv po će-vapima i mantijama, odnosno, po siru, pršuti i paprikama u kajma-ku. Gorštacima!Nije da se Sarajevo nije ranije sre-talo sa sandžačkim čovjekom i nje-govom sudbinom, posebnim onim iz 1878. godine, kao i onim iz 1992. godine, ali su bili rijetki oni koji su poput rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, akademika Mustafe Cerića, akademika Filipovića, Ab-dullaha Sidrana i njegovo rasprave “O našim Sandžaklijama”: “Boš-njacima što krvavo i preskupo pla-ćaju svoj ulazak u Bošnjake”, koji su vidjeli u Sandžaku interes veći od pešterskog jagnjećeg pečenja.Zato sam danas došao iz Novog Pazara, preko Pešteri, Zlatara i Romanije, da odam priznanje au-toru ove knjige što nam je, i pored svega, učvrstio nadu da se može-mo i trebamo, sa punim pravom i odgovornošću, smatrati ako ne najboljim, onda svakako dijelom bošnjačkog ummeta!Cijeneći činjenicu da su među pro-moterima velika imena u Bošnja-

ka, izražavajući zadovoljstvo što imam prilike uživati da me oni slušaju, naravno i vi, ja ću u krat-kim crtama predstaviti “sandžačko stoljeće” kroz prizmu historijskih činjenica, ali i iznijeti neka moja zapažanja kao nekog ko je aktiv-no sudjelovao u ispisivanju barem dvije posljednje dekade sandžač-kog stoljeća.

„SANDŽAČKO STOLJEĆE“Autorovo “Sandžačko stoljeće”, koje traje nešto više od 100 godina, iz perspektive nas večeras i ovdje, 18. januara 2013. godine:Godine 1878. Osmanska imperija, kako bi zadovoljila vlastite intere-se ogledane i pokušaju zadržava-nja barem simboličkog uticaja na Balkan, izdvaja Sandžak iz sastava Bosne. Sandžak se pobunio, daleko se čuo njegov krik. Jedan od glav-nih aktera ove pobune bio je plje-valjski muftija, jedan od međaša “sandžačkog stoljeća”, Mehmed Šemsikadić.Pljevaljski muftija je na noge podi-gao dobrovoljačke odrede Bošnja-ka i krenuo ka Bosni da je brani. Kada su izašli iz Pljevalja i prošli Dolove, Mehmed Šemsikadić silazi sa konja, diže ruke i upućuje slje-deću dovu:„Bože, ne vrati nas poražene bez obraza i Bože, sačuvaj nam Bosnu i Hercegovinu od neprijatelja.“Njegovim odredima prilaze i Boš-njaci iz Istočne Bosne, tako da uvećana vojska dolazi u Sarajevo 4. avgusta 1878. gdje biva dočeka-na sa dobrodošlicom. Nakon kra-ćeg boravka u Sarajevu, Mehmed Šemsikadić predvodi nekoliko hi-ljada vojnika ka Tuzli, gdje dolazi 8.avgusta i nakon dva dana žesto-kih borbi uspijeva odbraniti Tuzlu. Zaposjeda obje strane rijeke Spre-če, ugrožava neprijateljsku bazu u Doboju, a u jednoj od tamošnjih teških bitaka ranjava i austrijskog podmaršala Šmigoca.Odgojen u starobosanskom duhu da se sa neprijateljem nema šta pre-govarati dok gazi zemljom, sara-jevskim agama poručuje sljedeće: „Čujete li Sarajlije i svi ostali! Ja

sam vam Švabu dobro dočekao i vratio ga od Tuzle i Brčkog, a jed-na mi je vojska kod Maglaja gdje će Švabu dočekati. No, čujete li age Sarajlije! Kunem vam se vje-rom i Kur’anom, ako li mi nevjeru učinite, žive ću vas sve odrati!“Padom Sarajeva 19. avgusta 1878. Mehmed Šemsikadić se povlači u Sandžak da izbjegne opkoljavanje. Tamo nastavlja sa svojim aktivno-stima protiv Austrijanaca. Izložen pritiscima, na poziv sultana Ab-dul-Hamida II, seli se u Tursku gdje biva proglašen specijalnim musafirom.Epilog:Bošnjaci ostavljeni bez zaštite, na milost i nemilost onima koji im ni do tada nisu mislili dobro. San-džak odvojen od Bosne.Muftija Šemsikadić uz sve počasti “počiva u miru” u haremu Sultan Fatih džamije u Istanbulu, u Tur-skoj!

1912. GODINATurska je naposljetku morala otići sa Balkana. Samim tim i iz Sandža-ka, kojeg je izdvojila iz Bosne. “Zli jezici” govore da su zato dobili i novčanu protuuslugu.Epilog:Od 1912. do 1996. nizali su se dani, mjeseci, godine, decenije... koje su bile, što bi narod kazao, kao presli-kane. Svaka naredna je nevjerovat-no sličila onoj prethodnoj.1912. godine srpska i crnogorska vojska okupirale su Sandžak. Kod isticanja ratnih ciljeva, kralj Nikola je prvenstveno isticao “oslobođenje Zete i zemlje Nemanjića” i “osvetu Kosova”. Isto to je izgovorio ratni zločinac Ratko Mladić pred sami početak genocida u Srebrenici! Iste godine se desio genocid i pokr-štavanje Bošnjaka Plava i Gusinja. Blizu hiljadu ubijenih i preko 13 hi-ljada nasilno pokrštenih Bošnjaka muslimana.1919. godine u Memorandumu sandžačkih Bošnjaka, predsjed-niku Vlade Kraljevine SHS, Ljubi Davidoviću, između ostalog, staja-lo je da je od stvaranja Kraljevine,

Govor prof. dr. Admira Muratovića, direktora Instituta za istraživanje genocida i zločina, na promociji knjige „Sandžačko stoljeće od M. Šemsikadića do M. Zukorlića“, održanoj 18. januara 2013. god. u Sarajevu, BiH.

PODRŠKA “SANDŽAČKOM STOLJEĆU”

. Admir MUR

ATOV

IĆ

dr. Admir M

URAT

OVIĆ

dd

32

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etNACIJA

33

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

u Južnom Sandžaku opljačkano 194 sela i ubijeno 1.300 Bošnjaka. 1921. godine, Kosta Pećanac, u svom krvavom pohodu po Sandžaku, u Brodarevu je ubio 20 uglednih Boš-njaka na čelu sa imamom brodarev-ske džamije Ibrahim-ef. Pačarizom.11. jula 1922. godine (tačno 73 go-dine prije početka genocida u Sre-brenici) regularna vojska Kraljevine Jugoslavije, pod zapovjedništvom Koste Pećanca, ubila je u selu Starče-viće kod Tutina 31 Bošnjaka, gotovo svi iz porodice Rizvanović. Najmla-đoj žrtvi njeni roditelji nisu stigli ni ime nadjenuti.

1924. GODINA - GENOCID U ŠAHOVIĆIMA

Bošnjacima Sandžaka se desilo nešto što se nikome na svijetu nije desilo. Punih 48 sati, u novembru 1924. go-dine, bili su izuzeti iz zakona. Data je zvanična dozvola da se u tom pe-riodu mogu ubijati Bošnjaci, a da se zato krivično ne odgovora. Ubijeno je preko 600 Bošnjaka. U Novom Pa-zaru gdje živim prvi komšija mi je Šahović. Prezime je uzeo po mjestu odakle su oni Bošnjaci, koji su Bož-jom voljom preživjeli, do zadnjeg protjerani. On danas živi na relaciji Novi Pazar - Ofenbah i uspješan je biznismen.Nakon zločina, u izvještaju - pred-stavci poslatoj Kralju Aleksandru od delegata općine Šahovići i Pavi-no Polje - piše sljedeće: “Nekim su (kao Ibru Hasanoviću - starcu od 80 godina) još živo meso rezali, nožem trbuh vadili; nekima su (kao Zeću Hadžoviću) živima jezik čupali; neke ( kao bebu Naja Hodžića) ni u majčinom krilu nisu štedjeli; neke su (kao Šaba Hadžovića) najprije da-vili, a potom puškama ubijali; neke su (kao Vuksan Vukrović svog biv-šeg agu Halila Hasanbegovića) na vjeru iz kuće izmamljivali, a potom nožem poklali; Adema Lukača su prvo opljačkali, a potom tjerali da se krsti, a kad je ovaj to odbio, odveli ga i kao metu gađali iz puške. Živim čudom je ranjen preživio. Valjda ga Bog odredio da pretekne kao svje-dok kako bi pričao o snazi pravde i zakonitosti u našoj državi.”U svojoj knjizi BESUDNA ZEMLJA, Milovan Đjilas opisao je ovaj pokolj u kojem je učestvovao i njegov otac, Nikola Đilas.Đilas piše: “Takvog osvetničkog po-hoda nije nikad bilo. Čovjek nije mo-gao ni slutiti da je nešto tako moglo biti skriveno u takozvanoj narodnoj duši. Pljačka iz 1918. godine bila je prema ovome dječja igra...”

Dalje nastavlja sjećanje svog oca: «Nakon što su taoci u Šahovicima bili poklani, išao je jedan seljak iz na-šeg sela, Sekula, od jednog mrtvaca do drugoga i prerezao im žile na no-gama. Tako se radi volovima, nakon što ih se sjekirom oborilo, da se ne bi mogli ponovo dići, ukoliko su još živi. Neki su u džepovima mrtvaca pronalazili komade šećera natoplje-ne krvlju koje su kasnije jeli. Djeca su bila otrgana od majčinih ruku i sestara i pred njihovim očima zakla-na... Muslimanskim svještenicima su čupali brade i urezivali krstove na čelo. U jednom selu zavezali su grupu ljudi za plast i zapalili. Neki su kasnije pričali da je plamen iz za-paljenih tijela bio purpurno crven. Jedna grupa napala je jednu usa-mljenu kuću. Seljak je upravo gulio jagnje. Oni su imali namjeru da ga strijeljaju i zapale kuću, ali ogulje-no jagnje im je dalo ideju da seljaka objese za noge na šljivu, jedan mesar mu je ogulio lobanju sjekirom, paze-ći da ne povrijedi tijelo. Onda je žr-tvi razrezao grudi. Srce je još tuklo. Mesar je golom rukom istrgao srce i bacio ga psetu. Kasnije se pričalo da ga pseto nije taklo, jer čak ni pse-to neće turskog mesa. Ako čovjek hladno pomisli, može da izgleda da nije ni bitno na koji način ljudi budu ubijani i šta se poslije toga događa sa njihovim tijelima. Ali nije tako. Upravo činjenica da su oni prona-lazili tako zaprepašćujuće načine ubistva, da su ljude klali kao živo-tinje, djeluje najužasnije i otkriva cijelu mračnu prošlost njihove duše ubica. U ovoj zemlji ubistvo nije ni-šta zastrašujuće. Na to se naučilo. Ali nečovječni način ovih ubistava i sadistički užitak u tome pobudili su otpor i jednodušnu osudu iako se ra-dilo o muslimanima... Da nepravda bude potpuna, nisu muslimani bili oni koji su ubili Boška Boškovića, nego crnogorski prvaci iz Kolašina. Moj otac je to kasnije saznao od jed-nog povjerljivog čovjeka.»2011. godine bivši pomoćnik mini-stra za ljudska i manjinska prava, Petar Antić, na pitanje zašto se u slu-čaju konstituiranja BNV-a nije pri-mijenio važeći zakon R. Srbije koji reguliše tu materiju, hladnokrvno je odgovorio da su Bošnjaci “specifič-ni”.2012. godine ministar pravde R. Sr-bije, Selaković, na pitanje kako na-mjerava država da riješi problem oko BNV-a, hladnokrvno odgovara - izborima 2014. godine. Ništa straš-no! Bošnjacima nije prvi put da se na njih, na njihovo pravo na život, na pravo da imaju ista prava kao i osta-li, ne odnose zakoni!

LIMSKA DOLINA 1942-43. Pismo Pavla Đurišića Draži Mihaj-loviću, u kojem ga obavještava da je u tom krvavom pohodu ubijeno 1.200 vojno sposobnih Bošnjaka, i 8.000 staraca, žena i djece, najbolja je potvrda namjere četničkog pokreta i plana uništenja i uklanjanja Bošnja-ka sa prostora Sandžaka.U pismu komandanta četničko-ozrenskog korpusa, kapetana I klase Miloša Jovanovića, upućenom ko-mandantu vojno-četničkog odreda, Golubu Mitroviću, sredinom febru-ara 1943. godine, jasno je prezenti-rana ideološka pozadina četničkih akcija u Sandžaku i istočnoj Bosni: „Sjetite se velike borbe za oslobo-đenje pod vođstvom velikog vož-da Karađorđa. Srbija je bila puna Turaka (Bošnjaka). U Beogradu i ostalim srpskim varošima strčale su muslimanske munare, a pred džamijama su Turci vršili svoja smrdljiva pranja kao što sada rade u srpskoj Bosni i Hercegovini. Na stotine hiljada muslimana bilo je tada preplavilo našu otadžbinu. A prođite danas kroz Srbiju. Nigdje nećete naći ni njihova groba, niti jedan šiljak (nišan)... To je najbolji dokaz i najbolje jemstvo da ćemo uspjeti u ovoj današnjoj svetoj borbi i da ćemo istrijebiti Turke iz ovih naših zemalja. Niti jedan musliman među nama neće osta-ti. Muslimanski živalj treba jed-nim dijelom likvidirati, raseliti ili prevesti na pravoslavlje.“ U istom pismu se na jednom mjestu govori i o pokoljima u istočnoj Bosni: „Vi ste sigurno čuli za najnovije veli-ke uspjehe naših boraca oko Foče, Čajniča i Višegrada pod vođstvom samog ministra. Tamo sada više nema niti jednog muslimana, a za njihova naselja, niti kuće više se ne zna. Ta srpska zemlja koju su do sada uzurpirali turski uljezi čeka na srpske ruke da je obrade...“ I pored navedenih činjenica Skup-ština Srbije je, uz pomoć pojedinih bošnjačkih političara, 2004. godine usvojila zakon kojim se četnici izjed-načavaju u pravima sa partizanima, što je bio uvod u proces rehabilita-cije koji je omogućen 2011. godine Zakonom o rehabilitaciji.20. novembar 1943. godine značio je tračak nade za Bošnjake Sandžaka kroz osnivanje ZAVNOS-a, koja je ozbiljno dovedena u pitanje krva-vom likvidacijom Rifata Burdžovića Trša. 29. marta 1945. godine očeki-vanja Bošnjaka Sandžaka da će ži-vjeti ravnopravno u SFRJ okončana su ukidanjem partizanske autono-mije.

(Nastavit će se)

NACIJA

Na samom početku ne mogu, a da ne iskažem osobito zadovoljstvo što mi je pripala čast da

govorim na promociji knjige mog profesora, mentora i sada kolege prof. dr. Sefera Međedovića. Čo-vjeka koji za mene predstavlja ne-presušan izvor inspiracije u mom akademskom i naučnom životu, čija su predavanja, knjige i lični odnos prema meni uticali da se danas bavim ljudskim, a posebno manjinskim pravima. Hvala Vam profesore!

Kako bih vam što bolje predstavio knjigu „Odbrana identiteta“ prije vašeg detaljnog čitanja, a kako u njoj ništa nema slučajno, i bez na-mjere i poruke, počet ću od samih korica.

Na prvoj korici vidite stari mostar-ski most, ne ovaj novi, posljeratni, nego onaj stari kojeg su zločinci srušili, most kao simbol života ljudi grada i prostora u kom žive, most kao simbol spajanja ljudi, njihovih sudbina i povezivanja u

jedno, most koji je svjedok minu-lih i budućih vremena, koji svojim opstajanjem na balkanskoj vjetro-metini prkosi lošem.

Ispod mosta teče rijeka Neretva, plava, jaka i silna, prkosna baš kao mi Bošnjaci. Rijeka Neretva označava identitet kao dinamičnu pojavu koja teče, živi i nikada ne staje.

U pozadini se vide naše džamije, naš vječiti duhovni stožer i oslo-nac, jedan od ključnih simbola našeg bošnjačkog identiteta, koji nas na poseban način razlikuje od drugih, dajući nam pečat original-nosti.

U donjem lijevom uglu vidite sta-re knjige ispisane harfovima, o či-joj starosti svjedoče njihove žute strane, koje odolijevaju zubu vre-mena, čuvaju od zaborava ono što je bilo, da nas podsjete da mi ima-mo svoju historiju, jezik, kulturu, običaje, tradiciju.

Na vrhu ovih poredanih knjiga stoji naša sveta knjiga Kur’an, po-

kazujući ko smo, koja nam je vje-ra, da nam je iznad svega Uzvišeni Allah i Nnjegov Poslanik Muha-med a.s. i da je to naš izvor života koji nas je očuvao kroz različata vremena i pomogao nam da op-stanemo uprkos svemu.

Na poleđini knjige nalazi se slika Bahrije Bećiragić - Međedović. Sli-ka majke našeg uvaženog profeso-ra u bošnjačkoj nošnji, u dvorištu porodične kuće koja se nalazila u staroj Rožajskoj čaršiji. Majka kao simbol odbrane našeg bošnjačkog identiteta. Upravo su majke bile te koje su najzaslužnije za očuvanje vjere u Allaha dž.š. i očuvanje na-šeg nacionalnog identiteta. Majke su različitim vremenima, doveći, djecu učile pravim vrijednosti-ma, učile ko su, kome pripadaju i Kome se samo mogu pokoriti. Majke su simbol našeg opstanka i majkama pripada ključno mjesto u očuvanju našeg identiteta. One su te koje su iz sjenke, nenamet-nuto, neprimjetno, sa određenom dozom bojaznosti odbranile naš bošnjački identitet. A naš profesor

Obraćanje mr. Rejhana Kurtovića na promociji knjige “Odbrana identiteta” dr. Sefera Međedovićakoja je upriličena u povodu stogodišnjice od rođenja velikog sina Sandžaka Rifata Burdžovića Trša

(Sala BKZ-a, 11.02.2013.)

ODBRANA IDENTITETAIDENTITETA

34

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

mr. Rejhan

KURT

OVIĆ

NACIJA

Od Brnjice Kalauz Rizvana,Od Sjenice Mahmuta Jejne,

Od Berana Husović Ćazima,Od Bihora Šabotić Jusa,

Od Akova Mehonjić Bajra,Evo vakta od rata Balkana,Komituje Jusuf Mehonjiću,

Radi vjere i svoga vatana,Rad hatara ljuta sibijana,Goloruku štiti sirotinju,

U Sandžaku i u Kolašinu,Od zuluma i od pogibije,Od nasilja i bezdušnih komšija,Odmetnu se i Feriz Salković,Potjere i žandarske tjerale,Odmetnu se Sait Hadrović,Odmetnu se i Zaptija Đerekarac,Odmetnu se i Reko Biševac,Učini se velika družina.

35

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

to nije zaboravio, pa je kao glavnog junaka svoju rahmetli majku stavio na posebno mjesto.

U savremenim teorijskim pristupi-ma identitetu, on se posmatra kao dinamična pojava koja se gradi kroz određeno vrijeme i određene procese.

Samosvjestan sebe i svog nacional-nog identiteta prof. Međedović u knjizi „Odbrana identiteta“ prati genezu bošnjačkog identiteta, kroz različite vremenske periode, doga-đaje i situacije, dajući poseban osvrt aktuelnim problemima vezanim za identitet Bošnjaka u Crnoj Gori.

Obzirom da je sudionik vremena u kome je bošnjački identitet naročito napadan i osporavan, svoja praktič-na i stručna iskustva predočio je u ovoj knjizi.

Pored borbe za odbranu identiteta na terenu u svojstvu, prije svega, ponositog Bošnjaka, potom advo-kata i jednog od najboljih pravni-ka na prostorima bivše Jugoslavije i šire, profesor Međedović sada u svojstvu pisca ove knjige nastavlja odbranu bošnjačkog identiteta uop-će, naročito u Crnoj Gori, gdje se i dalje vode intenzivne borbe za od-branu bošnjačkog identiteta.

Upoznaću vas sa činjenicom da Bošnjaci u ukupnom broju stanov-ništva Crne Gore čine skoro 20%, ali zbog osnivanja crnogorske nacije, koja nema odakle da dobije potre-ban većinski broj stanovništva pre-ko 50%, nad Bošnjacima je izvršen udar koji i dalje traje, pa su oni po-dijeljeni u nekoliko kolona na: Boš-njake, Muslimane, a dobar dio njih se izjašnjava i kao Crnogorci i Neo-

predijeljeni, što je itekako ugrozilo bošnjački identitet u Crnoj Gori, a Bošnjacima dalo status manjinskog naroda, umjesto autohtonog i kon-stitutivnog naroda.

Takva kvalifikacija dovodi do ugro-ženosti bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, što se manifestuje učestalom diskriminacijom, asimilacijom i marginalizacijom na svaki mogući način.

Protiv ovakve prevare Bošnjaka i svakodnevnih napada na bošnjački identitet u Crnoj Gori, prof. Međe-dović na sve moguće načine diže glas, ali je i pored toga ovom knji-gom htio na još jedan način, putem pisane riječi, dati doprinos u od-brani bošnjačkog identiteta u Crnoj Gori.

Zbog toga on u ovoj knjizi podsjeća svoje zalutale i neodlučne sunarod-nike da budu to što jesu, da budu Bošnjaci, navodeći stavove komu-nista o bošnjačkom identitetu, ne-osnovana osporavanja bošnjačkog identiteta, bošnjačke stranputice i zablude bošnjačkih intelektualaca.

Kako bi odbranio svoj identitet od drugih, ali i od zalutalih sunarod-nika, prof. Međedović, da se nikada ne zaboravi, podsjeća na genocide i zločine koji su se desili i dešava-ju nad Bošnjacima, dajući poseban osvrt na genocid u Srebrenici i Ša-hovićima, zločine u Sjeverinu, Ku-kuroviću i Mioču, otmicama u Štrp-cima i pljevaljskoj Bukovici.

Obzirom da je direktno bio uključen kao branilac okrivljenih u montira-nim procesima protiv bošnjačkih intelektualaca devedesetih godina, autor u ovoj knjizi svjedoči o odno-

su Srbije i Crne Gore prema svojim građanima pod naslovom NEKOM MAJKA, NEKOM MAĆEHA, gdje govori o brutalnim i neosnovanim hapšenjima, istragama, suđenjima, presudama, žalbama i konačnim is-hodima tih procesa, bilježeći i svoje lične posjete zatvorenicima.

Kao što znate, prof. Međedović je po pozivu pravnik, pa u ovoj knjizi nije mogao izostaviti ni dio koji se odnosi na ustavno i zakonsko regu-lisanje prava bošnjačkog naroda, te očekivanja Bošnjaka od novog Us-tava Crne Gore.

Ponosan sa sebe, na svoj identitet, na kraj iz kog potiče, autor u jed-nom dijelu knjige govori o bošnjač-kim obilježjima beranskog kraja, gdje pored tekstualnog objašnjenja to dočarava i slikama džamija, kula, vakufskih kuća i drugih bošnjačkih obilježja.

Iz svega se može zaključiti da knji-ga „Odbrana identiteta“, autora prof. dr. Sefera Međedovića, pred-stavlja kapitalno djelo koje ima ne-procjenjiv značaj za Bošnjake i da na originalan način vrši odbranu identiteta, čime potvrđuje konsta-taciju predsjednika BANU akade-mika Ferida Muhića da o identitetu Bošnjaka mogu govoriti samo Boš-njaci, te konstataciju predsjednika SBK dr. Mustafe Cerića da je važno biti Bošnjak.

Na kraju bih završio jednom narod-nom pjesmom, koju autor bilježi u svojoj knjizi kao produkt borbe Boš-njaka za očuvanje svog nacionalnog identiteta, koja ima svojstvenu po-ruku.

(Pjesma pored fotografije)

NACIJA

Kada govorimo o Bogu-milima (Babunima, Tor-bešima, Pomacima, Na-šincima) ne možemo a

da ne spomenemo dugo prisutnu transferzalu bosanskih bogumila koju neki, u novije vrijeme, nazvaše ze-lena transferzala za koju ja kažem bogumilska transferzala.

Početke možemo potražiti još u V stoljeću, kada su se neki Ma-salijani, prethodnici Bogumila, iz Male Azije preselili u Trakiju, Bugarsku Makedoniju, Srbiju, Bo-snu, sve do Španije. Edit Durham iznosi sljedeće: “U Samisati u Ma-loj Aziji podignuta je jedna sekta čiji su predstavnici poznati kao Pavlićni. Oni su objedinili maniheizam sa jed-nom posebnom preporukom za pro-povjedi Svetog Pavla. Progonjeni od strane kršćana, oni su se objedinili sa muslimanima i ustankom porušili je-dan veliki dio Male Azije. Imperator Konstantin Kopronimus (741. poslije Hrista), kako bi ih oslabio, šalje njihov veći dio u Trakiju kako bi služili kao čuvari granice. Premješta jedan drugi dio njih po balkanskim dolinama. Od tada su se njihova učenja počela širiti nezaustavljivom brzinom.“

U vrijeme vladavine vizantijskog cara Aleksa Komnena I (1081-1118), zbog progona do istreblje-nja, sekta je izbjegla prema zapadu uzimajući sa sobom i imena kojima ih je Pravoslavna crkva anatemisa-la.

Jedan dio, prelazeći preko alban-skih zemalja, prešao je Otranska vrata pobudivši jeretički katarski pokret u Italiji i pokret Patarena (Albižana) u južnoj Francuskoj, dok su se drugi dijelovi raširili i po srpskim zemljama.

Nemanja je objavio nemilosrdan rat „prokletim jereticima“, kako je nazivao Babune. Između 1172. i 1180. godine on pokreće pohod do njihovog istrebljenja. Zapalio je njihove knjige, sjekao im jezike. Nemanja progoni i svoju kćer koja je bila ubijeđeni bogumil. Čuveni Nemanja održava Sabor u Deževi (1282.) na kome donosi odluku o čišćenju Raške države od mrske je-

resi odnosno bogumila. (Jaroslav Sidak, Studije o Crkvi bosanskoj i bo-gomilstvu, Zagreb,1975., str. 40, 42, 51, 216, 276, 365) Tu se odmah vidi da se na samom početku osnivanja države sprovodi tortura nad lokal-nim stanovništvom koje nije prista-jalo na nametnuta crkvena učenja, naročito na istočno pravoslavlje. U Jevanđelju (biografiji) Savinom, od Bogumila Teofila, piše: „Paljevina-ma sela gdje žive (kako on kaže) braća naša, ali na njihovu nesreću ne po vjeri, na samom začetku Raš-ke države činio je bogumilima tor-turu i progon. Najuspješnija tirani-ja nije ona koja upotrebljava silu da osigura homogenost, nego ona koja uskrati svijest drugih mogućnosti, što izgleda neshvatljivo da postoje i drugi postupci (običaji) vrijedni i istiniti. Prevladala je tiranija koja se isto tako sprovodi nad katarima u Francuskoj, Tuluz 1230. godina, što se polako širi i prema Bosni te papa Bonificije VII (1294-1303) naređuje franjevcima da istrijebe kugu jeretičnu, opačinu koja je nara-sla u krajevima: Raške, Dalmacije, Hravatske, Istre, Bosne i u provin-ciji Sklavaniji (Digard Ffaucon and Thomases Registres de Boniface VIII). Međutim, i poslije svih ovih događaja i tiranije koje su urađene nad bogumilima oni i dalje opstaju, što dokazuje da je i Car Dušan do-laskom na vlast donio Zakon (član 85) gdje objavljuje rat i progon ba-bunima, kako on naziva bogumile Sandžaka, očigledno potvrđujući postojanje bogumila na ovim te-ritorijama. (B. Marković, Dušanov zakonik, Beograd, 1986.) Naravno, i poslije smrti cara Dušana, bogumi-li ostaju i žive na tim teritorijama. Dokaza za to ima dovoljno: 1358. godine kralj Ugarske, Lajoš I, oba-vještava papu da su Bosna i Mizija pune paterena, iz čega se vidi da u ta vremena nema imena Srbije, ali to neka istražuju oni koji treba da objasne današnjim generacijama. Ja ću se zadržati na istraživanju teritorije današnjeg Sandžaka kao zemlje babuna, to jest mrske jeresi, po Nemanjinom nazivu, jednog od prvih vladara Raške države.

On i svi kasniji vladari vode že-

stoke obračune sa bogumilima da bi ih pokorili ili likvidirali. Stefan Prvovjenčani od strane Katoličke crkve Vatikana osvajao je sela po Sandžaku u kojima su živjeli bogu-mili i poklanjao ih određenim ma-nastirima. Jedno od tih sela koje je osvojio je i selo Dobrinja (ponegdje i Dobrnja) koje se nalazi nedaleko Tutina. Ispod samog sela, na jed-nom brdu Gospođinica, nalazi se nekropola sa oko devedeset steća-ka koji su vremenom uništavani. To selo je poklon manastiru Žiči kod Kraljeva. Nikada niko nije po-stavio pitanje zašto baš manastiru Žiči kada u blizini postoji manastir Sopoćani? Ono otvara i druga pi-tanja: Da li je manastir, zaista, za-dužbina kralja Uroša (1243-1276) i da li je u to vrijeme manastir uop-će egzistirao, ili je bio napušten od strane srpskog življa i monaha koji su otišli za svojim vladarima? Ni-kada nijedan lingvista nije se poza-bavio obimom Sandžaka već samo toponimima i hidronimima u ko-jima se nalaze korijeni slovenskih jezika. Međutim, sandžački i bo-sanski bogumili uopće ostavili su tragove svog postojanja. To su steć-ci na njihovim grobovima koje, iz nekog nama nepoznatog razloga, historičari neosnovano proglaša-vaju grčkim grobljima, možda da bi zatrli tragove postojanja bogumila i Bosanske crkve na ovim prostori-ma. Dakle, poznata priča koja se i danas priča na teritoriji Sandžaka kako je Grk zab’o ralo u površicu na Đurđevdan i pobjegao nema ni malo istine, jer Grci nisu nikada ni živjeli na ovim prostorima, te historijske ili statističke karte ne bilježe život Grka na teritorijama daleko od morske obale, naročito ne u našim dalekim brdima. Ta bi se izlizana priča mogla u većoj mjeri odnosi-ti na Aromune, Cincare ili Vlahe - termin koji je odomaćen u našoj znanstvenoj praksi. Cilj proglaša-vanja bogumilskih grobalja sa veli-kim stećcima - artefaktima na teri-toriji Sandžaka za grčka je, ustvari, poništavanje realnosti treće konfe-sije na Balkanu. Ustvari, proglaša-vajući bogumile jeretičkom sektom negiranje je jedne vjere i njenog po-stojanja.

OSVRT NA HISTORIJU BOŠNJAKA SANDŽAKA (I)

SANDŽAKU SREDNJEM VIJEKU

36

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Sulejman ALIČ

KOVIĆ

HISTORIJA

37

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Historičari Srbije, oslanjajući se na usmena predanja o naglašenom asketizmu babuna (jedno od imena bogumila), misle da su se babuni u današnjim nastambama pojavi-li kao askete. Ne mogu se složiti sa ovakvim mišljenjem jer u njemu nema nikakvih konkretnih dokaza. Ako bi bogumilstvo bilo obična asketska pojava, ne bi predstavlja-lo neku veliku opasnost po kršćan-stvo, odnosno, po tadašnje feudalne države. Po tom shvatanju, u borbi protiv njih ne bi bilo potrebno di-rektno angažiranje imperatora, ca-reva, papa, krstaša i dr. Ne bi se ni rodio dominikanski pokret niti bi se stvorio univerzalni sud inkvi-zicije. Ne bi, kao posljedica toga, bilo ni razloga da njihove pristalice prolaze kroz viševjekovne patnje koje su počivale na anatemama, na-stavljajući sa hapšenjima, iseljava-njima, paljenju na drvenim lomača-ma, pa sve do masovnih masakra. Kada bi bili askete ne bi bili strana koja je branila Bosnu od Ugara. Ne bi stigli do nivoa zvanične vjere i ne bi imali specifični tretman od strane Velike Porte.

U njihovim redovima ne bi bilo pristalica iz redova porodica cara Samoila i Nemanje, ne bi uživali ni podršku vlastelina Kulina bana, ve-likog turskog vezira Mahmut-paše Hrvata, zvorničkog kneza, Hrvata i Dalmatinaca.

Kada bi bili takvi ne bi bili utvrđeni u kompaktnim enklavama, u zbije-nim naseljima, sa urbanom struktu-rom. Ne bi ni obezbijedili prednost nad ostalim etničkim grupama. Bez zajedničke egzistencije ne bi mogli sačuvati jezik, niti stvoriti kultur-

na blaga, niti bi osigurali potrebnu koherenciju u očuvanju njihove du-hovne konstitucije.

Prihvatajući da su asketizam, ve-getarijanstvo, fetišizacija, siromaš-tvo dio njihovog pogleda na svijet, igrali su važnu ulogu u njihovom preživljavanju. Trebamo reći i da su bogumili bili brojni, stabilni u njiho-vim vjerskim specifičnostima. Imali su, dakle, svoje učenje, književnost, duhovne vođe, crkvu, hijerarhiju, simbole, svece i jednu filozofiju za društvo, vlasništvo i ravnopravnost. Bili su nosioci jedne kulture.

Nakon svega izloženog postavlja se pitanje: Da li je, osim imena, kod današnjih Torbeša ostalo što još od njihovog pogleda na svijet i od stare vjere njihovih pradjedova bogumila.

Isto kao istraživač E. Imamović za slučaj Bosne, tako i ja u jednoj široj studiji dajem dokaze i nudim histo-rijske podatke koji svjedoče da bo-gumilstvo, nezavisno od neviđenih neljudskih progona, nije iskorijenje-no. I nakon više od jednog stoljeća od progona do istrebljenja od strane Stefana Nemanje i prokletstva Srp-ske pravoslavne crkve nad njima, bogumili, iako pred nestajanjem, po-niženi i diskriminirani, još uvijek su smatrani kao opasnost za Pravoslav-nu crkvu i njenu vlast. Nije slučajno što je Car Dušan proglasio sankcije za one koji propagiraju bogumil-stvo, odnosno babunsku riječ.

Pojava bogumilstva u Bosni traje sve do kraja XIX vijeka. Istu stvar spominje na istoj razini B. Ðurđević-Stojković tvrdeći da: “Još uvijek ima bogumila u BiH, Makedoniji i Srbiji...” Malo dalje kaže: “...postoji

duhovno kretanje koje gasi žeđ sa gnostičkog bogumilskog izvora.“ Za nova arheološka istraživanja u blizi-ni Kostolca profesor Korać kaže da: “Arheologija otkriva ono što je do-gma uništavala vjekovima: pretpo-stavku da su gnostici Podunavljem s Bliskog istoka stigli u Evropu pot-krepljuje činjenica da su bogumili, obnovitelji gnosticizma u Srednjem vijeku, potekli upravo sa Balkana, mnogo slični jeresu u Italiji i Fran-cuskoj. Nekim revidiranim oblicima gnosticizma se očuvao sve do da-nas.”

U Sandžaku se može dokazati na-sljedstvo bogumilskog učenja i prakticiranja. U ovoj zoni sa visokim planinama, uskim kanjonima, du-bokim i strmim dolinama, bogatim šumama, pašnjacima, tekućim vo-dama, Bošnjaci su dislocirani prije Nemanjinog dolaska na ove teritori-je. Van očiju i ušiju Kršćanske crkve, u formalnim okolnostima zakašnjele islamizacije, oni čuvaju mnoge kul-tne rituale, praksu, vjerovanja i fosi-la, učenja njihovih bogumilskih pra-djedova. Nije ih mogao otkorijeniti ni nemilosrdni rat komunističkog režima koji je zakonom zabranio pravo na vjerovanje, praksu, institu-cije i vjersko propagiranje.

Jos uvijek, osobito među ženama, postoji vjerovanje o snazi magije. Zabilježili smo veliki broj slučajeva čvrstog ubjeđenja da magija može uzrokovati impotenciju, nedostatak želje za formiranjem porodice, pod-sticanje bračnih konflikata, zaustav-ljanje sudbine vjeridbe i ženidbe, promjenu moralnog ponašanja... I obratno, da se magija razrješava ako se pronađe njen predmet. I danas se doživljavaju kao istinita predanja o munji mjesečine.

Enver Imamović među ostacima bogumila kod današnjeg čovjeka u Bosni i Hercegovini ističe nekoliko osobina karaktera i ponašanja koji se ne susreću na bilo kom prosto-ru: ponašanje prema starima, djeci, ženi, osjećaj za pravdom, strpljivost, raspoloženje za posao, gostoprim-stvo i pažnja prema roditeljima. Sve ove osobine postoje i kod Bošnjaka ua Sandžaku što dokazuje duboke korijene bogumilstva na ovim pro-storima.

Međutim, sve ono što današnji čo-vjek u Bosni i Hercegovini posjeduje kao osobinu, nalazi se i kod bošnjač-kog stanovništva Sandžaka.

(Nastavit će se)

HISTORIJA

Dejtonski mirovni spora-zum je parafiran u Dejto-nu (SAD) 21. novembra 1995. godine, a nakon

dvadesetodnevnih, intenzivnih, teških i kompleksnih pregovora triju strana Republike Bosne i Her-cegovine, Savezne Republike Jugo-slavije (Srbija i Crna Gora) i Repu-blike Hrvatske.Činjenice o tome ko su ugovorne strane ovog Mirovnog sporazuma jasno ukazuje da se, prije svega, radilo o međunarodnom sukobu u kojem su, na jednoj strani, bila dva agresora, u početku sukoba SR Jugoslavija, kasnije i Republika Hr-vatska, a na drugoj strani Republi-ka Bosna i Hercegovina koja je bila prisiljena da se brani vodeći četvo-rogodišnji odbrambeni rat.Dejtonski mirovni sporazum ima 11 općih odredbi te isto toliko i aneksa. Ključni aneksi su: Aneks III (Sporazum o izborima), Aneks IV (Ustav), Aneks VI (Sporazum o ljudskim pravima), Aneks VII (Sporazum o izbjeglicama i raselje-nim licima), Aneks IX (Sporazum o javnim korporacijama) i Aneks X (Sporazum o civilnom provođenju Mirovnog sporazuma).Aneksom IV (Ustav BiH) država Bosna i Hercegovina „se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske“, kako stoji u članu I, tačka 3. Ustava BiH.

ZAŠTO DO SADA NIJE PROVEDEN MIROVNI SPORAZUM

Sve do 2002. godine stajalo je u čla-nu 1. Ustava Republike Srpske da je Republika Srpska “država srp-skog naroda i drugih građana koji je prihvataju kao svoju državu“. Uz snažan pritisak Međunarodne zajednice, putem OHR-a u BiH, Narodna Skupština RS bila je „pri-morana“ izmijeniti svoj Ustav sa ci-ljem provođenja Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o tzv. konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji BiH. Taj diskriminirajući član Ustava Republike Srpske je izmijenjen kao i mnogi drugi. Do-punama Ustava RS uspostavljen je drugi zakonodavni organ - Vijeće

naroda, koje je sastavljeno od po 8 Srba, Bošnjaka i Hrvata i 4 iz reda ostalih (nacionalnih manjina). Vla-da RS se sastoji od 8 Srba, 5 Boš-njaka i 3 Hrvata. Međutim, to su i dalje, nažalost, samo „mrtva slova na papiru“.Postoje i dalje očite opstrukcije u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Opstrukcije čine oba entiteta, pogotovo entitet Republi-ka Srpska. Ključni aneksi, koji su naprijed pomenuti, nisu u potpu-nosti provedeni ni 17 godina na-kon njegovog potpisivanja. Prognani i raseljeni iz svojih do-mova, od kojih su većina Bošnjaci, nisu se vratili na svoja prijeratna ognjišta, iako je Aneksom VII po-stojala i još postoji obaveza države i oba entiteta da se osigura nesme-tan povratak za sve one koji su mo-rali napustiti svoje domove. Nisu osigurana dovoljna sredstva za ob-novu domova i pogotovo za održiv povratak. Mnogi koji su se vratili u svoje domove primorani su iste ponovo napustiti iz razloga što ne-maju sredstava za održiv povratak.Iako postoji ustavna i zakonska obaveza zapošljavanja u javnim in-stitucijama vlasti entiteta i to pro-centima prema popisu iz 1991. go-dine, danas imamo takvo stanje da u skoro svim općinama i drugim javnim institucijama (ministar-stvima, agencijama i sl.) nema niti jednog zaposlenog Bošnjaka, iako

su bili prema pomenutom popisu većina u tim općinama. Republika Srpska je, zahvaljujući tome, “čisti“ etnički srpski teritorij. U potpuno-sti je realizovano „šest strateških ciljeva“ koje je postavila Srpska de-mokratska stranka (SDS) iz 1991. godine, vođeni idejama „veliko-srpskog projekta“ od „Načertani-ja“, preko „Homogene Srbije“ do „Memoranduma“.

DVOSTRUKI STANDARDI MEĐUNARODNE ZAJEDNICE

Početkom oružanog sukoba na prostorima bivše Jugoslavije Me-đunarodna zajednica se odmah „dosjetila“ da uvede embargo na uvoz naoružanja, znajući dobro da BiH kao žrtva tih sukoba neće biti u mogućnosti da se brani zbog ne-dostatka oružja. Insistiranje na em-bargu na uvoz naoružanja pokazi-vale su tada najuticajnije evropske države (Njemačka, Francuska, Engleska i Italija). To je kasnije i priznao Bil Klinton (Bill Clinton), predsjednik SAD-a u to vrijeme.Klinton je historičaru Tejloru Bren-ču (Taylor Branch), koji je napisao knjigu na osnovu privatnih razgo-vora sa Klintonom, tokom njegova dva mandata u Bijeloj kući, kasnije rekao da Evropska unija nije željela „muslimansku državu u Evropi“. Klinton je želio ukidanje embarga na oružje Bosni i Hercegovini to-kom svog prvog mandata, objavio je Tejlor Brenč, jer je njegova admi-

BOŠNJACI U RALJAMA “DEJTONA”

Dr. Remzija

KADR

IĆ

DDDDDD

38

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etTABIRENJA

Potpisivanje Dejtonskog sporazuma

nistracija smatrala da je embargo ka-žnjavao BiH kao najslabiju državu regije, koja je bila i najveća žrtva. Za razliku od susjeda Srbije i Hrvat-ske, većinski muslimansko stanov-ništvo u Bosni i Hercegovini bilo je izolovano i bez pristupa naoruža-nju, navedeno je u prvom poglavlju Brenčove knjige. Klinton je rekao da su evropski saveznici blokirali ukidanje embarga, pravdajući svoja protivljenja, kako je rečeno, mogu-ćim humanitarnim razlozima. Sma-trali su da će dodatno naoružanje samo rasplamsati krvoproliće, ali su nezvanično, naveo je Klinton, ključni saveznici prigovarali kako bi nezavisna Bosna i Hercegovina bila „neprirodna“ kao jedina musli-manska država u Evropi. Klinton je rekao i da su saveznici u Evropi po-državali embargo upravo zato što se njime Bosna i Hercegovina zadrža-vala u nepovoljnom položaju.I pod snažnim pritiskom Međuna-rodne zajednice potpisan je ovaj Mirovni sporazum koji je najlošije rješenje za Bošnjake kao najbrojniji narod u BiH, a što je i dosadašnja praksa pokazala. Bošnjaci iz Bosne i Hercegovine, ve-ćina njih, uglavnom su ograđeni u nekoliko gradova kao što su Saraje-vo, Tuzla, Zenica i Bihać.

ŠTA NAM JE DALJE ČINITINedavno je u Sarajevu održan Svjet-ski Bošnjački kongres sa ciljem uve-zivanja, uvažavanja i međusobnog pomaganja Bošnjaka, ma gdje se nalazili u svijetu. Nije se ni „osušila tinta“ na aktima tog Kongresa, a već su se pojavili „dušebrižnici“ Bošnja-ka da iz sve snage napadnu te do-bronamjerne zamisli Kongresa i to ne predstavlja nikakvo iznenađenje. Bez obzira na sve to Bošnjaci mogu opstati samo ukoliko su međusobno povezani, organizirani i ukoliko ne posustaju u borbi za samoodržanje na ovim prostorima. Historija nam je dobra učiteljica i nemamo pravo na greške. Borba na svim poljima ljudske djelatnosti je naša obaveza i po Božjim i po ljudskim zakonima, a pogotovo smo dužni prema svim onima koji su svoje živote dali za od-branu države BiH i Bošnjaka tokom davne, ali i bliske prošlosti.Borba Bošnjaka u Sandžaku za sa-moodržanjem i organiziranjem, u uslovima kakvim jesu, mogu nam samo biti uzor i jača motivacija da još više radimo zajednički na istom planu šireg organiziranja.

BOŠNJACI U TURSKOJ Edib ŠALJIĆ

Edib ŠALJIĆ

39

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

TABIRENJA

Bošnjaci su narod koji živi svugdje po svijetu. Zbog okolnosti koje su svima dobro poznate, veliki broj Bošnjaka je odselio za Tursku, tamo se nastanio, a veliki broj njih se više nikada nije ni vratio da posjeti ognjište sa kojeg su otišli ili možda bolje rečeno pobjegli. Govori se da danas u Turskoj Bošnjaka ima izmiđu 4 i 6 miliona. Većina tih Bošnja-ka se još uvijek nije jezički pokorila te žive bošnjačkim tradicionalnim životom i svoju djecu uče bosanski jezik, našu kulturu i naše običaje. Mnogi potomci od tih Bošnjaka su dostigli vrhunac slave i popularno-sti u svim segmentima, a navest ćemo samo neke.

Jedan od najpopularnijih turskih sportista, košarkaš Hidajet Turkolu, porijeklom je Bošnjak iz Novog Pazara. Najpopularniji turski glumac, Mehmed iz serije „Gumuš“, u stvarnom životu Kvanć Tatlitug, tako-đe je Bošnjak. Zatim, najljepša djevojka u Turskoj, Miss World 2002., bila je Azra Akin [Ademović] porijeklom iz Sjenice. Prva žena pilot u svijetu, kojom se cijela Turska danas ponosi, bila je Sabiha Gokćen, Bošnjakinja sa naših prostora, inače usvojena kćerka osnivača mo-derne Turske Kemala Ataturka. Moramo pomenuti da je i jedna od najpopularnijih turskih pjevačica, Ajda Pekkan, takođe porijeklom Bošnjakinja. Također, veliki broj turskih umjetnika, književnika, aka-demika, pa čak i političara, diplomata i drugih činovnika, porijeklom su sa ovih naših sandžačko-bošnjačkih područja. Pa čak i jedan od najbogatijih turskih stanovnika, ugledni biznismen Šarik Tara, takođe je Bošnjak koji je odselio sa ovih naših područja.

Valja napomenuti i to da su naši Bošnjaci koji žive u Turskoj, u od-lučnosti da sačuvaju svoj identitet, u svim svojim mahalama otvorili udruženja, kahvečajnice u kojima se okupljaju radi druženja i govora svog maternjeg bosanskog jezika. Veliki broj njih još uvijek praktikuje da svoje kćerke udaju za momke koji su porijeklom takođe sa naših prostora ili da za snahu biraju djevojku čiji su roditelji Bošnjaci.

Uspjeh svih tih naših Bošnjaka nam jasno kazuje da je naš narod spo-soban i inteligentan u svakom polju te da im za uspjeh trebaju samo podjednaki uslovi koje imaju njihovi komšije, a koje su, nažalost, naši Bošnjaci uvijek morali tražiti negdje drugdje, jer je te uslove bilo ne-moguće naći ovdje gdje su rođeni i gdje im je jedina želja da se makar još jednom vrate da vidu svoju Bosnu i Sandžak i braću koja su ostala da se bore za opstanak svog identiteta.

Prema ličnosti muftije san-džačkog Muamer-ef. Zu-korlića ne možete biti indi-ferentni, niti bez stava.

Ali doza ostrašćenosti lidera aktu-elne vlasti u Crnoj Gori, kao i njiho-vih trabanata iz redova bošnjačkih političara i zvaničnika Islamske za-jednice, zaista je frapantna! I to od strane onih koji upravo ovih dana siromašnom i ojađenom crnogor-skom narodu pojašnjavaju neop-hodnost novih radikalnih nameta, predstavljajući sebe kao spasioce sa takvom samouvjerenošću kao da su se tek pojavili, a ne da su na vlasti već pune dvije decenije!?

Ali da sve više gube orijentaciju i samouvjerenost govori i retorika koja sadrži uvrjedljive izraze kao što je “šarlatan” i sl. upućene jed-nom vjerskom lideru. Osim činje-nice da je vodeći vjerski autoritet ne samo u Sandžaku već i regionu, Muamer Zukorlić je nedavno iza-bran za predsjednika Skupštine Svjetskog bošnjačkog kongresa - krovne institucije Bošnjaka diljem kugle zemaljske.

Lider DPS-a i aktuelni premijer ekskluzivno pravo za zastupanje muslimansko-bošnjačkog naroda u Crnoj Gori daje Bošnjačkoj stranci i Islamskoj zajednici Crne Gore. Na-ravno, jasno je i zašto. U njihov po-danički odnos mogli smo do sada bezbroj puta da se uvjerimo. Reis Islamske zajednice je u više navra-ta demonstrirao privrženost „evro-atlantskim integracijama“ i sl., a pominje se kao denuncijant i u de-pešama Američke ambasade u Cr-noj Gori, koje je objavio WikiLeaks (u tim dokumentima se po istom osnovu pominju i neki aktuelni po-

litičari iz redova Muslimana/Boš-njaka). Vrhunac mizerije je ozva-ničen potpisivanjem famoznog Ugovora o saradnji Islamske za-jednice i Vlade Crne Gore. Koliko je Islamska zajednica u Crnoj Gori samostalna moglo se vidjeti tokom više proteklih izbora, kada su dža-mije korištene za agitaciju za račun vladajućih stranaka. Nezadovoljne vjernike koji su pokušali reagovati ekspresno je privodila policija! Cr-nogorske džamije su korištene i za propagandu Sulejmana Ugljanina tokom nedavnih izbora u Srbiji. Da se vjernici do kraja discipliniraju, u podgoričkim džamijama je postav-ljen video-nadzor. Iako je Agencija za zaštitu ličnih podataka konsta-tovala da se radi o povredi prava ličnosti i naložila hitno uklanjanje kamera, iste su još uvijek u funkciji vjerovatno kao dokaz da je ruko-vodstvo Mešihata IZ-e CG iznad ovozemaljskih zakona.

O angažmanu Bošnjačke stranke nije potrebno trošiti riječi. Dovolj-na je činjenica da su pokušali sa-kriti inkriminisani dokumenat - Sporazum BS i DPS, a pošto je ipak objelodanjen nastoje isti negirati!

Lider DPS-a sada pak potpuno ne-gira Sandžak i navodi da „Sandžak kao historijska činjenica, treba da bude predmet historičara“.

Kontradiktoran stav crnogorskih političara koji se deklarišu kao Mu-slimani jeste u prostoj činjenici da oni isključivo zastupaju sekulari-stičke stavove!

Koliko se Muslimani/Bošnjaci, po-litičari i intelektualci, bore za svoj narod dovoljno govori i podatak da u proteklih dvadeset godina

nisu uspjeli da se izbore čak ni za obilježje u spomen brojnih nevi-nih žrtava (u čijem stradanju je neposredno učestvovala i aktuelna vlast) Štrbaca, Bukovice, Kaluđer-skog Laza, deportovanih izbjegli-ca... O ranijim zločinima i genocidi-ma nad muslimansko-bošnjačkim narodom da i ne govorimo.

Muslimansko-bošnjački puk je u stanju duboke hibernacije. Vlada potpuni muk.

Stavove koji ne korespondiraju sa stavovima lojalnih Muslima-na/Bošnjaka iz redova političara, Islamske zajednice, intelektuala-ca... mediji u Crnoj Gori uglavnom ne žele prenijeti uz obrazloženje da su previše radikalni!? Time se bezrezervno stavljaju na stranu vladajućeg režima, bacivši pod noge novinarski kodeks. S druge strane, islamska informativna gla-sila „Preporod“ i „Glas islama“ u mnoge crnogorske džemate odav-no ne stižu, a u nekim ih službeni-ci Islamske zajednice drže u svojim kancelarijama.

Ipak, gospodi iz DPS-a i njihovim saveznicima preostaje da se nada-ju da čelnici Demokratskog fronta i njihov lider Miodrag Lekić neće otići u posjetu muftiji Zukorliću, kao što je to učinio neposredno pred predsjedničke izbore sada ak-tuelni srbijanski predsjednik Tomi-slav Nikolić? Ako gospodinu pre-mijeru i lideru DPS-a nije poznato, neko od njegovih brojnih savjetni-ka bi mogao da mu skrene pažnju da Muftijinih poštovaoca (da ne kažemo pristalica) ima taman toli-ko da mogu odlučiti predsjedničke (a i ostale) izbore u Crnoj Gori!

MUFTIJA ANTE PORTASirsad-M

irza K

URGA

Š

Mirsad-Mirz

a KUR

GAŠ

MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM

40

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etTABIRENJA

MUDRI NARODNI PJEVAČI Almir MURATOVIĆ

Almir MURATOVIĆ

41

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

TABIRENJA

Kao musafir kod rodbine u Sjenici, imao sam priliku slušati dio epske pjesme o čuvenom i, čini se, nepro-

lazno aktuelnom Aliji Đerzelezu. Povod da od jednog osamdese-togodišnjeg Sjeničaka čujem ovu priču bio je naš muhabet o nekim novim, moderno odjevenim, mur-tatima koji su, poput onih nalet-nika, vješto ispekli zanat kamu-fliranja u ruhu boraca za narodna prava.

Naime, u pjesmi narodnog pje-vača, onovremenog glasnika slo-bodnoga duha, srpski car obećava turskome sve što poželi, pšenice za sedam godina za cijeli Stambol, te da će mu sagradit najveću džami-ju na Balkanu i njegovoj carevini, sanduke zlata, a sve to u zamjenu za junačku glavu Alije Đerzeleza, njegovog konja i ubojitu sablju, jer oni nisu kadri i ne mogu Aliji na put stati i na megdan izići. I kako to narodni pjevač slikovito pjeva, Stambol se u liku zanešenog bla-gom oglušuje o poznatu prijetnju

Stvoritelja o sudbini ubice neduž-nug čovjeka. Ali ko je to u očima vlastodršca nedužan, koji je to in-san nevin u ovom varljivom svije-tu? Stambolu je nekako žao Alije, no takva se ponuda ne odbija, pa se konačno odlučuje da udovolji Beogradu. I kako narodni um ispje-va, havijezni Turčin u posljednjem času odlučuje da odrubi glavu ne-kom siromahu koji je ličio na Aliju, te Beogradu šalju “lažnjaka”, Aliji-nog konja i čuvenu sablju. Poslije nekog vremena Stambol traži pše-nicu bjelicu i tovare zlata. Umjesto obećanih darova, iz Beograda stiže poruka da nema ni pšenice ni zlata nego Srbi objavljuju rat Stambolu. Kada više nema Alije lako će oni sa Turcima. Alija, tako sakriven u pjesmi, i dalje nastavlja spašavati Stambol, otkrivajući murtate ko-jima iz čalmi ispadaju krstovi. Po legendi, Alija Đerzelez, kada se ponovo probudi, spašavat će, val-jda, ovog puta Bošnjake. Prema na-rodnom pjevanju o Aliji Đerzelezu, kako ga danas možemo čitati, vri-

jeme je buđenja Bošnjaka iz stoljet-nog ružnog sna, u koji ga zajedno sa Alijom, poput sužnja, prije sto-tinu godina zatočiše Turci sa kriv-njom da su spašavajući glavu ostali Stambolu dužni pšenicu i zlato. Kada se sužnju već otvaraju vrata, uplašeni Beograd opet za Alijinu glavu nudi zlatna brda i pšenične doline. Ponovo murtati nose sama-re, a krstovi im ispadaju iz kapa. Stambolu se obećavaju džamije po-red auto-puta, preduzeća, aerodro-mi… Samo Aliju da uklone, jer mu je sablja prerasla u riječ kojoj Srbi nemaju odgovora.

Narodni pjevač je bio i ostao mno-go mudriji i znavaniji od ovih da-našnjih sa zvučnim imenima, jer nikada nije napravio grešku poput one: “Nema te više Alija.” Narod zna da Alije ima i da ovaj novi Alija Đerzelez, umjesto dore, bijele lađe jaše, a umjesto sablje, riječ jaku nosi. A valjda su i Turci naučili lek-ciju, a ako nisu neka uzmu malo da čitaju narodne pjevače.

Na prijedlog predsjednika Med-žlisa Islamske zajednice Foča, koji je kontaktirao ekipu CHR „Haj-rat“ i zamolio ih da dođu i obiđu Muradifa Čorbu, koji živi u blizini Foče u Bosni i Hercegovini, CHR „Hajrat“ se odazvao na poziv te obišao i pomogao ovog čovjeka.

Muradif Čorbo sam živi i vodi brigu u spremanju hrane i na-bavljanju iste. Kako je Muradif objasnio ekipi „Hajrata“, njegovo zdravstveno stanje je veoma loše jer je dao bubreg svom sinu ko-jem je prijetila životna opasnost. Stanje u kojoj se nalazi ovaj stari povratnik je veoma teško i često je suočen sa situacijom da nema ni-šta za hranu, a i to što dobije kao donaciju za pomoć ugroženima, prema njegovim riječima, veoma je rijetko i nedovoljno.

Ekipa CHR „Hajrat“ obilazeći ovog čovjeka uručila mu je po-moć i umanjila njegovu bol i pat-nju zbog neimaštine, makar na određeno vrijeme. Ekipa „Hajra-ta“ apeluje na sve ljude koji su u

situaciji da obiđu ovog čovjeka ili ugrožene osobe slične njemu, da im izlaze u susret, jer pomažući ugrožene čovjek razvija svoju du-hovnu snagu i obezbjeđuje sebi mjesto u Džennetu.

CENTAR ZA HUMANITARNI RAD

„HAJRAT“ POSJETIO MURADIFA ČORBU

Inna lillahi ve inna ilejhi radži›un„Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti!“

U subotu 2. februara ove godine obavljena je dženaza, kako najstariji mještani Rožaja tvrde, najveća koju pamte. Na Ahiret smo ispratili rahmetli Ramiza Biteviju, među Ro-

žajcima poznatijeg kao Čampi. Mladi dvadesetdvogo-dišnjak je na dženazi okupio preko hiljadu klanjača i nekoliko hiljada pratioca dženaze.

Čime je rahmetli Čampi zadužio Rožajce u svom dvo-decenijskom životu u Rožajama, govori njegova ve-oma bolna, teška, a nadasve ponosita životna priča, veoma obimna za čovjeka sa tako malo godina života.

Rahmetli Čampi nije rođeni Rožajac, ali je u duši veći nego svi ostali. Rođen je u Foči kao mlađi brat Kemala Bitevije, sin rahmetli Muniba i Raze. Roditelji su im zvjerski ubijeni pred njegovim očima i očima njego-vog brata Kema, na kućnom pragu u Foči, 1992. godi-ne tokom četničkih genocidnih pohoda i etničkog či-šćenja BiH. Božjom voljom Kemo i Čampo su se tada spasili „sigurne smrti“, nakon čega su smješteni u KP domu u Foči. Prijateljica njihove rahmetli majke Safeta Hajrić preuzela je brigu o njima.

Konvoj autobusa koji se bio zaputio za Makedoniju, vraćen sa administrativnog prijelaza, dolazi u Roža-je, grad poznat po velikodušnosti ljudi i najvećem prihvatilištu izbjeglica, najbolje osvjedočenih tokom posljednja dva rata u okruženju. Jetimi, Kemal – sta-riji petogodišnji brat i beba Čampi od nepune godine dana starosti našli su se u nepoznatom gradu, u hote-lu gdje je bio smješten jedan dio izbjeglica.

Jusuf Fazlić (sada i on rahmetli) odlučio je da u punu kuću sopstvene djece smjesti još dva mlada Fočaka - Kema i Čampa. Njegova porodica - supruga, sinovi i kćerke, pružili su im svu roditeljsku i bratsku ljubav, ne bi li im ublažili proživljene traume i donekle nado-mjestili nedostatak roditeljske brige u životnom dobu kada im je bila najpotrebnija.

Sa suzama u očima i gorčinom u grudima rožajske ha-nume prepričavale su sudbinu mladih Fočaka Kema-la i Čampa, zdravstvene probleme koje je mali Čampi preživljavao nakon tromjesečnog boravka u Domu, poslije ubistva njihovih roditelja, usljed velike gladi i nehigijenskih uslova.

Hvala Bogu, prošli su najteži dani. Čampi i Kemo su se oporavili. Potpuno su se srodili sa porodicom Fazlić. Često su voljeli kazati da su i oni Fazlići. Ra-hmetli Jusuf, nakon smrti njegove supruge, potpuno se posvetio „najmlađim sinovima“, a uz njega i cijela porodica. A uz porodicu Fazlić i potresnu priču braće Bitevija cijelo Rožaje ih je zavoljelo. Pogotovu malog Čampa, uvijek vedra i nasmijana lica. Porodica Fazlić, ali i ostali Rožajci, brižno su bdjeli nad braćom Bitevi-ja. I ne samo Rožaje već i svi drugi koji su čuli tešku

priču ovih mladića.

Nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, Kemo i Čampi su stupili u kontakt sa rodbinom rahmetli oca i majke, ali nipošto nisu željeli napustiti Rožaje. Jer, kako su govorili, tu su našli svoju porodicu. Odrastali su polahko i završavali školovanje. Čampi je završio Turski koledž u Sarajevu i vratio se u svoj Sandžak gdje je upisao Fakultet za islamske studije.

Ubrzo se i oženio rožajkom Denisom Cikotić.

Posljednji put otputovao je za Sarajevo kako bi preu-zeo stan kojeg su on i brat Kemal dobili kao djeca šehi-da. U utorak, 29.01.2013. godine, ukrcao se u autobus i pošao natrag u svoje Rožaje. Međutim, ovoga puta nije stigao do planiranog odredišta. Na izlazu iz Sara-jeva, kod tunela „Vratnik“, Čampi je izašao iz autobu-sa jer je zaboravio dokumenta. I tu ga je čekala smrt.

Automobil kojim je upravljao B.A. iz Sarajeva udario je rahmetli Čampa. U komi je proveo još jedan dan u životu, a onda 30. januara preselio na Ahiret.

Vijest o njegovoj smrti ukahrila je cijelo Rožaje.

Dženaza je obavljena 2. februara, a rahmetli Čampi je ukopan u rožajskom groblju na Topu.

Životna priča rahmetli Ramiza – Čampa Bitevije oči-ti je dokaz Božjeg određenja – sudbine, njegov bijeg od sigurne smrti u Foči i njegova iznenadna smrt, ako smrt uopće može biti iznenadna.

NA AHIRET JE U 22. GODINI ŽIVOTA PRESELIO RAMIZ BITEVIJA (17.03.1991. – 30.01.2013.)

ČAMPI

42

revij

a SA

NDŽA

K |

20. f

ebru

ar 2

013.

| b

r. 17

1 |

Sand

zakP

RESS

.net

Salahudin FE

TIĆ

MERHUMI

RAZMISLI I POPRAVLJAJ SE

FRAGMNENTI IZ KNJIGE „ŠAPUĆEM TI KAO ŽENA MUŽU“ SARE SABRI (I)

Sanela KARIŠIK

Sanela KARIŠIK

43

AVLIJA

Budi podrška svojoj supruzi u svemu, naročito u ličnom napretku, raduj se njenim uspjesima, dijeli ih sa njom,

neka ti bude drago zbog nje što je to uspjela i zbog tebe što je imaš takvu. Postoje muževi koji imaju kompleks, jer je on npr. Autome-haničar, a ona ekonomista, dok postoje i muževi koji su doktori nauka, a čije žene su se zadovoljile srednjoškolskim obrazovanjem i nemaju takav kompleks. Njima je drago što im je muž uspješan. On joj obično bude ili podstrek za lič-ni napredak, ili ponos što je i sam takav, ali muževi su po tom pita-nju malo uskogrudiji.

***

Ispoštuj ono što si joj prije braka obećao. Muškarci obično prije bra-ka obećaju čak i ono što su sigurni da neće ispuniti, ne obazirući se kasnije mnogo na obećanje koje daju. Poslanik a.s. je rekao: „Is-punjavanje uvjeta na osnovu kojih su vam vaše žene postale halal ima prednost nad ispunjenjem svih osta-lih uvjeta.“ (Sunen Ebu Davuda, hadis br. 2142)

Seid b.Mensur bilježi sa senedom da je Abdurrahman b.Gunejm kazao: „Sjedio sam uz Omer b. el-Hattabova koljena kada mu je došao neki čovjek i rekao: ‘Oženio sam se ovom i obavezao da ćemo živjeti u njenoj kući. Međutim, po-slovi me tjeraju da se preselim u to i to mjesto.’ Omer mu na to kaza: ‘Dužan si joj ispuniti ono što si joj obećao.’“ (Sunen Ebu Davuda, str. 317)

Muškarci obećaju da će ako studi-ra moći nastaviti studij i u braku, da će se ako žive u zajednici odvo-jiti i započeti samostalan život, da će i ona moći raditi i baviti se svo-jom profesijom i niz drugih stvari koje u braku vrlo često postanu tabu teme koje se ne spominju, naročito kada dođu djeca i kada ona ima „prečih“ stvari. Poslanik a.s. je munafikom nazvao onoga ko nešto obeća, a ne ispuni. Pazi u koju grupu ćeš se svrstati...

***

Ako muž pomaže svojoj supruzi u kućnim poslovima, odgoju djece i sl., okarakterišu ga kao onog koji „boluje od papučar-sindroma“. Zašto se niko ne sjeti idealnog su-pruga – Poslanika a.s. koji je, kako njegova supruga Aiša r.a. kaže, sam sebi šio i prao odjeću, radio u kući poslove zajedno sa njom? Da-kle, neće ti pasti kruna s glave ako ponekad podigneš tanjire sa stola poslije ručka, skuhaš vam kahvu, ispeglaš sebi košulju, pokupiš vodu po kupatilu poslije tušira-nja i sl. Nećeš biti „manji čovjek“ ako to uradiš, niti veći ako to ne uradiš. To je samo pitanje koliko si zahvalan svojoj supruzi koja to svaki dan po nekoliko puta uradi i ne zanovijeta.

***

Pokaži da cijeniš njen rad u kući i sa djecom. Muževi vrlo često zna-ju uvrijediti ženu izjavom: „Ma od čega si umorna! Sjediš kući cio dan!“ Mnogi muževi misle da žena koja je cio dan provela sa dje-com nije ništa radila. Oni bi treba-lo da znaju da je njen dan možda bio naporniji nego njihov u kance-lariji, ali samo s tom razlikom da ona za svoj rad nije dobila novac. Svaka žena je veoma sretna kad zna da njen muž cijeni njene do-maće poslove.

Moja prijateljica kaže: „Ništa mi nije draže nego kad dođem kući s posla, umorna, trčim da sredim djecu, da sredim kuću, da skuham ručak, a onda on dođe s posla i sjednemo da jedemo, a on kaže: ‹Nikad bolji ručak!› Ne zato što je toliko dobar, nego što želi da mi kaže da cijeni moj trud. I mene onda sve prođe, sva sam sretna!“

***

Pomozi joj oko vaspitanja i podi-zanja djece. Ona su tvoja koliko i njena i nemoj tovariti tu jako teš-ku i ozbiljnu obavezu samo na nju. Presvuci ih ponekad, okupaj, spremi za spavanje, pohrani... Na

taj način ćeš uspostavljati prijeko potrebnu bliskost sa djecom, a i u bar nekim stvarima odmijeniti su-prugu. Nekada je u Sandžaku bilo sramota da otac uzme svoje dijete u ruke, da ga ljuljuška u bešiku i sl. Molim Allaha da je taj primiti-vizam prošao i da će se današnji muževi ugledati ne na svoje pret-hodnike, nego na Poslanika a.s. kome bi se unuci peli na leđa dok bi klanjao, koji je glumio njihovu jahalicu i nosio ih, ljubio ih sila-zeći s minbera i svim roditeljima preporučivao milost prema djeci. Tako mu je neki čovjek došao i začudivši se što on ljubi svoju dje-cu i unuke, rekao: „Ja imam puno djece, ali nikad nijedno nisam po-ljubio.“ Poslanik a.s. mu je rekao da on nije kriv što je Allah nekim ljudima iz srca odstranio milost.

(Nastavit će se)

ZELITE DA PUTUJETE SIGURNO, BRZO I ...UDOBNO

PUTUJTE SA TURISTIČKOM AGENCIJOM

TELEFONI:TELEFONI:

SRBIJA: SRBIJA: 063/609 160 063/661 662063/609 160 063/661 662TURSKA: TURSKA: +90.535.893.3234+90.535.893.3234

FAX: FAX: 020/386 555020/386 555

REDOVNE LINIJEREDOVNE LINIJE NOVI PAZAR -

NOVI PAZAR - - - ISTANBULISTANBULNOVI PAZAR

NOVI PAZAR

POLAZAK NEDJELJOM U 9hPOLAZAK NEDJELJOM U 9hPOVRATAK UTORKOM U 10hPOVRATAK UTORKOM U 10h

FIZIČKO-ZDRAVSTVENIRAZVOJ LIČNOSTI

ULOGA I ZNAČAJ VJERONAUKE (VI)

Fizički odgoj je veoma važna kom-ponenta ljudskog života, kako za tijelo tako i za razum i dušu. Ovoj vrsti odgoja je s pravom pridavana važnost kroz cijelu ljudsku povijest sve do naših dana. Priča o fizičkom odgoju postoji, bez sumnje, koliko i sam čovjek. To je razumljivo, zato što je čovjeku, u vrijeme kada nije bilo urbanih sredina, bilo mnogo važno dobro fizičko-zdravstve-no stanje njegovog tijela, koje mu je dosta pomagalo da se uspješno bori sa izazovima koje donosi oko-lina. Fizički odgoj ima dodirne tačke sa kognitivnim, afektivnim i psiho-morotičkim područjem, čime ono dopunjuje ostale vidove odgoja i doprinosi njegovom kvalitetu i ra-zvijanju potpunije i svestranije lič-nosti. Čovjek koji je zdrav, fizički aktivan i u dobroj kondiciji, mnogo će lakše da uči i usvaja nova zna-nja, nego ako je u slabom fizičkom stanju. Takođe, to isto važi i za emotivno područje, jer svaki čovjek koji je sretan, ljepše osjeća sreću u zdravom nego u bolesnom tijelu. Kada je u pitanju psihomotoričko područje, sasvim je jasno da je bolji radnik čovjek koji je fizički zdrav, nego ako je fizički bolestan, ili ako je u slaboj fizičkoj kondiciji. Fizičkom odgoju pripada posebna uloga u cjelokupnom odgoju djece, a čija je suština povećanje samore-gulisanja i samopoštovanja. Cilj fi-zičkog odgoja je osoba koja je fizič-ki zdrava, puna različitih motornih vještina, fizičkih sposobnosti i zna-nja, a sve u funkciji boljeg zdrav-lja, dobre koordinacije pokreta i efektivnog usavršavanja različitih fizičkih formi u funkciji svestrano harmonijski razvijene ličnosti. Fi-zičko vaspitanje pravi smisao dobi-ja tek uz prožimanje sa moralnim, intelektualnim, radnim i estetskim vaspitanjem. Čovjek je Allahovo najsavršenije stvorenje, koje se sastoji iz duše, razuma i tijela. Svakoj od ove tri komponente treba posvetiti punu pažnju koju zaslužuje i postaviti je na mjesto koje joj pripada. Čovjek nije samo duša, nije samo razum, nije samo tijelo te treba voditi ra-

čuna da se ne isforsira neka od ovih komponenti na račun druge, primjera radi, tijela na račun duše, odnosno da se neka komponenta ne zapostavi, jer poznato je u isla-mu da su neki ibadeti duhovno-fi-zičkog karaktera. Stoga u odgojno-obrazovnom procesu mladih ne smijemo veću brigu posvetiti fizič-ko-tjelesnom odgoju nego umnom, jer odgoj ne čini samo briga o tijelu i tjelesnim potrebama, mogućno-stima, nego i o duši i razumu. Svakako bilo bi dobro da šira za-jednica vodi računa o svim vr-stama sporta i da svima omogući približno iste uvjete za bavljenje sportom, a posebno onim od kojeg imaju koristi ljudi u svakodnev-nom životu, a da se ne preferiraju sportovi u kojima učestvuju poje-dinci i imaju koristi dok su ostali posmatrači. Čovjek je od svog postanka uvi-jek brzo hodao, trčao, dizao teške predmete, penjao se po bespućima, hrvao se sa životinjama i sa ljudi-ma. Tako je čovjek činio radi svog vlastitog samoodržanja. Nastan-kom velikih civilizacija pojavljuju se i oblici sporta i organiziranje sportskih disciplina. Stari Egipća-ni, Grci, Rimljani, Perzijanci, Kine-zi, Turci i Arapi baštinili su različi-te oblike i vrste sportova. Hrvanje im je bila najraširenija sportska disciplina. Ova disciplina bila je poznata i Allahovom poslaniku Muhammedu a.s. Osim toga, Mu-hammedu a.s. i prvim muslimani-ma uz njega bilo je poznato dizanje teškog kamena, plivanje, jahanje, utrkivanje na devama i konjima, gađanje lukom i strijelom, igre s loptom, lov i atletika. J.A. Komenski je pokušao da fi-zičkom vaspitanju da širi smisao i značenje predloživši da se „fi-zička priprema“ djeteta uključi u nastavne programe i poveže „sa časovima drugih predmeta“. Nov je kvalitet i što Komenski ukazuje na važnu ulogu „fizičkog vježbanja u duhovnom i moralnom vaspita-nju“. Fizički odgoj je svjesna, planska i organizovana vaspitna aktivnost kojoj je svrha pravilan tjelesni rast i

razvitak, koja je usmjerena na sve-strano tjelesno razvijanje i jačanje u cilju izgrađivanja fizičkih i moralno snažnih mladih generacija. Fizičko vaspitanje predstavlja organizovan proces kojim stičemo motorne vje-štine, znanja, sposobnosti, fizičku obučenost, utičemo na poboljšanje zdravlja i koordinaciju pokreta, a to je ujedno i prijatno iskustvo. Tjelesni - fizički odgoj je u funk-ciji očuvanja zdravlja, a zdravlje je jedna od temeljnih vrijednosti čovjekova života. Ono je osnova i opći uvjet života. Zbog toga tjele-sni odgoj ima obilježje primarnosti, fundamentalnosti i univerzalnosti. Zdrav, čvrst i otporan organizam je osnova i preduvjet svakog daljnjeg razvitka – intelektualnog, moral-nog, estetskog i radnog. Tjelesni odgoj je, dakle, pretpostavka za ostala odgojna područja. U vaspi-tavanju i kreiranju svestrano ra-zvijenih ličnosti fizičko vaspitanje ima vrlo važnu ulogu i mjesto, jer omogućuje pravilan tjelesni razvoj, povećanje fizičke snage, čeličenje organizma, povećanje njegove ot-pornosti i izdržljivosti, čuvanje i unapređenje zdravlja.Profesor Kačapor sa saradnicima u svojoj Pedagogiji konstatuje da je fizičko vaspitanje oblik fizičke kulture za koji je posebno karak-teristično to što se u najvećoj mjeri ostvaruje u institucijama sistema obrazovanja i vaspitanja, počevši od predškolskih ustanova, pa sve do visokoškolskih institucija. Ob-zirom na to, fizičko vaspitanje je sistematski i cjelishodno organi-zovan proces sticanja motoričkih vještina, znanja i sposobnosti, jača-nja zdravlja i razvoja psiho-fizičkih snaga i sposobnosti vaspitanika.Imajući u vidu sve naprijed nave-deno, fizički odgoj ima široko zna-čenje i smisao, jer njegovi različiti oblici fizičke vježbe, igre, takmiče-nja i sl. doprinose kako podsticanju i razvoju fizičkog savršenstva, tako i podsticanju saznajnih i osjećajnih mogućnosti pojedinca. Polazeći od tog lahko se može razumjeti me-đusobna upućenost i prožimanje fizičkog, intelektualnog, društve-no-moralnog, estetskog i radno-tehničkog vaspitanja.

nes-ef. SVR

AKA

Enes-ef. SVR

AKA

EE

44

revij

a SA

NDŽA

K |

20. f

ebru

ar 2

013.

| b

r. 17

1 |

Sand

zakP

RESS

.net

ISLAMIJET

45

revij

a SA

NDŽA

K |

20. f

ebru

ar 2

013.

| b

r. 17

1 |

Sand

zakP

RESS

.net

Engleski mislilac i pedagog Džon Lok svoju knjigu „Misli o vaspita-nju“ počinje poznatom Juvenalo-vom izrekom Mens sana in corpore sano (Zdrav duh u zdravom tijelu), što znači da fizičko zdravlje, svježi-na, krepost i čistoća duha nisu važ-ni samo za pojedince i njihov umni, moralni i drugi razvoj, već su bitni i za zajednicu. Zajednica ima potre-bu i vrlo joj je važno da njeni člano-vi budu zdravi, razvijeni, snažni, otporni te fizičkom odgoju treba da poklanja i posvećuje veliku pažnju i brigu. Riječ tijelo u Kur’anu se spominje samo jedanput i to u govoru o Talu-tu:„Allah je njega da vlada vama iza-brao“ - reče on – „i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario.“ Ovim ajetom rečeno je da se Taluto-vo vođstvo ogledalo u znanju i tjele-snoj snazi. Allahova zabrana jedenja lešine, krvi, svinjetine i dr. došla je upravo iz brige za očuvanjem zdrav-lja tijela. Brojni su ajeti i hadisi koji govore o tome, a među njima poseb-no ističemo poznati hadis Allahovog Poslanika a.s.: „Snažan vjernik bolji je i draži Allahu od slabog, ali u svakom je dobro. Drži se onoga što ti koristi i traži pomoć od Allaha, a nemoj biti slab.“ Takvu potrebu ima i zajednica mu-slimana, a to potvrđuje i činjenica da je islam došao da brine i o ljudskom tijelu. Riječi Muhammeda a.s. koje glase: „Ti zaista imaš obavezu prema svome tijelu“ bile su prve vjerske upute o brizi za tijelo koje su ljudi čuli. Poslanik a.s. je molio Allaha dž.š. da mu podari oprosta i zdrav-lja. Zdravo tijelo je prvi segment mirnom i spokojnom životu. Musli-manska ličnost je jaka u tijelu, razu-mu i duhu.Da bi tjelesni odgoj dao rezultate koji se od njega očekuju, potrebno je u tom smislu postaviti ciljeve i zadatke koje treba realizovati. Una-pređenje zdravlja djece i omladine sigurno je jedan od prioriteta tjele-snog odgoja, a struktura njegovih zadataka je mnogobrojna, razno-vrsna i bogata. Među zadacima fi-zičkog vaspitanja posebno se ističu slijedeći: zdravstveno–higijenski, obrazovni, vaspitni, samorazvijajući i rekreativni. Imajući u vidu da fizička aktivnost može služiti i služi kao uspješan mo-del aktivnog odmora, onda je vrlo važno da se mladi upoznaju i navi-knu da se njome bave u slobodno vrijeme i da shvate da im je to život-na potreba. Na taj način osigurava se kontinuitet bavljenja fizičkim ak-

tivnostima i poslije okončanja perio-da školovanja, što je važan faktor u kontinuiranom održavanju tjelesne kondicije i fizičkih sposobnosti, oču-vanju zdravlja. Fizičko vaspitanje predstavlja zna-čajno područje vaspitne djelatnosti. Njegova suština i smisao je u razvo-ju tjelesnih svojstava vaspitanika, u očuvanju i jačanju njihovog zdrav-lja i psihofizičkih sposobnosti, ali i društveno-moralnih, intelektualnih, estetskih i radnih kvaliteta. Od ne-procjenjive je važnosti potreba da se u procesu organizovanog fizičkog vaspitanja kod vaspitanika podsta-kne i razvije navika za bavljenje ra-znovrsnim fizičkim aktivnostima i sportom, što je važno za pojedince i za društvo u cjelini. To je, uostalom, jedina realna mogućnost da aktiv-nosti u fizičkom vaspitanju i sportu postanu način života, odnosno pre-rastu u aktivni životni stil kod djece, omladine i odraslih. Konačno, samo takav razvoj je sigurna garancija da se zadaci fizičkog vaspitanja u cjelini ostvare.U tzv. modernom dobu najveća ne-pravda nanosi se mladoj populaciji stanovništva koja je izvor snage i energije. Ovu energiju ne bi tre-balo bacati, a pogotovu ne u nega-tivne svrhe. Mlad čovjek, ukoliko troši energiju u pozitivne svrhe i na ispravnom putu, postići će balans u razvoju tjelesnog i intelektualnog i ostalih komponenti vaspitanja, što će se pozitivno odraziti i na konač-no formiranje ličnosti. U tom smislu konstatacija da pored doprinosa du-hovnom i fizičkom razvoju ličnosti, islamska vjeronauka doprinosi inte-lektualnom razvoju ličnosti, islam-ska vjeronauka doprinosi moralnom razvoju ličnosti, islamska vjeronau-ka doprinosi radnom razvoju lično-sti i islamska vjeronauka doprinosi

estetskom razvoju ličnosti. Ovom prilikom nećemo se posebno baviti ovim komponentama.

REZIMEU toku je jedanaeseta školska godi-na odkako je vjeronauka vraćena u odgojno-obrazovni sistem osnovnih i srednjih škola. Islamska vjeronau-ka se kretala uzlaznom putanjom i dosegla solidan nivo koji se svakako može unaprijediti kroz različite obli-ke i sadržaje.Islamska vjeronauka doprinosi ostvarivanju cilja i zadataka odgoja i pozitivno utiče na odgoj. Ono što je vrlo važno za dalji uspješan i kva-litetan razvoj nastave vjeronauke je-ste da se stavi u istu ravan sa ostalim predmetima, tj. da bude redovno obavezan predmet bez alternativ-nog predmeta.U cilju boljeg razumijevanja pred-meta islamska vjeronauka u javnosti i shvatanja njegove uloge i značaja u odgojno-obrazovnom sistemu, predlažemo organizovanje javnih tribina na temu „Vjera i vjeronauka u školi“ kako bi se oni koji idu pra-vim putem učvrstili na tom putu, a oni koji se dvoume argumentovano uvjerili da je vjera zvijezda vodilja na ovom i spas na drugom svijetu.Islam svojom savršenom metodom, svojstvenim putem i jedinstvenim načinom ostvaruje vjersko i moralno uzdizanje djeteta, njegovo psihičko i intelektualno formiranje, tjelesni i duševni odgoj, što mu u budućno-sti osigurava da bude čestit, urav-notežen i ispravan čovjek, čvrstog vjerskog ubjeđenja, morala, koji izvršava svoje obaveze i preuzima odgovornost. Vjera je sastavni dio života svakog čovjeka, a vjeronauka u školi vodi ka ispravnoj vjeri.

ISLAMIJET

KRAJ

Historijski je nedvojbena činjenica da je vakuf bio predmet otuđiva-nja s namjerom slabljenja Islamske zajednice, a time i muslimana. Mu-slimani su se permanentno borili za očuvanje vakufa i njihovo una-pređivanje. Tako je Statut za auto-nomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u BiH usvojen 15. aprila 1909., a za Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru 28.02.1922. godine donijet Zakon o upravi vakufa, po kojem je Mi-nistarstvu vjera data upravna i nadzorna vlast. Iako je Kraljevina priznala reisa Džemaludin Čauše-vića, nije mu dozvoljavala uticaj na vjerske poslove, a posebno vakuf-sko-mearifske. Ministarstvo vjera je imenovalo i Vakufski odbor. Vi-šak prihoda vakufa išao je u Cen-tralni vakufski fond pri Hipotekar-noj banci u Beogradu. Za vrijeme Jugoslavije vakufska imovina, koja se sastojala uglavnom od nekretni-na, brojnih stambenih i poslovnih zgrada i objekata, gotovo je potpu-no uništena u ratnim razaranjima. Umjesto da se bave razvojem vjer-skog života, čelnici Islamske zajed-nice u Novom Pazaru i Sandžaku bili su prinuđeni da brane vakuf-sku imovinu i da se bore za goli op-stanak ove institucije. O tome naj-bolje govore zapisnici sa sjednica Sreskog vakufskog povjerenstva u Novom Pazaru. Naime, tema goto-

vo svih sjednica ovog Povjerenstva u godinama nakon 1945. godine je borba protiv otimanja vakufa. Ostavivši ga bez pravne zaštite i svrstavši ga u kategoriju privatne svojine, država je sebi omogućila pravo da vakuf, kao i sva druga privatna imovina, bude predme-tom zakonskog oduzimanja. Bu-dući da Bošnjaci nisu bili konstitu-tivni narod, država je svim silama nastojala obespraviti vakuf i svu drugu imovinu sa muslimansko-bošnjačkim predznakom te na taj način uništiti materijalnu supstan-cu muslimanskog življa bez koje je svaki narod osuđen na propast. Osim pukog oduzimanja vakuf-ske imovine, vakuf je u potpunosti izbačen iz obrazovnih programa tako da se niti u jednoj obrazovnoj ustanovi, osim u medresi, u bilo kom obimu ne izučava. To je nemi-novno dovelo do totalnog pravnog neznanja o vakufu. Posljedice ovog neznanja se ogledaju i u samom odnosu prema sačuvanim vakufi-ma i vakufskoj imovini.

Represivni odnos vlasti prema va-kufima Islamske zajednice imao je cilj slabljenje ekonomskog statusa i uticaja Islamske zajednice, a time i muslimana. Vakufi su, opće je po-znato, ekonomska baza muslimana bez kojeg Islamska zajednica po-staje slaba i svodi se na puko funk-

cionisanje na temelju sadake.

Doprinos vakufa očuvanju islam-skog identiteta u Sandžaku

Nastanak vakufa kod nas usko je povezan sa dolaskom islama u ove krajeve i uspostavljanjem državne vlasti zasnovane na Šerijatu. Može se reći da je uloga vakufa, naroči-to u ranijem osmanskom periodu, bila u toj mjeri značajna da se ra-zvitak gradova ne može odvojeno ni posmatrati od historijske uloge vakufa. Institucija vakufa u San-džaku dala je nemjerljiv doprinos u procesu formiranja i razvitka gradskih naselja. Isa-beg Ishako-vić, izgradivši prvu džamiju, prvi vakuf u Novom Pazaru, udario je temelje novom gradu. Od tog pr-vog vakufa nastao je grad u koji je islam nastanjen i zahvaljujući va-kufu opstao, a grad se razvijao.

Slobodno se može reći da Sandžak svoj civilizacijski i kulturni napre-dak duguje vakifima i ljudima koju su svojim hajratima, vakufima i potporama pomogli školstvo, uče-nost, kulturu, socijalni, humanitar-ni i ekonomski razvoj.

Vakuf je u svojoj historiji na ovim prostorima preživio, prije svega, kao ideja, a potom i kao institucija, obzirom da su brojni državni siste-mi koji su se smjenjivali na ovim

Sandžak svoj civilizacijski i kulturni napredak duguje vakifima i ljudima koju su svojim hajratima, vakufima i potporama pomogli školstvo, učenost, kulturu, socijalni, humanitarni i ekonomski razvoj

ULOGA VAKUFA U OČUVANJU IDENTITETA BOŠNJAKA (II)

VAKUFI U SANDŽAKUAlmir P

RAMEN

KOVIĆ

AAAAAAAAAAAA

46

revij

a SA

NDŽA

K |

20. f

ebru

ar 2

013.

| b

r. 17

1 |

Sand

zakP

RESS

.net

ISLAMIJET

Gazi Isa-begov hamam u Novom Pazaru

TRGOKEMOt r a d e t r a n s p o r t a n d m o r e

K u ć a z a V a š u K u ć uwww.trgokemo.comDubrovačka bb

۲۰٫۳٦۰٫۱۸۱ ۳۸۱ + :phone/faxemail: [email protected]

er eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee

Trg Isa-bega IshakovićaTrg Isa-bega IshakovićaNovi PazarNovi Pazar

020/337-870020/337-870

47

revij

a SA

NDŽA

K |

20. f

ebru

ar 2

013.

| b

r. 17

1 |

Sand

zakP

RESS

.net

prostorima oduzimali, uništavali vakufe i vakufska dobra. Islamska zajednica je u jednom takvom okru-ženju nastojala da sačuva i održava vakufe. Međutim, u jednom agresiv-nom napadu s ciljem da se ekonom-ski uguši Islamska zajednica i jedan narod kulturno i ekonomski osiro-maši, bilo je objektivno teško iznaći najbolja rješenja.

Na temelju vakufa u Sandžaku su osnovane medrese, mektebi, džami-je. Kroz ove institucije, kroz vakuf, muslimani naših krajeva uspjeli su sačuvati svoj vjerski identitet. Koli-ko je samo djece, učenika i studenata prošlo i prolazi kroz njene ustanove. Jasno je da je najdjelotvornije uložiti u čovjeka, u obrt njegovog uma, zna-nja, stvaralaštva i odgoja. To je uloga vakufa - omogućiti islamski odgoj i obrazovanje muslimana, obrazova-nje koje će ga učiniti slobodnim, a kada bude svjestan svoje slobode… Koliko je generacija ljudi utolilo svoju intelektualnu glad i žeđ u Me-dresi, sada Univerzitetu, Fakultetu, Školi Kur’ana, Biblioteci, za protekle vjekove, a i sada, teško je utvrditi, ali je činjenica da ih je bilo mnogo.

Rastući standard muslimana i viši obrazovni nivo daju mogućnosti da se pokrenu inicijative da vjernici počnu davati od svoje imovine za potrebe postojećih i izgradnju novih ustanova, džamija i drugih vjerskih institucija. Naši preci sigurno su bili vakifi, dobrotvori. Često bi uskraći-vali nasljedstvo svojoj djeci da bismo svi mi više imali i komotnije živjeli, da bi naša sirotinja nekako pregurala ovaj dunjaluk. Oni su to prvenstve-no činili radi sevapa i vjere u ahiret-sku nagradu. Onog momenta kada se naše društvo, i kao država i kao

građani, bude brinulo i sekiralo za vakufsku imovinu kao što se brine i sekira za svoju ličnu imovinu, tek tada će se moći govoriti o ozbiljnom shvatanju pozicije vakufa u društvu. Ovako, kao da sve, svjesno ili nesvje-sno, činimo da odbijemo potencijal-ne donatore - vakife našom općom nebrigom o vakufu. Treba učiniti dodatni napor da se pojasni značaj i uloga vakufa u društvu, da se ot-kloni predrasuda kako se pitanje vakufa tiče nekih drugih ljudi, a ne nas. Moramo se početi za vakuf bori-ti isto onako kako se borimo za svoju ličnu imovinu. Naravno, Sandžak je oduvijek bio mjesto vakufa i vakifa. Da je Sandžak zemlja vakifa i dobrih ljudi, o tome govori i činjenica da su uvakufljenja u Sandžaku sve broj-nija. Uvakufljuju se kuće, zemljišta, džamije (koje grade pojedinci) i sl. Ta činjenica nas itekako ohrabruje i ujedno obavezuje.

Odnos muslimana prema vakufima mora biti kranje obazriv, jer je to, po hadisu, Allahova imovina prema kojoj se sa najvećim respektom i pa-žnjom treba ophoditi. U tom svjetlu interesantna je dova iz vakufname Sultan Sulejmana h.g. 950/1543. go-dine: „...Neka onome ko bude pazio da moji vakufi opstanu i radio na tome da se njihova dobit povećava, Allah učini da mu poslovi budu lijepi, primi njegove sevape, da ga zato nagradi neizmjerno, da ga sačuva nepogoda i tuga dunjaluč-kih.“

ZAKLJUČAKVakuf je veoma važna ustanova islamskog socijalnog i imovinsko-pravnog sistema. U okrilju Šerijata je nastala, razvijala se i opstala sve do

današnjih dana, odolijevajući raznim izazovima, nasrtajima, uzurpacija-ma, nacionalizacijama i pokušajima bukvalne eliminacije i likvidacije. Tokom svoje duge povijesti vakuf je odigrao nemjerljivo veliku ulo-gu na planu odgojno-obrazovnog, znanstvenog, socijalnog, zdravstve-nog, ekonomskog i sveukupnog islamskog progresa i razvoja. Čak su cijela naselja i gradovi nastajali i razvijali se zahvaljujući ovoj islam-skoj ustanovi. Iz različitih razloga, nekada onih političke prirode, a najčešće onih proisteklih iz običnih, prizemnih, sebičnih, ličnih interesa pojedinaca i grupa, vakufi su bili predmetom čestih ataka, uzurpacija, otimačina i pljački.

Vakuf je trajno dobro koje ljude uči da jedni druge nasljeđuju iz gene-racije u generaciju, univerzalnoga je karaktera, pa stoga kasnije generaci-je trebaju znati za svoje časne pretke koji su svojim vakufima i hajratima nekada prije pomogli da se danas bolje i dostojnije živi. Pored znanja o njima treba razvijati istu svijest o potrebi uvakufljavanja i danas, tj. treba razvijati svijest o identitetu, pripadnosti, ali i odgovornosti da na isti način kao i naši časni prethod-nici činimo trajno dobro. Naša oba-veza je da vakufima povratimo epi-tet Allahova imovina i da ljude, naše džematlije informišemo i educiramo o tome. Pored toga, naša obaveza je podstaći umnožavanje vakufa, a ne samo očuvanje postojećih. Međutim, da bi se to postiglo potrebno je iz-graditi svijest kod džematlija, a to se može ostvariti samo upornim, per-manentnin i svakodnevnim radom sa muslimanima.

ISLAMIJET

Osman SOFTIĆ

Na poziv vlade u Bamaku, Francuska je 11. januara, u skladu sa rezolucijom 2.085 Vijeća sigurno-

sti UN-a, započela zračne napade na pobunjeničke ciljeve na sjeve-ru Malija, svoje nekadašnje kolo-nije.

Francuska vojna intervencija ka-tapultirala je ovu siromašnu i nerazvijenu zemlju, donedavno isticanu kao primjer uspješnog de-mokratskog društva u zapadnoj Africi, u središte svjetske pažnje. Intervencija je izazvala različite re-akcije u svijetu, od odobravajućih do osuđujućih.

Neki su je doživjeli i kao iznena-đujuću, budući da je na čelu Fran-cuske socijalistička administracija, kojoj nisu svojstveni vojni avan-turizmi, pogotovo stoga što se i konzervativna francuska admini-stracija 2003. odlučno suprotstavi-la američkoj invaziji Iraka u cilju svrgavanja režima Sadama Husei-na, smatrajući je nezakonitom i ne-opravdanom.

RAZLIČITI POGLEDI NA INTERVENCIJU

No, francuski ministar odbrane Jean-Yves Le Drian je izjavio da je cilj ove vojne intervencije u Maliju humanitarne i sigurnosne prirode.

Profesor Mathieu Guidere sa Uni-verziteta Toulouse tvrdi da bi u odsustvu francuske intervencije Mali već odavno pao u ruke ekstre-mista. Abdelkader Abderrahmane, sa Instituta za sigurnosne studije u Adis Abebi, zagovara nužnost us-postave dijaloga sa pobunjenicima, uzimajući u obzir njihove legiti-mne zahtjeve.

Međutim, Berangere Rouppert, ekspert za zapadnu Afriku, iznio je potencijalne rizike francuske in-tervencije koja, iako trenutno uživa podršku, može biti protumačena i kao neokolonijalni pohod.

Protivljenje francuskoj intervenciji prisutno je i u susjedstvu Malija, što najbolje odražava fetva koju

je potpisalo 39 uglednih imama u Mauritaniji, kojom se poziva na bojkot saradnje sa “okupatorima Malija”, a koju odobravaju i poli-tički faktori Mauritanije.

Pobunjenike čine različite etničke i ideološke skupine nezadovoljne marginalnim ekonomskim i poli-tičkim položajem i lošim tretma-nom od strane centralnih vlasti.

Eliminacijom pobunjenika Fran-cuska želi zaštititi i ojačati malijski režim, a potom pripremiti teren za ulazak mirovnih snaga Ekonom-ske zajednice zapadnoafričkih ze-malja (ECOWAS), multilateralne regionalne organizacije osnovane 1975. radi promoviranja regionalne ekonomske integracije.

ECOWAS bi trebao osigurava-ti trajni mir i stabilnost na cijeloj teritoriji Malija, u čiju će svrhu Francuska i druge zapadne zemlje obezbijediti logističku, finansijsku i obavještajnu podršku.

Aktuelni režim u Bamaku, kojeg Francuska želi po svaku cijenu održati na vlasti, nije demokrat-ski izabran. Naprotiv, ustoličen je tek u aprilu prošle godine, nakon vojnog udara grupe mlađih ofici-ra, koji su s vlasti svrgnuli demo-kratski izabranog predsjednika Amadoua Toumania Tourea, neza-dovoljni učinkom njegove vlade u suprotstavljanju pobunjenicima na sjeveru Malija.

KO SU POBUNJENICI I KOJI SU IM CILJEVI

Pobunjenike čine različite etničke i ideološke skupine nezadovoljne marginalnim ekonomskim i poli-tičkim položajem i lošim tretma-nom od strane centralnih vlasti. Pobunjenicima preovladavaju Tu-arezi (ogranak sjevernoafričkih Berbera).

Budući da su nekadašnje francuske kolonijalne vlasti u Africi iscrtale državne granice, ne vodeći pritom računa o legitimnim interesima i volji Tuarega, već prvenstveno o svojim interesima, zahtjevi Tuare-

ga nisu nelegitimni. Još od nezavi-snosti 1960. Tuarezi su povremeno dizali pobune s ciljem uspostave nezavisne države Azawad.

MNLA je sekularna politička orga-nizacija koja se bori za nezavisnost i njeni zahtjevi u određenoj mjeri su legitimni.

Sukob u Maliju, stoga, motiviran je povijesnim, socioekonomskim, međuetničkim, a odnedavno i reli-gijsko-ideološkim faktorima.

Tuarezi su politički organizirani pod okriljem Nacionalnog pokreta za oslobođenje Azawada (MNLA) koji je 2012. unilateralno proglasio nezavisnu državu Azawad, koja obuhvata 60 posto malijske terito-rije. MNLA je sekularna politička organizacija koja se bori za neza-visnost i njeni zahtjevi u određe-noj mjeri su legitimni, obzirom na činjenicu da malijski režim nikada nije ispoštovao dogovor postignut 1990. između režima i pobunjeni-ka.

Pomenuti sporazum podrazumi-jevao je demilitarizaciju sjevera, uključivanje pobunjenika u regu-larnu vojsku Malija i ozbiljne kora-ke ka ekonomskom ujednačavanju siromašnog sjevera sa daleko pros-peritetnijim jugom zemlje.

KATALIZATOR SUKOBA U MALIJUPolitička situacija u Maliju vre-menom se dodatno usložnjavala, naročito nakon pada diktatorskog režima Muamera Gadafija u Libi-ji. Naime, veliki broj Tuarega bio je angažiran u Gadafijevim vojnim jedinicama, a aktuelni vojni zapo-vjednik MNLA Muhamed Al Ned-žim bio je visoki oficir njegovog režima.

Padom Gadafija veliki broj Tuare-ga napušta Libiju i vraća se u Mali, gdje premješta ogromnu količinu naoružanja. Ratnu prekaljenost po-vratnika sa libijskih ratišta i oružje MNLA je upotrijebio u borbi protiv snaga centralne vlade u Bamaku.

Situacija postaje još zamršenija ula-

Francuskom predsjedniku je sugerirano da intervenciju ograniči na pružanje podrške afričkim snagama, kako ne bi bila doživljena kao neokolonijalni rat.

NEOKOLONIJALNI RAT POD KRINKOM HUMANOSTI

48

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etISLAMIJET

49

revij

a SA

NDŽA

K |

5. ja

nuar

201

3. |

br.

170

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

skom radikalnijih grupa Ensar al-Dine i Al-Kaide islamskog Magreba (AQIM) na područje Malija, koje su uspjele kooptirati MNLA, namet-nuvši mu svoje ideološke ciljeve.

Ciljevi Ensar al-Dinea i AQIM-a, za razliku od MNLA-a, nisu uspostava nezavisnosti Azawada već, navod-no, implementacija šerijatskih prin-cipa i islamske vladavine na teritori-ji cijelog Malija.

Nakon sklapanja saveza između MNLA-a i Ensar al-Dinea, a uz fi-nansijsku potporu AQIM-a, ove dvi-je prethodno suprotstavljene grupe složile su se oko proglašenja Islam-ske Države Azawad, što nisu pri-hvatile članice ECOWAS-a.

Potom je vlada u Bamaku zatra-žila francusku vojnu intervenciju, a kako bi spriječila uspostavljanje takve islamske države na sjeveru Malija, odnosno, kako ona ne bi bila iskorištena kao baza za izvođenje terorističkih napada u Africi, ali i evropskim zemljama, čega se poseb-no pribojava Francuska.

Nužno je što prije pronaći pravedno i mirno rješenje u odnosima između sjevera i juga Malija, jer u toj socioe-konomskoj nejednakosti leži ključni uzrok etničkih sukoba i neprijatelj-stava kao i političke dezintegracije.

Neki analitičari vjeruju da su pome-nute organizacije, koje eksploatiraju islamski predznak, zapravo kreacija alžirske, pa čak i zapadnih obavje-štajnih službi, a s ciljem političke destabilizacije regiona. Na ovakav zaključak ukazuje veza između Al-žirske obavještajne službe, koja duže vrijeme kultivira bliske odnose sa Ijadom Al-Galijem, vođom Ensar al-Dinea, kao i sa rukovodstvom AQIM-a.

Otuda postoji ozbiljna opasnost, što opravdano ističu analitičari Među-narodne krizne grupe, da se konflikt u Maliju počne posmatrati isključivo kroz prizmu “borbe protiv međuna-rodnog terora”, potiskujući u drugi plan legitimne političke zahtjeve Tuarega. Stoga je nužno što prije pronaći pravedno i mirno rješenje u odnosima između sjevera i juga Ma-lija, jer u toj socioekonomskoj nejed-nakosti leži ključni uzrok etničkih sukoba i neprijateljstava, kao i poli-tičke dezintegracije.

Uprkos deklarisanim razlozima francuske vojne intervencije u Ma-liju, koja sa stanovišta međunarod-nog prava ima legitimitet i koja je,

kako Francuzi tvrde, humanitarnog karaktera i u cilju jačanja države i eliminacije terorizma koji prijeti de-stabilizacijom ne samo Malija, već šireg zapadnoafričkog regiona, po-stoji mogućnost tumačenja te inter-vencije i kao neokolonijalnog rata.

AZAWAD - NOVI VIJETNAM

Na takvu opasnost ukazao je i bivši predsjednik Francuske Valery Gis-card d’Estaing, koji je nedavno ak-tuelnom predsjedniku Hollandeu skrenuo pažnju na to da interven-ciju ograniči isključivo na pružanje podrške afričkim snagama kako ona “ne bi bila doživljena kao neokolo-nijalni rat”.

Međutim, ako se uzmu u obzir ne-povoljne ekonomske i finansijske prilike u Francuskoj, kao i Evropi općenito, i ako se stvari pogledaju kroz prizmu njene ovisnosti o ura-nu kojim obiluje Niger, susjed Ma-lija, moglo bi se pretpostaviti da je jedan od ciljeva francuske interven-cije prevashodna zaštita njenih eko-nomskih interesa u zapadnoj Africi. U slučaju da dođe do destabilizacije ovog područja, primarni izvor ura-na, koji francuska nuklearna indu-strija koristi u proizvodnji čak 60 posto električne energije, mogao bi doći u pitanje.

No, i sam Mali obiluje nalazištima urana, ali i dijamanata, zlata i naf-te. Mali je poznat kao treće najveće nalazište zlata u Africi, nakon Gane, a na drugom je mjestu u svijetu po količini litijuma, rijetkog metala ne-zamjenjivog u nuklearnoj industriji, a posebno značajnog u izradi kom-pjutera, mobilnih telefona i drugih

elektronskih uređaja.

Otuda ni u kom slučaju ne treba podcijeniti mogućnost da se Fran-cuska želi dokopati ovog vrijednog bogatstva u zapadnoj Africi.

I SAD daje punu podršku francuskoj intervenciji u Maliju. Njeni su avioni pomogli u prebacivanju francuskih trupa u Afriku. Stoga, Amerika ulo-gu Francuske u Maliju, koja tamo ima i svoje strateške interese, smatra sastavnim dijelom „globalne borbe protiv terora“.

POREĐENJE S AFGANISTANOMU tom kontekstu, situacija u Maliju se poredi sa onom u Afganistanu, obzirom na gotovo identične ciljeve zapadnih sila u dvjema državama, kao i sličan ideološki profil njihovih oponenata.

Neki analitičari upozoravaju na opa-snost da bi Azawad mogao postati novi francuski Vijetnam u zapadnoj Africi, čiji bi neuspjeh mogao pota-knuti direktno uključivanje najveće vojne sile svijeta - Sjedinjenih Drža-va.

Ako se uzme u obzir da je inter-vencija NATO-a u cilju svrgavanja režima u Libiji indirektno potakla pobunu na sjeveru Malija, a potom i francusku vojnu intervenciju, po-stavlja se pitanje da li je svrgavanje Gadafijevog režima ustvari bio uvod u širi projekat uspostavljanja zapad-ne hegemonije u resursima bogatoj zapadnoj Africi, pod paskom “glo-balnog rata protiv terora”, u kojem Francuska, podređena imperativi-ma koje diktira globalni hegemon - SAD, igra tek sporednu ulogu.

ISLAMIJET

Mali je poznat kao treće najveće nalazište zlata u Africi, nakon Gane [Joe Penney]

50

revij

a SA

NDŽA

K |

20. f

ebru

ar 2

013.

| b

r. 17

1 |

Sand

zakP

RESS

.net

ROĐENJEDana 11. februara 1913., u Bijelom Polju/Akovu (Sandžak), u staroj kući Burdžo-vića, rodio se najveći sin Sandžaka - Rifat Burdžović (kao treće dijete roditelja Nazifa i Rabe).1914. - Prvi svjetski rat, jednogodišnjem dječaku Rifatu roditelji počinju bolovati. Porodica Burdžović ulazi u novo socijalno iskušenje i neimaštinu.1915. - Rifatu umire otac. Brigu o njemu preuzima daljnji rođak Salih Đedović (dio potomaka ove porodice danas živi u Beo-gradu).1917. - Rifatu umire majka.1920. - Osnovna škola. Rifat je počeo da po-hađa osnovnu školu, gdje se istakao po oš-troumnosti i obdarenosti za sve predmete koji su se u ono vrijeme izučavali.1924. - Obućarski zanat. Nakon uspješno završene osnovne škole Rifat, po uputstvu svog staratelja, počinje kod šustera Mustafe Mekića da uči obućarski zanat.

VELIKA MEDRESAPeriod 1925-33. Rifat odlazi u svijet. Ove godine počinje njegova intelektualna ka-rijera. Sa grupom mladića odlazi u Skopje gdje se upisuje u Veliku medresu Kralja Aleksandra. U ovoj vjerskoj školi je ambi-ciozni pjesnik, žurnalist, besjednik i politi-čar. U tom vremenu on će se upoznati sa najvećim idejama toga vremena. Posebno je izučavao marksističku, filozofsku i politič-ku literaturu. Povezao se sa komunističkim pokretom u Skoplju i ondašnjoj Jugoslaviji.U Skopskoj medresi (1925-1933) posebno se upoznao, u okviru redakcijskih razgovora, sa gotovo svim važnijim literarnim pravci-ma svoga vremena. U tom vremenu u Medresi je djelovalo više kreativnih sekcija: literarna, dramska, mu-zička, recitatorska i sportska. Rifat je ruko-vodio literarnom sekcijom, gdje je dovodio afirmirane pjesnike da govore svoje stiho-ve. Taj podatak je zabilježio tadašnji časopis „Almanah”. U pjesmama je ispoljavao osje-ćanje i stanje seljaka u Sandžaku.1929. - Prve pjesme i saradnja sa listovima i časopisima. Osniva sa grupom naprednih stvaralaca književni klub “Južna vila” i lite-rarni časopis “Pomol”.

MITINZI POEZIJE U MAKEDONIJI I SANDŽAKU1930. - Rifat sudjeluje na više pjesničkih i kulturnih manifestacija. Čita svoje pjesnič-ke i prozne radove, drži usmene besjede.Rifat je u školi (Medresi) podigao štrajk učenika, a trajao je od početka januara do 4. marta. Učenici su, predvođeni Rifatom, ustali protiv vaspitača i profesora koji su tražili od učenika da jedni druge špijunira-ju i kleveću. Takvo stanje je ocijenjeno da je sa moralno-političkog aspekta štetno. Učenici su formirali delegaciju, na čelu sa Rifatom, koja je zakazala prijem u Mini-

starstu prosvjete u Beogradu. Ova učenič-ka delegacija je izdejstvovala isključenje iz vaspitno-obrazovnog procesa izvjesnog profesora Lazarevića.1931. - Sa grupom naprednih mladih lju-di iz Sandžaka tražio je javno da Sandžak postane banovina u ondašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Bio je uzor profesorima: Hasa-nu Repcu, dr. Anici Savić Rebac, dr. Vidu Letkoviću, Iliji Lopušini i drugima, koji su kasnije brojnim generacijama prenosili Ri-fatove ideje i dosjetke iz Medrese.Rifat je javno istupio na mitingu u Bijelom Polju, u okviru Omladinskog zbora, protiv nepravednog režima, a u okviru kampanje za parlamentarne izbore. Tada se posebno osvrnuo na teško socijalno i ekonomsko stanje u Sandžaku, te ukazao na ponizan položaj Bošnjaka u Kraljevini Jugoslaviji.

POZNANSTVO SA KOSTOM RACINOM U SKOPJUPreko crnogorskog pjesnika Radovana Zo-govića, koji je bio stariji punih šest godina i u tom vremenu prilično formiran, Rifat se upoznao sa vodećim makedonskim socijal-nim lirikom Kostom Racinom. Od tada, pa sve do pogibije imao je sa njim redovnu ko-munikaciju, jer je od njega dobijao najaktu-elniju literaturu koja je bila neophodna po-kretu. Zbog Rifatovih druženja sa Racinom, pored njega, imali su u Medresi problema i Alija Avdović i Hivzi Sulejmani. 1932. – Miting poezije i sportski spektakl u Plavu. Primljen je u članstvo KPJ. Rifat sa grupom od 20 bošnjačkih intelektualaca iz Skoplja dolazi u Plav i pred džamijom Sul-tanijom održava političko-pjesnički miting. Na tom skupu, koji je ostao u sjećanju Plav-ljanima (kako je zabilježio publicist Nikola Popović), nastupili su, pored Rifata, i Zu-fer Musić, Abas Redžepagić, Hajro i Idriz Šahmanović, Bećo Bašić, Jupo Tajbin, Edib Hasanagić, Alija Avdović i drugi napred-ni intelektualci toga vremena. Sala je bila pretijesna da primi sve zainteresirane, pa je miting održan kraj porušene džamije Sulta-nije. Sve ove sudionike mitinga primila je na musafirluk Hajrova majka Alta.

RACIJADecembra mjeseca, policija je upala u Me-dresu i izvršila raciju. Tada je kod učenika pronađeno na desetine knjiga zabranjene literature, posebno djela iz oblasti filozofije marksizma i druge revolucionarne literatu-re, koja nije bila po ukusu tadašnjeg režima. Dio te pamfletske literature nađen je i u Ri-fatovoj ladici, čak i u njegovoj torbi, što mu je donijelo brojne neprijatnosti. Policijski agenti su spalili, na očigled sviju, tu litera-turu, a protiv pojedinaca, uključujući i Rifa-ta Burdžovića, sprovela istragu za suđenje. Tada se povećala budnost u Medresi kralja Aleksandra I, a na Rifata policija je posebno motrila, jer je on imao posebno držanje, a i u njemu su prepoznali stratega i vođu grupe. Tada je u Medresi izvršena učenička čistka. Na prijedlog policije isključen je Rifat, kao

najbolji učenik, i još pet njegovih drugova. Međutim, svi đaci Medrese su se s Rifatom i njegovom grupom solidarisali. Na taj na-čin, uz podršku komunista sa strane, bio je izvršen pritisak na upravu Medrese, te su bili vraćeni. Tada je škola bila prinuđena da promjeni i normativna akta, da bi se spro-vela procedura polaganja maturskih ispita.

MATURA1933. - Kao najbolji učenik Medrese, zbog jednog ilegalnog komunističkog sastanka u skopskoj tekiji, Rifat je bio isključen iz ško-le. Međutim, zbog velikog uticaja SKOJ-a i KPJ na upravu Medrese, Rifat je bio vraćen. Medresa je morala promijeniti statut i pra-vilnik o polaganju maturskih ispta kako bi Rifat u redovnom roku maturirao. Jasno, Rifat je medresu završio sa najvećim ocje-nama i preporukama da nastavi studije fi-lozofije, književnosti ili prava.Te godine je više puta privođen, saslušavan i zatvoren od policije zbog čitanja zabranje-ne literature. Odlazi na studije na Univerzi-tet u Beograd.1933-1941. - Studira i djeluje u Beogradu. Najprije je upisao studije filozofije, a zatim se prebacio na Pravni fakultet. Obrazlože-nje je bilo kratko, zato što će mu pravo više pomoći da razvija osjećaj prema realnosti i da ostvari namjeru da postane profesio-nalni političar. U ovom vremenu postaje nenadmašeni govornik na skupovima. Nje-gove besjede, kao narodnog tribuna, po-djednako su bile drage svim pripadnicima etnosa srednjih i siromašnih slojeva.1933. - Nadimak Tršo. Beograđanke, po-sebno studentice, inspirisane njegovim govorom, kao i izgledom (zbog talasaste duge plave kose) dae su Rifatu nadimak Tršo po kojem će se kasnije raspoznavati u studentskom, radničkom i komunističkoin pokretu.Na mitingu studenata, kao brucoš, javno osuđuje dolazak Hitlera na vlast. Stanuje u studentskom domu “Osman Đikić” u Beo-gradu.1934. - Radovi o Sandžaku i Bošnjacima. In-tenzivno piše radove o Sandžaku i položaju Muslimana u Kraljevini Jugoslaviji. Razvija ideje o djelovanju studentske omladine.Dana 22. aprila, sa 250 studenata, formirao je Pravničko udruženje. Cilj ove asocijacije bio je oslobađanje radnih ljudi i zemlje od monarhističkog režima. Rifat je bio član uže uprave ovog udruženja. Članovi asocijacije isticali su se kao osvjedočeni antifašisti.Iste godine, u Bijelom Polju, Rifat je sa svojim pristalicama razbio skup profašiste Svetisalava Hođera. Rifatove pristalice su Hođera natjerale na bjekstvo, gađajući ga jajima, kupljenim na pijaci. Na taj način fa-šistički zbor u Bijelom Bolju je bio onemo-gućen. Ovaj događaj se dugo prepričavao u Bjelopoljskom srezu. Hođeru i njegovim pristalicama nije više padalo na pamet da dođu u Bijelo Polje.

BAŠTINA

RIFAT BURDŽOVIĆ - TRŠOHRONOLOGIJA ŽIVOTA I RADA (1913-1942)

51

revij

a SA

NDŽA

K |

20. f

ebru

ar 2

013.

| b

r. 17

1 |

Sand

zakP

RESS

.net

1935. - Studentski skupovi. Zbog govora na studentskim skupovima i zbog organizo-vanja radničkih štrajkova u Beogradu biva uhapšen od policije. U zatvor je odveden u zloglasnu “Glavnjaču”. O tim događaji-ma posebno je svjedočio čuveni heroj Peko Dapčević. 1936. - U matici najvećih intelektualaca i političkih aktivista. Sa grupom studenata, u kojoj su bili: Veljko Vlahović, Miloš Mi-nić, Đoko Kovačević, Cvijetin Mijatović, Vojo Nikolić i Vlada Popović, Rifat je orga-nizirao opći studentski štrajk protiv ondaš-njeg režima. Štrajk je trajao 22 dana i u tom vremenu studenti su napravili, zaslugom Rifatovom, rašamon od režima. Povod je bila ishrana studenata. Skup je prihvatilo Narodno udruženje studenata. Partijski rad je bio ilegalan i strogo kažnjen.1937. - Prva politička i intelektualna ličnost Beograda. Rifat postaje važna ličnost u Be-ogradu. Biran je za sekretara Univerzitet-skog komiteta u Beogradu. Povezuje par-tijske ćelije na Univerzitetu, kako se sjećaju Miloš Minić i Edib Hasanagić.Osniva sa grupom studenata Sandžačko udruženje studenata “Zlatar” sa sjedištem u Beogradu. Ovom udruženju su pristupi-li svi napredni studenti svih nacionalno-sti. Rifat je bio alfa i omega ovog društva. Posebno se afirmisao kao pjesnik, narodni tribun i buntovnik. Osniva list „Student“, postaje član Redakcije, a za glavnog uredni-ka imenuje svog kolegu i prijatelja Iva Lolu Ribara. Piše tekstove i kolumne za ovaj list pod raznim imenima.Marta mjeseca, dok je govorio na skupu protiv profašista, biva ranjen. Osudio je jav-no Musolinija i njegovog ministra vanjskih poslova Ćana Grofa.Podržao je borbu španskog naroda i orga-nizirao odlazak boraca u Španiju.Predavanja je držao u opasnosti od fašizma i mogućoj okupaciji.U Novom Pazaru nastavio sa štampanjem lista “Glas Sandžaka” sa Muhamedom Ab-dagićem i Hakijom Zejnelovićem.1938. - Pisao tekstove o zapostavljanju San-džaka. Suđenje zbog javnog rada.Dana 17. novembra 1938. Rifat Burdžović je bio oslobođen od suda, uslijed uspješne odbrane, zbog nedostatka dokaza.1939. - Atentat na lidera Bošnjaka dr. Mehmeda Spaha. Rifat je autor pisma stu-denata Sandžaka, poziv Muslimanima, Srbima i Crnogorcima za jačanje bratstva, jedinstva i zajedništva na ovim vrućim po-vijesnim prostorima.Štrajk protiv režima. Dana 22. aprila na Pravnom fakultetu u Beogradu organizirao je skup na kojem je bio preko 3.000 pred-stavnika iz 22 organizacije studenata, omla-dine i raznih radničkih udruženja protiv režima.Bio je žestok kritičar Vlade i sporazuma Cvetković-Mačak, posebno nakon režira-nog atentata na bošnjačkog prvaka ministra saobraćaja dr. Mehmeda Spaha. Moć filma kao medija prevazilazi druge oblike litera-ture i umjetnosti.Zajedno za Bajom Sekulićem i Vojom Ni-

kolićem osnovao je partijsku organizaciju u fabrici “Rogožarski”.

DEMONSTRACIJE PROTIV HITLERA I FAŠIZMADana 5. decembra održao je protestne zbo-rove studenata. Održao je nezaboravni go-vor o demokratiji i ljudskim pravima.Dana 14. decembra započeo je krvave de-monstracije u Beogradu. Policija je pucala u Rifata Burdžovića i lakše ga ranila.1940. - Rukovođenje i obnavljanje “Glasa Sandžaka”. Postaje rukovodilac partijske tehnike. Skup studenata na željezničkoj sta-nici i Avali predvodio je Rifat.Izabran je za člana pokrajinske komisije za Omladinski rad i mnogo doprinosi razvoju skojevske organizacije u Srbiji. Istovremno radi sa radničkim partijskim organizacija-ma, formira partijsku ćeliju u Fabrici aviona u Beogradu, organizira akcije za odbranu zemlje i zaštitu od raznih vidova demon-stracije fašizma.Bio je rukovodilac partijske štamparije u kojima su štampani leci koji su podstreki-vali organizaciju štrajkova i demonstracija.Sudionik je Pete zemaljske konferencije KPJ u Zagrebu.Bio je predložen za člana CK KPJ.Izabran je za sekretara Građanskog KPJ ko-miteta KP Beograd. Postaje vodeća politič-ka ličnost Beograda i ondašnje Srbije.Septembra 1940. pokrenuo je ponovno iz-davanje lista “Glas Sandžaka”, koji je više puta od strane režima bio zabranjivan.U toku ove i ranijih godina Rifat je vrlo bli-sko sarađivao sa organizacijom “Gajret”, od koje je jedno vrijeme bio stipendiran.1941. - 25. i 27. marta organizirao je poseb-ne demonstracije u Beogradu protiv najave Hitlerove okupacije.Hapšenje i suđenje. Dana 27. marta Rifat je bio uhapšen i nakon toga preveo je izvjesno vrijeme po odluci suda u zatvoru.

IZABRAN ZA SEKRETARA KPJ ZA SANDŽAKDana 6. aprila - okupacija Jugoslavije od strane Njemačke i njenih saveznika. Izbi-janjem rata, Rifat Burdžović se po naredbi CK KPJ i Pokrajinskog komiteta za Crnu Goru prebacuje u Sandžak i na njegovoj te-ritoriji formira nove partijske ćelije i sudje-luje u omasovljenju postojećih.Rifat Burdžović formira novi Oblasni ko-mitet KPJ za Sandžak i postaje njegov se-kretar. Prvi Mjesni i Sreski komitet KPJ for-mirao je u rodnom Bijelom Polju, a zatim u Pljevljima i Prijepolju i prve partijske ćelije u Priboju i Novom Pazaru.

Organizator je naorodno-oslobodilačke borbe u Sandžaku od aprila 1941. do maja 1942. Nakon okupacije zemlje vraća se u

Sandžak i organizira otpor. Sudjelovao je u oslobađanju Kolašina (gdje je ponovo po-

krenuo list “Sandžak”). Posjetio je gradove Novi Pazar, Novu Varoš, Sjenicu, Prije-polje, Berane, sudjelovao u oslobođenju

okupatora Mojkovca, Pljevalja, Prijepolja, Užica (gdje je formirana Užička republika).

TRI BORAVKA U NOVOM PAZARUTršo je dolazio u Novi Pazar tri puta: 1) 10. aprila 1941. kada se upoznao sa situacijom

i razgovarao sa naprednim ljudima ovog kraja. Iz Pazara se vratio preko Sjenice u Bi-jelo Polje. 2) Tršo je došao polovinom maja 1941. Ključni njegovi zadaci bili su da se bli-že upozna sa stanjem u gradu u cilju preu-zimanja mjera za osnivanje partijskih ćelija. Prilikom ovog dolaska od svog partijskog kolege Hakije Zejnelovića tražio je veći po-litički angažman. 3) Tršov dolazak je sredi-nom juna 1941. kada je formirao partijsku organizaciju u Novom Pazaru i pripremio teren za ustanak u Sandžaku. Dana 14. jula podigao je ustanak u Sandža-ku za oslobađanje od njemačkih, italijan-skih i četničkih formacija.Sandžak kao posebna administrativno-te-ritorijalna jedinica. Prema svim službenim dokumentima koje smo imali na raspola-ganju, Rifat Burdžović, kao načelnik San-džaka, zadužno se zalagao da se Sandžak tretira kao posebna administrativno-teri-torijalna jedinica u okviru buduće jugoslo-venske zajednice. 1942. - Februara mjeseca odlazi u Foču na savjetovanje kod Josipa Broza Tita. Osni-vanje Treće proleterske sandžačke brigade. Ovaj događaj se desio 5. juna 1942. Imenovan je za političkog komesara Treće sandžačke brigade, koja je najvećim dije-lom akcija ratovala na oslobođanje teritorija u Bosni i Hercegovini.Sve veća podozrivost prema Rifatu Burdžo-viću ispoljava se od strane crnogorskih tvrdokornih partijaša koji postaju zavidni i počinju praviti Rifatu i njegovim najbli-žim suradnicima „prljave igre“, koje će ga krajem 1942. godine odvesti u smrt. (O tim igrama pisala je beogradska “Politika” 27. februara 1997. u tekstu “Ćutanjem skrivena istina” autora Stanka Ravića.Napisao studije: 1) “Položaj Sandžaka u budućoj Jugoslavi-ji” i 2) “Položaj Bošnjaka muslimana u budućoj Jugoslaviji” (Nažalost, ove brošure su uni-štene i nisu objavljene, jedino u sjećanjima njegovih suboraca)

POGIBIJAMučki je ubijen u noći između 2. i 3. oktobra, zajedno sa njegovim najboljim partijskim i partizanskim drugovima, komandantom Vladimirom Kneževićem Volođom i Toma-šom Žižićem. Ubili su ih četnici u okolini Mrkonjić Grada i bacili u Grujića jamu, koja je oko 4 km udaljena od glavne saobraćajni-ce Mrkonjić Grad - Mliništa, nekoliko kilo-metara ispred sela Baraći. Dana 13. novembra 1942. Glavni štab NOR-a javno je objelodanio nestanak i smrt Rifa-ta Burdžovića.1943. - 20. novembra u Pljevljima je uteme-ljeno Zemaljsko antifašističko vijeće San-džaka. Za života, Rifat je mnogo učinio da dođe do formiranja ZAVNO Sandžaka.1944. - Rifat Burdžović je posthumno pro-glašen za narodnog heroja.(Preuzeto iz knjige „Burdžovićeve vizije Sandžaka“

autora prof. dr. Šefketa Krcića)

BAŠTINA

PROTESTNA ŠETNJA PRIJEPOLJEM NAPAD POLICIJE NA DELEGACIJU IZ U SJENICI

SVEČANOST NAKON OBJEDINITELJSKOG SABORA PROTEST STUDENATA FIS ZBOG UKIDANJA STIPENDIJA

NAPAD ORUŽJEM NA DŽEMATLIJE ALTUN ALEMA NAKON ZASIJEDANJA SABORA U ZNAK PODRŠKE GLAVNOM MUFTIJI SKUP PODRŠKE JEDINSTVU IZ U TUTINU

KORDON NAORUŽANE POLICIJE NAPADA IMAME I DŽEMATLIJE

SKRAVLJENJE SJENIČKE DŽAMIJE POLICIJSKOM ČIZMOM

ODBRANA ISLAMSKIH USTANOVA OD PUČISTA I NJIHOVIH MENTORA

ENVER ŠKRIJELJ U NP BOLNICI NAKON NAPADA NA NJEGA

ODBRANA ISLAMSKIH USTANOVA

POKUŠAJ UBISTVA ENVERA ŠKRIJELJA U TUTINU

PET I PO GODINA ODBRANE JEDINSTVENE ISLAMSKE ZAJEDNICE

sandzak 171

Documents