VRHBOSNABroj 1/2008Godina CX XII

Sarajevo Slu`beno glasi lo Vrhbosanske nadbiskupije

GO

DIN

A S

VE

TO

G P

AVL

A

Izdavaè:Vrhbosanska nadbiskupija Kaptol 7, BiH - 71000 Sarajevo

Nakladnik:Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije(MCVN)

Odgovara:Vinko kardinal Puljiæ,vrhbosanski nadbiskup

Glavni urednik:Zdenko Spajiæ, kancelar

Tehnièki urednik:Predrag Stojèeviæ, vicekancelar

Grafièka obrada:MCVN

Tisak:Graforad - Zenica

VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske nadbiskupije

Uvodnik - Isusov kri` i Pavlovo uskrsnuæe.....................................................................................5

- SVETA STOLICAObitelj èovjeèanstva - zajednica mira..............................................................................................7Radi vas posta siromašan.................................................................................................................11Euharistija, Lurd i pastoralna skrb o bolesnicima........................................................................13Tra`iti istinu da bi ju se dijelilo........................................................................................................15Spoznaja istine ima za svrhu spoznaju dobra..............................................................................17

- BK BiHPoruka za dan `ivota.........................................................................................................................22Priopæenje sa zajednièkog zasjedanja BK BiH i HBK..................................................................23

- VRHBOSANSKA NADBISKUPIJAUskrsna poslanica..............................................................................................................................25Kristova `elja - kršæaninova obaveza.............................................................................................27Potpuni oprost....................................................................................................................................29XIV. Sabor prezbiterija Vrhbosanske nadbiskupije......................................................................29Svibanjska pobo`nost u ozraèju godine “Lik sv. Pavla i Biblija”...............................................30Papinsko misijsko djelo Svetog Petra.............................................................................................30Objašnjenje povodom objavljivanja èlanka dr. Mate Zovkiæa “Šariæeva Biblija 2006 god”....31Proslava Presvetog Srca Isusova u nadbiskupiji 2008..................................................................32Izvješæe sa sjednice Pastoralnog vijeæa Vrhbosanske nadbiskupije..........................................32Obljetnice sveæenika Vrhbosanske nadbiskupije u 2007. godini...............................................33Imenovanja i premještaji..................................................................................................................34Statistièki podaci `upa po dekanatima za 2007. godinu.............................................................35Statistika po dekanatima..................................................................................................................38Usporedba statistike 2006. i 2007. po dekanatima........................................................................39Molitva za jedinstvo kršæana 25. sjeènja 2008; Stolna pravoslavna crkva u Sarajevu...........39Svijeænica, Dan posveæenog `ivota.................................................................................................40Misa zadušnica za pok. Denisa Mrnjavca.....................................................................................42Imendanske èestitke..........................................................................................................................43Imendanske èestitke..........................................................................................................................44Kronika ordinarija..............................................................................................................................45

- NAŠI POKOJNICI+ vlè. Josip Mikiæ...............................................................................................................................51Propovijed nadbiskupa Vinka kard. Puljiæa na sprovodnoj misi za vlè. Josipa Mikiæa.........51

Sadr`aj

VRHBOSNA 1/2008

VRHBOSNA 1/2008

VRHBOSNA 1/2008 5

UVO

DN

IKOvaj broj Vrhbosne izlazi pred Uskrs.Ovo je i prvi broj našeg slu`benog glasila uGodini svetoga Pavla. @elio bih u ovomuvodniku reæi nešto i o jednom i o drugom.Dr`im da povezivanje Kristova kri`a i Pavl-ova “uskrsnuæa” nije nikakva umjetna kom-binatorika nego je to zapravo logièna cjelinau kojoj drugo nije moguæe razumijeti bez pr-voga, a samo onome koji u nominalistièkomshvaæanju stvarnosti dr`i da je svaki novimomenat u `ivotu èovjeka neovisan od bilokojeg prethodnog i da njegovo znaèenje do-lazi samo od vlastitog tumaèenja dotiènogèina mo`e izgledati da su Kristova muka, kr-i`, smrt i uskrsnuæe na umjetni naèin povez-ani s Pavlovim obraæenjem i “uskrsnuæem.”Izravni poticaj za ovo razmišljanje mi je daofra Anto Popoviæ tijekom duhovnih vje`bi zasveæenike.

Iako nije primjereno usporeðivati ikvalificirati teologe koji su “svoja” djela “obj-avljivali” u nizu koji danas nazivamo Novizavjet, sv. Pavao svakako spada meðu najv-eæe. I taj veliki teolog je krenuo na svoje dr-ugo misijsko putovanje koje ga donijelo i uAtenu. Na Aeropagu vidi on spomenik“nepoznatom bogu.” Buduæi da je poznavaonjihov jezik, kulturu i obièaje, pokušao je ne-kim epikurejcima i stojicima, ali i svim Atenj-anima, za koje reèe da su “u svakom pogle-du neobièno pobo`ni” (Dj 17, 22b), pojasnitida to što oni nazivaju i èaste kao “nepozna-tog boga” nije zapravo “Bo`anstvo sliènozlatnoj, srebrenoj ili kamenoj stvari - tvorev-ini ljudskog umijeæa i mašte” (Dj 17, 29), ne-go da Bog poruèuje svima da se obrate jer jeveæ odredio dan za sud “preko èovjeka kogaodredi za to, i svima pru`i jamstvo uskrisivšiga od mrtvih” (Dj 17, 31b) na što je do`ivioizrugivanje i poruke da æe ga o tome drugiputa slušati.

Pavao je oèito mislio da je spomenik“nepoznatom bogu” podignut tek iz pukogneznanja i da je dovoljno navijestiti i pojas-niti tko je taj “Nepoznati Bog”. No uvidio jeda se iza toga krije duboko uvjerenje koje nemo`e razbiti tek suoèavanje s Istinom, prez-entiranom velebnim i besprigovornim govo-

rom za koji je mislio da je izreèen njihovimrjeènikom te stoga razumljiv. Stoga ode odnjih, iako “neki pristadoše uza nj i prigrliševjeru” (Dj 17, 33-34). Pro`ivjevši to iskustvorazoèaranja, Pavao piše poslanicu Korinæani-ma u kojoj odmah na poèetku istièe da je“besjeda o kri`u ludost onima koji propada-ju, a nama spašenicima sila je Bo`ja” (I Kor 1,18). Poziva ih da pogledaju sebe i zakljuèe daBog nije izabrao najbolje, najpametnije, na-jsposobnije, najpravednije, najpoštenije... dabi posramio najgore, najluðe, najnesposob-nije, najnepravednije, najnepoštenije... Nap-rotiv, izabrao je slabe da bi posramio jake. AliPavao ne misli da su svi drugi - osim njega -slabi. Naprotiv, on za sebe tvrdi da ne doðe“s uzvišenom besjedom ili mudrošæu navje-šæivati vam svjedoèanstvo Bo`je jer ne htje-doh meðu vama znati što drugo osim IsusaKrista, i to raspetoga. I ja priðoh k vama slab,u strahu i veliku drhtanju” (I Kor 2, 1-3).

U èemu se sastoji Pavlova skromnosti kako mo`emo znati da ove ponizne rijeèinisu tek farizejski izrièaj njima svojstveneumišljenosti u vlastitu velièinu zavijen u og-rtaè skromnosti iskrenog puèkog ispovijeda-telja vjere? Isus reèe da æe te ih po plodovi-ma njihovim prepoznati. Pišuæi Korinæani-ma, Pavao, kojeg je povrijedio neki od èlano-va zajednice u Korintu, govori im:

“Veæ ste siti, veæ se obogatiste, bez naszakraljiste! Kamo sreæe da se zakraljiste da imi s vama zajedno kraljujemo! Jer Bog je, èi-ni mi se, nas apostole prikazao posljednje,kao na smrt osuðene, jer postali smo prizorsvijetu, i anðelima, i ljudima - mi ludi pora-di Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki;vi èašæeni, mi prezreni; sve do ovoga èasa igladujemo, i `eðamo, i goli smo, i pljuskajunas, i beskuænici smo, i patimo se radeæi svo-jim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, pro-ganjani ustrajavamo, pogrðivani tješimo.Kao smeæe svijeta postasmo, svaèiji izmetsve do sada.” (1 Kor 4, 8-13).

Ne dolazi li Pavao s ovim razmišljan-jem do spoznaje onoga što je Isus veæ pro`i-vio?! Neki teolozi ka`u da je Isus svojim po-zivom na obraæenje i najavom Kraljevstva

Isusov kri` i Pavlovo uskrsnuæe

6 VRHBOSNA 1/2008

UVO

DN

IK

nebeskoga oèekivao da æe se ljudi obratiti ida muka, kri` i smrt neæe biti potrebni. Stogaona tjeskobna molitva “Oèe, ako je moguæeda me mimoiðe ova èaša...” No taj poziv oèi-to nije bio dovoljan da dovede ljude do obr-aæenja, oni su tvrdokorno uvjereni u vlastitupravednost. Stoga odbijanje i odustajanje odnasljedovanja, a u konaènici æe veæina tihljudi biti pomoænici i svjedoci voðama naro-da u njegovoj osudi, muèenju, nošenju kri`ai razapinjanju. No Isus je veæ unaprijed naj-avio da njegovim uèenicima ne mo`e biti bo-lje nego njemu samome, ako su njega progo-nili i njih æe. Stoga je bilo gotovo neizbje`noda Pavao doðe do istog iskustva odbaèenos-ti te da mudrost kri`a pro`ivi najprije na na-èin na koji ga je Isus na svojevrsni naèin pro-`ivljavao u svim onim najavama da æe Sinèovjeèji biti predan ljudima, a posebno u te-gobnim trenucima Getsemanskog vrta, prijenego poslanje dovrši na isti naèin samo dru-gim sredstvom.

Pavlu je bio potreban neuspjeh Aero-

paga da bi došao do uvjerenja da ne `eli zn-ati ništa drugo doli Isusa Krista, i to raspeto-ga! Stoga ne èudi ni spoznaja iz slijedeæe po-slanice: “Mi treba da se hvalimo kri`em Go-spodina našega Isusa Krista, u kojemu je sp-as, `ivot i uskrsnuæe naše, po kojemu smospašeni i osloboðeni.” (Gal 6, 14). Njegovaspoznaja je protkana mudrošæu kri`a, a onajedina vodi do slave uskrsnuæa. Ljudi su kr-oz povijest pokušavali na razlièite naèine pr-omijeniti svijet: diplomacijom i uvjeravanji-ma, ratovima i revolucijama, atentatima i ru-šenjima vladajuæih, uvjeravanjima ili sankc-ijama... No izgleda ipak da mudrost kri`a je-dina dovodi do stvarne preobrazbe èovjekaa samim time i do promjene svijeta u kojem`ivimo. Koliko god bilo teško prihvatiti, iz-gleda da kršæanin ipak ne mo`e ništa uèinitiu svijetu prije nego prihvati logiku koja ka-`e: “Ako pšenièno zrno ne padne u zemlju ine umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velikrod” (Iv 12, 24).

Dr. Zdenko Spajiæ

VRHBOSNA 1/2008 7

SVETA

STO

LIC

A

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan mira, 1. sijeènja 2008.

Obitelj èovjeèanstva - zajednica mira1. Na poèetku nove godine `elim upu-

titi svoje `arke `elje za mirom, kao i toplu po-ruku nade muškarcima i `enama èitavoga sv-ijeta. Èinim to predla`uæi za zajednièko pro-mišljanje temu kojom sam zapoèeo ovuporuku, a koja mi je osobito na srcu: Obiteljèovjeèanstva - zajednica mira. Doista, prvioblik zajedništva meðu osobama ona je što jeljubav budi izmeðu muškarca i `ene koji seodluèuju trajno zdru`iti kako bi zajedno iz-gradili novu obitelj. No, i narodi na zemljipozvani su uspostaviti meðu sobom odnosesolidarnosti i suradnje, kakvi dolièe èlanovi-ma jedinstvene obitelji èovjeèanstva: “Svi sunaime narodi - zakljuèio je Drugi vatikanskisabor - jedna zajednica; imaju isti iskon, jer jeBog sav ljudski rod nastanio po svoj površinizemaljskoj (usp. Dj 17,26); svima je posljednjicilj Bog” (1).

Obitelj, društvo i mir

2. Naravna obitelj, kao intimno zajed-ništvo `ivota i ljubavi, utemeljena na brakumuškarca i `ene (2), predstavlja “prvotno mj-esto 'humanizacije' osobe i društva” (3), “koli-jevku `ivota i ljubavi” (4). S pravom je stogaobitelj oznaèena kao prvo naravno društvo,“bo`anska ustanova koja je u temelju `ivotaosobâ, kao prototip svakoga društvenog po-retka” (5).

3. Uistinu, u zdravom obiteljskom `iv-otu mogu se iskusiti neki temeljni èimbenicimira: pravda i ljubav meðu braæom i sestra-ma, uloga autoriteta što ga imaju roditelji, sl-u`enje ispunjeno ljubavlju prema slabijimèlanovima obitelji jer su maleni, bolesni ili st-ari, meðusobno pomaganje u `ivotnim potre-bama, spremnost da se prihvati drugoga te damu se, kad je to potrebno, i oprosti. Zato jeobitelj prva i nezamjenjiva uèiteljica mira. Neèudi stoga da se nasilje, ako se dogodi u obi-telji, do`ivljava kao nešto nedozvoljivo. Kadse, dakle, ka`e da je obitelj “izvor i temelj ljud-skoga društva” (6), ka`e se nešto vrlo bitno.Obitelj je temelj društva i zato što omoguæujeodreðena iskustva mira. Slijedom toga, zajed-

nica èovjeèanstva ne mo`e se odreæi te ulogeobitelji. Gdje bi ljudsko biæe u formaciji moglobolje nauèiti kušati pravi “okus” mira, nego uizvornom “gnijezdu” što mu ga prirodapripravlja? Obiteljski rjeènik, rjeènik je mira;iz njega valja uvijek zahvaæati kako se ne biizgubio govor mira. U inflaciji raznih oblikagovora, društvo mora ostati u odnosu s onom“gramatikom” što je svako dijete razumije ugestama i pogledima mame i tate, još prije nošto poène razumijevati njihove rijeèi.

4. Obitelji, buduæi da ona ima du`nostodgajati svoje èlanove, pripadaju i naroèitaprava. Sama Opæa deklaracija o ljudskim pr-avima, koja predstavlja pravno dostignuæedoista univerzalne vrijednosti, istièe da je“obitelj prirodna jezgra i temelj društva te imapravo da je društvo i dr`ava štite” (7). Sa svojeje strane Sveta Stolica htjela priznati posebnopravno dostojanstvo obitelji objavivši Poveljuprava obitelji. U njezinoj Preambuli èita se:“Prava osobe, pa i ako su izra`ena kao pravapojedinca, imaju temeljnu društvenu dimenz-iju koja u obitelji nalazi svoj vlastiti i `ivotniizrièaj” (8). Prava spomenuta u toj Povelji izrazsu i objašnjenje prirodnoga prava zapisana usrcu ljudskoga biæa i pokazana razumom.Nijekanje ili samo ogranièavanje pravaobitelji, zatamnjujuæi istinu o èovjeku, prijetisamim temeljima mira.

5. Stoga, tko i nesvjesno škodi ustano-vi obitelji èini mir krhkim u èitavoj zajednici,nacionalnoj i meðunarodnoj, jer oslabljujeono što je, de facto, glavni “agent” mira. Ta to-èka zavreðuje posebno promišljanje: sve štopridonosi slabljenju obitelji utemeljene nabraku muškarca i `ene, sve što izravno ili ne-izravno koèi njezinu spremnost na odgov-orno prihvaæanje novoga `ivota, sve što je sp-reèava da bude najodgovornija u odgoju sv-oje djece, predstavlja objektivnu prepreku naputu mira. Obitelji je potreban dom, posao ilipravedno vrednovanje roditeljskog rada kodkuæe, potrebna joj je škola za djecu i temeljnazdravstvena zaštita za sve. Kad se društvo ipolitika ne zala`u oko pomaganja obitelji natim podruèjima, lišavaju se bitnoga sredstva u

8 VRHBOSNA 1/2008

SVETA

STO

LIC

A

slu`bi mira. Posebice sredstva društvenihkomunikacija, zbog svojih odgojnih potenci-jala, imaju naroèitu odgovornost u promican-ju poštovanja obitelji, u prikazivanju njezinihoèekivanja i prava, u isticanju njezine ljepote.

Èovjeèanstvo je jedna velika obitelj

6. I društvena zajednica, `eli li `ivjeti umiru, pozvana je nadahnjivati se na vrijedn-ostima na kojima poèiva obiteljska zajednica.To vrijedi kako za mjesne zajednice tako i zaone dr`avne. Još i više, to vrijedi za cje-lokupnu zajednicu narodâ, za obitelj èovje-èanstva koja `ivi na zemlji kao u svome zaj-ednièkom domu. U tom smislu, meðutim, nesmije se zaboraviti da se obitelj raða iz od-govornoga i konaènoga “da” jednog mušk-arca i jedne `ene, te da `ivi od svjesnoga “da”djece koja s vremenom poèinju biti njezinimdijelom. Obiteljska zajednica, da bi na-predovala, treba velikodušan pristanak svihsvojih èlanova. Potrebno je da svijest postanezajednièko uvjerenje i onih koji su pozvanioblikovati zajednièku obitelj èovjeèanstva.Valja znati reæi svoje “da” tom pozivu što gaje Bog zapisao u samoj našoj naravi. Ne `i-vimo jedni pokraj drugih sluèajno; svi idemoistim putem kao ljudi pa tako i kao braæa i ses-tre. Zato je od osobite va`nosti da svatko nas-toji svoj `ivot pro`ivjeti u odgovornosti predBogom, priznajuæi u Njemu prvotni izvorsvoga postojanja, kao i postojanja drugoga.Upravo uzlazeæi prema tom najvišem Poèelumo`e se razumjeti bezuvjetna vrijednostsvakog ljudskog biæa, te se tako mogupostaviti pretpostavke za izgradnju po-mirenoga èovjeèanstva. Bez toga transcen-dentnoga temelja društvo je samo skupinasusjeda, ali ne i zajednica braæe i sestara poz-vanih da oblikuju veliku obitelj.

Obitelj, ljudska zajednica i okoliš

7.Obitelji je potreban dom, okoliš ponjezinoj mjeri u kojem æe otkati svoje meðu-sobne odnose. Obitelji èovjeèanstva taj jedom zemlja, okoliš što nam ga je Bog Stvorit-elj dao da se u njemu kreativno i odgovornonastanimo. Moramo voditi brigu o okolišu:on je povjeren èovjeku da ga slobodno i odg-

ovorno èuva i obraðuje, imajuæi uvijek kaoodluèujuæi kriterij dobro sviju. Ljudsko je bi-æe, oèito, vrednije od svih ostalih stvorenja.Poštovati okoliš ne znaèi da se materijalna pr-iroda ili `ivotinjski svijet trebaju dr`ati va`n-ijima od èovjeka. To zapravo znaèi da ih se nesmije promatrati sebièno, u svrhu svojih vlas-titih interesa, jer i buduæi naraštaji imaju pra-vo na dobrobit što ga daje stvorenje, u vršen-ju one iste odgovorne slobode koju tra`imoza sebe. Ne smije se zaboraviti ni siromašne,u mnogim sluèajevima iskljuèene iz opæe ras-podjele dobara stvorenoga. Danas èovjeèans-tvo strahuje zbog buduæe ekološke ravnote-`e. Dobro je da se vrednovanja u tom smisluèine razborito, u dijalogu izmeðu struènjaka iumnih ljudi, bez ideoloških brzanja prema is-hitrenim rješenjima, ponajprije usuglašavaju-æi model odr`ivog razvoja koji æe jamèiti bla-gostanje sviju uz poštovanje ekoloških ravn-ote`a. Ako zaštita okoliša podrazumijeva i tr-oškove, oni bi trebali biti pravedno rasporeð-eni, vodeæi raèuna o razlièitom stupnju razv-oja pojedinih zemalja te o solidarnosti s bud-uæim naraštajima. Razboritost ne znaèi ne pri-hvaæanje vlastite odgovornosti i odlaganjedonošenja odluka; ona znaèi preuzimanjenapora oko zajednièkog odgovornog promi-šljanja i donošenja odluke kojim putem valjapoæi, u cilju sna`enja onog saveza izmeðu lju-dskog biæa i okoliša, koji mora biti odraz stv-oriteljske ljubavi Boga od kojega potjeèemo iprema kojemu hodimo.

8. Bitno je u tom smislu “osjetiti” zem-lju kao “naš zajednièki dom” i u upravljanjunjome u slu`bi sviju, izabrati put dijaloga, ane jednostranih odluka. Ako je to potrebno,moguæe je umno`iti ustanove na meðunaro-dnoj razini kako bi se zajednièki moglo pove-sti brigu o upravljanju ovim našim “domom”.Još je, meðutim, va`nije da u savjesti dozrijeuvjerenje o potrebi odgovorne suradnje. Pro-blemi koji se pojavljuju na obzorju slo`eni su,a vremena je malo. Poradi uèinkovitog suoèa-vanja s tom situacijom potrebno je slo`nodjelovati. Podruèje u kojem je posebno va`noojaèati dijalog meðu dr`avama podruèje jeupravljanja energetskim resursima zemlje.Dvostruka se potreba, s tim u vezi, pokazujepred tehnološki naprednim zemljama: valja sjedne strane preispitati visoke standarde po-

trošnje uvjetovane sadašnjim modelom razv-oja, a s druge strane ostvariti odgovarajuæeinvesticije u cilju diferencijacije izvora energi-je i poboljšanja njezine uporabe. Razvijenezemlje gladne su energije, no ta glad ponek-ad se uta`ava na štetu siromašnih zemalja ko-je su, zbog nedostatne infrastrukture, i onetehnološke, prisiljene rasprodati energetskeizvore koje posjeduju. Ponekad se u opasnos-ti naðe i sama njihova politièka sloboda u od-reðenim oblicima protektorata ili neke drugeuvjetovanosti, što je bez sumnje poni`ava-juæe.

Obitelj, ljudska zajednica i gospodarstvo

9. Bitan uvjet mira u pojedinim obite-ljima sastoji se u tome da su one izgraðene naèvrstom temelju zajednièkih duhovnih i etiè-kih vrednota. Potrebno je, meðutim, dodatida obitelj doista do`ivljava mir kad nikomene nedostaje ono neophodno, a obiteljskombaštinom - plodom rada pojedinih njezinihèlanova, štednje drugih i suradnièkog djelov-anja sviju - dobro se upravlja u solidarnosti,bez pretjerivanja i rastrošnosti. Za obiteljski jemir, dakle, s jedne strane potrebna otvorenosttranscendentnoj baštini vrednota, no istodo-bno nije neva`no, s druge strane, mudro up-ravljanje kako materijalnim dobrima tako iodnosima meðu osobama. Nedostatak togaèimbenika kao posljedicu ima smanjenje me-ðusobnoga povjerenja zbog nesigurnosti ko-je prijete buduænosti obiteljske jezgre.

10. Slièno razmišljanje vrijedi i za onudrugu veliku obitelj koju èini èovjeèanstvo ucjelini. I obitelji èovjeèanstva, danas dodatnoujedinjenoj zbog fenomena globalizacije, po-trebno je, osim temelja sastavljenog od zajed-nièkih vrednota, gospodarstvo koje æe doistaodgovoriti na potrebe opæega dobra u plane-tarnim dimenzijama. Podsjeæanje na prirod-nu obitelj i s tog se stajališta èini osobito suge-stivnim. Valja promicati ispravne i iskrene od-nose meðu pojedinim ljudskim biæima i me-ðu narodima, koji æe svima omoguæiti ravno-pravnu i pravednu suradnju. U isto vrijeme,mora se raditi na mudroj uporabi resursa po-radi uravnote`ene distribucije bogatstva. Os-obito pritom pomoæ pru`ena siromašnim ze-mljama mora odgovoriti kriterijima zdrave

gospodarske logike, izbjegavajuæi rasipanjekoje u konaènici slu`i odr`avanju skupih bir-okratskih aparata. Valja takoðer voditi raèunao moralnoj potrebi da gospodarska organiza-cija ne odgovara samo sirovim zakonima ne-posredne zarade, koji mogu biti nehumani.

Obitelj, ljudska zajednica i moralni zakon

11. Obitelj `ivi u miru ako se svi njezi-ni èlanovi podlo`e zajednièkoj normi: ona sp-reèava sebièan individualizam i povezuje po-jedince u cjelinu, omoguæujuæi im skladan su-`ivot i uspješno djelovanje. Ovaj kriterij, u se-bi jasan, vrijedi i za šire zajednice: od onihmjesnih do nacionalnih, sve do same meðun-arodne zajednice. Da bi bilo mira potreban jezajednièki zakon koji æe pomagati slobodi dabude doista sloboda, a ne slijepa samovolja, ikoji æe štititi slabe od nasilja sna`nijih. U obi-telji narodâ pojavljuju se mnogi oblici samov-oljnog ponašanja kako unutar pojedinih dr`-ava tako i u meðudr`avnim odnosima. Nenedostaju usto tolike situacije u kojima slabmora pognuti glavu, ne pred potrebama pra-vde, veæ pred golom silom onoga koji ima vi-še sredstava od njega. Valja ponovno istaknu-ti: silu uvijek mora disciplinirati zakon i to semora dogoditi i u odnosima izmeðu suveren-ih dr`ava.

12. O naravi i ulozi zakona Crkva jemnogo puta izrekla svoje stajalište: pravnanorma koja ureðuje meðusobne odnose os-oba, disciplinirajuæi izvanjska ponašanja i pr-edviðajuæi i kazne za prijestupnike, za svojkriterij ima moralnu normu utemeljenu naprirodi stvari. Ljudski je um, usto, sposobanspoznati tu normu, barem u njezinim temelj-nim potrebama, dolazeæi tako do kreativnogUma Boga koji je u izvoru svih stvari. Ovamoralna norma mora upravljati odlukamašto ih donosi savjest i voditi sve postupke lju-dskih biæa. Postoje li pravne norme za odnosemeðu dr`avama koje oblikuju obitelj èov-jeèanstva? I ako postoje, djeluju li? Odgovorje: da, norme postoje, no da bi se postiglo dadoista i djeluju, potrebno je doæi do naravnemoralne norme kao temelja pravne norme,inaèe æe ona ostati `rtvom krhkih i privreme-nih dogovora.

13. Poznavanje naravne moralne nor-

VRHBOSNA 1/2008 9

SVETA

STO

LIC

A

10 VRHBOSNA 1/2008

SVETA

STO

LIC

A

me nemoguæe èovjeku koji ponovno ulazi usebe sama, stavljajuæi se pred vlastitu sudbi-nu, te se ispituje o unutarnjoj logici najdublj-ih te`nji prisutnih u njegovu biæu. Premda sneodluènošæu i nesigurnostima, on mo`e do-æi do toga da otkrije, barem u njegovim bitni-m crtama, ovaj opæi moralni zakon koji, bezobzira na kulturalne razlike, omoguæuje lju-dskim biæima da se meðusobno razumiju uodnosu na najva`nije aspekte dobra i zla, pra-vednog i nepravednog. Neizbje`no je potr-ebno doæi do toga temeljnog zakona koristeæise u toj potrazi našim najboljim intelektu-alnim energijama, ne dozvoljavajuæi da nasobeshrabre nesporazumi i nerazumijevanja.Uistinu, vrijednosti ukorijenjene u naravnomzakonu prisutne su, makar i u obliku frag-menata i ne uvijek dosljedno, u meðunarodn-im sporazumima, u oblicima univerzalno pri-znatih autoriteta, u naèelima humanitarnogprava prihvaæenog u zakonodavstvima po-jedinih dr`ava ili u statutima meðunarodnihorganizacija. Èovjeèanstvo nije “bez zakona”.Ipak, neophodno je nastaviti putem dijaloga oovim temama, omoguæujuæi da se i za-konodavstva pojedinih dr`ava pribli`e priz-nanju temeljnih ljudskih prava. Rast pravnekulture u svijetu ovisi, uz ostalo, o nastojanjuda se ostvare meðunarodne norme dubokoljudskog sadr`aja, èime æe se izbjeæi njihovosvoðenje na procedure koje æe iz sebiènih iliideoloških razloga biti lako promjenjive.

Nadila`enje sukobâ i razoru`anje

14. Èovjeèanstvo danas na`alost do`i-vljava velike podjele i sna`ne sukobe koji ba-caju teške sjene nad njegovu buduænost. Širo-ka podruèja planeta upletena su u rastuæe na-petosti, dok opasnost da se umno`e zemljekoje posjeduju nuklearno naoru`anje potièeopravdanu brigu kod svake odgovorne os-obe. Još su u tijeku mnogi graðanski ratovi naafrièkom kontinentu, premda su ondje mn-oge zemlje postigle napredak u slobodi i de-mokraciji. Bliski istok još je uvijek prizorištesukoba i atentata koji utjeèu i na okolne zeml-je i krajeve, prijeteæi da ih uvuku u spiralu na-silja. Na opæem planu, s gorèinom se moraprimijetiti poveæanje broja dr`ava ukljuèenihu trku u naoru`anju: èak i zemlje u razvoju

odreðuju znaèajan dio svojih siromašnih un-utarnjih prihoda za nabavku oru`ja. U toj `a-losnoj trgovini odgovornosti su mnoge: imazemalja industrijski razvijenoga svijeta kojeizvlaèe obilnu zaradu iz prodaje oru`ja, a imai vladajuæih oligarhija u tolikim siromašnimzemljama koje `ele poboljšati svoj polo`ajputem nabavke sve sofisticiranijeg naoru`a-nja. Doista je u tako teškim vremenima potr-ebna mobilizacija svih osoba dobre volje da bise došlo do konkretnih sporazuma poradi uè-inkovitoga razoru`anja, posebice na podruè-ju nuklearnog oru`ja. U ovoj fazi u kojoj seproces neširenja nuklearnog naoru`anja us-porava, osjeæam du`nost potaknuti vlasti daponovno s još veæom odluènošæu zapoènupregovore u cilju progresivnog razoru`anja ipostizanja dogovora o postojeæem nuklearn-om oru`ju. Ponavljajuæi ovaj poziv, znam daodra`avam zajednièku `elju svih onih kojimaje na srcu buduænost èovjeèanstva.

15. Prije šezdeset godina Organizacijaujedinjenih naroda sveèano je objavila Opæudeklaraciju o ljudskim pravima (1948-2008).Tim dokumentom ljudska je obitelj odgovori-la na strahote II. svjetskog rata, prepoznajuæisvoje jedinstvo utemeljeno na jednakom dos-tojanstvu svih ljudi i stavljajuæi u središte lju-dskoga su`ivota poštovanje temeljnih pravapojedinaca i narodâ: bio je to odluèujuæi kor-ak u teškom i zahtjevnom hodu prema slozi imiru. Posebno sjeæanje zaslu`uje i 25. obljetn-ica prihvaæanja Povelje prava obitelji (1983-2008) od strane Svete Stolice, kao i 40. obljet-nica prve proslave Svjetskog dana mira (1968-2008). Plod providonosne intuicije pape PavlaVI., nastavljena velikom zauzetošæu mogaljubljenoga i èasnog prethodnika, pape IvanaPavla II., proslava ovoga dana ponudila je tij-ekom godina moguænost da Crkva, putemporuka objavljivanih tom prigodom, razvijenauk koji promièe ovo temeljno ljudsko dob-ro. Upravo u svjetlu ovih znakovitih obljetni-ca pozivam svakoga muškarca i svaku `enuda si još jasnije posvijeste zajednièku pripad-nost jedinstvenoj obitelji èovjeèanstva i da sezauzmu kako bi su`ivot na zemlji sve višeodra`avao to uvjerenje o kojem ovisi ostvare-nje istinskoga i trajnoga mira. Pozivam potomvjernike da neumorno mole od Boga velikidar mira. Kršæani, sa svoje strane, znaju da se

mogu povjeriti zagovoru one koja je, buduæida je Majka Sina Bo`jega koji se utjelovio po-radi spasenja èitavoga èovjeèanstva, istodob-no i zajednièka Majka.Svima `elim radosnu Novu godinu!

Iz Vatikana, 8. prosinca 2007.papa Benedikt XVI.

(1) Deklaracija Nostra aetate, 1.(2) Usp. II. vat. sabor, Pastoralna konstitucija

Gaudium et spes, 48.(3) Ivan Pavao II., Apostolska pobudnicaChristifideles laici, 40: AAS 81 (1989) 469.(4) Isto.(5) Papinsko vijeæe za pravdu i mir, Kompendijsocijalnog nauka Crkve, br. 211.(6) II. vat. sabor, Dekret Apostolicam actuositatem,11.(7) Èl. 16/3.(8) Papinsko vijeæe za obitelj, Povelja prava obitelji,24. studenoga 1983., Preambula, A.

VRHBOSNA 1/2008 11

SVETA

STO

LIC

A

Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2008.

Radi vas posta siromašan (2 Kor 8,9)

Draga braæo i sestre!1. Korizma nam svake godine pru`a

jedinstvenu priliku da dublje razmišljamo osmislu i vrijednosti svojega kršæanstva i pot-ièe nas da iznova otkrivamo Bo`je milosrðekako bi postali milosrdniji prema braæi. U ko-rizmenom vremenu Crkva vjernicima stavl-ja na srce odreðene konkretne aktivnosti ko-je su pozvani èiniti tijekom ovog vremenaduhovne obnove: to su molitva, post i milo-stinja. Ove se godine, u uobièajenoj korizme-noj poruci, `elim u svom razmišljanjuzadr`ati na praksi davanja milostinje, kojapredstavlja konkretan naèin da se pritekne upomoæ onima koji su u potrebi i, istodobno,asketsku vje`bu za oslobaðanje od privr`en-osti zemaljskim dobrima. Koliko je velikaprivlaènost materijalnog bogatstava i kolikomora biti jasna naša odluènost da im se neklanjamo, potvrðuje Isus rijeèima koje imajutrajnu vrijednost: “Ne mo`ete slu`iti Bogu ibogatstvu” (Lk 16,13). Milostinja nam poma-`e pobijediti tu stalnu napast: ona nas uèi iz-aæi ususret potrebama bli`njega i dijeliti s dr-ugima ono što po Bo`joj dobroti posjeduje-mo. To je cilj onih prikupljanja priloga za sir-omašne, koji se u korizmi prireðuju u mnog-im dijelovima svijeta. Na taj se naèin duh-ovnom èišæenju pridru`uje gesta crkvenogzajedništva, po uzoru na ono što se praktici-ralo u poèecima Crkve. Sveti Pavao o tomeprogovara u svojim poslanicama povodomprikupljanja milostinje za jeruzalemsku za-jednicu (usp. 2 Kor 8-9; Rim 15,25-27).

2. Prema onome što uèi evanðelje, mi

nismo vlasnici veæ upravitelji dobara koja po-sjedujemo: stoga ih se ne smije smatrati isk-ljuèivim vlasništvom, veæ sredstvima po ko-jima Gospodin poziva svakog od nas poje-dinaèno da budemo posrednici njegove pr-ovidnosti prema bli`njemu. Kao što podsjeæaKatekizam Katolièke Crkve, materijalna do-bra imaju društvenu vrijednost, u skladu snaèelom prema kojem ona svima pripadaju(usp. br. 2404). U evanðelju je jasno istaknutaIsusova opomena onome koji posjeduj ikoristi iskljuèivo za sebe zemaljska bogatstva.Dok se pred našim oèima pru`a prizor mn-oštava koje u svemu oskudijevaju i trpe glad,rijeèi svetog Ivana: “Tko ima dobra ovoga svi-jeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvoripred njim srce - kako ljubav Bo`ja ostaje unjemu?” (1 Iv 3,17), poprimaju ton ozbiljnogprijekora. Poziv na dijeljenje dobara jošveæom snagom odzvanja u zemljama èije ve-æinsko stanovništvo èine kršæani, jer je njiho-va odgovornost prema mnoštvu onih koji tr-pe u oskudici i obilju još veæa. Pomoæi im pr-ije je dug prema pravednosti no èin ljubavi.

3. Evanðelje istièe tipiènu znaèajkukršæanske milostinje: ona se mora vršiti uskrovitosti. “neka ti ne zna ljevica što èini de-snica”, ka`e Isus, “da tvoja milostinja bude uskrovitosti” (Mt 6,3-4). Netom prije toga ka`eda se ne smijemo hvastati vlastitim dobrimdjelima, da se ne bi našli u opasnosti da namse uskrati vjeèna nagrada (usp. Mt 6,1-2). Is-usov se uèenik mora brinuti da sve bude naBo`ju slavu. Isus upozorava: “Tako neka svi-jetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša

12 VRHBOSNA 1/2008

SVETA

STO

LIC

A

dobra djela i slave Oca vašega koji je na ne-besima” (Mt 5,16). Sve se dakle mora èinitina Bo`ju, a ne na našu slavu. Toga, dragabraæo i sestre, budite svjesni svaki put kadapru`ate pomoæ bli`njemu, izbjegavajuæi dato postane sredstvo za isticanje vas samih.Ako, dok èinimo neko dobro djelo, nepostavljamo za cilj Bo`ju slavu i dobrobli`njega, veæ oèekujemo da nam se to vratiu vidu osobnog probitka ili da jednostavnoza to dobijemo pohvale, nipošto ne postu-pamo u skladu s onim èemu nas uèievanðelje. U suvremenom društvu slikevalja budno paziti, jer smo toj napasti èestoizlo`eni. Evanðeoska milostinja nije jednos-tavno èovjekoljublje: to je prije konkretniizraz ljubavi, te teologalne kreposti kojazahtijeva nutarnje obraæenje ljubavi premaBogu i bli`njemu, nasljedovanju Krista, kojije umrijevši na kri`u predao svega sebe zanas. Kako ne zahvaljivati Bogu za tolikeosobe koje u tišini, daleko od reflektoramedijskoga društva, tim duhom ve-likodušno poma`u bli`njemu u potrebi? Odslabe je koristi dijeliti svoja dobra drugimaako se zbog toga srce nadima ispraznom sla-vom: eto zašto ne tra`i ljudskog priznanja zauèinjena djela milosrða onaj koji zna da Bo-g “vidi u tajnosti” i u tajnosti æe nagraditi.

4. Pozivajuæi nas da milostinju shvati-mo na dublji naèin, koji nadilazi ono èistomaterijalno, Sveto pismo uèi da je veæa rado-st u darivanju no primanju (usp. Dj 20,35).Kada radimo s ljubavlju iznosimo istinu osvome biæu: stvoreni smo ne radi nas samih,veæ radi Boga i braæe (usp. 2 Kor 5,15). Svakiput kada iz ljubavi prema Bogu dijelimo na-ša dobra s bli`njima u potrebi, izravnim isk-ustvom spoznajemo kako puninu `ivota da-je ljubav i kako nam se sve vraæa kao blago-slov u obliku mira, nutarnjeg zadovoljstva iradosti. I ne samo to: sveti Petar meðu duho-vne plodove milostinje ubraja oproštenje gr-ijeha. “Ljubav - piše on - pokriva mnoštvogrijeha” (1 Pt 4,8). Kao što se èesto ponavljau liturgiji u tijeku korizme, Bog namagrešnicima pru`a moguænost da primimodar oproštenja za svoje grijehe. Dijeljenjemsa siromašnima onoga što posjedujemopostajemo sposobni primiti taj dar. U svojim

sam mislima, u ovome trenutku, s onimakoji osjeæaju teret poèinjenog zla i, upravozbog toga, osjeæaju da su se udaljili od Boga,te ih je strah ili mu se jednostavno ne moguobratiti. Milostinja, koja nas pribli`avadrugima, pribli`ava nas takoðer Bogu imo`e postati sredstvo istinskog obraæenja ipomirenja s Njim i braæom.

5. Milostinja odgaja za velikodušnuljubav. Sveti Josip Cottolengo znao je prepo-ruèivati: “Nikada ne brojite novac koji daje-te, jer ja uvijek ka`em ovako: ako dok dajemmilostinju ljevica ne zna što èini desnica, ta-da ni desnica ne treba znati što ona sama èi-ni” (Izreke i misli, Edilibri, br. 201). U vezi stim je veoma znaèajna evanðeosko izvješæeo udovici koja je od svoje sirotinje u hram-sku riznicu ubacila “sve što je imala, sav svoj`itak” (Mk 12,44). Njezin mali i beznaèajaniznos postaje rjeèiti znak: ta udovica ne dajeBogu od svoga suviška, ne daje ono što ima,veæ ono što jest. Cijelu sebe. Ova je dirljivaepizoda ukljuèena u opis dana koji neposre-dno prethode Isusovoj muci i uskrsnuæu, ko-ji je, kao što ka`e sveti Pavao, postao siroma-šan da nas obogati svojim siromaštvom (usp.2 Kor 8,9); predao je samoga sebe za nas. Ko-rizma nas takoðer praksom milostinje potièeslijediti njegov primjer. Od njega mo`emonauèiti kako `ivjeti u potpunoj predanostiBogu; nasljedujuæi njega uspijevamo postatispremni ne toliko davati nešto od onoga štoposjedujemo, veæ same sebe. Zar nije èitavoevanðelje sa`eto u jednoj jedinoj zapovijediljubavi? Praksa milostinje u korizmenomvremenu postaje stoga sredstvo za produb-ljivanje našega kršæanskog poziva. Kada slo-bodno daje samoga sebe, kršæanin svjedoèida nije materijalno bogatstvo to koje diktira`ivotne zakone, veæ ljubav. Ono što daje vrij-ednost milostinji je dakle ljubav koja nadah-njuje razlièite oblike darivanja, veæ premamoguænostima i uvjetima svakog pojedinca.

6. Draga braæo i sestre, korizma naspoziva da duhovno “oèvrsnemo”, takoðeruz pomoæ milostinje, kako bi rasli u ljubavi iu siromasima prepoznavali samoga Krista.Djela apostolska izvješæuju kako je apostolPetar nekom bogalju koji je molio milostinjuna ulazu u hram rekao: “Srebra i zlata nema

VRHBOSNA 1/2008 13

SVETA

STO

LIC

A

Poruka pape Benedikta XVI. za XVI. svjetski dan bolesnika

Euharistija, Lurd i pastoralna skrb o bolesnicima

Draga braæo i sestre!1. O spomendanu Bla`ene Djevice

Marije Lurdske, 11. veljaèe, obilje`ava se Sv-jetski dan bolesnika, što je dobra prilika zarazmišljanje o smislu boli i o kršæanskoj du-`nosti preuzimanja te boli u kojoj god situa-ciji ona došla. Ove godine taj se znaèajan da-tum povezuje s dva va`na dogaðaja za `ivotCrkve, kao što se to mo`e razumjeti i iz oda-brane teme “Euharistija, Lurd i pastoralnaskrb o bolesnicima”: sto pedeseta obljetnicaukazanja Bezgrešne u Lurdu i proslavaMeðunarodnog euharistijskog kongresa uQuebecu, u Kanadi. Tako se nudi jedinstve-na prilika za promišljanje o uskoj vezi izme-ðu euharistijskog otajstva, uloge Marije u sp-asenjskom naumu i stvarnosti èovjekove bo-li i patnje.

Sto pedeset godina ukazanja u Lurdupozivaju nas da upravimo pogled premaBla`enoj Djevici, èije Bezgrešno zaèeæe pred-stavlja najuzvišeniji i besplatan Bo`ji dar je-dnoj `eni, da bi mogla u potpunosti prionu-ti uz bo`anske naume, èvrste i nepoljuljanevjere, unatoè kušnjama i patnjama kroz kojeæe morati proæi. Stoga je Marija uzor potpu-nog predanja u volju Bo`ju: ona je u srce pri-mila vjeènu Rijeè i zaèela je u svome djevi-èanskom krilu; pouzdala se u Boga, te se, d-uše probodene maèem boli (usp. Lk 2,35), ni-je ustruèavala podijeliti muku svoga Sina,ponavljajuæi na Kalvariji podno kri`a onaj“da” iz Navještenja. Razmatrati o Bezgrešn-om zaèeæu Marijinu znaèi stoga prepustiti seda budemo privuèeni onim “da” koji ju je naèudesan naèin zdru`io s poslanjem Krista,

otkupitelja èovjeèanstva; to znaèi dozvolitida nas ona uzme za ruku i vodi, te i sami pr-ed voljom Bo`jom izgovorimo “fiat - neka mibude”, svim svojim biæem isprepletenim rad-ostima i `alostima, nadama i razoèaranjima,u svijesti da kušnje, bol i patnja obogaæujusmisao našega hodoèašæa na zemlji.

2. Ne mo`e se razmatrati o Mariji a dane budemo privuèeni Kristu i ne mo`e se gl-edati Krista a da ne primijetimo odmah pris-utnost Marijinu. Postoji neraskidiva veza iz-meðu Majke i Sina roðena u njezinu krilu dj-elom Duha Svetoga, a tu vezu na otajstvennaèin primjeæujemo u sakramentu Euharist-ije, kao što su to od prvih stoljeæa isticali crk-veni oci i teolozi. “Tijelo roðeno od Marije,dolazeæi od Duha Svetoga, kruh je koji je si-šao s neba”, izjavljuje sveti Hilarije iz Poitie-rsa, dok u Bergamskom sakramentaru iz IX.stoljeæa èitamo: “Njezino krilo urodilo je plo-dom, kruhom koji nas je ispunio anðeoskimdarom. Marija je spasenju vratila ono što jeEva uništila svojim grijehom.” Sveti PetarDamiani takoðer ka`e: “Ono tijelo što ga jeprebla`ena Djevica rodila, koje je majèinsk-om brigom u svome tijelu hranila, to tijelo inijedno drugo, bez ikakve sumnje, sada pri-mamo sa svetoga oltara i pijemo njegovu krvkao sakrament našega otkupljenja. To dr`ikatolièka vjera, to vjerno nauèava svetaCrkva”. Veza presvete Djevice i njezina Sina,zaklanoga Jaganjca koji oduzima grijehe svi-jeta, širi se na Crkvu, mistièno Tijelo Kristo-vo. Marija - primjeæuje sluga Bo`ji Ivan Pav-ao II. - jest “euharistijska `ena” èitavim svo-jim `ivotom, te je stoga Crkva, gledajuæi u

u mene, ali što imam - to ti dajem: u imeIsusa Krista Nazareæanina hodaj!” (Dj 3,6). Smilostinjom dajemo nešto materijalno, znakveæega dara koji mo`emo dati drugima nav-iještanjem i svjedoèenjem Krista, u èijem jeimenu pravi `ivot. Neka ovo vrijeme budestoga u znaku osobnog i zajednièkog nastoj-anja oko prianjanja uz Krista kako bi bili svj-edoci njegove ljubavi. Neka Marija, Majka i

Gospodinova vjerna slu`benica, poma`evjernicima da se upuste u “duhovni boj” ko-rizme oboru`ani molitvom, postom i milost-injom, kako bi proslavama uskrsnih blagda-na prispjeli obnovljeni u duhu. S tim `elja-ma rado svima udjeljujem apostolski bla-goslov.

Iz Vatikana, 30. listopada 2007.Papa Benedikt XVI.

14 VRHBOSNA 1/2008

SVETA

STO

LIC

A

nju kao u svoj uzor, “pozvana da je slijedi i unjezinu odnosu prema tome presvetom Ot-ajstvu” (enciklika Ecclesia de Eucharistia,53). Pod tim vidom još se bolje razumije za-što se u Lurdu uz èašæenje Bla`ene DjeviceMarije povezuje sna`no i neprekidno pod-sjeæanje na Euharistiju sa svakodnevnim eu-haristijskim slavljima, s klanjanjem pred Pr-esvetim Otajstvom i blagoslovom bolesnikakoji predstavlja jedan od najsna`nijih trenu-taka hodoèasnièkoga boravka uz spilju Ma-ssabielles.

Prisutnost mnogih bolesnih hodoèas-nika i volontera koji ih prate u Lurdu poma-`e kod promišljanja o majèinskoj i nje`nojbrizi što je Djevica pokazuje u odnosu na èo-vjekovu bol i patnju. Kršæanska zajednica,koja se okuplja oko svojih èlanova koji pate ikoji nose znakove Gospodinove muke, Mar-iju, pridru`enu Kristovoj `rtvi, Mater Dolor-osu, koja podno kri`a trpi sa svojim bo`ans-kim Sinom, do`ivljava osobito bliskom. Ma-rija trpi s onima koji su u kušnji, s njima senada i njihova je utjeha dok ih podupire sv-ojom majèinskom pomoæu. Nije li duhovnoiskustvo tolikih bolesnika da se još bolje raz-umije da “bo`anski Otkupitelj `eli prodrijetiu dušu svakoga tko trpi po srcu svoje presv-ete Majke, prvine i vrhunca svih otkupljen-ih”? (Ivan Pavao II.,apostolsko pismo Salvif-ici doloris, 26).

3. Ako nas Lurd uvodi u razmatranjemajèinske ljubavi Bezgrešne Djevice premasvojoj bolesnoj i trpeæoj djeci, nadolazeæiMeðunarodni euharistijski kongres bit æe pr-igoda za klanjanje Isusu Kristu prisutnomeu Oltarskom Sakramentu, bit æe prilika da sepovjerimo njemu kao Nadi koja ne razoèar-ava, da ga primimo kao lijek besmrtnosti kojiozdravlja tijelo i duh. Isus Krist otkupio jesvijet svojim trpljenjem, svojom smræu i us-krsnuæem te je htio ostati s nama kao “kruh`ivota” na ovom našem zemaljskom hodoè-ašæu. “Euharistija dar Bo`ji za `ivot svijeta”tema je Euharistijskoga kongresa koja istièeda je Euharistija dar što ga Otac daruje svije-tu, dar njegova vlastita jedinoga Sina, utjelo-vljena i razapeta. On nas okuplja oko eu-haristijskoga stola, izazivajuæi u svojim uèe-nicima ljubavlju ispunjenu brigu za one kojitrpe i za bolesne, u kojima kršæanska zajedn-

ica prepoznaje lik svoga Gospodina. Kao štosam istaknuo u posinodalnoj apostolskoj po-budnici Sacramentum caritatis, “naše zajed-nice, kad slave Euharistiju, moraju uvijek bi-ti svjesne da je Kristova `rtva za sve te dastoga Euharistija potièe svakoga tko u njegavjeruje da postane 'kruh razlomljen' za dru-ge” (br. 88). Tako smo ohrabreni da se osob-no zauzmemo u slu`enju braæi, osobito oni-ma koji su u teškoæama, jer je poziv svakogakršæanina doista taj da bude, zajedno s Isus-om, kruh razlomljen za `ivot svijeta.

4. Stoga postaje jesno da pastoral zd-ravlja upravo iz Euharistije mora zahvatitiduhovnu snagu potrebnu da bi se uèinkovi-to moglo pomoæi èovjeku i da bi mu se mog-lo pomoæi da shvati spasenjsku vrijednostsvoje patnje. Kao što je napisao sluga Bo`jiIvan Pavao II. u veæ navedenom apostolsk-om pismu Salvifici doloris, Crkva u trpeæojbraæi i sestrama vidi mnoge osobe na kojimase oèituje nadnaravna Kristova snaga (usp.br. 7). Otajstveno zdru`en s Kristom, èovjekkoji - u ljubavi i poslušnom predanju bo`an-skoj volji - pati, postaje `ivi prinos za spassvijeta. Moj ljubljeni prethodnik ka`e nadal-je da “što više èovjeku prijeti grijeh, što sute`e strukture grijeha što ih u sebi nosi svijetdanašnjice, toliko je veæa rjeèitost što je u se-bi ima ljudska patnja. Tim više Crkva osjeæapotrebu uteæi se vrijednosti ljudske patnjeporadi spasenja svijeta” (isto). Ako se, stoga,u Quebecu promišlja o otajstvu Euharistije,Bo`jeg dara za `ivot svijeta, o Svjetskom da-nu bolesnika, u zamišljenom duhovnom pa-ralelizmu, ne samo da se slavi stvarno dioni-štvo ljudske patnje na spasenjskom Bo`jemdjelu, nego se mogu na neki naèin u`ivatidragocjeni plodovi obeæani onima koji vjer-uju. Tako bol, vjerom prihvaæena, postaje vr-ata po kojima se ulazi u otajstvo otkupiteljs-ke patnje Isusove, da bi se tako s njime stiglodo mira i radosti njegova uskrsnuæa.

5. Dok upuæujem svoj srdaèan pozdr-av svim bolesnicima i svima koji se za njih narazne naèine skrbe, pozivam biskupijske i`upne zajednice da sljedeæi Svjetski dan bo-lesnika proslave uz puno vrednovanje sre-tne okolnosti zajednièkog obilje`avanja 150.obljetnice ukazanja Naše Gospe u Lurdu iMeðunarodnog euharistijskog kongresa.

Draga braæo i sestre!1. Tema sljedeæega Svjetskog dana dr-

uštvenih komunikacija - “Sredstva društve-ne komunikacije: na raskri`ju izmeðu prota-gonizma i slu`enja. Tra`iti istinu da bi ju sedijelilo” - pokazuje koliko je va`na uloga tihsredstava u `ivotu osoba i društva. Ne pos-toji, zapravo, nijedno podruèje ljudskoga is-kustva, osobito ako u obzir uzmemo obuh-vatnu pojavu globalizacije, na kojemu medi-ji nisu postali konstitutivni element meðuos-obnih odnosa i društvenih, ekonomskih, po-litièkih i religijskih procesa. S time u vezi uPoruci za Svjetski dan mira 1. sijeènja ovegodine napisao sam: “Zbog svojih odgojnihpotencijala kojima raspola`u, sredstva druš-tvene komunikacije imaju osobitu odgovor-nost u promicanju poštivanja prema obitelji,u pojašnjavanju njezinih oèekivanja i pravate prikazivanju njezine ljepote” (br. 5).

2. Zahvaljujuæi vrtoglavom tehnološ-kom razvitku, ta su sredstva stekla izvanred-ne moguænosti, istodobno postavljajuæi no-va i neèuvena pitanja i probleme. Ne mo`ese zanijekati doprinos što ga mogu dati kola-nju novosti, upoznavanju s èinjenicama i ši-renju znanja: na odluèujuæi su naèin pridon-ijela, na primjer, opismenjivanju i socijaliza-ciji, a takoðer i razvoju demokracije i dijalo-ga meðu narodima. Bez njihovoga doprino-

sa doista bi bilo teško podupirati i poboljšav-ati razumijevanje meðu nacijama, pru`itiuniverzalnu širinu dijalozima o miru, zajam-èiti èovjeku prvotno pravo na informacijuosiguravajuæi istodobno slobodno kolanjemisli nadasve što se tièe ideala solidarnosti isocijalne pravde. Da, baš tako! Mediji u svo-joj cjelini nisu samo sredstva za širenje ideja,veæ mogu i moraju biti i sredstva u slu`bi pr-avednijega i solidarnoga svijeta. Na`alost,ne nedostaje rizika da se ipak pretvore u su-stave usmjerene na podvrgavanje èovjekalogikama što ih diktiraju prevladavajuæi in-teresi odreðenoga trenutka. To je sluèaj kodkomunikacije koja se koristi u ideološkesvrhe ili za rasporeðivanje potrošnih robapomoæu bjesomuène promid`be. Uz izgovorda se predstavlja zbilju, zapravo se nastojilegitimirati i nametnuti iskrivljene modeleosobnoga, obiteljskoga ili društvenoga `iv-ota. Osim toga, da bi se poveæao broj korisni-ka, takozvani audience (publika), ponekadse ne oklijeva pribjegavanju transgresiji, vu-lgarnosti i nasilju. Na kraju, tu je i moguæn-ost da se putem medija predla`e i podupiremodele razvoja koji poveæavaju umjesto dasmanjuju tehnološki jaz izmeðu bogatih isiromašnih zemalja.

3. Èovjeèanstvo se danas nalazi na ra-skri`ju. I za medije takoðer vrijedi ono što

Neka to bude prigoda da se istakne va`nostsvete mise, euharistijskoga klanjanja i štova-nja Euharistije, nastojeæi da kapele u zdrav-stvenim ustanovama postanu `ivo srce ko-jim se Isus neprekidno prinosi Ocu za `ivotèovjeèanstva. I prièešæivanje bolesnika, kadse obavlja na dostojan naèin i u duhu molit-ve, prava je utjeha za one koji trpe zbog bilokojeg oblika nemoæi.

Neka sljedeæi Dan bolesnika bude us-to i zgodna prilika da se na poseban naèinzazove Marijina majèinska zaštita nad svekoji su kušani bolešæu, na zdravstvene djela-tnike i one koji se bave pastoralom bolesni-ka. Mislim posebice na sveæenike koji rade

na tom podruèju, na redovnice i redovnike,na volontere i na sve koji zauzetim predanj-em nastoje slu`iti bolesnima i potrebitima,kako u tijelu tako i u duši. Sve povjeravamMariji, Majci Bo`joj i Majci našoj, Bezgrešn-oj. Neka ona svakome pomogne kad trebaposvjedoèiti da je Krist jedini pravi odgovorna ljudsku bol i patnju, Krist koji je uskrsnu-vši pobijedio smrt i darovao nam `ivot kojine poznaje kraja. Uz te misli, od srca svimapodjeljujem poseban apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 11. sijeènja 2008.Papa Benedikt XVI.

VRHBOSNA 1/2008 15

SVETA

STO

LIC

A

Poruka pape Benedikta XVI. za XLII. svjetski dan društvenih komunikacija Nedjelja, 4. svibnja 2008.

Tra`iti istinu da bi ju se dijelilo

sam u enciklici “Spe salvi” napisao odvoznaènosti napretka, koji pru`a neèuvenemoguænosti za dobro, ali istodobno otvaraneizmjerne moguænosti zla što prije nisupostojale (usp. br. 22). Zato se potrebnopitati je li mudro prepustiti da sredstvadruštvene komunikacije budu sluganskipodlo`na nezaustavljivom protagonizmu ilida završe na milost i nemilost onih koji ihkoriste za manipulaciju savjestima. Ne bi libaš bila du`nost uèiniti sve da ostanu uslu`bi osobe i zajednièkoga dobra i da posp-ješuju “etièko formiranje èovjeka, u rastuèovjeka iznutra” (isto tamo)? Njihovizvanredni utjecaj u `ivotu osoba i društvaèinjenica je koja je naširoko poznata, alidanas se na vidjelo treba staviti zaokret,dapaèe, rekao bih prava i navlastita pr-eobrazba uloge s kojom se suoèavaju. Danas,na sve izra`eniji naèin, komunikacija èini seda ponekad ima pretenziju ne samo da pr-edstavlja stvarnost, veæ da je odreðuje zah-valjujuæi moæi i snazi sugestije što ju posje-duje. Tako se, na primjer, konstatira da se unekim dogaðajima mediji ne koriste za ispr-avnu ulogu informiranja, veæ za “stvaranje”samih dogaðaja. Tu opasnu promjenu njiho-ve funkcije sa zabrinutošæu su primijetili br-ojni Pastiri. Baš zbog toga što je rijeè o stvari-ma koje duboko utjeèu na brojne dimenzijeljudskoga `ivota (moralne, intelektualne,vjerske, relacijske, afektivne, kulturne), dov-odeæi u pitanje dobro osobe, potrebno je po-novno upozoriti da sve ono što se tehnièkimo`e izvesti nije takoðer i etièki prihvatlji-vo. Utjecaj sredstava komunikacije na `ivotsuvremenog èovjeka postavlja neizbje`napitanja, koja oèekuju odluke i odgovore kojise više ne mogu odgaðati.

4. Uloga što su je sredstva društvenekomunikacije poprimila u društvu sada seveæ smatra integrirajuæim dijelom antropol-oškoga pitanja, koje izranja na površinu kaokljuèni izazov treæega tisuæljeæa. I na podru-èju društvenih komunikacija u igri su kons-titutivne dimenzije èovjeka i njegove istine,i to na naèin koji se ne razlikuje od onoga štose dogaða na fronti ljudskoga `ivota, braka iobitelji, te na podruèju velikih suvremenihpitanja što se tièu mira, pravde i zaštite stvo-

renoga. Kada komunikacija izgubi etièka up-orišta i izbjegne društvenoj kontroli onda vi-še ne vodi raèuna o središnjoj ulozi i nedod-irljivom dostojanstvu èovjeka, riskirajuæi danegativno utjeèe na njegovu savjest, na nje-gove odluke, te u konaènici da uvjetuje sa-mu slobodu i `ivot osoba. Evo zašto je nu-`no da društvene komunikacije ljubomornobrane osobu i da joj potpuno poštuju dosto-janstvo. Više je onih koji misle da je danas,na tome podruèju, potrebna “info-etika” kaošto postoji bio-etika na podruèju medicine iznanstvenoga istra`ivanja povezanoga sa `i-votom.

5. Potrebno je izbjeæi da mediji posta-nu megafon ekonomskoga materijalizma ietièkoga relativizma, pravih rana našega do-ba. Dapaèe, oni mogu i moraju pridonijetiupoznavanju istine o èovjeku, braneæi je pr-ed onima koji je nastoje zanijekati ili uništiti.Mo`e se zapravo reæi da tra`enje i predstav-ljanje istine o èovjeku tvore najuzvišeniji po-ziv društvene komunikacije. Koristiti s timciljem sve jezike kojima mediji raspola`u, akoji su sve ljepši i profinjeniji, uzvišena jezadaæa u prvome redu povjerena odgovorn-ima i djelatnicima toga sektora. No, ta nas sezadaæa na neki naèin tièe sviju jer smo svi, udoba globalizacije, korisnici i djelatnici druš-tvenih komunikacija. Novi mediji, telefonijai posebno Internet preobra`avaju sam izgledkomunikacije i mo`da je ovo dragocjenaprilika da ga se ponovno ocrta kako bi boljebile uoèljive - kako je to rekao moj èasni pre-thodnik Ivan Pavao II. - bitne i nu`ne crte is-tine o ljudskoj osobi (usp. apostolsko pismo“Brz razvoj”, 10).

6. Èovjek `eða za istinom, u potrazi jeza istinom; to pokazuju pozornost i uspjehšto su ih zabilje`ili toliki izdavaèki proizvodi,programi ili kvalitetna fikcija u kojima su ist-ina, ljepota i velièina osobe, ukljuèujuæi i nje-zinu vjersku dimenziju, prepoznate i dobroprikazane. Isus je rekao: “Upoznat æete istinui istina æe vas osloboditi” (Iv 8,32). Istina kojanas oslobaða je Krist, jer samo On mo`e upotpunosti odgovoriti na `eð za `ivotom iljubavlju koji su u èovjekovu srcu. Onaj tkoga je susreo i postaje gorljiv za njegovuporuku do`ivljava nezadr`ivu `elju da po-

16 VRHBOSNA 1/2008

SVETA

STO

LIC

A

dijeli i komunicira tu istinu: “Što bijaše od po-èetka, što smo èuli, što smo vidjeli oèima sv-ojim - piše sveti Ivan - što razmotrismo i rukenaše opipaše o Rijeèi, @ivotu (...) navješ-æujemo i vama da i vi imate zajedništvo s na-ma. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinomnjegovim Isusom Kristom. I to vam pišemoda radost naša bude potpuna” (1 Iv 1,1-4).

Zazovimo Duha Svetoga da ne uzm-anjka hrabrih komunikatora i autentiènihsvjedoka istine koji æe znati, vjerni Kristovojostavštini i gorljivi za poruku vjere, “postatitumaèi današnjih kulturnih instancija, trud-

eæi se `ivjeti ovo doba komunikacije ne kaodoba otuðenja i izgubljenosti veæ kao drago-cjeno doba za traganje za istinom i za razvojzajedništva meðu osobama i narodima”(Ivan Pavao II., govor na kongresu “Medijs-ke parabole”, 9. studenoga 2002).S tom `eljom svima s ljubavlju podjeljujemsvoj blagoslov.

U Vatikanu, na blagdan sv. Franje Saleškoga,24. sijeènja 2008.

Papa Benedikt XVI. kta/ika

VRHBOSNA 1/2008 17

SVETA

STO

LIC

A

Govor pape Benedikta XVI. pripremljen za sveuèilište La Sapienza u Rimu u povodu poèetka akademske godine

Spoznaja istine ima za svrhu spoznaju dobra

Èasni rektore,predstavnici politièkih i graðanskih vlasti,mnogo poštovani docenti i tehnièko i admi-nistrativno osoblje,draga studentska mlade`i!

Duboka me radost obuzima što se sm-ijem susresti sa zajednicom “Sapienza - Sve-uèilište u Rimu” prigodom poèetka akade-mske godine. Stoljeæima ovo Sveuèilište obi-lje`ava put i `ivot grada Rima, koristeæi na-jbolje intelektualne energije na svakomu po-druèju znanja. Bilo za vrijeme kada ju je osn-ovao papa Bonifacije VIII. te je bila ovisno ocrkvenim vlastima, bilo kasnije kada se Stu-dium Orbis razvio kao institucija Talijanskedr`ave, vaša akademska zajednica saèuvalaje veliku znanstvenu i kulturalnu razinu,koja je stavlja meðu najpresti`nija svjetskasveuèilišta. Rimska crkva oduvijek promatraovaj sveuèilišni centar sa simpatijom i di-vljenjem, priznajuæi mu zauzetost, katkad te-šku i napornu, za istra`ivanje i oblikovanjenovih pokoljenja. Posljednjih godina nisunedostajali znaèajni trenuci suradnje i dijalo-ga. Ovdje bih posebno podsjetio na Svjetskisusret rektora prigodom jubileja Sveuèilišta,pri èemu je vaša zajednica preuzela brigu nesamo za prijam i organizaciju, nego po-najprije za proroèki i kompleksan prijedlogza “novi humanizam u treæemu tisuæljeæu”.

Drago mi je što sada smijem izraziti

svoju zahvalnost za poziv koji ste uputili dadoðem na vaše Sveuèilište i da odr`im pre-davanje. Stoga sam si postavio pitanje: štomo`e i treba Papa reæi u ovakvoj prigodi? Usvomu predavanju u Regensburgu govoriosam dakako kao papa, ali sam prije svega go-vorio kao profesor svojega Sveuèilišta, nast-ojeæi povezati sjeæanja s aktualnošæu. Na Sv-euèilište “Sapienza”, staro sveuèilište u Ri-mu, pozvan sam kao rimski biskup te kao ta-kav trebam govoriti. Doduše “Sapienza” jebilo jedno vrijeme papinsko sveuèilište, alidanas je to laièko sveuèilište s autonomijomkoje je, na osnovu svojega vlastitog temeljn-og naèela, uvijek bilo dio samoga sveuèilištakoje je po svojoj naravi iskljuèivo vezano uzautoritet istine. Slobodna od politièkih i crk-venih vlasti, sveuèilišta imaju svoju posebnufunkciju, napose za moderno društvo kojeima potrebu za institucijom takve vrste.Vraæam se svojemu poèetnom pitanju: štoPapa mo`e i treba reæi u susretu sa sveuèiliš-tem svoga grada? Promišljajuæi ovo pitanje,èinilo mi se da ovo pitanje ukljuèuje drugadva. Njihovo pojašnjenje bi trebalo samo posebi dati odgovor. Dakle, treba se priupitati:koja je narav i poslanje papinstva? Koja jenarav i poslanje sveuèilišta? U ovomu trenu-tku ne bih htio Vas i sebe optereæivati dugimraspravama o naravi papinstva. Dovoljna jejedna kratka napomena. Papa je prije svega

biskup Rima i kao takav, snagom nasljedstvaapostola Petra, ima biskupsku odgovornostza cijelu Katolièku crkvu. Rijeè “biskup” -episkopos, koja u svomu izvornom znaèenjuznaèi “nadglednik”, veæ je u Novomu zavje-tu bila stopljena s biblijskim pojmom pastira:biskup je onaj koji s podignutoga gledištapromatra cjelinu, brinuæi se za pravi put ivezu cjeline. U tomu smislu, takvo odreðen-je zadaæe biskupa usmjerava pogled prije sv-ega na samu zajednicu vjernika. Biskup - pa-stir - je èovjek koji se brine za tu zajednicu;onaj koji je èuva u njezinu jedinstvu, dr`eæije na putu prema Boga, putu koji je pokazaoIsus, prema kršæanskoj vjeri. Ali, nije samopokazao put: on je za nas sam put. Ali, ta za-jednica, za koju se Papa brine - bilo da je ve-lika ili mala - `ivi u svijetu; njezino stanje,njezin put, njezin primjer i njezina rijeè ne-izbje`no utjeèu na ostatak ljudske zajedniceu cjelini. Što je ta zajednica veæa, njezino do-bro stanje ili njezino eventualno propadanjeosjetit æe se i na cijelo èovjeèanstvo. Danasjasno vidimo kako stanje religija, kako stan-je Crkve - njezine krize i njezine obnove - dj-eluju na èovjeèanstvo u cjelini. Tako je Papa,upravo kao pastir svoje zajednice, postaosve više i glas etièkoga razuma èovjeèanstva.

No, ovdje se nameæe protupitanjekoji tvrdi da Papa uopæe ne govori na teme-lju etièkoga razuma, veæ svoje prosudbe izv-laèi iz vjere i zbog toga te prosudbe ne moguimati svoju valjanost za one koji ne dijele tuistu vjeru. Morat æemo se još vratiti tomu ar-gumentu, jer se ovdje postavlja temeljno pi-tanje: što je razum? Na koji naèin se odreðe-na tvrdnja - ponajprije jedno moralno naèe-lo - mo`e dokazati “razumskom”? S obziromna ovo pitanje, `elio bih nakratko ukazati naèinjenicu da John Rawls, premda nijeèe svimreligijskim nauèavanjima karakter “javne”racionalnosti vidi u njihovoj “ne-javnoj” rac-ionalnosti ipak racionalnost koju ne smiju, uime otvrdnjele sekularizirane racionalnosti,odbaciti oni koji podr`avaju tu istu racional-nost. Kao kriterij te razumnosti, izmeðu ost-aloga on navodi èinjenicu da slièna nauèava-nja proizlaze iz odgovorne i motivirane tra-dicije, u kojoj su se dugo vremena razvijaledovoljno dobre argumentacije u korist odre-ðenoga nauèavanja. Èini mi se da ova tvrd-

nja priznaje da iskustvo i dokazivanje tijek-om pokoljenja, povijesna baština ljudskemudrosti, jesu znak njihove razumnosti injihova trajnog znaèenja. Nasuprot ne-pov-ijesnomu razumu, koji se `eli samokonstrui-rati unutar ne-povijesne racionalnosti, trebavrjednovati mudrost èovjeèanstva- mudrostvelikih religijskih tradicija - kao stvarnostkoja se ne mo`e neka`njeno baciti u koš po-vijesti ideja.

Vratimo se ponovno poèetnomu pita-nju. Papa govori kao predstavnik zajednicevjernika, u kojoj je tijekom stoljeæa njezinapostojanja sazrijevala odreðena `ivotna mu-drost; govori kao predstavnik zajednice kojau sebi èuva blago spoznaje i etièkih iskusta-va, blago koje je va`no za cijelo èovjeèanst-vo: u tom smislu govori kao predstavnik eti-èke racionalnosti.

Ali sada se trebamo pitati: što je sveu-èilište? Koja je njegova zadaæa? To je golemopitanje, na koje opet `elim kratko odgovor-iti, i to s nekoliko napomena. Mislim da semo`e reæi kako je istinski, duboki izvor sve-uèilišta `udnja za spoznajom koja je vlastitaèovjeku. Èovjek `eli znati sve ono što ga ok-ru`uje. @eli istinu. U tom smislu se mo`e ra-zumjeti Sokratovo propitivanje kao poticajiz kojega je nastalo zapadno sveuèilište. Mi-slim primjerice - spomenut æu samo jedantekst - na raspravu s Eutifronom, koji zarazliku od Sokrata brani mitsku religiju i nje-zinu pobo`nost. Njemu Sokrat postavlja pr-otupitanje: “Vjeruješ li da meðu bogovimastvarno postoje obostrani ratovi i u`asna ne-prijateljstva i sukobi?... Eutifrone, moramo lizaista reæi da je to stvarno istina?” (6 b-c). Uovomu pitanju, na prvi pogled ne baš pobo-`nom - ali koje je kod Sokrata proizlazilo izdublje i èišæe religioznosti, iz traganja za ist-inskim bo`anskim Bogom - kršæani prvih st-oljeæa prepoznali su sami sebe i svoj put. Pri-hvatili su vjeru ne pozitivistièki naèin ili kaoizlaz iz neostvarenih `elja; shvatili su je kaoraspršivanje magle mitološke religije koja sa-da otvara put prema onomu Bog koji je st-voriteljski Razum i istovremeno Razum-Lju-bav. Zbog toga je razumsko propitivanje oveæemu Bogu kao i o istinskoj naravi i istin-skom smislu ljudskoga biæa bilo ne samo pr-oblematièan oblik nedostatka religioznosti,

18 VRHBOSNA 1/2008

SVETA

STO

LIC

A

VRHBOSNA 1/2008 19

SVETA

STO

LIC

A

nego je bilo dio njihova naèina religioznosti.Dakle, nisu imali potrebu da razriješe ilizapostave sokratsko propitivanje, nego sumogli, dapaèe morali su ga primiti i napornotraganje razuma priznavati kao dio svogavlastitog identiteta kako bi postigli spoznajucijele istine. Tako je sveuèilište moglo, zapra-vo moralo se roditi u okru`enje kršæanskevjere.

Potrebno je poæi jedan korak dalje.Èovjek `eli spoznati - `eli istinu. Istina je pr-ije svega nešto što se gleda, što se poima,ona je theoria, kako je naziva grèka tradicija.No, istina nije samo teoretska. UsporeðujuæiBla`enstva Govora na gori s darovima DuhaSvetoga kod Izaije 11, Augustin je potvrdioreciproènost izmeðu “scientia” i “tristitia”:sâmo znanje nas èini tu`nim. Onaj koji vidi ishvaæa samo ono što se dogaða u svijetu po-stat æe tu`an. Tako istina znaèi više nego zn-anje: spoznaja istine ima svrhu spoznaju do-bra. To je takoðer i smisao Sokratova propiti-vanja: koje je to dobro koje nas èini istinski-ma? Istina nas èini dobrima, a dobrota je isti-na: to je optimizam koji se `ivi u kršæanskojzajednici, jer joj je dana vizija Logosa, stvor-iteljskoga Razuma, koji se u Bo`jemu utjelo-vljenju objavio kao Dobro, kao samo Dobro.

U srednjovjekovnoj teologiji vodio seveliki prijepor oko odnosa teorije i prakse,oko pravoga odnosa izmeðu spoznaje i dje-lovanje; taj prijepor ovdje neæemo dalje raz-vijati. Srednjovjekovno sveuèilište, sa svojaèetiri fakulteta, predstavlja taj suodnos. Zap-oènimo s fakultetom, koji je prema ondašnj-emu shvaæanju bio èetvrti, tj. s medicinskimfakultetom. Premda je medicinski fakultetbio više shvaæen kao “umijeæe”, a ne kao zn-anost, ipak je njegovo ukljuèivanje u svijetuniversitasa znaèilo da je ono stavljeno upodruèje racionalnosti, da se umijeæe lijeèe-nja nalazi pod vodstvom razuma i da nijepodlo`no magiji. Lijeèenje je tako zadaæa ko-ja zahtijeva više od pukoga razuma, i upra-vo tako potrebuje sveze izmeðu znanja imoæi, ima potrebu da pripada podruèju ra-tia. Pitanje o odnosu prakse i teorije, izmeðuspoznaje i djelovanja oèituje se još neizbje`-nijim na Pravnom fakultetu. Radi se o tomukako dati pravièan oblik ljudskoj slobodi ko-ja je uvijek sloboda u reciproènom zajedniš-

tvu: pravo je preduvjet slobode, a ne njegovprotivnik. No, ovdje se odmah nameæe pita-nje: kako se mogu pronalaziti kriteriji prave-dnosti koji omoguæuju slobodu koja se `ivizajednièki i koji slu`e èovjekovu boljitku? Tune mo`emo ne osvrnuti se na sadašnji tren-utak: radi se o pitanju kako se mo`e pronaæipravna normativnost koja konstituira ureðe-nje sloboda, ljudskoga dostojanstva i ljudsk-ih prava. To nas pitanje danas zaokuplja sobzirom na demokratske procese oblikovan-ja mnijenja, ali nas istodobno i plaši kao pi-tanje koje se tièe buduænosti èovjeèanstva.Prema momu mišljenju, Jürgen Habermasizrièe široki konsenzus današnje misli kadatvrdi da legitimnost ustava, koji je preduvjetlegalnosti, proizlazi iz dvaju izvora: iz politi-èki ravnopravnoga sudjelovanja svih graða-na i iz razumske forme u kojemu se rješava-ju politièke suprotnosti. Glede te “razumskeforme” on dodaje da ona ne mo`e biti samoborba aritmetièke veæine, nego njezino svoj-stvo treba biti “argumentacijski postupakkoji je osjetljiv za istinu”. To je lijepo reèeno,ali se teško ostvaruje u politièkoj praksi. Kaošto znamo, predstavnice onoga javnoga “ar-gumentacijskog postupka” su uglavnom str-anke kao odgovorne za oblikovanje politièkevolje. U stvarnosti oni æe uvijek te`iti dobiv-anju veæine te æe se tako neizbje`no brinutiza interese koje obeæavaju zadovoljiti; ali, tisu interesi èesto partikularni i ne slu`e istin-ski cjelini Osjetljivost za istinu uvijek iznovabude nadvladana osjetljivošæu za interese.Dr`im znaèajnim da Habermas govori oosjetljivosti za istinu kao nu`nom elementuu procesu politièke argumentacije, ponovnounoseæi pojam istine u filozofsku i politièkuraspravu.

Ali, sada postanje neizbje`no Pilato-vo pitanje: što je istina? Kako se prepoznajeistina? Ako se pri tomu upuæuje na “javnuracionalnost”, kako to èini Rawls, opet se po-stavlja pitanje: što je razumno? Kako se odr-eðena racionalnost dokazujem istinitom? Usvakomu sluèaju, sada postaje jasno da se utraganju za pravom slobodom, za istinompraviènoga su`ivota trebaju osluškivati inst-ancije koje su drukèije spram stranaka i int-eresnih skupina, pri èemu ni malo ne posta-vljamo u pitanje njihovu va`nost. Vratimo

se ustrojstvu srednjovjekovnoga sveuèilišta.Uz fakultet prava bili su i fakulteti filozofije iteologija, kojim je bilo povjereno istra`ivan-je ljudskoga biæa u njegovoj cjelini i time za-daæa da dr`e budnim osjetljivost za istinu.Moglo bi se reæi da je to upravo trajni i istin-ski smisao obaju fakulteta: biti èuvari osjetlji-vosti za istinu, ne dopustiti da se èovjek od-vrati od traganja za istinom. No, kako moguone biti u skladu sa svojom zadaæom? To jepitanje kojim se treba uvijek iznova napornopozabaviti i koje se nikada ne mo`e postavi-ti i riješiti definitivno. Tako ni ja u ovomu tr-enutku ne mogu dati pravi odgovor, veæ pr-ije poziv da ostanemo na putu s tim pitan-jem - na putu s velikim osobama koji su se ti-jekom cijele povijesti borili i tragali, sa svo-jim odgovorima i sa svojim nemirom za isti-nom, koja stalno upuæuje na ono što je onk-raj pojedinaènoga odgovora.Teologija i filozofija su u svemu tomu blizan-ci, tako da nijedan blizanac ne smije biti pot-puno odvojen od drugoga, a isto tako svakitreba saèuvati svoju vlastitu zadaæu i vlastitiidentitet. Povijesna je zasluga sv. TomeAkvinskoga - za razliku od drukèijega odgo-vora otaca zbog njihova povijesnog kontek-sta - da je osvijetlio autonomiju filozofije i snjome pravo i odgovornost koji su vlastitirazumu, koji se pita na temelju svojih snaga.Razlikujuæi se od novoplatonièkih filozofija,kod kojih su religija i filozofija bili neodvoji-vo isprepletene, oci su predstavljati kršæan-sku vjeru kao istinsku filozofiju, naglašava-juæi da je ta vjera takoðer u skladu sa zahtje-vima razuma u njegovu traganju za istinom;da vjera znaèi “da” istini, spram mitskih reli-gija koje su postale jednostavan obièaj. No, utrenutku raðanja sveuèilišta na Zapadu nisuviše postojale one religije, nego samo kršæa-nstvo te je trebalo naglasiti na novi naèin po-sebnu odgovornost razuma koja nije usisanavjerom. Toma se pojavio u privilegiranomtrenutku: Aristotelovi spisi su po prvi putbili dostupni u cijelosti; prisutni su bili i `id-ovski i arapski izvori kao posebni pristupi idaljnja promišljanja grèke filozofije. Tako sei kršæanstvo, u novomu dijalogu s drugimakoje je susretalo, moralo izboriti za vlastiturazumnost. Filozofski fakultet koji je, kaotzv. “fakultet umijeæa”, do toga trenutka bio

samo uvod u teologiju, od sada je postao ist-inski i posebni fakultet, autonoman partnerteologiji i vjeri promišljenoj u teologiji. Ov-dje se ne mo`emo zaustaviti kod suèeljavan-ja koje je vrlo brzo nastalo izmeðu filozofijei teologije. Rekao bih da bi se ideja sv. Tomeo odnosu filozofije i teologije mogla izrazitiizrièajem Kalcedonskoga sabora koji se od-nosi na kristologiju: filozofija i teologija setrebaju odnositi izmeðu sebe “bez miješanjai bez odvajanja”. “Bez miješanja” znaèi dasvaka treba saèuvati svoj vlastiti identitet. Fi-lozofija treba istinski ostati traganje razumaza vlastitom slobodom i u vlastitoj odgovor-nosti; treba vidjeti svoje granice i upravo ta-ko svoju velièinu i širinu. Teologija treba nas-taviti crpsti iz blaga spoznaje koju nije samaizmislila, koja je uvijek nadilazi i koja, nika-da do kraja iscrpiva mišljenjem, uvijek izno-va poziva na mišljenje. Uz “bez miješanja”vrijedi i “bez odvajanja”: filozofija ne poèin-je svaki put od nulte toèke subjekta koji mislina izolirani naèin, nego se nalazi u velikomudijalogu povijesne mudrosti, koju ona zajed-no kritièki i popustljivo prima i razvija; no,ne smije se zatvoriti pred onim što su religi-je, napose kršæanska vjera primile i darovaleèovjeèanstvu kao putokaz. Razlièite stvari,koje su teolozi zastupali i koje su crkvenevlasti primjenjivale u praksi, povijest je pok-azala pogrješnima te nas i danas zbunjuju.Ali, istovremeno je istinito da povijest sveta-ca, povijest èovjeèanstva koji je rastao na te-melju kršæanske vjere pokazuje istinu te vj-ere u njezinoj jezgri, tako da postaje takoðeri instancija za javnu racionalnost. Dakako,mnogo toga o èemu govore teologija i vjeramo`e se prihvatiti jedino vjerom, dakle nemo`e se predstavljati kao zahtjev za one koj-ima vjera ostaje nedostupna. Ali, istovreme-no je istinito da kršæanska vjera nije nikadasamo “comprehensive religious doctrine” uRawlsovu smislu, nego proèišæujuæa snagaza sam razum koja poma`e razumu da višepostaje razumom. Kršæanska poruka bi natemelju svoga izvorišta trebala biti uvijekohrabrenje prema istini i tako snaga protivpritiska moæi i interesa.

Do sada sam samo govorio o srednjo-vjekovnom sveuèilištu, nastojeæi naravnoukazati i na trajnu narav sveuèilišta i njego-

20 VRHBOSNA 1/2008

SVETA

STO

LIC

A

VRHBOSNA 1/2008 21

SVETA

STO

LIC

A

ve zadaæe. U moderno doba su nastale novedimenzije znanja, koje se prije svega ostvar-uju u dva velika podruèja: ponajprije u prir-odnim znanostima koje su se razvile na tem-elju povezanosti eksperimentiranja i pretpo-stavljene razumnosti materije; drugo, u po-vijesnim i humanistièkim znanostima, u ko-jima èovjek, istra`ujuæi zrcalo svoje povijestii pojašnjavajuæi dimenzije svoje naravi, kanisebe shvatiti bolje. U tomu razvoju èovjeè-anstvu se nije otvorila samo neogranièenamjera znanja i moæi; istovremeno su poraslispoznaja i priznanje prava i dostojanstvaèovjeka, i za to mo`emo biti samo zahvalni.Ali, èovjekov put nikada nije dovršen i opas-nost pada u neèovjeènost nije nikada jed-nostavno otklonjena kao što nam to pokazu-je današnja situacija! Opasnost zapadnogasvijeta, jer `elim govori sada samo o njemu,jest ta da èovjek, upravo uzimajuæi obzirvelièinu svoga znanja i moæi, napusti pitanjeo istini. A to znaèi istovremeno da se razumu konaènici podreðuje pritisku interesa iprivlaènosti koristi, da je prisiljen prihvatititu korist kao krajnji kriterij. Za sveuèilište toznaèi sljedeæe: postoji opasnost da se filo-zofija, ne osjeæajuæi se više sposobnom zasvoju istinsku zadaæu, sroza na pozitivizam;da se teologija sa svojom porukom usm-jerenom prema razumu ogranièi na privat-nu sferu veæe ili manje skupine. Ali, akorazum - zbog bri`nosti oko svoje umišljeneèistoæe - postane gluh za veliku poruku koja

mu dolazi od kršæanske vjere i njezinemudrosti, on æe usahnuti poput drveta èijekorijenje više ne dose`e do vode koja imdaje `ivot. Tako razum gubi hrabrost zaistinu te time ne postaje veæim, nego man-jim. Primjenjujuæi to na našu europsku kul-turu, mo`emo reæi sljedeæe: `eli li se onasamokonstituirati na temelju svojih vlastitiargumentacija, a to joj se sada najviše èini,buduæi da je zaokupljena svojom laiènošæu,te se odvaja od korijenja od kojih `ivi, tadane postaje razumnijom i èišæom, nego serastvara i mrvi.

S time se vraæam na poèetak. Što Papatreba raditi i govoriti na sveuèilištu? Sigurnone smije na autoritativan naèin nametnutidrugima vjeru koja se mo`e darovati samoslobodno. Onkraj svoje slu`be kao PastiraCrkve i na temelju intriseène naravi te pasto-ralne slu`be njegova je zadaæa da dr`i bud-nom tu osjetljivost za istinu; da poziva uvi-jek iznova razum da stalno traga za istinitim,dobrim, za Bogom, i da mu na tomu putupripomogne prepoznati korisna svjetla kojasu se pojavila tijekom povijesti kršæanske vj-ere i da tako primijeti Isusa Krista kao Svjetlokoje prosvjetljuje povijest te poma`e pron-alaziti put prema buduænosti.

Iz Vatikana 17. sijeènja 2008.Benedikt XVI.

(Preveo: dr. sc. Ivica Ragu`, KBF \akovo)

22 VRHBOSNA 1/2008

BK

BIH

Ove 2008. godine Dan `ivota, 3. velja-èe, ima evanðeosku poruku Isusovih Bla`e-nstava (Mt 5, 1-12). Isus poveo svoje uèenikena goru. A skupilo se i silno mnoštvo slušat-elja Rijeèi Bo`je. Gospodin u uèenike svojegleda, a svemu mnoštvu govori. Kod Isusase mnoge, va`nije i najva`nije stvaridogaðaju na gori. Kušnja na gori, izboruèenika na gori, preobra`enje na gori, èestamolitva na gori, na gori je i smrtna borba,raspeæe na Kalvariji, uzašašæe s gore. I namaje rekao da budemo grad na gori! Evo ovdjeGovora na gori. O ovom Govoru iliPropovijedi govori i današnji papa Benediktu svojoj posljednjoj knjizi “Isus iz Nazareta”(Split, Verbum, 2007., str. 84-112). Pa nekolikorijeèi i poruka za Dan `ivota iz Govora nagori. Ne æemo svih osam bla`enstava, baremtri-èetiri.

Svako se bla`enstvo sastoji iz dva di-jela, iz èestitke koju nikada ovaj zemaljski isvjetovni svijet ne bi prenio preko svojihusta, i iz obeæanja koja nadolaze i na ovom ina drugom svijetu. Blago vama, bit æe tako…Šokantno su zazvuèala bla`enstva prvi put uušima slušatelja. Paradoksi? Protuslovlja?Eshatološka stvarnost, daleko od sadašnjegastanja? Kako paradoksi, kad ih je Isus savrš-eno proveo u svome `ivotu! Ona su odraznjegove ljudske egzistencije, “neka vrsta sk-rivene nutarnje Isusove biografije, nekavrsta portreta njegova lika”, veli Papa (str.88). Do te mjere siromašan da je uzeo, posu-dio, od nas ljudi sve: od Djevièine utrobe ukojoj se utjelovio do Arimatejèeva groba ukoji je pokopan i iz kojega je uskrsnuo. On jeblaga i ponizna srca! On je krotak i kadfijukne bièem iznad glava onih trgovaca kojisu Bo`ju kuæu pretvorili u razbojnièkuspilju, jer brani Bo`ju èast, jednako i kadprašta “500” grijeha onoj bezimenoj raska-janoj grješnici u farizejevoj kuæi. On je èistasrca koji svoga nebeskog Oca gleda licem ulicem. I tko njega vidi, vidi i Oca. On jemirotvorac koji od dvoga naèini jedno, izdva naroda jedan novi Bo`ji narod.

Reæi æeš: Pa to je Isus! Kako æemo semi s njime usporeðivati?! Jest, ali i sv. Pavao

doslovno pro`ivljava bla`enstva kao `ivu `i-vcatu istinu i stvarnost: Kao siromašni, amnoge obogaæujemo; kao `alosni, a uvijekradosni; kao nepoznati, a poznati; kaoumiruæi, a evo `ivimo; kao oni koji ništanemaju, a sve posjeduju; kao ka`njeni, a neubijeni (usp. 2 Kor 6, 8-10). Jest, ali i Pavao jenedosti`an, kako njega uzimaš za primjer?èudiš se. Kako nedosti`an, vidiš li da piše sveu mno`ini, ukljuèujuæi i svoje uèenike isuradnike, svoje novoosnovane kršæanskezajednice koje su tek izišle iz poganluka.

Ako bla`enstva nisu ostvariva, pa pr-ema tomu i sama stvarnost, onda su doistanestvarna, utopija. A znamo da je bilo i u pr-ošlosti i u sadašnjosti divnih primjera koji suizbli`ega slijedili Krista, u `ivotu proveli bla-`enstva i proglašeni bla`enima: sveti Ivani,svete Terezije, sveti Franjo Asiški, Ksaverski,Saleški… Marija Petkoviæ, Ivan Merz, OzanaKotorka, Alojzije Stepinac… Okreni se okosebe, vidjet æeš toliko osoba, kršæana, obitelji,koje se doista peku u situaciji iz koje moguproizaæi bla`enstva, to jest bla`enici. Pogled-ajmo kako:

Blago siromasima duhom, njihovo jekraljevstvo nebesko (Mt 5, 3). Siromašni suduhom oni koji su uvjereni da po sebi i odsebe ništa nemaju, nego, ne okanjujuæi se ra-da ruku svojih, sve iz Bo`je ruke oèekuju.Nije to društvena skupina sirotana koja sa-mo èezne za posjedovanjem pa sve oko sebekritizira i razara. Nego, obitelj i skupina svje-sna svojih sposobnosti i svoje volje za socija-lnom pravednošæu, nada se Bo`jem provið-enju i odgovoru. U Boga je sreæa. Takvi nisunapuhali svoj duh, nego su se ispraznilipred Bogom, pred kojega dolaze praznihruku da darove prime i drugima ih prenesu.Stari Šimun, proroèica Ana, Zaharija iElizabeta, betlehemski pastiri, osobitoBla`ena Djevica Marija, koja kazuje kakav jeBog: “Gladne napuni dobrima, a bogateotpusti prazne” (Lk 1, 53). Bijaše u jednoj`upi jedan osiljeni bogatun, odmetnik odvjere, kojega je `upnik pozivao da se vrati ucrkvu, da pohaða sv. Misu, da se Bogu zah-vali na Bo`jim darovima. A on je na to ovako

Poruka za dan `ivota

VRHBOSNA 1/2008 23

BK

BIH

Priopæenje sa zajednièkog zasjedanja BK BiH i HBK

bogohulno odgovorio. “Sve što imam, to suove moje ruke zaradile. I moja škola i pamet.Neka mi sve nesreæa u crno more odnese štomi je Bog dao!” A ne zbori tako, Bog ti pametprosvijetlio! Naravno da mu je sve u crnomore otišlo, i bez rata! Silnici prohujaše,“veliki” projahaše i pustoš ostaviše, a onimali sirotani, one skromne obitelji ostadošeu svojoj kuæi, na svojoj njivi, u svome mjes-tu, usklaðujuæi svoju volju s Bo`jom voljom,štujuæi Boga i oèekujuæi njegovu pomoæ injegov blagoslov.

Blago o`alošæenima, oni æe se utješiti!(Mt 3,4). Nisu bla`eni oni koji su puni neza-dovoljstva, gorèine, tuge zbog vanjske situa-cije, na koju ionako ne mogu puno utjecati,nego oni koji su `alosni u prvom redu zbogsvojih vlastitih grijeha koje nisu smjeli uèini-ti i zbog propusta dobra koje su morali uèini-ti. Utješit æe se oni koji se istinski kaju, `alos-te, optu`uju sebe što su takvi, iz dana u dan.Još više, utješit æe se oni koji su svoje srceotvorili nevoljama drugih. Koji su-pate s pa-tnicima, su-trpe s progonjenima, koji hoæepomoæi da se drugi izvuèe iz nevolje. U obi-telji smo po naravi pozvani da suosjeæamo sroditeljima, s braæom i sestrama, a bla`enst-va nas potièu da takvi budemo ne samo pre-ma ukuæanima, nego prema svima koji trpenepravde, koji su progonjeni. Nova Isusovaobitelj.

Blago krotkima oni æe baštiniti zemlju(Mt 5,5). Isus za sebe ka`e da je krotka i pon-izna srca. @ivi Isusov primjer jest, opet, sv.

Pavao koji se ovako ispovijeda: “Ja dakle ta-ko trèim - ne kao besciljno, tako udaram šak-om - ne kao da mlatim vjetar, nego krotimsvoje tijelo…” (1 Kor 9, 26). Krotki su oni kojisu ukrotili svoju æud, narav, svoje strasti - oh-olost, škrtost, raspojasanost, neumjerenost.Bla`en je onaj koji je ukrotio svoj jezik, “zlonemirno, pun otrova smrtonosnoga”, veli sv.Jakov. “Ako tko u govoru ne griješi, savršenje èovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo” (Jak3, 2 i 8). U samoj obitelji valja uništavati zlo-govore, a vje`bati se u dobru govoru odrugima, o Bogu. A ona “zemlja”, koju æekrotki baštiniti, nije samo parcela koja ti pri-pada po nekom nasljedstvu i ljudskom pra-vu, nego ona zemlja “od mora do mora”, svazemlja, na kojoj æe se èastiti i štovati praviBog, u kojoj æe se obdr`avati Bo`je zapovije-di, od prve do desete, svih osam bla`ensta-va. Nova Isusova obitelj.

Isus je uèenicima svojim, kao nijedandrugi uèitelj na ovome svijetu, zajamèio trivelike stvari ili bolje reèeno tri neoèekivanadara: prvo, da æe u nevoljama grcati do grla, drugo, da æe biti neustrašivi, koštalo ih glave(Iv 16, 33) i treæe, da æe biti radosni u dubiniduše i da im te radosti nitko oduzeti ne æe!(Iv 16, 22). Takvo je stanje kadar proizvestisamo Bog. I u pojedinim osobama i u novimobiteljima. Toma, ne budi nevjeran, nego vj-eran!

msgr. dr. Ratko Periæpredsjednik vijeæa za obitelj BK BiH

Biskupi Biskupske konferencije Bosnei Hercegovine i Hrvatske biskupske konfere-ncije odr`ali su svoje deseto redovno godiš-nje zajednièko zasjedanje, 13. veljaèe u zgra-di Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci podpredsjedanjem kardinala Vinka Puljiæa, nad-biskupa metropolita vrhbosanskog, i mons.dr. Marina Srakiæa, biskupa ðakovaèkog i sr-ijemskog.

Kardinal je Puljiæ je u ime biskupa BKBiH izrazio dobrodošlicu svim biskupima izHrvatske istaknuvši da se ovakvim oblikom

zajednièkoga godišnjeg susreta gaji `elja zaoèuvanjem povezanosti Crkve koja `ivi i dj-eluje u hrvatskom narodu te da se u potreb-noj suradnji šalje pozitivna poruka vjernici-ma. U uvodnoj rijeèi osvrnuo se na izazoveza Crkvu u Hrvata u postkomunistièko, por-atno i globalizacijsko vrijeme: formaciju krš-æanskoga laikata i izgradnju sustava surad-nje u pastoralu i u društvu. U svom pozdra-vu u ime HBK biskup je Srakiæ izrazio svijestbiskupa da ih nikakva podjela ne mo`e razd-vojiti u njihovim zajednièkim nadama i tjes-

24 VRHBOSNA 1/2008

BK

BIH kobama, uspjesima i odgovornostima jer ih

ve`e pripadnost jednoj Crkvi i skrb za jedanvjernièki hrvatski narod. Èestitao je biskupi-ma BK BiH i apostolskom nunciju u BiHnadbiskupu Alessandru D'Erricu na potpisi-vanju meðunarodnog Temeljnog ugovoraizmeðu Svete Stolice i Bosne i Hercegovine.

Biskupi su najprije saslušali izvješæeravnatelja dušobri`ništva za hrvatsku inoze-mnu pastvu don Ante Kutleše o stanju u mi-sijama, va`nim dogaðanjima, pohodima hr-vatskih biskupa u Ameriku, Kanadu i Austr-aliju kao i o pojedinim personalnim pitanji-ma. Upoznati su i s èinjenicom da u svijetupostoji opæa tendencija smanjenja broja mis-ija dok u biskupijama u Europi povezuju dv-ije ili više misija u jednu. Biskupi su prihvat-ili prijedlog da ubuduæe komemoracija u Bl-eiburgu bude u subotu najbli`u 15. svibnjate da 2008. godine to bude 17. svibnja i dog-ovoru sa Saborom Republike Hrvatske. Dalisu potrebne smjernice te zahvalili ravnateljui svima djelatnicima u misijama za njhovozalaganje i djelovanje.

Biskupi su saslušali izvješæe rijeèkognadbiskupa Ivana Devèiæa i rektora mons.Jure Bogdana o stanju u Papinskom hrvatsk-om zavodu sv. Jeronima u Rimu te dali smje-rnice za buduæi rad ove va`ne institucije zaCrkvu u Hrvata. Razmotrili su i odobrili po-pravljeni i dopunjeni Statut i Pravilnik spo-menutog Zavoda na talijanskom jeziku te gauskladili s najnovijim crkvenim dokumenti-ma i smjernicama. Hrvatski biskupi s prav-om na Zavod sv. Jeronima zahvalili su rekto-ru Zavoda i njegovim suradnicima za neum-ornu brigu i gajenje otvorenosti Zavoda zastudij sveæenika Hrvata i za blizinu sa `ivo-tom Crkve u Domovini.

Biskupi su saslušali izvješæe predsjed-nika i Hrvatskog Caritasa mons. Josipa Mrzlj-aka, vara`dinskog biskupa, i ravnatelja donIvana Milovèiæa o prošlogodišnjoj korizme-noj akciji: Tjedan solidarnosti i zajedništvo sCrkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Dalisu svoju suglasnost i potporu HrvatskomCaritasu da i ove godine provede takvu ak-ciju koja æe biti izmeðu druge i treæe koriz-mene nedjelje od 18. do 24. veljaèe 2008. te daposeban naglasak bude na molitvenoj po-vezanosti. Pozvali su sve pastoralne djelatn-ike u Republici Hrvatskoj i sve vjernike dabudu otvoreni za ovu akciju i izrazili zahval-nost svima koji i na taj naèin osna`ujupovezanost Crkve u Hrvata. Izrazili su potp-oru nastojanju Hrvatskoga Caritasa i CaritasaBK BiH da prikupljena sredstva budu utro-šena u skladu sa svrhom darovatelja na tran-sparentan naèin. Biskupi BK BiH zahvalili subiskupima HBK, Hrvatskom Caritasu i svimdobroèiniteljima za ovu akciju koja je izrazblizine i zajedništva s Hrvatima i drugim ka-tolicima i svim ljudima u Bosni i Hercegovini.

Biskupi su na kraju svoga zasjedanjaslavili sv. Misu u katedrali sv. Bonaventure uBanjoj Luci u zajedništvu sa sveæenicima, re-dovnicima, redovnicama i vjernicima Banja-luèke biskupije. Predslavio je kardinal Puljiæ,a propovijedao biskup Srakiæ. Prije Mise pri-godnu rijeè uputio je nuncij D'Errico. Mjesn-om biskupu mons. Franji Komarici, biskupi-skom i redovnièkom kleru Banje Luke, redo-vnicama i cijelom narodu Bo`jem izmuèeneBanjaluèke biskupije prenio je blagoslov izahvalnost Svetog Oca kao i njegovu pot-poru svjedoèenju vjernosti Bogu i Crkvi ko-ju je hrvatski narod pokazao i koju oèituje une uvijek lakim uvjetima.

VRHBOSNA 1/2008 25

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Uskrs, 2008.Draga braæo i sestre!

Milost vam i mir od Boga Oca i Krista Isusa,Spasitelja našega! (Tit 1, 4; 1 Kor 1, 3 ).

Nekad je ovako sveti Pavao, apostol,zapoèinjao svaku svoju poslanicu. Katkad uširem, katkad u u`em izrièaju, naslovljavaoih je prvim zajednicama koje su povjerovaleu uskrsnuæe Gospodina Isusa Krista, SinaSvevišnjega Boga. (Rim 1,7b; 2 Kor 1,2; Gal1,3; Ef 1,2; Fil 1,2; Kol 1,2; 1 Sol 1,2; 2 Sol 1,2;1 i 2 Tim 1,2; Flm 1,3). Pavlovim pozdravom,koji u sebi sadr`i i onaj prvotni Kristov: “Mirvama!” ( Iv 20,19.21.26), `elio bih sa svimapodijeliti svoje slavljenièke osjeæaje i izreæièestitke svim katolicima s kojima dijelim ov-aj sveèani trenutak i radosno vrijeme Uskr-sa. Ali, u isto vrijeme i svima onima koji vje-ruju u uskrsnuæe Boga i èovjeka Isusa Krista.A onima koji ga još nisu upoznali rado bihprenio dio vlastitog iskustva vjere i pouzda-nja u Boga koji se nije grèevito dr`ao svojejednakopravnosti s Ocem, nego se poniziodo vlastitog poništenja, uzeo ljudsku narav ilik pravoga sluge i tako postao ljudima jed-nak u svemu osim u grijehu (Fil 2, 6.7).

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji ovusmo godinu posvetili Bibliji, a u zajedništvus odlukom Svetog oca Benedikta XVI. slavi-mo i godinu sv. Pavla, širitelja Radosne vije-sti Isusa Krista i apostola narodâ. Veliki navj-estitelj vjere, bez straha i uzmicanja i predkim, svjedoèio je Krista raspetog i uskrslog: i@idovima i Grcima i robovima i onim slobo-dnima (1 Kor 12,13). Jedni mu nisu povjero-vali (Dj 17,32); drugi ga nisu prihvatili (Ef 5).Jedni su ga odbacivali iz neznanja (Dj 17,30),drugi opet iz volje (Dj 22). Oni koji su mupovjerovali postali su djeca Bo`ja, sinovi sv-jetla (1 Sol 5,5) i vršitelji Kristovog zakonaslobode (Rim 2,21), po kojem je svako razu-msko biæe pozvano na svetost; da u svetostibude ponizno, u poniznosti radosno, u rad-osti trajno uzvišeno.

Vjerujemo i ispovijedamo:

1) Krist je umro za grijehe naše po Pismima (1 Kor 15, 3b)

U svojoj èetvrtoj pjesmi prorok Izaijaspominje kroz kakvo progonstvo ima proæisluga Gospodnji (Iz 53). Patnje koje je strplji-vo podnosio plaæa su za èovjekove grijehe(53,4.6.8; Jer 11,19; Ps 22,7.8). Ivan Krstitelj,nakon što je prihvatio krstiti Isusa zajedno sgrješnicima, predstavio je svijetu Spasitelja -Jaganjca Bo`jega koji oduzima grijehe svije-ta (Iv 1,29.36). Kristovo razapinjanje je ljud-sko djelo (Mt 27,35; Mk 15,24; Lk, 23,33; Iv19,18), ali spašavanje ovog svijeta od vjeènepropasti bo`anski je plan (Dj 2,23; 3,13). Ra-speti je platio cijenu ljudske izopaèenostivlastitim `ivotom i tako pomirio svijet i èovj-eka sa svojim Stvoriteljem (1 Iv 10,17.18).

U svakodnevnom ljudskom iskustvukatkad dovodimo u sumnju smisao Kristovaspasenja. Svijet u kojemu `ivimo èini se èes-to veoma daleko od onoga, o èemu nam na-vještaj pru`a sigurnost. Raznolika iskustvazla i ljudsk? tragedij?, nepravde i smrti kaoda proturjeèe Kristovoj `rtvi na kri`u. Iz is-kustva meðutim znamo da je èovjek tjelesnoogranièeno i duhovno neogranièeno biæe.Ako je cilj našeg zemaljskog putovanja uskr-snuæe s Kristom (Rim 6,3) i vjeèno, neograni-èeno gledanje lica Bo`jega (1 Kor 12,13), on-da poèinjemo razumijevati kako je naša ze-maljska stvarnost ili vremenitost beznaèajni-ja u odnosu na nebesku vjeènu realnost. Ka-ko poslije usporedbe Bo`je svemoæi s jednestrane i stvorene ogranièenosti s druge, mo-`emo govoriti o svemoæi zla, o razornosti pr-okletstva. Krist je uništio zlo! Krist je prekin-uo prokletstvo nad ljudskim rodom! I kakogod izgledalo jako i nesavladivo, ima svojeokvire jer mu je Uskrsnuli udario granice iprokazao opsege. I koliko god bilo tajnovito,ipak je u Kristovu trpljenju raskrinkano i ukonaènici bespomoæno.

U svemu ovome vjera je uvjet, jamst-vo i obeæanje divne stvarnosti koju æemo je-

Uskrsna poslanica

dnog dana u`ivati (usp. Sv. Toma Akvinski,Summa Th. II, 4, 1). Bez nje smrtan èovjekpropada u nesigurnosti i beznaðu.

2) Krist je bio pokopan za nas(1 Kor 15, 4a)

U svome naumu spasenja Bog je odr-edio da njegov Sin proðe sva stanja kroz ko-ja prolazi svaki èovjek. Krist je tako upoznaostanje smrti (Heb 2,9), osjeæaj odijeljenostiduše od tijela, od èasa kad je izdahnuo nakri`u, do onog kad je uskrsnuo. Tajna VelikeSubote je u Kristovu poèivanje u grobu (Iv19,42), a nada Uskrsnog Jutra u jasnoæi praz-na groba (Lk 24,5.6).

Onda kada mislite da su sve nade po-tonule, znajte: ostaje jedna i nepromjenjivanada u Boga, jer on je taj koji od smrti izba-vlja `ivot i koji hrani u danima gladi (Ps33,19). Bezbroj je svjedoka koji su iskusili sv-emoæ pouzdanja u Boga. Pavao ka`e za pra-oca Abrahama: povjerova […] nadom pro-tiv svake nade (Rim 4,18) […] u kojoj i mistojimo i dièimo se (Rim 5,2); pa nastavlja:[…] i ne samo to! Mi se dièimo i u nevolja-ma jer znamo: nevolja raða podnošljivošæu,podnošljivost pouzdanjem, a pouzdanje na-dom. Nada pak ne postiðuje (Rim 5,3-5).

3) Krist je uskrišen treæi danpo Pismima (1 Kor 15, 4b)

Kad prorok Hošea tješi i poziva svojnarod na obraæenje onda veli: Hajde, vrati-mo se Bogu! On je udario, on æe i iscijeliti;poslije dva dana o`ivjet æe nas, treæeg æe nasdana podignuti i mi æemo `ivjeti pred njim(6,1.2). Ovo proroštvo je u potpunosti ispu-njeno u Kristu i preneseno na nas (Dj13,32.33). Svi koji su dr`ali da je smrt kon-aèno odjeljenje duše od tijela Krist je pobiosvojim uskrsnuæem. U svojoj osobi je postaotoèka susreta smrti i `ivota. U sebi je zausta-vio prirodno raspadanje prouzroèeno smræui postao primjerom buduæeg sjedinjenjaproslavljenog tijela s proèišæenom dušom(usp. Sv. Grgur Nazijanski, OC, 16). Uskrs-nuæe Isusa Krista najviša je istina naše vjere.O, subotnja noæi(O, bla`ene noæi), pjeva us-krsni Exultet, ti si jedina zavrijedila znati vri-

jeme i èas kad je Krist od mrtvih ustao. Kristje slika našeg buduæeg uskrsnuæa (Rim 6,4)koje veæ sada `ivimo u ozbiljnosti i dostoja-nstvu (Rim 13,11).

Zato, Kristovo uskrsnuæe šalje jasnuporuku: èovjek, da bi bio slika Bo`ja, morabiti otvoren cijelim svojim biæem za dobro d-rugog èovjeka pokraj sebe. Tri su stvari kojese posebno mile Bogu, svjedoèi mudri Sirah:sloga meðu braæom, prijateljstvo meðu lju-dima i mu` i `ena koji se vole (Sir 25,1). Èini-ti nasilje, a nadati se dobru velika je obmana(Sir 47,25; KKC 1761). Zlorabljenje slobode ilivrijeðanje i poništavanje vjerskih i nacional-nih tekovina i opredjeljenja ne mo`e uroditidobrom (KKC 1740). Pljaèka i otimanje tu-ðeg ne mo`e proæi neka`njeno (KKC 2450).Ne raditi, a `eljeti imati i u`ivati nepravednosteèeno bogatstvo nema buduænosti, kratkotraje i završava tragièno (Prop 5,9; KKC2536). Tko je god u savjesti nemiran dubokoje nesretan èovjek. Svakodnevno uviðamosve te`e stanja u našem društvu. Kao narodovog podneblja skloni smo patološkim ek-stremima: ili se precjenjujemo do oholosti, ilise podcjenjujemo do oèaja. Sve smo svjesni-ji da loše djelovanje, bilo pojedinca ili grupe,ne vodi nikamo, loši primjeri nikom ne ko-riste; u konaènici: zbog nemira u susjedstvuopet osjeæamo duh obescjenjivanja neumo-rnog zauzimanja oko mira meðu narodima.

Uskrs je meðutim stalni podsjetnikneizmjerne Bo`je ljubavi prema nama. Koli-ko god zagazili u zlu, uvijek imamo šansuvratiti se dobru. Nikad ne smetnimo s umada Bog beskrajno ljubi svakog èovjeka, alibeskrajno mrzi svaki grijeh. Samo suraðu-juæi s Bogom, mo`emo naæi `ivotnu ravnote-`u. Uvjeren sam da Bog blagoslivlja u namasvako dobro djelovanje.

Evo onda kojom bih inicijativom po-taknuo sve nas u ovom blagdanskom ozra-èju: odva`imo se svi hrabro poraditi na sebi!Pobijedimo meðuljudsku mr`nju i zajedniè-ki se oduprimo svakoj sorti zla. Natjeèimo seu plemenitosti u marljivosti! Zauzimajmo seza pošten rad i napredak u svemu! Njeguj-mo mir i blagostanje poštujuæi svakog èovje-ka! I ne posustajmo èiniti dobro: svim svojimrazumom i voljom; na svakom putu i na

26 VRHBOSNA 1/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

VRHBOSNA 1/2008 27

svakom mjestu; u svako vrijeme i svim ljudi-ma, samo dobro, svom svojom snagom! (J.Wesley; Pnz 6, 4-7). Dao nam Uskrsli Gospo-din volje i mudrosti promijeniti lice ove ze-mlje kako bi je ponosni ostavili generacijamaiza nas.

@elim vam od Boga blagoslovljen i ra-dostan Uskrs: svoj djeci, svim mladima, od-

raslima i starima! Neka vas uskrsli Gospodinobasja svojom milošæu i uputi vam noge naput ljubavi i mira (v. Zaharijin hvalospjev, Lk1,67).

SRETAN USKRS!Vinko kardinal Puljiæ

nadbiskup vrhbosanski

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Poruka kršæanima prigodom molitvene osmine za jedinstvo kršæana

Kristova `elja - kršæaninova obveza

Oèitujemo vam našu radost što æemo iove godine uprilièiti zajednièku molitvu 18. si-jeènja u katolièkoj katedrali a 25. sijeènja u pr-avoslavnoj Sabornoj crkvi u Sarajevu. To je zn-ak naše osobne `elje i potrebe slijediti Kristovprimjer i poziv, te vama, sestre i braæo u Kristu,biti znakom ohrabrenja i poticaja da to istoèinite u svakoj prilici. Time æemo se pridru`itikršæanima svijeta u Molitvenoj osmini zajedinstvo kršæana. Ove godine se navršava stogodina Molitvene osmine, tijekom koje zajed-nièki molimo da bi Kristova molitva sPosljednje veèere upuæena Ocu Nebeskomuda svi budu jedno (Iv 17, 21) našla odgovor unašim srcima i `ivotima. Svjesne da molitvajaèa povezanost s Kristom i kršæana me-ðusobno, sve kršæanske Crkve i crkvene zaj-ednice prihvatile su ovaj oblik zajednièke islu`bene molitve. U `elji da bude od konkr-etne pomoæi onima koji æe zajednièke molitveorganizirati ali i da ovu izvanrednu molitvuuèini zajednièkom duhom i slovom, komisijaEkumenskog vijeæa Crkava i Papinskog vijeæaza promociju jedinstvo a kršæana veæ èetrdesetgodina priprema prigodne materijale.Tekstovi ovogodišnje Molitvene osmine svojenadahnuæe crpe iz poziva i poticaja sv. PavlaSolunjanima: Molite bez prestanka (1 Sol 5,17). Time ova zajednièka radna grupa a prekonje Crkve i crkvene zajednice oèituju svojeuvjerenje da u današnjem stanju ekumeniz-ma prepoznajemo va`nost i vrijednost ustra-jne molitve za jedinstvo. Snagu i va`nost molitve za jedinstvo kršæaninna najbolji i obvezujuæi naèin shvaæa s Isus-ovih bo`anskih usana. Koliko mu je bilo va`nojedinstvo uèenika koji su bili uz njega na Po-sljednjoj veèeri ali i onih koji æe na njihovu

rijeè povjerovati (Iv 17,20), svjedoèi èinjenicada on upravo u tome dramatiènom trenutku,nakon kojega æe biti muèen i razapet, moli zajedinstvo svojih uèenika i svoje Crkve. Naime,Isus u tome trenutku, u razgovoru sa svojimNebeskim Ocem, jedinstvo kršæana gleda iuèenicima objavljuje kao preduvjet da bi svijetpovjerovao da si me ti poslao (17, 21). Ovajpreduvjet se za sve kršæane danas sve višepretvara u pitanje, mo`emo li biti kršæani, tojest spasonosno `ivjeti i uvjerljivo svjedoèitida je Bog Otac poslao Krista kao Spasitelja svi-jeta, ako se ne trudimo oko jedinstva za koje jeKrist molio? A poèetak, pretpostavka ali inajpouzdaniji put do jedinstva kršæana jestmolitva. To nam Isus pokazuje i dokazujevlastitim primjerom. U molitvi se, naime,vjernièko srce otvara i izruèuje djelovanjuBo`jega Duha bez èijega nadahnuæa, pro-èišæenja i prosvjetljenja kršæanin nije sposobanrazaznati i razluèiti što je u njegovu `ivotu alii u svijetu u kojemu ̀ ivi od Boga a što od ljudi,što kršæanstvu vlastito a što protivno.

Bo`jim Duhom prosvijetljeni, uoèit æe-mo i prihvatiti ohrabrujuæu poruku da pravo-slavne i katolièke vjernike i Crkve kojima pr-ipadaju ontološki i neraskidivo povezuje, nesamo krštenje, nego i zajednièka vjera u Pres-veto Trojstvo, Euharistiju, sakramente i apos-tolsko nasljedstvo. Svijest i radost da su nam tizajednièki korijeni dublji od sadašnjih podjelaèini našu zajednièku molitvu ali i sve drugeprikladne znakove zajedništva ne samomoguæima nego obvezujuæima. Naime, sveveæi broj kršæana, napose mladih, bolno iodgovorno shvaæa kako nas stoljetno kr-varenje iz muène rane podjele meðu Crkv-ama pred nama samima i pred svijetom èini

neuvjerljivima. Stoga, s pravom, nastoje svojuvjeru i uvjerenje da su èlanovi jedne, svete,katolièke i apostolske Crkve oèitovati i svj-edoèiti otvorenošæu prema drugima, napose uzajedništvu s drugim Crkvama koje isp-ovijedaju istu apostolsku vjeru i dijele teme-ljnu crkvenu strukturu.

Teološka istina da raskidanje euharisti-jskoga zajedništva znaèi ranjavanje jednogaod bitnih obilje`ja Crkve kršæanina još jaèeobvezuje dati svoj osobni doprinos nastoja-njima oko punoga jedinstva. To nastojanje uk-ljuèuje i spremnost prihvaæanja i `ivljenja stu-pnjevitoga jedinstva, to jest sudjelovanja usvemu što i koliko nam je sada moguæe. Timeoèitujemo svoju vjernièku otvorenost “Bo-`jemu davanju”. Ako bismo èekali da se je-dinstvo kršæana dogodi ne èineæi ništa, izlagalibismo se opasnosti grijeha pomanjkanja vjereu djelovanje Bo`jega Duha i u uèinkovitostIsusove molitve da svi budu jedno. JedinstvoKristove Crkve jest Bo`ji dar. Ali ga Bog mo`edati samo, ako smo mi kršæani pripravni prim-iti ga. Naime, Bog je u Isusovoj molitvi da svibudu jedno svojoj Crkvi trajno ponudio darjedinstva. Oèito da je put do jedinstva iden-tièan putu do Krista. Stoga æe pokidane niticrkvenoga zajedništva moæi istkati i povezatione generacije Kristovih uèenika koje svojuobvezu i nastojanje oèuvanja cjelovitoga pok-lada apostolske vjere budu znale i htjeleojaèati tananim nitima Isusove zapovijediljubavi (usp. Iv 13, 34-35). Kao pastiri mjesnih Crkava u Bosni i Herceg-ovini, koje na svome tijelu nose ranu podjele,osjeæamo da nam u vremenima poraæa i ra-sprostranjenoga beznaða i suprotstavljenostitreba pomoæ Neba. Èovjek koji vjeruje i molinikada nije sam niti sam svojim poteškoæamaprepušten. On u molitvi susreæe Boga a uBogu nadu koja ga osposobljava nadati se ikada nema nikakve nade. Našim Crkvama jeProvidnost dodijelila naviještati i svjedoèitiEvanðelje na nemirnim prostorima zajed-nièke nam domovine Bosne i Hercegovine. Nipovijesne prilike ni stanje ljudskoga duhanisu poticali vjerno naviještanje Evanðelja ani vjerodostojno kršæansko svjedoèenje èinililakim. Naprotiv, i kršæani su jedni drugima,umjesto razumijevanja i pomoæi, bili razlozi-ma i uzrocima stradanja, nerijetko do prolije-

vanja krvi. I ne samo kršæanima. Te èinjeniceiz zajednièke prošlosti ispunjaju nas, kakosmo to veæ nekoliko puta ponovili, `aljenjem ibolom. Ali poradi Evanðelja i èovjeka ne`elimo i ne mo`emo dopustiti da nampostanu zaprekom nego izazovom za ev-anðeoskijim odnosom jednih prema drugimaali i prema svim ljudima. Iz naše potrebe i`elje za meðukršæanskim razumijevanjem dojedinstva ne mo`emo i ne `elimo iskljuèitidobro svih ljudi u ovoj zemlji. Naprotiv, štokao kršæani budemo vj ernij i Evanðelju islo`niji u njegovu svjedoèenju, to æemo bitiljudskiji, pravedniji i solidamiji premasvakome èovjeku. Kršæani u ovoj zemlji i Cr-kve kojima pripadaju mogu svoj autentiènidoprinos opæem dobru društva i domovinedati samo ukoliko i koliko budu vjerni Eva-nðelju.

Ohrabreni smo i potaknuti znakovimanade koje u zadnje vrijeme prepoznajemo usve uèestalijim bratskim susretanjima najvišihpredstavnika Pravoslavne i Katolièke Crkve injihovim porukama ali i u ozraèju koje vladana susretima episkopa i biskupa iz Bosne iHercegovine. @elimo i pozivamo da se zajed-nièka molitva u Osmini za jedinstvo kršæanaali i u drugim prigodama, kao znak naše nade,što dublje ukorijeni i u našim sestrinskimCrkvama. U zajednièkoj molitvi pred Kristomlakše æemo u èovjeku prepoznati brata te jas-nije spoznati svoje vjernièko i ljudsko poslan-je u slu`enju Bogu i èovjeku. Dok vam, dragivjernici, ovo pišemo, u našim dušama jošodjekuje spasiteljska poruka Bo`iæa. IsusKrist, Druga bo`anska Osoba, postala je èov-jekom da èovjeka privikne primati Boga i daBoga privikne stanovati u èovjeku (Sv. Irenej,Protiv krivovjerja, 3,20,3). Dok ga molimo davam srca uèini dostojnima svoje bo`anskenazoènosti te po vama pro`me meðuljudskeodnose civilizacijom ̀ ivota i ljubavi, zazivamona sve blagoslov Trojedinoga Boga: Oca i Sinai Svetoga Duha.

NIKOLAJ Pravoslavni mitropolit dabrobosanski

VINKO kardinal PULJIÆ nadbiskup i metropolita vrhbosanski

28 VRHBOSNA 1/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

VRHBOSNA 1/2008 29

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Potpuni oprost

Povodom 150. godišnjice ukazanja Gospe Lurdske

Apostolska Penitencijarija je izdala Dekret kojim Sveti Otac daje moguænost postiza-nja potpunog oprosta povodom 150. obljetnice ukazanja Bla`ene Djevice Marije u Massab-ielle-skoj špilji u Lurdu. Moguænost postizanja potpunog oprosta za vjernike uz redovne uv-jete se podjeljuje od 02. veljaèe do 11. veljaèe 2008. u svakoj crkvi, kapelici ili Lurdskoj špiljipostavljenoj za javno štovanje. Ovaj oprost je posebno vezan uz XVI. Svjetski dan bolesni-ka, koji se svake godine obilje`ava na spomendan Gospe Lurdske, 11. veljaèe.

Ovim pozivam sve `upnike i pastoralne djelatnike da oragniziraju obilje`avanje Da-na bolesnika na spomendan Gospe Lurdske koje æe ukljuèivati pripravu vjernike za dobiva-nje potpunog oprosta te animimiranje skrbi za bolesnike i zdravstvene djelatnike.

Na sve zazivam obilje Bo`jeg blagoslova i preporuèam zagovoru Nebeske Majke uzsrdaèan pozdrav!

Vinko kardinal Puljiænadbiskup vrhbosanski

Dr. Zdenko Spajiæ, kancelar

Datum: 01. velja~e 2008.Broj: 93/2008

XIV. Sabor prezbiterija Vrhbosanske nadbiskupijeSarajevo, srijeda 2. travnja 2008.

Datum: 4. o`ujka 2008.Broj: 239/2008

Na zasjedanju Sveæenièkog vijeæa Vrhbosanske nadbiskupije prihvaæen je Pastoralnikalendar za tekuæu godinu u kojem je odreðen dan srijeda, 2. travnja 2008. za odr`avanjeXIV. Sabora prezbiterija Vrhbosanske nadbiskupije (Vrhbosna 4/2007). Ovim dopisom pozi-vam sve sveæenike - dijecezanske i redovnièke - da svojim sudjelovanjem oèituju zajedništ-vo ove mjesne Crkve, te u tom zajedništvu uèvrstimo se u svom poslanju i svjedoèenjusvoga sveæeništva. “Ne mo`e se definirati narav i poslanje ministerijalnog sveæeništva osimu onoj višestrukoj i bogatoj potki odnosa koji izviru iz Presvetog Trojstva i nastavljaju se uzajedništvu Crkve koja je, u Kristu, znak sjedinjenja s Bogom i jedinstva sveg ljudskog roda”(Ap. pobudnica pape Ivana Pavla II, Pastores dabo vobis, br. 12).

Za ovaj susret predviðen je slijedeæi dnevni red:

- 9:30 - Treæi èas i uvodna rijeè Nadbiskupa- Predstavljanje enciklike Benedikta XVI Spes salvi - U nadi spašeni - msgr. dr. Mato

Zovkiæ, profesor i generalni vikar- Diskusija- 11:00 - Predah i osvje`enje- 11,30 - Informacije:

- Osvrt na podijeljene materijale iz Ekonomata - Infromacija o hodoèašæu u Vara`din 26. i 27 travnja, i hodoèašæe mladih na

30 VRHBOSNA 1/2008

Kond`ilo 31. svibnja: koordinator za Pastoral mladih dr. Šime Maršiæ- Pitanja i sugestije sudionika Sabora

- 13:00 - Zajednièki objed

Oèekujem sudjelovanje cjelovitog prezbiterija naše nadbiskupije na ovom susretu, akoji bi bili sprijeèeni neka pismeno izlo`e razloge svoga izostanka poštom, ili faksom na broj:033/218-824.

Zazivam obilje Bo`jeg blagoslova na sve sudionike ovog našeg va`nog susreta i sveiskreno pozdravljam.

Vinko kardinal Puljiæ,nadbiskup vrhbosanski

Dr. Zdenko Spajiæ, kancelar

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Svibanjska pobo`nost u ozraèju godine “Lik sv. Pavla i Biblija”

Datum: 4. o`ujka 2008.Broj: 240/2008

Veæ je ustaljena praksa da zapoèinjemo svibanjske pobo`nosti hodoèašæem GospiOlovskoj, 1. svibnja 2008. godine. Ove godine otvarajuæi svibanjsku pobo`nost timhodoèašæem `elimo slijediti Mariju: poslušni u vjeri - Rijeè Bo`ju primati, “u srcu prebirati”i `ivotom svjedoèiti.

Završit æemo s hodoèašæem mladih Vrhbosanske nadbiskupije u Gospino svetište uKomušinu i na Kond`ilo 31. svibnja 2008.

U tom duhu neka protekne cijela svibanjska pobo`nost, na naèin kako se organizirau pojedinim `upama i zajednicama.

Moleæi zaštitu i zagovor Nebeske Majke, sve iskreno pozdravljam i na sve zazivamBo`ji blagoslov!

Vinko kardinal Puljiæ,nadbiskup vrhbosanski

Dr. Zdenko Spajiæ, kancelar

Papinsko misijsko djelo Svetog PetraDatum: 4. o`ujka 2008.Broj: 241/2008

U našoj Nadbiskupiji smo uveli prikupljanje sveæenièkih priloga za Papinsko misijskodjelo sv. Petra. Prilozi se prikupljaju prigodom Mise posvete ulja i obnove sveæenièkihobeæanja. To su naši prilozi za potporu sjemeništima u misijama.

Zato podsjeæam sve dekane u Nadbiskupiji da po dekanatima prikupe sveæenièkepriloge na tu nakanu. Sve prikupljene priloge predati u ekonomat Vrhbosanske nadbiskupi-je koji æe proslijediti sredstva Misijskoj središnjici u Sarajevu.

Ove godine æemo Misu posvete ulja i obnovu sveæenièkih obeæanja slaviti na VelikiÈetvrtak - 20. o`ujka 2008. godine. Zato neka se tog dana prikupljena sredstva predaju,kako bi se na vrijeme mogla proslijediti.

VRHBOSNA 1/2008 31

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Unaprijed zahvaljujem na odazivu te iskreno pozdravljam zazivajuæi na sve vas obil-je Bo`jeg blagoslova.

Vinko kardinal Puljiæ,nadbiskup vrhbosanski

Dr. Zdenko Spajiæ, kancelar

Objašnjenje povodom objavljivanja èlankadr. Mate Zovkiæa “Šariæeva Biblija 2006. godine”

Datum: 7. o`ujka 2008.Broj: 265/2008

U Vrhbosni broj 4/2007, str. 308-317, u rubrici “Prilozi” objavljen je èlanak mons. Dr.Mate Zovkiæa pod naslovom “Šariæeva Biblija 2006. godine.” Pristigle su brojne reakcije ukojima se iznose radikalna neslaganja s gledištima mons. Zovkiæa o liku i djelu nadbiskupaIvana Šariæa. Isto tako su izneseni prigovori odgovornom uredniku i glavnom urednikuVrhbosne zbog objavljivanja ovoga èlanka u slu`benom glasilu Nadbiskupije. Buduæi da supojedini autori izrièito zatra`ili da njihova reagiranja ne budu objavljena a drugi su se višebavili osobnošæu autora spornoga èlanka, odluèio sam da se ne objavljuje ni jedna reakcija.Ali zato dajem ovo pojašnjenje.

U slu`benom glasilu Vrhbosanske nadbiskupije Vrhbosna u rubrici “Prilozi” objavlju-ju se radovi koji govore o `ivotu i djelovanju ove mjesne Crkve ili drugim teološkim icrkvenim temama. U pojedinim sluèajevima se radi o veæ odr`anim predavanjima, koja sedaju široj javnosti na uvid, dok se u nekim radi o izvornim radovima koj se po prvi putaobjavljuju u Vrhbosni. Svaki prilog je potpisan imenom i prezimenom autora. Stavovi imišljenja, izneseni u pojedinom èlanku, predstavljaju stav i mišljenje autora teksta a neslu`beni stav Vrhbosanske nadbiskupije, Ordinarijata ili Ordinarija. Objavljivanjem uVrhbosni `elimo takva promišljanja dati široj javnosti na uvid.

Stavovi mons. Zovkiæa o liku i djelu nadbiskupa Šariæa su, dakle, njegovi osobnistavovi a ni u kojem sluèaju slu`beni stavovi bilo koje od gore navedenih instanci.Zahvaljujem svima koji su na argumentiran naèin reagirali na iznesene tvrdnje o nad-biskupu Šariæu. @ao mi je što su neke reakcije bile nabijene emocijama i moralnim kvali-fikacijama autora. Isto tako mi je `ao što smo ovaj puta bili primorani procijeniti da reakci-je na objavljeni èlanak ne budu objavljene.

Nastojat æemo i nadalje u Vrhbosni u rubrici “Prilozi” objavljivati promišljanja ocrkvenim i teološkim temama, opæeg ili lokalnog karaktera. Stoga pozivam sveæenike idruge èitatelje Vrhbosne da dadnu svoj doprinos kroz ovu rubriku kako bismo svi zajednomogli promišljati o temama va`nim za naše djelovanje i poslanje. Isto tako æemo objaviti ireakcije, ukoliko budu zadovoljavale kriterije struènosti.

U nadi dobronamjerne suradnje i tra`enja što jasnijih stavova, iskreno pozdravljami na sve zazivam Bo`ji blagoslov!

Vinko kardinal PuljiæNadbiskup vrhbosanski

32 VRHBOSNA 1/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Proslava Presvetog Srca Isusova u nadbiskupiji 2008.Datum: 7. o`ujka 2008.Broj: 264/2008

Svetkovina Presvetog Srca Isusova se ove godine slavi 30. svibnja. Prema ustaljenomobièaju u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, toga dana `upe posveæene Presvetom Srcu Isusovuslave Naslovnika crkve i `upe. Vanjska pak proslava za cijelu Nadbiskupiju slavi se u ned-jelju nakon svetkovine, koja ove godine pada na 1. lipnja, u katedrali svetom Misom u 10:30sati. To je takoðer proslava Naslovnika nadbiskupije i prvostolne crkve. Neka se toga danau svim `upama Vrhbosanske nadbiskupije moli za našu mjesnu Crkvu

Ujedno podsjeæam sve sveæenika da se po odredbi Svetog Oca na svetkovinu SrcaIsusova obilje`ava i Dan posvete sveæenika.

@eleæi svima obilje milosti koja izvire iz Bo`anskog Srca, iskreno pozdravljam i na svezazivam Bo`ji blagoslov!

Vinko kardinal Puljiæ,nadbiskup vrhbosanski

Dr. Zdenko Spajiæ, kancelar

U prostorijama Nadbiskupskog ordi-narijata vrhbosanskog 17. studenoga 2007. go-dine odr`ana je redovita godišnja sjednica Pa-storalnog vijeæa Vrhbosanske nadbiskupijepod predsjedanjem Vinka kardinala Puljiæa,nadbiskupa vrhbosanskog. Na poèetku sjed-nice kardinal Puljiæ je pozdravio nazoène iukratko predstavio dnevni red nakon èega sepristupilo biranju novog tajnika Vijeæa na štoje u drugom krugu glasovanja izabran vlè. IvoParad`ik.

U prvoj toèki dnevnog reda se razma-tralo kako doæi do što boljeg pregleda pas-toralnih aktivnosti u Vrhbosanskoj nadbis-kupiji. Nazoènim su predoèena tri prijedlogaPregleda pastoralnog djelovanja s razlièimpitanjima te se pristupilo diskusiji koji je pri-jedlog najbolji.

U drugoj temi osvrnulo se na Godinuduhovnih zvanja u Vrhbosanskoj nadbiskupi-ji o èemu je izlaganje iznio vlè. Parad`ik a na-kon èega se opet pristupilo kratkoj diskusiji.

Nakon pauze kao treæa tema je razgo-varano o pstoralu mladih o èemu je prvi pro-govorio kardinal Puljiæ zbog izostanka vlè. Ši-me Maršiæa koji je trebao izlo`iti ovu temu.Kardinal Puljiæ istièe da postoje veæ formirane

skupine mladih s razlièitim aktivnostima kaošto je Dan mladih, hodoèašæe u Komušinu, Fr-amafest a sve ove aktivnosti bi trebalo uvezatiu jedan sustav. Vidljivo je premalo sustavnograda. Postavlja se pitanje kako proslijediti po-jedinu informaciju do mladih i kako da ta in-formacija za`ivi u `upama. Kardinal predla`eda se organizira godišnji Sabor mladih na ko-jemu bi nazoèilo po dvoje mladih iz svake `u-pe te pita kako osposobiti mlade da saami bu-du animatori. Bilo bi dobro ponuditi duhovnuobnovu mladim laicima, umre`iti pastoral ml-adih, formirati povjerenstvo mladih.

Èetvrta tema koja se obraðivala bio jepastoral obitelji koju je takoðer predstaviokardinal Puljiæ stvaljajuæi naglasak na pas-toralnom radu na Teèajeve priprave za brak. U temi razno kardinal Puljiæ je naglasio da jepredstojeæa godina posveæena liku svetogPavla. Stadlerovi dani, koji se obilje`avaju sv-akog osmog u mjesecu sada su rasporeðenitako da sveki dekanat ima svoj termin i trebadovesti vjernike na taj dan u katedralu.

Najavio je i da æe se molitvena osminaza jedinstvo kršæana odvijati pod naslovom:“Molite bez prestanka”.

Tema na susretima @PV - a æe biti:

Izvješæe sa sjednice Pastoralnog vijeæa Vrhbosanske nadbiskupije

VRHBOSNA 1/2008 33

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

“Biblija u ruci vjernika”. Tema za proljetnu koronu sveæenika

po dekanatima æe biti: “Sveæenik i Biblija”. Nakon što je uzoriti kardinal Puljiæ u

toèki Razno iznio kratki program predstojeæe

pastoralne godine molitvom je završenredoviti godišnji susret sudionika Pastoralnogvijeæa Vrhbosasnke nadbiskupije.

Preè. Ivo Parad`ik,tajnik PVVN-a

OBLJETNICA RO\ENJA

90 godina

Julijan Kozinoviæ

70 godina

Miroslav AgostiniAnto BuriæPetar JukiæIvica PetroviæDominik Stojanoviæ

60 godina

Ilija ÈabrajaMarko JosipoviæJosip PavloviæVinko Trogrliæ

50 godina

Pero BrkiæTomo ÈubelaMarko JukiæPavo JurišiæMato MikièiæDomin Vladiæ

40 godina

Zdenko Spajiæ

30 godina

Perica MajiæSlaviša Stavnjak

OBLJETNICA RE\ENJA

45 godina

Pero AniæMijo NikoliæMato TokiæMato Zovkiæ

40 godina

Juro GavraniæTomislav JoziæIvan KuprešakBo`o Odobašiæ

35 godina

Marko JosipoviæAnte MeštroviæBranko Vincetiæ

30 godina

Nikola BanoviæJure KopiæMarko Petrièeviæ

25 godina

Anto ml. ÆosiæMarijan Pejiæ

20 godina

Pero BrkiæJosip LeboNikica Lozanèiæ

Jakov PavloviæPero Stanušiæ

15 godina

Andrija JanjiæAnto Lediæ

10 godina

Slaðan ÆosiæMiroslav KaratoviæŠimo MaršiæFilip MaršiæMarijan OrkiæFabijan StanušiæViktor ŠošiæIvan Tomiæ@eljko VlajiæAndrija @upariæ

5 godina

Miroslav Æavar

Obljetnice sveæenika Vrhbosanske nadbiskupije u 2007 godini

Svim jubilarcima od srca èestitamo!don Marijan Pejiæ,

biskupski vikar za personal

34 VRHBOSNA 1/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Vlè. Dragan Juriæ, ðakon, upuæen je na ðakonski praktikum u slu`bi Nadbiskupovogosobnog tajnika (dekret broj 1495/2007 od 13. prosinca 2007.)

Vlè. Ivo Jezid`iæ, ðakon, upuæen je na ðakonski praktikum u `upu sv. Ante Padovanskoga uLukavcu (dekret broj 1496/2007 od 13. prosinca 2007.)

Vlè. Hrvoje Kalem, ðakon, upuæen je na ðakonski praktikum u katedralnu `upu Srca Isusovau Sarajevu (dekret broj 1497/2007 od 13. prosinca 2007.)

Vlè. Oliver Jurišiæ, ðakon, upuæen je na ðakonski praktikum u `upu sv. Josipa u Zenici(dekret broj 1498/2007 od 13. prosinca 2007.)

Vlè. Ivo Jurišiæ, OFM, imenovan je `upnim vikarom u `upi sv. Ante Padovanskoga uBusovaèi (dekret broj 18/2008 od 10. sijeènja 2008.)

Vlè. Josip Grubišiæ je razriješen slu`be nadbiskupovog tajnika i imenovan vojnimkapelanom - Banja Luka - Doboj (dekret broj 84/2008 od 29. sijeènja 2008.)

Vlè. mr. Josip Lebo i vlè. dr. Šimo Maršiæ su imenovani koordinatorima za Seminar pripraveza brak u Vrhbosanskoj nadbiskupiji (dekret broj 127/2008 od 11. veljaèe 2008.)

DOZVOLE ZA GRADNJU

Dekretom broj 68/2008 od 5. veljaèe 2008. godine odobrena je izgradnja nove `upne crkvesv. Josipa u Rankoviæima.

Dekretom broj 42/2008 od 5. veljaèe 2008. godine odobrena je izgradnja sportske dvorane u`upi sv. Ivana Krstitelja u Lug-Brankoviæima.

Imenovanja i premještaji

ISPRAVKE I PROMJENE

Rkt. `upni ured PeænikTel. 053/707-333

Vlè. Josip GrubišiæStan:Rkt. @upni ured PresnaèeTešana Podrugoviæa 78BiH - 78211 VRBANJA

Posao:Oru`ane snage BiHZapovjedništvo za potporu OSBiHUred katolièkog dušobri`ništvaVojarna “Kozara”BiH - 78000 BANJA LUKA

Rkt. @upni ured Be`ljaTel-fax: 053/440-449

Rkt. @upni ured DE@EVICETel. 030/800-306Fax. 030/800-307

VRHBOSNA 1/2008 35

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Statistièki podaci `upa po dekanatima za 2007. godinu

36 VRHBOSNA 1/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

VRHBOSNA 1/2008 37

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

38 VRHBOSNA 1/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Statistika po dekanatima 2006. godine

VRHBOSNA 1/2008 39

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Visokopreosveæeni oèe Nikolaju, mitr-opolito dabrobosanski hvala Vam na Vašoj do-brodošlici i na srdaènom pozdravu. Radujemse da mogu u ovoj sabornoj crkvi u kojoj Vipredsjedate i vršite apostolsku slu`bu zajednos Vašim sveæenicima i vjernicima, takoðer, su-djelovati u ovoj drevnoj molitvi za jedinstvokršæana. Ovdje u ime apostolskog nuncijamons. Alessandra D'Errica, mons. Pere Suda-ra, pomoænog biskupa i proèelnika Vijeæa zaekumenizam i u ime svih sveæenika, bogoslo-va i èasnih sestara, koji su došli u ovoj sabor-noj crkvi biti dionici molitve, uzvraæam isk-reni pozdrav i izra`avam radost da mo`emozajedno moliti. Sve sudionike ove molitve odsrca pozdravljam.

Maloprije smo èuli navještaj Rijeèi Bo-`je. To je nama poziv i izazov poèevši od pro-roka Izaije koji naviješta mir, drugog èitanjagdje je i geslo ove osmine: Molite bez prestan-ka, do Evanðelja koje zapravo govori o Isuso-voj molitvi, molitvi za jedinstvo. Mi ovom mo-litvom postajemo dionici te Isusove molitvekoju je èinio uoèi svoje smrti, nakon posljed-nje veèere. Dionici smo te Isusove molitve, Onza nas moli. Mi smo krštenjem postali Njego-vi, jer je On ušao u naš `ivot po sakramentukrštenja, ili po pravoslavnoj teologiji po svetojtajni krštenja. Krštenjem smo postali jedno uKristu i On za nas moli da ostanemo jednokao što je On u nama jedno i kao što je s Ocemjedno. To mi molimo, ne da mi izmišljamo

jedinstvo nego Isusovo jedinstvo treba za`ivj-eti u nama i meðu nama. Naša molitva je našodgovor na ono što je Isus èinio. Mi smo na ̀ i-votnom putu i kao što je visokopreosveæeniprije osam dana govorio u katedrali o molitvida je to put duše k Bogu, mi danas to èinimo.Naðimo naš put do Boga. Boga prvo èastimokao stvoritelja, gospodara neba i zemlje i tusebe prepoznajemo kao stvorenja u njegovojruci. Moleæi se Bogu `elimo se prepoznati unjegovoj ruci kao Bo`ja stvorenja. Još se višemi veèeras `elimo prepoznati u Isusu Kristu.Gledajuæi katedru gdje visokopreosvjeæenipredsjeda vidimo iznad njegove glave lik Kri-stov. U ime Njega on predsjeda ovom saborn-om crkvom, ovom mjesnom crkvom, u imeNjega svaki nasljednika apostola to èini. Usredištu je Isus Krist koji je došao na ovu zem-lju, postavši èovjekom, da bi ljude zagrlio Bo-`jom ljubavlju. Naša molitva jeste ona kojanas vodi da postajemo dionici tog zagrljajaBo`je ljubavi. Isus Krist je u središtu naše mo-litve, našeg hodoèašæa i našega prepoznava-nja. Razlièite su Istoène i Zapadne Crkve mi i`elimo poštivati tu razlièitost. Molitva nas vo-di upoznavanju i prepoznavanju u Isusu kojinas povezuje, ujedinjuje. Ne æemo mi ujedini-ti, to je Njegovo djelo i zato mi `elimo graditiput poznavanja, poštivanja. Ono što Isus uovoj velikosveæenièkoj molitvi ostavlja jest dami budemo u Njemu, On u nama, On u Ocu.To je ta Bo`ja ljubav i mi æemo se prepoznati u

Molitva za jedinstvo kršæana 25. sjeènja 2008; Stolna pravoslavna crkva u sarajevu

Nadbiskupove propovijedi

Usporedba statistike 2006. i 2007. po dekanatima

40 VRHBOSNA 1/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

njoj. Mi `elimo prepoznati što je u središtu teBo`je ljubavi? To je èovjek koji je iz Bo`je lju-bavi stvoren. Èovjek koji je otkupljen tom Bo-`jom ljubavlju. Mi se `elimo prepoznati kaoBo`ji otkupljenici, otkupljenici po muci, smrtii uskrsnuæu Kristovu. Prepoznajmo svoje dos-tojanstvo u Isusu u svim našim razlièitostima.Molitva jedinstva te razlièitosti poštuje, ali nasvodi da sebe prepoznamo u Isusu Kristu i dasvoje dostojanstvo po krštenju poštujemo štosmo dobili na dar da `ivimo kao djeca Bo`ja.Na poseban naèin u našem molitvenom ho-doèašæu za jedinstvo mi tra`imo one vrijedno-sti koje zajednièki mo`emo i zastupati i nastu-pati. Zastupati dostojanstvo èovjeka, koje nedaje ovo društvo, nego Bog koji nas je stvorioi otkupio i u kojeg smo krštenjem ucijepljeni.Tu prepoznajemo svoje dostojanstvo. Mi kaokršæani upravo u ime Isusa Krista, u ime Evan-ðelja `elimo braniti dostojanstvo èovjeka uovom gradu, u ovoj zemlji i u cijelome svijetui to nauèavajuæi Rijeè Bo`ju. Zato, `elimo pre-poznati kako je to Bog uèinio pribli`avajuæi seèovjeku. Rodio se kao malo dijete u nazaretsk-oj obitelji, postao je dionik jedne nazaretskeobitelji. I mi `elimo i sebe prepoznati u tomeda je Bog htio da èovjek bude suradnik s Bog-om upravo u obiteljskom gnijezdu, braènomzajedništvu, u onome što se zove stanicom èo-vjeèanstva. I mi ovdje æemo prepoznati da jeBog ustanovio obitelj kao Bo`ju suradnicu,kao gnijezdo `ivota i upravo Krist je to obite-ljsko zajedništvo uzdigao na dostojanstvo sa-

kramenta ili sv. tajne. Mi `elimo kao kršæanibraniti dostojanstvo èovjeka, braniti dostojan-stvo obitelji i braniti `ivot. Ova molitva je onakojom nas Krist u zajednièkom zauzimanjupovezuje za èovjeka, za `ivot, za obitelji. I ovonaše zajedništvo neka bude zajedništvo borbeda èuvamo gnijezdo obitelji kao svetište kojeje Bog posvetio i stvaranjem i svojim roðen-jem u obitelji, svojim milostima jer je darovaomilost da roditeljska i braèna ljubav bude vez-ana milošæu raðajuæi i odgajajuæi djecu. Jasnoda je èovjek društveno biæe, a mi u to društvo`elimo utkati kršæanska naèela, naèela Evanð-elja, naèela Bo`jih zapovjedi. @ivjeli smo u vr-emenu kada je Bog bio marginaliziran, kad jevjera bila kompleks manje vrijednosti. Još senismo izlijeèili od tih mentaliteta. Došlo je vri-jeme da u tu javnost utkamo svoju vjeru, naè-ela Evanðelja i upravo svijest da je Krist ušaou èovjeèanstvo i da mi zastupamo naèela Kri-stova `ivota i nauka. @elimo graditi društvo ukojemu æemo slobodno moæi prepoznati upr-avu tu našu ulogu i poslanje: svjedoèiti i navij-eštati Isusa Krista. I ovo geslo koje je uzeto izèitanja koje smo danas èuli: Molite bez presta-nka, neka bude poticaj da naši susreti buduuvijek motiv Bo`joj blizini i kada smo bli`eBogu, da bude pobuda da i mi jedni drugimabudemo bli`e. Molimo bez prestanka. Onaporuka koju je visokopreosveæeni u katedraliu svojoj propovjedi rekao da molitvom idemobli`e Bogu i mi æemo biti bli`e jedni drugima.AMEN.

Svijeænica, Dan posveæenog `ivota

Draga braæo misnici, draga braæo i se-stre, a na poseban naèin drage èasne sestre iredovnici! Na poèetku sam rekao da danas sv-etkujemo Prikazanje Gospodinovo u hramu.To je èin koji je Mojsije propisao na spomenizlaska iz egipatskog ropstva kada su pomor-om prvoroðenaca Egipæani otvorili vrata daBo`ji narod izaðe iz ropstva. U spomen togasvako muško prvoroðenèe, bilo ljudsko, bilo`ivotinje, pripada Gospodinu i zato se otku-pljuje prikazujuæi `rtvu. Isus s Nazaretskomobitelji jeste sin svoga izraelskog naroda, slje-dbenik zakona kojega je Mojsije propisao.Marija i Josip èetrdeset dana nakon porodanose Isusa u hram da ga prika`u i otkupe pr-

ikazujuæi `rtvu. Oni su siromašni, a siromašn-iji su prikazivali dva goluba ili dvije grlice.Upravo u tom danu do`ivljava se i proroštvo.Šimun, starac potaknut duhom pokazuje Isu-sa kao svijetlo na otkupljenje naroda. Zato seovaj dan i zove Svijeænica. Spominjuæi se Kri-sta kao svijetla naroda mi blagoslivljamo ovesvijeæe, koje su simbolika jer pokazuju Kristauskrsloga, `ivoga u nama i meðu nama.

Na taj spomen papa je htio da ovajdan bude, posebno, onih koje je Gospodinpozvao da potaknuti duhom poðu u hram,da poðu slijediti Isusa, da to bude dan posve-æenog `ivota. Dan je pun simbolike i u jednojbesjedi ga je nemoguæe obuhvatiti, ali barem

Katedrala, 2. veljaèe 2008.

VRHBOSNA 1/2008 41

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

æu potaknuti na razmišljanje i na produbljiv-anje. Potrebno je naæi sebe i susreti, poput Ši-muna starca, Isusa u hramu i do`ivjeti ga kaosvijetlo, do`ivjet ga kao ispunjenje našeg ̀ ivl-jenja. To što su Marija i Josip uèinili na dana-šnji dan u hramu, to mi èinimo svake sv. Mise,na poseban naèin na Dan Gospodnji. Mi prik-azujemo Isusa u hramu, njegovu `rtvu i neotkupljujemo njega, nego sebe. Prikazujemonjega da otkupimo sebe, da se oslobodimo ro-pstva grijeha, ropstva tame, ropstva lutanja iropstva izgubljenosti. Mi u tom svijetlu treba-mo otkriti smisao svoga `ivota. Na to je poz-van svaki kršæanin jer je krštenjem ucijepljenu Onoga koji je svijetlo naroda. Crkva kao je-dna velika obitelj jest kao majka koja brojneobitelji skuplja. Uz onu naravnu obitelj kojuæe Krist uzdiæi na dostojanstvo sakramenta, ukojoj smo svi roðeni, u Crkvi postoje brojneduhovne obitelji. Te se obitelji okupljaju okozajednièkog nastojanja posveæenja. Jedan ev-anðeoski citat koji utemeljitelj ili utemeljitelji-ca uzme kao èin okupljanja zajednice, takopostaje jedna nova obitelj, redovnièka obitelj.Ona je u prvom redu zajednica ljubavi, školamolitve, škola kri`a.

Prikazanje hramu, to je smisao današ-njeg dana, prikazati se Bogu. Ovdje bih hrab-reæi svaku redovnièku zajednicu kao dar Crk-vi u Crkvi i za Crkvu htio ponoviti da ovogadana prepoznamo sebe, svoje korijenje i svojidentitet. Mi tra`imo ono što danas starac Šim-un veli za Isusa. Svijetlo na prosvjetljenje nekanas obasja. Ako ga usvojimo, onda se ostvarujeona Isusova: “Vi ste svijetlost svijeta”. Svjetlu jesvojstveno zraèiti i toplinu i svijetlo. Proèitah uSvijetlu rijeèi pitanja onih koji ne znaju Isusa ikršæanstvo; kad uðu u crkvu hoæe prepoznationo što mi èinimo? Hoæe li prepoznati Isusa?Ja to ne bih pitao one koji ne znaju Isusa Krista,nas bih pitao. Znamo li mi što smo i tko smo?Što èinimo? Mi smo èesto puta zapljusnutiovim relativizmom, materijalizmom, horizon-talnim dimenzijama umjesto da budemo svi-jetlost u svijetu nas taj svijet u sebi utapa.Danas trebamo prepoznati se, zraèiti onim sv-ijetlom, onom karizmom i prepoznatljivošæuda smo Isusovi. Stresao sam se ovih dana kadsam proèitao javnu ispovijed jedne djevojke,koju je majka odbacila. Ne mislim opisivati svunjezinu povijest. Ona se izgubila u raznimzlima ovog svijeta. Dospjela je èak i meðu

sotoniste. Strašno opisuje kako je dobilazadatak od sotonista da donese posveæenuhostiju s kojom æe oni slu`iti sotonistièku Misu.Na`alost, slu`io ju je otpali sveæenik. Ona se usebi lomila kada je to do`ivjela. Nisu joj jošvjerovali i zato su joj dali zadatak da ubijejednu èasnu sestru i da tako potvrdi da pripa-da sotoni. Ona iznosi strašne brojke koliko tihskupina ima. Ona danas `ivi u BiH, ali taj senjezin sluèaj nije dogodio u BiH. Ona dolazina vrata samostana i ta èasna sestra koju trebaubiti otvara joj vrata i grli je na vratima i ̀ eli jojdobrodošlicu. Ova je bila slomljena. Èasna jojka`e: “Znaš, molila sam i dobila sam nadahnuæe datrebam onome koji prvi pozvoni po`eljeti srdaènudobrodošlicu. To si bila ti”. Od tog trenutka onase krila u tom samostanu da je ne uhvatesotonisti. Od tada je imala strašne muke i bo-rbu s ðavlom. Kad su je sotonisti htjeli uhvati-ti poèela je moliti i ne znam iz kojeg su razlogaotišli. Danas je postala svjedok Isusa Krista.Strašno i potresno svjedoèi. Što to znaèi istin-ski ostvariti neprijateljstvo sa zlim? Onaj jedanzagrljaj osobe koja Bogu pripada odvratila juje od ðavla. Ne mislim tu prièu svu isprièati jerje potresna i duga. Sada nama koji smo se zaIsusa opredijelili, na poseban naèin kroz kariz-mu posveæenog `ivota postavljam pitanje:Mogu li oni s kojima `ivimo i za koje `ivimo izmojih oèiju proèitati da sam Isusov i da izmene Isus i Evanðelje zraèi? Budimo iskreni,teško se oduprijeti ovom sinkretizmu, ili rela-tivizmu, kako hoæete, ali bez odupiranja tomumi nismo vjerodostojni. Dan posveæenog`ivota jeste dan kada svatko od nas postajemali Isus u Marijinim rukama da nas onaprika`e kao Bo`je dijete, kao ono koje æe zraèi-ti Isusa, Spasitelja i Otkupitelja, svijetlost svije-ta. Nije Isus promašio kada je rekao: “Vi ste svi-jetlost svijeta”. On je to ciljano rekao. Mi togatrebamo postati svjesni. Trebamo zraèiti i svi-jetliti evanðeoskim svijetlom, evanðeoskomtoplinom. Zato Mariji svu svoju krhkost stavl-jamo u ruke: “Prika`i nas, posveti nas, privij nasna majèine grudi kako bi ustrajali i bili vjerni. Kakobi po nama Crkva istinski zraèila i svjedoèila Ev-anðelje”. Uz svoju iskrenu èestitku dajem i po-ticaj da ovaj dan bude dan prepoznavanjasebe, prepoznavanja svojih korijena, prepo-znavanje krila Majke Crkve u kojoj jesam ikojoj slu`im. S radošæu zraèimo Isusa, svijetlona prosvjetljenje naroda! AMEN!

42 VRHBOSNA 1/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Draga braæo misnici, draga braæo i ses-tre. Na poèetku ove moje propovijedi na po-seban naèin `elim pozdraviti majku pokojnogDenisa. Crkva u ovim korizmenim kvatrama,danas, moli osobito za obraæenje grješnika,moli za oproštenje grijeha i zato su današnjaèitanja takva da èovjek shvati da ga Bog ljubi izato ga poziva na obraæenje. Èovjek, takoðer,mora napraviti svoj korak; pribli`iti se Bogu.Ono što najviše Boga osvaja jeste skrušenost.Mi smo svijesni da je svatko od nas ranjenosobnim grijesima. Mi nosimo tu ranjenost.Svjesni smo da je razlika izmeðu grješna i pok-varena èovjeka. Grješnik je svjestan svoje sla-bosti i priznaje grijeh, a pokvaren se èovjek sgrijehom dièi i ponosi. To je zapravo ono što`elim pribli`iti uvodeæi u ovu propovijed. @el-im prenijeti i papinu misao s poèetka ovekorizme: “Uæi u korizmu znaèi uæi u borbuprotiv zla, protiv pokvarenosti i porušenihvrjednota”. Mi `ivimo u takvom društvu gdjeBog sve manje ima mijesta, gdje Bo`ja neravna èovjekom. Tamo gdje vlada ljudsko zloèovjek je ugro`en. Smatram da je ova veèer-ašnja Misa naša `elja da pošaljemo pozitivnuporuku, poruku borbe protiv zla. Mi više nesmijemo ostati nijemi i pasivni promatraèizatvoreni u svoj mali svijet, mi moramo bitiljudi koji se jasno opredjeljujemo za dobro uborbi protiv zla. U ovoj molitvi za dušu jednogmladog èovjeka mi zapravo molimo za utjehuvjere. Mi `ivot ne mo`emo više vratiti, Bog jegospodar `ivota. I taj mladi `ivot ostaje u Bo`-jim rukama, njegova je duša pred Bogom. Mikoji ispovjedamo da vjerujemo u `ivot vjeèni iuskrsnuæe mrtvih imamo temelj zašto molimo;molimo da Bog ovom na zemlju rano prekin-utom `ivotu udijeli vjeèni `ivot i onu nadukoja u nama le`i, a uskrsli Krist ju je zajamèiosvima koji u njega vjeruju. Mi molimo da se utoj nadi ojaèamo. Kao pastir ove mjesne Crkvena poseban naèin `elim odati priznanje, pot-poru i svoju blizinu ponajprije majci za njezi-no dostojanstveno dr`anje. Hvala vam, velikaje to stvar. Takoðer `elim se zahvaliti i rav-natelju Katolièkog školskod centra, kao i svim

djelatnicima i uèenicima za njihovo dosto-janstveno dr`anje, za hrabru poruku, za borbuza `ivot i za svjedoèenje. Iz naše vjere, izljubavi prema našemu kraju i zavièaju neæemo ostati više nijemi. Ovdje još jednomoram reæi. U ovoj prljavoj atmosferi gdje jeèovjek postao meta manipulacije moramo seèuvati onih koji ̀ ele ubrati politièke bodove naovakvim stvarima. Jasno im `elimo reæi: “Mi sene borimo za stranku, mi se borimo za `ivot, zaprava, za jedankopravnost”. Kao što je Isus rekaodok je bio na sudu i onaj ga ošamario: “Zaštome biješ? Ako sam krivo rekao, doka`i da je krivo, aako nisam, zašto me onda udaraš?” Mi jasnoovome svijetu `elimo reæi zašto nepravda?Zašto zlo u svijetu? Zašto se ne stvara vla-davina reda? Zašto se ne štiti èovjek? Nitko nemo`e reæi da se to njega ne tièe. Jasno da sesvakoga jednako ne tièe. Svatko na svompodruèju ima odgovornost i obavezu da iz-graðujemo javno mnijenje gdje æe ljudski`ivot biti vrjednota, gdje æe moralne vrijedno-sti izgraðivati društvo. Na poseban vas naèinhrabrim, i ravnatelja, i prosvjetne djelatnike ivas uèenike, budite nam hrabri svjedociopredjeljenja za `ivot u borbi protiv zla.Budite svjedoci ljudskosti, moralnosti, èestito-sti i poštenja. To je sna`na poruka u ovakvojatmosferi u kojoj mi `ivimo. Ovaj mladi `ivotje za nas obaveza. Nasilno je prekinut i to ga zanas èini obaveznim i moliti, ali i èiniti da se zlone ponavlja. Zato istinski molimo u prvomredu Mariju, koja je pod kri`em stojala, iskusi-la je strahotu sinove smrti: “Gospe, ti koju zove-mo @alosnom, isprosi nam utjehu, snagu i posto-janost pod našim kri`em.” I Krista zamolimo:“Kriste koji si zlo na kri`u pobjedio, daj namizdr`ati pod našim kri`em, vjerovati u pobjedudobra i èiniti da suzbijemo zlo da èovjeka zaštitimokao Bo`je stvorenje, kao djete Bo`e.” Ova molitvaneka nam donese i utjehu, i snagu, ali i neum-ornost i postojanost u ovakvoj situaciji svjed-oèiti prave vrijednosti kako bi mijenjali ovajsvijet. Kako papa reèe: “Hrabro u borbi protivzla.” Amen.

Misa zadušnica za pok. Denisa MrnjavcaKatedrala 16. veljaèe 2008.

VRHBOSNA 1/2008 43

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Iz nadbiskupove korespondencije

44 VRHBOSNA 1/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Iz nadbiskupove korespondencije

VRHBOSNA 1/2008 45

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

05.12. - U 11 sati primio vlè. @eljka Èuturiæa,vojnog kapelana Oru`anih snaga BiH. U 14.30sati gðicu Gordanu Musa. U 16 sati posjetiosamostan Karmel na Stupu, a u 19 sati na-zoèan bio sveèanosti obilje`avanja 150. ob-ljetnice smrti fra Ivana Frane Jukiæa pod na-zivom “Ivan fra Frano Jukiæ danas” u dvoraniFranjevaèkog meðunarodnog studentskogcentra na Kovaèiæima. 06.12. - U podnevnim satima navratio do Ško-lskih sestara franjevki Bosansko-Hrvatskeprovincije u Zagrebu. U 14.30 sati posjetio mr.Bo`u Prku, predsjednika Uprave Banke PBZu Zagrebu. U 18 sati u povodu 10. obljetnice`upe sv. Nikole u Stenjevcu 2. te patronapredvodio koncelebrirano misno slavlje uz`upnika Antuna Sente st. te desetak sveæ-enika. 07.12. - U 15 sati predsjedao sjednicom Ca-ritasa BK BiH, a u 17 sati u kapelici VKB pr-edvodio koncelebrirano slavlje uz direktoreCaritasa Vrhbosanske nadbiskupije, volonterei goste u povodu zahvalnosti za uspješnozavršenu dvogodišnju izobrazbu obiteljskihsavjetnika, te na sveèanoj promociji podijeliodiplome.08.12. - U 10.30 sati na blagdan Bezgrješnogzaèeæa te obljetnice smrti vrhbosanskog nad-biskupa sluge Bo`jeg dr. Josip Stadlera u kate-drali predvodio koncelebrirano misno slavljeuz apostolskog nuncija u BiH mons. AlessadraD´errica i dvadesetak sveæenika i hodoèasni-ka Derventskog dekanata. Nakon Mise kratkose susreo s hodoèasnicima Derventskogdekanata. U 12.30 sati nazoèan bio sveèanomruèku i djeèjoj priredbi u samostanu SMI uEgiptu u povodu dana Dru`be koju jeutemeljio prvi vrhbosanski nadbiskup slugaBo`ji dr. Josip Stadler. U poslijepodnevnimsatima posjetio Nadbiskupsko sjemenište“Petar Barbariæ” u Travniku te razgovarao sasjemeništarcima i odgojiteljima. 09.12. - U 8 sati prevodio koncelebrirano mis-no slavlje u sjemenišnoj crkvi u Travniku uzodgojitelje, sjemeništarce te vjernike. U 11 sa-ti u pohodio `upu sv. Ivana Krstitelja u Tra-vniku i predvodio misno slavlje uz `upnika

mons. Matu Janjiæa i nazoène vjernike.10.12. - U 10 sati primio zamjenicu direktoraAgencije za unapreðenje stranih investicija uBiH Jasnu Krivošiæ-Prpiæ. 11.12. - U 15 sati primio je bogoslova DanijelaJuriæa, a u 16 sati ðakona vlè. Dragana Juriæa.12.12. - U 9 sati ugostio je gosp. Vjeku Marko-viæa, a u 10 sati ambasadora Savezne Repu-blike Njemaèke u Sarajevu gosp. Michela Sch-munka. U 12 sati primio ravnatelja Nadbisk-upskog centra za pastoral mladih “Ivan PavaoII.” vlè. dr. Šimu Maršiæa. U 15 sati gost mu jebila predsjednica Federacije BiH gða BorjanaKrišto, a u 16 sati s. Marina Piljiæ, provincijal-na glavarica SMI. U 17 sati predsjedao sjedni-com Ekonomskog vijeæa Vrhbosanske na-dbiskupije. 13.12. - U 9 sati primio je gða Slavicu Karaèiæ,bivšu veleposlanicu BiH u Argentini. U 15 sa-ti predsjedao sjednicom Ordinarijata. U 17.30sati bio nazoèan na VKT okruglom stolu natemu: Ljudska prava u okovima dr`avneadministracije u organizaciji Komisije “Justitiaet pax” BK BiH. U 18 sati primio provincijalnuglavaricu sestara Kæeri Bo`je Ljubavi s.Snje`nu Stjepandiæ.14.12. - U 10 sati primio naèelnika Staroggrada gosp. Mustafu Resiæa s pratnjom. U 14sati na groblju u `upi Skopaljska Graèanicaprevodio ukopnu misu za pok. Peru Kolaka,oca sveæenika vlè. Hrvoja Kolaka koji pa-storalno djeluje u šibenskoj biskupiji.15.12. - U 9 sati dao intervju za Radio Federa-cije, a u 9.30 za Alfa Radio. 16.12. - Pohodio `upu sv. Ivana Krstitelja Uz-dol i predvodio koncelebrirano Misno slavljeu 11. sati. Nakon sv. mise zajedno s Mr. IvicomMršom i don Miljenkom D`altom, `upnikomu Uzdolu Nadbiskup je sudjelovao u pred-stavljanju spomenice o Uzdolu “Pod sjenomkri`a”. U 17 sati gostovao je na Radio Rami, au 18 sati prisustvovao bo`iænom koncertu`upnih zborova Ramskog dekanata. 17.12. - U 9.15 sati susreo se s gospoðomMarinom Pendeš, zamjenicom ministra obra-ne. U 14 sati u Kupresu predvodio obredukopa pok. Emanuelu Lediæu, ocu sveæenika

Kronika ordinarija5. prosinca 2007. do 3. o`ujka 2008.

Ante Lediæa, a u 15 sati predvodio, uz konc-elebraciju brojnih sveæenika, Misu zadušnicuu `upnoj crkvi u Kupresu. Nakon ruèka ostaoje pomoæi ispovijedati prigodom bo`iæneispovijedi.18.12. - U 9.30 sati primio u oproštajni posjetizaslanika CRS-a gosp. Karela Zelenku, direk-tora za jugoistoènu Europu u pratnji direkto-ra CRS-a za BiH gosp. Methew Davisa. U 18sat sudjelovao na blagdanskom prijamu kodèlanova predsjedništva, a u 19 sati nazoèiokoncertu u organizaciji Oru`anih snaga BiH,u Domu oru`anih snaga BiH.19.12. - U 9 sati posjetila ga je gospoða dr.Sabira Hused`inoviæ. U 12 sati primio prof. Dr.Franju Topiæa. U 18 sati nazoèio bo`iænom pri-jamu u parlamentu, a u 19 sati bio u Franjeva-èkom sjemeništu u Visokom na bo`iænoj aka-demiji.20.12. - U 11 sati primio apostolskog nuncijamons. Alessadra D´errica i tajnika nuncijatu-re mons. Waldemara Stanislawa Sommertag.U 13 sati išao na krsnu slavu mitropolitaNikolaja. 21.12. - U 8 i 30 sati primio èasne sestre milos-rdnice sv. Vinka Paulskog s. Koronu Cigiæ i s.Vitomiru. U 9 i 45 sati primio mons. Ivu Tom-aševiæa i s. Emanuelu Škarica. U 9 i 15 primiopersonalnog vikara preè. Marijana Pejiæa. U 14sati u Moranèanima predvodio sprovod iMisu za pok. Kaju Stjepiæ, majku sveæenikaAnte Stjepiæa. U 18 sati nazoèio bo`iænomkoncertu u Katolièkom školskom centru “Sv.Josip” u Sarajevu.22.12. - Od 9 sati telefonski je upuæivao bo-`iæne èestitke za radiopostaje (Hrvatski ka-tolièki radio, Radio Soli - Tuzla i Radio Mir -Meðugorje). U 10 i 45 sati primio vlè. FabijanaStanušiæa. U 11 i 15 primio vlè. Miroslava Æa-vara. U 15 i 45 primio vlè. Josipa Tadiæa. U 16sati primio vlè. Luku Kesed`iæa, ekonomabiskupije.23.12. - U 10 sati u `upi Uznesenja Bla`ene Dj-evice Marije na Stupu preuzeo betlehemskosvijetlo. U 11 sati predvodio sv. Misu u ̀ upi sv.Leopolda B. Mandiæa u Briješæu.24.12. - U 11 sati bo`iæni prijem sveæenika, re-dovnika i redovnica grada Sarajeva. U 13 i 30sati konferencija za novinare. U 13 sati inter-vju za BHT1.

25.12. - U katedrali je predvodio polnoæku. U10 i 30 sati je predvodio u katedrali bo`iænusvetu Misu. U 17 sati posjetio je djecu djeèjegdoma Egipat. U 18 i 15 sati posjetio je školskesestre franjevke bosanske provincije na Bje-lavama.26.12. - U 11 sati sveèani bo`iæni prijam u bla-govaonici Vrhbosanskog bogoslovnog sje-meništa. U 16 sati posjetio sestre karmeliæankena Stupu.27.12. - Ujutro otputovao, zajedno sa sestramakoje djeluju u Ordinarijatu i u pratnji vlè.Josipa Tadiæa, u Presnaèe kod mons. IviceBo`inoviæa. U povratku su se navratili kodsestara SMI u Maglaj.28.12. - U 9 sati primio gosp. Franju Mariæa. U13 i 30 sati na Skenderiji prisustvovao prijamukantonalnog poglavarstva kantona Sarajeva.U 17 sati posjetio bolesnog sveæenika fra PetraAnðeloviæa u samostanu na Bistriku.29.12. - U 9 sati primio gospoðu Ljubicu Balta.30.12. - U 11 sati predvodio sv. misno slavlje u`upi Uznesenja B.D. Marije na Stupu.31.12. - U 8 i 45 primio prof. mr. Tomu Kne`e-viæa. U 10 sati primio austrijske predstavnikeEUFOR-a: Ing. M. Maj Rozenits, zapovjednik,dr. Christian Thomas Rauale, vojni kapelan iGottfried Plieschnegger, pastoralni asistent. U18 sati predvodio pontifikalnu sv. Misu zah-valnicu u katedrali.

2008.

1.1. - U 10 i 30 sati predvodio pontifikalnusv. Misu u katedrali. 3.1. - U 9 i 30 sati primio s. Mariju Markoviæ, u11 sati mons. Petra Jukiæa, proèelnika Kate-hetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije.4.1. - U 11 sati primio vlè. Josipa Tadiæa, ekon-oma Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.U 15 sati primio fra Miju D`olana, provincijalafranjevaèke provincije Bosne srebrene. U 17sati primio mons. Waldemara StanislawaSommertag, tajnika nuncijature. 5.1. - U 9 i 30 sati primio vlè. Luku Kesed`iæa,ekonoma nadbiskupije. U 9 i 45 primio s. Mar-garetu Brnada. U 10 i 45 primio vlè. IvanaKuprešaka, voditelja katehetskog ureda Vrhb-osanske nadbiskupije. U 11 sati primio donMiljenka D`altu, `upnika iz Uzdola.

46 VRHBOSNA 1/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

6.1. - Bogojavljenje. Kardinal je u 10 i 30 satipredvodio sveèano koncelebrirano misno sla-vlje u katedrali. U 16 sati posjetio samostanKarmel na Stupu.7.1. - U 9 sati nazoèio pravoslavnoj bo`iænojliturgiji u sabornoj crkvi. U 15 sati primio dr.Darka Tomaševiæa, vicerektora Vrhbosanskogbogoslovnog sjemeništa. U 16 i 30 sati primiopreè. Luku Kesed`iæa, ekonoma biskupije. U17 i 30 sati primio vlè. Josipa Tadiæa, ekonomaVrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. U 17 i45 sati primio dr. Franju Topiæa, profesora naVrhbosanskoj katolièkoj teologiji i predsjedni-ka Napretka. 8.1. - U 11 i 30 kardinal je posjetio `upnika idekana u Brèkom preè. Veselka @upariæa, u 12sati posjetio je u bolnici u Brèkom dr. NikuIkiæa rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sje-meništa, u 13 i 30 sati usputno navratio u `u-pu Prud i posjetio `upnika vlè. Pavu Kopiæa.U 14 sati Kardinal je predvodio ukopnu Misui ukop uz 32 prisutna sveæenika u GornjojDubici za pok. Antoniju Braijinoviæ, majkusveæenika Filipa Brajinoviæa, a nakon ukopapohodio je i kuæu `alosti.9.1. - U 8 i 15 sati primio mons. Dr. Peru Sud-ara, pomoænog biskupa i mons. Ivu Tomaš-eviæa, tajnika BKBiH. U 9 i 30 sati primio preè.Marka Josipoviæa, kanonika i dekana ka-tedrale. U 10 i 30 sati primio mons. dr. MatuZovkiæa.U 11 sati primio gosp. Brunu Iljkiæa,iz Udruge bosanskih Hrvata “Prsten”. 10.1. - U 11 sati kardinal se sastao u zgradi nu-ncijature s apostolskim nuncijem mons. Ale-ssadrom D´errico. U 15 i 30 sat primio vlè.Olivera Jurišiæa, ðakona. U 19 i 30 sati nazoèionovogodišnjem NATO-ovom prijamu uDomu armije, kojeg je organizirao zapovjed-nik NATO-a u Sarajevu general bojnik Ri-chard O. Wightman, Jr.11.1. - U 7 sati predvodio bogoslovima misnoslavlje u Vrhbosanskom bogoslovnom sjeme-ništu. U 9 sati prisustvovao sastanku u vezi iz-gradnje sveæenièkog doma. Na sastanku jenazoèio i vlè. Fabijan stanušiæ, voditelj radovasveæenièkog doma, zatim naèelnik opæineSarajevo-Stari Grad gosp. Mustafa Resiæ, sasvojom pratnjom i ministar prostornog ure-ðenja i zaštite okoliša @upanije Sarajevo gosp.Abid Jusiæ. U 11 sati primio vlè. IvanaKuprešaka.

12.1. - U 11 sati primio mons. Ivu Tomaševiæa.U 15 sati primio bogoslova Zlatka Stojanova.13.1. - U 11 sati u `upi Presvetog Trojstva No-vo Sarajevo predvodio koncelebrirano misnoslavlje zajedno sa `upnikom vlè. IvanomRavliæem. U 16 sati primio vlè. MiroslavaÆavara, direktora Medijskog centra Vrhbo-sanske nadbiskupije, u 17 sati vlè. Antu Peiæakoji je na slu`bi u Dubrovniku, a u 18 sati vlè.Peru Brkiæa, direktora Caritasa Vrhbosanskenadbiskupije. 14.1. - U 9 i 45 sati primio je preè. Luku Kese-d`iæa, ekonoma Vrhbosanske nadbiskupije. U15 sati blagoslovio je prostorije i osoblje Bis-kupske konferencije BiH.15.1. - U 10 sati telefonski dao intervju za Hr-vatski katolièki radio. U 10 i 30 sati primiopreè. Peru Pranjiæa, kanonika. U 10 i 45 prim-io vlè. Fabijana Stanušiæa. U 12 sati primio no-tarku Zdravku Bago.16.1. - U 13 sati u Zagrebu u sjedištu HABOR-a potpisao ugovor za izgradnju sveæenièkogdoma. U 15 sati posjetio dr. Niku Ikiæa, rektoraVrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa koji jena lijeèenju u Zagrebu. U 16 sati posjetiosjedište udruge “Prsten”. Nadbiskup jeprenoæio u franjevaèkom samostanu u Tolisi. 17.1. - U 9 sati pohodio je `upu Krepšiæ i `up-nika vlè. Matu Mikièiæa. U 11 sati predvodio jesveèanu koncelebriranu sv. Misu prigodompatrona, sv. Ante Pustinjaka, u Goricama. U 19i 30 sati u ordinarijatu je primio vlè. FabijanaStanušiæa.18.1. - U 8 sati primio vlè. mr. Tomu Kne`evi-æa. U 10 sati primio preè. Marijana Pejiæa, pe-rsonalnog vikara. U 10 i 30 primio preè. Zde-nka Spajiæa, kancelara. U 12 sati posjetio Domza socijalno zdravstveno zbrinjavanje osoba sinvaliditetom i drugih osoba u Sarajevu. U 15i 30 sati primio mons. Ivu Tomaševiæa. U 15 i30 sati nadbiskup je primio dr. sc. ŠimuVuèkova, dr. Vlatku Martinoviæ i dipl. med. sr.Zdravku Lonèar, èlanove Inicijativnog odboraza uspostavu Udruge katolièkih medicinskihdjelatnika u BiH. U 18 sati predvodio je u kat-edrali molitvu za jedinstvo kršæana. 19.1. - U 6 i 30 sati otputovao avionom za Nje-maèku u pratnji dr. Pere Brkiæa, direktoraCaritasa i gðice. Sande Smoljo. Posjetio Ma-rianhausen i umirovljenog biskupa FranzKamphaus i u 15 sati slavio sv. Misu za osobe

VRHBOSNA 1/2008 47

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

s posebnim potrebama. 20.1. - Prije podne susreo se sa Herr Montzomi razgovarao o projektima partnerstva. Ruèaoje sa svim partnerskim biskupijama Limburga(Èeška, Filipini, Kamerun Zambija i Bosna iHercegovina). U 15 sati u limburškoj katedralinazoèio ustolièenju novog biskupa Franz-Petera Tebartz von Elst uz nazoènost još 56biskupa.21.1. - U jutarnjim satima sudjelovao je na Misiu sjemenišnoj kapelici u Limburgu. Na doru-èku je bilo sveèano èestitanje novoustolièenombiskupu. Nadbiskup je poslije toga privatnorazgovarao s novoustolièenim biskupom. U 11sati nadbiskup je nazoèio okruglom stolu podnaslovom “Multilateralni dijalog” s partneri-ma biskupije Limburg. U 22 sata, zajedno spratnjom vratio se u Sarajevo.22.1. - Nadbiskupov imendan. U 8 i 30 sati pri-mio preè. Marijana Pejiæa. U 9 i 30 sati primiovlè. Pavu Šekeriju zajedno s jednom obitelji izŠpanjolske. U toku dana primao je èestitarepovodom imendana i imendanske èestitke. U15 sati na èestitanje primio delegaciju bogoslo-va predvoðenu duhovnikom vlè. JosipomLebom i generalnim duktorom JosipomMariæem. 23.1. - U 9 sati primio mons. dr. Peru Sudara,pomoænog biskupa. U 9 i 30 primio dr. KlaruÆavar. U 10 i 15 sati primio vlè. Maria Æosiæa.U 11 sati primio vlè. Matiju Šimiæa. U 15 sati nagroblju “Sv. Josip” u Sarajevu predvodio ob-red pokopa pok. Vjekoslavu Vajdneru, ocusveæenika Josipa Vajdnera, a u 17 i 30 sati u`upi sv. Leopolda bogdana Mandiæa u Brije-šæu za pokojnika je predvodio Misu zad-ušnicu.24.1. - U jutarnjim satima Nadbiskup je otpu-tovao u Zagreb. U 12 i 15 sati u Isusovaèkombogoslovnom sjemeništu na Jordanovcupredvodio je za bogoslovsku zajednicu kon-celebriranu sv. Misu i pod Misom podijelioslu`bu akolite bogoslovu naše nadbiskupije,Davoru Topiæu. U 14 sati imao susret s bogos-lovima na Jordanovcu. U 15 i 30 sati u Minist-arstvu znanosti, obrazovanja i športa susreose s dr. Draganom Primorcem, ministrom. Uveèernjim satima Nadbiskup se vratio uSarajevo.25.1. - U 8 i 30 sati primio gosp. Ivu Sadriæa. U

9 i 30 sati primio gosp. Vladu Prohuriæa i de-legaciju iz Èilea. U 10 sati zajedno s mons. Pe-rom Sudarom, pomoænim biskupom primioizaslanstvo opæine Usora na èelu s naèelnikomgosp. Èièak. U 14 sati primio izaslanstvo gradaSarajeva na èelu s naèelnicom gðom.Semihom Borovac. U 15 sati primio gosp.Zdenka Martiæa, predsjednika udruge HVO-a Sarajevo. U 18 sati u stolnoj pravoslavnojcrkvi sudjelovao i propovijedao na molitvi zajedinstvo kršæana. 26.1. - U 9 i 30 sati primio sestre franjevke he-rcegovaèke provincije, s. Dioniziju Šarèeviæ, s.Mariju i s. Samuelu Bešker. U 11 sati posjetionuncija mons. Alessadra D´errica i tajnikanuncijature mons. Waldemara Stanislawa So-mmertag.27.1. - U pratnji bogoslova Stanislava Šariæa iGorana Kosiæa posjetio `upu sv. Luke evanðe-liste u Novom Gradu - Sarajevo. U 11 sati pr-edvodio sv. Misu u `upnoj crkvi.28.1. - U 9 i 30 primio vlè. Miroslava Æavara,direktora Medijskog centra Vrhbosanske na-dbiskupije. u 10 i 30 sati primio patra VinkaMaslaæa. U 11 sati primio vlè. Roberta Ru`iæa,`upnika iz Bosanskog Broda. U 15 sati primiovlè. Matiju Šimiæa, s. Koronu Cigiæ i s. Vit-omiru. U 17 sati primio prof. dr. Franju Topiæa.29.1. - U 9 i 30 sati primio fra Janka Æuru, `u-pnika s Dobrinje. U 10 sati primio novinaraPeju Gašpareviæa s ekipom koja snima doku-mentarac o Daytonu. U 11 sati primio prof. dr.Šimu Maršiæa. U 12 sati primio p. ZvonkuMartiæa. U 15 i 30 sati primio mons. Ivu Toma-ševiæa.30.1. - U 9 sati primio g. Marija Udovièiæa. U 10sati posjetio Vrhbosansko bogoslovno sjeme-nište i sastao se s odgojiteljima dr. DarkomTomaševiæem, vicerektorom i vlè. JosipomTadiæem, ekonomom i prefektom. U 14 i 30sati otputovao u Kreševo u pratnji prof. dr.Franje Topiæa, mons. Ive Tomaševiæa i vlè. Iv-ana Tolja. U Kreševu sudjelovao s naveden-ima i predsjednikom Caritasa na sastanku Ini-cijativnog odbora za Gospodarski forum.31.1. - U 10 sati primio mons. Petra Jukiæa, a u10 i 45 sati vlè. Tadiju i vlè. Iliju Ivoš. U 11 satiprimio gosp. Brunu Iljkiæa, iz Udruge bosan-skih Hrvata “Prsten”. U 15 sati predsjedaoprvom sjednicom Ordinarijata u ovoj godini.

48 VRHBOSNA 1/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

U 18 sati nadbiskupu u goste došao mons. dr.Franjo Komarica, biskup banjaluèki u pratnjitajnika vlè. Ante Mariæa.1.2. - U 9 sati primio dr. Peterom Hünermann-om, profesora iz Tübingena. U 10 sati primiovlè. Josipa Tadiæa.U 10 i 30 sati primio g. IvanaLasiæa. U 11 i 15 sati primio vlè. Marka St-anušiæa. U 12 sati primio preè. Luku Kesed-`iæa, ekonoma. U 18 sati je apostolski nuncijemons. Alessadro D´errico predvodio sv. Misuu katedrali, a nadbiskup je bio na raspo-laganju za svetu ispovijed.2.2. - Svijeænica, dan posveæenog `ivota. U 10i 30 sati predvodio sveèano, koncelebriranopontifikalno slavlje u katedrali uz prisustvovelikog broja redovnika i redovnica. U 15 i 30sati sudjelovao na sveèanoj akademiji koja jeodr`ana na Neðariæima u Franjevaèkojteologiji povodom Dana posveæenog `ivota.Nakon akademije posjetio sestre u Karmeluna Stupu.3.2. - Dan `ivota. U 10 i 30 sati predvodio sv-eèano pontifikalno Misno slavlje u katedrali.Nakon Mise Nadbiskup se nije osjeæao dobropa je išao odmarati.4.2. - Nadbiskup se razbolio i ostao je u svomestanu, no ipak je u 9 sati primio s. MarinuPiljiæ, provincijalnu glavaricu sestara SMI. Upopodnevnim satima Kardinal se osjeæaobolje pa je u 16 sati primio dr. Giulia Ma-scarettija, profesora univerziteta L'Acquila.Nakon toga opet je pošao odmarati. U 17 satiu bolesnièkoj postelji primio je mons. IvuTomaševiæa.5.2. - Nadbiskup je i danas u bolesnièkoj post-elji. Unatoè tomu u 11 sati vlè. Miljenka D`-altu, `upnika u Uzdolu, a u 11 i 30 sati primioje preè. Marijana Pejiæa, personalnog vikara. 6.2. - Danas se Nadbiskup osjeæao vidno bolje,te se oko 11 i 30 sati vratio svakidašnjem poslu. 7.2. - U 9 sati primio je vlè. Miroslava Æavara,direktora medijskog centra Vrhbosanske na-dbiskupije. U 10 i 30 sati primio je vlè. PavuŠekeriju, `upnika u katedrali. U 10 sati primiovlè. Antu Dominkoviæa, `upnika u Ilijašu. U11 sati primio apostolskog nuncija mons. Ale-ssadra D´errica i tajnika nuncijature mons.Waldemara Stanislawa Sommertag.8.2. - U 8 i 30 sati primio je dr. Šimu Maršiæa imr. Josipa Lebu. U 9 sati primio dr. Zdenka Sp-ajiæa, kancelara. U 15 sati primio je bogoslova

Markicu Lovriæa. U 15 i 45 sati primio gðicu.Sandu Smoljo.9.2. - U 10 sati imao sastanak s Odborom za re-kolekciju èasnih sestara na podruèju Sarajevo.U 11 sati primio skupinu od 50-ak mladih izProzora na èelu s `upnim vikarom vlè. Josip-om Kne`eviæem. U 11 i 30 sati primio s. JelenuLonèar, katehisticu iz @epèa. U 18 sati primioprof. Niku Luburiæa.10.2. - U 11 sati predvodio nedjeljno misno sl-avlje u `upi svetog Josipa na Marijin Dvoru.11.2. - U 9 sati primio vlè. Fabijana Stanušiæa imons. Bosiljka Rajièa. U 9 i 45 sati primio mons.Ivu Tomaševiæa. U 10 i 30 primio prof. MakaStanušiæa. U 14 i 30 sati primio preè. LukuKesed`iæa, ekonoma. U 17 sati predvodio sv.Misu povodom Dana bolesnika u medi-cinskom centru “Sv. Vinko Paulski” u Sarajevu.12.2. - U 10 sati predsjedao sastanku sveæeni-ka Brèanskog dekanata. U 10 i 15 sati primiovisokog predstavnika u BiH gospodina dr.Miroslava Lajèaka. Nakon susreta s gospodi-nom Lajèakom nastavio je predsjedati sjedni-cu s Brèanskim dekanatom. U 16 sati primiovlè. Miroslava Æavara. U 18 sati u Vrhb-osanskoj katolièkoj bogosloviji primio je g.Gordana Jandrokoviæa, ministra vanjskih po-slova i europskih integracija Republike Hr-vatske. Ministar je došao u pratnji velepo-slanika g. Josipa Vrbošiæa i svoje delegacije.13.2. - Nadbiskup je u Banjoj luci sudjelovaona zajednièkom zasjedanju BKBiH i HBK.14.2. - U 10 sati predsjedao sastankomsveæenika derventskog dekanata. U 15 satipredsjedao je sjednicom Ordinarijata.15.2. - U 10 sati predsjedao sastanku sveæeni-ka sarajevskog dekanata. U 15 sati primioskupinu vjernika iz `upe sv. Nikole Biskupa(Stenjevac, Zagreb) na èelu sa `upnikom vlè.Antunom Senteom. U 15 i 30 sati posjetioga jemons. Ivo Tomaševiæ, u 16 sati dao je izjavu zaHRT povodom nadolazeæeg Tjedna soli-darnosti katolika Hrvatske s katolicima u BiH.U 17 sati primio je vlè. dr. Šimu Maršiæa.16.2. - 10 sati predsjedao sastankom sveæenikaKreševskog dekanata. U 18 sati u prvostolnicipredvodio Misu zadušnicu za tragièno pre-minulog Denisa Mrnjavca.17.2. - U 9 i 30 sati predvodio sv. Misu u `upisv. Franje Asiškog na Dobrinji.18.2. - U 10 sati predsjedao sastankom sveæen-

VRHBOSNA 1/2008 49

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

50 VRHBOSNA 1/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

ika Travnièkog dekanata. Popodne otputovaoza Zadar na pokop zadarskog nadbiskupa umiru mons. Oblaku.19.2. - U jutarnjim satima zajedno sa splitsko-makarskim nadbiskupom u miru mons.Antom Juriæem obišao zadarsku Klasiènu gi-mnaziju. U 11 sati sudjelovao na misi zaduš-nici za pokojnog zadarskog nadbiskupa umiru mons. Marijana Oblaka. U veèernjimsatima susreo se s zadarskim nadbiskupommons. Ivanom Prenðom.20.2. - U ranim jutarnjim satima krenuo putSarajeva. Usput je svratio u obilazak samost-ana Karmel sv. Ilije na Buškom jezeru i susreose s provincijalom karlmeliæana o. JakovomMamiæem. Kasnije se Nadbiskup svratio i usjemenište u Travniku, posjetio sjemeništarcei odgojitelje i razgovarao s rektorom sjemeniš-ta i ravnateljem KŠC-a mr. Lukom Tunjiæem.Pred veèer se vratio u Sarajevo.21.2. - U 9 sati susreo se s gosp. HerbertomSchedlerom referentom Renovabisa. U 11 satiposjetio apostolsku nunciaturu i razgovarao sapostolskim nuncijem u BiH mons. Al-essadrom D´erricom i tajnikom nuncijaturemons. Waldemarom Stanislawom Somm-ertag. U 14 i 20 primio vlè. Robeta Ru`iæa, `u-pnika u Bosanskom Brodu, a u 14 i 30 sati vlè.Franju Tomiæa, `upnika u SkopaljskojGraèanici. U 16 sati posjetio ga je mons. IvoTomaševiæ.22.2. - U 8 i 30 sati primio preè. Luku Kesed`i-æa, ekonoma Nadbiskupije. U 10 sati predsj-edao sastankom sveæenika Sutješkog deka-nata. U popodnevnim satima otputovao zaZagreb.23.2. - U jutarnjim satima otputovao za Ljub-ljanu i tamo u 12 sati sudjelovao na Misi iukopnim obredima za pokojnog beogradskognadbiskupa u miru mons. Franza Perka. Uveèernjim satima Kardinal se vratio u Zagrebu `upu Muke Kristove na Vukomercu gdje jei prespavao.24.2. - Rano u jutro se u `upnom uredu susreosa dr. Draganom Primorcem, ministromznanosti obrazovanja i sporta RH. U 11 sati u`upi Muke Kristove u Vukomercu predsjedaoje sveèanim misnim slavljem uz ko-ncelebraciju `upnika i desetak sveæenika. Tomisno slavlje predstavlja završetak Tjedna

solidarnosti s Hrvatima iz BiH, a organizira gaCaritas Hrvatske i Caritas BKBiH.25.2. - U 10 sati predsjedao sastanskom sveæe-nika Doborskog dekanata. U 16 sati primioprof. dr. Šimu Maršiæa. U 16 sati predsjedaosveèanim misnim slavljem u katedrali po-vodom godišne sjednice Papisnkih misijskijdjela.26.2. - U 9 sati bio u misijskoj središnjici na po-èetku godišnjeg zasjedanja Papinskih mis-ijskih djela. U 10 sati predsjedao sastankomsveæenika Ramskog dekanata. U 14 sati u Kra-ljevoj Sutjesci predvodio Misu zadušnicu ipokopne obrede za pokojnog fra Pavu Ob-rdalja.27.2. - U 10 sati predsjedao sastankomsveæenika Tuzlanskog dekanata. U 14 i 30primio mons. Ivu Tomaševiæa.28.2. - U ranim jutarnjim satima Nadbiskup jeotputovao u pratnji fra Mirona Sikiriæa u So-fiju (Bugarska) na konferenciju predsjednikaBK jugoistoène Europe.29.2. - U 10 sati su se svi koji su bili na konfer-enciji susreli s predsjednikom Bugarske go-spodinom Georgijem Parvanovim. U 18 i 30sati predsjedao i propovijedao na misnomslavlju u crkvi sv. Josipa u Sofiji. Nakon MiseNadbiskup je sudjelovao na koncertu, a p-oslije i na prijamu kod apostolskog nuncija uBugarskoj mons. Giuseppea Leanze.1.3. - U prijepodnevnim satima sudjelovao naredovitom radu konferencije, a popodne pos-jetio samomstan sv. Ivana u Rilu.2.3. - U jutarnjim satima sudjelovao na liturgi-ji kod katolika istoènog obreda. Nakon togaposjetio je apostolsku nuncijaturu uBugarskoj i nuncija mons. Giuseppea Leanzu,te krenuo za Beè. Pohodio je zajednicu uNikitschu i vlè. Marka Jukiæa, gdje je i prespa-vao jer zbog vremenskih uvjeta nije mogaoputovati za Sarajevo.3.3. - U jutarnjim satima je slavio Misu uzajednici u Nikitschu, a u popodnevnim sesatima vratio u Sarajevo. U 16 sati primio jeskupinu talijanskih donatora zajedno sa rav-nateljem Caritasa BKBiH mons. BosiljkomRajiæem.

Vlè. Dragan Juriæ, ðakon

VRHBOSNA 1/2008 51

NA

[I P

OKO

JN

ICI

Vlè. Josip Mikiæ, umirovljeni sveæenik Vrhbo-sanske nadbiskupije, preminuo je u Sveæeniè-kom domu u Sarajevu, 2. o`ujka u 73. godini`ivota i 45. godini sveæeništva. Sahranjen je 5.o`ujka 2008. na mjesnom groblju u Vidovica-ma. Sprovodnu misu u `upnoj crkvi sv. Vidau Vidovicama predvodio je nadbiskup metro-polit vrhbosanski kardinal Vinko Puljiæ uz ko-ncelebraciju 90 sveæenika te sudjelovanje tri-desetak èasnih sestara, desetak bogoslova, ro-dbine pokojnog sveæenika Josipa i brojnih dr-ugih vjernika.

Vlè. Josip Mikiæ je roðen 9. travnja1935. godine u Vidovicama od roditelja Mate iKate r. @upariæ. Osnovnu školu je završio urodnim Vidovicama, sjemenište u Dubrovn-iku a filozofsko-teološki studij u Pazinu gdjeje 30. lipnja 1963. godine zareðen za sveæeni-ka. Kao mladomisnik je imenovan na slu`bu`upnog vikara u `upi Presvetog Trojstva uNovom Sarajevu. Èetiri godine kasnije je im-enovan `upnikom u Radunicama gdje ostajedo 1970. kada odlazi za `upnika u Maglaj. Petgodina kasnije je imenovan `upnikom u Go-ricama i tu ostaje do 1982. Te je godine prem-ješten za `upnika u @epèe gdje je obnašao islu`bu dekana od 1988. godine. U ljeto 1997. jerazriješen ovih slu`bi te je imenovan `upnik-om u Kopanicama. Zbog narušenog zdravlja,2003. godine je razriješen `upnièke slu`be teje pošao na lijeèenje i oporavak. Kako se njeg-ovo zdravstveno stanje nije poboljšavalo, odsijeènja 2006. godine je umirovljen. U ljeto2008. godine, teško narušenog zdravstvenogstanja, dolazi u Sveæenièki dom u Sarajevo,gdje je u nedjeljno jutro 2. o`ujka doèekao

prijelaz u vjeènost.U prigodnoj propovijedi kardinal Pu-

ljiæ je podsjetio da je zadnjih dana svoga zem-ljaskog `ivota sveæenik Josip puno trpio te izr-azio uvjerenje kako je kroz tu patnju dovršiosvoju korizmu, kri`ni put i èistilište te da èekauskrsnuæe mrtvih. U ime sveæenika Vrhbosa-nske nadbiskupije od pokojnog asveæenikaJosipa oprostio se personalni vikar preè. Mari-jan Pejiæ iznoseæi njegov `ivotopis i prisjeæaju-æi se susreta s njim tijekom teških ratnih danadok je pokojni Josip obavljao `upnièku slu`buu opkoljenom @epèu. Dubrovaèki sveæenikvlè. Vilim Petroviæ, `upnik u Dolima, u svomgovoru podsjetio je na zadnje godine, mjesecei dane `ivota sveæenika Josipa s kojim je zad-njih godina `ivota bio posebno bliz.

Vidovljanski `upnik vlè. Mato Majiæ jetakoðer uputio prigodne rijeèi oproštaja odpokojnika. “Kao Tvoj `upnik u svoje ime, uime svih `upljana `upe Vidovice, u ime svebraæe sveæenika i redovnica, u ime svih onihmeðu kojima si sveæenièki djelovao u Ra-dunicama, Maglaju, Goricama, @epèu i Kopa-nicama te u ime Tvoje braæe Pave i Drage, ses-tara Ane, Mare i èasne sestre Florijane `elim Tireæi: hvala Ti za sveæenièko, vjerno i radosnoslu`enje i svjedoèenje da se isplati slu`iti Bogui braæi ljudima jer jedino ̀ ivot utrošen za Bogai ljude ima smisla”, kazao je `upnik Majiæ.

Prigodni brzojav suæuti kardinaluPuljiæu uputio je mons. Ilija Janjiæ, biskupkotorski, u kojem podsjeæa da je sveæenikaJosipa Gospodin pozvao k sebi u nedjeljnimjutarnjim satima, kada sveæenici slave Mise snarodom.

+ Vlè. Josip Mikiæ

Propovijed nadbiskupa Vinka kard. Puljiæa na sprovodnoj misi za vlè. Josipa Mikiæa

Draga braæo misnici, draga o`alošæenarodbino, draga braæo i sestre. Ovdje smo uovoj `upnoj crkvi sv. Vida pokraj zemnih ost-ataka našeg sveæenika Josipa, za koga danasprikazujemo ovu svetu misu i koga æemonakon mise ispratiti do groblja gdje æe èekatiuskrsnuæe mrtvih. Ovdje smo s vjerom, svjerom molimo, molimo za njegovu dušu.Èuli smo da rijeè Bo`ja koja je èitana u prvom

èitanju govori da nitko sebi ne `ivi i nitko sebine umire, svi æemo mi dati za se raèun. Upr-avo zbog toga što Josip na kraju daje raèun zasvoj `ivot mi smo ovdje kao kršæani i molimodobrog Oca koji ga je poslao u ovaj `ivot, kojiga je pozvao u sveæenièku slu`bu, koji ga jeposvetio i poslao da mu bude milosrdni sudac.Ovom zemljom je nemoguæe proæi, a da seèovjek ne ublati i uprašnjavi, jer smo krhki

52 VRHBOSNA 1/2008

NA

[I P

OKO

JN

ICI

ljudi, jer smo smrtnici. Mi se `ivo nadamo daje ovo sve trepljenje što ga je Josip pred kraj`ivota imao, da je time zapravo prošao èistil-ište i da je svoj kri`ni put završio. Maloprijesmo govorili da je on svoju korizmu obavio,sada je trenutak èekanja uskrsnuæa mrtvih,iako je vjeèni `ivot veæ zapoèeo jer je iz ovogsmrtnog `ivota prešao u vjeènost. Nas divnotješi evanðeoska molitva gdje Isus moli zanas, za nas svoje uèenike kojima je oèitovao idao da i mi oèitujemo i prenosimo najljepšutajnu, a to je tajna Bo`je ljubavi, gdje je Bogoèitovao svoju ljubav. Mi kroz ovu korizmurazmatrajuæi kri`ni put ̀ elimo proniknuti u tutajnu oèitovane Bo`je ljubavi. @elimo i otkritismisao našega `ivljenja i smisao nošenja vlas-titog kri`a. Mi sveæenici `elimo na posebannaèin opraštajuæi se od brata sveæenika jošdublje prepoznati svoje poslanje i svoje po-sveæenje. Isus za nas moli: Hoæu da oni koje simi dao budu tamo gdje sam ja. Mi `elimoovdje prepoznati naš `ivotni hod s Isusom,naš zadatak, naše `ivotno poslanje, s Isusomoèitovati slavu Bo`ju, oèitovati ljubav Bo`ju.@ivo se nadamo da æe mu Bog milosrdnooprostiti sve ono što je bilo ljudski slabo, a daæe nagraditi ono što je slu`io Gospodinu kroztolike godine sveæenièkog poslanja; sve oneMise koje je slavio, sve one sakramente koje jedijelio, svu onu utjehu koju je sveæenièkipru`ao da ljudi otkriju utjehu u Isusu Kristuoèitovanoj Bo`joj ljubavi. I mi sveæenici nosi-mo ljudsku krhkost. Na poseban naèin ovdje`elim dok se od subrata opraštamo da i samipostanemo svijesni onoga što navještamo, štoprenosimo. Mi svi znamo da je smrt stvarnost,ali tolike ljude tješimo i upuæujemo, ali i namasveæenicima smrtnicima treba utjeha vjerekada doðu ti krizni trenutci da nam Bog udjeliutjehu vjere da se ne prepadnemo svoga`ivota, da vjerujemo u Bo`ju ljubav i da senadamo Bo`jem oproštenju.

Zato, ovdje æu uputiti jednu stvarnostprenošenja vjere. Naši stari znali su u ormarespremiti ukopne haljine. Oni su raèunali nasmrt i za to su se spremali. To je ta vjera, ne zb-og haljina, nego raèunanja na smrt. Smrt je pr-ag koji moramo preæi, on æe nas sve doèekati.Mi tolike tješimo sakramentima utjehe, alipreva`no je shvatiti da i našoj krhkosti ljud-skoj treba taj sakramenat utjehe i vjere da mo-

`emo svoj kri` do kraja vjerno nositi. Oprašta-juæi se od sveæenika subrata ne mo`emo nepomisliti na svoj `ivot, ne mo`emo nepotra`i-ti svijetla u tom `ivotnom hodu. Potrebno je idok drugima prenosimo tu vjeru da se i samiutvrðujemo na putu vjere, da i sami otkriva-mo utjehu vjere, da i sami shvaæamo ono štosvake nedjelje izgovaramo ispovjedajuæi vje-ru i svaki puta kada molimo krunicu: vjeru-jem u `ivot vjeèni i uskrsnuæe mrtvih. To je èi-njenica, to je svarnost ali to treba oèitovati uonim trenutcima kada doðu kušnje, boli, trp-ljenja nošenja kri`a. Treba shvatiti da ono štosam govorio sada treba do kraja potpisati, pot-pisati svojom osobnom vjerom. Ovim rijeèima`elim nas sveæenike ohrabriti da budemo neu-morni svjedoci jer današnji èovjek ne vjerujetoliko rijeèima koliko svjedocima. Ispraæajuæisubrata na mjesto gdje æe èekati uskrsnuæemrtvih `elimo svjedoèiti to uskrsnuæe. Naš`ivot ne `ivimo za sebe; nitko sebi ne `ivi, ni-tko sebi ne umire. Ne trebamo se bojati po-trošiti za to da Bo`ju slavu navještamo, a svje-doèimo `ivot vjeèni, da svjedoèimo uskrsnuæemrtvih jer naša vjera poèiva na uskrslom Kri-stu. Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je našavjera. Krist je uskrsnuo i naša vjera ima svojeuporište i ima svoje izvorište iz èega `ivimo.Zato, ova korizma koju sad pro`ivljavamo je-ste simbolika našeg `ivota. Dok razmišljamokri`ni put sebe nalazimo u tom hodu i s na-dom da je Krist pobjedio smrt i u nama ta na-da `ivi. Pobjedit æemo u Kristu. Kao Ordinarijopraštajuæi se od pokojnog Josipa `elim zah-valiti Bogu za sve što je Bog po njemu èinio,sve ono sveæenièko slu`enje, sve one mise, sveone propovijedi, svi oni sakramenti koje jedijelio i svi oni blagoslovi koje je dijelio. Bo`eto mu uzmi i to mu nagradi. Kao èovjek `elimreæi: Josipe oprosti svima nama ono ljudskogdje te nismo razumjeli, a mi tebi opraštamojer `elimo istinski `ivjeti oèitovanu ljubav Bo-`ju. Obavljajuæi ovaj obred `elimo biti svijesnida Kristova ljubav treba u nama `ivjeti. Praš-tanje nije formalnost nego svjedoèanstvo vje-re. Mi praštamo i molimo za oproštenje, jer`elimo da Kristova ljubav `ivi u nama kako biistinski ovaj prolazni `ivot svjedoèki `ivjeli izakoraèili sa sigurnošæu iz ovog `ivota uvjeèni `ivot i do`ivjeli uskrsnuæe mrtvih.AMEN.