vrhbosna 1-2017 layout 1 -...

VRHBOSNA 1/2017

Sadržaj

USKRSNA POSLANICA„Mir vama“ ....................................................................................................................................... 5

SVETA STOLICAPoruka Svetog Oca Franje za korizmu 2017. ............................................................................... 7Poruka Svetoga Oca Franje u prigodi proslave 50. Svjetskog dana mira, 1. siječnja 2017. .. 9Poruka pape Franje za 25. svjetski dan bolesnika ...................................................................... 13Pismo pape Franje biskupima na blagdan Nevine dječice ....................................................... 14Papa uputio pismo mladima ......................................................................................................... 16Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije .......................... 17

CCEEDokument Europskih biskupa o siromaštvu i društvenoj isključenosti ................................. 20

BK BIHPoruka biskupa mons. dr. Marka Semrena za Dan života 2017. .............................................. 21XIX. redovno godišnje zajedničko zasjedanje HBK i BK BiH ................................................... 23Šesnaesta skupština Papinskih misijskih djela BiH .................................................................... 24Održana XV. sjednica Stalnog vijeća BK BiH .............................................................................. 25Održana Skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH ................ 25Poslanica biskupa Josipa Mrzljaka u povodu Tjedna solidarnosti s Crkvomi ljudima u BiH ................................................................................................................................. 26Priopćenje sa 69. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine ......... 28Izjava komisije Justitia et pax BK BiH s obzirom na društveno‐političku situaciju u BiH .. 29Proglas ustanovljenja Dana molitve i pokore za žrtve nasilja i zlorabljenja .......................... 32Molitva u prigodi Dana molitve i pokore za žrtve nasilja i zlorabljenja ................................ 33Molitva vjernika ............................................................................................................................... 34

IZ VRHBOSANSKE NADBISKUPIJEDekret o otvorenju biskupijskog postupka o vjerojatnom čudesnom ozdravljenjupo zagovoru časnog sluge Božijega Petra Barbarića .................................................................. 35Poziv na sjednicu Umrežavanja struktura u Vrhbosanskoj nadbiskupiji u prostorijamaOrdinarijata, srijeda 8. veljače 2017. godine ................................................................................ 36Razvoj župnih Caritasa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ............................................................... 37Produženje mandata savjetnicima Administrativnog vijeća NMMS Redemptoris Mater ...... 37Tema proljetne dekanatske korone ............................................................................................... 38Poziv na IV. redovitu sjednicu Vijeća za mlade Vrhbosanske nadbiskupije .......................... 39Treća korizmena nedjelja: Nedjelja solidarnosti ......................................................................... 39XX. susret ministranata Vrhbosanske nadbiskupije ................................................................... 40Susret Umrežavanja struktura u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ................................................... 42Imenovanja i premještaji ................................................................................................................. 43Dozvole ............................................................................................................................................. 44Kronika Vinka kardinala Puljića ................................................................................................... 44

Vrhbosna 12017_Layout 1 4.4.2017 10:18 Page 3

VRHBOSNA 1/2017

PRILOZIPropovijed biskupa mons. dr. Pere Sudara na spomendan blaženih Drinskih mučenica ... 51Propovijed kardinala Puljića na svetkovinu Božića u Katedrali .............................................. 53Propovijed kardinala Puljića na Misi za početak Nove godine ............................................... 55Homilija kardinala Andrea Yeom‐a .............................................................................................. 56Propovijed dr. sc. don Maria Bernadića u Sabornoj crkvi na kraju Molitvene osmine zajedinstvo kršćana u Sarajevu ......................................................................................................... 58Propovijed kardinala Puljića u Katedrali na blagdan Svijećnice ............................................. 60Hodočašća dekanata Vrhbosanske nadbiskupije u Katedralu u godiniBožanskog milosrđa ........................................................................................................................ 61Propovijed dr. vlč. Šime Maršića na korizmeni petak u Godini laika .................................... 62Propovijed mons. dr. Pave Jurišića na korizmeni petak u Godini laika ................................. 64Propovijed vlč. Tomislava Mlakića na korizmeni petak u Godini laika ................................. 66

BILJEŽIMOSvjedoci vjere i ljubavi protiv klasne mržnje komunizma ........................................................ 69

NAŠI POKOJNICI+ Vlč. Anto Baković ......................................................................................................................... 72+ Fra Mladen Ravnjak ..................................................................................................................... 75

DODATAKStatistički podaci župa po dekanatima za 2016. godinu ‐ Vrhbosanska nadbiskupija ......... 77Statistika po dekanatima 2016. godine ......................................................................................... 80


VRHBOSNA 1/2017 5

US

KR

SN

A P

OS

LA

NIC

A

„Mir vama“

Prije četrdeset dana ušli smo u korizmenovrijeme sa svojim opterećenjima, ali i sa svojimodlukama i obećanjima. Kroz tu vremenskupustinju hodili smo puni nade u bolje sutra,dajući pritom i osobni doprinos kroz djelapokore, pojačane molitve i djela kršćanske lju‐bavi. Riječima i mislima križnoga puta tješilismo svoje nesigurnosti (usp. Job 42, 3‐6),nepokolebljivom nadom ozdravljali smo našabeznađa (usp. Rim 5,5) i hrabrom ljubavljuborili smo se protiv naših strahova (usp. 1 Iv4,18). Prisjećanjem na Muku Gospodina naše‐ga Isusa Krista prepoznali smo očitu ljubavBožju (usp. Rim 5,8). Danas, kada slavimodogađaj Uskrsa, sve naše nejasnoće, nemiri,strahovi i boli pobijeđeni su vjerom u vječniživot (usp. 1 Kor 15,21). Sada znamo da usvjetlu Kristova uskrsnuća nijedna ljudskanejasnoća nije nejasna, nijedan strah nijenepobjediv, nijedna patnja besmislena. I samPavao, siguran u ovo, kaže: „Sve mogu poOnome koji me jača!“ (Fil 4,13).

Uskrs daruje oprost

Na vazmenu večer, Krist nam je, udijelivšiapostolima Duha Svetoga, darovao oproštenjegrijeha. Sveti Ivan u Evanđelju piše: „Dahne unjih i kaže im: – Primite Duha Svetoga! –Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, koji‐ma zadržite zadržani su im.” (Iv 20, 22‐23).Oprost je jedan od najljepših darova kojeg pri‐mamo od Uskrslog Krista. Po Božjem oprostui naši grijesi su oprošteni. A opraštanjem grije‐ha primamo Božju milost (usp. Tit 2,11‐14).Uskrs nam je uvijek i iznova prilika da u milo‐sti Božjoj živimo u ovome svijetu, ali ne zaovaj svijet nego za vječnost (usp. 2 Kor 5,1).Dok slavimo Uskrs želimo, prije svega, bitizahvalni za taj divni milosni dar (usp. 2 Kor5,19). Dok živimo oproštenje i pomirenje snebeskim Ocem, kao dar njegova Sina za nas,valja i nama praštati jedni drugima. Dok pra‐štamo jedni drugima u obitelji onda vraćamoslogu i zajedništvo našemu domu. Dok prašta‐mo jedni drugima na poslu ili u školi ondavraćamo ono početno povjerenje i dobrohot‐

nost jednih prema drugima. Kada nema opro‐sta onda nema Uskrsa u nama ni među nama.Dajmo onda da duh uskrsnog praštanja zaživiu našoj sredini! Hajdemo opraštati jedni dru‐gima! Hajdemo se miriti jedni s drugima!Zašto da budemo suparnici kada smo svisuputnici na ovoj zemlji!?

Uskrs daruje mir

Prve riječi koje je uskrsli Krist izgovorio ususretu sa svojim učenicima glasile su: MIRVAMA! Ovako čitamo u evanđelju po Ivanu:„Kad bī uvečer onog istog dana, prvoga u tje‐dnu, dok su učenici u strahu od Židova bilizatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu ikaže im: ‘Mir vama!’ To rekavši, pokaza imsvoje ruke i bok. I obradovaše se učenicividjevši Gospodina” (Iv 20, 19‐20). Znao jeIsus koliki je strah i kakvo je beznađe nakonnjegove smrti zahvatilo učenike. Znao je da ćeslični strahovi i srodna beznađa zahvaćati nje‐gove učenike i sljedbenike kroz cijelu povijest.Zato je uskrsni poklik MIR VAMA melem nasvaku duševnu ranu, svaku prazninu, očaj ibeznađe, kako prvim Kristovim učenicimatako i nama danas. Radujmo se stoga Uskrsujer je Gospodin živ! Gospodin je među nama!On je naš mir i naša sigurnost! Sigurnost, ne ulažnim materijalnim obećanjima ni u varljivojpolitičkoj moći niti u lakovjernoj vojnoj sili.Sigurnost, ne u bankarskim igrama kojeporobljuju jednostavne ljude niti u tržišnojkonkurencji koja globi radnike, uskraćuje implaće i uvjetuje njihov obiteljski život.Ponavljam, samo Krist može biti naša pravasigurnost (usp. Ps 8,12), samo nas on možepodariti trajnim mirom (usp. Ps 29,11).

Uskrs je poslanje

Na sam dan uskrsnuća, Gospodin Isus šaljesvoje učenike riječima: „Kao što mene poslaOtac i ja šaljem vas“ (Iv 20,21). Iz KristovaUskrsnuća izvire poslanje Crkve koje se tiče nesamo biskupa, svećenika, redovnika i redovni‐ca nego i svih laika. Potaknuti Božjom riječju

uskrsna poslanica u 2017


posvetili smo ovu godinu katoličkom laikatuVrhbosanske nadbiskupije. Ovom posvetomželimo da svatko od laika u Nadbiskupiji pre‐pozna svoj poziv i važnost vjerničkog poslanjai svjedočenja. Poslanje u Crkvi ne daje čovjeknego Krist kao dar od Oca, te ga prenosi na sveone koji ga prihvate i primjene u svome živo‐tu. Tako je još 1988. godine, danas sv. IvanPavao II., poručio kršćanima da na uvjerljivnačin šire Evanđelje cijelim svijetom kao odgo‐vor promjenama koje se događaju na planetar‐noj razini i koje su snažno označene sekularizi‐ranom kulturom (Christifideles laici, 33). PapaFranjo u pobudnici Radost Evanđelja 9 potičeživu Crkvu da ne raste kroz prozelitizam, većkroz osobnu privlačnost, zaljubljenost i odu‐ševljenost Evanđeljem. Neka uskrsno prosvje‐tljenje pronađe vrijeme i način za vaše obitelj‐sko čitanje i promišljanje riječi Božje! Nekaduhovna snaga uskrsne radosti potakne vašudnevnu obiteljsku molitvu! Neka radostKristova uskrsnuća pobudi vaše obiteljskorevnovanje oko nedjelje i svetkovina. NekaUskrs u svima vama probudi prave svjedokevjere koji se neće dati preplašiti, obeshrabriti

niti podleći lažnim obećanjima i varavimnadama ovoga svijeta, nego stati na stranu isti‐ne i pravednosti protiv bezdušnog kriminala irazuzdane korupcije.

Skoro su se navršile dvije godine kako jepapa Franjo posjetio Bosnu i Hercegovinu unadahnutome geslu MIR VAMA. Isti mir skojim je Krist tješio svoje učenike, papa je tje‐šio i nas vjernike. U tom istom Kristovu Duhui ja vam želim utješan i blagoslovljen Uskrs!MIR VAMA! Neka Uskrsli Krist živi u vama avi u Kristu! Neka uskrsli Gospodin uđe u vašeobitelji, vaše župne zajednice, vaše općine igradove da se u njima provodi živa vjera, čvr‐sta nada i ražarena ljubav! Neka u svimavama istinski živi prava evanđeoska ljubav, začovjeka, za obitelj, za narod, za opće dobro imir u vama i među vama.

Zaključujući ovu čestitku sve vas srdačnopozdravljam i na sve zazivam obilje Božjegblagoslova.

Vaš nadbiskup,Vinko kardinal Puljić

6 VRHBOSNA 1/2017

US

KR

SN

A P

OS

LA

NIC

A


VRHBOSNA 1/2017 7

Draga braćo i sestre,

korizma je novi početak, put koji vodi kasigurnom cilju: Uskrsu, Kristovoj pobjedi nadsmrću. To nas vrijeme uvijek snažno poziva naobraćenje. Kršćanin je pozvan vratiti se Bogu“svim srcem” (Jl 2, 12), ne zadovoljavati seosrednjošću već rasti u prijateljstvu sGospodinom. Isus je vjerni prijatelj koji nasnikada ne napušta, jer i kada smo u grijehu onstrpljivo čeka da mu se vratimo i tim strpljivimčekanjem pokazuje svoju spremnost na opra‐štanje (usp. Homilija na misi, 8. siječnja 2016.).

Korizma je pogodno vrijeme za jačanjeduhovnog života sredstvima posvećenja kojenam Crkva pruža: postom, molitvom i milosti‐njom. U korijenu svega toga je Božja riječ, kojusmo u ovom vremenu pozvani slušati i nadnjom revnije meditirati. Želim se ovdje na pose‐ban način zadržati na prispodobi o bogatašu isiromašnom Lazaru (usp. Lk 16, 19‐31). Nekanam bude nadahnuće taj tako značajan tekst,koji nam pomaže razumjeti što nam je potrebnoda bismo postigli pravu sreću i vječni život.

1. Druga osoba je darNa početku prispodobe predstavljena su

dva glavna lika s time što je siromah detaljni‐je opisan: on se nalazi u očajnom stanju, nemačak snage ni ustati, leži pred bogataševim vra‐tima i hrani se mrvama koje padaju s njegovastola, cijelo tijelo mu je posuto ranama koje psidolaze lizati (usp. rr. 20‐21). Mračna je to slika;prikazuje ponižena čovjeka koji je zapao uveliku bijedu.

Dodatnu crtu dramatičnosti toj slici dajesiromahovo ime: zove se Lazar, ime bremeni‐to obećanjem, koje doslovno znači “Bogpomaže”. Stoga taj lik nije anoniman, njegovesu osobine jasno opisane i predstavljen je kaopojedinac s vlastitom osobnom poviješću. Dokje za bogataša praktički nevidljiv, za nas jenetko koga dobro poznajemo. Postaje jednolice i, kao takav, dar, neprocjenjivo bogatstvo,biće koje je Bog htio, koje voli i kojeg se spomi‐nje, premda je konkretno stanje u kojem senalazi stanje odbačenog čovjeka (usp.Homilija na misi, 8. siječnja 2016.).

Lazar nas uči da je druga osoba dar.Ispravan odnos s osobama sastoji se u tomeda prepoznamo sa zahvalnošću njihovu vri‐jednost. I siromah na bogataševim vratimanije neugodna smetnja, već poziv na obraće‐nje i promjenu života. Ta nas prispodobaponajprije poziva da otvorimo vrata svogasrca drugome, jer svaka osoba je dar, bilo daje to naš susjed ili pak nepoznati siromah.Korizma je pogodno vrijeme da otvorimovrata svakoj osobi u potrebi i prepoznamo unjemu ili njoj Kristovo lice. Svaki od nassusreće takve ljude u svom svakodnevnomživotu. Svaki život koji susrećemo je dar kojizaslužuje prihvaćanje, poštivanje i ljubav.Božja nam riječ pomaže otvoriti oči da prih‐vatimo i ljubimo život, prije svega kad je ovajslab i ranjiv. A da bismo to mogli nužno jeuzeti ozbiljno i ono što nam Evanđelje kazujeo bogatašu.

2. Grijeh nas zasljepljujePrispodoba je bespoštedna u opisivanju

proturječnosti u kojima se nalazi bogataš (usp.r. 19). Taj lik, za razliku od Lazara, je bezimen;za njega se jednostavno kaže da je “bogataš”.Izobilje u kojem živi ogleda se u pretjeranojraskošnoj odjeći koju nosi. Grimiz je naime biovrlo cijenjen, čak više od srebra i zlata, i zato jebio pridržan božanstvima (usp. Jr 10, 9) i kra‐ljevima (usp. Suci 8, 26), dok je tanani landavao pojedincu gotovo svet značaj. Taj sečovjek dakle volio razmetati svojim bogat‐stvom i običavao je to činiti svakodnevno:“danomice se sjajno gostio” (r. 19). U njemuvidimo dramatičan odraz izopačenosti grije‐hom, koja poznaje tri susljedna stupnja: ljubavprema novcu, ispraznost i oholost (usp.Homilija na misi, 20. rujna 2013.).

Apostol Pavao kaže da “korijen svih zalajest srebroljublje” (1 Tim 6, 10). To je glavniuzrok korupcije i izvor zavisti, svađa i sumnji‐čenja. To može ići tako daleko da novac zavla‐da nama, čak dotle da postane tiranijski idol(usp. apost. pob. Evangelii gaudium, 55).Namjesto da bude sredstvo kojim se služimou činjenju dobra i iskazivanju solidarnostidrugima, novac može nas i čitav svijet podjar‐

SVETA

STO

LIC

A

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

Božja riječ je dar. Drugi su dar


miti egoističnoj logici koja ne ostavlja prostoraljubavi i predstavlja prepreku miru.

U prispodobi se zatim pokazuje da gramzi‐vost bogataša čini ispraznim. Njegova osob‐nost nalazi izraz u vanjštini, u pokazivanjudrugima što si može priuštiti. Ali ta vanjštinapokriva unutarnje lice. Njegov je život talacvanjskog izgleda, tog najpovršnijeg i najpro‐laznijeg aspekta postojanja (usp. isto, 62).

Najniži stupanj tog moralnog srozavanja jeoholost. Bogataš se odijeva poput kralja i pona‐ša se poput božanstva, zaboravljajući da je obi‐čni smrtnik. Za čovjeka iskvarena ljubavljuprema bogatstvima ne postoji ništa drugoosim njega samog i zbog toga osobe koje gaokružuju ostaju izvan njegova vidokruga. Plodnavezanosti na novac je dakle neka vrsta zasli‐jepljenosti; bogataš ne vidi čovjeka koji gladan,izranjen, ponižen leži do njegovih vrata.

Promatrajući taj lik, može se razumjetizašto se u Evanđelju tako jasno osuđuje ljubavprema novcu: “Nitko ne može služiti dvojicigospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugogaljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugogaprezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu”(Mt 6, 24).

3. Riječ je darEvanđelje o bogatašu i siromašnom Lazaru

pomaže nam dobro se pripraviti za Uskrs kojise bliži. Liturgija Pepelnice poziva nas iskusitinešto slično onom što bogataš doživljava natako dramatičan način. Svećenik, dok nasposipa pepelom, ponavlja riječi: “Sjeti se da siprah i da ćeš se u prah pretvoriti”. I bogataš isiromah umiru i glavni dio prispodobe seodvija na drugome svijetu. Dvojica likovaiznenada otkrivaju da “ništa nismo donijeli nasvijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo”(1 Tim 6, 7).

Mi također možemo vidjeti što se događana drugome svijetu gdje bogataš vodi podužidijalog s Abrahamom, kojeg naziva “ocem”(Lk 16, 24.27), pokazujući time da pripadaBožjem narodu. Ta pojedinost čini njegovživot još kontradiktornijim, jer do toga trenu‐tka nije uopće bilo govora o njegovu odnosu sBogom. Naime, u njegovu život nije bilo mje‐sta za Boga. Jedini njegov bog bio je on sam.

Tek usred muka na drugome svijetu boga‐taš prepoznaje Lazara. Želi da mu siromah

ublaži patnje s malo vode. To što on traži odLazara slično je onome što je bogataš mogaoza života činiti a nije nikada učinio. Abrahammu, ipak, objašnjava: “Sinko! Sjeti se da si zaživota primio dobra svoja, a tako i Lazar zla.Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš” (r. 25). Naonome svijetu se uspostavlja stanovita pra‐vednost i ravnoteža između zala doživljenihza života i dobra na drugome svijetu.

Prispodoba se nastavlja i dalje kako bi pru‐žila poruku kršćanima. Naime, bogataš kojijoš ima žive braće na zemlji, moli Abrahamada im pošalje Lazara da ih opomene; aliAbraham odgovara: “Imaju Mojsija i Proroke!Njih neka poslušaju!” (r. 29). A na bogataševoprotivljenje domeće: “Ako ne slušaju Mojsija iProrokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvihtko ustane” (r. 31)

Tako na vidjelo izlazi pravi bogatašev pro‐blem: korijen njegovih zala je u tome što nijeslušao Božju riječ. To ga je dovelo do toga danije više ljubio Boga te dakle da je prezreobližnjega. Božje riječ je živa i djelotvorna,kadra pobuditi obraćenje u srcima ljudi i izno‐va upraviti čovjekove korake prema Bogu.Kad zatvaramo srce daru Boga koji govori toima za posljedicu da na kraju zatvaramo svojesrce daru braće.

Draga braćo i sestre, korizma je pogodno vri‐jeme za obnavljanje susreta s Kristom živim unjegovoj riječi, sakramentima i bližnjemu. Nekanam Gospodin – koji se tijekom četrdeset danaprovedenih u pustinji odupro napasnikovimprijevarama – pokaže put kojim nam je ići.Neka nas Duh Sveti povede pravim putomobraćenja da ponovno otkrijemo dar Božje rije‐či, da budemo očišćeni od grijeha koji nas zaslje‐pljuje i da služimo Kristu prisutnom u braći isestrama u potrebi. Potičem sve vjernike daizraze tu obnovljenost duha također svojimsudjelovanjem u korizmenim kampanjama kojemnoga crkvena tijela priređuju u raznim dijelo‐vima svijeta sa ciljem širenja kulture susreta ujednoj ljudskoj obitelji. Molimo jedni za druge,da, kao dionici Kristove pobjede, znamo otvori‐ti naša vrata slabom i siromašnom. Tada ćemomoći u punini živjeti i svjedočiti uskrsnu radost.

Iz Vatikana, 18. listopada 2016.Blagdan svetog Luke evanđeliste.

8 VRHBOSNA 1/2017

SVETA

STO

LIC

A


VRHBOSNA 1/2017 9

1. Na početku ove nove godine, upućujemsrdačne želje za mirom narodima i zemljamasvijeta, šefovima država i vlada, te vjerskimvođama i osobama odgovornim za različite sek‐tore civilnog društva. Mir želim svakommuškarcu, ženi i djetetu te molim da nam svijesto tome da je svaka osoba stvorena na Božju slikui priliku omogući da priznamo jedni druge kaosvete darove urešene neizmjernim dostojan‐stvom. Poštujmo ovo naše “dublje dostojan‐stvo”[1] i neka aktivno nenasilje postane našnačin života, napose u situacijama sukoba.

Ovo je pedeseta po redu poruka za Svjetskidan mira. U prvoj poruci, blaženi papa PavaoVI. obratio se svim ljudima, a ne samo katolici‐ma, nedvosmislenim riječima: “Napokon jezorno izašlo na vidjelo da je mir jedini i pravismjer ljudskog napretka, a ne napetosti uzroko‐vane ambicioznim nacionalizmima, nasilnaosvajanja, kao ni represije koje služe kao upori‐šte lažnog građanskog reda”. Upozorio je na“opasnost koja se krije iza stava da se međuna‐rodni sporovi ne mogu rješavati razumnimputem, to jest pregovorima utemeljenima napravu, pravdi i jednakosti, već isključivo zastra‐šujućim i ubilačkim silama”. Nasuprot tome,citirajući encikliku Pacem in terris svoga pred‐šasnika svetog Ivana XXIII., veličao je “osjećaj iljubav prema miru utemeljenom na istini, pra‐vednosti, slobodi i ljubavi”[2]. Upravo je impre‐sivna aktualnost tih riječi, koje danas nisu ništamanje važne i urgentne no prije pedeset godina.

U ovoj prigodi želim se zadržati u razmišlja‐nju o nenasilju kao stilu mirovne politike.Molim Boga da nam svima pomogne nenasiljeusaditi i njegovati u našim najdubljim mislima ivrijednostima. Neka ljubav i nenasilje određujunačin na koji postupamo jedni s drugima unašim međusobnim odnosima, u društvu kao iu međunarodnim odnosima. Kad se žrtve nasi‐lja znaju othrvati kušnji osvete, one mogu posta‐ti najvjerodostojniji promicatelji nenasilnogmirotvorstva. Neka nenasilje – od lokalne razinei svakodnevnih situacija pa sve do svjetskogporetka – postane karakteristični stil naših odlu‐ka, naših odnosa i naših aktivnosti, pa i samogpolitičkog života u svim njegovim oblicima.

Rastrgani svijet

2. Dok je prošlo stoljeće upoznalo razornostdvaju smrtonosnih svjetskih ratova, prijetnjenuklearnim ratom kao i veliki broj drugih suko‐ba, danas se, nažalost, suočavamo sa stravičnimsvjetskim ratom koji se vodi u dijelovima. Nijelako znati je li svijet danas više ili manje nasilanno što je bio jučer, niti pomažu li suvremenasredstva komunikacije i veća mobilnost, kojikarakteriziraju naše doba, da postanemo svje‐sniji ili pak da se sve više navikavamo na nasilje.

U svakom slučaju, znamo da nasilje “u dije‐lovima”, na različite načine i na različitim razi‐nama, izaziva golema trpljenja kojih smoveoma svjesni: ratovi u različitim zemljama ikontinentima; terorizam, kriminalitet inepredvidljivi oružani napadi; zlostavljanjekojima su izloženi migranti i žrtve trgovine lju‐dima; uništavanje okoliša. Koja je svrha toga?Može li se nasiljem postići bio koji cilj trajnevrijednosti? Ne vodi li to tek razbuktavanjuodmazdî i spiralâ smrtonosnih sukoba od čegakoristi imaju tek malobrojni “gospodari rata”?

Nasilje nije lijek za naš rastrgani svijet.Uzvraćati nasiljem na nasilje dovodi, u najbo‐ljem slučaju, do prisilnih migracija i golemihpatnji, jer se ogromne količine resursa preu‐smjeravaju u vojne svrhe i uskraćuju mladima,obiteljima u teškoćama, starijima, bolesnima ivelikoj većini stanovnika našega svijeta zazadovoljavanje njihovih svakodnevnih potre‐ba. U najgorem slučaju, to može dovesti do fizi‐čke i duhovne smrti mnogih, ako ne i svih ljudi.

Radosna vijest

3. I sâm Isus je živio u vremenima u kojimaje vladalo nasilje. Ipak, učio je da prava bojišni‐ca, gdje se nasilje i mir susreću, jest ljudskosrce: “Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zlenamisli” (Mk 7, 21). Ali Kristova poruka, upogledu te stvarnosti, nudi radikalno pozitivanpristup. On je neumorno propovijedao Božjubezuvjetnu ljubav, koja prihvaća i oprašta i učioje svoje učenike da ljube svoje neprijatelje (usp.

SVETA

STO

LIC

A

Poruka Svetoga Oca Franje u prigodi proslave 50. Svjetskog dana mira, 1. siječnja 2017.

Nenasilje - stil politike za mir


Mt 5, 44) i okrenu drugi obraz (usp. Mt 5, 39).Kad je zaustavio tužitelje koji su htjeli kameno‐vati ženu uhvaćenu u preljubu (usp. Iv 8, 1‐11)i kad je, u noći uoči svoje smrti, rekao Petru dazadjene mač svoj u korice (usp. Mt 26, 52), Isusje pokazao put nenasilja kojim je hodio dosamoga kraja, sve do križa, kojim je uspostaviomir i razorio neprijateljstvo (usp. Ef 2, 14‐16).Stoga, onaj tko prihvati Isusovu Radosnu vijestzna prepoznati nasilje koje nosi u sebi i puštaBožjem milosrđu da ga ozdravi, postajući takosredstvom pomirenja, prema poticajnim riječi‐ma svetoga Franje Asiškog: “Kao što mir navi‐ještate ustima, tako ga još više imajte u svojimsrcima”[3].

Da bismo i danas bili istinski Isusovi učenici,trebamo prigrliti njegovo učenje o nenasilju.Ono, kao što je primijetio moj predšasnikBenedikt XVI., “je realno jer uzima u obzir da usvijetu postoji previše nasilja, previše nepravde,te da se stoga to stanje ne može prevladati druk‐čije već tako da mu se suprotstavimo s više lju‐bavi i dobrote. To “više” dolazi od Boga”[4]. Unastavku snažno naglašava: “Nenasilje za kršća‐ne nije puko taktičko ponašanje, nego čovjekovnačin postojanja, stav onoga koji je tako uvjerenu Božju ljubav i njegovu moć, da se ne boji hva‐tati u koštac sa zlom oboružan jedino ljubavlju iistinom. Ljubav prema neprijatelju srž je“kršćanske revolucije”“[5]. Evanđeoska zapovi‐jed ljubite svoje neprijatelje (Lk 6, 27) s pravomse smatra “”magna chartom” kršćanskog nena‐silja”. Ono se ne sastoji u tome da se “predamopred zlom […] nego u tome da na zlo odgovori‐mo dobrom (usp. Rim 12, 17‐21), raskidajući nataj način okove nepravde”[6].

Snažnije od nasilja

4. Nenasilje se katkad doživljava kao predaju,nedostatak sudjelovanja i pasivnost, ali u stvar‐nosti to nije tako. Prilikom primanja Nobelovenagrade za mir 1979. godine, Majka Terezijajasno je izrekla svoju poruku aktivnog nenasilja:“Mi u našoj obitelji ne trebamo bombe i oružje,uništavanje da bismo donijeli mir već samozajedništvo, da jedni druge ljubimo […] I moćićemo svladati sve zlo koje je u svijetu”[7]. Jersnaga oružja je varljiva. “Dok trgovci oružjemrade svoj posao, postoje siromašni mirotvorcikoji daju svoje živote kako bi pomogli jednojosobi, a zatim još jednoj i još jednoj i još jednoj”;

za te mirotvorce Majka Terezija je “simbol, slikanašeg vremena”[8]. U rujnu prošle godine, imaosam veliku radost proglasiti je svetom. Pohvaliosam njezinu spremnost da bude dostupnasvima “kroz prihvaćanje i obranu ljudskog živo‐ta, onog nerođenog i onog napuštenog i odbače‐nog. […] Priginjala se nad nemoćnima, ostavlje‐nima da umru pokraj ceste, gledajući u njimadostojanstvo koje im je Bog dao; preko nje nji‐hov glas mogli su čuti moćnici ovoga svijeta, daprepoznaju svoje krivnje zbog zločinâ – zločinâ!– siromaštva koje su oni sami stvorili”[9]. Kaoodgovor na to, njezina misija – i u tome pred‐stavlja tisuće, štoviše milijune osoba – bila je ićiususret žrtvama s velikodušnošću i predanošću,dodirujući i povijajući svako ranjeno tijelo, liječe‐ći svaki slomljeni život.

Nenasilje koje se provodi odlučno i doslje‐dno polučilo je impresivne rezultate. Uspjesikoje su postigli Mahatma Gandhi i Khan AbdulGhaffar Khan u oslobođenju Indije, te MartinLuther King, Jr. u borbi protiv rasne diskrimi‐nacije neće nikada pasti u zaborav. Žene su oso‐bito predvodnice nenasilja, poput, primjerice,Leymahe Gbowee i tisuća liberijskih žena, kojesu organizirale molitvene susrete i nenasilneprosvjede (pray‐ins) kojima su izborili mirovnepregovore na visokoj razini za završetak dru‐goga građanskog rata u Liberiji.

Ne smijemo zaboraviti ni desetljeće od epo‐halne važnosti koje je završilo padom komuni‐stičkih režima u Europi. Kršćanske su zajednicedale svoj doprinos ustrajnom molitvom i hra‐brim djelovanjem. Poseban su utjecaj izvršili slu‐žba i učenje svetog Ivana Pavla II. Razmišljajućio događajima iz 1989. u svojoj encikliciCentesimus annus iz 1991. godine, moj predšas‐nik istaknuo je činjenicu da se epohalnu promje‐nu u životima ljudi, narodâ i državâ ostvaruje“mirnom borbom koja se služila samo oružjemistine i pravde”[10]. Ta mirna politička tranzicijaje omogućena dijelom “nenasilnim zalaganjemljudi koji su, dok bi uvijek odbijali da popustemoći sile, uvijek znali naći, od slučaja do slučaja,djelotvorne oblike kako bi pružili svjedočanstvoza istinu”. Ivan Pavao II. zaključuje: “Neka ljudinauče boriti se za pravdu bez nasilja, odričući seklasne borbe u unutarnjim razmiricama, kao irata u onim međunarodnim”[11].

Crkva je bila aktivno uključena u provedbunenasilnih strategijâ promicanja mira u mno‐gim zemljama, potičući čak i najnasilnije akte‐

10 VRHBOSNA 1/2017

SVETA

STO

LIC

A


re da ulože napore za izgrađivanje pravednogi trajnog mira.

Takvi napori poduzeti u prilog žrtvamanepravde i nasilja nisu isključiva baštinaKatoličke Crkve, već su svojstveni mnogim reli‐gijskim tradicijama, za koje “suosjećanje i nena‐silje su od bitne važnosti i pokazuju put živo‐ta”[12]. Ja nedvosmisleno potvrđujem da “nije‐dna religija nije teroristička”[13]. Nasiljem seoskvrnjuje Božje ime.[14] Neka nam nikada nedosadi ponavljati: “Nikada se Božje ime nemože koristiti za opravdavanje nasilja. Mir jejedini svet. Jedino mir je svet, a ne rat!”[15].

Obiteljski korijeni nenasilne politike

5. Ako nasilje ima svoj izvor u ljudskomsrcu, tada je bitno da se nenasilje prakticiraprije svega unutar obitelji. To je sastavni dioone radosti ljubavi koju sam opisao u ožujkuove godine u svojoj pobudnici Amoris laetitia,na zaključenju dvije godine dugog razmišljanjaCrkve o braku i obitelji. Obitelj je nezamjenjivakalionica gdje supružnici, roditelji i djeca, braćai sestre, uče komunicirati i nesebično se brinutijedni za druge i gdje se trvenja, pa čak i konflik‐ti ne rješavaju silom, već dijalogom, poštiva‐njem, traženjem dobra drugoga, milosrđem iopraštanjem.[16] Iz obitelji se radost ljubavi širiu svijetu i zrači na cijelo društvo[17]. Uostalom,etika bratstva i mirnog suživota između pojedi‐naca i narodâ ne može se temeljiti na logici stra‐ha, nasilja i zatvorenosti, već na odgovornosti,poštivanju i iskrenom dijalogu. U vezi s tim,upućujem apel za razoružanje i zabranu i uki‐danje nuklearnog oružja: nuklearno zastrašiva‐nje i prijetnja zajamčenog uzajamnog uništenjanikako ne mogu biti temelj takve etike[18]. Sjednakom neodložnošću molim da se stane nakraj nasilju u obitelji i zlostavljanju žena i djece.

Jubilej milosrđa, koji je završio u studenomove godine, bio je poziv svakome od nas dapogledamo u dubinu svog srca i dopustimoBožjem milosrđu da u nj uđe. Jubilejska nam jegodina pomogla shvatiti koliko su brojne i raz‐ličite osobe i društvene skupine s kojima sepostupa s ravnodušnošću i koje su izloženenepravdi i nasilju. I oni su dio naše “obitelj”; onisu naša braća i sestre. Politika nenasilja morazapočeti unutar četiri zida vlastitog doma, azatim se proširiti na cijelu ljudsku obitelj. “SvetaTerezija iz Lisieuxa poziva nas da se vježbamo u

malom putu ljubavi, da ne propustimo prigoduda kažemo lijepu riječ, uputimo osmijeh ili uči‐nimo bilo koju malu gestu koja širi mir i prija‐teljstvo. Cjelovita ekologija sastoji se i od jedno‐stavnih svakidašnjih gesta, kojima prekidamologiku nasilja, iskorištavanja i sebičnosti”.[19]

Moj poziv

6. Izgrađivanje mira aktivnim nenasiljem jeprirodna i nužna dopuna stalnim nastojanji‐ma Crkve oko ograničavanja uporabe sile pri‐mjenom moralnih normi; ona to ostvarujesudjelovanjem u radu međunarodnih institu‐cija i stručnim doprinosom mnogobrojnihkršćana izradi zakonodavstva na svim razina‐ma. Sâm Isus nam nudi “priručnik” iz te stra‐tegije mirotvorstva u takozvanoj Propovijedina gori. Osam blaženstva (usp. Mt 5, 3‐10)oslikavaju portret osobe koju bismo mogliokarakterizirati kao blaženu, dobru i vjerodo‐stojnu. Blaženi su krotki, govori Isus, milosr‐dni, mirotvorci, oni koji su čista srca, oni kojigladuju i žeđaju za pravednošću.

To je ujedno program i izazov za političke ivjerske vođe, voditelje međunarodnih institu‐cija i upravitelje poduzeća i medijskih kuća izcijeloga svijeta: primijeniti blaženstva u obav‐ljanju svojih dužnosti. To je izazov izgrađivatidruštvo, zajednicu ili poduzeće za koje suodgovorni djelujući kao mirotvorci i pokazatimilosrđe odbijajući odbacivati osobe, nanositištetu okolišu ili nastojati pobijediti po svakucijenu. To zahtijeva raspoloživost “suočiti se skonfliktom, riješiti ga i pretvoriti u kariku lancanovog procesa”[20]. Djelovati na ovaj načinznači izabrati solidarnost kao način stvaranjapovijesti i izgrađivanja prijateljstva u društvu.Aktivno nenasilje predstavlja način na koji sepokazuje da je jedinstvo zaista moćnije i plod‐nije od konflikta. Sve u svijetu je međusobnoduboko povezano.[21] Može se, sigurno, dogo‐diti da razlike izazovu trvenja, ali valja nam ses njima suočiti konstruktivno i nenasilno, takoda “konflikti, napetosti i protivštine mogudostići mnogoliko jedinstvo koje donosi noviživot”, čuvajući “dragocjene potencijale stranameđu kojima postoji kontrast”[22].

Mogu zajamčiti da će Crkva pomoći svenapore oko izgrađivanja mira također aktiv‐nim i kreativnim nenasiljem. Dana 1. siječnja2017. godine započet će s radom novi Dikasterij

VRHBOSNA 1/2017 11

SVETA

STO

LIC

A


za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, kojiće pomagati Crkvi da promiče na sve učinkovi‐tiji način “neprocjenjiva dobra pravde, mira iočuvanja stvorenoga svijeta” kao i brigu zamigrante, “ljude u potrebi, bolesne i odbačene,marginalizirane i žrtve oružanih sukoba i pri‐rodnih nepogoda, zatvorenike, nezaposlene ižrtve svih oblika ropstva i mučenja”.[23] Svakodjelovanje u tome pravcu, ma koliko skromnobilo, pomaže u izgrađivanju svijeta bez nasilja,što predstavlja prvi korak prema pravdi i miru.

Zaključak

7. Ovu poruku, prema tradiciji, potpisujem8. prosinca, na svetkovinu Bezgrešnog začećaBlažene Djevice Marije. Marija je Kraljica mira.Prilikom rođenja njezina Sina, anđeli su davali

slavu Boga i zaželjeli mir na zemlji muškarci‐ma i ženama dobre volje (usp. Lk 2, 14).Molimo Djevicu da nas vodi na našem putu.

“Svi želimo mir. Mnogi ga izgrađuju sva‐kodnevno malim gestama a mnogi od njihpate, ali ipak strpljivo ustraju u svojim nasto‐janjima da budu mirotvorci”[24]. Trudimo seu 2017. godini postati, svojom molitvom i dje‐lima, ljudi koji su odagnali nasilje iz vlastitogsrca, iz svojih riječi i djela, i koji izgrađujunenasilne zajednice koje se brinu za naš zajed‐nički dom. “Ništa nije nemoguće ako se obra‐timo Bogu u molitvi. Svi možemo biti mirot‐vorci”[25].

Iz Vatikana, 8. prosinca 2016.Papa Franjo

12 VRHBOSNA 1/2017

SVETA

STO

LIC

A

___________________________

[1] Apost. pob. Evangelii gaudium, 228.[2] Poruka povodom proslave 1. Svjetskog dana mira, 1. siječnja 1968.[3] “Legenda trojice drugova”: Fonti Francescane, br. 1469; Franjevački izvori, str. 571.[4] Angelus, 18. veljače 2007.[5] Ibid.[6] Ibid.[7] Majka Terezija, Govor prigodom primanja Nobelove nagrade, 11. prosinca 1979.[8] Meditacija “Put mira”, Kapela Domus Sanctae Marthae, 19. studenog 2015.[9] Homilija prigodom kanonizacije blažene Majke Terezije iz Kolkate, 4. rujna 2016.[10] Br. 23.[11] Ibid.[12] Govor na Međureligijskoj audijenciji, 3. studenog 2016.[13] Govor na Trećem svjetskom susretu pučkih pokreta, 5. studenog 2016.[14] Usp. Govor na susretu sa šeikom kavkaskih muslimana i predstavnicima drugih vjerskih zajedni‐ca, Baku, 2. listopada 2016.[15] Govor, Asiz, 20. rujna 2016.[16] Usp. Post. apost. pob. Amoris laetitia, 90‐130.[17] Usp. ibid., 133.194.234.[18] Usp. Poruka u prigodi Konferencije o utjecaju nuklearnog oružja na čovjeka i okoliš (Conference ofthe Humanitarian Impact of Nuclear Weapons), 7. prosinca 2014.[19] Enc. Laudato si’, 230.[20] Apost. pob. Evangelii gaudium, 227.[21] Usp. enc. Laudato si’, 16.117.138.[22] Apost. pob. Evangelii gaudium, 228.[23] Apostolsko pismo u obliku motu proprija kojim se osniva Dikasterij za promicanje cjelovitog ljud‐skog razvoja, 17. kolovoza 2016.[24] Regina caeli, Betlehem, 25. svibnja 2014.[25] Apel, Asiz, 20. rujna 2016.


VRHBOSNA 1/2017 13

SVETA

STO

LIC

ADraga braćo i sestre,

dana 11. veljače slavimo u čitavoj Crkvi i naosobit način u Lurdu, 25. svjetski dan bolesni‐ka na temu: Zadivljenost Božjim djelima:“Velika mi djela učini Svesilni…” (Lk 1, 49).Ovaj Dan, koji je utemeljio moj predšasnik sv.Ivan Pavao II. godine 1992. i koji se prvi putaslavio upravo u Lurdu 11. veljače 1993. godine,predstavlja prigodu za posvećivanje posebnepažnje položaju bolesnih i, općenito, svih kojitrpe. To je ujedno poziv onima koji velikodu‐šno pomažu bolesnima, počevši od članovaobitelji, zdravstvenih djelatnika i volontera, dazahvale za Božji poziv da prate našu bolesnubraću i sestre. Ovo slavlje isto tako daje Crkvinovu duhovnu snagu da sve bolje ostvarujeonaj temeljni dio njezina poslanja koji uključu‐je služenje posljednjima, bolesnima, patnicima,odbačenima i marginaliziranima (usp. IvanPavao II., Motu proprio Dolentium hominum,11. veljača 1985., 1). Molitve, euharistijskabogoslužja i podjeljivanje sakramenta bolesni‐čkog pomazanja, druženje s bolesnima i bioeti‐čka i teološko‐pastoralna produbljivanja kojaće se održati u Lurdu tih dana dat će zacijelonovi i značajan doprinos tome služenju.

Već sam sada u mislima kod špiljeMassabielle, pred kipom Bezgrešne Djevice, ukojoj je Svesilni učinio velika djela za otkuplje‐nje čovječanstva i izražavam svoju blizinusvima vama, braćo i sestre koji proživljavateiskustvo patnje, vašim obiteljima, kao i zah‐valnost svima onima koji, u različitim služba‐ma i u zdravstvenim ustanovama diljem svije‐ta, stručno, odgovorno i predano skrbe za vas,pružaju vam svu potrebnu liječničku skrb isvakodnevno brinu o vašem zdravlju. Potičemsve vas bolesne, sve vas koji trpite, liječnike,medicinske sestre i tehničare, članove obitelji ivolontere, da kontemplirate u Mariji, Zdravljubolesnih, siguran znak Božje nježnosti premasvakom ljudskom biću i uzor prepuštanja nje‐govoj volji, i da u vjeri, hranjenoj Božjom rije‐čju i sakramentima, nalazite snagu potrebnuda ljubite Boga također u iskustvu bolesti.

Poput svete Bernardice stojimo pod bud‐

nim pogledom Marije. Skromna djevojčica izLurda nam pripovijeda da ju je Djevica, kojuje ona opisala kao “Lijepu Gospođu”, gledalakao što se gleda osobu. Te jednostavne riječiopisuju puninu jednog odnosa. Siromašna,nepismena i bolesna Bernardica osjetila je daje Marija gleda kao osobu. Lijepa Gospođaobraća joj se s velikim poštovanjem, bez trun‐ke sažaljenja. To nam doziva u pamet da svakaosoba jest i uvijek ostaje ljudsko biće, i kaotakvom joj treba pristupati. Bolesni i osobe sinvaliditetom, pa i onim najtežim, imaju svojeneotuđivo dostojanstvo i svoju misiju u živo‐tu. Oni nikada ne postaju puki predmeti.Premda ponekad izgledaju potpuno pasivni,u stvarnosti tomu nikada nije tako.

Nakon posjeta špilji, Bernardica, zahvalju‐jući molitvi, okreće svoju slabost u podršku zadruge, zahvaljujući svojoj ljubavi postaje kadraobogatiti svoje bližnje i, nadasve, prikazujesvoj život za spas čovječanstva. Činjenica daLijepa Gospođa od nje traži da moli za grešni‐ke podsjeća nas da bolesni i oni koji pate noseu sebi ne samo želju za ozdravljenjem, već iželju da žive istinskim kršćanskim životom,čak do te mjere da ga daruju kao autentičniKristovi učenici misionari. Marija Bernardiciupućuje poziv da služi bolesnima i poziva juda postane sestra milosrdnica. Ona tu misijeprovodi na tako primjeran način da je postalauzor svim zdravstvenim djelatnicima. Molimose dakle Bezgrešnoj Mariji za milost da se uvi‐jek znamo ophoditi s bolesnikom kao s oso‐bom koja, zasigurno, treba pomoć, katkad čaki za najjednostavnije stvari, ali koja u sebi nosidar koji može dijeliti s drugima.

Pogled Marije, Utjehe žalosnih, prosvjetljujelice Crkve u njezinu svakidašnjem predanomzauzimanju za one koji pate i koji su u potrebi.Dragocjeni plodovi te skrbi Crkve za svijet pat‐nje i bolesti razlog su zahvalnosti GospodinuIsusu, koji je, iz poslušnosti Očevoj volji, postaojedan od nas, podnijevši čak smrt na križu zaotkupljenje ljudskog roda. Solidarnost koju jepokazao Krist, Sin Božji rođen od Marije, jeizraz Božje milosrdne svemoći, koja se očituje unašem životu – prije svega kad je krhak, ranjen,

Poruka pape Franje za 25. svjetski dan bolesnika

Zadivljenost Božjim djelima:"Velika mi djela učiniSvesilni…"(Lk 1,49)


Pismo pape Franje biskupima na blagdanNevine dječice

ponižen, marginaliziran i ispaćen – ulijevajućiu njega snagu nade koja nas podupire i poma‐že nam ponovno ustati.

To veliko bogatstvo čovječanstva i vjere nesmije biti izgubljeno, već nam, naprotiv, trebapomoći suočiti se s vlastitim ljudskim slabosti‐ma i, istodobno, s izazovima suvremenogzdravstva i tehnologije. Neka na ovaj Svjetskidan bolesnika uzmognemo naći novi poticaj upružanju vlastitog doprinosa širenju kulture ukojoj se poštuje život, zdravlje i okoliš. Nekaovaj Dan također potakne nove napore uobrani integriteta i dostojanstva osobe, tako‐đer kroz ispravan pristup bioetičkim pitanji‐ma, zaštiti najranjivijih i brizi za okoliš.

Prigodom ovog 25. Svjetskog dana bolesni‐ka još jednom izražavam svoju blizinu u moli‐tvi i ohrabrenju liječnicima, medicinskimasestrama i tehničarima, volonterima i svimBogu posvećenim ženama i muškarcima koji seposvećuju služenju bolesnima i onima u potre‐bi, zatim crkvenim i civilnim institucijama kojedjeluju na tome polju, te obiteljima koji se s lju‐bavlju brinu za svoje bolesne. Svima želim dabudu uvijek radosni znaci Božje prisutnosti iljubavi, nasljedujući svijetlo svjedočanstvo toli‐kih prijatelja i prijateljica Božjih, od kojih želimspomenuti svetog Ivana od Boga i svetogCamilla de’ Lellisa, zaštitnike bolnica i zdrav‐stvenih djelatnika, kako i svetu Majku Tereziju

iz Kolkate, misionarku Božje nježnosti.Draga braćo i sestre – bolesnici, zdravstve‐

ni djelatnici i volonteri – uputimo zajednosvoju molitvu Mariji da svojim majčinskimzagovorom podupre i prati našu vjeru i izmo‐li nam od Krista svoga Sina nadu na putuozdravljenja i zdravlja, osjećaj bratstva i odgo‐vornosti, zauzimanje za cjeloviti ljudski razvoji radost zahvalnosti kad god nas Bog zadivisvojom vjernošću i milosrđem.

Marijo, Majko naša, u Kristu si prigrlila svakog od nas kao

vlastito dijete.Podupri povjerljivo očekivanje našega srca,

pohiti nam u pomoć u našim bolestima i patnjama,

vodi nas prema Kristu svome Sinu inašemu bratu

i pomozi nam da se uzdamo u Oca koji činivelika djela.

Svima jamčim da ću vas se stalno spomi‐njati u svojoj molitvi i od srca vam udjeljujemapostolski blagoslov.

Dana 8. prosinca 2016. Svetkovina Bezgrešnoga začeća Blažene

Djevice Marije.(kta/ika)

14 VRHBOSNA 1/2017

SVETA

STO

LIC

A

Dragi brate!

Danas, na blagdan Nevine dječice, dok unašim srcima još uvijek odzvanjaju riječi kojesu anđeli uputili pastirima: “Ne bojte se! Evo,javljam vam blagovijest, veliku radost za savnarod! Danas vam se u gradu Davidovu rodioSpasitelj” (Lk 2, 10‐11), osjećam potrebu obra‐titi ti se ovim pismom. Dobro je još jednomposlušati taj navještaj; iznova čuti da je Bogusred našeg naroda. Ta sigurnost, koju obna‐vljamo iz godine u godinu, je izvor naše rado‐sti i nade.

Ovih dana možemo iskusiti kako nas litur‐gija vodi do srca Božića, uvodi nas u Otajstvo

koje nas malo po malo vodi ka izvorimakršćanske radosti.

Kao pastiri pozvani smo pomoći da taradost u vjerničkom puku sve više raste. Odnas se traži da čuvamo tu radost. Želim ti jošjednom uputiti poziv da ne dopustimo danam se ukrade tu radost, jer mnogo puta razo‐čarani – i to ne bez razloga – stvarnošću,Crkvom, ili čak samima sobom, osjećamonapast da se predamo sladunjavoj melankoli‐ji, lišene nade, koja nam može obuzeti srce(usp. apost. pob. Evangelii gaudium, 83).

Božić je također, htjeli mi to ili ne, praćentugom. Evanđelisti nisu htjeli prikrivati stvar‐nost kako bi je učinili uvjerljivijom ili privlač‐


VRHBOSNA 1/2017 15

SVETA

STO

LIC

A

nijom. Nisu se u svom opisu koristili lijepimriječima koje su utješne, ali nemaju veze s pra‐vom stvarnošću. Božić za njih nije bio bijeg usvijet mašte u koji su se sklanjali pred izazovi‐ma i nepravdama svoga vremena. Naprotiv,izvješćuju da je i rođenje Sina Božjega biodogađaj ispunjen tragedijom i tugom.Citirajući proroka Jeremiju, evanđelist Matejga prikazuje u svoj njegovoj surovosti: “URami se glas čuje, kuknjava i plač gorak:Rahela oplakuje sinove svoje” (2, 18). To jebolni jauk majki koje oplakuju smrt svoje nevi‐ne djece, žrtava Herodove strahovlade i neuta‐žive žeđi za vlašću.

Taj jauk koji razdire srce možemo i danasčuti, i ne možemo ga i ne želimo zanemariti iliušutkati. Danas se, nažalost, u našem svijetu –i to pišem s dubokom boli u srcu – još uvijekčuje jauk i plač mnogih majka, mnogih obitelji,zbog smrti njihove djece, njihove nevine djece.

Kontemplirati jaslice znači također kontem‐plirati taj bolni plač, otvoriti svoje uši i oči dačujemo i vidimo ono što se događa oko nas iimati osjetljivo i otvoreno srce za patnju našihbližnjih, posebice kad su njome pogođenadjeca. To također znači shvatiti da se tužnopoglavlje povijesti i danas nastavlja ispisivati.Promatrati jaslice odvojeno od svijeta koji nasokružuje značilo bi pretvoriti Božić u lijepubajku koja pobuđuje tople osjećaje, ali oduzimakreativnu snagu Radosne vijesti koju namUtjelovljena Riječ želi dati. Ta je napast stvarna.

Može li se doista upoznati kršćansku radostako okrećemo glavu od te stvarnosti? Može libiti među nama kršćanske radosti ako zane‐marimo vapaj naše braće i sestara, vapaj djece?

Sveti je Josip bio prvi kojem je bila povjere‐na zadaća čuvanja radosti spasenja. Suočen sokrutnim zločinima koji su se zbivali, sveti jeJosip – primjer poslušnog i vjernog čovjeka –znao slušati Božji glas i odazvati se poslanjukoje mu je Otac povjerio. A budući da je znaoslušati Božji glas i bio poslušan volji njegovoj,postao je osjetljiviji na ono što se događa okonjega i znao je realno sagledati događaje.

Isto se to danas traži od nas pastira: dabudemo ljudi kadri čuti, a ne biti gluhi naOčev glas, a time i osjetljiviji na ono što sedogađa oko nas. Imajući pred očima primjersvetog Josipa, danas se od nas traži da nedopustimo da nam se ukrade radost. Pozvanismo čuvati je od herodâ našeg doba. Poput

Josipa, trebamo hrabrost da prihvatimo tustvarnost, da ustanemo i uzmemo je u svojeruke (Mt 2, 20). Trebamo hrabrost braniti turadost od novih herodâ našeg doba, koji prož‐diru nevinost naše djece. Nevinost slomljenupod teretom jarma ropskog i ilegalnog rada,prostitucije i iskorištavanja. Nevinost uništenuratovima i prisilnom emigracijom, praćenihgubljenjem svega onoga što to za sobom pov‐lači. Na tisuće je naše djece palo u ruke razboj‐nika, kriminalnih organizacija i trgovacasmrti, koji samo proždiru i iskorištavaju njiho‐ve potrebe.

Kao ilustracija može poslužiti podatak da jedanas 75 milijuna djece zbog izvanrednihsituacija i kriza moralo prekinuti školovanje.Nadalje, u 2015. godini, 68% svih osoba kojesu bile žrtve seksualne trgovine u svijetu pred‐stavljaju djeca. Istovremeno, trećina sve djecekoja su morala živjeti izvan svoje domovineučinila su to zbog prisilnog seljenja. Živimo usvijetu u kojem gotovo polovica djece kojaumiru u dobi nižoj od pet godina umire zbogpothranjenosti. Procjenjuje se da je u 2016.godini 150 milijuna djece bilo prisiljeno raditi,od kojih mnogi žive u ropskim uvjetima.Prema najnovijem izvješću UNICEF‐a, ako sesituacija u svijetu ne promijeni, 2030. godine167 milijuna djece živjet će u ekstremnom siro‐maštvu, 69 milijuna djece mlađe od pet godi‐na umrijet će između 2016. i 2030. godine, a 60milijuna djece neće steći osnovno obrazovanje.

Poslušajmo plač i žalosni jauk te djece;poslušajmo također plač i žalosni jecaj našemajke Crkve, koja plače ne samo zbog bolinanesene njezinoj najmlađoj djeci, već i zatošto poznaje grijehe neke od svojih članova:trpljenje, iskustvo i bol maloljetnika koje susvećenici seksualno zlostavljali. Sramimo setoga grijeha. Osobe kojima je bila povjerenazadaća brinuti se za tu djecu uništile su imdostojanstvo. Izražavamo duboko žaljenjezbog toga i molimo za oproštenje.Pridružujemo se boli žrtava i ronimo suzezbog toga grijeha. Grijeh onoga što se dogodi‐lo, grijeh nepružanja pomoći, grijeh prikriva‐nja i poricanja, grijeh zloporabe položaja.Crkva također gorko plače zbog toga grijehasvojih sinova i moli za oproštenje. Danas, nablagdan Nevine dječice, želim da svi obnovi‐mo svoju punu predanost kako se te okrutno‐sti više ne bi događale među nama.


Pronađimo potrebnu hrabrost da poduzme‐mo sve potrebne korake i štitimo u svemuživote naše djece, kako se ta zlodjela nikadaviše ne bi ponovila. Pridržavajmo se, jasno ivjerno, “nulte tolerancije” na tome području.

Kršćansku se radost ne gradi na rubu stvar‐nosti, tako da je se ignorira ili praveći se kaoda ne postoji. Kršćanska radost rađa se iz jed‐nog poziva – istog onog kojeg je primio svetiJosip – da se prigrli i zaštiti život, naročitoživot svetih nevinih našeg doba. Božićno vri‐jeme predstavlja za nas izazov da čuvamoživot i pomognemo mu da se rodi i raste. To jevrijeme koje od nas biskupa traži novu hra‐brost. Onu hrabrost koja rađa procese buđenjasvijesti o stvarnosti u kojoj mnoga naša djeca

danas žive i koji će nas potaknuti da radimona tome da im se osiguraju potrebni uvjetikako bi se njihovo dostojanstvo djece Božje nesamo poštivalo, već prije svega branilo.

Ne dopustimo da im se ukrade radost. Nedopustimo da nam se ukrade radost, čuvajmoje i pomozimo joj da sve više raste.

Činimo to s istom onom očinskom vjerno‐šću svetog Josipa i vođeni sigurnom rukomMarije, Majke nježnosti, kako nam srca nikadane bi otvrdnula.

Uz izraze bratske ljubavi,FRANJO

Iz Vatikana, 28. prosinca 2016.Blagdan Nevine dječice, mučenikâ

(kta/ika)

16 VRHBOSNA 1/2017

SVETA

STO

LIC

A

Papa uputio pismo mladima

Dragi mladi,

zadovoljstvo mi je objaviti da će u listopa‐du 2018. g., započeti zasjedanje Biskupskesinode, kako bi se razmotrila tema: “Mladi,vjera i razlučivanje zvanja“. Htio sam dabudete u središtu pažnje, jer ste mi na srcu.Danas se predstavlja Pripremni dokument;do kument koji isto tako povjeravam i vama,kao “kompas” na ovom sinodskom putova‐nju. Sjećam se riječî koje je Bog rekao Ab ra ‐hamu: »Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i domaočinskog, u krajeve koje ću ti pokazati“ (Post12,1). Ove riječi su sada upućene i vama, tako‐đer. To su riječi Oca koji vas poziva da „krene‐te”, da se zaputite prema budućnosti koja jenepoznata, ali koja sigurno vodi do ispunje‐nja; budućnost prema kojoj vas On sam prati.Pozivam vas da osluhnete Božji glas kojiodzvanja u vašem srcu po dahu DuhaSvetoga. Kad je Bog rekao Abramu: “Idi!”, štoje zapravo htio reći? Sigurno mu nije rekao dase udalji od svoje obitelji ili da se po vuče izsvijeta. Abram je dobio uvjerljiv poziv, izazov,da napusti sve i ode u novu zemlju. Koja je to“nova zemlja” za nas danas, ako ne nešto višeod jednostavnog i prijateljskoga društva zakojim vi, mladi ljudi, duboko čeznete i želitega izgraditi i do na kraj svijeta? No, na žalost,

danas ovo “Idi!” ima i dr u go značenje; naimeoznačuje zloporabu pol o žaja, nepravde i rata.Mnogi od vas su po dv rg nuti stvarnoj prijetnjinasilja i prisiljeni su po bjeći iz svoje zemlje.Njihov krik se uzdiže k Bogu, kao onajIzraelov, kada je narod bio po robljen i potla‐čen pod faraonom (Usp. Izl 2,23).

Podsjetio bih vas također na riječi koje jeIsus jednom rekao učenicima koji ga upitaše:“Učitelju [...] gdje stanuješ”; odgovorio im je:“Dođite i vidite” (Iv 1,38). Isus vas gleda ipoziva Vas da idete s njime. Dragi mladi, jesteli primijetili taj pogled koji vam je upućen?Jeste li čuli taj glas? Jeste li osjetili potrebu dapoduzme takav put? Siguran sam da, unatočbuci i zbrci koje u svijetu naizgled prevladava‐ju, ovaj poziv i dalje odjekuje u dubini vašegsrca kako bi se otvorili punini radosti. To ćebiti moguće dotle, da ćete uz stručne vodiče,naučiti kako poduzeti proces razlučivanjakako biste otkrili Božji plan u svom životu.Čak i kad je putovanje neizvjesno i padnete,Bog, bogat milosrđem, protegnut će svojuruku i podići vas. U Krakovu, na otvaranjuposljednjega Svjetskog dana mladih, pitaosam vas nekoliko puta: “Možemo li stvari pro‐mijeniti?” A vi ste uzviknuli: “Da!”. Taj povikdošao iz vaših mladih i mladenačkih srdacâ,koja ne podnose nepravdu i ne mogu se povi‐

(U povodu nadolazećeg Redovitog zasjedanja biskupske sinode u listopadu 2018.)


ti pred „kulturom otpada”, niti se podati glo‐balizaciji ravnodušnosti. Slušajte vapaj koji seizvija iz nutrine vašeg ja! Čak i kada osjećate,kao prorok Jeremija, neiskustvo mladosti, Bogvas potiče da idete tamo gdje vas šalje: “Ne bojse, [...] jer ja sam s tobom da te izbavim” (Usp.Jer 1,8). Bolji se svijet može izgraditi i kaorezultat vaših napora, vaše želje za promje‐nom i vašom velikodušnošću. Ne bojte se slu‐šati Duha koji predlaže odvažne stvari; neodgađajte kad savjest od vas traži da preu‐zmete rizik sljedeći Učitelja. Crkva takođerželi čuti i vaš glas, vaše osjetljivosti i vašuvjeru; pa i vaše sumnje i kritike.

Učinite da se vaš glas čuje; neka odzvanja uzajednicama i neka ga čuju pastiri vaših dušâ.Sveti Benedikt je požurivao opate – čak i one

mlade – kako bi se savjetovao, prije svakevažne odluke, jer “Gospodin često otkrivamlađemu ono što je najbolje” (Pravilo sv.Benedikta, III, 3). Takav je slučaj, i s ovomsinodom. Moja braća biskupi i ja, želimo jošviše biti “suradnici vaše radosti” (Usp. 2 Kor1,24). Ja vas povjeravam Mariji iz Nazareta,mladoj osobi poput vas, koju je Bog pogledaos ljubavlju, tako da vas može uzeti za ruku ivoditi vas, do radošću ispunjenog i velikodu‐šnog odgovora na Božji poziv, riječima: “Evome” (usp. Lk 1,38).

S roditeljskom ljubavlju, Franjo

Vatikan, 13. siječnja 2017. g.(© Copyright 2017 ‐ Libreria Editrice Vaticana)

VRHBOSNA 1/2017 17

SVETA

STO

LIC

A

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5).Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu

Pristup sredstvima priopćivanja, zahvalju‐jući tehnološkom napretku, omogućuje mno‐gim ljudima dijeliti s drugima vijesti u hîpu iširiti ih sveudilj. Te vijesti mogu biti dobre ililoše, istinite ili lažne. Već su naši pređi u vjerigovorili o ljudskom umu kao o mlinskomkamenu koji se, pogonjen vodom tekućicom,ne može zaustaviti. Onaj tko je zadužen zamlin, međutim, ima mogućnost odlučiti hoćeli mljeti pšenicu ili kukolj. Čovjekov um je uvi‐jek u pokretu i ne može prestati “mljeti” sadr‐žaj koji prima, ali na nama je da odlučimokojim ćemo ga materijalom opskrbljivati (usp.Kasijan Rimski, Pismo Leonziju Igumeni).

Želio bih da ova poruka dospije i bude napoticaj svima onima koji, bilo u profesionalnomradu bilo u osobnim odnosima, svakodnevno“melju” tolike informacije da bi mogli ponuditimirisan i dobar kruh onima koji se hrane plodo‐vima njihove komunikacije. Želim sve potaknu‐ti na konstruktivnu komunikaciju koja odbacu‐je predrasude prema drugome i jača kulturususreta, zahvaljujući kojoj možemo na stvarnostnaučiti gledati s realizmom i povjerenjem.

Uvjeren sam da je potrebno razbiti začaranikrug zla tjeskobe i zaustaviti spiralu straha,

koja je posljedica stalne usredotočenosti na“loše vijesti” (ratovi, terorizam, skandali i sva‐kovrsne ljudske pokvarenosti). Nipošto nijeriječ o širenju dezinformacije u kojoj bi sezanemarila drama patnje, niti o upadanju unaivni optimizam koji zatvara oči pred sabla‐zni zla. Predlažem, naprotiv, da svi pokušamonadvladati osjećaj nezadovoljstva i rezignacijekoji katkad rađa bezvoljnošću, strahovima iliostavlja dojam da se zlo ne može zaustaviti.Osim toga, u komunikacijskoj industriji, gdjevrijedi logika da dobra vijest ne prolazi natržištu i stoga nije vijest, i gdje se od tragedijeljudske patnje i otajstva zla veoma lako pravispektakl, uvijek vreba napast umrtvljenjasavjesti ili zapadanja u očaj.

Stoga želim pružiti doprinos traženjuotvorenog i stvaralačkog stila komunikacijekoji zlu nikada ne priznaje glavnu ulogu,nego pokušava ukazati na moguća rješenja,poticanjem konstruktivnoga i odgovornogapristupa od strane primateljâ. Upućujempoziv svima da muškarcima i ženama našegdoba ponude sadržaje obilježene logikom“dobre vijesti”.


Dobre vijesti

Čovjekov život nije puko nizanje događaja,nego je to povijest koja čeka da bude ispričanakroz izbor načina tumačenja koji mogu oda‐brati i prikupiti najvažnije podatke. Stvarnost,u sebi samoj, nije jednoznačna. Sve ovisi onačinu na koji je se promatra, od “naočala”kroz koju ju promatramo. Promijenimo li sta‐kla tih naočala i sama će stvarnost izgledatidrukčije. Otkuda dakle krenuti da bi se stvar‐nost tumačilo s pravim “naočalama”?

Za nas kršćane, jedine prave “naočale” koji‐ma promatramo stvarnost je blagovijest,počevši od Blagovijesti u pravom smislu teriječi: “Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega”(Mk 1, 1). Tim riječima, naime, evanđelistMarko započinje svoje pripovijedanje, navje‐štajem “dobre vijesti” vezane uz Isusa, ali višeno sama informacija o Isusu, ta blagovijest jesâm Isus! Čitajući stranice Evanđelja otkriva‐mo, zapravo, da naslov djela odgovara njego‐vu sadržaju i, iznad svega, da je taj sadržajsama Isusova osoba.

Ova dobra vijest koja je sâm Isus nije dobrazato što nema veze s patnjom, nego zbog togašto iskustvo patnje postaje dio šire slike. Onaje sastavni dio Isusove ljubavi prema Ocu iprema ljudskom rodu. U Kristu je Bog poka‐zao svoju solidarnost sa svakom čovjekovomsituacijom, otkrivajući nam da nismo sami, jerimamo Oca koji nikada ne zaboravlja svojedjece. “Ne boj se, jer ja sam s tobom” (Iz 43, 5)utješne su riječi Boga koji je uvijek uronjen upovijest svoga naroda. U njegovu ljubljenomeSinu, to Božje obećanje – “ja sam s tobom” –obuhvaća sve naše slabosti, čak dotle da umireistom smrću. U Njemu tama i smrt takođerpostaju mjesto zajedništva sa Svjetlom i Živo‐tom. Nada, dostupna svakom, se rađa upravou točci gdje život kuša gorčinu neuspjeha.Riječ je o nadi koja ne razočarava, jer ljubav jeBožja razlivena u srcima našim (usp. Rim 5, 5)i daje da procvate novi život poput biljke kojaizrasta iz palog sjemena. Promatrana u tomesvjetlu, svaka nova tragedija koja se zbiva upovijesti svijeta može također postati podlogamoguće dobre vijesti, jer ljubav može uvijekiznova pronaći put bliskosti i pobuditi srcasposobna za samilost, lica koja neće klonutiduhom i ruke spremne na izgradnju.

Povjerenje u sjeme Kraljevstva

Da bi svoje učenike i mnoštva uveo u ovajevanđeoski način razmišljanja i dao im prave“naočale” koje su potrebne da se vidi i prigrlilogiku ljubavi koja umire i uskršava, Isus sekoristio prispodobama, u kojima je KraljevstvoBožje često uspoređivao sa sjemenom kojesvoju životnu snagu oslobađa tek kad padne uzemlju i umre (usp. Mk 4, 1‐34). Tim korište‐njem slikâ i metaforâ kojima se priopćava pon‐iznu snagu Kraljevstva ne umanjuje se njegovuvažnost ili hitnost, nego je to, radije, milosrdannačin koji slušatelju ostavlja “prostor” slobodeda prihvati tu snagu i da ona zaživi u njegovuživotu. To je ujedno najplodonosniji način dase izrazi neizmjernu vrijednost pashalnog otaj‐stva, puštajući da same slike – više od pojmo‐va – priopće paradoksalnu ljepotu novog živo‐ta u Kristu, gdje neprijateljstva i križ ne ometa‐ju nego su sredstva u službi Božjeg spasenja,gdje se slabost pokazuje moćnijom od bilo kojeljudske vlasti, gdje poraz može biti preludij uispunjenje svega u ljubavi. Upravo tako,naime, nada u Kraljevstvo Božje sazrijeva iprodubljuje se: to je “kao kad čovjek baci sjemeu zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danjusjeme klija i raste” (Mk 4, 26‐27).

Kraljevstvo je Božje već među nama, kaosjeme skriveno površnom pogledu, čiji se rastzbiva u tišini. Onaj kome Duh Sveti rasvje‐tljuje oči može vidjeti kako ono klija i nedopušta da mu trajno prisutan kukolj ukraderadost Kraljevstva.

Obzori Duha

Nada utemeljena na blagovijesti koja je Isuspotiče nas da uzdignemo svoj pogled i proma‐tramo ga u liturgijskom slavlju svetkovineUzašašća. Iako se na prvi pogled čini da seGospodin od nas udaljava, zapravo se obzorinade sve više proširuju. U Kristu, koji uzdiženašu ljudsku narav do neba, svaki muškarac ižena ima “slobodan ulaz u Svetinju po krviIsusovoj – put nov i živ što nam ga On otvorikroz zavjesu, to jest svoje tijelo” (Heb 10, 19‐20). “Snagom Duha Svetoga” možemo biti“svjedoci” i priopćitelji novoga i otkupljenogčovječanstva “do kraja zemlje” (Dj 1, 7‐8).

Povjerenje u sjeme Božjeg Kraljevstva i ulogiku Uskrsa treba oblikovati i naš način

18 VRHBOSNA 1/2017

SVETA

STO

LIC

A


komuniciranja. To povjerenje nam omogućujedjelovati – na mnogostruke načine na koje sekomunikacija danas odvija – s uvjerenjem da jemoguće otkriti i istaknuti dobre vijesti prisu‐tne u životnoj stvarnosti i na licu svake osobe.

Onaj tko se, u vjeri, daje voditi DuhomSvetim postaje sposoban prepoznati kako jeBog prisutan i na djelu u svakom času našegaživota i povijesti te prepoznaje kako On, udramatičnim prilikama ovoga svijeta, strpljivoplete tkanje povijesti spasenja. Nît kojom setka tu svetu povijest je nada, a njezin tkalacnije nitko drugi doli Duh Sveti, Tješitelj. Nadaje najponiznija od svih vrlina, jer ostaje skrive‐na u naborima života. Ipak, ona je nalik kva‐

scu koji ukvasa čitavo tijesto. Mi je jačamočitajući uvijek iznova Radosnu vijest,Evanđelje “pretiskano” u mnogim izdanjimaživota svetaca, muškaraca i žena koji su posta‐li slike Božje ljubavi u ovome svijetu. DuhSveti nastavlja i danas usađivati u nas želju zaKraljevstvom zahvaljujući onima koji, crpećinadahnuće iz Radosne vijesti usred dramatič‐nih događaja našeg doba, svijetle poput svje‐tionikâ u tami ovoga svijeta, obasjavajući put iotvarajući nove putove povjerenja i nade.

Iz Vatikana, 24. siječnja 2017.(kta/ika)

VRHBOSNA 1/2017 19

SVETA

STO

LIC

A


20 VRHBOSNA 1/2017

CC

EE

Dokument Europskih biskupa o siromaštvui društvenoj isključenosti

Kako bi se odgovorilo na potrebe 119 mili‐juna siromašnih u Europi, Vijeće biskupskihkonferencija zemalja Europske unije(ComECE) smatra da je prijeko potrebnoizgraditi zajednicu solidarnosti i odgovorno‐sti. Upute za to sadržane su u „Izjavi o siroma‐štvu i društvenoj isključenosti“, koja jeobjavljena 12. prosinca. Prvi pût kojim valja ićiprolazi kroz promicanje cjelovitoga razvoja, uskladu sa strategijom „Europa 2020.“, kojunije dobro izgubiti iz vidika, posebice što setiče društvenih i okolišnih pokazatelja, i podu‐pirući alternativne načine potrošnje i proizvo‐dnje – istaknuto je u dokumentu.

Potrebno je potom zajamčiti dosljednostpolitikâ, kako bi buduće politike, a posebnoone koje se odnose na pravedno poreznoustrojstvo, pridonijele uklanjanju strukturalnihuzroka siromaštva. Na trećem mjestu – premamišljenju europskih biskupa – treba ponovnouravnotežiti gospodarske interese i društvenaprava, zaustavljajući povećanje nejednakosti.

Zaštita odgovarajućih radnih uvjeta –jedna je od odlučujućih točaka u zauzimanjukoje Europska unija ima ostvariti, jačajućisvoje zakone o radu, u poštovanju međuna‐rodnih propisa. Priznavanje obiteljima njiho‐ve ključne uloge u društvu, i to većom potpo‐rom i politikama koje su usredotočene na

njih, još je jedan važan čimbenik, zajedno sodređenim načinom djelovanja koji podupiredijalog i suradnju sa svim protagonistima,počevši od siromašnih.

Pred četvrtinom cjelokupnoga čovječanstvakoja je danas još uvijek izložena opasnosti odsiromaštva i društvene isključenosti, europskisu biskupi potaknuli Europsku uniju i njezinezemlje članice da razviju, u suradnji s građan‐skim društvom i predstavnicima crkvi, cjelo‐viti pristup borbi protiv siromaštva i društve‐noga isključenja u svim njegovim oblicima.Model „socijalnoga gospodarstva“

Problem siromaštva je – prema mišljenjueuropskih biskupa – iz periferija prešao usredište naših društava, te danas muči djecu,mlade, nezaposlene, siromašne radnike, i dis‐kriminirane društvene skupine. Najslabiji bistoga trebali biti u središtu lokalnih naciona‐lnih politika, kao i Europske unije, vođenihnačelima solidarnosti i supsidijarnosti. U glo‐balnomu međuovisnom gospodarstvu, inacionalne bi vlasti trebale surađivati, baremna europskoj razini, u propisima i socijalnimi poreznim politikama – mišljenje je europ‐skih biskupa.

(kta/rv)


VRHBOSNA 1/2017 21

BK

BIH

Poruka biskupa mons. dr. Marka Semrena za Dan života 2017.

Zaštita života i pravo na život od samog začećaPoznati njemački astrofizičar Harald Lesch

i istaknuti povjesničar i znanstveni žurnalistHarald Zaun u svojoj zajedničkoj knjizi podnaslovom Najkraća povijest svega života, s pod‐naslovom Reportaža o 13,7 milijardi godinanastajanja i nestajanja[1] uvjerljivo i zorno izla‐žu kako je nastao kozmos prije 13,7 milijardigodina, i to pra‐praskom, kako su nastali pro‐stor, vrijeme i materija, kako je nastalo svjetlo,kako su nastale milijarde galaksija, a u svakojod njih milijarde zvijezda, kako se sve u sve‐miru kreće brzinom svjetlosti i kako se ta brzi‐na mjeri svjetlosnim godinama, kako je nastaonaš planet Zemlja prije 4,5 milijardi godina,život prije 3,5 milijarde godina, a čovjek sekao homo sapiens pojavio prije dvjesto tisućagodina. Toliko sve savršeno u svemiru funk‐cionira da se čovjek može samo diviti. Poznatoje da su se stari Grci divili kozmosu i da je iztoga divljenja izviralo njihovo mišljenje.Nakon najnovijih prirodoznanstvenih spoz‐naja mi se još više možemo diviti kozmosu.Nisu samo pjesnici čuđenje u svijetu, kako jepjevao veliki pjesnik Antun Branko Šimić,nego je sav kozmos i sav život vrijedan čuđe‐nja i divljenja.

Prirodoznanstvenici – i oni koji vjeruju i onikoji ne vjeruju u Boga – tvrde da je ovaj svijetprimjereno mjesto za čovjekov život, a suvre‐meni psiholozi tvrde da ljudski život možeuspjeti samo u povjerenju. Imati povjerenje uživot, radovati se životu, tražiti smisao i temeljživota te se diviti onoj moći koja rađa život,vodi čovjeka i čovječanstvo u uspjeli i puniživot. Ako promotrimo cijelu povijest čovje‐čanstva, onda uviđamo da se mi ljudi, općeni‐to gledano, i cijelo čovječanstvo borimo protivživota: protiv života u prirodi, u vodi, u zraku,u šumi i u ljudima. To je ta zla sklonost učovjeku, koja želi život umanjiti i razoriti.

Bog je stvoritelj života. On je iz slobode iiz ljubavi stvorio život. Ona moć koja životstvara jedina je istinska moć, a sve moći koježivot umanjuju i razaraju nisu nikakve moćiu pravom smislu, nego su nasilje nad živo‐tom. Život je čudesan i on je pravo Božječudo. Ljepota života obvezuje ljude i cijelo

čovječanstvo na djelovanje koja život umnažai usavršava.

Razmišljajući o Danu života, razmišljamoo obitelji u kojoj se rađa život, o dostojanstvuobitelji, o dostojanstvu roditelja i djece. Bog jestvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, i to jeizvor čovjekova dostojanstva: „Snagom takvaidentiteta svako je ljudsko biće – bez obzira nadob, spol, društveni položaj, ideološko mišlje‐nje – nositelj unutarnjih i nepovrjedivih vrijed‐nosti te subjekt neotuđivih prava. Čovjek jeodsjaj dobrote i moći trojedinoga Boga, ali uje‐dno razumsko i voljno biće, sposobno djelova‐ti u ljubavi, prihvaćati drugoga i živjeti uzajedništvu s drukčijim od sebe; obdaren jesposobnošću da shvaća, preobražava, uljepša‐va svijet u kojemu se nalazi, kako bi se ostva‐rili uvjeti života koji će sve više odgovarati nje‐govoj posebnosti i veličini“.[2]

Bez djece nema budućnosti. Majke kojerađaju djecu šire i promiču vrijednosti kojeEuropa proglašava, ali ih često ne uvažava. Nezaboravimo da je Europa srce humanizma, jersu u njoj proglašeni ljudske slobode i prava,odnosno Deklaracija o ljudskim pravima. Bezživota nema ni prava. Prava postoje da bi štiti‐la ljudski život i da bi služila njegovu razvoju.To je danas, kao i ubuduće, potrebno i Europi,i našoj zemlji Bosni i Hercegovini.

Od trenutka začeća počinje novi život koji nijeni očev ni majčin nego život novoga ljudskogbića koje se razvija po svojoj vlastitoj dinami‐ci. Suvremena genetika je utvrdila da je odprvog časa utvrđen program onoga što ćezačeto biće biti – čovjek. To biće nikada nećepostati ljudsko ako to nije već od tada. Prematome, od prvog časa svog postojanja ljudskobiće u svojoj cjelokupnosti zahtijeva bezuvje‐tno poštovanje koje dugujemo svakom čovje‐ku. Stoga je život svet i nepovrediv od prvogačasa začeća. Iz toga proizlazi moralni impera‐tiv: ljudsku osobu treba bezuvjetno poštovati iljubiti, bez obzira na njezino fizičko ili mental‐no zdravstveno stanje i bez obzira na njezineosobine. Stoga zapamtimo da je život uvijek,u svim svojim razdobljima i u svakoj dobi,svet i trajno vrijedan. To nije zahtjev samo


vjere, nego i ljudskoga uma. Ne postoji nekiživot koji je svetiji od drugoga; jednako takone postoji ljudski život koji je po vrijednostivažniji od drugoga. Vjerodostojnost se nekogzdravstvenog sustava ne mjeri samo po djelot‐vornosti, nego iznad svega po poštovanjučovjeka i po ljubavi prema njemu, jer je životuvijek svet i nepovrediv od nastanaka do pri‐rodne smrti.

Obitelj kao relaciju između muškarca ižene, roditelja i djece, ne valja miješati s dru‐gim oblicima zajedničkoga života, koji paknastaju po drugoj logici, koji primjerice poči‐vaju na nekom dogovoru ili interesu, i kaotakvi mogu biti i nesigurni, kraćega ili dužegatrajanja. Bog je ljude stvorio slobodne i oni izte slobode stupaju u zajednicu ljubavi koja sezove brak i iz koje se razvija obitelj. Obiteljskaljubav oslobađa djecu od egoizma, pa takooslobođena djeca mogu istinski slobodno dje‐lovati. Vrhunac toga istinskog djelovanja jestljubav. U obitelji se poštuje razlika među oso‐bama i njihovo jedinstvo, pa se može reći da jeobitelj prva slika Trojstva.

Moramo se suočiti s činjenicom opadanjanataliteta, što je velika opasnost za gospodar‐sku, društvenu i kulturnu budućnost europ‐skih naroda. Ovdje posebno ističem Bosnu iHercegovinu i hrvatski narod u njoj. Obitelj sene može dokidati, njome se ne smije manipu‐lirati. Stoga je neprimjereno brkati obitelj sdrugim oblicima zajedničkoga života.

Ovom prigodom u ime svih katoličkihbiskupa Bosne i Hercegovine upućujem vapajza obnovu obitelji – rađanje djece, obnovu

Crkve, naroda, Domovine, ali i iskrenu zah‐valnost svima Vama, svećenicima, redovnici‐ma i drugima, koji se na razne načine truditeoko izgradnje kulture i civilizacije života, asuzbijate kulturu smrti.

Posebno zahvaljujem i izražavam velikopoštovanje svima onima u našoj Domovinikoji s velikom odgovornosti prema Bogu,prema svojoj savjesti i prema svome naroduštite ljudski život i visoko cijene dostojanstvobraka i obitelji.

Zahvaljujem svim pomagačima zaklade„Da životu“, koju smo ustanovili prije višegodina, a koja potiče naše hrabre bračne dru‐gove da budu spremni imati više djece.

Zahvaljujem i karitativnim i molitvenimskupinama koje se veoma trude oko pružanjapomoći mladim bračnim parovima kao i siro‐mašnijim obiteljima.

Zahvaljujem također svim liječnicima i bol‐ničkom osoblju, kao i članovima obitelji kojisu se istakli u spašavanju nerođenih života.

Sve Vas molim: bdijte i dalje nad svakimljudskim životom! Branite i štitite i ubudućeljudski život u njegovoj cjelovitosti! To je veli‐ka zadaća i veliko poslanje za sve nas koje namje povjerio sam Bog Životvorac! Neka Vas Onnagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!

Banja Luka, Prvomučenici Franjevačkog reda,16. 1. 2017.

Dr. Marko Semren,pomoćni biskup banjolučki i

predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH

22 VRHBOSNA 1/2017

BK

BIH

_____________________________________

[1] Harald LESCH, Harald ZAUN, Die kürzeste Geschichte allen Lebens. Eine Reportage über 13,7Milliarden Jahre Werden und Vergehen, Piper, München‐Zürich 2010.

[2] G. M. SALVATI, „Dostojanstvo čovjeka“, u: Enciklopedijski teološki rječnik, Kršćanska sada‐šnjost, Zagreb, 2009, 209.


VRHBOSNA 1/2017 23

BK

BIH

XIX. redovno godišnje zajedničko zasjedanje HBK i BK BiH

PriopćenjeČlanovi Hrvatske biskupske konferencije i

Biskupske konferencije Bosne i Hercegovineodržali su svoje devetnaesto redovito godišnjezajedničko zasjedanje, 23. siječnja 2017. u zgra‐di Hrvatske biskupske konferencije pod pred‐sjedanjem mons. Želimira Puljića, nadbiskupazadarskog i predsjednika HBK, te kardinalaVinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbo‐sanskog, predsjednika BK BiH. Sudjelovali susvi članovi obje Biskupske konferencije osimjednog člana HBK koji je bio spriječen.

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskojnadbiskup Alessandro D’Errico pridružio sedijelu zasjedanja te prenio poseban blagoslovSvetog Oca i srdačne pozdrave poglavaraSvete Stolice. Ističući da zajedničko zasjedanjeomogućuje promišljanje o pastoralnim važnimpitanjima i izazovima, kazao je da ovaj susretpruža posebnu mogućnost zajedničkog razmi‐šljanja o trnovitom putu koji proživljavaCrkva Božja u Bosni i Hercegovini.

Saslušavši izvješće o radu Vijeća teRavnateljstva dušobrižništva za Hrvate u ino‐zemstvu, koje je, kao zajednički ured Hrvatskebiskupske konferencije i Biskupske konferen‐cije Bosne i Hercegovine, nacionalni ured zahrvatsku inozemnu pastvu, biskupi su pohva‐lili rad ovih tijela i zauzimanje brojnih svećeni‐ka, redovnika, redovnica te pastoralnih surad‐nika i suradnica u naviještanju vjere na hrvat‐skom jeziku u brojnim zemljama diljem svije‐ta. Nakon što su informirani o trenutnom sta‐nju u Hrvatskoj inozemnoj pastvi te aktualnimpersonalnim potrebama u hrvatskim župama,misijama, zajednicama i centrima u inozem‐stvu, biskupi su dali potrebne smjernice.Raduje ih da hrvatske katoličke zajednice nezaboravljaju svoj rodni kraj u RepubliciHrvatskoj i Bosni i Hercegovini ili dijelovimaonih zemalja gdje Hrvati stoljećima žive te dahrabro svjedoče svoju vjeru u Boga i vjernostKatoličkoj Crkvi u zemljama u kojima su pro‐našli svoj novi dom.

Biskupi su saslušali izvješće predsjednikaHrvatskog Caritasa i Caritasa BK BiH o prošlo‐godišnjoj akciji Tjedna solidarnosti s Crkvom iljudima u BiH što je nastavak onih „akcija bra‐

timljenja“ kojima su hrvatske biskupije poma‐gale pojedinim župama u BiH u saniranju rat‐nih šteta. Također su upoznati da je Biskupskakonferencija BiH 2016. godine pokrenula akci‐ju Nedjelje solidarnosti kojom župe s brojnijimvjernicima unutar BiH podupiru župe na koji‐ma je ostao mali broj vjernika i tako jasnopokazuju želju Crkve da opstane i dostojan‐stveno živi u onim dijelovima Bosne iHercegovine odakle su mnogi prognani.Biskupi pozivaju sve vjernike na onakvuspremnost pomaganja slabijima i potrebitijimakoja je pokazana u teškim danima rata te poti‐ču članove svojih biskupijskih zajednica da natom putu ustraju i u mirnom razdoblju te takvapovezanost bude istinski blagoslov onima kojidaju kao i onima koji primaju. Posebno nagla‐šavaju potrebu međusobne povezanosti naduhovnoj, molitvenoj i svakoj drugoj razinikoja doprinosi boljitku Crkve i društva.

Biskupi su razmišljali i o pojedinim zajedni‐čkim liturgijskim pitanjima.

Nakon što su saslušali izvješće o raduKomisije HBK i BK BiH za Hrvatski martirolo‐gij, biskupi su ponovno izrazili zahvalnostsvim članovima ove Komisije za njihovo zauzi‐manje oko prikupljanja podataka o žrtvama napodručju obje konferencije koja, ponajprije,imaju za cilj pronalazak onih osoba koje sudale svoj život iz ljubavi prema vjeri te bi semogao pokrenuti proces za njihovo proglaše‐nje blaženim. Zaključeno je da se hrvatskimpredstavnicima vlasti prenese očekivanjebiskupa u vezi s poduzimanjem nužnih korakana istraživanju o žrtvama totalitarnih sustava.

Biskupi su saslušali i izvješće o radu Vijećaza misije te dali smjernice za daljnju plodnusuradnju na dobro misija i misionara iz Crkveu Hrvata.

Biskupi su također razmijenili mišljenja i onekim pitanjima u vezi s vjeronaukom u školite o mogućnostima zajedničkih akcija naplanu ekumenizma i dijaloga.

Zagreb, 23. siječnja 2017.Tajništvo BK BiH Tajništvo HBK


24 VRHBOSNA 1/2017

BK

BIH Šesnaesta skupština Papinskih misijskih djela BiH

Nacionalna uprava Papinskih misijskih djelaBosne i Hercegovine započela je XVI. godišnjuskupštinu u ponedjeljak, 20. veljače 2017. večer‐njom Svetom misom u 18 sati u katedrali MarijeMajke Crkve u Mostaru. Misno slavlje predvo‐dio je biskup mostarsko‐duvanjski i apostolskiupravitelj trebinjsko‐mrkanski mons. RatkoPerić, a u koncelebraciji bili su don ŽeljkoMajić, generalni vikar; mons. Luka Tunjić,nacionalni ravnatelj PMD u BiH; vlč. AntunŠtefan, nacionalni ravnatelj PMD‐a u RepubliciHrvatskoj; dijecezanski ravnatelji PMD‐a uBiH: mons. Vlado Lukenda za Banju Luku, vlč.Pavo Šekerija za Sarajevo, vlč. Josip Tadić zaVojni ordinarijat i don Marin Skender zaMostarsko‐duvanjsku i Trebinjsko‐mrkanskubiskupiju te mons. Luka Pavlović, katedralnižupnik, i don Ilija Petković ml., župni vikar.

Biskup Perić je u propovijedi govorio oIsusu Kristu, Božjem Izaslaniku, Misionaru,koji je u tri godine svoga djelovanja učinionebrojeno dobrih djela, duhovnih i tjelesnih, ukorist drugih, a onda je dao svoj život na križuza sve čovječanstvo. Svojim je uskrsnućemponudio novi život, a Otac ga je postavio kaoSudca živih i mrtvih. Prije odlaska s ovoga svi‐jeta prenio je svoje misionarske i evangeliza‐torske ovlasti na svoje apostole, i na cijeluCrkvu, da poučavaju sve narode u onome štoim je on govorio i da ih krste u Ime PresvetogaTrojstva. Danas je u svijetu jedna trećina kršća‐na, a dvije su trećine onih koji ne slijede KristaGospodina. Kršćani su dužni i molitvom i dje‐lom pomoći evangelizaciju Trećega svijeta.

Radni dio Skupštine započeo je u utorak, 21.veljače u prijepodnevnim satima u prostorija‐ma Biskupskoga ordinarijata u Mostaru molit‐vom i pozdravima domaćina. Sudionike jepozdravio vlč. Štefan iz Zagreba. Nakon usva‐janja zapisnika s XV. godišnje skupštine i dnev‐nog reda, svoja godišnja izvješća o djelovanjuPapinskih misijskih djela na nacionalnoj i dije‐cezanskoj razini za 2016. godinu predstavili sumons. Tunjić i svi dijecezanski ravnatelji.

Na sastanku se govorilo i o godišnjem susre‐tu svih hrvatskih misionara i misionarki koji sezateknu u domovini 2017. godine, u Splitu, omisijskom mjesečniku Radosna vijest i misij‐skom portalu, o nabavi maslinovih grančica, o

pripremama i obilježavanju PMD‐a: Dana sveto‐ga Djetinjstva ‐ Bogojavljenju, Svjetskom danumisija ‐ Misijskoj nedjelji, Danu Djela sv. Petraapostola i Danu svjedoka vjere 24. ožujka, MIVABiH. Zatim o aktualnoj misijskoj akciji Crkve uBiH ‐ izgradnji crkve Marije Pomoćnice uKimihururi (don Danko Litrić, Kigali, Ruanda),te o drugim misijskim planovima u 2017. godini.

Sudionici Godišnje skupštine u večernjim susatima slavili Svetu misu u župi sv. IvanaApostola i Evanđelista u Mostaru gdje ih jeugostio župnik don Mladen Šutalo. Svetu misuje predvodio mons. Tunjić, a u koncelebraciji je,uz župnika i dijecezanske ravnatelje, bio i donBernard Marijanović, hercegovački misionar uTanzaniji, koji je brojnom puku u propovijedigovorio o tomu tko je naš bližnji i koliko smospremni pomoći ne samo onima oko nas, negoi onima koje ne poznajemo kao što su naši naj‐potrebitiji u misijama. Bio je prisutan i doneda‐vni nacionalni ravnatelj PMD‐a u BiH don IvanŠtironja, župnik u Studencima, koji je nakonMisnoga slavlja održao prigodnu animaciju isusret s vjernicima koji su imali prigodu neštoviše čuti o Papinskim misijskim djelima i pobli‐že se upoznati s djelovanjem naših misionarana temelju prezentacije i kratkoga filma o živo‐tu i radu fra Mire Babića u Keniji, sestaraSlužavki Maloga Isusa Provincije BezgrješnogZačeća BDM sa sjedištem u Sarajevu s. LiberijeFilipović i s. Ane Uložnik, i s. Mirjam Filipović,Službenice Kristove, koje žive i djeluju u glav‐nom gradu Haitija Port‐au‐Princu. Na koncuovog jedinstvenog iskustva mons. Tunjić je zah‐valio svima na učešću i pozvao nazočne sveće‐nike i vjernike da otvore svoje srce DuhuBožjem koji će trajno jačati našu vjeru iz koje ćese roditi i konkretna ljubav prema potrebitimau svojim zajednicama i misijama.

Skupština je završena u srijedu, 22. veljače,jutarnjom Misom, obilaskom Caritasovihustanova u Mostaru, župe i svetištaPresvetog Srca Isusova u Studencima. Žup‐nik i čuvar Svetišta don Ivan Štironja priredioje ručak za članove Misijskog vijeća koji sumu se zahvalili na dobroj suradnji i ručku tese razišli svojim kućama.

(kta/cnak/pmd bih)


VRHBOSNA 1/2017 25

BK

BIH

Održana XV. sjednica Stalnog vijeća BK BiHStalno vijeće Biskupske konferencije Bosne i

Hercegovine održalo je, 20. veljače 2017. u pro‐storijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbo‐sanskog u Sarajevu svoju petnaestu sjednicu.Predsjedao je nadbiskup metropolit vrhbosanskikardinal Vinko Puljić, predsjednik BK BiH, asudjelovali su dopredsjednik BK BiH mons.Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH, i član Vijećamons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski,te generalni tajnik BK BiH mons. Ivo Tomašević.

Stalno Vijeće razmotrilo je provedbu zaklju‐čaka sa 68. redovitog zasjedanja Biskupske

konferencije Bosne i Hercegovine održanog, 3.i 4. studenog 2016. u Sarajevu. Tajništvu su utom duhu dane potrebne smjernice.

Također su razmotreni važniji dopisi koji supristigli od posljednjeg zasjedanja te danesmjernice Tajništvu za njihovo rješavanje.

Napravljen je i prijedlog dnevnog reda za69. redovito zasjedanje Biskupske konferenci‐je BiH koje će se održati 21. i 22. ožujka 2017.u Mostaru.

(kta)

Održana Skupština Konferencije viših redovničkihpoglavara i poglavarica BiH

Petnaesta redovna skupština Konferencijeviših redovničkih poglavara i poglavaricaBosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održana je11. ožujka 2017. u franjevačkom samostanu naPetrićevcu u Banjoj Luci. Skupštinom je pred‐sjedao predsjednik Konferencije dr. fraMiljenko Šteko. Na Skupštini su sudjelovalisvi provincijalni poglavari i poglavarice zajed‐nica sa sjedištem u BiH, 5 predstavnika redo‐vničkih zajednica čiji članovi djeluju u Bosni iHercegovini, s provincijalnim sjedištem izvanBiH, kao i apostolski nuncij u BiH nadbiskupLuggi Pezzuto, delegat Biskupske konferenci‐je BiH pomoćni biskup banjolučki MarkoSemren te predsjednik Hrvatske konferencijeviših redovničkih poglavara i poglavarica pro‐vincijal Jure Šarčević, OFMCap.

Nakon uvodnih riječi i dobrodošlice fraMiljenka te pozdrava biskupa Semrena i pred‐sjednika Hrvatske redovničke konferencije,sudionici Skupštine su u kratkim crtama pred‐stavili djelovanje svojih zajednica. Zatim jebiskup Semren predstavio dokumentKongregacije za ustanove posvećenog života idružbe apostolskog života „Identitet i poslanjebrata redovnika u Crkvi” te istaknuo:„Naslovnici ovoga dokumenta nisu samo braćaredovnici, nego redovnice, svećenici, laici i čita‐va Crkva. U dokumentu Crkva je viđena kaootajstvo zajedništva na sliku zajedništva Sina s

Ocem u daru Duha Svetoga. Zajedništvo trijuOsoba postaje uzor, izvor i vrhunac zajedništvakršćana s Kristom; od nje nastaje zajedništvokršćana među sobom u bratskom životu.“Govoreći o poslanju i identitetu brata redovni‐ka, biskup Semren je istaknuo da dokumentističe bratstvo kao bitno obilježje. „Bratstvo jedar koji brat redovnik prima od Boga Jednog iTrojedinog. Bratstvo nije jednostavno plodosobnog napora nego je prije svega dar Božji;Brat redovnik je

vrhbosna 1-2017 layout 1 -...

Documents