8 PROSVJETNI LIST, april / travanj 2008.

Aktuelnosti

Turbo folk i pedagogija

Sijati sjeme dobrog ukusaMoramo konstantno utjecati na razvoj kulture naše djece, posijati sjeme dobrog ukusa i

učenicima objašnjavati svu besmislenost turbo folk tekstova

Da bih se pripremila za ispit iz soci-ologije odgoja željela sam saznati onako, neobavezno, još ponešto o

sociologiji odgoja i obrazovanja. U googlu sam ukucala pojam sociologija odgoja. Pisalo je da je pronađeno približno 12.700 rezultata. Mnogo, pomislila sam, ali taj broj mi i nije bio toliko značajan. Pročitala sam nekoliko članaka o sociologiji odgoja i moje pretraživanje je bilo završeno. Po-slije sam gledala neku televizijsku emisi-ju kojoj je bila tema turbo folk. Voditelj je konstatovao da na internetu postoji više informacija o Jeleni Karleuši nego o ne-kom doktoru koji je, naprimjer, mnogima spasio život.

Tada sam se vratila na internet, ukucala sociologija odgoja i ponovo dobila 12.700 rezultata. Zatim sam ukucala Jelena Kar-leuša i dobila 130.000 rezultata. Ukucala sam potom Jan Amos Komenski i dobila 1.490 rezultata, pa Pestaloci i dobila 914 pronađenih rezultata.

I tako sam mogla unedogled ponavljati iste radnje, rezultati bi bili slični. Sada mi onaj broj od 12.700 pronađenih rezultata o sociologiji odgoja i nije izgledao tako ve-lik. Nisam mogla a da svoje razočarenje ne prenesem na papir.

Odgoj stvara čovjekaKomenski, pedagog koji je začetnik na-

uke o odgoju - pedagogije tako je mnogo ostavio društvu svojim djelima, ustvari, ostavio je blago o odgoju. Sada, eto, druš-tvu i nije značajan (prema ovim rezultati-ma). Pestaloci - pedagog srca (to je bilo drugo njegovo ime), svojom plemenitošću, djelima i onim svim što je ostavio peda-gogiji - društvu nije zanimljiv, značajan toliko kao Jelena Karleuša. “Ne nastojte ostvariti uspjeh, nego steći vrijednost”, veli Albert Einstein. Nažalost, čini mi se da se danas malo ko povodi za time. A tre-balo bi ako želimo bogatstvo, koje se ne može kupiti (odgoj). Ne želim iznositi svo-je subjektivno mišljenje o turbo folku ali žalosno on postaje važniji od odgoja druš-tva, a to je veliki problem. Problem je zato što turbo folk svojim besmislenim teksto-vima, koji su podređeni besmislenoj rimi, uzimaju ljudsko srce i um. Ko je krivac? Porodica, škola, sredina, ili svi zajedno?

Po mome mišljenju, odgoju se ne pridaje tolika vrijednost u školi. Na prvom mjestu je obrazovanje i svi misle to je odgoj. Ne. Obrazovanje stvara žive enciklopedije, a odgoj stvara čovjeka. Mnogi učitelji misle da je njihova misija obrazovanje, a odgoj se realizira kroz njega. Možda, ali to nije dovoljno. U prilog tome i ova kratka pouč-na priča koja slijedi:

Jedne noći mladić je sanjao kako ulazi u trgovinu. Iza tezge stajao je vrlo star čo-vjek.

- Što ovdje prodajete?, upita mladić.Mudri čovjek prijateljski odgovori:- Što god želite!Mladić počne nabrajati.- Ako je tako, želio bih svjetsko jedin-

stvo i mir, nestanak predrasuda i siromaš-

tva, više ljubavi i sloge među različitim religijama, jednaka prava za muškarce i žene.

U tom trenutku starac ga prekine:- Oprostite, mladi gospodine, niste me

dobro razumjeli. Mi ne prodajemo plodo-ve. Mi prodajemo samo sjemenje.

To sjemenje je odgoj. Mi moramo utje-cati na razvoj kulture naše djece, posijati sjemenje dobrog ukusa. Apelujem na na-stavnike muzičke kulture da učenicima objasne svu besmislenost turbo folk tek-stova. Ne sumnjam da oni to čine ali po-trebno je intenzivnije o tome diskutirati. Ništa nije važnije od kvalitetnog odgoja individue, jer individua čini društvo (pa nije važnija Karleuša). S obzirom na to da sam pedagog može se steći utisak da sam

PROSVJETNI LIST, april / travanj 2008. 9

Aktuelnosti

već profesionalno deformisana i da sam od onih koji smatraju kako je njihova struka najbitnija. Za opstanak društva moja stru-ka to i jeste. Zbog toga čovjek mora učiti, odgajati, to ne treba biti cilj samo pedago-ga već svakog pojedinca. Tu svijest treba razviti sociologija obrazovanja. Ne smije-te stati sa učenjem, jer onda ćete nauditi društvu. Frank Tiger je rekao jednu sjajnu misao: “Učenje je nešto što se nastavlja ili nije ništa”.

Fenomen turbo folkaTurbo folk je glazbeni stil nastao u Srbi-

ji u ranim 1990-im. Nastao je iz pop-folk stila, popularnog među ruralnim stanov-ništvom. Na njegovu popularnost utječe vrlo velika sličnost jezika (hrvatski, srpski, bosanski).

Definiciju turbo folka dao je crnogorski pjevač Rambo Amadeus: “Folk je narod. Turbo je sistem ubrizgavanja goriva pod pritiskom u cilindar motora sa unutrašnjim sagorijevanjem. Turbo folk je gorenje na-roda. Turbo folk nije muzika. Turbo folk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbo folk je si-stem ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmi-slio turbo folk, ja sam mu samo dao ime.”

Turbo folk je nastao iz pop-folka glazbe-nog stila uz veliki utjecaj modernih stilo-va. Mišljenje je da je glavni promotor tur-bo folka bio režim Slobodana Miloševića u Srbiji, za vrijeme ratova na Balkanu, te međunarodne izolacije, kada su se tražili svi načini da se zabavi stanovništvo. Ali, činjenica je da se turbo folk proširio i van granica Srbije, u ratom zahvaćene BiH i Hrvatsku. Osim u Srbiji, gotovo u isto vri-jeme, turbo folk je nastao na teritoriji Grč-ke, pod imenom laika, no osim jezika ima iste osobine kao i srpski turbo folk.

(Ne)kultura turbo folka se veže uz lijepe djevojke, plesačice po stolovima u narod-njačkim klubovima, uz obilje alkohola, po-nekom tučnjavom, pa i pucnjavom.

Izučavanje ovog naizgled marginalnog fenomena ili područja (popularne masovne muzike) nije zanimljivo samo zbog svojih kulturnih aspekata, već je prije svega za-hvalno kao izvanredan indikator za ozbilj-na politološka, sociološka, čak i filozofska pitanja. Pomenit ću samo neka od njih: odnos globalnog i lokalnog, odnos elitne i masovne kulture, odnos političke i kultur-ne moći, pitanje položaja kulture u tržišnoj ekonomiji, pitanje dozvoljenih i poželjnih granica intervencije države u sferi kultur-nog stvaralaštva...

Iako je u ovom tekstu navedeno kako se smatra da je turbofolk nastao pod utjeca-jem režima Slobodana Milošević moj stav

je drugačiji. Naime, smatram da turbo folk nije nastao kao proizvod državnog uređe-nja, već je, naprotiv, rezultat nestanka bilo kakve državne kontrole. Država je izgubila svaki utjecaj na razvoj kulture, pa je stoga pravi kulturni model izgubio svaku podrš-ku, a ta državna kriza je otvorila vrata turbo folku, napitku laganom za konzumiranje.

Tekstovi turbo folkaKako bi čitaocu bilo jasno zašto je turbo

folk opasan, a iznad svega besmislen, po-nudit ću nekoliko tekstova vrlo popularnih pjesama, u kojima se bezobzirno ponižava kako jezik tako i ljudsko srce i um.

Tekstovi turbo folka su okrenuti vezama, romantici i ljubavi. Vizuelno, postoji čvrsta orijentacija prema slikama glamura, bogat-stva, “dobrog života”, svijet naseljen mla-dim ženama u minjacima koje voze skupe automobile, žive u prostranim kućama i provode vrijeme u hotelskim barovima, a naveče se prepuštaju “seksualnim delici-jama”, te zadovoljavaju svoje muškarce poput robinja...

“Koka-kola, malboro,suzuki / diskoteka, gitara, buzuki/ to je život to nije reklama / nikom nije lepše nego nama…”

Svojevremeno je vrlo popularni pjevač Joksimović pjevao vrlo “emotivne” stiho-ve: “Sve je moje tvoje / samo dođi ne pi-taj za cenu / ništa nije skupo kad kraj sebe imam pravu ženu / i reći ću svima što me zovu i slepim i glupim - dobro je dok imam čime da je kupim.”

Ljubav je ovdje svedena na imovinsko-pravne odnose. Autor nam poručuje da se sve može kupiti, pa i ljubav. Istina, popu-larni pjevač sada snima nešto što nije turbo folk, jednu kvalitetnu muziku. Ali možda je malo kasno, jer su mnoga djeca odrasla uz ovakve i slične njegove tekstove i tako ostala da robuju ovom konzumentu.

Nevjerovatno, ali jedan autor je posvetio i jednu pjesmu svom mobilnom telefonu. U njoj imalac pomenutog uređaja obzna-njuje javnosti da ima mobilni telefon, pa kaže: “Ja ga imam ljudi, on mi širi grudi”. Ovo kaže jer tako nalaže rima. Čim kažete “ljudi” rima traži “grudi” i obrnuto. Čime mu širi “grudi” - radošću, nadom, ne kaže, samo znamo da ga mobitel čini široko-grudnim. Dalje kaže: “Bez njega ne mogu ni da se smejem.”

Aristotel je rekao da od svih životinja je-dino čovjek može da se smije, tako da ako autoru ove pjesme oduzmete mobitel lišit ćete ga najljudskije osobine - smijeha.

Zatim kaže da ga po njemu (mobitelu) znaju. On je dakle, neotuđivi sastojak vla-snikovog identiteta. “Mobilni talefon / s

njim sam kao u braku / mobilni telefon / mi daje curu svaku…”

Ne znamo da li je autor zaista u pravnom braku sa telefonom, ali ako nije on će mu pomoći da ima “curu svaku”.

I na kraju jedan paradoks: mobitel je oli-čenje najsuvremenije tehnike, a pjesma o njemu izašla je iz pera osobe koja se nalazi na prijelazu iz divljaštva u varvarstvo.

Besmislene rimeAutor slijedećih stihova očigledno ne zna

za šta služe pojedine institucije, pa kaže: “Kad me budu drugovi iz kafane vodili / pred tom kućom opet staću / iz sveg glasa zapjevat ću / nek vode me u sud i kažu da sam lud…”

On, dakle, ne zna da je sud mjesto gdje se izriče kazna zbog narušavanja javnog reda i mira, a ne mjesto gdje se daje mi-šljenje o duševnom zdravlju.

Stihove slijedeće pjesme ne mogu ko-mentarisati jer se radi o neartikulisanim glasovima i uživanju autora u besmislica-ma:

“Cupa, cupa, zumba, zumba / sijeno, slama, sir, salama, cikla nikla, cikla rikla, Afrika, paprika…”

Zatim, imamo jednu pjesmu u kojoj je izražena duboka molba prema dragom da svoju dragu oženi i tako joj pokaže da je voli, a ona mu za to daje obećanje da će mu život biti “kao san”: “Oženi me i shvatiću te ozbiljno / ako se stvarno volimo sad mi dokaži / oženi me / biće ti život kao san / medeni mjesec svaki dan / obećavam…”

Ne znamo da li mu to stvarno obećava ili zato sto se rimuje “dan” i “obećavam”.

Jedna od glavnih predstavnika turbo folka je Seka Aleksić koja sebe naziva “umetnicom”. Ta “umetnost” sadrži toliko primitivizma, vulgarizma, nemorala, be-smislenosti. Stoga ne možemo reći da je riječ o bilo kakvoj umjetnosti.

“Prilaziš lagano za moj sto siguran u sebe sto posto / pitaš dal‘ se znamo /ooo / hajde da se malo foliramo…” Kao u mno-gim stihovima sve je podređeno besmisle-noj rimi: ooo-foliramo.

U njenoj drugoj pjesmi autor naglašava kako se djevojka prvi put vidjela sa dra-gim, a odmah dalje nastavlja: “…ko’ da su-tra ne postoji / žurim da me zagrliš / nisam laka al‘ se bojim da ćeš to da pomisliš.” Dakle, djevojka se prepušta strastima ne-kome koga prvi put vidi ali ipak nije laka. Upravo sam iz ovog stiha pomislila kako se ipak donekle kaje zbog toga, ali me ra-zuvjeri slijedeći stih: “…dok mi u trenutku žara tvoja burma kožu para / znam da sam

10 PROSVJETNI LIST, april / travanj 2008.

Aktuelnostipogriješila / što ti se predajem / al‘ se ne kajem…”

Autor nam poručuje da se čovjek treba prepuštati trenutnim strastima: “Ima da gori dok me skidaš vrelim pogledom / ima da sluti da bi se nje zbog mene odreko’ / ima da sluti da zbog toga nisam normalna / baš mi se sviđa tvoja devojka.” Očigled-no je autoru Sekinih pjesama sve u strasti-ma. Druga djevojka treba da gori dok njen dragi nekog drugog skida “vrelim pogledom”. Ali nije sve baš loše u ovoj pjesmi jer konačno i autor postaje svjestan da nije normalan. Pjevačica bi mogla biti i lezbejka jer to na kraju sugerira (samo pri-mjećujem, ali ne tvrdim).

Koliko i sama pjevačica vje-ruje u svoju popularnost i tako istovremeno pokazuje svoje lič-no neznanje govori to što je neka studentica muzičke akademije pisala diplomski rad o temi turbo folka, pa je tako napravila inter-vju sa Sekom Aleksić. Pjevačica je izjavila: “Mnogo sam sretna, nalazim se u diplomskom radu, vrlo sam popularna.”

Bitno je rimovanjeJedna druga “umjetnica” pjeva trenutno

vrlo popularnu pjesmu: “Romale, romali”. Mnogi tinejdžeri ali i odrasli su očajnički pokušavali pronaći značenje riječi romale. Tako su oni koji nikada nisu koristili niti jedan rječnik sada pokušali da to pronađu. Kao i mnoge i ova pjesma je besmislena i kontradiktorna: “Vatreni znak na nebu jak / i noćni vetar lud i vreo / prevari me / uspa-vaj me / dobro si počeo / romale / romali / samo to reci mi / i skidam kaiš na sandali / pojas na haljini / na te reči čarobne / romali / romale…”

Dakle, dragi je prevario a zatim uspavao, možda je trebalo biti obrnuto?

Po autoru, ovo je dobar početak ljubavi. Te riječi su čarobne vjerovatno zato što se rimuje “romale” i “čarobne”.

Jedna televizijska emisija bila je posve-ćena samo ovoj “umjetnici” i autoru ovih stihova. Ona je izjavila da nikada ne bi mogla pjevati ono što nije moguće da se dogodi i pjeva samo ono u čemu “sebe pro-nalazi”. Pitam se da li je imala na umu i ovu pjesmu!? Voditeljica je sa očiglednom subjektivnošću toplo preporučila slušanje ove muzike.

Karleuša poručuje svome dragom da “ono što bi s njom uradi sam”. Na ovako primitivan rječnik i ove misli bespotrebno je davati bilo kakav komentar osim poruke da se ovakvi stihovi moraju zabraniti.

Auror slijedećih stihova je vjerovatno građevinski radnik: “Izvukla si ciglu iz temelja ljubavi naše / samo deca ostaše / beton i malter na srcu ti piše / stubovi od tuge se iskriviše.”

Osim što je ponovo sve podređeno be-smislenoj rimi, ostaje nejasno zašto je gra-đevinski materijal bio inspiracija u ovoj pjesmi. S obzirom na to da se kaže “samo deca ostaše”, autoru je to nedovoljno, čini

se da je puno važniji sav taj građevinski materijal.

Slijedi još nekoliko tekstova koji su to-liko besmisleni i primitivni da je bespo-treban bilo kakav komentar i ostaje samo žaljenje što su mnogi to slušali i tako uni-štavali svoj um i srce.

• “Varao me dragi, neka nek je zdrav i živ, kad ga žene vole, nije, nije kriv.”

• “Moja mala nosi suknju mini, ispod mini piše skini, moja mala nosi suknju maksi napisala taksi.”

• “Što na kafu zoveš mene kad nemaš samlevene?”

• “Nemoj da plačeš na mom kućnom pragu da mi nova vrata ne povuku vlagu.”

• “Nisam majstor da napravim bure al’ sam majstor da osvajam cure, nisam maj-stor da lepim tapete al’ sam majstor da na-pravim dete.”

• “Skočit ću sa sedmoga sprata rodila mi žena a ja nisam tata.”

• “Kuče laje, a ja mislim ti si, otišo si sarmu probo nisi.”

• “Ja te volim, ja te obožavam, ja bi s tobom da se razmnožavam.”

Ubica ljudskog umaDa bih mogla bilo šta pisati o lošem utje-

caju turbo folka morala sam prethodno da dam primjere nekoliko tekstova turbo fol-ka kako bi se čitalac uvjerio da to zaista predstavlja opasnost da društvo izgubi sva-ki smisao za kulturom. Svi ovi tekstovi da

nisu žalosni postali bi smiješni. Kroz tekstove turbo folka je stavljanje

materijalne vrijednosti na prvo i najvažnije mjesto. U njima je obezvrijeđena čovjeko-va ličnost, identitet i dostojanstvo. Sve je okrenuto prema ispunjenju materijalnih i hedonističkih želja. Bersong je imao razlo-ga da izrazi strahovanje zbog toga što na-predak ljudske humanosti i duhovnih vri-jednosti zaostaje za tehničkim napretkom.

Albert Einstein je jednom re-kao: “Ne nastojte ostvariti uspjeh, nego steći vrijednost”. Čini se da se danas malo ko povodi za time. U ovom radu je priložen samo mali broj primjera tekstova turbo folka a njih je bezbroj i jasno se može vidjeti koliko ubijaju ljudski um, srce, moral.

Kada sam naglasila jednom ko-legi da pišem rad o turbo folku rekao mi je: “Zašto o turbo folku, pa to nije toliki problem, bolje da si pisala o problemu droge, jer od toga ljudi gube život od turbo folka ne”. Da, to je tačno. Od droge ljudi

gube život i oni znaju da poslije dro-ge slijedi smrt. Na svu sreću, protiv toga se bori cijelo društvo, škole, svi. Turbo folk je tihi i skriveni ubica. Ubica ljudskog uma. Jasno da se opasnost od droge ne može uporediti sa opasnošću od turbo folka, ali turbo folk je svakako opasan.

Zadaća, prije svega, pedagoga jeste bor-ba protiv onoga što šteti i uništava kulturu. Niti jedno sredstvo nije moćno kao odgoj, pa iz toga slijedi da pedagogija kao nauka o odgoju može i mora sačuvati moralne i kulturne vrijednosti.

Kada govorimo o turbo folku moguće da neko kaže poznatu latinsku krilaticu da se “o ukusima ne raspravlja”, no raspravljati se mora ako se uvidi da ljudski um opsjeda sredstvo gotovo jako, usudila bih se reći, kao i droga, samo tiho i prikriveno. Mo-žete odlučiti da nikada ne probate pušenje, drogu, alkohol i druga opojna sredstva, ali ne možete odlučiti da nećete slušati turbo folk, jer slušat ćete ga na ulici, u sredstvi-ma javnog prevoza (što se često događa). Ako već ne možemo spriječiti proizvodnju tog primitivizma, onda možemo spriječiti da se to konzumira svjesno.

No, mnogi kulturni radnici ipak upozo-ravaju na negativne posljedice turbo folka. Nadam se da sam donekle otkrila proble-me koje daje turbo folk i utjecala na one, mnogo kompetentniji od mene, da o ovom problemu govore kada već država neće.

Selma Rizvan