DIKA

TUBA

I. POJAM I PRAVOZATITNE FUNKCIJE TUBE 1. POJAM TUBE 1. Odreenje pojmaU crnogorskom je pravu za pokretanje parninog postupka i za odreivanje predmeta spora mjerodavno naelo dispozicije - parnini postupak pokree se tubom (186.), parninom radnjom tuitelja, koja treba sadravati odreen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traenja te injenice na kojima tuitelj temelji taj zahtjev (arg. ex 187/1.). Podnoenjem tube postupak se nalazi in limine litis. Tuba je u tom smislu inicijelna jednostrana parnina radnja tuitelja odreenog sadraja kojom se pokree parnini postupak. Tuba je (u materijalnom smislu) parnina radnja stranke u obliku podneska ili usmene izjave dane na roitu ili izvan roita na zapisnik kod suda, kojom ta stranka (tuitelj) trai od suda da prihvati njezin zahtjev prema drugoj stranci (tueniku), potkrijepljen (individualiziran) odreenim injeninom navodima, i to ili na osudu na odreeno ponaanje (injenje, trpljenje ili proputanje; ispunjenje odreene - aktivne ili pasivne inidbe), ili na utvrenje postojanja ili nepostojanja odreenog prava, pravnog odnosa ili neeg treeg, ili na izricanje odreene promjene u sadraju izvjesnih pravnih odnosa. Za razliku od izloenog odreenja pojma tube u materijalnom smislu, tuba bi u formalnom smislu bila podnesak ili usmena izjava dana na zapisnik koji sadre tubu u materijalnom smislu, odnosno kojima se openito inicira parnini postupak time to se trai makar i neodreeni angaman suda. Razlikovanje izmeu tube u materijalnom i formalnom smislu omoguava razumijevanje sluajeva u kojima e jedna tuba u formalnom smislu sadravati vie tubi shvaenih u materijalnom smislu vie injenino supstanciranih tubenih zahtjeva jednog ili vie tuitelja istaknutih prema jednom ili vie tueniku, utemeljenih na odgovarajue supstanciranom injeninom stanju.

2. Ostala obiljeja tubeTuba je kao parnina radnja aktivne stranke u parnici, tuitelja i, eventualno, protutuitelja, ofenzivna stranaka parnina radnja; ona je u bitnome posredna, ali i s odreenim obiljejima (uincima) neposredne stranake parnine radnje. Tuba nema

znaenje pravnoga posla, pa su zato za prosuivanje njezine pravne valjanosti mjerodavna pravila graanskog procesnog, a ne graanskog materijalnog prava. Sadrajno i formalno uredna tuba ima znaenje pozitivne procesne pretpostavke za dopustivost pokretanja postupka te meritornog raspravljanja i odluivanja.

2. PRAVOZATITNE FUNKCIJE TUBE 1. Tuba kao akt kojim se pokree parnini postupakTuba je parnina radnja tuitelja kojom se pokree parnini postupak (186.). U tom smislu bez tube nema ni parninog postupka sud u pravilu nije ovlaten pokrenuti parnini postupak po slubenoj dunosti (ne procedat iudex ex officio). Postojanje tube je pozitivna procesna pretpostavka za voenje parninog postupka i za meritorno odluivanje (nemo iudex sine actore). Meritorna odluka koju bi sud donio u postupku koji ne bi bio pokrenut tubom mogla bi se pobijati zbog prekoraenja tubenog zahtjeva kao jedne od tzv. apsolutno bitnih povreda odredaba parninog postupka (arg. ex 368.), koja svakako implicira i sluaj pokretanja postupka i meritornog odluivanja ex officio. Podnoenjem tube sudu i time pokretanjem parninog postpuka utemeljuje se dvostrani postupovnopravni odnos izmeu tuitelja i suda (v. infra ad 3.). Parnica kao trostrani postupovnopravni odnos utemeljuje se tek dostavom tube tueniku (litispendencija 195.).

2. Tuba kao parnina radnja kojom se odreuje (individualizira) konkretni parnini postupakTuba nije samo parnina radnja tuitelja kojim se pokree parnini postupak. Njome se taj postupak determinira i u: (1) subjektivnom smislu - naznakom aktivne stranke koja podnosi tubu (tuitelja) i pasivne stranke protiv koje se tuba podnosi (tuenika) (definiranje stranaka u formalnom smislu); (2) objektivnom smislu isticanjem odreenog tubenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traenja te navoenjem injenica kojima se potkretpljuje (individualizira) taj zahtjev (187/1.), odreenjem zapravo predmeta spora, predmeta raspravljanja (thema disputandum) i odluivanja (thema decidendum) u postupku. U parninom postupku sud odluuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (ne eat iudex ultra et extra petita partium). Meritorna odluka kojom bi sud odluio preko ili mimo istaknutog tubenog zahtjeva, kojom bi, dakle, poinio tzv. apsolutno bitnu povredu odredaba parninog postupka prekoraenjem tubenog zahtjeva (arg. ex 368.),

moe se pobijati albom i (ogranieno) revizijom. Sud ne moe odbiti da odluuje o zahtjevu za koji je nadlean (2/2.), svakako, ako su ispunjene i druge za to propisane pozitivne procesne pretpostavke te ako ne postoje tzv. negativne procesne pretpostavke . O zahtjevu koji se tie glavne stvari i sporednih traenja sud (u pravilu) odluuje presudom. Presuda postaje pravomona utoliko ukoliko je njome odlueno o zahtjevu tube (i protutube) (352.); (3) kompetencijskom smislu odreenjem suda kojem se ona podnosi. U sluajevima u kojima postoji na zakonu ili sporazumu stranaka utemeljena mogunost izbora meunarodne i/ili mjesne nadlenosti, tuitelj podnoenjem tube izabire jedan od tih konkuretno nadlenih sudova. Na utemeljenje mjesne nadlenosti tuitelj moe utjecati i koristei se institutima objektivne i subjektivne kumulacije (atrakcija mjesne nadlenosti); u odnosima s meunarodnim obiljejem, tuitelj moe, tuei pred crnogorskim sudom neku osobu za koju inae taj sud ne bi bio meunarodno nadlean kao materijalnog suparniara zajedno s osobom za koju je taj sud tako nadlean, zasnovati meunarodnu nadlenost hrvatskog suda i za tu osobu (arg. ex 46/4. ZRSZ) (atrakcija meunarodne nadlenosti). U navedenim sluajevima nadlenost se ocjenjuje na temelju navoda u tubi te na temelju injenica koje su sudu (slubeno) poznate (18/2.). Ako ocijeni da nije nadlean, sud je duan reagirati na jedan od naina na koji je duan reagirati u povodu razliitih oblika svoje nenadlenosti. Naknadna je promjena okolnosti o kojima ovisi nadlenost u pravilu irelevantna (18/3.; perpetuatio fori); (4) proceduralnom smislu odreivanjem vrijednosti predmeta spora ili utjecanjem na zasnivanje nadlenosti suda postupak pred kojim se provodi po pravilima po kojima se on ne bi provodio da ta nadlenost nije zasnovana (atrakcija procedure). Tako tuitelj, koristei razne mogunosti da utjee na vrijednost predmeta spora, npr. parcijalnim ostvarivanjem svoje trabine, budui da u hrvatskom pravu ne postoji zabrana litis dividuae (osim ako nije rije o zloporabi prava u postupku), moe utjecati na to da se postupak provede kao postupak u sporovima male vrijednosti; s druge strane, on moe kumuliranjem zahtjeva koji se temelje na istoj injeninoj i pravnoj osnovi postii da se o tim njegovim tako kumuliranim zahtjevima sudi u redovnom parninom postupku, a ne po pravilima o postupku u sporovima male vrijednosti. Tuitelj moe, zasnivajui tubom razliite oblike objektivne ili subjektivne kumulacije odnosno alternacije, utjecati i na utemeljenje specifinih proceduralnih situacija itd. I u navedenim e sluajevima sud svoj stav o proceduri koju e primijeniti zasnovati na navodima istaknutim u tubi te na injenicama koje su mu (slubeno) poznate. Odreujui tubom (uz mogunost naknadnih preinaka tijekom postupka) predmet raspravljanja i odluivanja pa i pravomonosti, tuitelj ne moe prejudicirati i ishod spora o osnovanosti zahtjeva sud odluuje na temelju ukupnog rezultata provedenog postupka, dakle i na temelju onoga to je tuenik tijekom postupka traio, tvrdio i predlagao, ali i na temelju one postupovne grae koju je sam sud tijekom postupka prikupio po slubenoj dunosti.

3. Pravne posljedice podnoenja tubePravne posljedice (uinci) podnoenja tube sudu mogu biti procesnopravne i materijalnopravne naravi. Neke su od znaajnijih procesnopravnih posljedica podnoenja tube sudu: (1) uspostava dvostranog procesnopravnog odnosa izmeu tuitelja i suda (njem. Gerichtsanhngigkeit). Okolnost da je tuba podnesena nema, sve dok ona nije dostavljena tueniku, znaenje negativne procesne pretpostavke zbog koje bi tubu trebalo odbaciti (arg. ex 195/3.); (2) ustaljivanje nadlenosti (perpetuatio fori), pa i puta pravne zatite. Nadlenost se u pravilu ocjenjuje prema okolnostima koje su postojale u vrijeme podnoenja tube sudu; analogno bi vrijedilo i za put pravne zatite, npr. vrstu procedure (redovni postupak, spor male vrijednosti; parnini ili izvanparnini postupak); (3) ustaljenje okolnosti relevatnih za utvrivanje vrijednosti predmeta spora -vrijednost predmeta spora ocjenjuje se (u pravilu) s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme podnoenja tube sudu; (4) ostvarenje prava tuitelja na izbor izmeu vie meunarodno i/ili mjesno nadlenih sudova. Ako se tuba povue, to pravo tuitelja iznova oivljava; (5) stjecanje ovlatenja na privilegiranu preinaku tube zbog okolnosti koje e nastati nakon njezina podnoenja; (6) mjerodavnost sporazuma o meunarodnoj i mjesnoj nadlenosti ocjenjuje se s obzirom na stanje stvari u vrijeme podnoenja tube; (7) mjerodavnost ugovora o arbitrai - tuenik se moe pozvati na ugovor o arbitrai prigovarajui nenadlenosti suda samo ako je taj ugovor postojao i bio pravno obvezujui u vrijeme podnoenja tube sudu; (8) nastanak obveze prijave promjene adrese za tuitelja; (9) stjecanje prava da se nastavi brani spor, itd. Neke su od znaajnijih materijalnopravnih posljedica podnoenja tube sudu: (1) prekid zastare. Zastara se prekida podnoenjem tube (2) prekid dosjelosti; (3) spreavanje prekluzije prava na podnoenje tube. Sud je duan odbaciti tubu koja je podnesena nepravodobno, ako je posebnim propisom odreen rok za podnoenje tube (27671.3.). (4) ostvarenje prava vjerovnika na izbor izmeu vie alternativnih obveza; (5) dovoenje dunika u zakanjenje. (6) za razvod braka mjerodavno je pravo drave koje su dravljani oba brana druga u vrijeme podnoenja tube (35/1. ZRSZ), itd.

4. Iznimke od pravila o pokretanju parninog postupka tubomIznimke od pravila da se parnini postupak pokree tubom manifestiraju se na dva

naina kao sluajevi u kojima se parnini postupak pokree nekim drugim aktom a ne tubom i kao sluajevi u kojima se parnini postupka pokree po slubenoj dunosti. Ovi drugi sluajevi imaju zapravo znaenje adhezijskog pokretanja parninog postupka po slubenoj dunosti pretpostavka za pokretanje tih postupaka jest voenje nekog drugog, glavnog postupka koji nije pokrenut po slubenoj dunosti pred sudom koji e po slubenoj dunosti pokrenuti adhezijski postupak.

II. DOPUSTIVOST TUBE I OSNOVANOST TUBENOG ZAHTJEVA3 UVODIstiui u tubi odreeni tubeni zahtjev, tuitelj trai od suda da nakon provedenog postupka donese odluku kojom e taj zahtjev prihvatiti. Da bi sud smio donijeti takvu, za tuitelja povoljnu, odluku, moraju (kumulativno) postojati: (1) tzv. pozitivne odnosno ne smiju postojati tzv. negativne procesne pretpostavke okolnosti o kojima ovisi dopustivost pokretanja postupka, meritornog raspravljanja, ukljuujui i utvrivanja meritorno relevantnih injenica, te donoenja meritorne odluke, odluke o osnovanosti tubenoga zahtjeva, neovisno o tome hoe li tom odlukom taj zahtjev prihvatiti ili e ga odbiti, pretpostavke meu koje pripadaju i pretpostavke dopustivosti podnoenja tuba (pretpostavke dopustivosti tube), te (2) pretpostavke (injenice) kojima mjerodavna norma materijalnog prava uvjetuje zakljuak o osnovanosti toga zahtjeva (materijalnopravno relevantne injenice), injenice na kojima e se utemeljiti za tuitelja povoljna odluka. Ako utvrdi da ne postoje tzv. pozitivne odnosno da postoje tzv. negativne pretpostavke dopustivosti (podnoenja) tube, sud nee smjeti pristupiti tom suenju i, u krajnjoj liniji, donoenju meritorne odluke. On e takav svoj stav redovito manifestirati donoenjem rjeenja kojim e (tijekom prvostupanjskog postupka i, eventualno, odluujui u povodu pravnih lijekova, nakon to ukine pobijanu odluku) odbaciti tubu kao nedoputenu; iznimno, ako utvrdi da ne postoje neke pozitivne odnosno da postoje neke negativne procesne pretpostavke, sud nee reagirati odbacivanjem tube, ve na stanovit drugi nain, npr. oglasiti se relativno nenadlenim i ustupiti predmet nadlenom sudu, nastaviti postupak po pravilima druge procedure, otkloniti na drugi nain razloge nedopustivosti meritornog suenja; postojanje ili nepostojanje odreenih pretpostavaka dopustivosti tube postat e nakon odreenog momenta u razvitku postupka

procesnopravno irelevantno, ono e izgubiti znaenje takvih pretpostavaka. Ako utvrdi (nakon to ocijeni da je tuba doputena i da postoje druge pretpostavke doputenosti meritornog suenja) da ne postoje injenice koje opravdavaju zakljuak o osnovanosti tubenog zahtjeva, sud e taj zahtjev odbiti (u pravilu presudom, iznimno rjeenjem) kao neosnovan.

4. PRETPOSTAVKE DOPUSTIVOSTI (PODNOENJA) TUBE I PROCESNE PRETPOSTAVKE 1. UvodU doktrini se za oznaavanje (nekih od) pretpostavaka o kojima ovisi dopustivost meritornog suenja ukljuujui i pretpostavke dopustivosti tube, odnosno dopustivosti odluivanja o osnovanosti ostalih zahtjeva koji mogu biti istaknuti tijekom postupka, zraz koji nije zakonski definiran i za koji se opravdano primjeuje da je netoan i da dovodi do pogrenih zakljuaka. Pojam tzv. procesnih pretpostavaka, pretpostavaka o kojima ovisi (u krajnjoj liniji) dopustivost meritornog odluivanja kreacija je doktrine i ima samo donekle uporita i u zakonodavstima pojedinih zemalja. Meutim, ta se zakonodavstva meusobno u tom pogledu u cijelosti ne podudaraju. Odatle i odreene razlike u kvalifikaciji istih okolnosti kao procesnih pretpostavaka ili materijalnopravno relevantnih injenica u doktrinama utemeljenim na tim zakonodavstvima. Osim tim zakonodavnim momentom, te su razlike, ipak, uvjetovane i razlikama u sadraju pojmova za oznaavanje kojih se koristi izraz procesne pretpostavke, ali i razlikama u koncipiranju pravnog znaenja pojedinih okolnosti o postojanju kojih ovisi odluka o osnovanosti zahtjeva kao pretpostavaka dopustivosti meritornog odluivanja ili kao pretpostavaka povoljne meritorne odluke. Prigodom razmatranja odnosa pretpostavaka dopustivosti tube i procesnih pretpostavaka ovdje e se poi od (uvjetne) ope definicije pojma procesnih pretpostavaka te pokuati odrediti pojam i onih od tih pretpostavaka o kojima ovisi dopustivost tube kao parnine radnje kojom tuitelj pokree parnini postupak i pri tome razmotriti pravno znaenje osobito onih od tih okolnosti o kojima postoji spor treba li ih shvatiti kao pretpostavke o kojima ovisi dopustivost tube ili kao pretpostavke osnovanosti tubenog zahtjeva.

2. Pojam procesnih pretpostavaka

Pojam procesnih pretpostavaka mogao bi se odrediti u uem i irem smislu. U uem (vie manje tradicionalnom) smislu procesne pretpostavke su okolnosti o kojima ovisi dopustivost pokretanja parninog postupka (budui da se postupak pokree tubom dopustivost podnoenja tube, odnosno doputenost podnesene tube) te meritornog raspravljanja i odluivanja. U tom e smislu taj pojam biti u osnovi koriten u ovom radu prigodom razmatranja pitanja pretpostavaka dopustivosti tube. U irem smislu procesne bi pretpostavke bile sve one okolnosti o kojima bi ovisila dopustivost poduzimanja bilo koje aktivnosti u postupku, ukljuivo i dopustivost odluivanja o osnovanosti bilo kojeg od zahtjeva koji bi se mogli istaknuti u postupku, dakle ne samo tubenog zahtjeva. O postojanju procesnih pretpostavaka (u pravilu) ne ovisi postojanje procesa niti njegova dopustivost sama po sebi jer su one same predmet sudskog preispitivanja i odluke u odgovarajuem postupku. Od postojanja procesnih pretpostavaka zavisi dopustivost pokretanja postupka, meritornog raspravljanja i, u krajnjoj liniji, meritornog suenja. To je nuna posljedica prava na slobodan pristup sudovima i "prava" na to da se oekuje postupak i odluka (makar to bila i negativna procesna odluka) u povodu tube i kad tih pretpostavaka nema, i to na temelju raspravljanja i dokazivanja koje e se s time u vezi provesti.

3. Pretpostavke dopustivost tube3.1. Openito Pretpostavke dopustivosti tube bile bi samo one procesne pretpostavke o kojima bi ovisila dopustivost podnoenja tube (doputenost podnesene tube), dakle, ne i one druge procesne pretpostavke o kojima bi nakon doputenog pokretanja postupka - ovisila dospustivost daljnjeg meritornog raspravljanja (ukljuujui i izvoenja dokazivanja radi utvrivanja materijalnopravno relevantnih injenica) i u konanici meritornog suenja. Pretpostavke dopustivosti tube su pozitivne ako o njihovu postojanju ovisi dopustivost tube, a negativne ako zbog njihova postojanja tuba nije doputena. One su ope ako se tiu svih vrsta tubi, neovisno o vrsti postupka koji je njima pokrenut, posebne ako se tiu samo nekih vrsta tubi i/ili vrste postupka koji je njima pokrenut. 3.2. Pretpostavke dopustivosti tube koje se tiu suda Pretpostavke dopustivosti tube koje se tiu suda su zapravo pretpostavke koje se tiu odreenih svojstava tijela kome se tuba podnosi. Meu te bi pretpostavke bilo mogue svrstati ove pretpostavke: (1) tijelo kojem se tuba podnosi treba biti sud; (2) tuba podnesena domaem sudu treba biti podnesena u pravnoj stvari za koju su ti sudovi nadleni (postojanje sudbenosti, apsolutne nadlenosti). Nije doputena tuba koja je sudu podnesena u pravnoj stvari u kojoj nema jurisdikcije

domaih sudova zato to su za njezino rjeavanje nadlena druga domaa tijela ili zato to je rije o sluaju u kojem je zakonom iskljuena meunarodna nadlenost hrvatskih sudova. Isto bi znaenje imao i sporazum o prorogaciji nadlenosti inozemnog suda ili ugovor o arbitrai. Sud bi bio duan odbaciti tubu ako bi utvrdio da rjeavanje o tubenom zahtjevu ne ide u sudsku nadlenost. Dopustivost tube ne ovisi o tome je li podnesena stvarno ili mjesno nenadlenom sudu relativno je nenadleni sud duan u krajnjoj liniji tubu ustupiti nadlenom sudu; 3.2. Pretpostavke dopustivosti tube koje se tiu stranaka Znaenje pretpostavaka dopustivosti tube koje se tiu stranaka imale bi ove okolnosti: (1) postojanje stranaka; (2) stranaka sposobnost obiju stranaka; (3) parnina sposobnost tuitelja. Parnina sposobnost tuenika nije pretpostavka o kojoj bi ovisila doputenost tube. Sud ne moe odbaciti tubu zato to tuenik nije parnino sposoban; (4) uredno zastupanje tuitelja. Tuba u pravilu ne smije biti odbaena zato to tuenik nije uredno zastupan; (5) podsudnost tuenika. Ne smije biti rije o tueniku koji je izuzet od jurisdikcije domaih sudova, npr. zbog toga to ima pravo imuniteta; (6) pravni interes tuitelja za podnoenje tube; (7) procesna legitimacija stranaka. 3.3. Proceduralne pretpostavke dopustivosti tube Dopustivost podnoenja tube moe ovisiti odnosno ovisi, izmeu ostaloga, i o tome je li u pravnoj stvari koja je njome subjektivno i objektivno determinirana prije njezina podnoenja proveden neki drugi postupak, je li moda o toj stvari u tijeku neki drugi prije pokrenuti postupak odreenih svojstava, odnosno je li o njoj ve proveden postupak u kojem je ona pravomono rijeena. Te bi pretpostavke (iz klasifikacijskih razloga) bilo mogue nazvati proceduralnim jer bi se ticale drugih postupka koji su u istoj (subjektivno i objektivno determiniranoj) pravnoj stvari trebali biti prethodno provedeni, koji su u tijeku ili koji su ve okonani na odreen nain. Meu ove bi pretpostavke pripadale: (1) provedba prethodnog postupka radi izvansudskog rjeenja spora; (2) postojanje ranije zasnovane parnice meu istim strankama o istom zahtjevu; (3) postojanje ranije pravomone presude o istom zahtjevu meu istim strankama; (4) postojanje sudske nagodbe koja je zakljuena meu istim strankama o istom zahtjevu.

3.4. Formalna i sadrajna urednost tube Tuba (kao podnesak) mora biti formalno i sadrajno podobna da bi se u povodu nje moglo postupati; 3.5. Vremenske pretpostavke dopustivosti O tome treba li pravovremenosti podnoenja tube pridati znaenje pretpostavke dopustivosti tube ili pretpostavke o kojoj e ovisiti osnovanost zahtjeva v. 4/5. 3.6. Pretpostavke koje se tiu trabine s obzirom na koju se trai pravna zatita Na komparativnoj razini, u doktrini i judikaturi, zauzimaju se razliiti stavovi o tome treba li dospjelosti i utuivosti trabine, odnosno pravozatitnoj sposobnosti (podobnosti) nekog prava ili pravnog odnosa openito pridati znaenje procesne pretpostavke ili znaenje pretpostavaka o kojima ovisi odluka o osnovanosti tubenog zahtjeva.

5. DOSPJELOST I UTUIVOST TRABINE; PRAVODOBNOST TUBE 1. OpenitoRjeenje pitanja jesu li dospjelost i utuivost trabine procesne ili materijalnopravne pretpostavke ovisit e svakako o tome kakav e se sadraj i znaenje dati tim pojmovima, ali i o tome kako e se definirati pojam merituma u parninom postupku. Ako se meritorno pitanje u parnici shvati kao pitanje uvjetovanosti prava na traenu pravnu zatitu postojanjem pretpostavaka koje se tiu izvanprocesnog pravnog odnosa s obzirom na koji se trai pravna zatita, tada razgranienje procesnih od materijalnopravnih pretpostavaka ne bi trebalo initi posebnih problema. Stvari, meutim, nisu tako jednostavne. Naime, hoe li odreeni elementi odnosno svojstva izvanprocesne materijalnopravne situacije in concreto imati znaenje pretpostavke za prihvaanje ili odbijanje odgovarajueg tubenog zahtjeva, to nee ovisiti o normama koje ureuju izvanprocesnu materijalnopravnu situaciju po sebi, ve od pravozatitnih kriterija za usvajanje tog zahtjeva. Tako e npr. zbog nedospjelosti utuene trabine kondemnatorni tubeni zahtjev kojim je zatraena osuda na promtno ispunjene dune inidbe (eventualno nakon isteka paricijskog roka) u pravilu biti odbijen, a

prihvaen samo u onim sluajevima u kojima to zakon izrijekom predvia, Takav e zahtjev u jednom sluaju biti odbijen, a u drugom prihvaen ne zato to bi se trabine razlikovale u kvaliteti - u oba sluaja one nisu dospjele, ve stoga to bi u jednom sluaju donoenje kondemnatorne presude bilo uvjetovano tim svojstvom, a u drugome ne, stoga to je u jednom sluaju dospjelost kao svojstvo graanskopravne trabine meritorna pravozatitna pretpostavka, a u drugom nije. U prilog tezi da prihvaanje ili odbijanje odreenog tubenog zahtjeva ne ovisi (samo) o sadraju izvanprocesne materijalnopravne situacije po sebi, ve od pravozatitnih kriterija za njegovo prihvaanje govori i okolnost da bi zahtjev radi utvrenja postojanja nedospjele trabine mogao biti prihvaen ak i onda kada bi u povodu takve trabine kondemantorni zahtjev trebalo odbiti. Trebalo bi, dakle, zakljuiti da kriteriji pravozatitnog prava, norme procesnog prava koje se tiu sadraja a ne forme pruanja pravne zatite, norme kojima bi zbog toga trebalo priznati znaenje normi materijalnog prava u funkcionalnom smislu, normi od kojih zavisi ocjena o osnovanosti zahtjeva, odreuju hoe li i koji elementi i svojstva stanovite izvanprocesne materijalnopravne situacije (u sadrajnom smislu) biti pretpostavke za pruanje pravne zatite odreenog sadraja. Pravozatitne procesne norme predstavljale bi u tom smislu spoj, vezu izmeu izvanprocesne situacije i pruanja pravne zatite, izmeu pravozatitnog objekta, pravozatitnog traenja i pravozatitnog rezultata. Pri tome na pogrean zakljuak o kriterijima za razlikovanje izmeu pretpostavaka za ocjenu dopustivosti tube i osnovanosti zahtjeva ne bi trebala navesti okolnost da se u odreenom smislu neke materijalnopravne pretprocesne pretpostavke javljaju i u funkciji pretpostavaka za ocjenu dopustivosti tube. Te se pretpostavke, naime, mogu javiti u toj funkciji tek kao hipotetske kategorije, u svojstvu osnove za ocjenu postojanja pravozatitne potrebe odnosno procesne legitimacije. U tom bi smislu bila reprezentativna postavka da se pravozatitna potreba ne bi mogla priznati tuitelju iz navoda ije bi tube proizlazilo da njegov zahtjev prima facie nije osnovan. U ovom bi sluaju materijalnopravne pretpostavke, hipotetski uzete kao egzistentne, posluile za formiranje hipotetskog suda o osnovanosti zahtjeva, koji bi sa svoje strane predstavljao bazu na daljnji zakljuak o postojanju pravozatitne potrebe odnosno dopustivosti tube. Tu bi hipotetsko rjeenje meritornog pitanja imalo znaenje prejudicija za ocjenu o dopustivosti tube.

2. Dospjelosti trabineDa bi sud smio prihvatiti kondemnatorni zahtjev, trabina s obzirom na koju je taj zahtjev istaknut u pravilu mora biti dospjela u momentu zakljuenja glavne rasprave (332.), odnosno u sporovima male vrijednosti do zakljuenja prethodnog postupka. Iznimno, mogue je prihvaanje i kondemnatornih tubenih zahtjeva koji se odnose na nedospjele trabine. U teoriji i judikaturi je sporno ima li dospjelost obveze u sluajevima u kojima o njoj ovisi prihvatanje tubenog zahtjeva - znaenje procesne ili materijalnopravne

pretpostavke. Te su razlike uvjetovane u izvjesnom smislu i razlikama u zakonodavnom pristupu ureenju toga pitanja. Problem dospjelosti trabine kao pretpostavke dopustivosti kondemnatorne tube ili osnovanosti kondemantornog zahtjeva treba odvojiti od problema traenja osude na ispunjenje dune inidbe koja e dospjeti u budunosti. U prvom se sluaju trai osuda na neodgodivo neposredno (eventualno u paricijskom roku) ispunjenje (neovisno o tome tvrdi li se je li trabina dospjela ili nije). U drugom se sluaju polazi od toga da trabina nije dospjela, ali se pretendira da je rije o sluaju u kojem se moe traiti osuda na ispunjenje dune inidbe u budunosti nakon to dospije. U domaem se pravu mogunost prihvaanja kondemantornog zahtjeva u pravilu uvjetuje dospjelou trabine (332.).

3. UtuivostProblem (u)tuivosti redovito se dovodi u vezu s materijalnopravnim trabinama i s mogunou da se s obzirom na njih trai kondemnatorna zatita. Graanskopravne trabine su u pravilu utuive, to znai da je radi njihova ostvarenja doputeno traiti intervenciju dravnih tijela, redovito sudova. U recentnoj (kao i u starijoj) domaoj doktrini utuivost se ne navodi meu procesnim pretpostavkama. U relativno starijoj domaoj judikaturi je izgleda zauzet stav da je tuivost "stvar samog subjektivnog prava, i da u sluaju njenog nedostatka treba odluiti presudom". Ako se utuivost shvati kao kvaliteta subjektivnog prava, kao njegova sposobnost da bude pretpostavkom, osnovom za traenje pravne zatite odreenog sadraja, onda nepostojanje ove kvalitete in concreto treba dovesti do odbijanja zahtjeva kojim se trai kondemnatorna zatita. Ta je situacija potpuno analogna onoj u kojoj se kondemnatorni zahtjev odbija zato to je utvreno da trabina s obzirom na koju je zahtjev postavljen nije dospjela.

4. Rok za podnoenje tubeBlizak neutuivosti je problem isteka roka za podnoenje tube. Rjeavanju ovog problema trebalo bi pristupiti analogno kao i kod neutuivosti. Ako bi istek roka dovodio do prestanka samog subjektivnog prava ili prava da se radi ostvarenja toga prava uope trai pravna zatita, onda bi tubeni zahtjev trebalo odbiti. Ako bi istekom roka bio onemoguen samo neki od putova za ostvarivanje pravne zatite odreenog sadraja ili bi samo nekim od subjekata ovlatenim na tubu to bilo onemogueno, tubu bi trebalo odbaciti. I tu bi takoer, slino kao i kod neutuivosti, trebalo voditi rauna o moguoj koincidenciji razloga za odbijanje zbog isteka roka s razlozima za odbacivanje zbog nedostatka pravozatitne potrebe. Prethodni izvod ima svakako smisla samo ako zakonodavac nije izrijekom odredio kakve e biti posljedice isteka roka za tubu. Budui da odredba lanka 276. stavka 1. toke 3. ZPP odreuje da neblagovremeno tubu treba odbaciti ako je posebnim

propisima odreen rok za njeno podnoenje, s aspekta domaeg prava kao da u tom pogledu ne bi smjelo biti dilema. Opravdanje za vaee zakonsko rjeenje moglo bi se eventualno nai i u stavu da istekom roka za podnoenje tube prestaje (i) jurisdikcija hrvatskih sudova za odluivanje u konkretnoj pravnoj stvari. Rok za traenje kondemnatorne zatite odreen je npr. u vezi s parnicama zbog smetanja posjeda.

III. FORMA I SADRAJ TUBE 6. FORMA TUBEU pogledu forme u kojoj se tuba moe podnijeti vrijedilo bi (u naelu) ope pravilo da stranke poduzimaju parnine radnje pismeno izvan roita i usmeno na roitu 17.). Inicijelna tuba e uvijek imati formu podneska, to znai da e pismena forma podneska biti zadovoljena i ako bude podnesena telegramom, telefaksom i elektronikom potom (103/1.). Naknadna preinaenja tube ili protutuba mogle bi biti podnesena i usmeno na roitu. Za tubu kao podnesak vrijedila bi opa pravila o podnescima (103. 106.), osim ako posebnim pravilima o tubi ne bi bilo to drugo predvieno. Sud je duan tuitelju vratiti tubu koja ima takve formalne nedostatke zbog kojih se u povodu nje ne moe postupati (106/1.); tubu koja bi bila vraena a ne bi bila ispravljena ili dopunjana u skladu s uputom suda, sud bi bio duan odbaciti (106/3.) formalna i sadrajna urednost tube imala bi znaenje procesne pretpostavke, pretpostavke o kojoj bi ovisila njezina doputenost. Za pojedine vrste tubi vrijede posebna pravila, npr. za tzv. mandatnu tubu u povodu koje se izdaje tzv. platni nalog (461.).

7. SADRAJ TUBE 1. OpenitoZa utvrivanje sadraja tube mjerodavne su ope odredbe o sadraju podnesaka (103/3.), ope odredbe o sadraju tube (187.) te posebne odredbe o sadraju nekih

vrsta tubi. Opim odredbama o sadraju tube elementi sadraja toga podneska odreeni su trojako kao nuni elementi, kao preporuljivi i kao fakultativni elementi njezina sadraja (arg. ex 187.). Tuba bi moga imati i dopunske, odnosno adhezijske elemente svoga sadraja. Obvezatni sadraj tube ine (1) odreeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traenja, (2) navodi o injenicama na kojima tuitelj temelji istaknuti glavni i sporedne zahtjeve te (3) drugi podaci koje mora imati svaki podnesak (187/1.). Tzv. drugi podaci koje treba sadravati svaki podnesak su najprije podaci koji ulaze u tzv. "glavu" podneska na prvoj stranici (rubrum): oznaka suda, podaci o strankama i odreenje predmeta spora (103/2.2.). Ti su podaci vani radi subjektivne i objektivne identifikacije spora. Pored toga podnesak mora sadravati i izjavu koja se njime daje te potpis podnositelja (103/2.2.). Za utvrivanje nunog sadraja tube mjerodavne su i odredbe o tubi za utvrenje (186.), o isticanju vie tubenih zahtjeva u jednoj tubi (189.), o protutubi (190.), o preinaci tube (191. - 1932.), o suparniarstvu (197. - 204.), itd. Naznaka vrijednosti predmeta spora je potreban element sadraja tube samo u zakonom odreenim sluajevima (3171.). U tom smislu ona nije opeobvezatan element toga sadraja. Premda, strogo po zakonu, tuba treba sadravati i dokaze kojima se utvruju u tubi navedene injenice, dokazni prijedlozi nisu nuni element sadraja tube. Na takav zakljuak upuuje najprije opa odredba po kojoj u podnesku koji sadri zahtjev stranka treba navesti injenice na kojima ga temelji i dokaze kad je to potrebno (103/3.). Da bi se donijela meritorna odluka, dakle da bi se odluilo o osnovanosti tubenoga zahtjeva, nije potrebno u tubi predloiti i dokaze. Presude na osnovu priznanja i na osnovu odricanja te presude zbog proputanja mogu se donijeti i ako u tubi nisu uope bili predloeni nikakvi dokazi. U prilog takvog stava govori zatim i okolnost da se relevantne injenice mogu utvrditi i bez izvoenja dokazivanja - priznanjem, primjenom pravila o opepoznatim injenicama, o zakonskim presumpcijama. Konano, ako tuitelj ne predloi potrebne dokaze, a nije rije o sluaju u kojem je sud ovlaten sam doi do podataka o bitnim dokazima i odrediti njihovo izvoenje, odnosno ako ne uspije do njih doi, o osnovanosti e se zahtjeva odluiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. U tom smislu je iznoenje dokaznih prijedloga u tubi zapravo preporuljivi sadraj tube. U fakultativne (mogue) elemente sadraja tube spadalo bi navoenje pravnoga temelja tubenoga zahtjeva (187/3.). U tubu se kao podnesak mogu unijeti i odreeni dopunski, odnosno adhezijski, injenino i, eventualno, dokazno supstancirani, prijedlozi, npr. prijedlog za osiguranje dokaza, za odreivanje privremenih mjera osiguranja, zatim prijedlog o spajanju parnica, o osloboenju od plaanja trokova postupka, o postavljanju privremenog zastupnika tueniku, itd.

U tubi se mogu iznijeti i neki korisni prijedlozi, prijedlozi kojima bi se ubrzalo voenje postupka, njegova koncentracija i pojeftinjenje. Tuba je u logikom smislu svojevrsni silogizam, koji se, pojednostavljeno reeno, sastoji od dviju premisa i jednog zakljuka. Praemissu minor toga silogizma ine navodi o injenicama, praemissu maior eventualno naznaeni pravni temelj tube, zapravo naznaka mjerodavnoga opega i/ili individualnoga pravila koje treba primijeniti, a conclusio prijedlog izreke presude (tubeni zahtjev; njem. Klagebegehren). Premise tube imaju zapravo znaenje dviju asertacija, a zakljuak pretenzije. Za valjanost podneska kojim se pokree parnini postupak nije bitno da bude imenovan kao tuba on moe biti imenovan i kao prijedlog, zahtjev; odreujui je njegov sadraj (falsa nominatio non nocet).1 Tuba treba biti razumljiva i sadravati sve to je potrebno da bi se u povodu nje moglo postupiti formalna i sadrajna urednost tube koja je nuna da bi se u povodu nje moglo postupiti imala bi znaenje posebne pozitivne procesne pretpostavke.

2. Tubeni zahtjevTuba treba sadravati odreeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traenja. Zahtjev u pogledu glavne stvari (tubeni zahtjev) je zapravo prijedlog izreke presude ije donoenje tuitelj trai. Taj zahtjev mora biti u kvalitativnom i kvantitativnom smislu odreen. Tuba koja ne bi sadravala odreeni zahtjev, ne bi sadravala sve to je potrebno da bi se u povodu nje moglo postupiti. Takvu bi tubu trebalo vratiti na ispravak ili dopunu. Odreenost zahtjeva uvjetovana je naelom dispozicije u parninom postupku sud odluuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (2/1.). Zadaa je suda da, na temelju rezultata provedenog postupka, ocijeni je li postavljeni zahtjev osnovan ili nije te da ga u izreci svoje odluke prihvati ili odbije u cijelosti ili djelomino. Upravo stoga presuda postaje pravomona (pravno djelotovorna) samo utoliko ukoliko je njome odlueno o zahtjevu tube ili protutube. Sud koji bi sudio ultra et extra petita, sud koji bi, dakle, prekoraio tubeni zahtjev, poinio bi apsolutno bitnu povredu odredaba parninog postupka, zbog koje se mogu izjaviti alba i (uz odreena ogranienja) revizija). Kondemantorni zahtjev bi morao biti tako odreen da bi se na temelju presude koja bi ga prihvatila moglo zatraiti i odrediti izvrenje. Da bi takva presuda bila podobna za izvrenje, morala bi sadravati naznaku vjerovnika i dunika te predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Konstitutivni zahtjev bi morao sadravati u subjektivnom i objektivnom smislu1 Usp. TRIVA-DIKA, GPPP, 362.

odreenje odnosa ija se uspostava, promjena ili ukidanje (ponitenje) trai te kada bi i kako do toga trebalo doi. U deklaratornim zahtjevima treba odreeno naznaiti utvrenje kojega se prava ili pravnog odnosa odnosno autentinosti isprave trai (188.). Ono to je reeno za glavni zahtjev vrijedilo bi i za sporedne zahtjeve (zahtjeve za isplatu kamata, parninih trokova, ugovorne kazne itd.). Zahtjev za plaanje kamata ne mora biti brojano odreen, dovoljno je odrediti stopu ili vrstu (objektivno odredivih) kamata s naznakom od kada i do kada bi tekle. Ako u tubi nije uope istaknut nikakav zahtjev, neovisno o tome to bi se eventualno iz sadraja tube moglo utvrditi to se trai, budui da se u povodu takve tube ne bi moglo postupati, sud bi trebao provesti postupak za njezin ispravak odnosno dopunu (106.). Ako tuitelj taj nedostatak ne bi otklonio u roku koji mu je odreen u skladu s dobivenom uputom, tubu bi trebalo odbaciti.

3 Navodi o injenicamaTuba treba pored odreenog zahtjeva sadravati i injenice na kojima tuitelj temelji zahtjev). Ako bi se polo od teze da tuitelj tubom trai odreenu pravozatitnu radnju individualiziranu u tubenom zahtjevu radi ostvarenja svoje odreene preegzistentne (pretprocesne, izvanprocesne) pravne situacije, tada bi tuitelj trebao u tubi navesti injenice o kojima bi ovisio nastanak te preegzistentne (izvanprocesne materijalnopravne) pravne situacije po sebi ukljuujui i injenice koje bi dodatno opravdavale zatraenu pravozatitnu radnju ili dodatno iznosei i takve injenice. Tako npr., ako bi tuitelj traio osudu tuitelja na isplatu odreenog iznosa novca, trebao bi u tubi navesti injenice o kojima bi ovisio nastanak graanskopravnog odnosa iz kojega bi proizlazila trabina s obzirom na koju je istakao svoj kondemnatorni zahtjev ukljuujui i injenice koje bi potkrepljivale odreeno njezino svojstvo, npr. njezinu dospjelost ako bi traio osudu na promtno ispunjenje. Ako bi traio konstitutivnu zatitu, trebao bi navesti injenice na temelju kojih bi se moglo zakljuiti postojanje odreenog pravnog odnosa te injenice iz kojih bi proizlazilo njegovo pravo da protiv tuenika trai od suda izricanje pravne promjene. Ako bi traio deklaratornu zatitu, trebao bi navesti injenice na temelju kojih bi se moglo utvrditi postojanje prava i pravnog odnosa ije se utvrenje trai te injenice o kojima bi ovisio nastanak eventualnih dodatnih pravozatitnih pretpostavaka u pravilu postojanje pravozatitnog interesa kao (meritorne, a ne, unato tome to je Zakonom ta pretpostavka impostirana kao procesna) pretpostavke za pruanje te zatite. Navedene pravnorelevatne injenice, injenice kojima bi tuitelj opravdavao istaknuti zahtjev, injenice koje su po njemu vane za donoenje odluke o usvajanju glavnog i sporednih tubenih zahtjeva tvorile bi tzv. tubenu osnovu (njem. Klagegrund), ili, moda preciznije reeno, injeninu osnovu tube; ta bi osnova zapravo indicirala

injeninu osnovu predmeta spora (ija bi uloga u odreivanju predmeta spora ovisila o nainu odreenja toga pojma), sadraj i opseg koje bi ovisili o koncepciji te osnove, ali i predmeta spora. Elementi bi se te osnove utvrivali tijekom postupka i to ne samo uzimajui u obzir navode tuitelja, ve i navode tuenika, ali i one koje bi, eventualno, i sam sud utvrivao po slubenoj dunosti (injenina osnova presude). Polazei od odredbe koja inzistira na tome da kljuni sadraj tube (u objektivnom smislu) tvore istaknuti tubeni zahtjev i navodi o injenicama na kojima ga tuitelj temelji, ali i od odredbe po kojoj se tuenik ne moe protiviti preinaci tube kad tuitelj zbog okolnosti koje su nastale nakon podnoenja tube, zahtijeva iz iste injenine osnove drugi predmet ili novanu svotu te od odredbe da se tuba ne smatra preinaenom ako tuitelj promijeni pravnu osnovu tubenog zahtjeva, ako ga smanji ili ako je promijeni, dopuni ili ispravi pojedine navode, tako da zbog toga tubeni zahtjev nije promijenjen, moglo bi se zakljuiti da se domae pravo u pogledu odreivanja injenine osnove tube opredjelilo za tzv. teoriju supstanciranja. Prema teoriji supstanciranja u pravom smislu u tubi trebaju biti navedene sve pravno relevantne injenice iz kojih bi proizlazio zakljuak o osnovanosti istaknutog zahtjeva. Zapravo bi u tubi trebalo navesti one injenice koje bi dovodile do njezine konkluzivnosti. Granice bi se potpunosti injeninih navoda nalazile ondje gdje nepotpunost ima za posljedicu nekonkluzivnost tube. Prema toj teoriji ne bi bilo bitno je li tuitelj i kako pravno kvalificirao pravni odnos koji se temelji na istaknutim injenicama ako bi tuitelj ak i naveo u tubi pravnu osnovu tubenog zahtjeva, sud za nju ne bi bio vezan. U doktrini se pored teorije supstanciranja zastupa i teorija individualiziranja. Prema izvornoj (tzv. staroj, prevladanoj) varijanti te teorije, od tuitelja se trailo da u tubi navede materijalnopravni odnos na kojemu je temeljio svoj tubeni zahtjev (i time individualizirani i individualizirajui materijalnopravni zahtjev). U vladajuoj njemakoj i dijelu austrijske doktrine zastupa se, meutim, stav da u tubi treba iznijeti injenice, ali ipak ne potpuno, ve samo utoliko ukoliko je to nuno za jednoznano utvrenje predmeta spora. Zato se i uzima da je takvo rjeenje rezultat prevladavanja spora izmeu teorije individuliziranje i supstanciranja. To shvaanje, nazvano i poboljanom teorijom individualiziranja, nazivaju razvodnjenom teorijom supstanciranja jer se po tom shvaanju niti ne trai ono bitno za teoriju individualiziranja, a to je materijalnopravno individualiziranje, ve samo odreena nunost substanciranja na razini skice injeninog dogaaja. Nekonkluzivnost tube imala bi za posljedicu odbijanje zahtjeva, a ne njegovo odbacivanje, ak i po kriterijima stroge teorije substanciranja. Tuba u kojoj bitne injenice ne bi uope ili ne bi bile dostatno navedene ne bi bila podobna da se u povodu nje postupa i sud bi bio duan vratiti je tuitelju radi dopune, treba uzeti stoga to (onda kada) se na temelju takve tube ne bi mogao utvrditi njezin objektivni identitet. Takvu bi tubu trebalo odbaciti ako bi bila vraena bez dopuna u skladu s uputom suda. Tuba koja bi dostatno individualizirala predmet spora, ali u kojoj

navedene injenice ne bi dovodile do njezine konkluzivnosti, koje, dakle, same po sebi ne bi opravdavale zakljuak o osnovanosti na njima utemeljenog zahtjeva, ne bi samo zbog toga bila nepodobna da se u povodu nje postupa nekonkluzivnu bi tubu trebalo (u krajnjoj liniji) odbiti. Meutim, sud bi i u povodu takve tube trebao uznastojati da se navodi o injeninom stanju upotpune onda kada bi tome bilo mjesta u okviru njegove dunosti da prui pomo neukoj stranci, odnosno u okviru njegove dunosti da stranke upozori na njihovu dunost da iznesu injenice i predloe dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojim pobijaju navode i dokaze protivnika, eventualno uz iznoenje razloga zbog kojih smatra da je to potrebno pa i uz razmatranje pravnih pitanja spora.

4. Dokazni prijedloziTuba treba sadravati i prijedloge o dokazima kojima e se utvrditi u tubi navedene pravnorelevantne injenice (187/1.). O tome da dokazni prijedlozi zapravo nisu obvezatni, ve preporuljivi element sadraja tube v. ad 1. Proputanje navoenja odreenih dokaza i njihove specifikacije ne ulazi u krug onih nedostataka zbog kojih bi tubu trebalo smatrati nerazumljivim i nepodobnom za raspravljanje. Ti nedostaci mogu biti samo razlog za moebitno odbijanje tubenoga zahtjev - djelomino ili u cijelosti.

5. Naznaka vrijednosti predmeta sporaPrema odredbi lanka 31. ZPP tuilac je duan u imovinskopravnim sporovima u tubi naznaiti vrijednost predmeta spora, pri emu se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnini trokovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traenja ne uzimaju u obzir ako ne ine glavni zahtjev. O utvrivanju vrijednosti predmeta spora v.

6. Navoenje pravne osnovePod pravnom osnovom tube treba razumjeti jedno ili vie pravnih pravila na temelju kojih bi sud, po miljenju tuitelja, trebao donijeti odluku kojom bi prihvatio tubeni zahtjev; pravna bi osnova trebala, prema stavu tuitelja, tvoriti viu premisu logikoga silogizma presude; ona bi odgovarala pravnoj kvalifikaciji spora koju je dao tuitelj. Pravna pravila koja bi inila pravnu osnovu u pravilu e biti opa pravna pravila, ali to mogu biti i individualna pravna pravila, npr. ugovorne odredbe i sl. Pravna osnova je fakultativni element sadraja tube (187/2.). Sud nije vezan za pravnu osnovu koju je tuitelj naveo u tubi. To znai da e sud o osnovanosti zahtjeva, na temelju utvrenoga injeninog stanja, odluiti primjenom pravila za koje on bude smatrao da je mjerodavno za konkretni sluaj, neovisno o tome je li tuitelj i kako kvalificirao svoje pravo iju zatitu trai. Upravo se stoga tuba ne smatra

preinaenom ako tuitelj promijeni pravnu osnovu tubenog zahtjeva (192/3.). Ipak, sud bi bio vezan za pravnu kvalifikaciju prava ili pravnog odnosa ije utvrenje tuitelj trai u tubenom zahtjevu, ako to pravo ili pravni odnos nisu individualizirani navoenjem elemenata njihova sadraja ve (i) njihovom pravnom kvalifikacijom.

7. Adhezijski zahtjevi (prijedlozi)Uz tubu tuitelj moe podnijeti i odreene adhezijske prijedloge (zahtjeve), npr. prijedlog za odreivanje privremenih mjera, prijedlog za odreivanje zabiljebe tube u javnim evidencijama. Tuitelj moe u tubi predloiti i da se tueniku imenuje privremeni zastupnik ili zastupnik za primanje pismena. U irem smislu u krug takvih prijedloga bilo bi mogue svrstati i prijedlog za osiguranje dokaza.

8. Prijedlozi o voenju postupkaTuitelj moe ve u tubi predloiti poduzimanje odreenih radnji koje se tiu voenja postupka kojima bi se pridonijelo koncentraciji i ubrzanju postupka. Tako moe predloiti da se od tuenika (npr. ve u pozivu za davanje odgovora na tubu) zatrai podnoenje odreenih isprava i dokaznih predmeta, pribavljanje isprava od drugih tijela ili osoba s javnim ovlastima, pozivanje odreenih osoba na roite za glavnu raspravu itd. Tuitelj bi ve u tubi mogao predloiti spajanje postupka koji njome pokree s nekim koji je ve pokrenut, itd.

9. PriloziZato to Zakon samo iznimno izrijekom predvia podnoenje odreenih isprava i drugih priloga uz tubu, za podnoenje bi takvih priloga vrijedila opa pravila o prilozima uz podneske (105.). Posebno je propisano da je tuitelj duan uz tubu podnijeti sporazum o prorogaciji kad tubu podnosi sudu iju su nadlenost stranke (navodno) prorogirale (68/4.) te da je punomonik (u pravilu) duan pri poduzimanju prve radnje u postupku (meu koje bi, svakako, bilo mogue svrstati i podnoenje tube) podnijeti punomo. Posebne priloge treba podnijeti i uz tubu za izdavanje tzv. dokumentarnog platnog naloga (461.). Tuitelj je dauan uz tubu priloiti potvrdu o plaenoj sudskoj taksi (187/3.).

8. UTVRIVANJE VRIJEDNOSTI PREDMETA SPORA

1. Procesnopravno znaenje vrijednosti predmeta sporaO vrijednosti predmeta spora moe ovisiti stvarna nadlenost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlatenje na zastupanje ili pravo na naknadu trokova postupka. Izbor vrste postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora u dva sluaju. Prvo, mogunost izdavanja tzv. nedokumentarnog platnog naloga ovisi o vrijednosti predmeta spora (462.). Drugo, o vrijednosti predmeta spora moe ovisiti hoe li se konkretni spor rijeiti po pravilima o postupku u sporovima male vrijednosti ili neke druge procedure (447., 460.). Jedan je od kriterija za dopustivost revizije i vrijednost predmeta spora (397.). Vrijednost predmeta spora vana je i za prosuivanje prava na naknadu trokova postupka, zapravo za obraun onog dijela trokova koji se tie nagrade i naknade trokova advokatima i dravnom tuiocu kao zastupnika u postupku. Vrijednost predmeta spora za plaanje sudskih takvi Zakona o sudskim taksama.

2. Pojedini kriteriji za utvrivanje vrijednosti premdeta sporaTuilac je duan da u imovinsko pravnim sporovima u tubi naznai vrijednost predmeta spora, pri emu se kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnini trokovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traenja ne uzimaju se u obzir ako ne ine glavni zahtjev (31.). Ako se zahtjev odnosi na budua davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora rauna se po njihovom zbiru, ali najvie do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od pet godina (32.). Ako jedna tuba protiv istog tuenog obuhvata vie zahtjeva koji se zasnivaju na istom injeninom i pravnom osnovu, vrijednost se odreuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva, a ako zahtjevi u tubi proizlaze iz raznih osnova ili su istaknuti protiv vie tuenih, vrijednost se odreuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (33.). Kad se spor vodi o postojanju zakupnog odnosa ili odnosa korienja stana, odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se rauna prema jednogodinjoj zakupnini, osim ako je zakupni odnos zakljuen na krae vrijeme (34.). Ako se tubom zahtijeva samo davanje obezbjeenja za izvjesno potraivanje ili ustanovljenje zalonog prava, vrijednost predmeta spora odreuje se prema iznosu potraivanja koje treba obezbijediti. Ako predmet zaloge ima manju vrijednost od potraivanja koje treba obezbijediti, kao vrijednost predmeta spora uzee se vrijednost predmeta zaloge (36.). Ako se tubeni zahtjev ne odnosi na novani iznos, ali tuilac u tubi navede da pristaje da umjesto ispunjenja tog zahtjeva primi odreeni novani iznos (facultas

alterntiva), kao vrijednost predmeta spora uzee se taj iznos. U drugim sluajevima kad se tubeni zahtjev ne odnosi na novani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tuilac naznaio u tubi. (36.) Ako tuilac nije u tubi naznaio vrijednost predmeta spora ili ako je oigledno suvie visoko ili suvie nisko naznaio vrijednost predmeta spora, sud e, po slubenoj dunosti ili po prigovoru tuenog, najkasnije na pripremnom roitu, a ako pripremno roite nije odrano onda na glavnoj raspravi, prije poetka raspravljanja o glavnoj stvari, brzo i na pogodan nain utvrditi, odnosno provjeriti tanost oznaene vrijednosti. Sud o tome odluuje rjeenjem, protiv kojeg alba nije dozvoljena. (37.)

Glava etvrta PREDMET SPORA 9. POSTUPOVNOPRAVNO ZNAENJE PREDMET SPORA 1. OpenitoOdreenost onoga to se u tubi trai nuno je da bi sud i stranke u njome pokrenutom postupku znali od samoga poetka o emu treba raspravljati i odluiti, ali i da bi se i izvan toga postupka, osobito u drugim postupcima, znalo to je njegov predmet, odnosno da bi se nakon njegovog pravomonog okonanja znalo o emu je u njemu odlueno. Upravo stoga tuba treba sadravati ne samo oznaku predmeta spora ve i bitne elemente za njegovo odreenje. Pojam predmeta spora nije, meutim, zakonski definiran. Zato je i bilo mogue da se pretvori u jedno od najspornijih pitanja teorije parninog procesnog prava u njemakoaustrijskom (ukljuujui i postjugoslavenski) pravnom krugu. Problem predmeta spora neodvojivo je povezan s problemom prava na tubu te objektom odluivanja i pravomonosti. Ono o emu postoji spor koji treba rijeiti odreeno je onim to se tubom trai (ostvaruje) i onim o emu se u parninom postupku odluuje.

2. Procesnopravna relevantnostViestruka je relevantnost odreenja pojma predmeta spora u parninom postupku. O rjeenju toga pitanja ovisi: (1) u odreenim sluajevima odreivanje granica interne jurisdikcije te meunarodne, stvarne i mjesne nadlenosti, ali i izbor vrste postupka; (2) ocjena o tome postoji li odnosno je li doputena in concreto objektivna

kumulacija; (3) ocjena o tome imaju li odreene izmjene koje se tiu sadraja tube, zapravo sadraja tubenog zahtjeva (u formalnom smislu) i injenine osnove znaenje ispravka i/ili dopune ili preinake tube, odnosno je li preinaka u konkretnom sluaju, ako je do nje dolo, doputena; (4) ocjena o identitetu (inkompatibilitetu) dvaju postupaka jednog u kojemu je parnica ve zasnovana i drugog koji je tek pokrenut ili u kojemu je parnica kasnije zasnovana te o s time povezanoj primjeni pravila o zabrani dvostruke litispendencije; (5) ocjena o identitetu (inkompatibilitetu) postupka koji je ve pravomono okonan i onoga koji nije, odnosno onoga u kojemu je donesena presuda kasnije postala pravomona; (6) ocjena o tome je li sud, donosei meritornu odluku, odluio o onome o emu je trebao odluiti ili je li moda prekoraio tubeni zahtjev, je li sudio ultra et extra petita, je li ono o emu je sudio neto drugo (aliud) u odnosu na ono o emu je trebalo suditi. U doktrini se s time u vezi ukazuje na razgraniavajuu funkciju predmeta spora. Predmet bi spora, naime, time to bi odreivao ono o emu se stranke u konkretnom postupku spore i o emu treba odluiti, djelovao razgraniavajui u dva smjera: s jedne bi se strane sve to bi pripadalo predmetu spora moralo u parnici raspraviti i rijeiti (pozitivni uinak), dok se, s druge strane, odluka koja bi bila donesena ne bi ticala onoga to ne bi bio predmet spora niti bi u odnosu na to djelovala prekluzivno (negativni uinak). Razliita uenja o predmetu spora, koja su imala i odgovarajui odraz u judikaturi, pratila su opi razvitak znanosti parninog procesnog prava iz njegovih pandektistikih do modernih procesualistikih promiljanja; konkretnije - od izvornog isto civilistikog do isto procesualistikih odreenja pojma, iako su primjetni i pokuaji rehabilitacije civilistikih rjeanja problema, odnosno pomirenja civilistikog i procesualistikog pristupa, zapravo objanjenja problema u novom kljuu.

3. Zakonska uporaba rijei predmet spora i (tubeni) zahtjevPojam predmeta spora, kako je to ve opetovano naglaeno, nije zakonski definiran. Terminologija koja se koristi u Zakonu nije ujednaena. tovie, tom se izrazu u razliitim kontekstima pridaje razliito znaenje.

Izraz predmet spora izrijekom je upotrijebljen u odredbama u kojima se govori o vrijednosti predmeta spora. Taj je izraz upotrijebljen i u odredbi: - o sadraju oglasa o postavljanju privremenog zastupnika; - o sadraju podneska; - o sadraju poziva za roite itd. Slino se vieznano upotrebljavaju i izrazi zahtjev ili tubeni zahtjev. U nekim se sluajevima, naime, ti izrazi koriste kao sinonimi za materijalnopravno potraivanje; u nizu se sluajeva, meutim, oni koriste u kontekstu s obzirom na koji je teko utvrditi njegov smisao. U nekim se sluajevima, opet, govori o predmetu tubenog zahtjeva. U nekim se sluajevima izrazi tubeni zahtjev ili zahtjev koriste u smislu traenja (meritorne) odluke odreenog sadraja, npr.: tuba treba sadravati odreen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traenja; izreka presude treba sadravati odluku suda o prihvaanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiu glavne stvari ili sporednih traenja; - sporovima male vrijednosti smatraju se sporovi u kojima se tubeni zahtjev odnosi na potraivanje u novcu koje ne prelazi svotu od , itd. Treba uzeti da su u sinonimskom jednako nedovoljno odreenom - znaenju u Zakonu upotrijebljeni i izrazi poput "stvar" ili glavna stvar.

10. KONCEPCIJE O PREDMETU SPORA 1. Izvorne (klasine) civilistike koncepcije o predmetu sporaUenje o predmetu spora izvorno se javilo u svojoj pandektistikoj civilistikoj varijanti. Prema starijoj, pandektistikoj teoriji ili teoriji koja se jo uvijek nije uspjela osloboditi njezina utjecaja, predmet je spora graanskopravni zahtjev istaknut u tubi. Tubeni je zahtjev po tom uenju upravo taj graanskopravni zahtjev. Grubo reeno, pravo na tubu kao materijalnopravni zahtjev koji nastaje povredom subjektivnog prava bio bi predmet spora. Pritom se u okviru te teorije graanskopravni zahtjev kao tubeni zahtjev redovito nije poimao kao asertirana, putativna kategorija, kao tvrdnja o pravu, nije se shvaao procesualistiki, ve civilistiki kao izvjesna datost. Upravo je spoznaja o postojanju deklaratornih i konstitutivnih tubi i presuda nametnula potrebu preispitivanja i drukijeg odreenja pojma izraza tubeni zahtjev upotrijebljenog u osnovnim postupovnim zakonskim tekstovima. Pokazalo se, naime, da ono to se trai konstitutivnom tubom nije utvrenje materijalnopravne trabine, odnosno da neke konstitutivne tube nemaju svoje uporite u graanskom materijalnom pravu; da se deklaratornom tubom moe traiti utvrenje pravnog odnosa, a ne (samo) trabine koja iz njega proizlazi.

Protiv izvornog civilistikog odreenja pojma predmeta spora iznesene su i druge zamjerke. Tako je prigovoreno da prema toj koncepciji ne bi bilo predmeta spora u parnicama u kojima bi tubeni zahtjev bio odbijen, odnosno u kojima bi se trailo utvrenje njegova nepostojanja, zbog ega je u daljnjem razvitku te koncepcije stav da je predmet spora materijalnopravni zahtjev zamijenjena tezom da je predmet spora tvrdnja o pravu, itd.

2. Pravozatitni zahtjev i tvrdnja o pravu kao predmet sporaDo bitne promjene u koncipiranju predmeta spora i prava na tubu dolazi nakon donoenja njemakog CPO-a iz 1877. i zakonodavnog inauguriranja deklaratorne tube i presude. Ova promjena kao da se podudara s javljanjem teorije o pravozatinom zahtjevu. Za Wacha postoje dva pojma predmeta spora - pravozatitni zahtjev i (jo uvijek) privatnopravni odnos vjerovnika i dunika. Kasniji (njemaki) zastupnici uenja o pravozatitnom zahtjevu govore samo o tvrdnji o pravu kao predmetu spora, odnosno pored ovakovog poimanja predmeta spora zadravaju jo i stav da je i pravozatitni zahtjev predmet spora u specifinom smislu. Austrijski adherenti uenja o pravozatitnom zahtjevu su mnogo radikalniji. Demelius je, npr. razvio tezu o pravozatitnom zahtjevu kao jedinom predmetu spora i na njoj utemeljio zanimljive konkluzije o sadraju sudskih odluka, pravomonosti itd., koje su, meutim, naalost, ostale bez odjeka u teoriji. Potiskivanje uenja o pravozatitnom zahtjevu dovelo je do stanovitog regresa u poimanju predmeta spora. Ideja da je predmet spora tvrdnja o pravu, u razliitim varijantama prezentacije te ideje, bilo u smislu tvrdnje o postojanju nekog materijalnopravno individualiziranog prava ili pravnog odnosa, bilo u smislu tvrdnje o postojanju prava koje nije definirano njegovom materijalnopravnom kvalifikacijom ve tubenim prijedlogom i (u svim ili nekim sluajevima) injeninim stanjem navedenim u tubi, jest zapravo procesualistiki izraena klasina teza da je predmet spora materijalnopravna trabina.

3. Teorija ekvivalencijeKoncem dvadesetih godina prologa stoljea javlja se shvaanje po kojemu je predmet spora traenje pravomonog utvrenja pravne posljedice koju odreuje postavljeni prijedlog te radi njegova utemeljenja iznijeto injenino stanje, pri emu se i stanje stvari i prijedlog smatraju jednakovrijednim i vanim elementima predmeta spora, koji se meusobno dopunjuju i uvjetuju. To se shvaanje u njemakoj i austrijskoj doktrini naziva teorijom o dvolanom odreenju pojma predmeta spora, a u bioj jugoslavenskoj i aktualnoj postjugoslavenskoj kao teorija ekvalencije (jednakovrijednosti) tubenog zahtjeva i injenine osnove u odreivanju pojma predmeta spora. Ovo je shvaanje unekoliko modificirano i stavom da stanje stvari nije nuno u svim sluajevima jednakovrijedan element predmeta spora.

Zastupnici teorije ekvivalencije polaze od stava (spoznaje) da se u parnici vodi spor o pravnoutemeljujuim injenicama te o traenoj pravnoj posljedici i da se ta dva elementa u praktinom procesnom dogaanju ne mogu odvojiti jedan od drugoga. Oni smatraju da ona, izmeu ostaloga, omoguava i adekvatnije rjeavanje problema konkurencije (materijalnopravnih) zahtjeva; ona bi odgovarala i svim pravozatitnim formama, zapravo svim vrstama tubi s obzirom na sadraj zatraene pravne zatite, dakle i kondemnatornim, i deklaratornim i konstitutivnim tubama.

4. Tubeni zahtjev kao predmet sporaU njemakoj se doktrini sredinom pedesetih godina prolog stoljea javilo uenje o predmetu spora kao traenju sudske odluke koja je oznaena u tubenom prijedlogu (teorija o jednolanom pojmu predmeta spora). Po tom bi uenju injenice iznijete radi utemeljenja zahtjeva - onda kad bi to radi njegova individualiziranja bilo uope potrebno, kao npr. kod tubi radi isplate novca - sluile samo njegovu tumaenju. Njegovi su zastupnici mislili da su uspjeno prevladali (izbjegli) probleme razgranienja i konkurencije paralelnih i naknadnih tubi koji optereuju dvoane teorije. Teorija o tubenom zahtjevu kao predmetu spora, razliito nego u njemakoj i austrijskoj doktrini, bila je dominantna u jugoslavenskoj te je to jo uvijek u postujugoslavenskoj, a osobito hrvatskoj doktrini. U bivoj se jugoslavenskoj doktrini tom shvaanju bio priklonio Juhart, ipak smatrajui da vaeem domaem pravu najvie odgovara materijalnopravno poimanje predmeta spora, te Triva, koji tubeni zahtjev, koji je po njemu predmet spora, definira kao zahtjev za pruanje pravne zatite odreenog sadraja, zasnovan na tvrdnji o ovlatenju tuitelja da trai nastupanje odreene pravne posljedice (conclusio) koja rezultira primjenom mjerodavne pravne norme (preamissa major) na utvreno injenino stanje (praemissa minor). I Juhart i Triva zapravo prihvaaju Schwabov izvod da je tubeni zahtjev predmet spora kad se trebaju rijeiti pitanja objektivne kumulacije, preinake tube i litispendencije, ali da pravomoa presuda ne bi prijeila podnoenje nove tube s istim zahtjevom ako bi se on temeljio na drugoj injeninoj osnovi. U svojoj kritiki, povijesno i komparativno produbljenoj studiji, Dragica WedamLuki eksplicitno se opredjelila za tzv. istu procesnu teoriju, zapravo za uenje o jednolanom odreenju predmeta spora. Ona, naime, zakljuuje da zahtjev u procesnom smislu, dakle, ne bi bio tvrenje nekog prava ili tvrenje pravne posljedice koja proizlazi iz odreenog injeninog stanja, ve zahtjev za pruanje pravne zatite koji bi sud trebao pruiti donoenjem odluke odreenog sadraja. Kad bi predmet spora bilo samo tvrenje nekog prava ili pravne posljedice, ne bi bilo nikakve razlike izmeu kondemnatorne, deklaratorne i konstitutivne tube. Tubeni se zahtjev, meutim, ne iscrpljuje tvrenjem nekog prava ili pravne posljedice. Cilj je tube presuda i spor se tie sadraja presude. Zato je nuni sastavni dio tuiteljeva zahtjeva za pravnu zatitu zahtijevanje odreenog

pravozatitnog cilja (inidbe, utvrenja, preobrazbe). Sud odluuje o postavljenim zahtjevima zbog ega je s pragmatinog aspekta mogue dopustiti da se izrazi predmet spora i tubeni zahtjev koriste kao sinonimi.

4. Pravo na konkretnu pravnu zatitu kao predmet sporaU domaoj je doktrini poetkom osamdesetih godina izraen stav o pravu na konkretnu traenu pravnu zatitu kao predmetu spora, stav u okviru kojega se nastojalo razviti osnovne teorijske konstrukcije instituta u mjeri u kojoj se to smatralo potrebnim da bi se odredio odnos prava na tubu i predmeta spora, stav koji, dakle, nije imao pretenzija da institut predmeta spora cjelovito razradi prema njegovim pojedinim konstitutivnim elementima (Dika). Taj stav polazi od konstatacije da su teorija ekvivalencije i tzv. ista procesna teorija izrazi u osnovi pravilnog nastojanja da se uenje o predmetu spora oslobodi ogranienja koje mu je nametao obrazac predmeta spora kao tvrdnje o preegzistentnom materijalnopravnom ovlatenju, obrazac koji je odgovarao kondemantornim tubama (pogreno) shvaenima kao tube u kojima se istie materijalnopravni zahtjev, konstatacije da su te dvije teorije omoguile da se istim obrascem obuhvate i kondemnatorna, i konstituvina, i deklaratorna tuba, ali i da se formira jedinstveni pojam predmeta spora. Nedostatkom se tih teorija smatralo, meutim, to to su izloene jednom ozbiljnom (logikom) prigovoru. Tubeni prijedlog (zahtjev) (sam ili u kombinaciji s injeninom osnovom) ne moe biti predmet spora - on je istaknut u tubi i kao takav je procesno neosporan. Moe biti sporna samo njegova utemeljenost, "pravo" tuitelja da trai pravnu zatitu odreenog sadraja. Ako je zahtjev doputen i osnovan, tuitelj je ovlaten oekivati odreenu pravozatitnu radnju, presudu kojom e njegovo traenje biti prihvaeno. Ako je prijedlog (zahtjev) tuitelja neosnovan, bit e odbijen. Upravo stoga, ono to predstavlja glavno pitanje (meritum) svake parnice jest pitanje "ovlatenja" tuitelja da trai od suda donoenje odluke odreenog sadraja, ovlatenja koje se verificira u svakoj konkretnoj parnici i s obzirom na tu parnicu (njezine rezultate u utvrivanju premisa za donoenje odluke) i njezine sudionike. Zato se smatralo da se pitanje predmeta spora treba svakako vezati uz ono to se trai u tubi. Neosporno je u modernoj (srednjeeurospkoj procesnopravnoj) doktrini da se kondemnatornom tubom trai osuda, nalog tueniku na odreenu inidbu, da se konstitutivnom tubom trai neka pravna promjena, da se deklaratornom tubom trai utvrenje o postojanju ili nepostojanju nekog prava. Zato i odluke kojima se prihvaaju takvi zahtjevi izriu ono to se tim tubama trai. Zbog toga je ono o emu se vodi spor, kljuno pitanje, meritum objektivno gledano, pitanje postoje li uvjeti da se u konkretnoj parnici s obzirom na konkretne stranke prihvati postavljeni zahtjev (traenje). Ako se utvrdi postojanje tih uvjeta, zahtjev se prihvaa i donosi se traena odluka; ako se utvrdi da tih (ili nekih od tih) uvjeta nema, tuba se odbacuje odnosno zahtjev se odbija uskrauje se pruanje traene pravne zatite. Tuba se odbacuje ako nema procesnih pretpostavaka, a tubeni se zahtjev odbija ako je neosnovan, ako nema sutinskih

pretpostavaka za njegovo prihvaanje. Promatrano s aspekta onoga koji trai pravnu zatitu, budui da je sud duan prihvatiti tubeni zahtjev ako utvrdi da je tuba doputena i zahtjev osnovan, kljuno pitanje o kojemu se raspravlja i odluuje jest pitanje postoji li njegovo ovlatenje, "pravo" da trai odreenu pravnu zatitu u konkretnoj parnici. Tako bi bio prevladan izloeni nedostatak teze o tome da je predmet spora tubeni prijedlog (zahtjev), sam ili u kombinaciji s injeninom osnovom. Tako bi bio ostvaren i dijalektiki spoj predmeta spora i prava na tubu kao prava da se u konkretnoj parnici s obzirom na konkretnog tuenika, prema stanju stvari utvrenom u toj parnici, prihvati traenje da se donese odluka odreenog sadraja. Predmet bi spora u tom smislu bio modificirani, procesualizirani "pravozatitni zahtjev".

Glava peta VRSTE TUBI 11. KLASIFIKACIJA 1. Zakonske osnove za klasifikaciju tubiU ZPP-u nije provedena posebna kvalifikacija i klasifikacija pojedinih vrsta tubi. U njemu se izrijekom spominje i ureuje samo tuba za utvrenje (188.). Meutim, iz niza se odredaba toga zakona kojima se utvruju posebne pretpostavke za podnoenje tube u odreenim sluajevima, o sadraju onoga to se njima moe traiti te o postupku koji se u povodu njih provodi moe zakljuiti o postojanju jo nekih vrsta tubi. U tom se smislu iz nekih odredaba moe izvesti da Zakon ne samo da pretpostavlja postojanje kondemantornih tubi ve i da ureuje nekoliko njihovih podvrsta. Tako se iz odredbe lanka 332. stavka 1. ZPP moe zakljuiti o postojanju kondemantorne tube radi ostvarenja dospjele trabine na ispunjenje pozitivne inidbe kao osnovnog i opeg tipa osudnih tubi, iz odredaba lanka 332. stavka 2. ZPP o postojanju kondemantorne tube radi ostvarenja nedospjelih trabina na ispunjenje pozitivne inidbe na temelju predmnijevanog pravnog interesa. Iz odredaba se lanaka 461. i 462. ZPP moe zakljuiti o postojanju o postojanju tube za izdavanje platnog naloga. Iz niza se posebnih zakona, u nekim sluajevima povezano s odredbama samog ZPP-a, moe zakljuiti o postojanju posebnih vrsta tubi radi ostvarenja razliitih pravozatitnih ovlatenja. Brojne odredbe posebnih materijalnopravnih zakona upuuju na postojanje i

tzv. konstitutivnih tubi. Nizom posebnih zakona utvrena je legitimacija odreenih kategorija subjekata na traenje posebnih tipova deklaratorne, kondemantorne i konstitutivne zatite.

2. Kriteriji podjeleU doktrini se tube nastoje kvalificirati i klasificirati prema odreenim njihovim obiljejima. Osnovna je i najvanija podjela prema sadraju zatite koji se njima trai. Podjela se provodi i prema prirodi norme materijalnog prava primjenom koje u povodu njih treba odluiti o osnovanosti zahtjeva, s obzirom na njihovu pravozatitnu funkciju, s obzirom na subjekte koji su legitimirani na njihovo podnoenje, odnosno s obzirom na krug subjekata u ijem se interesu one mogu podnijeti, s obzirom na to moraju li se podnijeti u odreenom prekluzivnom roku ili ne, s obzirom na to inicira li se njima redovni postupak ili neka posebna vrsta postupka, osobito sumarni postupci itd.

3. Podjela tubi s obzirom na sadraj pravne zatite koji se njima traiU domaoj se doktrini s obzirom na sadraj pravne zatite koja se njima trai razlikuje izmeu kondemnatornih tubi, kojima se trai osuda na neko injenje, trpljenje ili proputanje, deklaratornih tubi, kojima se trai utvrenje nekog prava ili pravnog odnosa ili nekog drugog objekta utvrenja, te konstitutivnih tubi, kojima se trai izricanje odreene pravne promjene. Kondemantorne su tube izvorni i najstariji tip tubi.

4. Podjela tubi s obzirom na njihov pravozatitni ciljS obzirom na njihovu pravozatitnu funkciju (cilj) tube bi bilo mogue podijeliti na tzv. preventivne i represivne tube. Meu preventivne bi, svakako, spadale deklaratorne tube jer bi ile za tim da se unoenjem pravne sigurnosti u sporne odnose meu strankama sprijei njihova povreda u budunosti. I tube za trpljenje i proputanje bi redovito imale preventivni pravozatitni cilj. Preventivno bi mogle djelovati u izvjesnom smislu i konstitutivne tube. Pravozatitni bi cilj kondemnatornih tubi bio redovito represivni, ali i konstitutivnih.

5. Graanskopravne i procesnopravne tubeU doktrini se prema prirodi norme materijalnog prava primjenom koje u povodu njih treba odluiti o osnovanosti zahtjeva razlikuje se izmeu graanskopravnih i procesnopravnih tubi. Tube bi u pravilu bile graanskopravne (u najirem smislu te rijei 1.). Iznimno, tube bi bile procesnopravne kad bi se u povodu njih o osnovanosti zahtjeva odluivalo primjenom normi koje inae ureuju procesnopravne odnose. Znaenje takve tube imala bi npr. tuba za ponitaj arbitrane presude zbog povreda

arbitranog postupka.

6. Individualne i kolektivne (reprezentativne) tubeS obzirom na subjekte koji su legitimirani na njihovo podnoenje, odnosno s obzirom na krug subjekata u ijem se interesu one mogu podnijeti mogue je razlikovati tube kojima se trai pruanje pravne zatite individualnim povrijeenim ili ugroenim pravima u vezi s konkretnom pravnom situacijom (tube radi ostvarivanja individualne pravne zatite) te tube kojima se trai zatita prava i interesa odreene grupe, zajednice, klase ili openito drutva s obzirom na konkretnu pravnu situaciju ili in abstracto, dakle neovisno o konkretnoj pravnoj situaciji. U ovu drugu kategoriju tubi pripadaju tzv. udrune tube, actiones popularis, class actions, itd.

12. KONDEMANTORNA TUBA 1. Pojam i pravozatitna funkcijaPostavljanjem odreenog tubenog zahtjeva u kondemnntornoj tubi tuitelj trai od suda da naloi tueniku (332: Sud moe naloiti tueniku ...) da neto uini (pozitivna inidba) u korist tuitelja ili, iznimno, u korist nekog treeg, odnosno da neto trpi nepoduzimajui radnje kojima bi sprijeio pozitivne radnje tuitelja ili nekog treeg, ili da neto propusti u odnosu prema tuitelju ili treemu suzdravajui se od odreenih vlastitih pozitivnih radnji, ponaanja (negativne inidbe). Iako se u naelu sve vrste trabina jednako utuuju neovisno o vrstama postupka koji e se u povodu toga provesti, ipak se neke vrste trabina mogu ostvarivati samo u postupcima za koje vrijede donekle posebna pravila o sadraju tube kojom se pokreu. Tako se samo za novane trabine moe izabrati njihovo utuenje tubom za izdavanje platnog naloga. Primarni je pravozatitni cilj kondemnatornih tubi stvoriti osnovu za prisilno ostvarenje trabina koje e biti utvrene u presudama kojima e biti prihvaeni zahtjevi koji e u tim tubama biti istaknuti (izvrna isprava), ali, iznimno, i za obezbeenje ostvarenja tih trabina u budunosti. U tom je smislu pravozatitna funkcija kondemantornih tubi u pretenom broju sluajeva izravno represivna: stvaranje uvjeta za otklanjanje postojeeg protupravnog stanja radi uspostave povrijeenog pravnog poretka; iznimno ona moe biti i preventivna stvaranjem u sadanjosti uvjeta za prisilno ostvarenje trabine u budunosti onda kad i ako to bude potrebno. Na temelju kondemnatorne presude pobjedniki tuitelj moe, nakon njezine izvrnosti, u pravilu traiti izvrenje radi prisilnog ostvarenja trabine koja je u njoj utvrena. Meutim, radi ostvarenja trabina utvrenih u kondemnatornim presudama nee

uvijek biti potrebno a ni mogue zatraiti ovrhu. Tako se, npr., kondemnacija kojom je naloeno davanje izjave volje ne ostvaruje u izvrnom postupku. Naime, ako je dunik odlukom koja ima svojstvo izvrne isprave obvezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu dao pravomonou te odluke. Okolnost da se presude kojima je naloeno davanje izjave volje prisilno ne ostvaruju, ne oduzima tubama u povodu kojih su donesene a ni njima samima znaenje kondemnatornih tubi odnosno presuda. Kondemnatorna zatita pretpostavlja povredu odreene trabine. Povreda trabine jest redovita pretpostavka u uvjetima zabrane samopomoi postojanja pravozatitne potrebe (predmnijevanog pravnog interesa) kao pretpostavke za traenje kondemnatorne pravne zatite. Ta se povreda, a time i pravozatitna potreba za traenje kondemnatorne zatite u pravilu oituje u okolnosti da tuenik nije ispunio dunu trabinu unato tome to je dospjela. Upravo stoga sud moe naloiti tueniku da promtno (u pravilu, ipak, u odreenom, paricijskom roku) izvri odreenu inidbu samo ako je ona dospjela najkasnije do zakljuenja glavne rasprave (332/1.). U povodu kondemnatorne tube sud moe dvojako meritorno presuditi. Ocijeni li da je u njoj istaknuti kondemnatorni tubeni zahtjev osnovan, donijet e presudu kojom e ga prihvatiti (kondemnatorna presuda). Nae li da taj zahtjev nije osnovan, donijet e presudu kojom e ga zbog toga odbiti, presudu kojom e zapravo utvrditi da tuitelj nije s obzirom na injenino stanje utvreno tijekom provedenog postupka uz odgovarajuu primjenu materijalnog prava bio ovlaten traiti kondemnatornu zatitu odreenog sadraja (presuda negativnog utvrenja), odnosno da na to nije bio ovlaten s obzirom na rezultate konkretnog nekontradiktornog postupka. Budui da se kondemnatorni zahtjev moe odbiti iz razliitih razloga, npr. stoga to utuena trabina nije dospjela, ili zato to nije utuiva, ili zato to je zastarjela, ili zato to nije nikada ni postojala, ili zato to je prestala postojati, ili zato to nepripada osobi koja tvrdi da joj pripada presuda kojom se kondemnatorni zahtjev odbija ne mora uvijek implicirati utvrenje da utuene trabine nije bilo (u vrijeme zakljuenja glavne rasprave, odnosno u vrijeme zakljuenja prethodnog postupka u sporovima male vrijednosti). Po tome bi se takva odbijajua presuda razlikovala od prave deklaratorne presude kojom bi se izrijekom utvrdilo da odreena trabina ne postoji. Trabina koju tuitelj utuuje kondemnatornom tubom jest izvanprocesno materijalnopravno ovlatenje tuitelja (ili treeg) upravljeno prema tueniku kao sudioniku iz izvanprocesnog materijalnopravnog odnosa na ispunjenje odreene pozitivne ili negativne inidbe (zahtjev u materijalnopravnom smislu). Tu trabinu, ovlatenje, zahtjev u materijalnopravnom smislu treba razlikovati od tubenog zahtjeva koji tuitelj istie u tubi kao prijedlog izreke traene presude (tubeno traenje), odnosno od njegova prava na prihvaanje toga zahtjeva koje je upravljeno prema sudu i ostvarivanje kojega e ovisiti o tome hoe li se verificirati u konkretnom postupku s obzirom na njegove rezultate.

2. Sadraj kondemnatorne tubeU kondemnatornoj tubi tuitelj treba istaknuti odreeni kondemnatorni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traenja te injenice na kojima temelji taj zahtjev. U skladu s navedenim tuitelj treba u kondemnatornoj tubi ustvrditi (1) postojanje injenica kojima e potkrijepiti tvrdnju o postojanju odreene (u pravilu svoje, iznimno tue) materijalnopravne (izvan-, pretprocesne, u pravilu graanskopravne) trabine te (2) postojanje (dopunskih pravozatitnih) injenica na kojima temelji svoje ovlatenje da s obzirom na tu trabinu trai odreenu kondemnaciju (pravozatitnu radnju). Znaenje takvih pravozatitnih injenica imat e redovito dospjelost (i time povreda) trabine. Traei kondemnatornu zatitu, tuitelj zapravo doslovno trai od suda da tueniku naloi da neto uini, trpi ili propusti, dakle odreenu pozitivnu ili negativnu inidbu. Treba, meutim, uzeti da kondemnatorna tuba sadri (1) (implicirani) zahtjev za utvrenje materijalnopravne (u pravilu graanskopravne) pretprocesne (kvalitativno i, kad je inidba koja ini njezin objekt genusnog karaktera, kvantitativno odreene) trabine (deklaratorni, implicirani, dio tubenog zahtjeva) i (2) zahtjev za osudu tuenika na ispunjenje inidbe koja ini objekt te trabine (kondemnacija stricto sensu). U prilog takvom stavu govori institut meupresude kojom se, time to se njome utvruje osnova "tubenoga zahtjeva", zapravo deklarira postojanje nekvantificirane materijalnopravne obveze tuenika, npr. postojanje njegove odtetne odgovornosti. Zatim, u povodu kompenzabilne protutube (190/1.) i prigovora radi prebijanja, ako prihvati tubeni i protutubeni zahtjev, odnosno prigovor radi prebijanja, sud (prema stavu doktrine i ustaljene judikature) najprije utvruje postojanje trabine s obzirom na koju je tuitelj istaknuo svoj kondemnntorni zahtjev, zatim postojanje protutrabine s obzirom na koju je tuenik istaknuo svoj protutubeni kondemnatorni zahtjev, odnosno svoj prigovor radi prebijanja, dalje konstitutivnom odlukom prebija te trabine i eventualno dosuuje nekompenzirani viak tuitelju odnosno tueniku koji je podnio protutubu te odbija kondemnatorne zahtjeve stranaka u dijelu u kojem se odnose na prebijene trabine, dakle jedan redovito u cijelosti, drugi u dijelu koji se tie kompenziranog dijela trabine s obzirom na koju je bio istaknut. Kad kondemnatorna tuba odnosno protutuba ne bi implicirala i tubeni zahtjev za utvrenje trabine s obzirom na koju se u njoj istie kondemnatorni tubeni odnosno protutubeni zahtjev, sud ne bi bio ovlaten u dispozitivu svoje presude najprije utvrditi postojanje trabine tuitelja pa protutrabine tuenika, zatim ih prebiti i eventualno osuditi jednu od stranaka da ispuni drugoj inidbu na koju se odnosi nekompenzirani dio njezine trabine, pa tek onda odbiti kompenzirane dijelove kondemnatornih zahtjeva. Inae bi sud koji bi donio takvu odluku sudio ultra petita. To bi bilo protivno pravilu po kojem sud u parninom postupku odluuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (2/1.), povreda kojega je sankcionirana kao apsolutno bitna povreda odredaba parninoga postupka.

Tezu da kondemnatorna presuda sadri implicite i utvrenje materijalnopravne trabine potkrijepljuje svakako i okolnost da kondemnatorna presuda iskljuuje mogunost podnoenja deklaratorne tube kojom e se traiti utvrenje postojanja ili nepostojanja trabine s obzirom na koju je bio istaknut tom presudom prihvaeni kondemnatorni zahtjev. U suprotnom bi tuenik koji bi bio osuen da plati odreeni iznos i od koga bi taj iznos bio naplaen mogao traiti da se utvrdi da nije bio duan pa tuiti da mu se vrati ono to je od njega naplaeno. Budui da je osnovna pravozatitna svrha traenja i pruanja kondemnatorne pravne zatite u pribavljanju ovrne isprave, tubeni zahtjev kondemnatorne tube mora biti tako odreen da presuda kojom e biti prihvaen bude podobna za ovrhu u njoj moraju biti naznaeni vjerovnik i dunik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze; inidba ije se ispunjenje njome nalae mora biti odreena (ili barem odrediva) u subjektivnom, kvalitativnom, kvantitativnom, vremenskom i prostornom te openito modalitetskom smislu. Ako je ovrna isprava odluka kojom je naloeno promtno ispunjenje inidbe koja se sastoji u nekom davanju ili injenju, u njoj mora biti odreen i rok za dobrovoljno ispunjenje. U tubenim zahtjevima za isplatu novca mora biti odreeno naznaen iznos koji se trai. Odreeni novani zahtjev treba se postaviti i u sluajevima u kojima odmjeravanje naknade moe u krajnjoj liniji ovisiti o slobodnoj ocjeni suda. U tubama koje su upravljene na izricanje naloga za sastavljanje ili potpisivanja odreenih isprava, odnosno openito na davanje odreenih oitovanja volje, tubeni zahtjev mora sadravati tekst isprave (npr. ugovora) ije se sastavljanje ili potpisivanje trai, odnosno oitovanja volje.

3. Kondemantorne tube radi ostvarenja dospjele trabine na ispunjenje pozitivne inidbeKondemnntornim se tubama u pravilu trai osuda tuenika na ispunjenje pozitivne inidbe iz dospjele trabine, redovito u odreenom paricijskom roku .Takve se tube temelje na tvrdnji tuitelja da postoji odreena (njegova, iznimno tua) dospjela trabina na takvu inidbu prema tueniku. Dospjelost trabine i time njezina povreda zbog neispunjenja kod tih tubi opravdava postojanje pravozatitne potrebe za traenje i pruanje promtne kondemnatorne pravne zatite. Pozitivna inidba ije se promtno ispunjenje trai bit e redovito jednokratna i moe se, npr., sastojati u isplati odreenog iznosa novca, predaji ili isporuci stanovitih pokretnih stvari, predaji nekretnine, u poduzimanju zamjenjivih ali i nezamjenjivih (strogo osobnih) radnji, davanju izjave volje. Ako tuitelj ne ustvrdi da postoji dospjela trabina prema tueniku, odnosno ako se ve iz navoda tube, unato takvoj tvrdnji tuitelja moe zakljuiti, uz odgovarajuu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, da utuena trabina nije dospjela, tuba bi

zbog nedostatka pravnog interesa kao procesne pretpostavke za traenje kondemantorne zatite bila nedoputena. Meutim, zato to bi se ve na temelju navoda u tubi moglo zakljuiti i da u njoj istaknuti tubeni zahtjev nije osnovan (nekonkluzivna tuba), trebalo bi ve na temelju takve tube donijeti presudu o odbijanju tubenog zahtjeva, svakako ako tuitelj ne bi, nakon to bi u tom smislu dobio odgovarajue upute, dopunio i/ili ispravio svoju tubu. Ako bi, meutim, tuba bila konkluzivna, ako bi se prema navodima koje bi sadravala moglo polazei od hipoteze da su oni istiniti - zakljuiti da je trabina radi ostvarenja koje je podnesena dospjela, te ako bi se tek s obzirom na injenino stanje utvreno tijekom postupka zakljuilo da ta trabina nije dospjela ak ni do zakljuenja glavne rasprave, tubeni zahtjev treba odbiti jer je dospjelost trabine najkasnije do toga momenta pretpostavka za prihvaanje tubenog zahtjeva, za meritorno odluivanje o njegovoj osnovanosti (332/3.). U tom bi smislu dospjelost kao poseban izraz (pretpostavka postojanja) pravozatitne potrebe za traenje promtne kondemantorne zatite kao kategorija utvrenosti bila meritorna pravozatitna pretpostavka. Pravomonost presude kojom se odbija kondemnatorni zahtjev zbog nedospjelosti utuene trabine ne prijei da se kondemnatorna tuba s obzirom na istu trabinu podnese nakon dospeloti te trabine dospjelou bi injenino stanje i time predmet spora bili izmijenjeni.

4. Kondemantorne tube radi ostvarenja nedospjelih trabina na ispunjenje pozitivne inidbe na temelju presumiranog pravnog interesaIznimno od pravila da se kondemnatornom tubom moe traiti samo osuda na ispunjenje dospjele trabine, osuda tuenika da ispuni odreenu inidbu u budunosti kad (i poto) dospije moe se traiti u nizu sluajeva, od kojih su jedni izrijekom predvieni zakonom, dok su drugi zapravo kreacija sudske prakse. Tako npr. tuitelj moe zatraiti od suda da obvee (osudi) tuenika i na inidbe koje nisu dospjele: (1) u alimentacijskim parnicama, (2) u parnicama za naknadu tete u vidu rente zbog izgubljene zarade ili drugih prihoda po osnovi rada ili zbog izgubljenog uzdravanja (232/2.). U navedenim se sluajevima postojanje pravozatitne potrebe za utuenje trabina koje e dospjeti tek u budunosti predmnijeva iz okolnosti da su oni izrijekom predvieni zakonom, odnosno da se temelje na ustaljenoj sudskoj praksi u tom bi smislu postojanje pravozatitne potrebe u njima bilo apsolutizirano.

5. Tube na trpljenjeTrabina prema odreenoj osobi da je duna trpjeti odreene radnje neke druge osobe ili i nekih drugih osoba mogla bi se temeljiti na zakonu ili pravnom poslu. Bit bi te trabine bila u proputanju (suzdravanju od) onemoguavanja ili ometanja stanovitih osoba u poduzimanju odreenih njihovih radnji, eventualno na odreeni nain

(odreenim sredstvom), u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu (modaliteti trpljenja). Tako bi se dunik mogao obvezati da e trpjeti da se vjerovnik koristi putom koji vodi preko odreene njegove nekretnine bez ikakva ogranienja ili samo u odreeno vrijeme i na odreeni nain, eventualno uz prethodnu obavijest duniku o tome; da e trpjeti da voda s nekretnine vjerovnika otjee preko njegova zemljita, itd. Trabina prema tueniku da je duan trpjeti odreene radnje (u pravilu) tuitelja ili (iznimno) treih redovito e se utuiti tako to e se od suda zatraiti da tueniku naloi da trpi (da tuenika osudi da trpi, da izrekne da je tuenik duan trpjeti) odreene radnje tuitelja i/ili treih, ve prema sadraju trabine. Ta bi se trabina eventualno mogla utuiti i tako to bi se od suda zatrailo da tueniku zabrani bilo kakvu aktivnost kojom bi onemoguavao ili ometao odreene radnje tuitelja ili treih. Prvi bi od navedenih naina utuenja odgovarao doslovnom sadraju trabine. Meutim, i drugim bi se postizavao isti pravozatitni cilj. Pravozatitna potreba za traenje pravne zatite na trpljenje pretpostavljala bi (kumulativno) dospjelost trabine na trpljenje ako bi prema sadraju pravnog odnosa obveza trpljenja trebala poeti tek u budunosti, te, analogno kao kod tubi za proputanje, opasnost ponavljanja radnji kojima bi se spreavalo ovlatenika da poduzima radnje na koje je ovlaten (represivno-preventivna funkcija tube na trpljenje), odnosno opasnost da bi se tuenik po prvi put mogao ponaati na nain kojim bi mogao sprijeiti ovlatenika da poduzima te radnje (preventivno-represivna funkcija tube za na trpljenje).

6. Tube na proputanjeSudionici odreenih graanskopravnih odnosa mogu prema sadraju tih odnosa biti ovlateni traiti od drugih sudionika tih odnosa da neto ne ine, da propuste poduzimati odreene radnje, da se ne ponaaju na nain kojim se povrijeuju ili mogu povrijediti njihova prava, ili, u nekim sluajevima, i/ili prava treih. Takve trabine na proputanje mogu se temeljiti izravno na zakonu ili na pravnom poslu. Tubama na proputanje trai se od suda da tueniku naloi (da osudi tuenika, da izrekne da je tuenik duan) propustiti odreene pojedinano specificirane radnje kojima povrijeuje ili kojima bi mogao povrijediti prava tuitelja i/ili (iznimno) nekog treeg. Tube na proputanje mogle bi se podnijeti i kao tube kojima bi se traila zabrana odreenog aktualnog i/ili buduih (ugroavajuih) ponaanja. Situacije u povodu kojih bi se mogle podnijeti tube za proputanje mogu biti razliite i o njima e ovisiti sadraj i struktura tubenih zahtjeva te injeninog stanja kojima bi se oni opravdavali. U odreenim e sluajevima biti potrebno uz zahtjeve za

proputanje isticati i druge zahtjeve, npr. zahtjeve za otklanjanje tetnih posljedica poduzimanja nedoputene radnje itd. Tubama za proputanje se najee pribjegava u zoni vlasnikopravnih odnosa, intelektualnog vlasnitva, gospodarskog poslovanja, ali, u posljednje vrijeme, i na podruju antidiskriminacijskog prava.

13. DEKLARATORNA TUBA 1. OpenitoJedini u Zakonu izrijekom predvieni tip tube jest tzv. tuba za utvrenje ili deklaratorna tuba, tuba kojom tuitelj moe traiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave (188/1.). Pravozatitni je cilj deklaratorne tube pravomono utvrenje stanovitog preegzistentnog pravnog stanja, koje, meutim, mora postojati ili nepostojati u vrijeme na koje se odnosi pravomonost sudske odluke, dakle u vrijeme zakljuenja glavne rasprave. Uinci su presude kojom se prihvaa deklaratorni tubeni zahtjev isto prejudicijelni pravomonim se utvrenjem pitanje postojanja nekog prava ili pravnog odnosa na obvezujui nain rjeava za sve budue graanske i upravne postupke, svakako, u subjektivnim, vremenskim i objektivnim granicama djelotvornosti toga utvrenja. Upravo stoga presude kojima se prihvaaju zahtjevi za utvrenje istaknuti u deklaratornim tubama, ak i kad se njima utvruje postojanje prava na inidbu (trabine), budui da ne sadre nalog tueniku za ispunjenje inidbe koja je objekt toga prava, nemaju znaenje izvrne isprave to mogu biti samo sudske odluke kojima je naloeno ispunjenje trabine. Ipak, i u povodu deklaratornih tubi moglo bi se iznimno zatraiti odreivanje privremenih mjera osiguranja. Prejudicijelni karakter pravne zatite koja se trai deklaratornom tubom i koja se prua presudom koja e u povodu nje biti donesena (neovisno o tome hoe li njome tubeni zahtjev biti prihvaen ili odbijen) determinira primarno njihovu preventivnu funkciju. Inzistiranje na postojanju posebnog pravnog interesa za traenje deklaratorne pravne zatite moe se opravdati javnim interesom da se ne vode suvine i nesvrhovite parnice, ali i interesom tuenika da ne bude nepotrebno izloen takvim parnicama. Budui da je postojanje pravnog interesa statuirano (i) u javnom interesu, stranke ne mogu svojim dispozicijama otkloniti dunost suda da ga ex officio utvruje. Pravni interes za traenje deklaratorne zatite ima znaenje posebne procesne pretpostavke, ali samo kad je mogunost

podnoenja deklaratorne interesa (arg. ex 276.).

tube

uvjetovana

postojanjem

takvog

2. Vrste deklaratornih tubiDeklaratorne se tube mogu klasificirati prema raznim kriterijima. Ako se deklaratornom tubom trai utvrenje postojanja objekta utvrenja, rije je o pozitivnoj deklaratornoj tubi, a ako se trai utvrenje nepostojanja toga objekta o negativnoj delaratornoj tubi. Presuda kojom bi bilo utvreno postojanje nekog predmeta utvrenja (pozitivna deklaratorna presuda) svojom bi pravomonou iskljuivala dopustivost podnoenja negativne deklaratorne tube o istom predmetu utvrenja. Odgovarajue bi vrijedilo i za presudu kojom bi bilo utvreno nepostojanje nekog predmeta utvrenja takva bi presuda svojom pravomonou iskljuivala dopustivost podnoenje pozitivne deklaratorne tube o istom predmetu utvrenja. Bila bi rije o pojmovnoj (sadrajnoj) protivnosti (iskljuivosti). Presuda kojom bi bio odbijen pozitivni deklaratorni zahtjev ne bi nuno utvrivala nepostojanje predmeta utvrenja. To bi ovisilo o razlogu zbog kojeg bi dolo do odbijanja toga zahtjeva. Tako, npr., ako bi bi on bio odbijen zbog zastarjelosti prava utvrenje kojega se trai, tada presuda kojom bi to bilo izreeno ne bi utvrivala nepostojanje toga prava, itd. O djelovanju deklaratornih presuda bit e posebno govora u devetom dijelu ovoga sustava o sudskim odlukama i njihovim uincima. Okolnost da je u povodu pozitivne ili negativne deklaratorne tube zasnovana parnica, prijeila bi (u pravilu) doputenost podnoenja ne samo tube s istim tubenim zahtjevom ve i s tubenim zahtjevom koji bi se s njime sadrajno iskljuivao. Prema pravnoj prirodi predmeta utvrenja moglo bi se razlikovati izmeu zv. graanskopravnih (u najirem smislu te rijei) i procesnopravnih tubi. Deklaratorne bi tube redovito bile graanskopravne. Iznimno one bi mogle biti i procesnopravne takvo bi znaenje imala tuba kojom bi se trailo utvrenje nepobojnosti presude arbitranog suda.

3. Isticanje deklaratornog tubenog zahtjevaDeklaratorni tubeni zahtjev moe se istaknuti u posebnoj tubi kao jedini glavni zahtjev (188/1.; ista deklaratorna tuba) ili uz druge redovito kondemnatorne, ali i konstitutivne pa i deklaratorne tubene zahtjeve (objektivna kumulacija tubenih zahtjeva 189.). Deklaratorni tubeni zahtjev moe se kao prejudicijelni zahtjev u odnosu na drugi funkcionalno glavni zahtjev u odreenom postupku istaknuti ve u tubi ili naknadno tijekom postupka (188/3., 4.). Prejudicijelni tubeni zahtjev moe biti istaknut u protutubi kao glavni zahtjev

(190/1.3. prejudicijelna protutuba) ili eventualno u kumulaciji s drugim zahtjevim