K A Z A L O

PROSLOV 9 I. TETOINJE KOJI UGROAVAJU POVRE 13

Uvod 13 tetnici 14 Uzronici bolesti 19 Korovi 23

II. MJERE ZATITE POVRA 27 Uvod 27 Agrotehnike mjere 27 Izbor otpornijih kultivara 29 Mehanike mjere 31 Fizikalne mjere 32 Bioloke mjere 34 Sterilizacija tla 36 Kemijske mjere 42

m. SREDSTVA ZA ZATITU BILJA - opi dio (fitofarmacija) 45 Uvod 45 Podjela sredstava za zatitu bilja 45 Kemijska sredstva za zatitu bilja 48 Nabava sredstava 51 Otrovnost sredstava za zatitu bilja za ljude 52 Ostaci (rezidui) sredstva na povru 54 Otrovnost za ivotinje, biljke i okoli 58 Mjere za zatitu osoba i okolia 60 Rezistentnost tetnika 62 Biotehnika sredstva 64 Bioloka sredstva za zatitu bilja 67

IV. PREGLED SREDSTAVA ZA ZATITU POVRA 75 Uvod 75 Insekticidi 77 Akaricidi 90 Nematocidi 91

Limacidi 91 Rodenticidi 92 Fungicidi 96 Herbiddi 108 Regulatori rasta biljaka 119 Sredstva za spreavanje klijanja krumpira 122 Pomona sredstva 122

V. PRIPREMA I PRIMJENA SREDSTAVA 2A 2ATITU POVRA 125 Priprema sredstava 125 Primjena sredstava 129

VI. SUSTAVI ZATITE POVRA 135 Uvod 135 Uobiajena - konvencionalna zatita 135 Integrirana zatita povra ; 136 Ekoloka proizvodnja povra i zatita te proizvodnje 143

VII. BOLESTI POVRA KOJE SE PRENOSE SJEMENOM I NJIHOVO SUZBIJANJE 149

VIII. TETNICI RAZLIITIH VRSTA POVRA 159 tetnici u tlu 159 Sovice pozemljue 165 uta kukuruzna sovica 167 Metlica 168 Stabljikina nematoda 169 Nematode smee pjegavosti korijena 171 Nematode korjenovih kvrica 172 Puevi 174 Glodavci tetni povru 175 Divlja i ptice 178

EX. KRUMPIR 181 Uvod 181 Klju za prepoznavanje tetoinja 182 tetnici 184 Bolesti 201 Suzbijanje korova 220

X. PLODOVITO POVRE 227 Klju za prepoznavanje tetoinja 227 tetnici ei u zatvorenom prostoru 231 tetnici ei na polju 246

Bolesti rajice 252 Bolesti paprike i patlidana 273 Bolesti krastavaca, dinja i lubenica 281 Suzbijanje korova 292

XI. KRSTAICE (KUPUSNJAE) 303 Klju za prepoznavanje tetoinja 303 tetnici 306 Bolesti 323 Suzbijanje korova 337

xn. USNATO POVRE 345 Klju za prepoznavanje tetoinja 345 tetnici salate, endivije i radia 347 tetnici pinata i blitve 349 Bolesti salate, endivije i radia 352 Bolesti pinata 362 Bolesti blitve 365 Bolesti cikle 368 Bolesti matovilca 368 Suzbijanje korova 369

xm. LEPmNJAE - MAHUNARKE 335 Klju za prepoznavanje tetoinja 375 tetnici 376 Bolesti graha 386 Bolesti graka 391 Bolesti boba 396 Suzbijanje korova 397

XIV. LUKOVIASTO POVRE 405 Klju za prepoznavanje tetoinja 405 tetnici 406 Bolesti 413 Suzbijanje korova 419

XV. KORJENASTO POVRE 427 Klju za prepoznavanje tetoinja 427 tetnici 428 Bolesti mrkve 435 Bolesti celera 437 Bolesti perina i pastrnaka 438 Zajednike bolesti titarki 439 Suzbijanje korova 442

XVI. VIEGODINJE POVRE 449 Artioka: tetnici, bolesti, suzbijanje korova 449 parga: tetnici, bolesti, suzbijanje korova 453

XVn.UZGAJANE GLJIVE 459 tetnici 459 Bolesti 464

XVm. NAJVANIJI KOROVI U POVRU 469

XIX. RJENIK UPOTRIJEBLJENIH STRUNIH IZRAZA 485

XX. ZNAENJE OZNAKA UPOZORENJA I OBAVIJESTI 485 Oznake upozorenja 485 Oznake obavijesti 488

XXI. POPISI DJELATNIH TVARI I PRIPRAVAKA SREDSTAVA ZA ZATITU POVRA DOZVOLJENIH U HRVATSKOJ U POVRU 491 Popis djelatnih tvari 491 Popis pripravaka 494

XXn. INDEKSI 501 Indeks 1. Hrvatski i znanstveni nazivi spomenutih vrsta povra 501 Indeks 2. Hrvatski i znanstveni nazivi tetoinja povra 502 Indeks 3. Popis hrvatskih i znanstvenih naziva najvanijih korova u povru 513

XXm. LITERATURA 515 Autori 517 Sponzori 519

Proslov

u Hrvatskoj se povre, ukljuujui krumpir, uzgaja na 12,5 % oranica i vrtova, a krum-pir zauzima gotovo 50 ukupne povrine povra. U 2001. g. krumpir se uzgajao na 65.641 ha, kupusnjae na 9898 ha, grah 6470 ha i rajica na 6801 ha (Stat. ljetopis RH., 2002.). U Hrvat-skoj se uzgaja oko 60 vrsta povra. Poveavaju se ukupne povrine pod povrem, smanjuje se povrina krumpira i poveava se raznovrsnost proizvodnje; to je pohvalno, no promjene su prespore. Navedeni su podaci samo orijentacijske prirode, zbog podlonosti trinim uvjetima i povrina i asortimana proizvodnje povra u nas.

Prosjeni prirodi povra vrlo su niski i ne odgovaraju mogunostima. Prosjeni je pri-rod krumpira u Hrvatskoj medu najniim u Europi, u 2001. g. iznosio je samo 10,20 tiha, to je samo malo vie od priroda postizavanih prije stotinjak godina (o razlozima opirnije u IX. pogi). Prosjeni prirod kupusnjaa 2001. g. bio je 12,31 tiha, graha 2,26 tiha rajice 10,48 tiha, itd. Neki nai trini proizvoai krumpira postiu prirode i do 40 tiha, a proizvoai ostalog povra takoer 3-4 puta vie prirode od prosjenih, to pokazuje da postoje goleme neiskoritene mogunosti u proizvodnji povra. Veliki dio tih mogunosti nalazi se u spreava-nju teta koje proizvodnji povra nanose tetoinje.

Mnogo bolje iskoritavanje potencijalnih mogunosti proizvodnje povra posebice na-lau niska prosjena potronja povra u Hrvatskoj, koja, izuzimajui krumpir, iznosi oko 50 % potronje po stanovniku zemalja EU (krumpira oko 75 %), nadalje velike mogunosti izvoza svjeeg, ali i preraenog povra te potreba za profitabilnijim iskoritenjem zemljita jer povre omoguuje mnogostruko vei prihod po jedinici povrine nego ratarski usjevi. Noviji trend sma-njenja proizvodnih povrina penice i kukuruza uvelike poveava vanost orijentacije i na vei broj vrsta povra koje se u nas sad uzgajaju na neznatnim povrinama ili se uope ne uzgajaju.

Za poveanje proizvodnje povra nije prijeko potrebno poveanje povrina, nego po-najprije osuvremenjivanje tehnologije proizvodnje, a vrlo vano, za neke kulture (npr. za krum-pir) kljuno mjesto, pripada mjerama zatite od tetoinja.

Posebno treba istaknuti velike mogunosti proizvodnje povra u zatvorenom (zatie-nom) prostoru (staklenici, plastenici, tuneli), pri emu treba mnogo vie koristiti prednosti mediteranske klime u Dalmaciji, termalnih izvora i nalazita plina. Na oko 60-70 % zatvore-nog prostora uzgaja se povre, no taj je udio posebice podloan brzim promjenama sukladno zahtjevima trita. Teite uzgoja povra trebalo bi biti na manjim objektima namijenjenim opskrbi lokalnog trita te na objektima koji e proizvoditi za izvoz.

Proizvodnja povra specifina je po tome to se ono proizvodi i na vrlo malim povri-nama jer povre proizvodi gotovo svaki posjednik zemlje. Sva poljoprivredna gospodarstva

proizvode povre za svoje potrebe, a mnoga i za trite. No, ne samo poljoprivrednici, nego i drugi posjednici zemlje, naroito u naim junijim podrujima, podiu plastenike, katkada i staklenike, u kojima uzgajaju povre. Brojni vlasnici kua za odmor takoer uzgajaju povre za svoje potrebe, a u nekim se gradovima (npr. u Zagrebu) jako rairila proizvodnja povra na malim zakupljenim povrinama u neposrednoj blizini stambenih objekata. Takva proizvodnja ispunjava elju za rekreacijom, a esto je vaan doprinos poboljanju kunog prorauna. Veli-ki nedostatak takve proizvodnje jest blizina prometnica te su stoga mogua i vea oneienja proizvoda tvarima koje .se nalaze u ispunim plinovima motora.

Procjenjuje se da je broj uzgajivaa povra vei nego broj uzgajivaa bilo koje druge skupine poljoprivrednog bilja ili bilo kojeg drugog prehrambenog proizvoda.

Uspjeh proizvodnje povra ovisi o znanju uzgajivaa, odnosno o njegovu poznavanju svega onoga o emu ovisi proizvodnja povra, tj. tehnologije proizvodnje. Proizvodnja povra ovisi o pravilnom izboru vrste i sorte u odnosu na klimatske uvjete, svojstva tla, mogunosti navodnjavanja, o ispravnoj gnojidbi, obradi i njezi, o uspjenoj zatiti od tetoinja te o pravil-noj berbi, uvanju i iskoritenju proizvoda. No bez obzira na brojne imbenike o kojima ovisi proizvodnja povra, nepobitno je da se bez uspjene zatite od tetoinja ne moe postii stabilna, visoka i kvalitetna proizvodnja povra.

Povre, kao i sve drugo bilje, napadaju brojne tetne ivotinje (najbrojniji su kukci) nazvane tetnicima, gljivice, bakterije i virusi - uzronici bolesti povra, te korovi. Zajedniki se svi ti neprijatelji povra nazivaju tetoinjama.

Nae procjene pokazuju da u Hrvatskoj tetoinje nanose tetu do 30 % od potencijal-nog priroda povra, drugim rijeima ostaje 70 % mogueg uroda. Ako tom gubitku priroda dodamo veliko smanjenje kakvoe povra uzrokovano napadom tetoinja u proizvodnji i za vrijeme uskladitenja, gubici koje povru nanose tetoinje iznose gotovo polovicu od ostva-rivog priroda. Dakle, na proizvodja povra ostvaruje samo neto vie od polovice one vrijed-nosti proizvodnje koju bi mogao ostvariti kad bi uspjeno suzbijao tetoinje.

No, za uspjeno spreavanje ili smanjenje teta od tetoinja potrebno je mnogo zna-nja. Povre napada oko 400 vrsta kukaca i drugih ivotinja, gotovo toliko vrsta gljivica, bak-terija i virusa - uzronika bolesti, a 200-300 vrsta korova ometa njegov razvoj. Nema jedins-tvenog recepta za suzbijanje svih tih tetoinja, jer se gotovo svaka vrsta suzbija drukije. Katkad se isti tetoinja na razliitim vrstama povra suzbija na razliit nain. Stoga za uspje-nu zatitu povra treba utvrditi vrstu tetoinje te na osnovi poznavanja njezina naina ivota i drugih svojstava izabrati najprikladniji nain suzbijanja.

Od druge polovice 20. stoljea izrazito je najvaniji nain zatite povra od tetoinja primjena kemijskih sredstava za zatitu bilja. No, zbog brojnih toksikolokih i ekotoksikolokih nedostataka tih sredstava, velik dio znanstvenih istraivanja sve se vie usmjeravao na prona-laenje njihove zamjene, pa se danas tei integriranoj zatiti povra. Taj sustav zatite primje-njuje sve mogunosti zatite povra od tetoinja radi .spreavanja ekonomski znatnijih teta, te samo kada se u tome ne moe dovoljno uspjeti, pribjegava se primjeni kemijskih sredstava za zatitu bilja tako da se to manje ugroze prirodni neprijatelji tetnika i to manje oneisti okoli. Potpuno izostavljanje ili veliko smanjenje primjene kemijskih sredstava jo uvijek nije mogue, jer bi tetoinje uzrokovale veliko snienje priroda i kakvoe povra. Trina proi-

zvodnja povra po konkurentnim cijenama, mogua je, sukladno sadanjoj razini znanosti, samo uz primjenu kemijskih sredstava za zatitu bilja, ali tu primjenu svakako treba usklai-vati s naelima integrirane zatite bilja.

Ekoloka proizvodnja povra, dakle organizirana i nadzirana proizvodnja, s jako ogra-nienom primjenom agrokemikalija ili uope bez njihove primjene, mogua je danas prvens-tveno za poznatog kupca, pripravnog da plati veu cijenu za te proizvode, ako su proizvedeni sukladno propisima i njegovim dodatnim zahtjevima. Takva je proizvodnja na malim povrina-ma mogua i preporuljiva i za vlastite potrebe.

Kemijska sredsh'a za zatitu povra mogu hiti opasna za zdravlje ljudi i ivotinja, a oneiuju okoli. Stoga se moraju rabiti tako da se ne ugrozi zdravlje osobe koja to sredstvo primjenjuje, a niti zdravlje potroaa povra. Nadalje, strunom primjenom treba osigurati da se ne ugroze korisne ivotinje i da se to manje oneisti okoli. Upravo je stoga primjena sredstava za zatitu bilja vrlo odgovoran posao te za posljedice te primjene punu zakonsku odgovornost snosi onaj tko sredstvo nabavlja i primjenjuje. Samo se dovoljnim znanjem mogu sprijeiti zloupotrebe kemijskih sredstava odn. negativne posljedice njihove primjene, a da se ipak postigne pun uspjeh u zatiti povra od tetoinja.

Upravo zbog potrebe za veim znanjem o zatiti povra od tetoinja nekoliko znans-tvenika i strunjaka Agronomskog fakulteta i Zavoda za zatitu bilja u Zagrebu, autora slinih rasprodanih djela tiskanih 1987. i 1997. g., odluilo je napisati ovu novu knjigu. Ova je knjiga ujedno dopuna izvrsne knjige "Povrarstvo" autorice Lei i suradnika, tiskane 2002. u izda-nju istog izdavaa.

Naa je elja da svakom uzgajivau povra pomognemo da utvrdi vrstu tetoinje koja ugroava njegovo povre i da upozna nain ivota tog tetoinje, da bi mogao na najbolji mogui nain provesti mjere suzbijanja koje preporuujemo. Nae smo preporuke prilagodili potrebama onih koji povre proizvode na malim povrinama, kakve imaju pojedini seljaci, graani i vikendai. Za one eljne vie znanja, kao i za studente poljoprivrednih fakulteta i strunjake, dali smo i dopunske podatke i preporuke tiskane sitnijim slovima.

Uvodni dio obuhvaa kratak prikaz tetoinja koji napadaju povre (poglavlje I.), te moguih mjera zatite povra (poglavlje II.}. Budui da je primjena sredstava za zatitu bilja ipak jo uvijek osnovna mjera zatite povra, veliki dio knjige (poglavlja III., IV. i V.) opisuje sve to treba poznavati za njihovu bezopasnu i uspjenu primjenu te svojstva pojedinih sredsta-va. Osobito naglaavamo racionalizaciju i pravilnu primjenu kemijskih sredstava za zatitu bilja te se u ovim ali i svim drugim poglavljima ove knjige zalaemo za integriranu zatitu povra. Na kraju su knjige u poglavlju XXI. pregledno prikazane sve aktivne tvari odn. svi pripravci sredstava za zatitu bilja koji u Hrvatskoj imaju dozvolu za promet.

Poglavlje VI. obuhvaa prikaz tri osnovna sustava zatite bilja: konvencionalnu zati-tu, integriranu zatitu i zatitu povra u ekolokoj proizvodnji.

Poglavlja VII. i VIII. obuhvaaju tetoinje koji napadaju razliite vrste povra, a u poglavljima IX. do XVII. prikazani su tetoinje krumpira, plodovitog povra, krstaica, lisna-tog povra, lepirnjaa, lukoviastog, korjenastog i viegodinjeg povra te uzgajanih gljiva. U povre smo uvrstili i krumpir jer je to najea kulturna biljka koja se uzgaja u Hrvatskoj, esto se uzgaja u povrtnjacima, a uspjeh proizvodnje, vie nego u drugih vrsta, ovisi o uspje-

li

noj zatiti od tetoinja. Preglednosti radi u indeksu 2. prikazani su svi tetnici i uzronici bolesti svrstani po svojim hrvatskim i latinskim nazivima.

Radi velikog broja tetoinja u knjizi su spomenuti samo najei i najtetniji, a pri opisu mjera spomenute su samo sada izvedive mjere. U knjizi nisu obuhvaena oteenja pov-ra koja izazivaju razliiti neivi uzroci, poput kemijskih oneienja, klimatskih prilika, po-manjkanja ili suvika hraniva, svojstava tla itd.

Akademik MILAN MACELJSKI i suradnici

I. TETOINJE KOJI UGROAVAJU POVRE

Uvod Povre, kao i sve drugo bilje, napadaju i oteuju brojni tetni organizmi koje

zajedniki nazivamo tetoinje. tetoinje su tetnici, tj. razliite ivotinje, naje-e kukci (insekti), nadalje uzronici bolesti povra, tj. gljivice, bakterije, virusi i mikoplazme (koje ubrajamo u nie biljke) te brojne vie biljke - korovi. Svi oni na razliite naine oteuju povre.

tetoinje napadaju povre od sjetve do berbe, a neki tetnici i uzronici bolesti javljaju se i nakon berbe - za vrijeme uskladitenja i stavljanja povra u promet. Najvee tete nanose tetoinje smanjenjem priroda, no gotovo su jedna-

Sl. 1. Gusjenica kukuruznog moljca naena u filetima paprika

(Snimio M. Maceljski)

SI. 2. Gusjenica ispala na tanjuru iz smrznutog povra na sajmu zdravlja u

Zagrebu (snimio I. ebeija, Vjesnik)

ke tete zbog smanjenja kakvoe. Upravo je kakvoa imbenik o kojem ovisi cijena, mogunost prodaje, pa ak i potronja povra. Promjena izgleda jestivih dijelova, njihovo oneienje izmetom tetnika ili prisutnost tetnika mogu biti dovoljni da povre postane bezvrijedno.

U porastu su tete koje uzrokuju neki tetni kukci svojom prisutnou u pre-raevinama povra. Gubi i trgovina koja je takvu robu prodavala, no najvie gubi tvornica koje je tu preraevinu proizvela. Zbog nalaza jednog tetnika katkad se unitava cijela ara. Ve godinama poznata je povremena, sreom vrlo rijetka, prisutnost gusjenice kukuruznog moljca u konzerviranoj paprici. Da bi se smanji-la ta opasnost, paprika se esto konzervira u rezanom obliku (fileti) jer se pri tome mogu izdvajati zaraeni plodovi i odvajati gusjenice. No u novije su vrijeme i u filetima paprike naene gusjenice. Postoji i opasnost da se u konzervama graha i graka nadu ici ili drugi tetnici.

tetnici se mogu nai i u smrznutom povru. Vrlo je neugodan primjer ne-davno zabiljeen na zagrebakom sajmu zdravlja kada je na tanjuru jednog po-sjetitelja iz cvjetae (prethodno smrznute) ispala jedna gusjenica. Stoga e trebati iz temelja promijeniti mjestimice uvrijeeno stajalite da se preraivati moe ma-nje kvalitetno i, sukladno tome, s manje truda i troka proizvedeno povre.

tetoinje utjeu i na tehnologiju proizvodnje jer o njima ovisi i izbor vrste i kultivara povra, plodored, agrotehnika itd. Pretjerana potreba za kemijskom za-titom moe toliko povisiti trokove proizvodnje da ona postane nerentabilna. Neravnomjernom pojavom tetoinje uvelike utjeu na velike razlike u visini pri-roda povra i na nesigurnost te proizvodnje, a i na velika kolebanja cijene. Neki karantenski tetoinje ograniavaju izvoz, a katkad i unutarnji promet povra. Promet povra ograniava i prekoraenje maksimalne doputene koliine ostataka sredstava za zatitu bilja koje moe nastati zbog pretjerane ili nepravilne primje-ne tih sredstava.

tetnici Povre najee oteuju kukci (insekti), koji su najbrojnija skupina ivotinja

na Zemlji. Zajedno s grinjama (i stonogama) ubrajaju se u lankonoce. Osim kukaca, povre oteuju i grinje, nematode, puevi, glodavci i divlja.

Kukci ili insekti (Insecta) razmnaaju se najee oplodnjom, pa postoje enke i mujaci. Neke se vrste razmnaaju partenogenezom, pa postoje samo enke, a ima i takvih u kojih se izmjenjuju pokoljenja (generacije) s oba spola s pokoljenjima koja se sastoje samo od enki.

enke kukaca odlau jaja ili legu ive mlade. Jaja mogu biti odloena na biljku ili u biljku, ili u tlo, i to pojedinano ili u skupinama (jajna legla). Nakon odreenog vremena inkubacije iz jaja izlaze liinke (larve), koje u pojedinih sku-

pina kukaca mogu imati i posebne nazive, npr. gusjenice (leptira), grice (hru-ta), pagusjenice (osa listarica) i si. Liinke se intenzivno hrane i rastu. Rast se zbiva odbacivanjem stare koe (presvlaenje liinaka) kada postane tijesna. Li-inke kukaca najee imaju tri para nogu, u nekih skupina (leptiri, ose listarice) i vie, a u nekih skupina (dvokrilci, pipe) liinke nemaju noge. Liinke koje ive skriveno u biljci obino su bijele boje, a ostale mogu biti razliitih boja, pa i are-ne. Liinke mogu biti gole ili obrasle dlakama.

SI. 3. Nepotpuna preobrazba kod stjenice: A jaje, B-P liinke, G odrasla stjenica

Si. 4. Potpuna preobrazba kod dvokrilaca: A jaje, B-D liinke, E kukuljica, F odrasli (

Liinke nekih skupina kukaca (skakavci, resiari, stjenice, lisne i titaste ui, titasti moljci) sline su odraslom obliku u koji se preobrazuju jednostavnim pre-svlaenjem (nepotpuna preobrazba). Liinke drugih skupina (opnokrilci, leptiri, kornjai, dvokrilci) nisu sline odraslom obliku, pa se u njega preobrazuju posre-dovanjem posebnog stadija - kukuljice (potpuna preobrazba).

Kukuljica je stadij mirovanja, pa liinka za preobrazbu trai skrovita mjesta i esto najprije napravi kokon od prede, unutar kojeg se kukulji.

Odrasli kukac (imago) ima tri para nogu. Ima razvijene spolne organe a vei-na odraslih kukaca ima i dva para krila. Dvokrilci imaju samo jedan par krila, a neke rjee vrste nemaju krila. Odrasli oblici nekih skupina kukaca (leptiri, veina dvokrilaca i opnokrilaca) ne prave tete, a prave ih samo njihove liinke. Pojedi-ne vrste imaju jedno, dva ili vie pokoljenja godinje. Neke vrste lisnih ui imaju

do 20 pokoljenja tijekom godine. Druge, pak, vrste trebaju za razvoj jednog po-koljenja dvije i vie godina.

Brojnost, a time i tetnost kukaca ovisi o brojnim imbenicima, najee o toplini, vlazi, raspoloivoj hrani i prirodnim neprijateljima. Budui da toplina tije-la kukaca ovisi o toplini okolice, oni se za topla vremena intenzivnije kreu i

SI. 5. Liinke kukaca: 1. dvokrilca, 2. kornjaa - pipe, 3. ostalih kornjaa, 4. gusjenica leptira, 5pagusjenica ose listarice, 6. mreokrilca

hrane, te bre razvijaju, pa prave vee tete. Postoje donje i gornje granice tempe-rature za smrt, ali i za sve stadije i aktivnosti u ivotu svake vrste. Na velikim povrinama iste kulture ima mnogo hrane, pa se tetnici te vrste biljaka brzo i jako razmnoe, a na livadi ili u mjeovitom usjevu razmnaanje je sporije.

Svi tetni kukci imaju svoje neprijatelje. To su grabeljivci koji ubiju rtvu kojom se hrane, poput bojih ovica, traka, nekih vrsta stjenica, zlatooke, ali i grabeljivih grinja, krtice i jea, ptica itd. Druga skupina prirodnih neprijatelja tetnika jesu paraziti koji ive u rtvi ili na rtvi kojom se hrane. To su parazitske osice, muhe gusjeniarke i si. tetnike napadaju i uzronici njihovih bolesti, razli-ite bakterije, gljive i virusi. Brojnost prirodnih neprijatelja esto odluuje o inten-zitetu napada tetnika.

tetnici koji se javljaju svake godine permanentni su tetnici, a one koji se javljaju povremeno ubrajamo u periodine tetnike. tetnici koji se hrane jednom vrstom hrane monofagni su, koji se hrane s nekoliko vrsta srodne hrane oligofag-ni su, a oni koji se hrane s mnogo vrsta hrane polifagni su tetnici.

Kukci se dijele u tridesetak redova. Vaniji kukci tetni povru svrstani su u ove redove:

L e p t i r i imaju dva para krila, najee pokrivenih arenim Ijuicama. Ne prave tete. Ima velikih leptira, raspona krila desetak cm, ali i vrlo sitnih (npr. neki moljci) raspona krila nekoliko mm. Liinke leptira nazivaju se gusjenice. Imaju tri para prsnih te dva do pet pari trbunih nogu. Hrane se grizenjem te mogu nanijeti velike tete povru.

K o r n j a i imaju ovrsnulo (hiti-nizirano) tijelo, pokriveno takoer ovrsnulim prednjim parom krila - po-kriljem. Dok lete, slue se samo stra-njim opnenastim parom krila, a neke vrste ne mogu letjeti. Hrane se grize-njem, kao i njihove liinke. Liinke imaju meke tijelo i najee tri para nogu. Li-inke porodice pipa nemaju noge.

D v o k r i 1 c i imaju samo jedan par opnenastih krila. Odrasli oblici vrlo rijetko prave tete. Liinke nemaju no-ge, a najee su suene prema zatku. Liinke su tetan razvojni stadij koji ivi unutar pojedinih organa biljke.

O p n o k r i 1 c i imaju dva para opnenastih krila. esta tetna porodica jesu ose listarice, a njihove liinke ima-ju 3 para plus 6-8 pari nogu, pa se na-zivaju pagusjenicama. Najee prirod-ni neprijatelji - paraziti - jesu parazitske osice.

L i s n e u i imaju njeno tijelo dugo najee do 3 mni. Hrane se sisa-njem sokova. Liinke su sline odrasloj enki. Razmnaaju se partenogenezom, osim posljednjeg pokoljenja u godini, koje se razmnaa spolno. Tijekom go-dine izmjenjuju se krilata (s dva para prozirnih krila) i beskrilna pokoljenja (najee 10-15). Veina vrsta ima zimskog (drvenasto bilje) i ljetnog domaina (npr. povre), na kojeg sele krajem proljea i poetkom ljeta. Izluuju slatkastu tekuinu (mednu rosu), kojom se hrane mravi i na koju se naseljuju gljive aavice. Prenose brojne virusne bolesti povra.

t i t a s t i m o l j c i takoer su njeni, sitni kukci. Odrasli oblik ima krila pokrivena bijelim prakom, raspona oko 3 mm. esto se naziva bijelom mui-com. Liinka je ovalna oblika, privrena na bilju poput titia. Sie sokove, izlu-uje mednu rosu. Najee se javlja u zatvorenom prostoru.

S t j e n i c e su veinom spljoteni, ovalni ili dugoljasti kukci. Imaju veliko rilo na trbunoj strani tijela. Bodu i siu sokove. Imaju dva para krila, a prvi je par u donjoj treini koast. Neke su vrste tetne povru, a mnoge su korisne jer kao grabeljivci napadaju tetnike.

R e s i a r i ili tripsi njeni su kukci jasno vidljive segmentacije tijela. Odrasli oblici imaju dva para krila s dugim resama. Hrane se sisanjem.

Si. 6. Izgled najvanijih redova kukaca: u lijevom stupcu skakavac, kornja,

opnokrilac, leptir, u desnom stupcu dvokrilac, stjenica, lisna u, resiar,

mreokrilac

s k a k a v c i su veliki kukci koji prave tete grizenjem. Vrlo su polifagni, a neke su vrste grabeljivci. U njih se ubraja vaan tetnik povra - rovac, koji ivi u tlu.

Grinje (Acarina) tetne povru veinom se ubrajaju u porodicu crvenih pa-uka. Imaju etiri para nogu (kukci tri). Vrlo su sitne, manje od 0,6 mm. Hrane se sisanjem sokova, najee na naliju lia. enke odlau jaja iz kojih se razviju liinke. Nakon nekoliko presvlaenja preobrazuju se u odrasle grinje. Jedna vrsta mekokonih grinja napada lukovice.

Na pojavu i razvitak grinja utjeu isti imbenici kao i za kukce. Neobino dobro pogoduju im uvjeti koji vladaju u zatienim prostorima. Na povru koje se uzgaja u tim prostorima obini ili koprivin crveni pauk (grinja) esto je najvaniji tetnik, koji moe izazvati velike tete.

Nematode (Nematodae) ili oblii ubrajaju se u oblenjake. To su sitne crvoli-ke ivotinje, najee manje od 1 mm. Hrane se sadrajem stanice koju probue

usnim stiletom. Neke vrste ive unu-tar biljke, a druge u du i na korijenju povra. Dijele se u cistolike nemato-de, u kojih se tijelo enki pretvara u okruglastu cistu unutar koje mogu ja-ja i liinke preivjeti vie godina. Ko-rijenove nematode izazivaju zadeb-ljanja korijenja povra najee u za-tienom prostoru. Trea su skupi-na slobodno ivue nematode.

Zbog slabe pokretljivosti ire se gotovo iskljuivo prenoenjem bilja-ka ili zemlje. Prenamnoe se samo ako se kulture kojima se hrane e-sto uzgajaju na istoj povrini. Stoga je osnovna mjera suzbijanja plodo-red u kojem se domaini ponavljaju u veim razmacima. Budui da je ta-kav plodored iz ekonomskih razlo-ga neprovediv u zatvorenom prosto-ru, gdje uvjeti posebice pogoduju ra-zvoju korijenovih nematoda koje na-padaju vie vrsta povra (i cvijea), te se nematode ubrajaju u najvani-je tetnike povra u tim prostorima. Bez njihova termikog ili kemijskog

SI. 1. i 2. enka i mujak stabljikine nematode, suzbijanja ne moe se uzgajati pov-3. enka nematode kvrica, 4. Stilet liinke re (ili cvijee) u zatvorenom pro-

repine nematode storu.

SI. 7. Ciste razliitih vrsta nematoda roda Heterodera: 1. krumpirove, 4. repine, 10.

kuptisne nematode

Puevi (Gastropoda) imaju mekano tijelo pokriveno sluzi. Neke vrste tet-ne povru svrstane su u golae, tj. pueve bez ljuture (kuice), a druge u pue-ve s ljuturom. Izgrizaju lie i druge mekane dijelove povra, ostavljajui tra-gove sluzi.

Glodavci (Rodentia) dijele se u poljske glodavce i glodavce koji prave tete u zatvorenom prostoru. Najvaniji poljski glodavci jesu poljska i vodena voluha-riva, poljski mi, hrak itd. Glodavci tetni uskladitenom povru jesu takori i kuni mi.

Divlja, naroito zeevi, srne i veprovi, katkad naini vee tete povrtnjaci-ma u blizini uma. tetne povru mogu biti i ptice.

Uzronici bolesti

Razni imbenici mogu uzrokovati bolesti biljka. Bez obzira na uzronika u bolesnih biljaka nastaju poremeaji u primanju vode, mineralnih tvari, u sintezi, translokaciji, koritenju hranjivih sastojaka, zbog ega nastaju promjene u histo-lokoj gradi ili izvanjskoj morfologiji, koje su uvijek popraene i fiziolokim pore-meajima u biljci.

Promjene mogu izazvati mikroorganizmi, ukljuujui viruse i viroide, ali mo-gu nastati i utjecajem abiotskih imbenika. Promjene nastale pod utjecajem abiot-skih imbenika nazivamo neparazitskim bolestima ili poremetnjama. esto se pogreno nazivaju fiziolokim bolestima, kao da bolesti uzrokovane mikroorga-nizmina ne uzrokuju fizioloke promjene u zaraenoj biljci. Neparazitske bolesti ili poremeaji mogu nastati zbog niskih ili povienih temperatura, nedostatka ili vika vlage u tlu i zraku, manjka ili vika svjetla, olujnih vjetrova, nedostatka ili vika hraniva, toksinosti nekih elemenata u du, neodgovarajue pH vrijednosti tla, toksinosti pesticida, vika nekih elemenata u zraku itd. Bolesti, izazvane nepovoljnim uvjetima okolia katkada pridonose pojaanoj osjetljivosti biljaka prema patogenima, naroito u stresnim situacijama.

Za razliku od parazitskih bolesti, neparazitske bolesti nisu infektivne, tj. ne prenose se od bolesne na zdravu biljku. Parazitske bolesti jesu patoloki proces koji je rezultat interakcije patogenog organizma, reakcije biljke domaina u okol-nostima imbenika sredine. Patogeni organizmi od domaina uzimaju hranu za svoje ivotne potrebe, ne uzvraajui nikakvu korist biljci domainu. Kao poslje-dica patolokog stanja na napadnutoj biljci pojavljuju se odredeni znaci bolesti, koji mogu biti toliko karakteristini za odreenu bolest, da je po njima lako pre-poznajemo. Za praktiara je prepoznavanje simptoma vrlo vano jer na osnovi nastalih promjena na biljci moe prepoznati bolest i poduzeti mjere zatite. U nekim sluajevima nije lako odrediti to je uzrok bolesti jer vie patogenih vrsta

moe izazvati iste ili sline simptome. U takvim sluajevima potrebno je bolesne biljke podvri laboratorijskoj analizi, u kojoj e se kvalificirano postaviti dijagno-za. Parazitske bolesti uzrokuju gljive, pseudogljive, bakterije, fitoplazme, virusi, viroidi, parazitske cvjetnice i neki za na klimat manje vani organizmi.

Gljive i gljivama slini organizmi Ve davno Zuck (1953) je ivi svijet podijelio prema nainu ishrane u tri sku-

pine, izdvajajui gljive kao posebnu skupinu. Whittaker (1969) predlae podjelu na pet carstava: 1. Prokarionti bez jasno diferencirane jezgre (Protisti), 2. Eucari-onti s jasno diferenciranom jezgrom (Protisti), 3- Fotosintetski organizmi (Plan-tae), 4. Gljive (fungi) 5. ivotinjski svijet (Animalia). Unato novijim podjelama (Woese & Fox,1990) gljive su i dalje ostale posebna, samostalna skupina. Slijede-i postavljena naela posljednih godina (Hawksworth i sur. 1995) nastale su pro-mjene u sistematici gljiva. Vrlo interesantna skupina Oomycota, u kojoj su svi organizmi koji uzrokuju bolesti plamenjae, po toj podjeli ne pripadaju u gljive nego u Chromiste, esto nazivane pseudogljive. To isto vrijedi i za razdjel Pla-smodiophytomycota. Stoga te dvije skupine nazivamo pseudogljive ili gljivama slini organizmi.

Mikroskopski male gljive i pseudogljive odgovorne su za vie od 70 % svih bolesti na bilju. Neke gljive obligatni su a neke fakultativni paraziti, no veinu pseudogljiva svrstavamo u obligatne parazite. Obligatni paraziti prestaju s para-zitskom aktivnou nakon to parazitirani organ biljke ili cijela biljka prestane sa ivotnim fukdjama. Nakon toga oni prelaze u oblike u kojima mogu preivjeti bez domaina. Gljive neobligatni paraziti nakon propadanja biljaka, nastavljaju ivot u formi raznih tipova spora, micelija, sklerocija, plodnih tijela na odumrlim biljnim ostacima, u njima ili u tlu.

Mikroskopske gljive i pseudogljive sastoje se od tankih cjevastih stanica koje nazivamo hife. Hife su pseudogljiva jednostanine (cenocitine), a u nekih po-stoje samo rudimenti micelija. Hife su gljive viestanine jer su podijeljene pre-gradom (septom). Hife rastu vrno i granaju se, tvorei micelij. Micelij veine patogenih pseudogljiva i gljiva iri se u unutranjosti napadnutih organa, irei se izmeu stanica (intercelularno) ili ulazei u stanice (intracelularno). Ako micelij gljive ulazi u stanice, hraniva uzima direktnom difuzijom u hifu. Gljive i pseudog-ljive ije hife ulaze u medustanine prostore formiraju sisaljke (haustorije) s po-mou kojih crpu hranu iz stanice domaina. Micelij nekih gljiva raste po povrini napadnutih organa, a iz stanice domaina s pomou sisaljki (haustorija) crpi hraniva. Te gljive nazivamo ektoparazitima. Tu svrstavamo veinu uzronika pepelnica.

U patogenih gljiva izraena je sposobnost da stavaraju vie tipova spora ra-zliitog oblika i razliitog ontogenetskog podrijetla. Spore su najkarakteristiniji organ za razmnaanje gljiva i pseudogljiva. Veina pseudogljiva stvara zoospore u zoosporangiju. Spore mogu nastati na raznim tipovima nosaa (konidioforima, koremiju, sporodohiju) ili u raznim oblicima plodnih tijela (peritecij, pseudotecij,

apotecij, kleistotecij, piknid, acervul). Nastale spore donesene vjetrom, kiom, insektima itd. dospijevaju na biljne organe. U povoljnim uvjetima spore klijaju. Izmeu gljiva, kao i pseudogljiva, postoje razlike u zahtjevima za temperaturom i vlagom odnosno prisutnou vode. Nakon to spora proklija, s pomou penetra-cijske hife gljiva ulazi u tkivo domaina kroz prirodne otvore ili probojem kutiku-le. Uspostavljanjem uzajamnog odnosa izmeu domaina i patogena poinje pro-ces infekcije. Nakon toga slijedi razdoblje bez simptoma, koje nazivamo latenci-ja. Razdoblje od infekcije do pojave simptoma jest inkubacija. To razdoblje zelja-stih biljka traje od tri-etiri dana pa do dva tjedna, a nakon njega pojavljuju se prvi simptomi, popraeni pojavom fruktifikacijskih organa gljive (na pr. konidiofori s konidijama u Botrytis cinered) ili pseudogljive (zoosporangiji - Phytophtora infe-stan). Simptomi se mogu pojaviti istovremeno s pojavom sporonosnih organa, ali fruktifikacija moe i kasnit, to ponajvie ovisi o vlazi i temperaturi. Svi uzro-nici bolesti nemaju stadij fruktifikacije. U traheomikoza, nema pojave sporono-snih organa, a ipak se pojavljuju znaci bolesti. Sa sporonosnih organa, ili iz njih, oslobaaju se spore koje ire infekciju tijekom vegetacije. Kada biljka zavri svoj ivotni ciklus, gljiva pokuava na razne naine preiviti bez domaina i doekati sjetvu ili sadnju novih biljaka, da bi ponovo poela svoj parazitski nain ivota.

Neke vrste gljiva prezimljavaju na ostacima domaina ili u njima. Tu se for-miraju specifini organi: plodna tijela (periteciji, apoteciji, kleistoteciji, acervuli, piknidi), sklerociji, strome i druge strukture. Neki organi (sklerociji, hlamidospo-re, razni tipovi konidija) dospijevaju u tlo i preivljavaju dulje ili krae razdoblje u tlu. Oospore su karakteristian organ za prezimljenje u mnogih pseudogljiva. Spo-re, dijelove i fragmente i druge strukture tijela gljive, s pomou kojih se moe iriti i reproducirati, nazivamo zajednikim imenom propagule. U zatienim pro-storima, zahvaljujui "zelenom mostu", gljive se lako odravaju tijekom svih go-dinjih doba. U zatienim prostorima temperature su uvijek povoljne, a neke, pogotovo polifagne gljive {Botrytis, Sclerotinia) nalaze svoje domaine (salatu, rajicu, krastavac itd.) gotovo cijele godine. Sjemenom povra prenosi se veliki broj gljivinih bolesti iz jedne u drugu vegtaciju. Na taj nain mogu se prenijeti bolesti i na velike udaljenosti.

Bakterije Bolesti koje uzrokuju bakterije nazivaju se bakteriozama. Od svih do sada

opisanih bakterija samo 10 % jesu fitopatogene bakterije. Fitopatogene bakterije (Schizomycetes) jesu jednostanini mikroorganizmi koji mogu izazvati bolesti na biljkama. Fitopatogene bakterije tapiasta su oblika, a veina ima cilije. Cilije (bievi) mogu biti rasporeene na cijeloj povrini ili samo na jednoj ili obje polar-ne strane bakterije. Pokretne su one vrste koje imaju cilije. Veliina im varira od 0,5-4,5 X 0,3-0,6 mikrometara.

Razmnaaju se vrlo brzo dijeljenjem, pa od jedne bakterije pri optimalnim uvjetima u roku od 24 sata nastaje 17.000.000 novih jedinki. Ogroman infektivni potencijal, koji nastaje u vrlo kratkom vremenu objanjava pojavu iznenadnih

epifitocija. Bakterije se prenose sjemenom, lukovicama, gomoljima mnogih po-vrtnih kultura. Osim ovog naina, fitopatogene bakterije kao fakultativni paraziti ostaju u biljnim ostacima do njihova raspadanja, a samo neke i u tlu, te su izvor zaraze. Zrane struje, voda - kia, ivotinjski organizmi mogu prenositi bakterije. Bakterije ulaze u biljku kroz puci, lenticele, kroz nektarske lijezde cvijeta, zatim putem rana, kroz oiljke koji nastaju nakon otpadanja lista ili ploda. Fitopatoge-ne bakterije termofilne su, s optimumom za razvoj izmeu 25-30 C. Sve fitopato-gene bakterije endoparaziti su, to znai da se nalaze u unutranjosti napadnutih biljnih dijelova ili cijele biljke, pa se teko suzbijaju kada se jednom pojavi zaraza. Fitoplazme

Mikoplazmama slini organizmi, koji parazitiraju na biljkama, svrstani su u rod Phytoplasma. Zbog toga to nemaju vrstu staninu stijenku, poprimaju ple-omorfne oblike. Tako jedna te ista fitoplazma moe varirati u obliku i veliini. Fitoplazme su obligatni pataziti. Fitoplazme se prenose cijepljenjem, reznicama, gomoljima, ali ne i sjemenom. Mnoge fitoplazme na perzistentan nain prenose insekti iz rodova Eusecelis, Hyalestes, Macrosteles i drugi. One izazivaju promje-ne poznate pod nazivima virescencije (promjena obojenih dijelova cvijeta u zele-nu), filodije (latice poprimaju oblik listova). Opa je pojava sterilnost biljka. Virusi

Bolesti izazvane virusima nazivamo viroze. Do sada je opisano oko 300 fito-patogenih virusa. Oni izazivaju brojne i vane bolesti povrtnih kultura. Iako su viroze manje zastupljene, one su vrlo vane zbog teta koje nanose biljnoj proi-zvodnji. Za razliku od gljivinih bolesti, koje suzbijamo sredstvima za zatitu bi-lja, viruse ne moemo suzbijati na taj nain. Virusna estica (virion) po kemij-skom je sastavu nukleoprotein.

Biljni virusi sadre nukleinsku kiselinu, najee RNK, a manji broj ima DNA (Virus mozaika cvjetae). Nukleinska kiselina nosilac je genetskih informacija, a u virusa i nosilac i infektivnosti. Proteinski omota obavija i titi nukleinsku kise-linu. U biljnu stanicu virusi ulaze kroz rane na vanjskoj stijenci epidermalnih sta-nica ili kroz ektodezmije, oteenja na klici ili korijenu prilikom klijanja.

Virusi se umnaaju samo u ivoj stanici. Nakon to virus dospije u stanicu biljke, gubi proteinski omota. Osloboena nukleinska kiselina replicira se, a zatim se sjedinjuje s proteinom karakteristinim za virus. Kao rezultat sjedinjenja novostvorene virusne nukleinske kiseline i novostvorenog proteina za izgradnju omotaa nastaju novi virioni. Nain prenoenja virusa specifian je za svaki virus. Neki se prenose mehanikim dodirom, zatim raznim vektorima: insektima, gri-njama, nematodama, niim gljivama. Sjemenom povra takoer se prenose viru-si, a ovjek, radei s biljkama, moe prenijeti zarazu od-zaraenih biljaka na zdra-ve biljke. Budui su preventivne mjere jedina mjera zatite, treba ih maksimalno provoditi. Mnogo se moe postii sijanjem zdravog sjemena, biljnom higijenom i suzbijanjem vektora.

Viroidi Viroidi su brojano najmanja skupina patogena. Za razliku od virusa, koji se

sastoje od nukleinske kiseline i proteinskog omotaa, viroid je gola jednolanana kruna RNK koja je infektivna i uzrokuje bolesti biljaka.

Korovi

Pojam korova esto je vrlo teko definirati. "Korovi su sve biljne vrste na odredenoj povrini koje nisu cilj uzgoja", samo je jedna od brojnih definicija. vicarski botaniar de Candolle korovom naziva "biljku kultiviranu protiv volje". Europsko drutvo za prouavanje korova (EWRC, 1967.), korov definira kao "biljku ili vegetaciju (osim gljiva) koje se sukobljavaju s interesom ovjeka". Iako prema reenim definicijama korov moe biti svaka biljna vrsta, svjetskoj poljoprivredi ekonomske tete nanosi samo oko 250 razliitih vrsta (Holm, 1977).

U novije vrijeme pojam korov ima znatno ire znaenje. Osim u kulturi, ko-rov susreemo na livadama, panjacima, melioracijskim objektima i ribnjacima. Ima ga u parkovima, sportskim objektima i umama. Jednaku vanost pridaje mu se na eljeznikim prugama, aerodromima, ekonomskim i industrijskim dvoriti-ma, kao i uz ceste i putove. Izmeu kulture i korova neprestano se odvija borba za bolje uvjete ivota. Svojom prisutnosti korov kulturi suuje ivotni prostor, odnosi joj vodu i minerale (hranjiva), ostavlja je u sjeni i tlu snizuje temperaturu. Zato zakorovljeni usjev daje smanjen prirod slabije kakvoe, a time i znatno ma-nju ekonomsku vrijednost. Korovi oteavaju i obradu tla, njegu usjeva i etvu. Zbog ienja i suenja uroda poskupljuju proizvodnju.

Ipak, i pored svega navedenoga, teko je rei da su svi korovi loe i neelje-ne biljke. Naime, mnogi su korovi izvorite hrane i sklonite za ptice i divlja, ali i potencijalna opasnost od trovanja domaih ivotinja. Vrlo su vani za uzgoj pe-la i pelarstvo, ali domaini su mnogih tetnika i bolesti poljoprivrednih kultura. U vodotocima, kanalima, ribnjacima i vododerinama spreavaju eroziju, ali i pro-tok, to je esto uzrok zadravanju vode u njivama. Svojim primamljivim izgle-dom mogu pruiti ovjeku zadovoljstvo, ali i prouzroiti teka trovanja, alergije i opekline (dermatitis).

Korovi su raireni irom svijeta (ubikvisti). Imaju izraenu sposobnost samo-odravanja. Sposobni su nicati u razliitim pedo-klimatskim uvjetima. Faze rasta i razvoja prolaze brzo, sjeme im je sposobno kontrolirati (odgoditi) razdoblje nica-nja (dormantnost), sposobni su zadrati ivo (viabilno) sjeme u poljskim uvjeti-ma dugi niz godina, plodonose vie puta godinje, proizvode sjeme iste mase i oblika kao i kultivirane vrste, razmnoavaju se sjemenom (generativno) ili razlii-tim podzemnim organima (vegetativno) koji su lako lomljivi pa se ne daju iupa-

ti (pucaju). Podzemni organi bogati su rezervnim hranivima te lako odole nepo-godama. Korovi imaju posebno razvijen nain irenja na nove prostore. Sposobni su razviti rezistentnost na pojedine skupine herbicida.

Saeto reeno, korovi su kontroverzne biljke, za koje ne moemo rei da su uvijek samo tetne, a ne moemo rei ni da su uvijek samo korisne biljke. tete koje korovi nanose povrtnim kulturama nisu uvijek izraene jednakim intenzite-tom. Utjecaj korova na prirod u direktnoj je vezi s opskrbljenou tla hranivima i vodom. Od jednakog je znaenja stupanj zakorovljenosti, odnosno broj i vrsta korova po jedinici povrine. Vrijeme nicanja, kao i brzina rasta i razvoja korova u odnosu na rast i razvoj kulture, takoer su vrlo vani initelji. Kulture koje sporo niu i kojima je potrebno dulje razdoblje da svojim habitusom prekriju tlo, naro-ito su osjetljive na prisutnost korova. Zbog toga je u takovim sluajevima korov redovito potrebno suzbijati.

Velike tete korovi nanose sitnosjemenskim sporonicajuim kulturama. Ta-blica 1. daje usporedni prikaz smanjenja priroda nekih zakorovljenih i nezako-rovljenih povrtnica.

Tablica 1. Usporedni prikaz prinosa nekih zakorovljenih i nezakorovlje-n i h povrtnica

Kultura prinos, t/ha % poveanja Kultura nezakorovljena zakorovljena

% poveanja

Grah 0,75 0,57 32

Rajica iz prijesadnica 9,2 5,5 67 Rajica iz sjemena 5,1 1,5 240 Luk iz sjemena 10,8 0,44 2355

Iz prikazanog je vidljivo da za uzgoj luka i rajice izravnom sjetvom sjemena u polju treba za okopavanje korova utroiti mnogo ljudskog rada. Jednako tako bez pomoi ljudske ruke izostat e prinos u zakorovljenom usjevu mrkve, peri-na, cikle, blitve, matovilca i dr. sitnosjemenskih povrtnica. Openito se procjenjuje da od svih tetoinja korovi povrtnicama prosjeno najvie smanjuju prirod. Uzro-kuju najvee gubitke hrane. Prema izvjeu FAO-a korovi apsorbiraju najvie ljud-skog rada. U razvijenim zemljama svijeta gubitci koje nanose korovi kreu se do 5 %, u srednje razvijenim zemljama do 10 %, a u nerazvijenim zemljama gubitci iznose i do 25 % (Anonimus, 1986). Korovna flora povrtnih kultura

Korove povrtnica, jednako kao i korove uope, mogue je razvrstati (podije-liti) na vie razliitih naina. Podjela s gledita ivotnog ciklusa odnosno s gledi-ta naina razmnoavanja, za praksu u proizvodnji povra moda je najprihvatlji-vija. Naime, po nainu razmnoavanja sve korove moemo podijeliti na jednogo-

dinje, dvogodinje i viegodinje ili trajnice. Nadalje sve spomenute skupine ko-rova mogue je podijeliti u skupinu dvosupnica (irokolisni korovi) i skupinu jednosupnica (uskolisni) ili trava.

Jednogodinj i korovi zakljue ivotni ciklus unutar jedne sezone ili u razdoblju kraem od godine dana. Pojedine vrste (vlasnjaa - Poa annua i mija-kinja ili revec - Stellaria medial mogu ostvariti i po nekoliko generacija godi-nje. Ovisno o vremenu kretanja, jednogodinje vrste dijelimo na ljetne i zimske. Ljetni niu u proljee ili u ljeto, a plodonose u ljeto ili u jesen. Zimski niu u jesen ili rano u proljee, a plodonose koncem proljea ili u ljeto.

Za sve jednogodinje vrste karakteristino je da donose velike koliine sje-mena. Sjeme im u poljskim uvjetima moe zadrati klijavost niz godinama. Borba protiv jednogodinjih korova uglavnom se svodi na spreavanje njihova osjeme-njavanja svim raspoloivim sredstvima.

Od jednogodinjih irokolisnih korova povrtnice u ranom proljetnom roku sjetve ili sadnje zakorovljuju vrste: mijakinja - Stellaria media, pastirska torbica -Capsella bursa pastoris, crvena mrtva kopriva - Lamium purpureum, abljak -Ranunculus repens, estoslavica - Veronica spp., kostri - Senecio vulgaris, goru-ica - Sinapis arvensis, divlja repica - Raphanus raphanistrum, kamilica - Matri-caria chamomilla, jarmen - Anthemis arvensis i divlja ljubica - Viola arvensis.

Kasnije, ali jo uvijek rano u proljee, javljaju se: loboda - Chenopodium album, mnogosjemena loboda - Chenopodium polyspermum, pepeljuga - Atri-plexpatula, dvornici - Polygonum spp. te rosulja jednogodinja - Mercurialis an-nua.

Od jednogodinjih trava u vrtovima je bez obzira na godinje doba opepri-sutna jednogodinja vlasnjaa - Poa annua. U primorskim krajevima tijekom zi-me i u rano proljee prisutni su Ijuljevi (Lolium sppX obina vlasnjaa (Poa trivi-alis), divlja zob (Avenafatua) i dr.

Kad zatopli i kad se tlo zagrije na vie od 10 C javljaju se toploljubive vrste, npr. konica - Galinsoga parviflora, tir - Amarantbus retrojlexus, pomonica -Solanum nigrum, mjehurasta sljezolika - Hibiscus trionum, limundik - Ambro-sia artemisiifolia, tut - Portulaca oleracea.

Koncem proljea i tijekom cijelog ljeta najnapasnije su jednogodinje ljetne trave: kotan - Echinochloa crus-galli, muhar zeleni - Setaria glanca, muhar sinji - Setaria viridis, svraica - Digitaria sanguinalis, proso - Panicum spp. i dr.

Dvogodinji korovi imaju ivotni ciklus dulje od jedne a krae od dvije godine. U prvoj godini tvore vegetativne organe u tlu. Prezime u formi rozete. U drugoj godini plodonose. Razmnoavaju se iskljuivo sjemenom. Iz ove skupine nisu u povrtnicama poznati ekonomski vani korovi. Divlja mrkva - Daucus ca-rota tipini je predstavnik.

Viegodinji korovi ili trajnice mogu biti zeljasti, drvenasti, grmoliki. U pov-rtnicama se javljaju samo zeljaste trajnice. Osim sjemenom razmnoavaju se ve-getativnim organima, npr. vrijeama, gomoljima, stolonima, vegetativnim pupolj-

cima i si. Vrlo su napasni. Teko ih je iskorijeniti. Raireni su u svim kulturama. Povrtnice, naroito sitnosjemenske, one koje se sporo razvijaju ili ostavljaju slo-bodnog mjesta u medurednom prostoru, redovito gube bitku u nadmetanju s korovnim trajnicama. Stoga povrina namijenjena za uzgoj povrtnica u pravilu ne smije biti zakorovijena viegodinjim korovnim vrstama. Viegodinje dvosupni-ce su: slak - Convolvulus arvensis, osjak - Cirsium arvense, grbak obini - Rorip-pa sylvestris, grbica sivkasta - Cardaria draba, svinjak - Sonchus arvensis, presli-ca - Equisetum arvensis, tavelj - Rumex obtusifolius, koniak - Rumex crispus, metvica - Mentha spp. te gavez - Symphitum officinale.

Viegodinje trave: pirika - Agropyron repens, divlji sirak - Sorghum hale-pense \ troskot -Cynodon dactylon.

Iz prikazane sezonske dinamike javljanja korova, vidljivo je da je rok sjetve, odnosno sadnje povrtnica u direktnoj vezi sa zakorovljenou. Kulture koje sije-mo ili sadimo u jesen, u pravilu su u poetku razvoja zakorovljene ozimim jedno-godinjim vrstama. Jednogodinje ozime i jare korovne vrste javljaju se i rano u proljee. Jednogodinje jare korovne vrste redovito se nalaze u kulturi kojoj rok sjetve, odnosno sadnje, pada u proljee ili ljeto. Zbog toga to se, osim sjeme-nom, razmnoavaju i podzemnim organima, viegodinji korovi javljaju se u sva tri roka. Viegodinje korove u kulturi teko je suzbiti herbicidima. Zbog toga ih je, prije uspostavljanja bilo koje povrtne kulture, potrebno svim raspoloivim mje-rama suzbiti u korijenu. Samo se tako moemo boriti protiv tih vrlo napasnih biljnih vrsta.

Navedena podjela osobito je vana u primjeni herbicida, jer pojedini herbici-di djeluju samo na uskolisne korove, a neki samo na irokolisne korove. Radi proirenja spektra na obje grupe korova u praksi esto pribjegavamo istovreme-noj primjeni dvaju ili vie herbicida.

U poglavlju XVIII. prikazani su najvaniji korovi u povru: - jednogodinji irokolisni korovi (tir, loboda, mnogosjemena loboda, konica,

tut, pjegavi dvornik, crna pomonica, pastirska torbica, mijakinja, crvena mrtva kopriva i perzijska estoslavica) u slikama br. 261-272.

- viegodinji irokolisni korovi (osjak, slak, obini ladole) u slikama 273-275. - jednogodinje trave (kotan, muhar sivi, obina svraica) u slikama 276-278. - viegodinje trave (sirak, pirika) u slikama 279-281.

n. MJERE ZATITE POVRA

Uvod Povre napadaju brojni tetoinje. Mnogima pogoduju napredne tehnologije

kojima se eli postii vii prirod i kvaliteta proizvoda. Medu uzrocima poveanja vanosti tetoinja najee se spominju:

- uzgoj kultivara s veim genetikim potencijalom za rodnost i/ili kvalitetu proizvoda, koji su esto osjetljiviji na tetnike i uzronike bolesti;

- poveana gnojidba takvih kultivara, posebice duikom, esto izaziva veu osjetljivost na napad odredenih tetoinja, posebice uzronika bolesti;

- preesto ponavljanje uzgoja iste kulture na istoj povrini, dakle nepotiva-nje plodosmjene;

- sve vee povrine pod istom kulturom; - pojaana izmjena dobara, primjerice kupnja sadnog materijala u inozems-

tvu, ubrzava unos novih tetoinja u Hrvatsku; - sve vei zahtjevi potroaa za kvalitetom pojedinih proizvoda.

Veinu tih uzroka ne moe se izbjei pa se poveava vanost provoenja izravnih mjera zatite povra.

Povre se moe zatititi od tetoinja - tetnika, uzronika bolesti i korova -razliitim mjerama. To su agrotehnike mjere, uzgoj otpornih ili otpornijih kulti-vara (sorte, hibridi), mehanike, bioloke, fizikalne i kemijske mjere. Optimalna se zatita postie uporabom svih tih mjera po naelima integrirane zatite povra. Neke se mjere provode preventivno, da se sprijei jaa pojava tetoinja, a druge se mjere provode kurativno, da se suzbije tetoinja koji se ve pojavio. Preven-tivne mjere korisnije su jer i mala oteenja ili zaraza povra moe znatno smanjiti njegovu trinu vrijednost.

Agrotehnike mjere Sve agrotehnike mjere koje se provode u proizvodnji nekog povra utjeu i

na pojavu veine tetoinja. Stoga treba izbjegavati sve mjere koje pogoduju po-javi tetoinja, a to vie provoditi mjere koje smanjuju ili ak spreavaju njihovu pojavu.

Izbor podruja s povoljnim klimatskim uvjetima i povrina na kojima tlo odgovara proizvodnji neke vrste, pa i kultivara povra, prvi je preduvjet uspje-ne proizvodnje, a time i zatite. Primjerice, na prekiselim tlima pojaana je po-java kupusne kile, na tlima podlonim sui ea je obina krastavost krumpira, u vlanim poloajima moe krumpirite unititi plamenjaa, a grah antraknoza itd. U povoljnim uvjetima proizvodnje razvijaju se biljke koje se mogu lake ot-hrvati napadu tetoinja, odnosno koje moe ovjek zatititi uz znatno manje truda i troka.

Gnojidba povra mora biti homogena i sadravati sva hraniva u potrebnim koliinama. Prejaka gnojidba, pogotovo duikom, poveava osjetljivost biljaka prema nizu uzronika bolesti i zbog bujnog rasta biljaka stvara pogodnije mikro-klimatske uvjete za razvoj brojnih tetoinja. Prejake ukupne ili jake jednokratne doze duika, mnogostruko uveavaju opasnost napada tetoinja i nedozvolje-nih ostataka duinih spojeva u povru. Fosfor i kalij, te neki mikroelementi, naprotiv, poveavaju otpornost veine biljaka na napad tetoinja. Nedovoljno gnojene biljke slabije se razvijaju i oporavljaju od napada tetoinja, a korovi ih mogu lake prerasti.

Pravilna plodosmjena i izbjegavanje preestog uzgoja iste ili srodne vrste povra na istoj povrini iznimno je vana mjera u spreavanju napada mnogih tetnika i uzronika bolesti. Upravo je nepridravanje plodosmjene dovelo do jake zaraze krumpirovom nematodom u Meimurju. Preesti uzgoj kupusnjaa poveava zaraenost brojnim tetoinjama te trai pojaanu provedbu mjera za-tite bilja, to moe ugroziti kvalitetu proizvoda i profitabilnost proizvodnje. e-sti uzgoj graka pogoduje pojavi vie vrsta uzronika bolesti i nematoda, pree-sti uzgoj luka pojavi stabljikine nematode i tetnih dvokrilaca, a ponavljanje uzgoja paprike, rajice, patlidana ili krastavaca u naim junim podrujima neizbjeno vodi k poveanju zaraenosti korijenovim nematodama. Stoga je pravilna plo-dosmjena jedna od osnovnih mjera zatite povra.

No, nije vaan samo dovoljan vremenski razmak izmeu uzgoja iste ili srod-ne vrste povra na istoj povrini, nego je vaan i izbor biljaka unutar plodoreda. Postoje kulture koje smanjuju zarazu nekim tetoinjama, primjerice nematoda-ma i uzronicima bolesti, no i takve koje pogoduju njihovoj pojavi. Uvrtavanje kupusnjaa u plodored radi njihova zaoravanja nepovoljno utjee na mnoge te-toinje, jer se u zaoranim biljnim ostacima stvaraju plinovi koji unitavaju neke tetoinje.

Obina krastavost krumpira javlja se na tlima koja trpe od sue i alkaline su reakcije. Ako se na takvim tlima ipak uzgaja krumpir plodored treba biti to iri, uz uvrtavanje lucerne, a gnojiti treba kiselim gnojivima.

U zatvorenom prostoru izmjena usjeva vrlo je oteana, jer se to ee eli uzgajati najprofitabilnija kultura. Stoga se suzbijanje nagomilanih tetoinja mora rjeavati vrlo skupim i sloenim izravnim fizikalnim (toplina) ili kemijskim mje-rama. Trokove takvih mjera ne moe podnijeti proizvodnja povra na polju.

I kombinacija nekih usjeva moe smanjiti pojavu tetoinja. Primjerice, za-jedniki uzgoj kupusnjaa s grahom mahunarom znatno smanjuje zarazu kupu-snom muhom.

Pri izboru povrine za sjetvu povra valja paziti na opasnost prelaska nekih tetoinja sa susjednih kultura. Tako se sjemenski krumpir ne smije uzgajati bli-zu konzumnog krumpira, kupusnjae u blizini uljane repice, itd.

Za budui razvoj usjeva, te pojavu bolesti, presudno je zdravstveno stanje sjemena povra.

Stoga, u jednom itavom poglavlju govorimo o bolestima povra koje se prenose sjemenom, a o tome piemo opirnije i kod krumpira. Ovdje sada samo naglaavamo vanost nabave kvalitetnog atestiranog sjemena u originalnoj am-balai.

Sjetvu treba obaviti u optimalnom roku da bi sjeme to bre niknulo. Treba paziti da se postigne optimalan sklop biljaka. U pregustim sklopovima stvara se povoljna mikroklima za razvoj bolesti, a prerijetki sklopovi privlae neke tetnike.

Brojne mjere obrade nepovoljno utjeu na niz tetoinja koji ive u tlu. Obra-da izaziva klijanje sjemenki korova, povoljno utjee na odravanje vodozranog reima u tlu i pojavu saprofita, to smanjuje brojnost parazitskih mikroorganiza-ma, a izravno unitava i brojne tetnike.

Pretjerano suzbijanje korova i uope divlje vegetacije na poljoprivrednim povrinama, ali i izvan njih, nepovoljno utjee na razvoj prirodnih neprijatelja tetnika koji su vrlo vani regulatori njihove pojave. Stoga se vie ne preporu-uje unitavati ivice, korove uz ceste i puteve ili ruiti drvee uz rubove poljo-privrednih povrina kao to se to nekad preporuivalo.

Izbor otpornij ih kultivara Mnogi novi visokoprinosni kultivari povra ne odlikuju se veom otporno-

u prema napadu pojedinih uzronika bolesti ili tetnika. No ima i takvih koje, uz ostale njihove prednosti, tetoinje manje napadaju ili manje oteuju. Tako su poznate velike razlike u otpornosti kultivara krumpira na napad plamenjae, to, meutim, ne znai da moramo odustati od sadnje osjetljivih kultivara Bintje ili Kleopatra, nego, ako se posade, valja pripremiti pojaanu kemijsku zatitu. Neki se kukivari krumpira brzo izrode, tj. osjetljivi su na najvanije viruse krumpira, pa treba svake godine saditi novo nabavljeni kvalitetan sadni materijal. U nas jako proiren kultivar Desiree vrio je osjetljiv na uvijenost lista, a otporniji na Y virus. Noviji kultivar Ukama osjetljiv je na obje najvanije vrste virusa. Kultivar Igor naputen je zbog prevelike osjetljivosti na Y virus krumpira. Naprotiv, pri eksten-zivnom nainu proizvodnje nekih kultivara moe se jo godinu ili dvije godine

gomolje koristiti za ponovnu sadnju. Neki noviji kukivari, primjerice Tomensa, Rita i Assia, vrlo su otporni na napad oba virusa.

Sreom, postoje kukivari krumpira otporni na pojedine sojeve krumpirove nematode. Otkriem tog tetnika u Hrvatskoj postalo je prijeko potrebno dosada-nje kultivare osjetljive na napad ovog tetnika zamijeniti s otpornim kultivarima (primjerice Adora, Fresco, Sante, Tomensa itd.).

Uzgoj otpornih kultivara jedini je nain suzbijanja krumpirova raka. Zbog este pojave obine krastavosti krumpira treba naglasiti da ima otpornijih kulti-vara na tu bolest, npr. Ostara, ali i manje otpornih kultivara.

Neki su kukivari povra jae osjetljivi na herbicide od drugih. Tako su kuki-vari krumpira Jaerla, Kennebeck, Ostara i neki drugi kukivari kratke vegetacije jako osjetljivi prema herbicidima na osnovi metribuzina.

Velike su razlike u otpornosti pojedinih kultivara graha prema antraknozi, visoki kukivari (pritkai) osjetljiviji su prema antraknozi i grahovu iku. Neki su kukivari graka jako otporni a drugi slabo otporni prema nekoliko najvanijih bolesti, a slino je s otpornou krastavaca prema pepelnici, kupusa prema ku-pusnoj nematodi i fuzariumu, dinje prema uvenuu, kelja pupara prema kupu-snoj kili itd.

Sve to pokazuje da pri izboru kukivara valja imati na umu i mogue razlike u otpornosti na najee tetoinje u nekom podruju, ali i da onaj tko sjeme ili sadni materijal stavlja u promet mora te podatke jasno deklarirati.

Suvremena selekcija usmjerena je, osim na udovoljavanje zahtjeva za kvali-tetom i prirodom, i na veu otpornost na najvanije tetoinje. Pri tome je razvoj genetiki preinaenih biljaka ubrzao i proirio mogunosti dobivanja otpornijih kukivara. Tako se u pokusima nalaze kukivari povra koji proizvode toksin bak-terije Bacillus thuringiensis, koji uzrokuje bolest tetnika, nadalje kukivari otpor-niji na neke uzronike bolesti ili na herbicide itd. Genetiki preinaeni krumpir otporan je na napad krumpirove zlatice i viroza, no zbog niza nerijeenih pitanja u svezi s moguim utjecajem na ovjeka i okoli jo nije doputen u irokoj proi-zvodnji. Upravo zbog nekih nepotpuno rijeenih ekolokih, donekle i toksikolo-kih pitanja, genetiki preinaeno povre, za razliku od ratarskih usjeva, vrlo se malo sije i sadi u svijetu. U Hrvatskoj nije (2003) doputen uzgoj genetiki preina-enih biljaka u praksi, ukljuujui povre. Stoga i ne piemo opirnije o tim bilj-kama, iako vjerujemo da e njihov uzgoj prije ili kasnije sasvim promijeniti neke tehnoloke procese proizvodnje povra.

Utvreno je da mnoge biljne vrste, pa tako i vrste povra, pri napadu tetoi-nje stvaraju obrambene tvari ("prirodni pesticidi"), koje smanjuju tete. No te tva-ri mogu biti kodljive ovjeku, pa to katkad ograniava domet selekcije. Upravo zbog poveanog sadraja kodljivih tvari za ovjeka neki novoselekcionirani ot-porni kukivari povra nisu mogli biti stavljeni u promet i proizvodnju.

Mehanike m j e r e

Najbolji su primjer uspjenog mehanikog unitavanja tetoinja nekada je-dini naini suzbijanja korova: okopavanje, kultivacija i plijevljenje. I danas, us-prkos herbicidima, treba to vie, ovisno o raspoloivoj radnoj snazi, ovim mjera-ma unitavati korove, to je mogue najee u manjim povrtnjacima. I na veim povrinama preporuuje se herbicid upotrebljavati samo u redovima biljaka, a izmeu redova biljaka korove treba unitavati mehanikim mjerama.

Na manjim krumpiri-tima moe se uinkovito smanjiti uporaba insekti-cida povremenim sabira-njem i unitavanjem pre-zimjelih kornjaa krumpi-rove zlatice i lia s odlo-enim jajnim leglom. Kat-kada se tim nainom mo-e potpuno izbjei upora-ba kemijskih mjera. Naa su iskustva pokazala da se za jedan sat mogu skupiti krumpirove zlatice na krumpiritu velikom 500 etvornih metara. No tu mjeru treba u vrijeme po-jave prezimjelih zlatica ponavljati najmanje dva puta tjedno. Kao dopun-ska mjera moe se primi-jeniti ukopavanje koso poloene folije oko krum-pirita koja oteava prela-zak zlatica. U ekolokoj proizvodnji zlatice se katkada sabiru usisava-em.

Pri uzgoju nekih vrsta povra, npr. rotkvi-ce, pa i drugih kupusnja-a, tete od buhaa, kupusne muhe, lisnih ui i nekih drugih tetnika uspjeno se suzbijaju pokrivanjem mreama, a takvih mrea ima i iz domae proizvodnje. Zatita od ptica uspjena je mreama neto irih otvora.

Si. 9. Usisava za usisavanje krumpirove zlatice kakav se primjenjuje u ekolokoj proizvodnji u nekim dravama

SI. 10. Polje zatieno mreom protiv ptica (snimio M. Maceljski)

Rovac, koji je naroito tetan u klijalitima i malim kunim vrtovima, moe se suzbiti ukopavanjem posu-dica s vodom ili unitava-njem u stajnjaku, gdje pre-ko zime trai toplinu.

Za vrijeme presaiva-nja vrlo je vano odvajati i ne saditi sadnice zaraene bolestima ili slabe i manje otporne sadnice. irenje nekih bolesti na polju spreava se i upanjem zaraenih biljaka. Spaljiva-nje ostataka biljaka nakon

berbe takoer smanjuje opasnost od nekih tetoinja. Posebice je vano potpu-no izvaditi iz tla i spaliti ostatke rajica, krastavaca i drugog bilja zaraenog ne-matodama. Unitavanjem kukuruzinca do 15. svibnja smanjuje se brojnost ku-kuruznog moljca te time opasnost jaeg napada na paprike ili rajice u tom po-druju.

SI. 11. Veepolje povra zatieno mreom od napada kukaca

Fizikalne m j e r e

u ove se mjere ubraja uporaba topline pri termikoj sterilizaciji tla, o emu piemo u posebnom poglavlju. No, zagrijavanjem ili pothladivanjem (u zamrzi-vau) moe se suzbiti i grahov iak, pa i neki drugi tetnici. Termikim nainom mogu se unitavati i korovi, posebice u ekolokoj proizvodnji.

Svjetlo privlai mnoge kukce tetne povru, primjerice leptire sovica. Oni dolijeu u osvijetljene objekte ili u njihovu blizinu pa tamo odlau jaja, te napad gusjenica moe biti vrlo jak. Posebnim svjetiljkama privlae se i hvataju takvi leptiri te se moe prosuditi njihova brojnost i intenzitet budueg napada gusjeni-ca. No, vanost lovnih svjetiljki naglo opada pronalaskom drugih vizualnih ma-maca, a posebice olfaktornih mamaca, npr. feromona. *

U zatvorenom prostoru, u nekim sluajevima i pri poljskom uzgoju povra, moe se pojava nekih tetnika vrlo uspjeno smanjiti s pomou vizualnih ili ol-faktornih mamaca (atraktanta), a ne samo pratiti njihova pojava.

Najvie rabljeni vizualni mamci jesu raznobojne ljepljive ploe (ili vrpce) koje se vjeaju unutar staklenika, plastenika ili o biljke. ute ploe privlae ti-tastog moljca, brojne vrste lisnih ui, neke dvokrilce, kalifornijskog tripsa itd,

SI. 12. Raznobojne ljepljive ploe i trake

Si. 13. Ulov na ljepljivoj ploi {snimio I. Ostoji)

33

no plave ploe jo su privlanije za kalifornijskog tripsa. Vjeanjem velikog broja ploa moe se brojnost tetnika smanjiti toliko da primjena kemijskih sredstava nije potrebna. Manji broj vizualnih mamaca rabe se za signalizaciju prisutnosti i brojnosti nekih tetnika, te utvrivanje potrebe i optimalnog roka suzbijanja.

Olfaktorni mamci ubrajaju se u skupinu biotehnikih sredstava za zatitu bilja pa se opisuju u iduem poglavlju.

Bioloke mjere Bioloke mjere suzbijanja tetoinja sastoje se od uporabe nekog korisnog

organizma za suzbijanje tetnog organizma (primjer make: mievi). Prirodni ne-prijatelji tetnika koji se rabe u razliitim oblicima (formulacijama) ubrajaju se u bioloka sredstva za zatitu bilja.

Treba istaknuti da bioloke mjere imaju osobito velike prednosti pri zatiti povra tamo gdje primjena kemijskih sredstava za zatitu bilja ima i najvee ne-dostatke (ostaci u namirnicama, otrovnost i dr.). Te su prednosti napose oite u zatvorenom prostoru. Stoga se, primjerice u Nizozemskoj, u svim staklenicima gdje se proizvodi povre, tetnici suzbijaju biolokim mjerama, koje se sve vie primjenjuju i u drugim dravama Europske unije. U nas su te mjere u poetnoj fazi. Bioloka zatita u zatienom prostoru zahtijeva potpuno poznavanje svih tetnika u dotinom objektu, uvjeta o kojima ovisi uspjenost tog naina zatite i tehnologije postupka. Ukratko, bioloka zatita trai mnogo vee znanje od onog koje je potrebno za uobiajeni nain zatite.

Za uspjeh biolokog suzbijanja unoenjem prirodnih neprijatelja tetnika vana je njihova pravovremena primjena, dok su tetnici koji se namjeravaju suzbiti jo malobrojni. Naime, uspjeh ovisi o omjeru broja prirodnih neprija-

Sl. 14. Boja ovica se hrani lisnom ui SI. 15. Liinka boje ovice prodire lisnu u

telja i tetnika, koji, kada je broj tetnika velik, zahtjeva unos vrlo velikog broja prirodnih neprijatelja i njihovo viekratno isputanje. Usprkos toga se i kod takve zakanjele primjene, unato visokih trokova, ne postie uvijek potrebni uspjeh.

Ako se u nekom stakleniku ili plasteniku eli primijeniti bioloko suzbijanje tetnika, treba predvidjeti itav sustav mjera. Naime, ne moe se jedan tetnik suzbijati grabeljivcima ili parazitima, a drugi kemijskim insekticidima, jer bi ovi potonji sprijeili djelotvornost unijetog korisnog organizma. Pa i izbor fungicida ovisit e o njihovoj selektivnosti, tj. neopasnosti za unijeti organizam. Stoga odlu-ka o usmjeravanju na bioloke mjere suzbijanja tetnika u zatvorenom prostoru zahtijeva sagledavanje svih problema i istovremeno predvidanje rjeavanja tih problema na nain koji ne ugroava bioloke mjere.

SI. 16. Parazitska osica odlae jaje u lisnu u (prema "Bayer")

Si. 17. Paraziti oko mrtve gusjenice lisne sovice (snimio M. Maceljski)

Za bioloko suzbijanje tetnika upotrebljavaju se njihovi prirodni neprijatelji: uzronici bolesti tetnika, grabeljivci i paraziti o kojima se pie u iduem poglav-lju u potpoglavlju o biolokim sredstvima za zatitu bilja.

Vrlo je vano istaknuti da su brojni prirodni neprijatelji prikladni za bioloko suzbijanje prirodno prisutni svuda gdje se uzgaja povre. Dakle, nalaze se i u zatvorenom prostoru i na polju svuda gdje ima njihovih domaina - tetnika povra. Njihova pojava ograniava brojnost mnogih tetnika, pa je vrlo povoljna za uzgajae povra. Stoga se nikako ne smije pretjeranom ili nestrunom pr imjenom insekticida i drugih, za ove prirodne neprijatelje tetnih sred-stava, umanjit i n j ihova brojnost. Dapae, katkada e njihova prisutnost ui-niti nepotrebnim primjenu insekticida. Primjerice, ako na jednu boju ovicu ili liinku zlatooke otpada manje od 50-100 lisnih ui (ovisi o kulturi, vrsti tetnika i neprijatelja itd.) vrlo je vjerojatno da do teta od ui nee ni doi jer e biti unitene od neprijatelja. Naprotiv, ako bi se upotrijebio insekticid, ubili bi se osim lisnih ui i ti grabeljivci, pa bi se novodoletjele ui mogle brzo prenamno-iti. Osim odustajanjem od primjene insekticida, mogu se prirodni neprijatelji sauvati izborom selektivnih insekticida, dakle takvih koji ne tete prirodnim

SI. 18. Krumpirova zlatica oboljela od mikoze (snimio M. Maceljski)

neprijateljima, podeavanjem roka pri-mjene izvan termina masovne pojave neprijatelja i nekim drugim mjerama. O tome opirnije u poglavlju o insektici-dima.

Sauvanje prirodnih neprijate-lja vrlo je vaan nain biolokog su-zbijanja tetnika (konzervativna bi-oloka metoda).

Pri poljskom uzgoju povra susre-u se i druge vrste prirodnih neprijate-lja tetnika, poput ptica, jeeva, krtica itd. Te se ivotinje hrane kukcima, pa

tako i tetnicima, te mogu katkad jako smanjiti njihovu brojnost. Vee grabe-ljive ptice jako smanjuju brojnost poljskih glodavaca ako njihovom zadravanju i gnijedenju pogoduje drvee uz rub polja. Posebice se ne smiju unitavati krtice jer se hrane brojnim tetnicima u tlu; valja samo prijeiti da naprave veu tetu.

Sterilizacija tla

ubraja se dijelom u fizikalne a dijelom u kemijske mjere. Radi velike vanosti pri uzgoju povra obraduje se kao posebna mjera zatite povra. Naime, u zatvo-renom prostoru vrlo se esto ponavlja uzgoj iste ili srodne vrste biljaka, pa se brzo nagomilavaju neki tetoinje, a njihovo suzbijanje zahtijeva primjenu radi-kalne mjere kao to je sterilizacija tla. No, esto je ta mjera potrebna i na polju, pri poljskom uzgoju povra.

tetoinje povra, dakle tetnike, uzronike bolesti i korove, koji ive ili se nalaze u tlu, mogu se, kada se prenamnoe, suzbiti na dva naina:

- termikom (toplinskom) sterilizacijom tla (fizikalna mjera) ili - kemijskom sterilizacijom tla.

Termika sterilizacija tla Termika sterilizacija koristi zagrijavanje na visoku temperaturu koja ubija

sve organizme, pa i tetoinje u tlu. Prednost te mjere jest u sveobuhvatnoj uinkovitosti i u tome to se odmah nakon provedbe moe obaviti sjetva ili sadnja povra. Meutim i najmanja greka pri provedbi (nepotpuno zahvaanje povrine, nedovoljna temperatura ili ekspozicija) moe itav postupak uiniti

SI. 19. Brane za uvoenje pregrijane pare u tlo

uzaludnim, ak i tetnim, jer se preiv-jeli organizmi u tretiranom tlu bre ra-zvijaju. Nedostatak je i u oslobaanju nekih oblika duika koji mogu otetiti npr. salatu.

to je tlo manje vlano bre, se za-grije i tako se tedi energija. Zbog ute-de energije, a osobito zato to je ljeti sta-klenik prazan, postupak se provodi za najtoplijega godinjeg doba.

Za postizavanje pune uinkovitosti sterilizacije potrebno je tlo zagrijati na 95 C i na toj temperaturi ostaviti 5 mi-nuta.

Obino se tlo zagrijava vodenom parom iako postoje i drugi naini koji se malo koriste.

Mala koliina zemlje moe se sterilizirati u pei ako se rasprostre na gustu mreu smjetenu iznad kotla s vodom. Ovaj se nain koristi za sterilizaciju tla za proizvodnju rasada u manjim objektima.

Za vee povrine koriste se metode kojima se ne pokree zemlja, nego se u zemlju uvodi pregrijana vodena para razliitim napravama, npr. proupljenim branama utisnutim u tlo. Mogue je paru uvoditi ispod folije kojoj su stranice ukopane u zemlju. Tlo treba zagrijati na potrebnu temperaturu po mogunosti do 40 cm dubine, a najmanje do 30 cm dubine. Potrebno je stalno nadzirati temperaturu koja se postie, te na 95 C ostaviti tlo najmanje pet minuta. U na-im smo istraivanjima utvrdili da se tlo u koje je utisnuta brana zagrije na po-trebnu temperaturu tek nakon 10-15 minuta, a zagrijavanje tla pokrivenog foli-jom moe potrajati 4-5 i vie sati prije nego to se dosegne 95 C. Za za-grijavanje jednog e-tvornog metra obino je potrebno oko 50 kg pregrijane pare.

Za postizavanje pu-nog uinka parnog ko-tla potrebno je strogo pridravati se svih uputa o rukovanju i odravanju, a naroito o koritenju vode omekane posebnim postupkom.

SI. 20. Termika sterilizacija tla u stakleniku (snimio M. Maceljski)

Primjeri planiranja uinka i kapaciteta parnog kotla: 1. Para se uvodi u tlo izmjenino s pomou dvije proupljene brane, svaka povrine

od 1,5 m .^ Potrebna temperatura od 95 C postie se za 14 minuta. Znai da je u jednom satu moe sterilizirati 4,5 m^ (14 + 5 minuta ekspozicija + 1 minuta za premjetanje dovo-da). Parni kotao treba imati kapacitet oko 250 kg pare/sat.

2. Para se uvodi pod foliju povrine 50 m .^ Temperatura od 95 C postie se za 230 minuta. Budui da se za to vrijeme pripremi i druga folija, pod koju se nakon ekspozicije od 5-10 minuta pod prvom folijom, premjeta dovod pare bez gubitka vremena, povrina od 50 m^ sterilizira se za 4 sata (12,5 mVsat). Potrebni kapacitet parnog kotla jest oko 650 kg/sat.

Solarizacija tla Metoda solarizacije tla temelji se na koritenju suneve topline kao letalnog

agensa za suzbijanje nametnika u tlu. To je jedna od alternativnih nekemijskih metoda sterilizacije tla. Prvi podaci o njoj potjeu jo iz 1939. godine, kad je Glo-sshevoy istraivao njezin utjecaj na patogene gljivice u tlu. Opsena istraivanja o utjecaju solarizacije na patogene organizme u tlu obavljao je Katan u Izraelu od 1976. g., a potom slijede brojna istraivanja irom svijeta pa i u Hrvatskoj.

Metoda solarizacije provodi se pokrivanjem tla transparentnim PE i PVC foli-jama tijekom 1-2 mjeseca u najtoplijem razdoblju godine (ljeti). Preporuuje se to tanja folija (0,015-0,050 mm) jer bolje provodi toplinu te osigurava jae zagri-javanje tla.

Prije pokrivanja folijom tlo treba adekvatno pripremiti (usitniti) i odravati vlanim (oko 60 % rel. vlanosti), jer je kroz fino obraeno i vlano tlo laka di-fuzija topline.

Pod folijom, na 10 cm dubini tla, moe se postii za 10-20 C via tempe-ratura nego na nepokrivenom tlu. Na dubinama tla ispod 20 cm razlike u tem-peraturi manje su, ali uvijek za nekoli-ko stupnjeva vie pod folijom.

Brojna istraivanja pokazala su da se solarizacijom tla, osobito u toplim kli-matima kao i u zatienim prostorima, mogu postii maksimalne temperature koje su letalne za nametnike u tlu. Me-utim, i uz nie temperature tla, postig-nute solarizacijom, ali uz produenu ek-spoziciju koju osigurava tanka prozirna folija, mogu se uinkovito suzbiti namet-nici u tlu. Npr. patogene gljivice: Verti-

Sl. 21. Nakon primjene solarizacije - dio cillium dahliae, Pythium ultimum, Thi-povrine bez korova (snimio D. Berti) elaviopsis basicola uginu ako su izloe-

ne temperaturi od 37 C tijekom 18-33 dana ili temperaturi od 50 C tijekom 23-68 dana, a Amillaria mellea ako je 4-7 sati izloena temperaturi od 41 C.

Ovom metodom uspjeno se suzbijaju gljivice: Verticillium dahliae, V. albo-atrum, Rhizoctonia solani, Pyrenochaeta terrestris, P. lycopersici, Fusarium ox-ysporum, Plasmodium brassicae i dr.

Solarizacija tla uinkovita je i u suzbijanju korovnih vrsta ovih rodova: Ama-ranthus, Anagallis, Avena, Capsella, Cbenopodium, Convolvulus, Cynodon, Di-gitaria, Fumaria, Lactuca, Lamium, Molucella, Imontia, Notobasis, Pbalaris, Poa, Portulaca, Solanum, Sorghum, Stellaria, Xantbium, Mercurialisi dr. Uin-kovitost suzbijanja korova, u svijetu i u Hrvatskoj, kretala se od 76-98 %.

Visoku uinkovitost solarizacija tla pokazala je i u suzbijanju biljnoparazit-skih nematoda u svijetu i u Hrvatskoj. Tijekom vie-godinjih istraivanja (1991.-1998.) u Hrvatskoj je zabiljeeno znatno smanje-nje populacije biljnopara-zitskih nematoda, 97-100 % na otvorenom te 89-100 % u zatienim prostorima.

Prema dosadanjim spoznajama u svijetu i u Hrvatskoj, solarizacija tla jednostavna je i uinkovita metoda suzbijanja: nematoda, korova i patogenih gljivica u tlu, ekonomski je isplativa i nije opasna za okoli.

Stoga solarizaciju tla treba obavezatno primijeniti u toplim klimatskim po-drujima, i na otvorenom i u zatienim prostorima i to u kombinaciji s jednom ili vie metoda suzbijanja, jer se samo na taj nain mogu uspjeno suzbiti nametnici u tlu koji ugroavaju proizvodnju i prinose povra. Kemijska sterilizacija tla (fumigacija)

Uinkovito suzbijanje patogena u tlu provodi se kemijskom sterilizacijom tla. U Hrvatskoj e se za tu namjenu moi rabiti dva fumiganta, kojima su aktivne tvari dazomet i metam. Metam uskoro treba dobiti dozvolu i u nas.

Basamid granulat (dazomet) jest nematocid, insekticid, fungicid i herbicid, a primjenjuje se u dozi 40-60 g/m^ ili 200-500 g/m^. Inkorporira se u tlo (ureajima za aplikaciju) na 20-25 cm dubine, a ako je potrebna dublja inkorporacija za sva-kih daljnjih 10 cm doza se povea za 15-20 g/m^.

Prije primjene dazometa (jedan do dva tjedna) tlo treba dobro pripremiti tj. usitniti i odravati vlanim (do vodenog kapaciteta od oko 50 %). Neposredno

SI. 22. Primjena solarizacije tla u stakleniku (snimila Lj. Otrec)

prije i poslije primjene ne smije se rasipati stajski gnoj, treset, vapno i duina gnojiva.

Tretiranje Basamid granulatom provodi se najmanje 45 dana prije sjetve ili sadnje, a temperatura tla na 10 cm dubine ne smije biti nia od 8 C. Najbolji uinak postie se pri temperaturi od 12-15 C (npr. u kasno ljeto ili jesen). Ako je temperatura ispod 6 C, plin zaostaje u dubljim slojevima tla, pa moe izazvati oteenja biljaka, kasnije uvrtenih u plodored. Ako su temperature previsoke, plin prebrzo izlazi iz tla i ne daje optimalni uinak.

Djelotvornost dazo-meta poboljava se ako se tlo nakon inkorporacije za-lije s 5 do 10 1 vode/m^ (ovisno o tipu tla) ili se tlo prekrije plastinom folijom da bi se sprijeilo prebrzo izlaenje plina iz tla.

Pri optimalnim ekolo-kim uvjetima treba proi najmanje 5-7 dana od po-etka primjene dazometa do skidanja folije, a potom se tlo radi provjetravanja rahli do dubine inkorpora-cije.

Budui da je Basamid granulat fitotoksian, biljke

se ne smiju saditi i sijati prije nego to plin potpuno iezne iz da. Koje razdoblje treba proi od primjene ovog fumiganta do sadnje ili sjetve ovisi o temperaturi, vlazi i tipu tia te o trenutku inkorporacije. Za normalno rastresito do srednje vla-nosti preporuuju se sljedei rokovi sjetve:

Prisutnost plina u du moe se utvrditi s pomou testa klijavosti (cresse-test) sjemena Lepidium sativum ili sjemena salate. Test se provodi tako da se fumigi-rano tlo stavi u staklenu posudu od 11, a radi kon-trole druga se posuda na-puni netretiranim tlom. Sje-

menke L. sativum ili salate nalijepe se na vlanu vatu koja se stavi iznad da, a posuda se potom hermetiki zatvori i dri na 20 C temperature. Ako za 48 sati sjeme normalno proklije, znai da u tlu vie nema plina i da se moe sijati i saditi na tretirano do. Ako ima ostataka plina u tlu, sjeme nee nicati ili e nicanje biti

Si. 23. Ureaj za primjenu Basamid granulata

Temp, tla na 10 cm dubine Vrijeme nove sjetve via od 18 C 10-12 dana

15-18 C 12-18 dana 12-15 C 18-25 dana 8-12 C 25-35 dana 6-8 C 30-40 dana

SI. 24. Pumigacija tla uz HNK u Zagrebu (snimila Lj. Otrec)

usporeno, a klice deformi-rane. U tom sluaju treba ponoviti prozraivanje tla i cress-test.

Fumigacija Basamid granulatom ima i neke ne-dostatke. Budui da je fito-toksian, mora se primije-niti nekoliko tjedana prije sadnje ili sjetve. Nadalje, smanjena je njegova uin-kovitost u tlu koje sadri organske tvari, glinene e-stice, ali i u presuhom ili prevlanom tlu. Primjena fumiganata trai gotovo savrenu pripremu tla (fi-nu strukturu) te najpovolj-niju vlanost i temperatu-ru. Ako se fumigacija ne obavi ispravno, u plodina-ma se mogu nai znatne koliine rezidua tog pri-pravka.

Unato navedeni nedostacima, koji se mogu izbjei pravilnom primje-nom, dazometom se uin-kovito suzbijaju patogeni u tlu staklenika, plastenika, na otvorenom, na povrinama za proizvodnju povra i cvijea, u rasadnicima povra i duhana te u vonim, loznim i umskim rasadnicima.

Pri radu s dazometom strogo se treba pridravati uputa proizvoaa o pri-mjeni i o mjerama zatite pri radu. Treba izbjegavati dulji kontakt koe i sluzoko-e oiju s pripravkom. Ako dode do nagrizanja koe, treba je isprati vodom i sapunom. Prije, za vrijeme i nakon rada zabranjeno je uzimanje alkohola. Pri radu obvezatno treba koristiti zatitnu odjeu i obuu. Nakon provedene aplika-cije ne smije se ulaziti u zatiene prostore (staklenike) bez zatitne opreme.

Za suzbijanje nematoda i ostalih nametnika u tlu uinkovit je i tekui fumi-gant, kojemu je djelotvorna tvar metam. Taj zemljini fumigant namijenjen je za sterilizaciju tla te osim nematocidnog ima jo fungicidno i herbicidno djelovanje. Pokazuje visoku uinkovitost u suzbijanju ovih rodova nematoda: Ditylenchus, Globodera, Heterodera, Meloidogyne, Paratylenchus, Pratylenchus, Rotylenchus, Trichodorus i dr.

SI. 25. Traktorski injektor za primjenu metama

Metam se primjenjuje 2-4 tjedna prije sjetve odnosno sadnje pri 8-28 C tem-perature (optimalna temperatura oko 18C) u dozi od 1000 l/ha na lakim tlima, a u dozi od 1500 l/ha na teim tlima.

Taj fumigant moe se primijeniti bez vode ureajima za fumigaciju unaa-njem na 15-30 cm dubine ili mijeanjem s vodom u koliini 400-600 l/ha. Postoje razliite metode primjene metama. Postoji traktorski injektor prilagoen za su-zbijanje nematoda, ali i patogennih gljivica na veim povrinama. Njime se unosi fumigant na 20-30 cm dubine.

Na manjim povrina-ma mogu se koristiti injek-tori za utrcavanje fumiga-nata u tlo.

Jedan od naina pri-mjene jest i navodnjavanje sustavom za navodnjava-nje.

Budui da je metam topiv u vodi, njime se mo-e prskati povrina tla u koje potom prodire. Takav nain primjene pogodan je za poljoprivredne proizvo-ae koji imaju manje pov-rine i osnovnu opremu za prskanje.

Nakon aplikacije tlo se prekriva plastinom folijom, a poslije 6-10 dana otkri-va se i provjetrava. Najmanje 4 tjedna traje provjetravanje ako je temperatura tla via od 15 C.

U jednoj godini taj se fumigant na istoj povrini moe primijeniti samo jednom. Moe biti fitotoksian za gajene biljke ako se poslije primjene plin zadri u

tlu pa je stoga potebno prije sjetve odnosno sadnje obaviti testiranje na fitotoksi-nost (cress-test).

Karenca za sadnju povra jest 45 dana, a radna karenca najmanje 7 dana, za koje je vrijeme zabranjen pristup ljudima na tretirane povrine.

Si. 26. Unaanje nematocida u tlo injektorom (snimio Z. Koruni)

Kemijske mjere Usprkos svim navedenim mogunostima zatite povra od tetnika, uzroni-

ka bolesti i korova, kemijske mjere danas se ipak najee provode u praksi. Kemijske mjere zatite sastoje se u primjeni kemijskih sredstava za zatitu bilja.

SI. 27. Prskanje krumpirita (snimio M. Maceljski)

esto nazivanih i pesticidima. Sredstva za zatitu bilja sadre odredeni postotalc djelatne tvari nekog kemijskog spoja, koja zajedno s vie drugih sastojaka ini formulaciju pripravka (preparata) namijenjena zatiti biljke od tetoinja. Na osnovi jedne djelatne tvari u prometu se moe nalaziti vei broj pripravaka. Primjerice na osnovi alfacipermetrina pripravci su Fastac 10 SC, Direkt 10 SC i Direkt 10 EC.

Primjenom sredstava za zatitu bilja esto se e-le sprijeiti daljnje tete od tetnika koji su u veoj mje-ri napali povre ili dalje i-renje bolesti koja se poja-vila na povru. To je kura-tivni nain zatite. I primje-na herbicida radi unitava-nja postojeih korova ubra-ja se u kurativu.

Naprotiv, katkad se sredstva za zatitu bilja pri-mjenjuju preventivno. Su-zbijanje tetnika u tlu ili primjena herbicida prije sadnje ili sjetve povra, odnosno prije nicanja korova, preventivna je mjera. Posebice se klasini preventivni ili protektivni fungicidi (bakar, ditiokarbamati itd.) primjenjuju preventivno protiv uzronika bolesti.

U zatiti povra preventivne su mjere mnogo vanije od kurativnih jer one sprjeavaju poetna oteenja, koja mogu onemoguiti stavljanje u promet proi-zvoda. Trinu vrijednost nemaju nagriene glave kupusa, glave s kvricama resi-ara ili takve u kojima se izmeu lia nalaze makar samo tragovi izmeta tetnika.

Prednost je kemijskih mjera zatite u tome to danas postoje sredstva kojima se mogu suzbiti gotovo svi tetnici, uzronici bolesti i korovi u povru. Tek iznim-no postoji po neki tetnik, uzronik bolesti ili vrsta korova koji se teko ili nedo-voljno suzbijaju kemijskim sredstvima. Nadalje, kemijskim mjerama postie se brzi rezultat, a za suzbijanje veine tetoinja moemo primijeniti iste aparate (npr. prskalice). Usprkos porasta cijena kemijskih sredstava ipak se pri opravda-noj primjeni postie mnogo vea korist od njezinih trokova, pa je rentabilnost kemijskih mjera najee visoka. Pri predvidanju rentabilnosti kemijskih mjera treba obvezatno u obzir uzeti i ekoloku tetu te primijeniti formulu:

faktor rentabilnosti = vrijednost sprijeenog gubitka troak mjere + ekoloka teta

ekoloka teta = (troak mjere x ekoloki faktor) - troak mjere Na temelju sadanjih spoznaja procjenjuje se da je prosjena ekoloka teta

primjene kemijskih sredstava za zatitu povra izmeu 30 i 80 % trokova mjere, pa bi ekoloki faktor u spomenutoj formuli bio 1,3 -1,8.

Stoga takvu mjeru ne treba primijeniti.

No, toksikoloki, posebice ekotoksikoloki, a zatim i ekonomsld ra-zlozi, pokazuju da je prijeko potrebno pr imjenu kemijskih mjera zatite racionalizirati uklapanjem u integriranu zatitu povra. Pridravanjem naela integrirane zatite smanjit e se potronja kemijskih sredstava na najnuni ju mjeru, smanjit e se opasnost za ovjeka i korisne organi-zme, posebice za okoli, a poveat e se profltabilnost proizvodnje. Sred-stva za zatitu bil ja moraju se primijeniti kada se ocijeni da je to prijeko potrebno, a pr imjenu treba provesti struno na nain naveden u uputa-ma koje se dobi ju pri nabavi sredstva. Za takvu strunu primjenu potrebno je dosta znanja, pa tome posveujemo idua tri poglavlja.

Upozoravamo i na dobre mogunosti postupnog uvoenja i irenja ekoloke proizvodnje povra u Hrvatskoj na nain opisan u posebnom poglavlju.

Primjer: Pri nekoj primjeni insekticida u zatiti kupusnjaa oekuje se sprije-iti gubitak od 1000 kuna uz trokove mjere od 650 kuna. No primjena insektici-da u tom sluaju uzrokuje ekoloku tetu koju procjenjujemo na 60 % trokova mjera pa je ekoloki faktor 1,6. Kad se ekoloka teta ne bi uzela u obzir ova bi se mjera isplatila;

m. SREDSTVA ZA ZATITU BILJA - opi dio (fitofarmacija)

Uvod

Sredstva za zatitu bilja esto se poistovjeuju s pesticidima. Pesticidi su sredstva za suzbijanje tetoinja i nametnika koja izravno ili ne-

izravno ugroavaju ovjeka. Pojam pesticidi najiri je pojam koji obuhvaa sve oblike pripravaka, ive agense i druga pomagala koji se primjenjuju za suzbijanje ne samo biljnih nego i drugih tetoinja i nametnika.

Pesticidi se dijele na sredstva za zatitu bilja, agense za bioloko suzbi-janje (makrobioloki agensi) i biocide (komunalna higijena). Spomenuti agensi u novije su vrijeme izdvojeni iz sredstava za zatitu bilja.

Osnovni kriteriji za podjelu pesticida u sredstva za zatitu bilja i biocide jest njihova namjena (svrha primjene) te mjesto primjene. Pesticidi koji se primjenju-ju (izravno ili neizravno) na biljke radi zatite od tetoinja ubrajaju se u sredstva za zatitu bilja. U sredstva za zatitu bilja ubrajaju se svi herbicidi, bez obzira na mjesto primjene. Feromoni i drugi atraktanti sredstva su za zatitu bilja ako se primjenjuju za hvatanje tetnika bilja, a biocidi su ako se primjenjuju za ulov na-metnika ovjeka ili domaih ivotinja. Pesticidi kojima se tretira prazan prostor sredstva su za zatitu bilja ako je namjena postupka suzbijanje tetnika bilja i biljnih proizvoda koji e biti unijeti u te prostore, a inae su biocidi. Procjenjuje se da glodavci (takori, mievi) znatno vee tete nanose ugroavanjem zdravlja ov-jeka, oneiavanjem proizvoda i prenoenjem uzronika bolesti nego unitava-njem biljnih proizvoda pa odredbe EU rodenticide svrstavaju u biocide, osim onih namijenjenih za suzbijanje poljskih glodavaca.

Podjela sredstava za zatitu bil ja Sredstva za zatitu bil ja imaju status propisan i reguliran Direktivom EU

91/414 i brojnim dopunskim dokumentima EU, te hrvatskim Zakonom o zatiti bilja i prateim propisima. Prema postojeem Zakonu o zatiti bilja "Sredstva za zatitu bilja su pripravci, isti oblici djelatnih tvari ili tvari koje pospjeuju njihovo

djelovanje, stavljeni u oblik u kojoj su uporabljivi za krajnje korisnike, a slue za zatitu bilja i biljnih proizvoda od tetoinja bilja ili utjeu na ivotne procese biljaka na nain drugaiji od hraniva".

Sredstva za zatitu bilja moemo podijeliti prema razliitim kriterijima. Dva mogua kriterija podjele jesu namjena, i to ili u odnosu na sredinu u kojoj se primjenjuju (npr. u integriranoj zatiti) ili u odnosu na vrstu tetoinja koja se suzbija (npr. insekticidi), a trei je kriterij podjele prema podrijetlu i nainu pri-mjene sredstava (npr. kemijska).

SI. 28. Shema podjele pesticide (prema Maceljski)

Podjela prema sredini u kojoj se primjenjuje vana je zbog mogunosti razli-itog postupka pri registraciji sredstava.

Osnovno polazite ove podjele jest stajalite da svi pesticidi, a posebice sva sredstva za zatitu bilja, m o r a j u imati dozvo lu za p r o m e t i pr imjenu, da moraju biti registrirani i pod nadzorom. Dozvolu izdaje Ministarstvo poljoprivre-de i umarstva (MP) postupkom propisanim Zakonom o zatiti bilja. Da je regi-stracija prijeko potrebna pokazuje injenica da su mnogi pesticidi, pa i oni pri-rodnog podrijetla, potencijalno opasni, ne samo zbog mogue otrovosti, nego i zbog mogue ekoloke neprihvatljivosti i moguih teta za gospodarstvo neke zemlje. Registrirati se mogu samo uinkovita sredstva.

Dozvolu za primjenu svih sredstava za zatitu bilja izdaje MP na temelju prijedloga Komisije za zatitu bilja tog ministarstva. Komisija daje prijedlog na osnovi rezultata istraivanja ovlatene ustanove,