tradicionalni grad mat
TRANSCRIPT
-
Univerzitet u Novom Sadu
Graevinski fakultet
Subotica
Seminarski rad
Tradicionalni graevinski materijali
Profesor: Studenti :
dr Ivan Hegedi Babi Duko M-K 34/2011
Gali eljko M-K 35/2011
Subotica, 2012.
-
Tradicionalni graevinski materijali
1
Sadraj:
1. Uvod ..................................................................................................................... 2
2. Drvo kao graevinski materijal ............................................................................ 4
2.1 Karkteristike drveta ....................................................................................... 5
2.2 Upotreba drveta ........................................................................................... 10
3. Kamen ................................................................................................................ 10
4. Opeka ................................................................................................................. 13
5. Zakljuak ............................................................................................................ 15
6. Literatura ............................................................................................................ 17
-
Tradicionalni graevinski materijali
2
1. Uvod
Graevinski materijal je svaki materijal koji se koristi u graevinarstvu. Graevinski
materijali se dele po poreklu na prirodne i vetake, a po nameni za niskogradnju i visokogradnju.
Po sastavu se dele na proste i sloene (koji nastaju spajanjem prostih: npr. beton nastaje
meavinom cementa, ljunka i vode). Po konstruktivnim svojstvima dele se na nosee i vezivne
materijale.
Da bi se graevinski materijali pravilno odabrali i koristili potrebno je to bolje poznavati
njihov sastav i strukturu i promene koje se u njima mogu odigrati za vreme i posle izgradnje u
eksploataciji objekata. Poto je vano da se to vie zna o moguim promenama do kojih moe
doi u ugraenim materijalima pod uticajem okruenja u kome e se objekat nalaziti od ega
mogu zavisiti osobine i trajnost objekta
Drvo je najstariji graevinski materijal iz prostog razloga to je pomou njega mogue
napraviti jednostavne graevine sa vrlo malo alata ili ak i bez njega. Stoga su ljudi, kada su
poeli da se bave gradnjom, prvo upotrebili drvo za pravljenje jednostavnih koliba ili
konstrukcije atora. Razvojem ljudskog drutva i unapreenjem alatki, drvo je poelo da se
koristi za sloenije konstrukcije, a i danas je nezamenljiv graevinski materijal.
Drvo je zahvalan materijal pre svega zato to se moe viestruko koristiti, a ruenje
graevina od drveta se svodi na njihovo rastavljanje. Nosivost drveta je velika, a savremena
tehnologija omoguava pravljenje nekada nezamislivih drvenih nosaa od tzv. lepljenog
lameliranog drveta, kod koga se tanke daske meusobno spajaju pomou posebnih lepila pod
presom.
Drvo je otporno na razne uticaje i, naizgled paradoksalno, drveni delovi konstrukcije
otporniji su na vatru od elinih ekvivalenata. Slobodnostojei drveni nosa pod uticajem vatre
ogoreva na oko 2cm od svog prvobitnog preseka, a onda prestaje da gori.
Najpogubniji spoljni uticaj na drvo je vlaga, te je za drvene graevine zatita od vlage i
vode najvaniji inilac u projektovanju, gradnji i korienju. Pod uticajem vlage drvo truli i gubi
na vrstoi.
-
Tradicionalni graevinski materijali
3
Drvo se moe koristiti delimino ili potpuno obraeno. Delimino obraeno je pogodno
samo za privremene graevine, jer se razne tetoine mogu naseliti u drvene delove graevine
ukoliko sa njih nije odstranjena kora. Prue se u narodu dosta koristilo za pravljenje proa
(ograda). Obraeno drvo u obliku greda, talpi, dasaka, stubova ili oblica koristi se za izradu
trajnih konstrukcija.
U graevinarstvu se drvo moe koristiti za sve delove zgrade: za temelje (kod sojenica ili
za drvene ipove), za zidove (kod brvnara), za stubove, grede itd. Kao krovni pokriva koristi se
u vidu indre.
U graevinskim konstrukcijama drvo se deli na dve klase: tvrdo i meko drvo. U prvu
klasu spadaju liari: hrast, bukva, cer, granica itd, a u drugu uglavnom etinari: jela, smra, ari,
bor, ali i topola. Meko drvo je manje nosivosti, ali je i lake za obradu i prevoz od tvrdog drveta,
te se zbog toga ee koristi.1
Jedna od najvanijih osobina drveta u svim podrujima njegove primene je njegova
prirodna razgradivost. Skoro svi proizvodi od drveta se mogu ponovo preraditi ili iskoristiti kao
gorivo, a ako ne mogu, onda e pod dejstvom vlage, insekata, gljivica i bakterija satrunuti u
prirodi.
Proizvodi od paljene gline u razliitim oblicima upotrebljavani su za potrebe
graevinarstva jo pre vie od 5.000 godina. Za to se vreme izrada ovih proizvoda polako
usavravala zbog njihove stalne poveane upotrebe u raznim granama privrede, kao i sve veih
kulturnih potreba celog oveanstva. U poetku su ti proizvodi izraivani u okviru kune
radinosti, zatim su ih izraivali grnari trgovci, no uvek na vrlo primitivan nain, ali po kvalitetu
na dosta visokom nivou, i na kraju moderna industrija. Uverljivo se pretpostavlja da je do prvih
paljenih zidnih cigli dolo sluajno, kad je u ljudskom stanitu, izraenom od sirove gline ili od
sirovih glinenih komada nastao poar, koji je prouzrokovao grom ili neki drugi izvor.
Primena prirodnih, tradicionalnih materijala, kao to su kamen, drvo i opeka, znai
provereni kvalitet i lako uklapanje u ambijent oblaganjem karakteristinih zidnih povrina.
Savremene tehnologije i naini obrade prirodnih materijala posebno doprinose njihovoj estetici,
bogatstvu boja i mogunostima kombinovanja sa savremenim materijalima.
1 Karahasanovi, A, Nauka o drvetu, Svjetlost, Sarajevo, 1988. str. 41.
-
Tradicionalni graevinski materijali
4
2. Drvo kao graevinski materijal
Drvo je, pored kamenog materijala, najstariji graevinski materijal koji je ovek koristio.
Danas je primena drveta znatno smanjena zbog relativno ogranienih mogunosti prirataja i
zahteva da se ume zatite, s obzirom na to da je njihova uloga od neprocenjivog znaaja.
Upotreba drveta u graevinarstvu svedena je na neophodnu meru, a racionalno korienje drvenih
otpadaka za izradu prefabrikata, u izvesnoj meri moe da smanji obim see uma. Drvo je veoma
vaan graevinski materijal i njegove prednosti su:
laka obradivost,
velike mehanike vrstoe u poreenju sa malom masom,
dobre termike izolacione sposobnosti,
veliki izbor boja, ara i gustine.
Slika 1. Drveni trupci2
Bioloki uslovljena nestalnost mehanikih, tehnolokih, fizikih i hemijskih osobina
drveta moe se njegovom savremenom obradom skoro sasvim odstraniti, tako da danas imamo na
2 http://www.gradimo.hr
-
Tradicionalni graevinski materijali
5
raspolaganju drvene proizvode zahtevanih osobina i kvaliteta. Trajnost i otpornost drveta i
drvenih proizvoda, u odnosu na gljive, insekte i vlagu koji ga razaraju moe da se povea i
obezbedi odgovarajuim zatitnim sredstvima i razliitim tehnikama obrade. Osobine drveta su
anatomski uslovljene i zato je potrebno dobro poznavati grau drveta. Grekama drveta smatraju
se razne nepravilnosti u grai drveta, kao i obolelost drveta. Greke nastaju u toku rasta drveta,
pri njegovoj obradi ili uskladitenju i znatno utiu na kvalitet i primenljivost drvene grae.
Osobine dobrog graevinskog drveta (gotova graa): prava vlakna, sa to manje vorova,
homogena struktura, jasan zvuk pri udaru, strugotina i vuna nemaju neprijatan miris, nije vlano,
trulo, ispucalo, izvitopereno. Za mnoge konstrukcije mogu se dozvoliti vee ili manje greke, to
zavisi od vanosti objekta i njegovog trajanja, kao i od konstruktivnih uslova.
Kao materija organskog porekla, drvo je tokom upotrebe izloeno tetnom delovanju
veeg broja nepovoljnih faktora biotikog i abiotikog porekla. Oko 97 do 99% drvne mase ine
celuloza, lignin i hemiceluloze (polioze), odnosno sloeni eeri. Zbog svoje specifine grae,
teksture, boje, izgleda i lakoe obrade, ono se koristi za irok dijapazon potreba dananjeg
oveka; od dralja za alatke, nametaja, u enterijeru, u graevinarstvu, u brodogradnji, za
eleznike pragove, TT stubove, kao rudniko drvo, za izradu podova i parketa, furnira i
furnirskih ploa, ploa iverica i vlaknatica, muzikih instrumenata, umetnikih predmeta i slino,
a na kraju i kao ogrevno drvo. U zavisnosti od uslova njegovog korienja i eksploatacije razliit
je nivo ugroenosti, kako po intenzitetu, tako i po prirodi faktora koji ga ugroavaju. 3
Udeo drveta u gradnji stambenih i poslovnih objekata, u gradnji industrijskih objekata,
velikih skladita i dvorana sve je vei iz dana u dan. U trinoj konkurenciji sa opekom, betonom,
elikom ili lakim metalima drvo se nudi kao ekonomski isplativa alternativa.
2.1 Karkteristike drveta
Boja je, pored teksture, jedna od najznaajnijih estetskih osobina drveta. Boje drveta
razlikuju se po vrsti i intenzitetu. Kod domaih vrsta drveta razlike nisu znaajne i ne postoje
izrazite boje. Kod njih se boja kree od belkastog do tamnosmeeg tona. Ton boje je ujednaen a
vee razlike u boji su uoljive jedino izmeu belog i tamnog dela drveta. Drvea koja rastu u
3 Vasiljevi S, Anatomija drveta, Zavod za izdavanje udbenika, Beograd, 1967. str. 31.
-
Tradicionalni graevinski materijali
6
tropskim predelima imaju ivi ton boje i arolikiju skalu boja Tako su ebonovina i wenge crne
boje, tikovina zlatnosmee, mahagoni i padauk vie ili manje crveni, zapadnoindijski palisad
modroljubiastog odsjaja i dr Starenjem drvo postaje tamnije. Kod mnogih vrsta drva sredina
postaje tamna, pa se on naziva crni deo. Mesto rasta takoe utie na boju nekog drveta.
Po sjaju drvo moe biti bez prirodnog sjaja (kruka, topola, crni grab), sa slabim sjajem
(jela, grab), jaeg sjaja (platan, bukva, hrast, javor, jasen). ivi sjaj imaju neke egzotine vrste
drvea. Miris drveta zavisi od njegovog hemijskog sastava i stepena njegovog zdravlja.
Zapreminska masa drveta varira od vrste do vrste drveta. Najlake drvo je balsa (Ochroma spp.)
sa zapreminskom masom 0.13 g/cm3, a najtee je gvajakovina (Guaiacum officinale L.) sa
zapreminskom masom 1.28 g/cm3.
Drvo je slab provodnik toplote i elektriciteta. A zbog svojih osobina u vezi sa
prostiranjem zvuka, odlian je materijal za akustinu izolaciju. Mehanike osobina drveta koje
dolaze do izraaja u graevinarstvu su elastinost, vrstoa i tvrdoa. Mehanike osobine se
uoavaju pri spoljanjem delovanju mehanikih sila. Na ove osobine utiu smer delovanja sile
prema smeru vlakana, stepen vlage drveta i njegova zapreminska masa.
Tvrdoa predstavlja otpor drveta na utiskivanje drugog, jo tvreg tela u njegovu masu.
Taj otpor se moe osetiti pri ukucavanju eksera, zavrtanja rafa i dr. Tvrdoa drveta zavisi od
vrste drveta, gustoe, vlanosti i slino. tvrde vrste drveta otpornije su na povrinsko habanje pa
se kao po pravilu koriste kao podne obloge, kao stepenita, pragove, posebne graevinske
konstrukcije i sl. Meke vrste drveta imaju prednost kod krovnih konstrukcija, u rezbarenju,
modelarstvu, za izradu ambalae i dr.
Rascepljivanje je razdvajanje drveta u uzdunom smeru. Rascepljivanjem se dobijaju
cepanice, potrebni oblici za neke posude, krovopokrivaki materijali, vinogradarski kolci, drvo za
ogrev. Meutim, rascepljivost je nekada loa osobina drveta koja uzrokuje potekoe u sluaju
zakucavanja eksera, zavrtanja rafa, struganja i rezbarenja.
Elastinost je osobina drveta da pod uticanjem vanjskih sila izmeni svoje dimenzije ili
oblik a potom se vrati u prvobitno stanje im one prestanu delovati.
Elastinost drveta dolazi do izraaja kod izrade eleznikih pragova, raznih sportskih
pomagala, ambalae, izrade amaca i sl. Plastinost je kad optereenja premae granicu
elastinosti ali pri emu ipak ne dolazi do loma. Deformacija je trajna i drvo zadrava novi oblik i
kada sile prestanu da deluju na njega. Ova osobina je korisna u proizvodnji zakrivljenog
-
Tradicionalni graevinski materijali
7
nametaja, muzikih instrumenata, sportskih pomagala u pletarstvu i kolarstvu. Najplastinije
vrste drveta su bukovina i jasenovina a neto manje javorovina. U praksi se esto sree termin
ilavost. Pod ilavim materijalom se podrazumeva onaj materijal koga moemo trajno
deformisati ali se on velikom silom opire toj deformaciji.
Trajnost je osobina drveta da krae ili due vreme odoleva faktorima koji menjaju
njegove prirodne osobine. Dugovenost drveta zavisi od njegovog hemijskog sastava, sadraja
smole, teini drveta, vremenu see (trajnije je drvo koje se see u zimsko doba jer je tada udeo
vlage u drvetu manji a razvoj gljivica i insekata onemoguavaju niske temperature), postupku
nakon see, uticaju okoline i dr. Vrste koje imaju obojen crni deo trajnije su od dugih, budui da
su smola i druge komponente u njemu otrovne, pa spreavaju razvijanje gljivica i insekata.
Zadnjih decenija sve je znaajnija primena drveta u izgradnji modernih arhitektonskih
graevina, sa svim elementima savremene arhitekture. Drvo je pored kamena kroz duga
vremenska razdoblja, primenjivano kao osnovni materijal za graenje. U savremenom
graevinarstvu i pored prodora elika i betona, drvo je u konstrukcijama ouvalo svoje mesto i
kao osnovni i kao pomoni materijal.
Kao i kod ostalih materijala, i kod postoji vie parametara koje treba uzeti u obzir pri
projektovanju i konstruisanju. U prvom redu se mora voditi rauna o odreenim metodama i
nainima gradnje, konstruktivnim zahtevima i zahtevima u vezi sa nainom optereivanja. Izbor
vrste drveta ili finalnih proizvoda od drveta, njihove klase i rangovi takoe utiu na ishod
projekta. Asortiman dostupnih vrsta drveta je veliki, kao i izbor boja, dimenzija, trajnosti i cena,
to sve varira zavisno od geografskog poloaja i lokacije. Razliite vrste imaju boje koje idu od
crne, preko crvene do be i ni jedan zasebni element nee imati potpuno isti izgled kao bilo koji
drugi.
Mala zapreminska masa drveta, relativno velika vrstoa, laka obrada i mogunost
oblikovanja, postavljaju drvo kao materijal za graenje u ravnopravne odnose sa drugim
graevinskim materijalima. Drvo ima i svoje mane i nedostatke koji se manifestuju u vidu
moguih greaka u drvnoj masi, podlonosti uticaju gljiva i insekata, zavisnosti mehanikih
osobina od procenta vlage. Ovi nedostaci i mane zahvaljujui savremenim tehnologijama obrade i
zatite mogu se u dobroj meri anulirati ili svesti na minimum.
-
Tradicionalni graevinski materijali
8
Slika 2. Izgled objekta sa reetkastim fasadnim panelima od drveta4
Jedna od najvanijih osobina drveta u svim podrujima njegove primene je njegova
prirodna razgradivost. Skoro svi proizvodi od drveta se mogu ponovo preraditi ili iskoristiti kao
gorivo, a ako ne mogu, onda e pod dejstvom vlage, insekata, gljivica i bakterija satrunuti u
prirodi. Meutim, da bi drvo bilo zaista obnovljiv izvor energije, mora se iskoriavati iz
odrivih, pravilno odravanih uma i potencirati se uzgajanje brzorastuih vrsta.5
Slika 3. Drvena kua primer srpskog narodnog graditeljstva6
Sadraj vlage u drvetu zavisi od relativne vla`nosti i temperature okolnog vazduha. Vlaga
u drvetu e, ukoliko se drvo dovoljno dugo nalazilo u uslovima gde su relativna vlaga i
4 http://www.interijeri-nekretnine.com
5 oki B., Popovi Z., Svojstva drveta, umarski fakultet, Beograd, 2002. str. 69.
-
Tradicionalni graevinski materijali
9
temperatura konstantni, dostii konstantnu vrednost vlanosti. Ova vlanost se naziva ravnotena
vlanost ili vlaga ravnotee drveta. Svakoj kombinaciji relativne vlanosti i temperature vazduha
odgovara neka vrednost vlage ravnotee. Vlaga ravnotee raste sa porastom relativne vlage
vazduha (uz t= const) ili sa sniavanjem temperature (uz u=const). Nia ravnotena vlaga
ubrzava suenje sirovog drveta. To moe biti prednost ali i mana zbog mogunosti pojave
povrinskih greaka na drvetu. Visoka vlaga ravnotee na skladitu podie vlanost i naruava
dimenzije i oblik osuenih proizvoda od drveta. Idealno bi bilo, da se drvo pre upotrebe osui do
vlanosti koja je priblino jednaka ravnotenoj vlanosti na mestu oekivane upotrebe.
Na trajnost drveta utiu razliiti faktori koji mogu biti unutranje i spoljanje prirode.
Unutranji faktori su anatomska graa i specifine osobine stabla. Spoljanji faktori su vreme
see, postupak posle see, razliiti mikroorganizmi i insekti, nivoi vlage u vazduhu i kvalitet
vazduha, kao i mesto i nain upotrebe drveta. Najdue traje drvo postie u suvoj atmosferi,
jednoline i relativno niske temperature i pri stalnoj cirkulaciji vazduha. Dugo traje i drvo koje je
stalno pod vodom ili ledom. Najmanje traje drvo koje je zaraeno saprofitima i koje se nalazi u
uslovima pogodnim za razvijanje gljiva, a ti uslovi su toplota, vazduh, vlaga i hrana za gljive.
Ako samo jedan od ovih uslova u prostoru nedostaje, ne moe doi do truljenja.
Slika 4. Drvena etno-kua sa tremom7
6 http://www.eko-arhitektura.org
7 http://www.eko-arhitektura.org
-
Tradicionalni graevinski materijali
10
2.2 Upotreba drveta
Podruje upotrebe drveta je jako iroko. Sa razvojem tehnike raste i broj naina primene
drveta. Primera radi, pre prvog svetskog rata drvo se koristilo na neto vie od 2000 naina da bi
broj naina korienja drveta neposredno pred drugi svetski rat porastao na 5000. Prema upotrebi
razlikuje se:
Tehniko drvo (Oblo, tesano, cepano, rezano)
Hemijsko (slui za dobijanje celuloze, tanina, smole i drvenog uglja)
Ogrevno drvo su komadi koji nisu upotrebljivi ni kao tehniko drvo ni kao hemijsko.
Obradom drveta dobijaju se razni poluproizvodi kao to su furniri, daske, lamelirano drvo
(dobija se lepljenjem furnira), ploe iverice (izraene od iverja), ploe od drvenih vlakana (slue
u graevinarstvu za oblaganje i izolaciju) Natapanjem drveta vetakim smolama i metalima
dobija se materijal vee teine, koji se moe lako obraivati
3. Kamen
Prirodni kamen je tradicionalni graevinski materijal koji se danas, kao i u prolosti,
najee koristi na dva osnovna naina:
u vidu veih ili manjih komada razliitog stepena obrade koji su namenjeni za zidanje,
oblaganje zidova, poploavanje, izradu gornjih slojeva puteva (kamena kaldrma, kocka) i
sl, i
u obliku prirodno ili vetaki usitnjenog materijala rastresite strukture agregata
(granulata) koji se primenjuje za razne vrste nasipanja, za izradu zastora na eleznikim
prugama, za izradu drumskih konstrukcija na putevima, ulicama i aerodromima, a takoe i
kao agregat za pravljenje razliitih vrsta betona.
-
Tradicionalni graevinski materijali
11
Hemijska, fizika, fiziko-mehanika i ostala svojstva graevinskog kamena uglavnom
odgovaraju svojstvima stenske mase od koje je taj kamen dobijen, pri emu odluujui uticaj na
mnoge od ovih karakteristika imaju mineraloki sastav stene i uslovi njenog formiranja.
Slika 5. Kameni zid8
Prouavanjem stena bavi se nauka petrologija, a pod pojmom stene u optem sluaju
podrazumeva se prirodni mineralni agregat odreenog sastava, strukture i teksture koji
predstavlja proizvod razliitih geolokih procesa. Sve stene su, sainjene od odreenih minerala,
a minerali predstavljaju fiziki i hemijski homogena tela nastala u zemljinoj kori kao rezultat
odreenih hemizama i fizikih dejstava. Najvei broj minerala je u vrstom agregatnom stanju i
odlikuje se kristalnom graom. Mada u prirodi postoji preko 2000 razliitih minerala, sa aspekta
graevinarstva znaajan je samo jedan manji broj. To su upravo oni minerali koji su najvie
zastupljeni u stenama od kojih se dobija graevinski kamen. Jedna od najbitnijih karakteristika
minerala, a to znai i kamenih materijala u irem smislu rei je tvrdoa. Ona se definie putem
Mosove skale tvrdoe.
U zavisnosti od uslova formiranja, stene se dele na tri osnovne genetske grupe:
magmatske stene (eruptivne dubinske i povrinske), koje su nastale tokom procesa
kristalizacije prirodnog silikatnog rastopa magme;
8 http://www.otk.hr/zidovi.html
-
Tradicionalni graevinski materijali
12
sedimentne stvorene na povrini zemljine kore na bazi produkata raspada izvesnih
stenskih masa
metamorfne stene dobijene kao proizvod prekristalizacije i prilagoavanja pojedinih stena
izmenjenim fiziko-hemijskim uslovima
Slika 6. Kua od kamena9
Kamen, kao jedan od najstarijih graevinskih materijala, usko je povezan sa samim
razvojem arhitekture. On je pratio stilove u arhitekturi, primenjivan u manjoj ili veoj meri,
zavisno od projektantskih ideja i potreba u datim uslovima. U savremenoj arhitekturi, primena
kamena je ponovo aktuelizovana sa pojavom novih arhitektonskih pravaca, koji se oslanjaju na
istorijsko naslee. Rezultat te primene se ogleda u oplemenjivanju i savremenoj obradi kamena,
koji se koristi posebno za oblaganje fasada. Uvoenjem industrijalizovanog naina graenja, uz
primenu savremenih maina za obradu, postie se racionalno korienje materijala, visok nivo
finalne obrade i konstantan kvalitet. Savremenim postupcima obrade kamena dobijaju se finalni
proizvodi koji omoguuju efikasno i precizno izvoenje, a to doprinosi i visokom estetskom
kvalitetu. Fasade izvedene takvim elementima se lako odravaju i popravljaju. Obnovljeno
9 http://www.google.com/imgres
-
Tradicionalni graevinski materijali
13
interesovanje za kamen kao graevinski materijal, uticalo je da ove fasade postanu sastavni deo
savremene arhitektonske prakse.
4. Opeka
Oblikovana zidna cigla pojavila se kao nastvak dotadanjeg naina graenja kamenom, i
pre vie od 5.000 godina i u Mesopotamiji, zemlji gotovo bez kamena, zatim i u naseljima
Indijanaca, pa i na drugim mestima. Tradiciju, starost i kvalitet izrade opekarskih proizvoda
dokazuju za ranija vremenska razdoblja naeni uzorci s ukrasima, znakovima i natpisima raznih
starih i veoma kulturnih naroda, koji pokazuju i tanost ondanjeg naina graenja. Kod gradnje
puteva u Vavilonu pre 2.500 godina, koristila se cigla. I Rimljani su gradili odline puteve, a kod
izrade vrstog nosivog sloja koristili su poznatu rimsku ciglu. Osim toga, od peene gline
izraivali su cigle krunog i lunog oblika za stubove, estostrane cigle za poploavanje podova,
krovne cigle sline crepu, crepove, uplje glinene proizvode za dovod i odvod vode i grejanje. U
Kineski zid, izgraen u drugom veku pne. u duini od oko 2.500 km, bilo je ugraeno tokom
vremena oko 80 milijardi cigli. Kasnije, naroito u 12. veku, znatno se poveala proizvodnja
cigle u Francukoj, Engleskoj, Nemakoj i Italiji, to dokazuju graevine podignute u pomenutom
vremenskom razdoblju tih zemalja.
Slika 7. Opeka puna cigla dimenzije 250 x 120 x 6510
10
http://www.kucapromet.com
-
Tradicionalni graevinski materijali
14
Danas se jo uvek, u Iraku, uz podruje starog Vavilona, proizvodi runa zidna cigla na
isti nain kako se izraivala i pre hiljade godina. U Americi je upotreba cigle zauzela je takav
opseg da je odluno delovala na modernizaciju i tehnoloko usavravanje procesa proizvodnje te
vrste robe. Zbog velike potranje svih tih proizvoda, te iz razloga opte koristi od izrade ovih
proizvoda, cigla se poela izraivati u velikim koliinama i pomou raznih maina, poetnih i
jednostavnih, a kasnije i izvanredno usavrenih. Razvoju ove proizvodnje pogodovalo je to se
sirovina za proizvodnju cigle pronalazi gotovo svuda, dok se kvaliteta proizvedene robe morala
stalno popravljati i usavravati, pa je postajala sve mnogostranija i vea. Poslednjih sto godina
upotreba cigle i ostalih glinenih proizvoda u graevinarstvu, naroito je porasla, pa se stoga i
tehnika proizvodnja te robe razvila do savrenstva.
-
Tradicionalni graevinski materijali
15
5. Zakljuak
Razliiti materijali su od davnina korieni u gradnji objekata, ali su se odreeni izdvajali
svojim karakteristikama, kvalitetom i cenom i na taj nain sticali svoje mesto u graditeljstvu. U
toku dvadesetog veka, arhitekte su teile da koriste materijale koji su bili zastupljeni u okruenju
i lako dostupni. Nekada korieni materijali u gradnji nalaze i danas primenu u graevinarstvu, u
istoj meri, ali sa savremenijim prilazom. U ovom radu bie razmatrani materijali koji se danas
koristi u gradnji, sa stanovita primene prirodnog, tradicionalnog.
U tradicionalne materijale svrstavaju se: opeka, drvo, prirodni i vetaki kamen. U
savremene materijale spadaju: beton, staklo, metali i plastika. Veliki broj inovacija u ovom
trenutku u pogledu tehnologije, mehanikih i drugih karakteristika uinio je da se materijalima i
njihovom korienju mora prilaziti studiozno i sa detaljnim analiziranjem. Materijali su uli u
novu, savremenu epohu graditeljstva, tako da njihova tehnologija izrade doputa da se uklope i
prilagode specifinim potrebama zgrada. Materijalizam je sada postao prava filozofija u oblasti
arhitekture. Ponaanje i savremenih i tradicionalnih materijala u eksploataciji, u savremenim
uslovima mikro i makro klimatskih promena, sa stanovita zatite ivotne sredine i ekologije,
zahteva njihovu strogu kontrolu i neprekidno ispitivanje.
Mnogi graevinski materijali, pre ugaivanja ili odmah pri ugraivanju sadre vodu. Iako
su uslovi za njihovo suenje povoljni,proe dosta vremena dok materojal postane suv, ali se isto
tako moe dogoditi da se elementi objekta naknadno vlae i da se nikada potpuno ne osue.
Najvei deo vode ipak odlazi iz konstrukcije ostavljajui trag u vidu prljanja zidova, otpadanja
boje, stvaranja plesni i trulei, izbijanja kristala soli na povrinu vrstih tela.
Drvo se, uz ostale prirodne graevinske materijale, kao to su trska, glina i kamen, moe
smatrati najvrijednijim i najkvalitetnijim graevinskim materijalom. Drvo ne naruava ivotnu
sredinu, ima veoma povoljan energetski bilans, ne emituje nikakva tetna zraenja, moe da bude
veoma trajno i da se po potrebi reciklira. Prostori koji su graeni drvetom imaju toplinu, dobru
-
Tradicionalni graevinski materijali
16
mikroklimu i ugodni su za boravak. Drvo je jedan od najzdravijih graevinskih materijala, pod
uslovom da je zatieno i obojeno zdravim sredstvima
Zbog svog sastava i karakteristika, drvo je, kao materija organskog porekla, izloeno
tetnom dejstvu faktora ive i neive prirode svuda i na svakom mestu gde se koristi. U
zavisnosti od uslova korienja i uvanja, namene proizvoda ili predmeta i realne opasnosti od
pojave odreenih tetnih organizama, odreuje se i nain njegove preventivne, pa i represivne
zatite.
Metodi i sredstva koji e se primeniti, uglavnom su odreeni vrstom drveta, dimenzijama,
vlanou i nameravanom namenom, a sprovode se u uslovima koji su adekvatni odreenom
metodu ili prirodi preparata. Na stovaritu industrije za preradu drveta, gde se vri zatita trupaca
i rezane grae, preparati koji se u takvim sluajevima koriste, uglavnom, na otvorenom prostoru
apliciraju se na uobiajene naine i skoro rutinski.
-
Tradicionalni graevinski materijali
17
6. Literatura
1. Jai M., ivanovi R., Povrinska obrada drveta - svojstva materijala, kvalitet obrade,
Savez inenjera i tehniara za zatitu drveta Srbije, Beograd, 1993.
2. Karahasanovi, A, Nauka o drvetu, Svjetlost, Sarajevo, 1988.
3. Krsti M., Zatita drveta II deo. Nauna knjiga, Beograd, 1962.
4. Muravljov M., Graevinski materijali, Graevinska knjiga, Beograd, 1998.
5. Radovi R., Savremena arhitektura, Novi Sad, Stylos, 2001.
6. Stoji D., Drvene konstrukcije i skele knjiga I, Univerzitet u Niu, 1996.
7. oki B., Popovi Z., Svojstva drveta, umarski fakultet, Beograd, 2002.
8. Vasiljevi S, Anatomija drveta, Zavod za izdavanje udbenika, Beograd, 1967.
Internet izvori:
http://www.interijeri-nekretnine.com
http://www.gradimo.hr
http://www.eko-arhitektura.org
http://www.otk.hr/zidovi.html
http://www.kucapromet.com