vrhbosna naslovna 32017 layout 1 19.10.2017 16:31 page...

Vrhbosna Naslovna 32017_Layout 1 19.10.2017 16:31 Page 327

Izdavač:Vrhbosanska nadbiskupijaKaptol 7, BiH ‐ 71000 Sarajevo

Nakladnik:Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije

Odgovara:Vinko kardinal Puljićvrhbosanski nadbiskup

Glavni urednik:Mladen Kalfić, kancelar

Grafička obrada:MCVN

Tisak:Suton ‐ Široki Brijeg

VRHBOSNA ‐ Službeno glasilo Vrhbosanske nadbiskupije

Vrhbosna 3-2014_Layout 1 10.10.2014. 9:46 23

VRHBOSNA 3/2017

Sadržaj

KARDINALOVA PORUKAPoruka kardinala Puljića na početku katehetske i školske 2017/2018. godine ....................... 161

SVETA STOLICAPoruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. ..................................................................... 162Papina poruka za 1. Svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017. ......................................... 164Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju ........................................................ 167U Vatikanu ustanovljeno Vijeće za pravdu ................................................................................. 168Papa Franjo: “Polaganje života” novi je put do beatifikacije .................................................... 169Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018. .................................................. 170Zajednička poruka pape Franje i patrijarha Bartolomeja povodom Svjetskoga dana molitve za očuvanje stvorenoga .................................................................................................... 173Magnum principium ‐ Apostolsko pismo u obliku motu propria vrhovnog svećenika Franje kojim se unose promjene u kan. 838 Zakonika kanonskog prava ............................... 174Papina poruka Organizaciji UN‐a za prehranu i poljoprivredu (FAO) .................................. 175Sveta Stolica: Voda je temeljno ljudsko pravo ............................................................................. 177

CCEEU Bukureštu održan susret generalnih tajnika europskih biskupskih konferencija ............. 178Godišnji susret biskupa i drugih odgovornih za dušobrižništvo migranata u europskim BK ............................................................................................................................... 179

BK BiHOdržana Katehetska ljetna škola u Sarajevu ............................................................................... 181Nagovor vjeroučiteljima biskupa mons. dr. Ratka Perića u prigodi 25. obljetnice uvođenja vjeronauka u škole u BiH ............................................................................................. 182Propovijed vojnog biskupa mons. dr. Tome Vukšića u sarajevskoj katedrali na Misi u povodu obilježavanja Papina dana ............................................................................................ 184Priopćenje sa 70. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine ......... 186Održan XX. redovnički dan u franjevačkom samostanu na Humcu ...................................... 187

IZ VRHBOSANSKE NADBISKUPIJEIzbor Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije ................................................................. 190Izbor članova Pastoralnog Vijeća Vrhbosanske nadbiskupije (PVVN) ................................... 190Dekani dekanata Vrhbosanske nadbiskupije .............................................................................. 191Pozivnica i dnevni red za VII. krug dekanatskih zasjedanja s članovima župskih pastoralnih i ekonomskih vijeća .................................................................................................... 192Rješavanje pravnog statusa samostana Sv. Petra u Tuzli .......................................................... 193Rješavanje pravnog statusa samostana Bezgrješnog Začeća BD Marije Dubrave ................. 193Prijave sakramenta Krizme u župama Vrhbosanske nadbiskupije za 2018. godinu ............ 194Listopadska pobožnost 2017. godine ............................................................................................ 195Obavijest o XXII. Susretu dijecezanskih svećenika .................................................................... 195Obavijest o izboru i imenovanju SVVN te Prvoj sjednici ......................................................... 196I. redovna sjednica novoizabranog Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije ............. 196

Vrhbosna 32017_Layout 1 20.10.2017 9:41

VRHBOSNA 3/2017

Članovi Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije ............................................................ 197Redovna sjednica novoizabranog Pastoralnog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije (PVVN) ...... 199Članovi Pastoralnog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije ............................................................. 199Redovna sjednica Zbora konzultora ............................................................................................. 200Članovi Zbora konzultora Vrhbosanske nadbiskupije .............................................................. 201XII. hodočašće u hrvatsko Nacionalno Marijansko svetište Vrhbosanske nadbiskupije i Banjalučke biskupije ..................................................................................................................... 202Pastoralni program Ureda za brak i obitelj i Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije za godinu 2017./2018. .............................................................................................. 202XVI. Molitveni dan za Domovinu na Bobovcu ........................................................................... 204Posveta Vrhbosanske nadbiskupije Bezgrješnom Srcu Marijinu ............................................. 204Imenovanja i premještaji u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ............................................................. 205Dozvole ............................................................................................................................................. 208Kronika Vinka kardinala Puljića ................................................................................................... 208Povelja o posveti župne crkve i oltara u župi Sv. Josipa Radnika u Turbetu ......................... 218Posveta oltara sjemenišne crkve Sv. Alojzija Gonzage u Travniku .......................................... 219

PRILOZIPropovijed p. Mihalya Szentmartonija na proslavi naslovnika Vrhbosanske nadbiskupije i sarajevske katedrale ...................................................................................................................... 220Propovijed Vinka kardinala Puljića o 25. obljetnici biskupskog ređenja mons. dr. Ratka Perića .................................................................................................................... 223Novi izazovi pastorala zvanja: Izvješće o radu Sjemeništa, 20. rujna 2017. ........................... 226Izvještaj iz VBS‐a – Susret dijacezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije ................... 228Proglas sa susreta pastoralnih teologa u Češkoj ......................................................................... 230

BILJEŽIMOXXI. Katehetski dan Vrhbosanske nadbiskupije ......................................................................... 233Susret odgojitelja bogoslovnih sjemeništa Crkve u Hrvata ...................................................... 234Održan XXII. susret dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije .............................. 234Održan Međunarodni simpozij: Oprost i pomirenje: krilatice lišene sadržaja? .................... 236

Vrhbosna 32017_Layout 1 20.10.2017 9:41

VRHBOSNA 3/2017 161

KA

RD

INA

LO

VA

PO

RU

KA

Poruka kardinala Puljića na početku katehetske iškolske 2017/2018. godine

Na početku nove školske i vjeronaučne godi‐ne poslušajmo Isusov poziv da ne priječimo dj ‐eci i mladima doći k Isusu. Isus, iako umoran,vidjevši kako apostoli brane majkama da mudonesu svoju djecu, poučava svoje učenike: Nebranite im jer takovih je kraljevstvo nebesko.

Zato pozivam vas, dragi roditelji, da omo‐gućite svojoj djeci upoznati Isusa kroz župskii školski vjeronauk. Ne priječite im pristup kIsusu, nego ih, poput majki iz Evanđelja, do n ‐esite, dovedite, upišite ih i na školski vjero‐nauk i na župsku katehezu. Time ćete očitova‐ti svoju brigu za vjeru svoga djeteta, te osobo‐no i obiteljski rasti u vjeri zajedno sa svojomdj e com. Vi ste, dragi roditelji, ne samo prvi uč ‐itelji, nego i prvi svjedoci vjere svojoj djeci. Ne ‐zamjenjiva je vaša uloga i vaša odgovornost –pomoći svojoj djeci upoznati Isusa i u njemuotkriti smisao života. Poznato vam je da smoovu godinu u našoj nadbiskupiji proglasili PutVrhbosanske Crkve s laicima. Želim da naša mje‐sna Crkva hodi s Crkvom u malom a to su na ‐še obitelji. Upravo stoga su dragocjeni koraci uvjeri onih koji su nam povjereni. Ne priječimosvojoj djeci pristup k Isusu.

Dragi vjeroučitelji/ce i katehisti/ce prihva‐tite našu djecu i mlade s ljubavlju jer je ljubavjedini način na koji im se može posredovatisusret s istinskim Isusom, Spasiteljem i Ot ku ‐piteljem. Važan je sadržaj i način prenošenjakršćanskoga nauka, ali je još važnije svjedo‐čanstvo vašega života. Pozivam vas da budetesvjesni svoga poslanja koje vam Crkva povje‐rava i vaše odgovornosti odgoja vjere u srcimadjece i mladih. To svjedočenje i prenošenje vj ‐ere neka bude u suradnji s roditeljima i žup‐

nim zajednicama kako bi povezani zajedničkipomogli djeci i mladima Krista upoznati, za ‐voljeti i slijediti. Dragi vjeroučitelji/ce i katehi‐sti/ce, budite svjedoci, osvijetlite lik vjerou č i t ‐elja/ice u svojim školama i u sredinama u ko ‐ jima imate poslanje.

Draga djeco i mladi koji pohađate školski ižupski vjeronauk, otvorite srca i duše upozna‐vajući Krista koji vas poziva i upozorava nasst arije da vam ne priječimo put do Isusa. Nijedo voljno samo steći znanje iz vjeronauka, ne ‐go to znanje treba ugraditi u osobni život vj e ‐re, kako bi ono, pretvoreno u vaše životno uvj ‐er enje, usmjeravalo vaše životne korake. Krozpouku i praksu izgradite svoj kršćanski iden‐titet, kako bi ponosno svjedočili ono što jeste itime istinski slavili Boga koji je ljubav. Ovanova školska i vjeronaučna godina je divnašansa da Krista upoznate te u svoj život ugra‐dite njegovu Blagu vijest koju nam je navije‐stio. To će se očitovati kroz vaše vladanje, re d ‐ovito nedjeljno slavljenje svete Mise i primanjesakramenata.

Dragi župnici i svi pastoralni djelatnici,ne ka vam svima bude ova nova školska i vjer ‐o naučna godina istinski poziv i poticaj da seujedinimo u odgoju kršćanske vjere u srcimadj e ce i mladih. Sve vas potičem i pozivam naza uzetost oko toga prevažnog poslanja.

Najsrdačnije vas pozdravljajući, na sve zaz ‐iv am obilje Božjeg blagoslova i molim zagovori zaštitu naše nebeske Majke Marije!

Vinko kardinal Puljićnadbiskup metropolit vrhbosanski

Pustite dječicu i ne priječite im k meni (Mt 19, 13-15)

Vrhbosna 32017_Layout 1 20.10.2017 9:41 Page 161

Draga braćo i sestre,I ove nas godine Svjetski misijski dan okup ‐

lja oko Isusove osobe “prvog i najvećeg blago‐vjesnika” (Pavao VI., Evangelii nuntiandi, 7),koji nas neprestano šalje da naviještamo Ev an ‐đ elje ljubavi Boga Oca u snazi Duha Svetoga.Ovaj nas dan poziva da ponovno razmišljamoo misiji u srcu kršćanske vjere. Naime, Crkva jemisijska po svojoj naravi; u protivnom ne biviše bila Kristova Crkva, nego tek jedna od zaj ‐e dnica koja bi brzo prestala služiti svojoj svrsite bi nestala. Stoga smo pozvani postaviti siodređena pitanja o našem kršćanskom id e ‐ntitetu i odgovornostima nas kao vjernika, usvijetu obilježenom zbunjenostima, razočara‐njem i frustracijom i rastrganom brojnim br at ‐ou bilačkim ratovima, koji nepravedno po ga ‐đaju poglavito nedužne. Koji je temelj našegaposlanja? Što je središte našega poslanja? Kojisu temeljni pristupi koje trebamo po duzeti uobavljanju svojeg poslanja?

Misija i preobražavajuća snaga evanđeljaKrista, Puta, Istine i Života

1. Misija Crkve, namijenjena svim ljudimadobre volje, temelji se na snazi preobraženjakoju ima evanđelje. Evanđelje je Radosna vij estkoja u sebi sadrži zaraznu radost i nudi noviživot: život uskrsloga Krista koji, darujući namsvoga životvornoga Duha, postaje za nas Put,Istina i Život (usp. Iv 14, 6). On je onaj koji naspoziva da ga slijedimo s povjerenjem i hrabro‐šću. U nasljedovanju Isusa kao našeg Pu ta,doživljavamo njegovu Istinu i primamo njegovŽivot, koji je punina zajedništva s Bo gom Ocem,u sili Duha Svetoga. Taj nas život oslobađa odsvake sebičnosti i izvor je kreativnosti u ljubavi.

2. Bog Otac želi ovu egzistencijalnu preo‐brazbu svojih sinova i kćeri. Ta preobrazba na ‐lazi svoj izraz u klanjanju u duhu i istini (usp.Iv 4, 23‐24), po životu oživotvorenim Du homSvetim u nasljedovanju Isusa Sina na sl avu Bo ‐ga Oca. “Božja slava je živi čovjek” (Ir enej, Ad ‐versus haereses IV, 20, 7). Naviještanje Ev a n đ ‐e lja postaje tako živa i djelotvorna riječ kojaostvaruje ono što razglašava (usp. Iz 55, 10‐11),

to jest Isusa Krista, koji se neprestano utjelov‐ljuje u svakoj ljudskoj situaciji (usp. Iv 1, 14).

Misija i Kristov kairos

3. Misija Crkve, dakle, nije širenje neke vj er ‐ske ideologije, a još manje predlaganje ne koguzvišenog etičkog nauka. Mnogi su po k re ti usvijetu sposobni pobuditi uzvišene ideale ilinačine življenja smislenog života. No, kr ozmisiju Crkve sâm Isus Krist nastavlja evangeli‐zirati i djelovati. Njegova misija tako u povijestiuprisutnjuje kairos, pogodno vrijeme spasenjau povijesti. Propovijedanjem evanđelja, UskrsliIsus postaje uvijek iznova naš su vr e menik, takoda oni koji ga prihvate s vjerom i ljubavljudoživljavaju preobražavajuću sn a gu njegovaDuha koji čovječanstvo i stvorenje čini plodni‐ma, kao što kiša čini zemlju plodnom. “Njegovouskrsnuće nije nešto što pripada prošlosti, većsadrži neku životnu snagu ko ja je prožela svijet.Tamo gdje se sve čini da je mrtvo, sa svih se stra‐ne iznenada ponovno ja vljaju klice uskrsnuća.To je neodoljiva sila” (Evangelii gaudium, 276).

4. Imajmo uvijek na umu da “biti kršćaninnije rezultat neke etičke odluke ili neke velikeideje, već je to susret s događajem, s Os ob om,koja životu daje novi obzor i time ko n ač ni pra‐vac” (Benedikt XVI., Deus caritas est, 1). Ev an ‐đ elje je Osoba, koja se neprestano nu di i stal‐no poziva one koji ju prihvaćaju s po niznom idjelatnom vjerom i povjerenjem dijeliti njezinživot stvarnim dioništvom u vazmenom otaj‐stvu Kristove smrti i uskrsnuća. Evanđelje po ‐st aje tako, po krštenju, izvorom novog života,oslobođenog vladavine grijeha, prosvijetljen ‐og i preobraženog Du h om Svetim, po po tv rdipostaje okrjepljujuće pomazanje koje, po isto‐me Duhu, pokazuje nove putove i strategijesvjedočenja i praćenja, a po euharistiji po stajehr ana za novi ži vot, “lijek besmrtnosti” (Ig na ‐cije Antio hij ski, Ep istula ad Ephesios, 20, 2).

5. Svijetu je nasušno potrebno evanđelje Is u ‐sa Krista. On, po Crkvi, nastavlja svoje poslanjeDobrog Samarijanca, vidajući krvareće r a nečovječanstva i kao Dobri Pastir neprestano tražione koji besciljno lutaju krivudavim staz a ma

162 VRHBOSNA 3/2017

SVETA

STO

LIC

A

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere


koje nikamo ne vode. Hvala Bogu, mnoga zna‐čajna iskustva i dalje svjedoče o preobražavaju‐ćoj snazi evanđelja. Tu mislim na gestu st u dentaDinke koji je, po cijenu vlastitog živ ota, zaštitiostudenta od pripadnika neprijateljskog plemenaNuer koji su ga htjeli ubiti. Mislim također i naono euharistijsko slavlje u Kitgumu, u sjevernojUgandi, gdje je, nakon ok rutnog pokolja koje jepočinila skupina po b u njenika, misionar poticaonarod da ponavlja Isusove riječi na križu: “Božemoj, Bože moj, zašto si me napustio?”, kao izrazočajni č k og vapaja braće i sestara raspetoga Gos ‐po d ina. Za narod je to slavlje bilo veliki izvorutjehe i ohrabrenja. Možemo također podsjetitina bezbrojna svjedočanstva o tome kako evan‐đelje pomaže u prevladavanju uskogrudnosti,sukobâ, rasizma, plemenskih sukoba te svugdjei među svima promiče pomirenje, bratst vo i uza‐jamnu razmjenu iskustva i dobara.

Misija nadahnjuje duhovnost stalnogizlaska, hodočašća i progonstva

6. Misija Crkve oživljuje duhovnost stalnogizlaska. Pred nas se postavlja izazov “izići izvl astite udobnosti i imati hrabrosti poći na svepe riferije koje trebaju svjetlo evanđelja” (Ev ‐an gelii gaudium, 20). Misija Crkve nas potičena trajno hodočašće po različitim bespućimaživota, kroz različita iskustva gladi i žeđi zaistinom i pravednošću. Misija Crkve nadahnj ‐uje iskustvo stalnog progonstva, kako bismo,u svojoj žeđi za beskonačnošću, postali svjesnida smo prognanici koji putuju prema svojojkonačnoj domovini, smještenoj između “već”i “još ne” Kraljevstva nebeskog.

7. Misija podsjeća Crkvu da ona nije svrhasamoj sebi, već ponizno sredstvo i posredova‐nje Kraljevstva. Crkva koja je autoreferencijal‐na i zadovoljava se zemaljskim uspjehom, nijeKr istova Crkva, njegovo raspeto i slavnoTijelo. Zato bismo trebali više voljeti “Crkvukoja je doživjela nezgodu, koja je ranjena iprljava zato što je izišla na ulice, nego Crkvukoja je bolesna zbog zatvorenosti i komocijehvatanja za vlastite sigurnosti” (isto, 49).

Mladi, nada misije

8. Mladi su nada misije. Osoba Isusa Krista iRadosna vijest koju je proglasio i dalje odušev‐ljavaju mnoge mlade ljude. Oni traže načine da

se hrabro i s oduševljenjem stave u službu čo v ‐j e čanstva. “Mnogi mladi pružaju svoju so lid ar ‐nu pomoć s obzirom na probleme u sv i jetu ipos većuju se raznim aktivnostima i različitimoblicima volonterskog rada [...]. Kako je lijepovidjeti da su mladi ‘putujući propovjednici’ (cal‐lejeros de la fe), radosno noseći Is usa na sveulice, na sve trgove, u svaki kutak ze mlje!” (isto,106). Sljedeća opća redovita sk u pština Bi sk u ‐pske sinode, koja će se održati 2018. godine, natemu “Mladi, vjera i razlučivanje poziva” pred‐stavlja providnosnu priliku za uključivanje mla‐dih u zajedničku misijsku zadaću u kojoj je po ‐trebna njihova bogata mašta i kreativnost.

Služba papinskih misijskih djela

9. Papinska misijska djela dragocjeno su sr ‐e dstvo buđenja želje za nadilaženjem vlastitihgranica i sigurnosti, kako bismo svima navije‐stili evanđelje, u svakoj kršćanskoj zajednici.U njima, zahvaljujući dubokoj misionarskojdu hovnosti koju treba svakodnevno njegova‐ti, kao i stalnoj predanosti u podizanju misio‐narske svijesti i oduševljenja, mladi ljudi, od ‐rasli, obitelji, svećenici, biskupi te redovnici iredovnice rade na tome da se kod sviju odnje‐guje misijsko srce. Svjetski misijski dan, kojipromiče Djelo za širenje vjere, dobra je prilikada misijsko srce kršćanskih zajednica sudjelu‐je s molitvom, svjedočanstvom života i zajed‐ništvom dobara kako bi se odgovorilo na veli‐ke i prijeke potrebe evangelizacije.

Ostvarivanje naše misije s Marijom,Majkom evangelizacije

10. Draga braćo i sestre, u ostvarivanju svoje‐ga poslanja, nadahnjujmo se na Mariji, Majci ev ‐angelizacije. Ona je, potaknuta Duhom, u dubi‐ni svoje ponizne vjere prihvatila Riječ života.Neka nam Djevica Majka pomogne iz reći svoj“da”, svjesni prijeke potrebe da Isu s o va Ra d o s ‐na vijest odzvanja u našem vremenu. Neka namsvima isprosi obnovljenu revnost u donošenjusvima Evanđelja života koje pobjeđuje smrt. Ne ‐ka nas zagovara da steknemo svetu odvažnost,potrebnu pri iznalaženju novih načina donoše‐nja dara spasenja svakoj osobi.

Iz Vatikana, 4. lipnja 2017.Franjo

VRHBOSNA 3/2017 163

SVETA

STO

LIC

A


1. „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, većdj elom i istinom” (1 Iv 3, 18). Ove riječi apost ‐ola Ivana izražavaju zapovijed prema kojojnij e dan kršćanin ne smije biti ravnodušan.Oz biljnost kojom „ljubljeni učenik” predaje Is ‐usovu zapovijed sve do naših dana još je snaž‐nije naglašena suprotstavljanjem između pr a ‐znih riječi koje su često na našim usnama i ko ‐n kretnih djela koja smo si naprotiv pozvanipos taviti kao mjerilo. Ljubav ne dopušta izgo‐vore. Tko želi ljubiti kao što je Isus ljubio, mo ‐ra se povesti njegovim primjerom, poglavitoka da je riječ o ljubavi prema siromašnima. Na ‐č in na koji je Sin Božji ljubio, uostalom, dobroje poznat, a Ivan na to jasno podsjeća. Ta lju‐bav počiva na dva nosiva stupa: Bog nas je pr ‐vi ljubio (usp. 1 Iv 4, 10.19), i ljubio nas je pr e ‐davši potpuno samoga sebe, čak dotle da jepoložio svoj život za nas (1 Iv 3, 16).

Takva ljubav ne može ostati bez odgovora.Iako se nudi jednostrano i ne traži ništa zauz‐vrat, ona ipak rasplamsava srce takvim žaromda se svaki onaj koji to u srcu oćuti osjeća duž‐nim uzvratiti na tu ljubav unatoč svojim ogra‐ničenjima i grijesima. A to se može dogoditisa mo ako Božju milost, njegovu milosrdnulju bav prihvatimo, što je više moguće, u sv o ‐me srcu tako da ona potakne našu volju pa inaša čuvstva na ljubav prema Bogu samome ipr ema bližnjemu. Na taj način milosrđe kojeizvire, tako reći, iz srca Presvetoga Trojstvamo že pokrenuti naš život i uroditi samilošću idjelima milosrđa prema braći i sestrama kojise nalaze u potrebi.

2. „Jadnik vapi, a Jahve ga čuje” (Ps 34, 7).Cr kva je oduvijek shvaćala važnost ovog va p ‐aja. Tome u prilog govori veliko svjedočanstvokoje nalazimo već na prvim stranicama Djelaapostolskih, gdje Petar traži da se izabere sed‐moricu ljudi, „punih Duha i mudrosti” (6, 3),da preuzmu na sebe službu pomaganja siro‐mašnima. To je zasigurno jedan od prvih zna‐kova kojima se kršćanska zajednica predstavi‐la svijetu: služenje siromašnima. Prva je zajed‐nica shvatila da biti Isusov učenik znači poka‐zati bratstvo i solidarnost, kao odgovor na gla‐

vno Učiteljevo učenje koji je proglasio siroma‐šne blaženima i baštinicima Kraljevstva nebe‐skog (usp. Mt 5, 3).

„Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijeli‐li svima kako bi tko trebao” (Dj 2, 45). U ovimrij ečima jasno uočavamo koliko su prvi kršća‐ni bili time zaokupljeni. Evanđelist Luka, kojiviše nego bilo koji drugi sveti pisac govori omi losrđu, ne pretjeruje kada opisuje praksudij eljenja u prvoj zajednici. Naprotiv, njegovesu riječi upućene vjernicima svih naraštaja, ati me i nama, kako bi nas podupro u našem sv ‐je dočenju i potaknuo našu brigu za one najpo‐trebnije. Istu poruku prenosi s jednakim uvje ‐r enjem apostol Jakov koji u svojoj poslaniciup otrebljava snažne i prodorne riječi: „Čujte,br aćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svi‐jetu siromašni izabrao da budu bogataši uvjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećaoonima koji ga ljube? A vi prezreste siromaha!Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vasbaš oni na sudove? […] Što koristi, braćo moja,ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Mo ‐že li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestragoli i bez hrane svagdanje pa im tkogod odvas rekne: ‘Hajdete u miru, grijte se i sitite’, ane dadnete im što je potrebno za tijelo, kojakorist? Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je usebi” (2, 5‐6.14‐17).

3. Bilo je, međutim, razdoblja u povijestika da kršćani nisu u potpunosti poslušali tajpo ziv i kada su dopustili da ih zarazi svjeto‐vni način razmišljanja. No, Duh Sveti nije pro ‐p u štao dozivati im u pamet da moraju svojpo gled držati čvrsto upravljen u ono što je bit ‐no. Podizao je, naime, muškarce i žene koji suna različite načine posvetili svoj život služenjusiromašnima. Koliko su samo stranica, tije‐kom ove dvije tisuće godina povijesti, napisa‐li kršćani koji su, u krajnjoj jednostavnosti iponiznosti te velikodušnom i kreativnom lju‐bavlju, služili najsiromašnijoj braći i sestrama!

Najistaknutiji primjer nam pruža FranjoAsiški, kojeg su slijedili mnogi drugi sveti mu ‐škarci i žene tijekom stoljeća. On se nije zado‐voljio time da zagrli gubavce i dadne im milo‐

164 VRHBOSNA 3/2017

SVETA

STO

LIC

A

Papina poruka za 1. Svjetski dan siromašnih,19. studenoga 2017.

Ne ljubimo riječima, već djelima


stinju, već je odlučio poći u Gubbio da boravis njima. On sâm vidio je u tome susretu prekr ‐etnicu na svom putu obraćenja: „Dok sam biou grijesima, bilo mi je veoma mrsko i gledatigubavce. I Gospodin sam dovede me međunjih i ja sam im iskazivao milosrđe. I kad samodlazio od njih, ono što mi se činilo mrskimpretvorilo mi se u duhovnu i tjelesnu slast”(Opor 1‐3: FF 110). Ovo svjedočanstvo poka‐zuje preobražavajuću snagu ljubavi i kršćan‐skog načina života.

Ne možemo razmišljati o siromašnima jed‐nostavno kao o korisnicima našeg povreme‐nog volonterskog rada kojeg obavljamo jed‐nom tjedno ili improviziranih djela velikodu‐šnosti koja umiruju našu savjest. Ta iskustva,koja su svakako vrijedna i korisna da probudeu nama osjetljivost za potrebe ljudi i nepravdekoje su često njihov uzrok, morala bi zapravovoditi pravom susretu sa siromašnima i prera‐sti u dijeljenje koje postaje način života. Našamo litva i naš put učeništva i obraćenja potvr‐đuju svoju evanđeosku vjerodostojnost upra‐vo u takvoj ljubavi i zajedništvu. Ovakav nač ‐in života donosi radost i mir duše, jer dotiče‐mo vlastitim rukama Kristovo tijelo. Ako zai‐sta želimo susresti Krista, moramo doticatinje govo tijelo u ranjenom tijelu siromašnih,kao odgovor na sakramentalno zajedništvoko je je darovano u euharistiji. Tijelo Kristovo,ra zlomljeno u svetoj liturgiji, može se vidjeti,po ljubavi i dijeljenju, na licima i osobama naj‐ranjivijih od naše braće i sestara. Opomena sv.Ivana Zlatoustog ostaje trajno aktualna: „Akoželite častiti Kristovo tijelo, nemojte ga prezi‐rati kad je golo; ne častite euharistijskog Kr ‐istu svilenom odjećom, a zatim, pošto odete izcrkve, zanemarivati onog drugog Krista kojitrpi hladnoću i golotinju” (Hom. in Ma tt h a e ‐um, 50.3: PG 58).

Pozvani smo stoga pristupiti siromašnima,susretati ih, gledati ih u oči, zagrliti ih i takoim dati da osjete toplinu ljubavi koja razbijasamoću. Njihova ispružena ruka također jepoziv izaći iz naših sigurnosti i udobnosti ipriznati vrijednost koju siromaštvo ima samopo sebi.

4. Nikada ne zaboravimo da je za Kristoveučenike siromaštvo prije svega poziv da slije‐dimo Isusa siromašna. To znači ići za njim i uznjega, putom koji vodi do blaženstva Kr alj ev s ‐t va nebeskoga (usp. Mt 5, 3; Lk 6, 20). Biti si r o ‐

mašan znači imati ponizno srce koje zna prih‐vatiti vlastito stanje ograničenog i grešnog stv ‐orenja kako bismo pobijedili napast svemoći,koja nas zavarava da smo besmrtni. Sir o m aš ‐tvo je stav srca koji priječi gledati na novac, ka ‐rijeru, luksuz kao na ciljeve života i uvjete zasreću. Siromaštvo stvara uvjete za slobodnopr euzimanje vlastitih osobnih i društvenih od ‐govornosti, unatoč svojim ograničenjima, uzpovjerenje u Božju bliskost i pomoć njegovemilosti. Tako shvaćeno siromaštvo je mjerilokoje nam omogućuje prosuditi kako najboljekoristiti materijalna dobra i izgrađivati od noses drugima koji neće biti egoistični i posesivni(usp. Katekizam Katoličke Crkve, brr. 25‐45).

Povedimo se, stoga, za primjerom svetogaFr anje, toga svjedoka istinskog siromaštva. Up ‐ravo zato što mu je pogled bio čvrsto uperen uKrista, znao ga je prepoznati i služiti mu u siro‐mašnima. Ako želimo dati djelotvorni do ‐prinos promjeni povijesti i promicanju stv ar ‐nog razvoja, moramo poslušati vapaj siroma‐šnih i zalagati se za to da se oslobode svoga sta‐nja marginaliziranosti. Pozivam, istodobno,siromašne koji žive u našim gradovima i našimzajednicama da ne izgube osjećaj evanđeoskogsiromaštva koje je dio njihove svakodnevice.

5. Poznato nam je koliko je teško u suvrem ‐e nom svijetu jasno definirati siromaštvo. No,ono nas na bezbroj načina svakodnevno prozi‐va, u tisućama lica obilježenih patnjom, isklju‐čenošću, zlostavljanjima, nasiljima, mučenji‐ma i zatvaranjima, ratom, lišavanjem slobodei dostojanstva, neznanjem i nepismenošću, iz ‐v a nrednim zdravstvenim situacijama i ne z ‐apo slenošću, trgovinom robljem i ropstvom,pr ogonstvom i bijedom, prisilnom migraci‐jom. Siromaštvo ima lice žena, muškaraca idjece izrabljivanih zbog niskih interesa, gaže‐nih izopačenom logikom moći i novca. Kakavsamo nemilosrdan i beskrajan popis možemosastaviti kada tome pridodamo siromaštvonastalo kao plod društvene nepravde, moral‐ne degeneracije, pohlepe nekolicine izabranihi opće ravnodušnosti!

U našem vremenu, nažalost, dok se silno bo ‐gatstvo gomila u rukama povlaštene nekolicine,često kao plod ilegalnih aktivnosti i už a snogiskorištavanja ljudskog dostojanstva, prava jesablazan porast siromaštva u širokim sl ojevimadruštva u čitavom svijetu. Pred sv im tim nemožemo ostati pasivni, a još se manje smijemo

VRHBOSNA 3/2017 165

SVETA

STO

LIC

A


miriti s takvim stanjem. Na si romaštvo kojeguši duh inicijative tolikih mladih ljudi, sprječa‐vajući ih da nađu posao; na siromaštvo kojeumrtvljuje osjećaj osobne odgovornosti, preba‐cujući odgovornost na dr u goga i tražeći pogod‐nosti; na siromaštvo koje truje vrutke sudjelova‐nja i sužava prostore stručnosti, umanjujući ta ‐ko zasluge onih koji rade i proizvode; na sve teoblike siromaštva moramo odgovoriti novomvizijom života i društva.

Svi siromasi – kao što je volio reći blaženiPa vao VI. – pripadaju Crkvi po „evanđeosk ‐om pravu” (Govor na otvaranju drugog dijelaDrugog vatikanskog koncila, 29. rujna 1963.) iobvezuju nas na temeljno opredjeljenje za si ‐romašne. Blagoslovljene ruke koje se šire daprime siromaha i da im pomognu: to su rukekoje donose nadu. Blagoslovljene ruke kojenadilaze svaku barijeru kulture, vjeroispovije‐sti i nacionalnosti, izlijevajući ulje utjehe na r ‐ane čovječanstva. Blagoslovljene ruke koje seotvaraju ne tražeći ništa za uzvrat, bez ikakvih„ako”, „ali” i „možda”: to su ruke po kojimana braću silazi Božji blagoslov.

6. Na kraju Jubileja milosrđa želio sam Cr k ‐vi predložiti Svjetski dan siromašnih, tako da ucijelom svijetu kršćanske zajednice postaju sveviše i sve bolje konkretni znak Kristove lju bavipr ema posljednjima i najpotrebnijima. Svj et sk ‐im danima koje su pokrenuli moji pret h o d nici,koji su već zaživjeli u životu naših zajedn ica,želim da se doda i taj Dan, koji im pridodajeizvrsnu evanđeosku puninu, to jest Isusovupovlaštenu ljubav prema siromašnima.

Pozivam čitavu Crkvu kao i muškarce ižene dobre volje da se na taj dan okrenu svimaonima koji pružaju svoje ruke i traže našu po ‐moć i solidarnost. Oni su naša braća i se s tre,stvoreni i ljubljeni od jednog Nebeskog Oca.Ovaj Dan želi potaknuti u prvom redu vjerni‐ke da reagiraju na kulturu odbacivanja i rasi‐panja, te da usvoje i prigrle kulturu susreta.Istodobno, taj je poziv upućen svima neovisnoo vjerskoj pripadnosti; svi su pozvani na otvo‐renost i dijeljenje sa siromašnima kroz konkre‐tne znakove solidarnosti i bratstva. Bog jestvorio nebo i zemlju za sve; nažalost, ljudi supodigli barijere, zidove i ograde, izdajući iz v ‐orni dar namijenjen cijelom čovječanstvu, bezikakve iznimke.

7. Moja je želja da kršćanske zajednice, utje dnu koji prethodi Svjetskom danu siromaš ‐

nih, koji ove godine pada na 19. studenoga, tojest Trideset i treću nedjelju kroz godinu, ul ‐ože napore kako bi omogućili trenutke susre‐ta i prijateljstva, solidarnosti i konkretne po m ‐oći. Mogu pozvati siromašne i volontere dasudjeluju zajedno u euharistiji te nedjelje, takoda učine još autentičnijom proslavu svetkovi‐ne Gospodina našega Isusa Krista, Kralja sv ‐ega stvorenja, koja se slavi slijedeće nedjelje.Kr istovo kraljevstvo pokazuje se u svem svomznačenju upravo na Golgoti, kada Nevini pri‐kovan na križu, siromašan, gol i lišen svega,utjelovljuje i otkriva puninu Božje ljubavi. Isu ‐so vo potpuno prepuštanje Ocu izražava nje‐govo krajnje siromaštvo i ujedno pokazujemoć te Ljubavi koja ga uskrišava na novi životna dan uskrsnuća.

Ako u našim četvrtima ima siromašnih lju ‐di koji traže zaštitu i pomoć, približimo im sete nedjelje: to će biti pogodan trenutak da sesusretnemo s Bogom kojeg tražimo. Držeći seon oga što uči Sveto pismo (usp. Post 18, 3‐5,Heb 13, 2), prigrlimo ih kao časne goste za na ‐šim stolom; oni mogu biti učitelji koji nampomažu dosljednije živjeti svoju vjeru. Svojimpovjerenjem i spremnošću da prihvate pomoć,pokazuju nam na miran i često radostan načinkoliko je nužno živjeti jednostavno i prepusti‐ti se Božjoj providnosti.

8. U srcu mnogih konkretnih inicijativa ko ‐je će se moći provoditi na taj Dan treba uvijekbiti molitva. Ne zaboravimo da je Oče naš mo ‐l itva siromašnih. Naše traženje kruha, naime,izražava naše povjerenje u Boga za naše osno ‐v ne potrebe u životu. Sve što nas je Isus učio utoj molitvi izražava i objedinjuje vapaj svihon ih koji pate zbog nesigurnosti života i manj‐ka onoga što im je potrebno. Kada su učenicizamolili Isusa da ih nauči moliti, odgovorio jeriječima siromašnih koji se obraćaju jednomOcu u kojem se svi prepoznaju kao braća i se ‐stre. Oče naš je molitva koja se izražava mn o ‐ž ini: kruh za koji molimo je „naš”, a to podra‐zumijeva dijeljenje, sudjelovanje i zajedničkuodgovornost. U toj molitvi svi prepoznajemopotrebu za prevladavanjem svakog oblikasebičnosti, kako bismo ušli u radost uzajam‐nog prihvaćanja.

9. Pozivam subraću biskupe, sve svećenike iđakone, koji po svom pozivu imaju zadaću po ‐magati siromašne, kao i sve Bogu posvećeneosobe i sve udruge, pokrete i volontere di ljem

166 VRHBOSNA 3/2017

SVETA

STO

LIC

A


svijeta, da se zauzmu da ovaj Svjetski dan siro‐mašnih postane tradicija koja će biti konkretnidoprinos evangelizaciji u današnjem svijetu.

Neka ovaj novi Svjetski dan, stoga, postanesnažan podsjećaj našoj vjerničkoj savjesti,omogućujući nam sve više rasti u uvjerenju danam dijeljenje sa siromasima omogućuje shva‐titi najdublju istinu evanđelja. Siromašni nisu

problem: oni su izvor na kojem se moramonapajati u našem nastojanju da prihvaćamo iživimo bît evanđelja.

Iz Vatikana, 13. lipnja 2017.Spomen svetog Antuna Padovanskog

Franjo

VRHBOSNA 3/2017 167

SVETA

STO

LIC

A

Kongregacija za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinuza euharistiju

1. Kongregacija za bogoštovlje i sakrament ‐a lnu stegu, po nalogu Svetoga Oca Franje, ob ‐r aća se dijecezanskim biskupima (i onima kojisu po pravu njima izjednačeni) da podsjeti daje, prije svega, njihova zadaća dostojno osigu‐rati sve ono što je potrebno za slavljenje Ve če ‐re Gospodnje (usp. Lk 22, 8.13). Biskupu, pr v ‐om djelitelju Božjih otajstava, voditelju, pro‐micatelju i čuvaru bogoslužnog života u Crkvikoja mu je povjerena (usp. ZKP kan. 835 §1),povjerena je zadaća posvetiti budnu pozor‐nost kvaliteti kruha i vina namijenjenih za eu ‐h aristiju kao i, samim tim, osobama koje ih pr ‐ipremaju. Da bi im se u toj zadaći pomoglo, unastavku će se podsjetiti na postojeće uredbe ipredložiti neke praktične upute.

2. Dok su se do sada obično redovničke za ‐je dnice brinule za pripremu kruha i vina zaeu haristijsko slavlje danas se oni prodaju i usupermarketima, drugim trgovinama i puteminterneta. Kako ne bi bilo dvojbi oko valjano‐sti euharistijske tvari, ovaj vatikanski dikaste‐rij predlaže biskupima da u vezi s tim daju up ‐ute, primjerice tako da se euharistijska tvarpo tvrdi odgovarajućim certifikatima.

Ordinarij je dužan podsjećati svećenike, napo seban način župnike i rektore crkava, nanjihovu odgovornost da provjeravaju kakodo bavljače kruha i vina za slavlje tako i pri‐kladnost tvari.

Dužnost je ordinarija također podsjećati uve zi s tim proizvođače vina i kruha za euhari‐stiju na apsolutno poštivanje propisâ.

3. Uredbe o euharistijskoj tvari, opisane u

kan. 924 ZKP‐a i brojevima 319 – 323 Općeuredbe Rimskog misala (Institutio generalisMissalis Romani), već su objašnjene u uputiRedemptionis sacramentum ove Kongregacijeod 25 ožujka 2004.

a) “Kruh koji se upotrebljava u slavlju euh ‐ar istijske žrtve mora biti beskvasan, čisto pše‐nični i svježe pečen, tako da bude isključenasv aka mogućnost kvarenja. Iz toga slijedi dakruh iz druge tvari, makar i žitne, ili takavkojemu je u tolikoj mjeri dodana neka tvarrazličita od pšenice da se prema općem sudune može reći kako je riječ o pšeničnom kruhu,nikako nije valjana za tvar za tvorbu euhari‐stijske žrtve i sakramenta. Teška je zloporabauvoditi u kruh za tvorbu euharistije drugetvari, kao što su voće, šećer ili med. Jasno je dahostije trebaju proizvoditi oni koji se ističu nesamo čestitošću već su ujedno i vješti u pripre‐manju te uz to opremljeni prikladnim poma‐galima” (br. 48).

b) “Vino koje se upotrebljava u slavlju pre ‐sv ete euharistijske žrtve mora biti prirodno,od trsova roda, čisto i nepokvareno, bez primj ‐esa drugih sastojaka. […] Neka se brižno pazida se vino određeno za euharistiju čuva ubesprijekornom stanju kako se ne bi ukiselilo.Zabranjeno je upotrebljavati vino o čijoj se iz ‐vornosti i podrijetlu sumnja: Crkva, naime, štose tiče uvjeta potrebnih za valjanost sakra‐menta zahtijeva sigurnost. Jednako se tako nipod kakvim izgovorom ne smije dopustiti bilokoje drugo piće, koje ne tvori valjanu materi‐ju” (br. 50).


4. Kongregacija za nauk vjere u Okružnompismu predsjednicima biskupskih konferenci‐ja o korištenju kruha s malim udjelom glutenai mošta kao euharistijske tvari (24. srpnja2003., Ur. br. 89/78 – 17498), objavila je uredbeza slavljenje euharistije za osobe koje, zbog ra ‐zličitih i teških razloga, ne smiju jesti kruh pri‐pravljen na uobičajen način i vino koje je uza‐vrelo na uobičajen način:

a) “Hostije koje su potpuno bez glutena ni ‐su valjana tvar za euharistiju. Valjana su tvarho stije koje su djelomično bez glutena i takveda sadrže toliku količinu glutena koja je do v ‐o ljna za njihovu pripravu bez dodavanja dru‐gih tvari i bez korištenja postupaka koji mije‐njaju narav kruha” (A. 1‐2).

b) “Mošt, odnosno sok od grožđa, bilo da jesvjež ili konzerviran na način da se vrenje pre‐kine postupcima koji ne mijenjaju njegovu na ‐rav (primjerice zamrzavanjem), valjana je tvarza euharistiju” (A. 3).

c) “Ordinariji su mjerodavni za davanje do ‐p uštenja pojedinom svećeniku ili vjernikulaiku da koristi kruh s niskim udjelom glutenaili mošt kao tvari euharistije. Dopuštenje semo že dati na uobičajen način i dok traje situa‐cija zbog koje je to dopuštenje dano” (C. 1).

5. Ista Kongregacija je, osim toga, odlučilada se euharistijska tvar pripravljena s genetskimodificiranim organizmima može smatrativaljanom tvari (usp. Pismo pročelniku Ko ng r ‐e gacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu,9. prosinca 2013., Ur. br. 89/78 – 44897).

6. Oni koji pripremaju kruh i proizvode vi ‐no za euharistijsko slavlje moraju biti svjesnitoga da je njihov rad upravljen na euharistij‐sku žrtvu i stoga se od njih traži čestitost, od ‐g ovornost i umješnost.

7. Kako bi lakše obdržavali opće uredbe, or ‐dinariji se mogu korisno dogovarati na razinibiskupskih konferencija, dajući konkretne up ‐ute. Zbog složenosti situacijâ i prilikâ, kao što jenedostatak poštovanja prema svetomu, uo čavase praktična potreba da, po nalogu mjerodavnevlasti, postoje oni koji će nadzirati jamče li stvar‐no proizvođači izvornost euharistijske tvari kaoi njezinu doličnu distribuciju i prodaju.

U tome se smislu predlaže, na primjer, dapojedina biskupska konferencija ovlasti jednuili više redovničkih zajednica ili drugo tijelokoje je kadro izvršiti nužne provjere nad pro ‐iz vodnjom, čuvanjem i prodajom kruha i vinaza euharistiju u pojedinoj zemlji i drugim ze ‐m ljama u koje se izvoze. Preporučuje se tako‐đer da se s kruhom i vinom namijenjenim zaeuharistiju postupa na doličan način na pro‐dajnim mjestima.

Iz sjedišta Kongregacije za bogoštovlje i sakra‐memtalnu stegu, 15. lipnja 2017., svetkovina Pre ‐s vetog Tijela i Krvi Kristove.

Robert kard. Sarah, Pročelnik+ Arthur Roche, Nadbiskup tajnik

168 VRHBOSNA 3/2017

SVETA

STO

LIC

A

U Vatikanu ustanovljeno Vijeće za pravduZajednički se suočiti s raznim oblicima ko ‐

rupcije, organiziranoga kriminala i mafije –cilj je Dikasterija za promicanje cjelovitoga lju ‐d skog razvoja, i to putem njegova Vijeća za pr ‐avdu. Objavljeno je to u zaključnom dokume ‐ntu proizišlom nakon rasprave o korupciji,od ržane 15. lipnja u Vatikanu.

Riječ je o mreži na međunarodnoj razini, na ‐da hnutoj pozivom pape Franje sadržanim uop ćoj molitvenoj nakani za mjesec veljaču2018. godine, u spomen na ubojstvo blaženogaGi useppea Puglisija, da „oni koji imaju ma ter ‐ijalnu, političku i duhovnu moć ne dopuste da

njima ovlada korupcija“. Upravo to želi biti sp ‐omenuto vijeće. Crkva već jest mreža u svijetu– stoji u poruci – i zbog toga se može, i mo ra,staviti u službu te nakane, i to hrabro, od lučno,transparentno, u duhu suradnje i kreativnosti.

Vijeće za pravdu će, putem biskupskih ko ‐nf erencija i lokalnih Crkvi, temeljito razmotri‐ti opći odgovor što se tiče izopćenja mafijaša injima bliskih zločinačkih organizacija, te štose tiče i samih njegovih inicijativâ u tom zauz ‐i manju za sljedeću godinu. Korupcija je – stojiu dokumentu – više stanje, nego neko djelo.

Zbog toga su potrebni kultura, odgoj, obra‐


VRHBOSNA 3/2017 169

SVETA

STO

LIC

A

zovanje, institucionalno djelovanje, te sudjelo ‐v a nje građanâ. Vijeće se neće ograničavati nabl age poticaje, jer su potrebna konkretna djela.Odgojno zauzimanje, naime, zahtijeva vjero‐dostojne učitelje i u Crkvi – istaknuto je u tek‐stu u kojemu se upozorava da nije vjerodostoj‐na osoba koja traži pogodbe radi povlastica,oslobođenja od plaćanja, te povlaštenih ili čaknedopuštenih putova. Ako ćemo tako raditi,svi ćemo postati beznačajni, štetni i opasni –stoji u dokumentu. Nije vjerodostojan onaj tkoiskorištava svoj položaj kako bi preporučioosobe koje često nisu preporučljive, bilo što setiče vrijednosti, bilo čestitosti.

Zbog toga će Vijeće djelovati u svrhu odgo‐ja i poučavanja, i obraćat će se javnomu mnije‐nju i ustanovama kako bi oblikovalo mentali‐tet slobode i pravednosti, u vidiku općega do ‐b ra, i intervenirat će u svijetu tamo gdje je ko ‐rupcija prevladavajući društveni sustav. Ne ćeto biti jednostavan put – napominje se u doku‐mentu – i u tomu će Crkva slušati sve svojesastavnice kako bi nastavila dijalog i s nekr‐šćanima, i to uz sudjelovanje na transparentan

i djelotvoran način.Vijeće će, osim toga, razraditi i prijedlog

političke misli, uz posebnu pozornost nademokraciju i laičnost, da prosvijetli djelova‐nje ustanovâ kako bi međunarodni sporazumibili uistinu primijenjeni, a zakonodavstva pri‐lagođena, za što bolje suzbijanje kriminala kojiprelazi i državne granice.

Vijeće će razmotriti i odnos između miro‐vnih procesâ i korupcije, jer korupcija je uzrokne dostatka mira. Potreban je pokret, buđenjesavjesti – istaknuto je u dokumentu. I to je na ‐ša glavna motivacija koju osjećamo kao moral‐nu obvezu. Zakoni su potrebni, ali nisu dosta‐tni. Bit će tri razine djelovanja: odgoj, kultura,građanstvo. Valja se hrabro pokrenuti i pobu‐diti savjesti kako bi se ravnodušje preobliko‐valo u shvaćanje ozbiljnosti tih pojava, i kakobi ih se suzbijalo – istaknuto je u dokumentuVijeća za pravdu Dikasterija za promicanjecjelovitoga ljudskog razvoja.

(Vatikanski radio)

Papa Franjo: “Polaganje života” novi jeput do beatifikacije

U utorak, 11. srpnja, objavljeno je apostol‐sko pismo pape Franje u obliku motuproprija,pod nazivom “Maiorem hac dilectionem”,“veće ljubavi od ove”. Dokument je naslovljencitatom iz evanđelja po Ivanu, kojim i započi‐nje: “Nitko nema veće ljubavi od ove: položitisvoj život za svoje prijatelje” (Ivan 15,13).

Ovim se motupropriom uvodi novi kriteriju postupku beatifikacije i kanonizacije, a to je“polaganje života”, latinski “Vitae oblatio”.

U tekstu se ističe kako su dostojni posebnepažnje i posebne časti oni kršćani koji su slije‐deći izbliza stope i nauk Gospodina Isusa,položili svoj život, svojevoljno i slobodno zadruge, te su do smrti ustrajali u toj nakani.

Herojsko polaganje vlastitog života, uteme‐ljeno u ljubavi, izriče istinsko, puno i primjer‐no nasljedovanje Krista, te je stoga dostojnodivljenja zajednice vjernika – divljenja kakvose gaji prema mučenicima ili onima koji suherojski živjeli kršćanske kreposti, navodi se u

Motu propriu. Dijecezanski postupak i odgo‐varajuća Pozicija, i dalje su uređeneApostolskom konstitucijom Divinus perfec‐tionis Magister iz 1983., i odgovarajućimNormama, u koje je uz mučeništvo (supermartyrio) i herojsko življenje kreposti (superheroicitatem virtutum) uveden i razlučen kaonovi kriterij pojam polaganja života, “vitaeoblatio”.

U drugom članku novog Motu propriadefiniraju se kriteriji po kojima je polaganježivota valjano i učinkovito u postupku beatifi‐kacije Sluge Božjeg: to je slobodno i voljnopolaganje života i hrabro prihvaćanje sigurnei neposredne smrti iz ljubavi (propter carita‐tem), a u postupku se mora dokazati i povez‐nica između polaganja života i prerane smrti;potrebno je dokazati i kako je Sluga Božjibarem na redovnoj razini živio kršćanske kre‐posti prije samog polaganja života, sve dosmrti; Sluga Božji mora biti na glasu svetosti,


što mora biti popraćeno i znakovima, baremna kon smrti; i konačno, za beatifikaciju je po ‐tr e bno i čudo po njegovu zagovoru, nakonsm rti Sluge Božjega.

Biskup Enrico dal Covolo, rektor Lat era n s ‐k og sveučilišta, pojasnio je kako se ovime uv ‐o di veća jasnoća u sam postupak beatifikacije,jer znalo se dogoditi da određeni procesi za p ‐o čnu kao beatifikacija zbog mučeništva, nobu du dovršeni temeljem herojskog življenjakr e posti, ili obrnuto. Primjerice sv. Ma ksi m ili ‐jan Kolbe je beatificiran zbog herojskog življe‐nja kreposti, a kanoniziran kao mučenik.

Ovaj će novi “treći put” pomoći da se osvi‐

jetle mnogi slučajevi, jer neće biti potrebno do ‐k azivati profil progonitelja, mržnju prema vj ‐eri (odium fidei), ili prolijevanje krvi (effusiosanguinis), kako je bio slučaj kod mučeništva.Bit će potrebno dokazati duboku poveznicuiz među polaganja vlastitog života i preranesm rti koju vjernik prihvaća zbog ljubavi pr e ‐ma Bogu i prema braći – rekao je rektor. Kr ite ‐rij “polaganja života” mogao bi se primijenitina neke slučajeve voljnog prihvaćanja smrtizbog pomoći oboljelima, primjerice, od kuge,gdje se vlasititi život ugrožava zbog dobrobitidrugoga – zaključio je biskup dal Covolo.

170 VRHBOSNA 3/2017

SVETA

STO

LIC

A

Primiti, zaštititi i integrirati migrante i izbjeglicePoruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018.

Draga braćo i sestre!„Stranac koji s vama boravi neka vam bude

kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Tai vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja samJa hve, Bog vaš!” (Lev 19, 34).

U prvim godinama svoga pontifikata opet ‐o vano sam izražavao posebnu zabrinutost zb ‐og žalosne situacije mnogih migranata i izbje‐glica koji bježe od rata, progonâ, prirodnih ka ‐t astrofa i siromaštva. Ta je situacija nesum nj i vo„znak vremena”, koji sam se trudio tu m a č iti,uz pomoć Duha Svetoga, još od svoga po sj etaLampedusi 8. srpnja 2013. godine. Os ni v anjemnovog Dikasterija za promicanje cjelovitogljudskog razvoja htio sam da posebni odsjek –stavljen ad tempus pod moje izravno vo dstvo– izrazi brigu Crkve za migrante, ra se ljeneosobe, izbjeglice i žrtve trgovine ljudima.

Svaki stranac koji pokuca na naša vrata pri‐lika je za susret s Isusom Kristom, koji se poi‐stovjećuje s primljenim i odbačenim strancemsvakog doba (usp. Mt 25, 35‐43). Gospodin po ‐vj erava majčinskoj ljubavi Crkve svaku os o bukoja je prisiljena napustiti svoju domovinu upotrazi za boljom budućnošću.[1] Ta se so lid a ‐r nost mora konkretno izražavati u svakoj etapimigracijskog iskustva – od polaska na putova‐nje do dolaska na odredište i povr a t ka. To jevelika odgovornost koju Crkva želi podijeliti sasvim vjernicima i muškarcima i že nama dobre

volje, koji su pozvani odgovoriti na mnoge iza ‐zo ve ovodobnih migracija s ve li kodušnošću,sp remnošću, mudrošću i dalekovidnošću, sv ‐aki prema vlastitim mogućnostima.

U tome smislu želim potvrditi da „naš sezajednički odgovor može uobličiti sa četiri gl ‐agola: prihvatiti, zaštititi, promicati i integri‐rati”.[2]

Promatrajući trenutnu situaciju, prihvatitizn ači, prije svega, pružiti veće mogućnosti mi ‐g r antima i izbjeglicama za siguran i legalanul azak u zemlje odredišta. U tome smislu jepo željno uložiti konkretne napore kako bi sepo većalo i pojednostavilo postupke za odobr ‐avanje humanitarnih viza i ponovno spajanjeobitelji. Istodobno, nadam se da će veći brojzemalja usvojiti pojedinačne i zajedničke pro‐grame pokroviteljstva, te otvoriti humanitarnekoridore za posebno ranjive izbjeglice. Na d ‐alje, trebalo bi se pobrinuti da se onima kojibježe od sukobâ u susjednim zemljama dodje‐ljuju posebne privremene vize. Kolektivna iproizvoljna protjerivanja migranata i izbjegli‐ca nisu prikladna rješenja, osobito kad ih sevr aća u zemlje koje ne mogu jamčiti poštivanjelju dskog dostojanstva i temeljnih prava. [3]Još jednom želim istaknuti važnost pružanjami grantima i izbjeglicama prikladnog i dolič ‐n og početnog smještaja. „Širi programi prihv ‐a ćanja, već pokrenuti na različitim mjestima,


VRHBOSNA 3/2017 171

SVETA

STO

LIC

A

čini se da olakšavaju osobni susret, omoguću‐ju bolju kvalitetu usluga te pružaju veće jam‐stvo za uspjeh”. [4] Načelo središnjeg položa‐ja ljudske osobe, koje je snažno zastupao mojdragi predšasnik Benedikt XVI. [5], obvezujenas da uvijek osobnu sigurnost stavljamoispred nacionalne. Potrebno je, stoga, osigura‐ti odgovarajuću izobrazbu djelatnika zaduže‐nih za kontrolu granica. Situacija migranata,tražitelja azila i izbjeglica zahtijeva da im sezajamči osobna sigurnost i pristup osnovnimuslugama. Poradi temeljnog dostojanstvasvake ljudske osobe, moramo nastojati prona‐ći alternativna rješenja stavljanju u pritvoronih koji ulaze u zemlju bez dopuštenja. [6]

Drugi glagol – zaštititi – može se shvatiti kaoniz koraka koje treba poduzeti u cilju obrane pr ‐ava i dostojanstva migranata i izbjeglica, neovi‐sno o njihovom pravnom statusu.[7] Ta zaštitazapočinje u zemlji porijekla a sastoji se u dava‐nju pouzdanih i provjerenih informacija prijeodlaska i pružanju zaštite od nezakonitih regru‐tacija.[8] Tu se zaštitu mora nastaviti, u najvećojmogućoj mjeri, u zemlji migracije, jamčeći timosobama odgovarajuću konzularnu pomoć, pr ‐avo da u svakom trenutku imaju kod sebe sv ojeosobne dokumente, pravedan pristup pravdi,mogućnost otvaranja osobnog bankovnog raču‐na i minimalna sredstva dovoljna za život. Kadsu pravilno priznate i vrednovane, sposobnostii znanja migranata, tražitelja azila i izbjeglicapravo su bogatstvo za zajednice koje ih prima‐ju.[9] Zato se nadam da će, u zemljama koje ihprime, migrantima, iz poštovanja prema njiho‐vu dostojanstvu, biti pruženi sloboda kretanja,mo gućnosti za zaposlenje i pristup sredstvimakomunikacije. Što se tiče onih koji se odluče vra‐titi u domovinu, želim naglasiti potrebu za raz‐vijanjem socijalnih i profesionalnih programareintegracije. Međunarodna konvencija o pravi‐ma djeteta pruža univerzalnu pravnu osnovuza zaštitu maloljetnih migranata. Njih se morapoštedjeti svakog oblika pritvaranja zbog njiho‐va statusa migranta i ujedno im se mora zajam‐čiti redovni pristup osnovnom i srednjoškolsk ‐om obrazovanju. Jednako tako, mora im se ja ‐mčiti pravo boravka do punoljetnosti i uživanjemogućnosti nastavka studija. Za maloljetnikebez pratnje i maloljetnike odvojene od njihovihobitelji važno je predvidjeti programe za privre‐meno čuvanje ili udomljavanje.[10] Opće pravona državljanstvo treba biti priznato i propisno

po tvrđeno za svu djecu u času rođenju. Be zd rž ‐a vljanstvo u kojem se migranti i izbjeglice pone‐kad mogu naći moguće je lako izbjeći donoše‐njem „nacionalnog zakonodavstva koje je u sk ‐l a du s temeljnim načelima međunarodnog pr ‐ava”.[11] Status migranta ne bi smio ograniča‐vati pristup zdravstvenoj zaštiti i mirovinskomsustavu na tlu pojedine države, niti utjecati naprijenos ostvarenih prava u slučaju repatrijacije.

Promicati u suštini znači poduzeti odlučnina por kako bi se osiguralo da se svim migranti‐ma i izbjeglicama – kao i zajednicama koje ih pr ‐im aju – omogući da se ostvare kao osobe u svimdi menzijama koje čine čovještvo koje je Stvo ri t eljhtio[12]. Među njima moramo prepoznati ist i n ‐sku vrijednost religijske dimenzije, te je u to mesmislu potrebno osigurati svim strancima u sv ‐akoj zemlji slobodu vjeroispovijesti i mogućnostprakticiranja vlastite vjere. Mnogi migranti iizbjeglice imaju sposobnosti koje se moraju pr ‐ikladno priznati i vrednovati. Budući da je „radpo svojoj naravi namijenjen ujedinjavanju naro‐da”[13], potičem da se poduzme odlučni na porusmjeren promicanju uključivanje migranata iizbjeglica u društvo i svijet rada, jamčeći svima –uključujući tražitelje azila – mogućnost za ‐pošljavanja, učenje jezika i aktivno građanstvo,zajedno s odgovarajućom informiranošću na nji‐hovom materinskom jeziku. U slučaju ma lo ‐ljetnih migranata, njihovo uključivanje u svijetrada mora biti regulirano tako da se spriječezloupotrebe i prijetnje njihovu normalnom ra s tui razvoju. Godine 2006. Benedikt XVI. je na gl a siokako je u kontekstu migracije obitelj „mjesto iresurs kulture života i faktor integracije vrijed‐nosti” [14]. Cjelovitost obitelji treba uvijek un ‐apređivati, podupirući ponovno spajanje obitelji– u koje će biti obuhvaćeni djedovi i ba ke, unukei braće i sestre –, neovisno o financij sk im izdaci‐ma koje je potrebno za to izdvojiti. Mi grantima,tražiteljima azila i izbjeglicama s invaliditetommora se pružiti veća pomoć i po d rška. Pre po zn ‐avajući hvalevrijedne napore koje su do sadapoduzele mnoge zemlje u smislu međunarodnesuradnje i humanitarne po m oći, nadam se da ćese u dijeljenju te pomoći uz eti u obzir potrebe(kao što su medicinska i socijalna pomoć, kao iobrazovanje) zemalja u razvoju u koje se slijeva‐ju rijeke migranata i izbjeglica. Nadam se jedna‐ko tako da će lokalne zaj e dnice koje su ranjive isuočene s materijalnim te škoćama biti uključenemeđu korisnike pomoći.[15]


Posljednji glagol – integrirati – tiče se mo g ‐ućnosti za interkulturalno obogaćivanje kojemi granti i izbjeglice pružaju svojom prisutno‐šću. Integracija nije „neka vrsta asimilacije, kojabi vodila zatiranju i zaboravu vlastitoga kultur ‐no ga identiteta. Dodir s drugim, naprotiv, vodiot krivanju njegove „tajne”, otvaranju drugomekako bi se prihvatilo njegove pozitivne vrijed‐nosti i tako pridonijelo većem međusobnom po ‐z n avanju. To je dugotrajan proces koji ima zacilj oblikovanje društava i kultura, čineći ih sveviše odrazom mnogostrukih Božjih darova lju‐dima”[16]. Ovaj se proces može ubrzati odobra‐vanjem državljanstva koje neće biti uvjetovanofinancijskim zahtjevima ili poznavanjem jezikakao i nuđenjem mogućnosti izvanredne regula‐cije statusa za migrante koje će im omogućitidu ži boravak u zemlji u koju su došli. Po na v lj ‐am potrebu da na svaki mogući način pr om ič e ‐mo kulturu susreta – povećanjem mo g u ćnostiza interkulturalnu razmjenu, informiranjem iši renjem najboljih praksi integracije te razvija‐njem programa za pripremu lokalnih zajednicaza integracijske procese. Želim naglasiti pose‐ban slučaj osoba prisiljenih napustiti zemljuimi gracije zbog humanitarnih kriza. Te osobetraže da im se osigura odgovarajuća po m oć zarepatrijaciju i učinkovite programe rei ntegracijeu svijet rada u njihovim matičnim zemljama.

U skladu sa svojom pastoralnom tradicijom,Cr kva je spremna izravno preuzeti obvezu os ‐tv arivanja svih gore navedenih inicijativa. Ip ‐ak, kako bi se postigli željeni plodovi, nužan jedoprinos političke zajednice i civilnog društva,

sukladno njihovim odgovornostima.Na samitu Ujedinjenih naroda održanom u

New Yorku 29. rujna 2016., svjetski vođe jasnosu izrazili svoju spremnost da poduzmu odluč ‐ne korake u pružanju potpore migrantima i iz ‐b jeglicama kako bi spasili njihove živote i zašti‐tili njihova prava, dijeleći tu odgovornost na gl ‐o balnoj razini. U tu svrhu, države su se obveza‐le sastaviti i odobriti, do kraja 2018. go d ine, dvaglobalna sporazuma (Global Co m p a cts), jedanposvećen izbjeglicama, a drugi migrantima.

Draga braćo i sestre, u svjetlu ovih pokrenu‐tih procesa, naredni mjeseci nude jedinstvenupriliku za predstavljanje i podupiranje kon‐kretnih djelovanja koja sam razložio s četiri gla‐gola. Pozivam vas, stoga, da iskoristite svakuprigodu da podijelite ovu poruku sa svim poli‐tičkim i društvenim akterima koji su uključeni– ili koji su zainteresirani za sudjelovanje – upr ocesu koji će dovesti do odobrenja dvajugloba lnih sporazuma.

Danas, 15. kolovoza, slavimo svetkovinuUz nesenja Marijina. Sveta Majka Božja osobnoje doživjela teškoće prognanstva (usp. Mt 2, 13‐15), prateći s ljubavlju Sina na njegovu putu svedo Kalvarije i sada vječno dijeli njegovu slavu.Nje zinu majčinskom zagovoru povjeravamonade svih migranata i izbjeglica na svijetu i tež‐nje zajednica koje ih prihvaćaju, kako bismo,odgovarajući na najveću Božju zapovijed, svinaučili voljeti drugoga, stranca, kao sebe same.

Iz Vatikana, 15. kolovoza 2017.Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije.

172 VRHBOSNA 3/2017

SVETA

STO

LIC

A

[1] Usp. Pio XII., Apost. pob. Exsul Familia, Titulus Primus, I.[2] Govor sudionicima međunarodnog foruma „Migracije i mir”, 21. veljače 2017.[3] Usp. Obraćanje stalnog promatrača Svete Stolice na 103. sjednici Vijeća IOM‐a, 26. studenoga 2013.[4] Govor sudionicima međunarodnog foruma „Migracije i mir”, 21. veljače 2017.[5] Usp. Benedikt XVI., Enc. Caritas in veritate, 47.[6] Usp. Obraćanje stalnog promatrača Svete Stolice na XX. sjednici Vijeća za ljudska prava, 22. lipnja 212.[7] Usp. Benedikt XVI., Enc. Caritas in veritate, 62.[8] Usp. Papinsko vijeće za pastoral selilaca i izbjeglica, Nap. Erga migrantes caritas Christi, 6.[9] Usp. Benedikt XVI., Govor sudionicima VI. Svjetskog kongresa za pastoral selilaca i izbjeglica, 9. studenog 2009.[10] Usp. Isti, Poruka za Svjetski dan selilaca i izbjeglica (2010.); Stalni promatrač Svete Stolice, Obraćanje na XXVI.redovnoj sjednici Vijeća za ljudska prava o ljudskim pravima migranata, 13. lipnja 2014.[11] Papinsko vijeće za pastoral selilaca i izbjeglica i Papinsko vijeće Cor Unum, Prihvaćati Krista u izbjeglicama i pri‐silno raseljenim osobama (Accogliere Cristo nei rifugiati e nelle persone forzosamente sradicate), 2013., 70.[12] Usp. Pavao VI., Enc. Populorum progressio, 14.[13] Ivan Pavao II., Enc. Centesimus annus, 27.[14] Benedikt XVI., Poruka za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2007.[15] Usp. Papinsko vijeće za pastoral selilaca i izbjeglica i Papinsko vijeće Cor Unum, Prihvaćati Krista u izbjeglicamai prisilno raseljenim osobama, 2013., 30‐31.[16] Ivan Pavao II., Poruka za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2005., 24. studenoga 2004.


Izvještaj o stvaranju pruža nam panoram‐ski pogled na svijet. Sveto pismo otkriva da jeBog “u početku” želio čovjeka za suradnika uočuvanju i zaštiti prirodnog okoliša. U poče‐tku, kao što čitamo u Postanku, “još nije bilonikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bi ‐jaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog,još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjekada zemlju obrađuje” (2, 5). Zemlja nam jepovjerena kao uzvišeni dar i naslijeđe, za kojesmo svi odgovorni sve dok “na kraju” sve nane bu i na zemlji ne bude obnovljeno u Kristu(Ef 1, 10). Naše ljudsko dostojanstvo i dobro‐bit duboko su povezani s našom brigom začitav stvoreni svijet.

Međutim, “u međuvremenu”, povijest svij ‐eta pokazuje drukčiju stvarnost. Ona otkrivamo ralno pustošenje gdje naši stavovi i ponaš ‐a nju prema stvorenom svijetu potamnjuju našpoziv da budemo Božji suradnici. Naša sk ‐lonost da prekidamo osjetljive i uravnoteženeekosustave na svijetu, naša nezasitna želja zamanipulacijom i nadzorom nad ograničen imdo brima planeta i naša pohlepa za neo gr ani č ‐e nim izvlačenjem zarade na tržištima – sve tonas je otuđilo od izvornog nauma stvara nja.Vi še ne poštujemo prirodu kao zaj ed nički dar,već je, naprotiv, smatramo privatn im posje‐dom. Više ne postupamo s prirodom pr ij a ‐teljski i zaštitnički, već samovoljno njome go s ‐podarimo kako bismo jačali naše strukture.

Posljedice ovog alternativnog pogleda nasv ijet su tragične i trajne. Ljudski i prirodni ok ‐ol iš zajedno propadaju, a tim propadanjem pla‐neta najteže su pogođene najranjivije os obe.Utj e caj klimatskih promjena pogađa pr ije sv ‐ega one koji grcaju u siromaštvu u svakom ku ‐t ku svijeta. Naša obveza da se odgovorno služi ‐mo zemaljskim dobrima podrazumijeva pr ep o ‐

z navanje i poštivanje svih ljudi i svih živih bića.Hitan poziv i izazov da skrbimo o stvorenomsvijetu predstavljaju poziv čitavom čovječan‐stvu da radi na održivom i cjelovitom razvoju.

Stoga, ujedinjeni istom brigom za svijetomkoji je Bog stvorio i priznajući da je zemlja za ‐je dničko dobro, usrdno pozivamo sve ljudedobre volje da dana 1. rujna izdvoje vremenaza molitvu za okoliš. O toj prigodi želimo zah‐valiti dobrohotnom Stvoritelju za veličanstve‐ni dar stvorenog svijeta i obvezati se da ćemoza njega skrbiti i čuvati ga radi budućih nara‐štaja. Najposlije, znamo da radimo uzalud akoGospodin nije uz nas (usp. Ps 126/127), akomolitva nije u središtu našega promišljanja iproslava. Naime, cilj naše molitve je promije‐niti način na koji promatramo svijet kakobismo promijenili način na koji se ophodimoprema njemu. Cilj koji si postavljamo je smoćihrabrosti prihvatiti veću jednostavnost i soli‐darnost u našem načinu življenja.

Onima koji su na važnim položajima u dru‐štvu, gospodarstvu, politici i kulturi upućuje‐mo hitan apel da odgovorno osluhnu krikzemlju i da odgovore na potrebe marginalizi‐ranih, ali prije svega da odgovore na molbumnogih i podrže globalni konsenzus za opo‐ravak našeg ranjenog svijeta. Uvjereni smo danema iskrenog i trajnog rješenja za izazov eko‐loške krize i klimatskih promjena bez složnogi kolektivnog odgovora, bez zajedničke odgo‐vornosti u kojoj će se voditi računa i o do sadaučinjenom, te bez davanja prioriteta solidar‐nosti i služenju.

Iz Vatikana i Fanara, 1. rujna 2017.Papa Franjo i ekumenski patrijarh Bartolomej

VRHBOSNA 3/2017 173

SVETA

STO

LIC

A

Zajednička poruka pape Franjei patrijarha Bartolomeja

Svjetski dan molitve za očuvanje stvorenoga

Vrhbosna 32017_Layout 1 20.10.2017 9:41 3

Veliko načelo, potvrđeno od Drugog vat ik ‐a nskog koncila, prema kojem se bogoslužnumolitvu mora prilagoditi shvaćanju puka ka ‐ko bi mu bila razumljiva, zahtijevalo je teškuzadaću uvođenja narodnog jezika u bogosluž‐je i pripreme i odobravanja prijevodâ bogo‐služnih knjiga, koja je povjerena biskupima.

Latinska Crkva bila je svjesna predstojećežrtve djelomičnog gubitka vlastitog bogosluž‐nog jezika, koji se stoljećima upotrebljavao uči tavom svijetu. Ipak, rado je otvorila vrata ka ‐ko bi ti prijevodi, kao dio samih obreda, moglipostati glasom Crkve koja slavi božansketajne, zajedno s latinskim jezikom.

Istodobno, poglavito imajući pred očimara zličita jasno izražena stajališta koncilskih ot ‐a ca o korištenju narodnog jezika u bogoslužju,Crkva je bila svjesna teškoća koje bi se na tomepodručju mogle javiti. S jedne strane, bilo jepotrebno povezati dobrobit vjernika određe‐nog vremena i kulture i njihovo pravo na svj ‐es no i aktivno sudjelovanje u bogoslužnim sl ‐a v ljima s bitnim jedinstvom rimskog obreda. Sdr uge strane, sami narodni jezici moći će, če ‐sto tek postupno, postati liturgijski jezici, kojine će nimalo zaostajati za liturgijskim latin‐skim po profinjenosti stila i dubini svojih poj‐mova sa ciljem jačanja vjere.

To je bio cilj raznih bogoslužnih zakona,na putaka, okružnica, uputa i potvrđivanja bo ‐go služnih knjiga na različitim mjesnim jezici‐ma koje je izdala Apostolska Stolica od Ko n c ‐ila naovamo, i to kako prije tako i nakon zako‐nâ koji su utvrđeni u Zakoniku kanonskog pr ‐ava. Navedeni kriteriji bili su i ostaju korisnina razini općih smjernica i liturgijske komisijeih se moraju, što je više moguće, pridržavatikao prikladnih instrumenata, tako da liturgij‐ska zajednica može, u velikoj raznolikosti jezi‐kâ, doći do izražajnog stila koji je prikladan iodgovara pojedinim dijelovima, čuvajući cje‐lovitost, točnost i vjernost, osobito u prevođe‐nju nekih tekstova od velike važnosti u pojedi‐noj bogoslužnoj knjizi.

Bogoslužni tekst, kao obredni znak, je sred‐stvo usmene komunikacije. Međutim, za vjer‐

nike koji slave svete obrede, riječ je takođermi s terij. Naime, kada se riječi izgovaraju, oso‐bito kad se čita Sveto pismo, Bog govori ljudi‐ma. U Evanđelju sâm Krist govori svojem na ‐r o du koji, sam ili po predvoditelju slavlja, mo ‐li tvom odgovara Gospodinu u Duhu Svetom.

Cilj prevođenja bogoslužnih tekstova i bi b ‐li jskih tekstova za Službu riječi je naviještativjernicima riječ spasenja u poslušnosti vjeri iiz reći molitvu Crkve Gospodinu. U tu svrhupo trebno je vjerno prenositi pojedinom naro‐du, služeći se njegovim vlastitim jezikom, svešto je Crkva htjela prenositi drugim ljudimalatinskim jezikom. Premda vjernost nije mo g ‐u će uvijek prosuditi po pojedinim riječima,već je se treba tražiti u kontekstu cjelokupnogko munikacijskog čina i prema književnoj vr ‐sti, ipak mora se također voditi računa o ne k ‐im posebnim pojmovima u kontekstu cijeleka toličke vjere, jer svaki prijevod teksta morabiti u skladu sa zdravim učenjem.

Ne treba čuditi da su se, tijekom ovog du g ‐o trajnog procesa, javljale teškoće između bis k ‐u pskih konferencija i Apostolske Stolice. Kakobi odluke Koncila o upotrebi narodnih jezikau bogoslužju mogle vrijediti i u budućnosti,pr ijeko je potrebna stalna, budna i kreativnasuradnja, ispunjena međusobnim povjerenj ‐em, između biskupskih konferencija i dikaste‐rija Apostolske Stolice koji vrši zadaću promi‐canja svetog bogoslužja, odnosno Kon gre g a ‐cije za bogoštovlje i sakramentalnu disciplinu.Stoga, da bi se mogao nastaviti rad na obnovičitavog liturgijskog života, činilo se korisnimda se neka načela koja se prenose još od vre‐mena Koncila jasnije utvrde i provode.

Mora se, bez sumnje, posvetiti dužnu paž‐nju koristi i dobrobiti vjernika, a ne smije sezaboraviti ni pravo i dužnost biskupskih kon‐ferencija koje, zajedno s biskupskim konferen‐cijama krajeva u kojima se govori istim jezi‐kom i sa Apostolskom Stolicom, moraju za j a ‐m čiti i odrediti da se, čuvajući karakter svakogpojedinog jezika, potpuno i vjerno čuva smi‐sao izvornog teksta i da prevedene bogoslu‐žne knjige, i nakon prilagodbi, uvijek jasno

174 VRHBOSNA 3/2017

SVETA

STO

LIC

A

Magnum principiumApostolsko pismo u obliku motu propria vrhovnog svećenika Franje

kojim se unose promjene u kan. 838 Zakonika kanonskog prava


odražavaju jedinstvo rimskog obreda.Da bi suradnja između Apostolske Stolice i

biskupskih konferencija bila to vjernija i plo‐donosnija i saslušavši mišljenje Komisije bis k ‐u pâ i stručnjaka koju sam osnovao, naređu‐jem, vlašću koja mi je povjerena, da kanonskadisciplina koja je trenutno na snazi u kan. 838ZKP‐a postane jasnija, tako da se, u skladu son im što je navedeno u konstituciji Sacros an c ‐t um concilium, napose u člancima 36. §§ 3. i 4.,40. i 63. i u apostolskom pismu u obliku motupropria Sacram liturgiam, br. IX, jasnije izrazimjerodavnost Apostolske Stolice u vezi prije‐vodâ bogoslužnih knjiga i dubljih prilagodbi,među koje se mogu ubrojiti također eventual‐ni novi tekstovi koji će se u njih uvrstiti, kojesu usvojile i odobrile biskupske konferencije.

U tome smislu, kan. 838 će ubuduće glasitikako slijedi:

Kan. 838 ‐ § 1. Uređivanje svetog bogosluž‐ja ovisi samo o crkvenoj vlasti; tu pak vlast im ‐aju Apostolska Stolica i, prema pravnoj odred‐bi, dijecezanski biskup.

§ 2. Zadaća je Apostolske Stolice da uređu‐je sveto bogoslužje opće Crkve, izdaje bogosl ‐u žne knjige i pregleda[1] prilagodbe koje je,prema pravnoj odredbi, odobrila biskupskakonferencija i da bdije da se bogoslužne ured‐be posvuda vjerno obdržavaju.

§ 3. Biskupskim konferencijama pripada davj erno prirede prijevode bogoslužnih knjiga

na narodne jezike, primjereno prilagođeneun utar određenih granica, te da odobre i obja‐ve bogoslužne knjige za krajeve za koje suodgovorni, nakon što ih potvrdi Sveta Stolica.

§ 4. Dijecezanskom biskupu u Crkvi kojamu je povjerena pripada da izda, u granicamasv oje mjerodavnosti, odredbe o bogoslužjuko je obvezuju svakoga.

U skladu s navedenim treba tumačiti biločl. 64 § 3 Apostolske konstitucije Pastor Bonusbilo druge zakone, osobito one sadržane u bo ‐g o služnim knjigama, u vezi njihovih prijevo‐da. Određujem, isto tako, da Kongregacija zabogoštovlje i sakramentalnu disciplinu promi‐jeni vlastiti “Pravilnik” na temelju ove novedi s cipline i pomogne biskupskim konferenci‐jama da ispune svoj zadatak, te da radi na svevećem unaprjeđivanju bogoslužnog životaLatinske Crkve.

Sve što sam odredio u ovom apostolskompi smu u obliku “motu propria” mora se vjer‐no obdržavati u svim dijelovima, bez obzirana sve suprotno, čak i ako je vrijedno posebnosp omenuti, da se proglasi objavljivanjem nastranicama L’Osservatore Romana, te da stupina snagu 1. listopada 2017., nakon čega će bitiobjavljeno u Acta Apostolicae Sedis.

Dano u Rimu, pri Svetom Petru, 3. rujna 2017.,pete mog pontifikata.

FRANCISCUS

VRHBOSNA 3/2017 175

SVETA

STO

LIC

A

[1] U lat. verziji dokumenta koristi se glagol “recognoscere”. U Objašnjenju Papinskog vijeća za tumačenje zakonoda‐vnih tekstova pojašnjava se da recognitio “nije općenito ili sažeto odobrenje a još manje jednostavna ‘autorizacija’. Riječje, naprotiv, o pomnom i detaljnom ispitivanju ili reviziji…” (28. travnja 2016.).

Papina poruka Organizaciji UN-a za prehranu ipoljoprivredu (FAO)

U prigodi 40. zasjedanja FAOrganizacije,papa Franjo je Predsjedniku i svim predstav ‐nicima zemaljâ članicâ uputio prigodnu poru‐ku. U poruci Organizaciji koja je dužna na pri‐mjereni način odgovoriti na probleme agrikul‐turne proizvodnje hrane, o čemu ovise očeki‐vanja milijuna osobâ, Papa je prvo iskazao ža ‐lje nje što osobno ne može biti prisutan na za ‐sj edanju, stoga je tražio od svoga Dr ž a v noga

ta jnika, kardinala Pietra Parolina, da pr očitapor uku ohrabrenja, potpore, kao i poštovanjai povjerenja, zbog zahtjevne zadaće koju ovaOrganizacija treba ispuniti.

U poruci se također navodi kako Sveta St ‐ol ica izbliza prati rad međunarodne zajednicei želi pridonijeti naporima u promicanju – nesa mo pukog napretka i teorijskog razvoja –ne go i učinkovitom uklanjanju gladi i pothra‐


njenosti. „Svi razumijemo da namjera da sesv akome dostavi njegov svagdašnji kruh, nijedovoljna. Potrebno je priznati da svi na toimaju pravo“ te stoga i oni gladni i u potrebitakođer od toga trebaju imati koristi. Papa jeuk azao i na nedostatak kulture solidarnosti,koja ne uspijeva prokrčiti put među ostalimme đunarodnim aktivnostima, što često ostva‐renje predloženih ciljeva odgađa jer im nedo‐staje ideja pravedne raspodjele.

Usredotočenost svake zemlje na povećanjeprehrane, poboljšanje agrikulturnih aktivnostii životnih uvjetâ ruralnoga stanovništva, utje‐lovljeno je u poticanju sektora agrikulture, upovećanoj proizvodnji ili u promicanju učin‐kovite raspodjele zaliha hrane. Ipak ni to nijedovoljno. Ustvari, ono što ti ciljevi zahtijevajujest trajno priznanje prava svake osobe dabude slobodna od siromaštva i gladi što zavi‐si od dužnosti čitave ljudske obitelji da priskr‐bi praktičnu pomoć onima u potrebi – smatrapapa Franjo.

Stoga, kada je neka zemlja, zbog svojega st ‐upnja razvoja, siromaštva, klimatskih promje‐na ili stanja nesigurnosti, nesposobna ponudi‐ti adekvatan odgovor, FAO i druge međuvla‐dine institucije trebaju biti sposobne posredo‐vati na odgovarajući način i poduzeti adekva‐tne akcije solidarnosti. S obzirom da su dobrakoja nam je Bog Stvoritelj povjerio namijenje‐na svima, žurna je potreba da solidarnost po ‐stane kriterij koji nadahnjuje sve oblike sura‐dnje u međunarodnim odnosima – potaknuoje Sveti Otac.

Pogled na trenutačnu svjetsku situaciju, nepruža nam utješnu sliku. Ipak, ne možemo os ‐t ati samo zabrinuti – ili još gore – ‘dati os ta ‐vku’. Ovaj trenutak očite teškoće mora još višeposvijestiti činjenicu da glad i pothranjenostnisu samo prirodne ili strukturalne pojave,određenih zemljopisnih područja, već rezultatsloženijih uvjeta nerazvijenosti, prouzročenihravnodušnošću mnogih ili pak sebičnošćunekolicine. Ratovi, teroristički napadi i prisil‐no raseljavanje, koji sve više ometaju ili baremznatno uvjetuju čak i nastojanja oko suradnje,

nisu neizbježni nego su posljedica konkretnihodlukâ – ističe Papa.

Riječ je o složenom mehanizmu koji uglav‐nom opterećuje najranjivije, koji su ne samois ključeni iz procesa proizvodnje, već i prisilje‐ni napustiti svoje zemlje, u potrazi za utoči‐štem i nadom. Jednako tako, odluke doneseneu punoj slobodi i svijesti, određuju podatkekoji se odnose na pomoć koja se pruža siroma‐šnim zemljama, što se svakodnevno smanjuje,unatoč ponovljenim žalbama pred sve razor‐nijim kriznim situacijama, koje se očituju urazličitim područjima planeta.

U tim slučajevima – smatra Papa – slobodaizbora svih, treba u obzir uzeti solidarnost pr ‐ema svima, u odnosu na stvarne potrebe i nji‐hovo ispunjenje – u dobroj vjeri poduzetim iliproklamiranim obvezama. Ovakvu predanostod nas traži i Agenda za razvoj do 2030. godi‐ne, koja ponovno potvrđuje ideju da je osigu‐ranje hrane cilj koji se više ne može odgađati.

Ipak, samo napor nadahnut autentičnom so ‐lidarnošću, moći će umanjiti broj osoba koje supothranjene i lišene potrebnoga za život. Ovo jevrlo veliki izazov za FAO, kao i za sve in ‐stitucije međunarodne zajednice. To je takođerizazov za koji se Crkva prvenstveno zalaže.

Papa je pri kraju poruke izrazio nadu dazasjedanja ove Konferencije mogu obnovitipoticaj na djelovanje Organizacije te pružitipraktične odgovore na potrebe i želje našebraće i sestara, budući da oni u djelovanjuFAO‐a ne vide samo tehnički doprinos pove‐ćanju resursa i raspodjele plodova proizvo‐dnje, već i konkretan, pa čak jedinstveni znakbratstva koje im pomaže da s povjerenjem gle‐daju u budućnost – stoji u tekstu.

„Neka svemogući Bog, bogat milosrđem,blagoslovi vas i vašu službu i dâ vam snagupotrebnu za vjerodostojan napredak našeljudske obitelji“ – kaže se u zaključku Papineporuke.

(Radio vatikan)

176 VRHBOSNA 3/2017

SVETA

STO

LIC

A


VRHBOSNA 3/2017 177

SVETA

STO

LIC

A

Sveta Stolica: Voda je temeljno ljudsko pravoBudući da se ozbiljnost kulturne i ekološke

krize ima pretvoriti u nove navike, kako jeistaknuo papa Franjo u enciklici „Laudato si’“,sada je, kao nikada prije, svijetu potrebno hra‐bro stajalište koje polazi od onoga što Papasmatra problemom pravednosti, odnosno odmogućnosti za pristup čistoj vodi zajamčenesv im ljudima. S tim se u vezi Misija Svete St o ‐lice u Ženevi zauzima kako bi dala vlastiti pri‐nos ostvarenju Agende 2030., koju je osmislilaOrganizacija ujedinjenih naroda kako bi sesiromaštvo iskorijenilo na svjetskoj razini.

O novostima i izgledima za budućnost spo‐menute Agende, izvijestio je nadbiskup IvanJurkovič, stalni promatrač Svete Stolice u Ur ‐edu Ujedinjenih naroda u Ženevi, te prije sv ‐ega istaknuo da nas podatci Ujedinjenih na r ‐oda o posljedicama nedostatnoga pristupa vo ‐di ne mogu ostaviti ravnodušnima, jer su doi‐sta dramatični. Gotovo 1000 djece umre sva‐koga dana od bolesti povezanih s vodom, go ‐t ovo dvije milijarde ljudi, točnije milijarda i800 milijuna, pije zagađenu vodu; svake godi‐ne dva milijuna ljudi umre od bolesti poveza‐nih s vodom. Riječ je o vrlo ozbiljnim podatci‐ma – napomenuo je nadbiskup.

Istaknuvši da je cilj koji si je postavila me đ ‐unarodna zajednica usporavanje i preokreta‐nje te tendencije, kazao je da je svaka državapozvana konkretizirati, pa i pravnim sredstvi‐ma, ono što je 2010. godine na zasjedanjimaprihvatila Opća skupština Ujedinjenih naroda,upravo onako kako se preuzimaju mnoge me ‐đunarodne obveze.

Ta obveza priznaje pravo na pitku vodu ihigijenu kao na ljudsko pravo u svrhu potpu‐noga uživanja svih drugih ljudskih prava, aprije svega onoga na život – istaknuo je nadbi‐skup Jurkovič. Rezolucija to pravo priznajekao već postojeće, odnosno kao da je po sebirazumljivo da je obuhvaćeno drugim pravimakoja je Organizacija ujedinjenih naroda većobradila. Ali, 70 država članica nije izglasalotu rezoluciju – upozorio je nadbiskup – a to

znači da je pred nama slojevita situacija. Ot a ‐da, primjerice, nije primijećen veći napredak upriznavanju i kodificiranju toga prava u me đ ‐u narodnim dokumentima.

Stalna će misija Svete Stolice u Ženevi, usu r adnji sa Zakladom „Caritas in veritate“,ko ja djeluje pri misiji, 14. rujna u tom gradu,zajedno s pročelnikom Dikasterija za promica‐nje cjelovitoga ljudskog razvoja, kardinalomTurksonom, Ujedinjenim narodima predstavi‐ti publikaciju u kojoj su analizirane glavne po ‐slj edice koje proizlaze s tržišta vezanoga uzpr istup vodi. Posebna će pozornost biti posve ‐ć ena problemima komercijalizacije, a bit će ri ‐ječi o tehničkoj suradnji, te o temi migracijâprouzročenih klimatskim promjenama i nedo‐statnim pristupom vodi.

Svaka osoba ima pravo na pristup sigurnojpitkoj vodi i to je temeljno ljudsko pravo i klju‐čno pitanje u današnjem svijetu – istaknuo jenadbiskup Jurkovič. Žalosno je kada zakono‐davstvo neke zemlje, ili skupine zemalja, nevodi računa o vodi kao ljudskom pravu. A jošje žalosnije kada se zanemaruje ono što je većnapisano, te se niječe to ljudsko pravo – napo‐menuo je nadbiskup te istaknuo da vodi valjadati središnji položaj, koji ona zaslužuje, uokviru javnih politika.

Naše pravo na vodu je također dužnost –kazao je potom nadbiskup te objasnio – Iz pr ‐a va koje imamo na nju proizlazi obveza, i onase ne može odvajati. Pravo na vodu je presu‐dno za preživljavanje ljudi, i odlučuje o bu d u ‐ćnosti čovječanstva. Osim toga, jasno je da jevrlo važno također upoznati buduće naraštajes ozbiljnošću te stvarnosti. Obveza je SveteStolice olakšati dijalog i nastojati ujediniti svenaše glasove u jedan. U toj kulturi susreta ne ‐za obilazno je djelovanje svake države kao ja ‐mca općem pristupu sigurnoj i kvalitetnoj vo ‐di – rekao je na kraju nadbiskup Jurkovič.

(kta/rv)


U Bukureštu je od 30. lipnja do 3. srpnja od ‐ržan 45. susret generalnih tajnika europskihbi skupskih konferencija. Ove je godine susretodržan u Rumunjskoj, na poziv Rumunjskebiskupske konferencije. Deset godina nakonul aska Rumunjske u Europsku uniju i desetgodina nakon Europske ekumenske skupštineu Sibiuu, održane u rujnu 2007. na kojoj seokupilo više od tri tisuće predstavnika svihkr šćanskih crkava Staroga kontinentu, glavnitajnici sastali su se u glavnom gradu Rum u nj ‐ske da raspravljaju o „Ulozi Crkve, posebicekatoličkih biskupskih konferencija, u plurali‐stičnoj Europi”.

Europa je danas više nego ikada složena st ‐va rnost, navodi se u priopćenju CCEE‐a o te mi„Europa: pluralna i živa stvarnost” u ko j em jesažeta poruka susreta. Europa u „množini” ta ‐kođer uključuje potrebu za zajedničk im hvata‐njem ukoštac s izazovima. Plu ral is ti čka kulturasnažno obilježena sekularizmom i individualiz‐mom uzima sve više maha. Us prkos tome voljaza zajedničkim vrijednostima, utemeljena uIstini, zajedno sa željom za Bogom sve više ra ‐ste, osobito među mlađim naraštajima.

Katolička Crkva u sadašnjem trenutku p re ‐p o znaje priliku da živi i svjedoči s obnovlje‐nom predanošću radost Isusova evanđelja:ra dost Boga koji je iz ljubavi preuzeo na sebelju dsku narav, pružajući čovjeku svoju pomoći u najtežim povijesnim trenucima. Pratećieuropski pluralizam u svjetlu kršćanskeporuke, Crkva želi svjedočiti tu Božju ljubavprema čovjeku.

Fenomen migracije, stanoviti kulturološkira skol među generacijama, kriza obrazovnogsu stava, koji pomalo posvuda ne uspijeva osi‐gurati prenošenje vrijednosti koje podupirudruštvene odnose i kriza institucija, samo suneki od aspekata koji svjedoče da Europa višenije homogena stvarnost. Da bi se ozbiljno su ‐očilo s izazovima tih pitanja, nužno je vratitiod lučujuću ulogu razuma. Ako potonjeg istis ‐nu emocije, kao što je često slučaj u našim vre‐menima zatomljene istine, nasilje u govoru idjelima postaje svakodnevna praksa, upozo‐rava se u priopćenju.

Unatoč nekim znakovima oporavka uEuropi, jaz između bogatih i siromašnih stal‐no raste. Postoje također velike razlike međusamim europskim zemljama, između gradovai ruralnih sredina te među generacijama. Po s ‐ebnu zabrinutost pobuđuje sve veći broj neza‐poslenih mladih ljudi (koji je u nekim zemlja‐ma vrlo visok) kao i sve veći broj starijih ljudikoji žive u stanju krajnjeg siromaštva. Ako suideologije iz prošlosti, usmjerene na poništa‐vanje razlika među ljudima, dovele do totali‐tarnih i nasilnih režima, porast gospodarskenejednakosti među ljudima i zemljama dovo‐di do novih uznemirujućih napetosti. Sol id ‐arnost i ljubav, zajedno s pravdom, nisu pra‐zne riječi, već hitnosti na koje Crkva ne presta‐je ukazivati.

Aktualna zdrava politička pluralnost danasne uspijeva jasno izraziti antropološke vizije imo dele kao i vizije i modele društva. Već duginiz godina u mnogim europskim zemljama dr ‐uštveni raskol između građana i političkih vo ‐đa obilježen je sve većom apstinencijom bir ačana izborima. Obnova političkoga djelovanjaovisi o političarima i strankama koji će zn atipredložiti politike usmjerene na zaštitu lju d s ‐koga dostojanstva i promicanje općeg dobra.

Različitosti u pristupu uslugama, starenjestanovništva i teškoće koje se javljaju u življe‐nju etničkih ili vjerskih razlika, sva ta pitanjajasno ukazuju na potrebu promicanja „kulturesuživota” koja ne pretvara različitost u nepri‐jateljstvo a identitet u izolaciju. Izazov pošto‐vanja identiteta i oblika pripadanja, čak i unu‐tar Crkve, bila je tema o kojoj su glavni tajnicimnogo raspravljali.

I u samoj Crkvi pluralizam predstavlja veli‐ki izazov. Kao što nas papa Franjo podsjeća, je ‐dinstvo je višestruko i u samoj Crkvi postojimnogo načina življenja vjere. Ako je potrebnounijeti poboljšanja u naše rasprave u zajednicii svjedočiti crkveno zajedništvo, pogrešno jerazličitost mišljenja smatrati znakom podjele.Pravi kršćanski dijalog je zapravo slobodno iodgovorno slušanje čak i suprotnih mišljenja.

U svim tim izazovima, ucjepljivanje imaklj u čnu ulogu i to je istodobno način kojim

178 VRHBOSNA 3/2017

CC

EE

U Bukureštu održan susret generalnih tajnikaeuropskih biskupskih konferencija


Crkva želi živjeti u ovom europskom plurali‐stičkom ozračju i pratiti čovjeka u njegovojkrhkosti i njegovim pravednim težnjama. Bogje uvijek prisutan! Jedino ako ostane danasvjerna Isusu Kristu i promiče načela i vrijed‐nosti izražene u njezinom društvenom nauku,Crkva može odgovoriti na svoje poslanje slu‐ženja čovječanstvu. Jedino Crkva lišena pred‐rasuda, oblika instrumentalizacije, a ponekadčak i zakona koji ne poštuju u potpunosti pr a ‐vo na vjersku slobodu, može ispuniti tu služ‐bu i dati svoj poseban doprinos. Ta perspekti‐va danas se pokazuje posebno teškom zbog

tendencije odvajanja vjere od razuma i sve ve ‐ć eg potiskivanja religije u privatnu sferu ljud‐skog života. Zato je nužno proširiti prostorjavne rasprave i dozivati kršćanima u pametprije svega važnost odjelotvorenja vrijednostiprudentia christiana i potrebu obrane života idostojanstva svake osobe po svaku cijenu, na ‐v odi se, među ostalim, u priopćenju CCEE‐a.

Idući susret generalnih tajnika europskihbiskupskih konferencija održat će se od 28.lipnja do 2. srpnja 2018. na Cipru.

(kta/ika)

VRHBOSNA 3/2017 179

CC

EE

Godišnji susret biskupa i drugih odgovornihza dušobrižništvo migranata u europskim BK

Godišnji susret biskupa i drugih odgovor‐nih za dušobrižništvo migranata u europskimbiskupskim konferencijama održava se od 21.do 23. rujna u Kući Bonus Pastor i u središtuDikasterija za promicanje cjelovitog ljudskograzvoja u Rimu. Vrhunci susreta bili su audi‐jencija kod pape Franje u petak 22. rujna prijepodne i razgovor s odgovornima u Odjelu„Migranti i izbjeglice” Dikasterija za promica‐nje cjelovitog ljudskog razvoja, koji djeluje od1. siječnja ove godine.

Papa Franjo je podijelio zabrinutost zbogznakova netolerancije, diskriminacije i kseno‐fobije koja se pojavljuje u različitim europskimregijama pa čak i kod katoličkih zajednica.Papa je istaknuo dva pozitivna vida ovihmigracija. Prvi ekleziološki da su mnogelokalne Crkve u Europi obogaćene katoličkimuseljenicima koji su donijeli svoje pobožnosti inovi liturgijski i apostolski zanos. Drugi jemisijski jer su ove jake migracije prigodanavjestiti Isusa Krista i radost Evanđelja bezmicanja iz svoje sredine. Podsjetio je na svojuPoruku za sljedeći Svjetski dan selilaca i izbje‐glica, sudionicima susreta poručio kako selio‐ce i izbjeglice valja primiti, zaštiti, promicati iintegrirati te je također potaknuo odgovorne ubiskupskim konferencijama da promiču iusmjeruju svoje djelovanje prema uputama idvadeset akcijskih točaka, koje je pripremio

Odjel za migrante i izbjeglice Dikasterija zapromicanje cjelovitog ljudskog razvoja. Papuje uime svih sudionika susreta pozdravio kar‐dinal Angelo Bagnasco, nadbiskup Genove ipredsjednik Vijeća europskih biskupskih kon‐ferencija (CCEE), koji je sudjelovao na većemdijelu susreta.

Sam susret započeo je u četvrtak 21. rujnačitanjem pisma kardinala Josipa Bozanića,zagrebačkoga nadbiskupa, koji je u nemoguć‐nosti da kao voditelj Odjela Migranti KomisijeVijeća europskih biskupskih konferencija(CCEE) Caritas in Veritate osobno predsjedasusretom, sudionike ohrabrio u zauzimanjuza migrante i izbjeglice u Europi. Nakon štosu prof. Gian Carlo Blangiardo i prof. SimonaMaria Mirabelli s milanskoga sveučilištaBicocca predstavili analizu izvješća biskup‐skih konferencija o području pastorala migra‐nata, predstavnici pojedinih zemalja izvijestilisu o aktualnim izazovima s kojima se susrećuu prihvatu i integraciji migranata. PredstavnikHrvatske biskupske konferencije i Biskupskekonferencije Bosne i Hercegovine, ravnateljDušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr.Tomislav Markić izvijestio je o broju tražiteljaazila u Republici Hrvatskoj, ali i o velikombroju novih hrvatskih iseljenika, koji su u pro‐tekle tri godine iselili iz Hrvatske i Bosne iHercegovine.


Predstavnici Odjela „Migranti i izbjeglice”Dikasterija za cjeloviti razvoj čovjeka pojasnilisu viziju, ciljeve i zadaće novoutemeljenogaOdjela, koji se nalazi pod izravnim vodstvomSvetoga Oca.

Susret je završeni u subotu 23. rujna posje‐

tom rimskom Centru San Saba, koji vodi tali‐janska Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) ivodi brigu o tražiteljima azila i osobama kojeuživaju međunarodnu zaštitu.

(kta/ika/m.k.)

180 VRHBOSNA 3/2017

CC

EE


Vjeroučitelji Vrhbosanske nadbiskupije iBa njolučke biskupije sudjelovali su na Ka te ‐hetskoj ljetnoj školi održanoj od 20. do 22. lip‐nja 2017. u prostorijama Katoličkog školskogce ntra sv. Josipa u Sarajevu.

Sadržajno bogat program Škole sastojao seod predavanja, zajedničkih jutarnjih molitavai Euharistijskih slavlja u samostanskoj crkvise stara Kćeri Božje ljubavi posvećenoj Kraljicisvete krunice te upoznavanja s radom i mo gu ‐ćnostima suradnje s Nadbiskupijskim cen‐trom za pastoral mladih Ivan Pavao II. Tije k ‐om trajanja Katehetske škole održana je i pro‐slava 25. obljetnice ponovnog uvođenja vjero‐nauka u škole.

Katehetska škola započela je Euharistijskimslavljem 20. lipnja u kasnim popodnevnim sa ‐tima. Misno slavlje je predvodio nadbiskupvrhbosanski kardinal Vinko Puljić. U prigod‐noj se homiliji osvrnuo na važnost svjedočenjavjeroučitelja u njihovom radu u obrazovnomsustavu.

U večernjim satima djelatnik Caritasa Bo ‐sne i Hercegovine gosp. Hrvoje Vranješ održ ‐ao je dojmljivo predavanje pod nazi v om Mo d ‐e rno ropstvo – trgovina ljudima. Nakon predava‐nja ostavljena je mogućnost postavljanja do d ‐a tnih pitanja, a predavač je izrazio spremnostza daljnju suradnju sa svim zainteresiranimakoji bi radili na osvješćivanju ovog golemogproblema unutar svojih školskih zajednica.

Drugi dan škole započeo je zajedničkommo litvom Jutarnje, a nastavljen je prvim unizu predavanja toga dana. Predavačica je biladr. sc. Snježana Mališa s Hrvatskog katoličkogsv eučilišta u Zagrebu, a tema preda v a nja Vje ‐ro učitelj između profesije i poziva. Tijekom izra‐zito dinamičnog i zanimljivog izlaganja vjero ‐učitelji su i sami sudjelovali individualnimradom te, kao i na svakom predavanju tijekomdana, mogućnošću postavljanja pitanja.

Drugo predavanje pod nazivom Vjeroučiteljizmeđu profesije i poziva održala je Ana Har a m ‐i na, doktorandica s Papinskog salezijanskogsveučilišta u Rimu. Nakon stanke za objed sli‐jedila su još dva predavanja. Vlč. dr. sc. Kr u n ‐

o slav Novak, docent s Hrvatskog katoličkogsv eučilišta u Zagrebu, predavao je na te ‐mu Vjeronauk u okruženju medija i društvenihmreža, a Snježana Mališa izlagala je na te ‐mu Individualne razlike učenika – radost ili pro‐blem za vjeroučitelja. Treći dio dana bio je rezer‐viran za obilježavanje 25. obljetnice ponovnoguv ođenja vjeronauka u školski sustav u orga ‐ni zaciji Nacionalnog katehetskog ureda Bi sk ‐upske konferencije Bosne i Hercegovine. Pro ‐sl ava je započela Euharistijskim slavljem kojeje predvodio nadbiskup đakovačko‐osječkimo ns. Đuro Hranić, predsjednik Vijeća za kat ‐e hizaciju i novu evangelizaciju Hrvatskebiskupske konferencije i predsjednik Komisijeza katehizaciju Vijeća europskih biskupskihko nferencija. Sudjelovali su vjeroučitelji iz svečetiri biskupije u BiH te brojni gosti iz drugihbi skupija hrvatskog govornog područja, a pri‐godnu homiliju održao je biskup mostarsko‐duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko‐mr kanski mons. Ratko Perić, predsjednik Vij ‐eća za katehezu i novu evangelizaciju BK BiH.Uslijedio je prigodni program u kojemu susvojim svjedočanstvima o životu i djelovanjuu uvjetima uzburkane svakodnevice u BiH su ‐djelovali i predstavnici vjeroučitelja iz svečetiri biskupije.

Treći i posljednji dan Katehetske škole za p ‐o čeo je zajedničkom molitvom Jutarnje, a na st ‐a vljen plenumom na kojemu su se svi sudioni‐ci još jednom imali prigodu osvrnuti na sve te ‐me obrađene tijekom prethodnoga dana. Na ‐kon plenuma djelatnici Nadbiskupijskog cen‐tra za pastoral mladih Ivan Pavao II prezentira‐li su po skupinama svoje djelovanje te u zajed‐ničkim i pojedinačnim razgovorima s vjerou‐čiteljima otvorili obzore mogućih budućih su ‐radnji na području pastorala mladih.

Slijedilo je zajedničko Euharistijsko slavljekoje je predvodio nadbiskup Vinko Puljić, ana njemu propovijedao mr. sc. Marko Vidović.Škola je završena zajedničkim objedom uranim popodnevnim satima.

(kta/g.m.m.)

VRHBOSNA 3/2017 181

BK

BIH

Održana Katehetska ljetna škola u Sarajevu


Na svečanom Euharistijskom slavlju u crkviKraljice svete krunice na Banjskom Brijegu u Sa ra ‐je vu kojim je, 21. lipnja 2017. obilježena 25. obljet‐nice ponovnog uvođenja vjeronauka u škole, prigo‐dni nagovor okupljenim vjeroučiteljima uputio jebiskup mostarsko‐duvanjski i apostolski upraviteljtrebinjsko‐mrkanski mons. dr. Ratko Perić, predsj e ‐d nik Vijeća za katehezu i novu evangelizaciju Bi ‐skupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Na svršetku sv. Mise, u kojoj se dijeli sakra‐ment sv. krizme, biskup s mitrom na glavi, ra ‐širenih ruku nad krizmanicima izgovara ovajmolitveni zaziv: „Utvrdi, Bože, ovo što si iz ‐veo u nama, i očuvaj darove Duha Svetoga usr cima svojih vjernika, neka se ne stide predsvijetom ispovijedati Krista raspetoga ‐ pono‐vit ću: neka se ne stide pred svijetom ispovi‐jedati Krista raspetoga ‐ da odanom ljubavljuvrše njegove zapovijedi…“ I onda, sa štapomu lijevoj ruci, desnicom ih blagoslivlje i otpu‐šta u miru. Zašto je Majka Crkva izabrala ovublagoslovnu formulu da se krizmanici „nestide pred svijetom ispovijedati Krista raspe‐toga“, i to u svečanu trenutku kada su razdra ‐g ani pomazanici primili sedmoliki pečat Du h ‐o vih darova kao što su: strah Božji, jakost,savjet, razbor, koji su dani upravo protiv ta k ‐va stida? Očito Crkva ima praktičnih i oprav‐danih razloga da uzme upravo taj obrazac:Ne ka se ne stide pred svijetom ispovijedatiKr ista raspetoga.

Što je to stid? To zna i najprimitivnija os o ‐ba. I najkulturnija osoba. Zna to i malo dijete.I ono se zbuni kada ga uhvatiš u laži ili danešto drugo nevaljalo čini. Stid se javlja kadanismo autentični i identični, kada neistinu go ‐vorimo, kada smo falsifikati, farizeji, licemje‐ri; kada smo bezočnici; kada nas netko uhva‐ti u grijehu. Stid je ugrađen u ljudsku na r av.Treba ga samo malo odvojiti, odg oj iti; educere,educare. Čovjek se stidi ne samo pred svijetomnego se stidi pred samim sobom, pred svojomsa v je šću, pred unutarnjim Glasom koji nijenjegov ‐ a ako je ičiji, njegov je! ‐ jer u njemu

živi, mi če se i jest. Stid je dakle obrana čestito‐sti i časti.

Neka se ne stide pred svijetom ispovijedatiKrista raspetoga…

Jože. Onaj se Jože u Cankarovoj auto bio ‐gr af skoj pripovijetki „Grijeh“ zastidio svojemajke koja je prevalila četiri sata pješke dapohodi sina u školi u Ljubljani: loše odjeve‐na, uprskane suknje, s muškim čizmama doko ljena, s velikim kišobranom, ali koja je do ‐šla nos e ći u jednoj ruci košulju a u drugojdeseticu fo rin te svomu sinu školarcu. A on,taj Jože, be stidnik, izlazeći iz škole, kada jeug leda onak vu, sakri se za druge i prohujapo kraj nje ko pu šč ano zrno. Čak ga školskidr ug upita: „Je li ono tvoja majka?“ a on s no ‐kta zanijeka: „Nije!“

Pa ako se krizmanik Jože zastidio svoje ro ‐đ ene majke, kako se ne će zastidjeti Boga Ocana dalekim nebesima, Isusa Krista uskrs l o gaprije dvije tisuće godina, Duha Svetoga nevi‐dljivoga? On se zastidio uprskane haljine sv ‐oje ma j ke, a bio je ponosan na majku koja jesvu noć probdjela da mu sašije košulju. On sezastidio čizama svoje majke, a bio je ponosanna majku koja nije htjela razbijati desetice daje sinu dadne cijelu, a ona će ostati gladna.Jože ovaj sv oj grijeh nije nikada mogaodovoljno oplakati. Uvijek mu je ostao u svije‐sti. Čitava se života stidio što se zastidio svojema jke na izlazu iz škole. On, izgubljeni sin!Sr amio se svega vijeka svoga što se u trenu‐tku pred svojim vršnjacima, koji su slična ob ‐raza kao i on sam, zasramio svoje plemenitema jke. Pisac je ispravno stavio naslov svomudoživljaju: Grijeh. On je i na svoj grob, umje‐sto In memoriam, mogao staviti: Ovdje ležiJože sa svojim Grijehom!

Petar. Ne znam zašto idemo u Ljubljanupotkraj 19. stoljeća, zar nije dosta poviriti tu, ususjedstvo, u Kajfino dvorište, pa vidjeti Petra,prvaka apostolskoga, kako se pred sluškinja‐ma uprljanih haljina i čizama stidi Isusa Kristakoji je tu, u Kajfinoj sudnici, samo što nije izi‐šao. Petra, ključara Crkve i namjesnika Is us o ‐

182 VRHBOSNA 3/2017

BK

BIH Nagovor vjeroučiteljima biskupa mons. dr. Ratka

Perića u prigodi 25. obljetnice uvođenjavjeronauka u škole u BiH


va na zemlji, koji se nije zastidio jednom, negotri puta. Petre, poznaš li ti ovoga Čovjeka? ‐Ne poznam. Je li to tvoj Učitelj? ‐ Nisam ja nje‐gov učenik. Je li ovo Mesija? ‐ Ja ne poznamnikakva Mesije. A što si ono govorio u CezarejiFilipovoj: Ti si Krist – Pomazanik – Mesija, SinBoga živoga? ‐ Nisam ja to nikada govorio. Ida su se pojavile još trideset i tri te i takve slu‐škinje s čizmama do koljena, uprskanih halji‐na Petar bi se pred svim tim noćnim protuha‐ma zastidio svoga Učitelja, svoga Mesije, SinaČovječjega, Sina Božjega, Svjetla od Svjetla ipravoga Boga od pravoga Boga. Kako to?

Stidi se vjeroučenik. Koliko maturanatauzima, gdje je moguće, izbornu maturalnuradnju iz vjeronauka? Ili vjeronauk kao jedanod četiri maturalna predmeta? Možda bi on iuzeo takvu radnju, ali se možda stidi religio‐zne teme, stidi se osobe Isusa Krista, koji je zanjega, za mene i za tebe izišao na drvo križada rekne dotad nečuvene riječi: „Oče oprostiim jer ne znaju što čine!“ Taj će se vrli katolikzastidjeti vjerske teme jer će mu se možda urazredu osmjehnuti najteži psovač koji izbacu‐je nepodnošljive bogopsovke. On se stidi vje‐ronauka, jer će ga možda sažalno pogledatinajbesramnija maturantica pa tko će ostatipred tim pogledom i osmijehom bezočnice.Radije uzeti bilo koju temu: fizičku, fiziološku,fiskulturnu, samo ne vjeronaučnu.

Stidi se vjeroučitelj. Da ti slučajno kaoprofesor il profesorica konfesionalnog vjero‐nauka ne predaješ tako da se mnogi u razredustide uzeti tvoj inače izborni predmet za izbor‐nu radnju na maturi. Još si čak i razrednik ilirazrednica? I tako im na svršetku razredadaješ odličan, a ne zaslužuju ni dobar…

Crkva je uzela Krista raspetoga u njegovojnajtragičnijoj sceni i najsramotnijoj poziovoga svijeta ‐ na križu, raspeta između nebai zemlje, među dvojicom razbojnika, gol ibos, crv a ne čovjek, i stavila ga na sve crkve i

crkvene zi dove; vjernici toga Krista raspetogastavili na raskrižja i brda da se pred njim kla‐njamo i kr ižni put obavljamo; a ti takvu svojusliku ne bi nikada poslao ni u kakve novineuza svoj int ervju da se objavi. A, eto, mi togaKrista raspetoga uzeli da se njime dičimo, ane stidimo!

Jesi li svjestan, vjeroučitelju, da se zastidišIsusa Krista:

‐ kada ne ćeš da pozdraviš svoje učenike Hv ‐aljen Isus, a mogao bi, nego uvijek: Dobar dan;

‐ kada se ne želiš pomoliti u razredu prijena stave, a mogao bi, da ti Bog prosvijetli pa m ‐et, i tebi i tvojim učenicima, nego odmah nano vo gradivo;

‐ kada u zbornici sudjeluješ u raspravi s pr ‐of esorima o nekom moralnom problemu kojiinače pred učenicima drukčije rješavaš negolis kolegama;

‐ kada se u svojoj obitelji ne moliš Bogu niuj utro ni uvečer, a predaješ o molitvi, o Božjojpomoći;

‐ kada prolaziš pokraj crkve, i možeš sesvratiti i pozdraviti Krista raspetoga na oltarui živoga u Tabernakulu, koji je protagonist tv ‐oga predmeta u školi, a ti se sakriješ i pobje‐gneš ko Jože;

‐ kada se možeš ispovjediti, a ne ćeš jer tegledaju neki tvoji učenici pa će zaključiti da sii ti grješan;

‐ kada se predstavljaš da si profesor gimna‐zije, i ljudi zbilja misle da si netko, a kad tamo‐ predaje vjeronauk…

Ubrajaš li se i ti među one koji bi željeli iz ‐b aciti konfesionalni vjeronauk iz škole, da se uškoli predaje neka bezlična smjesa, hibridansinkretizam, da se ne zna što je što i tko je tko?

Vjeroučitelju! Vjeroučiteljice! Ako želiš Bo ‐žji blagoslov, ne stidi se pred svijetom Kristaraspetoga nego odanom ljubavlju vrši njegovezapovijedi! Sretno ti bilo! Crkva te treba i moliza tebe!

VRHBOSNA 3/2017 183

BK

BIH


Vidljiva Crkva rodila se, postoji i djelujeiz volje Kristove i vjere Petrove

(Evanđelje: Mt 16,13-19)

Propovijed vojnog biskupa mons. dr. Tome Vukšića u sarajevskoj katedrali na Misiu povodu obilježavanja Papina dana

BK

BIH

184 VRHBOSNA 3/2017

Uzoriti gospodine kardinale!Preuzvišeni gospodine apostolski nuncije i osta‐

la braćo biskupi!Poštovana braćo svećenici i dragi narode Božji!

Tradicionalno u Katoličkoj Crkvi postoji li ‐jep običaj da se obilježava Papin dan. To je uvi‐jek prilika da se svi ponovno podsjetimo naul ogu i značenje papinske službe u Crkvi, aliposebice da se cijela zajednica okupi na još in ‐te nzivniju molitvu za sadašnjega nositelja od ‐govorne petrovske službe i poslanja, da Bogučini kako ne bi malaksala njegova vjera, većda, snažan u dosljednom i vjernom izvršava‐nju Kristova naloga i nasljedovanju primjeraapostola Petra, može učvršćivati svoju braću isestre u vjeri (usp. Lk 22,32).

I. U nekim krajevima se ovaj dan obilježava

na obljetnicu Papina izbora, pa se stoga datumta mo mijenja od jednoga pontifikata do dru‐goga. Tako je u Vatikanu gdje je taj dan nera‐dni za sve uposlenike i državni praznik. U dr ‐u gim krajevima običava se ovaj dan proslav‐ljati uz svetkovinu svetoga Petra i Pavla, prva‐ka apostolskih. U nekim pak zemljama vežuga uz neki drugi datum, kao na primjer u Po ‐lj skoj gdje se Papin dan u posljednje vrijemeslavi u nedjelju uoči 16. listopada, što je datumizbora Ivana Pavla II.

Međutim, kad god da neka pokrajinska Cr ‐kva ovo čini, svi su vjernici pozvani pridružitise molitvenim okupljanjima u povodu Papinadana, i također da, u skladu sa svojim moguć‐nostima, materijalno pomognu kako bi papamo gao obavljati svoju službu. U tu svrhu, os ‐im molitvene potpore, postoji u cijeloj Ka to li č ‐koj Crkvi također običaj da se, uz blagdan Pe ‐tr ovdana, prikuplja kolekta, koja je u našimkrajevima kolokvijalno poznata pod nazivom„Petrov novčić“. To je tradicija koja je svojeprve oblike dobila još u osmom stoljeću. Tada

vjernici svojim dragovoljnim prilogom pruža‐ju ekonomsku pomoć Svetom Ocu kao znaksvoga pristajanja uz konkretnu skrb Petrovanasljednika za mnogostruke potrebe općeCrkve i za karitativno djelovanje za one koji suu velikoj potrebi.

II. Odlomak iz Matejeva evanđelja (16,13‐19),

koji smo upravo čuli, opisuje zgodu razgovo‐ra Isusa i njegovih učenika, koju bismo, zbognjezina sadržaja i važnosti, mogli nazvatizorom Crkve kojoj sviće, ili blagdanom Crkvekoja se rađa, te svetkovinom obećanja trajnostikarizme petrovstva u njoj. Dogodila se tazgoda u krajevima Cezareje Filipove i svako‐ga, tko ju sluša ili čita, izvještaj podsjeća nakršćansku istinu da se vidljiva Crkva rađa izvolje Kristove i vjere Petrove, ispovjeđene uime svih učenika.

Ovaj odlomak poučava da se vidljiva Crkvarodila, da je sagrađena i da živi na vjeri uKristovo božanstvo, koju je Petar ispovjedio uCezareji. Iz toga proizlazi da su činjenica daIsus jest Krist sin Boga živoga, i ispovijedanjevjere da on to zaista jest, dva uporišna stupana kojima Crkva počiva. U toj vjeri ona živi usvakom vremenu. Dapače, od te vjere onaživi. A kao zajednica i svaki pojedinac u joj tuvjeru navješćuje i svjedoči.

„Ti si Krist‐Pomazanik, Sin Boga živoga“(Mt 16,16)! Tako je Petar ispovjedio tu vjeru. AIsus mu je na to odgovorio: „Blago tebi, Šimu‐ne, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv,nego Otac moj, koji je na nebesima“ (Mt 16,17).

Dakle, Petrovo ispovijedanje vjere u imecijele zajednice nije posljedica njegova osob‐noga genija, niti je izričaj njegova intelektual‐noga talenta i domišljanja, a niti trenutan blje‐sak njegove inteligentne pronicljivosti. Nije taispovjeđena vjera plod Petrova tijela i krvi,kako kaže Isus, nego mu je to objavio Otac kojije na nebesima (usp. Mt 16,17).


BK

BIH

VRHBOSNA 3/2017 185

„A vi, što vi kažete, tko sam ja“ (Mt 16,15)?To je pitanje Isus davno postavio svojim učeni‐cima u Cezareji. No ono nije događaj koji biostao zaključan u prošlosti, već je to pitanje be ‐zv remeno i svakovremeno. Naime, kao što uBo gu postoji samo trajni prezent, vječito „sa ‐da“, tako jednako u njegovu nauku i u njegov ‐im pitanjima. Samo njegovi učenici na ta pi ta ‐nja odgovaraju svatko u svom vremenu. Sv a tkou svom „sada“. Stoga, to je pitanje, koje Isuspo stavlja svim svojim učenicima. Svih ge n ‐eracija. I nama danas ovdje okupljenima. I u sv ‐akom vremenu očekuje da nasljednici Pe tr ovi,po karizmi petrovstva i službi koja iz nje proist‐ječe, utvrđuju braću u vjeri, a od svakoganovog učenika, po primjeru onih iz Ce za r e je,očekuje životno pristajanje uz Petrov odgovor.

Odgovor na pitanje: Tko je Krist? uvijekmože biti dvostrukoga podrijetla. Jednako kaošto je bio u Cezareji.

Kao i onda, također danas jedan odgovor jeod ljudi. Takvi su u Isusu u njegovo vrijemevi djeli neku vrstu ponovljenoga proroka Iv a ‐na Krstitelja, ili Ilije, ili Jeremije ili nekoga dru‐gog proroka. Danas pak takva vrsta ljudi u Is ‐u su vidi i predstavlja ga kao iznimno dobračo vjeka, uzorna borca za ljudsko dostojanstvoi prava, za vrednote jednakosti i bratstva, kaodosljedna čovjeka koji je bio spreman i sebežrtvovati za te velike ideale.

Isus u Cezareji nije bio zadovoljan takvimpr izemnim odgovorom i populističkim tuma‐čenjem njegova dostojanstva i poslanja, koji biga posvema zatvorio u imanenciju i tako razb ‐o žio. Zato je svoje učenike pitao: Što oni, nas ‐pr am tomu, misle o njemu? A postavljajući imto pitanje, od njih je očekivao i, naravno, čuoposvema drukčiji odgovor.

To Isusovo pitanje i Petrov odgovor na nje ‐ga nisu samo povijesna činjenica iz Cez are je,već trajna zbilja kršćanskih vjernika. To jest,jednako pitanje Isus postavlja svojim učenici‐ma i danas naspram spomenutim moralisti‐čkim i filantropskim pokušajima obezvrjeđe‐nja njegova božanskog identiteta i spasenjsko‐ga poslanja.

Naime, Isus pred svojim sljedbenicima, odkojih očekuje vjeru, uvijek stoji također u sta‐nju pitanja: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“. Ijednako kao u Cezareji, njegovi učenici su po ‐zvani da pred njim uvijek budu u stalnom sta‐nju pristajanja uz Petrov odgovor, kojega da ‐

nas s ponosom ponavljamo te ponizno i za h ‐valno, zajedno s Franjom, ispovijedamo: „Ti siKrist‐Pomazanik, Sin Boga živoga“ (Mt 16,16)!

III. Druga velika istina, koja proizlazi iz ispovi‐

jedanja ove vjere, jest pitanje službe učiteljakr šćanskoga morala. Naime, ne samo nak ‐on što je Petar ispovjedio vjeru u Kristovo bo ‐ža nstvo, nego jer je ispovjedio tu vjeru, rekaomu je Isus: „Tebi ću dati ključeve kraljevstvanebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit ćesv ezano na nebesima; a što god odriješiš naze mlji, bit će odriješeno na nebesima“ (Mt16,19). Ovdje se ne radi o tomu da bi Isus pro ‐m o virao Petra kao osobu zbog njegovih zaslu‐ga, bistrine njegova uma, ili njegovih osobnihliderskih sposobnosti, nego jer ispovijedapravu vjeru. Pri tomu je uzrok i garant Pe tr o ‐va pravovjerja Otac nebeski, koji mu objavlju‐je a Petar objavljeno samo priopćava.

Zato njemu kaže Isus: „Tebi ću dati ključe‐ve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš nazemlji, bit će svezano na nebesima; a što gododriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesi‐ma“ (Mt 16,19).

To je Petrova karizma učitelja morala, a ov ‐la st da ju vrši izražena je pojmovima: ključevi,svezati i odriješiti. Ključevi, općenito govoreći,naznačuju ovlast nad kućom, a u ovom slučajunad Crkvom kao Isusovim načinom putovanjapr ema kraljevstvu nebeskom, dok pojm ovi sv ‐ezati i odriješiti naznačuju dopušteno i zabra‐njeno na tom putu. Petar, istina, jest tu m ačtoga, ali upravo i samo na osnovu vjere ko juispovijeda a koju mu objavljuje Otac ne be ski.Tako je ustvari Otac nebeski, služeći se pe tr o v ‐s kom karizmom kao sredstvom posredovanja,konačni izvor i navjestitelj vjere i tumač mo ‐rala. Najprije za Petra samoga, a onda i za sveostale učenike. Petar je prvi poučeni. Po u č en dabi bio učitelj. Zato će katolik, ako mu se dogodida se nađe u dilemi između zaključaka vlastito‐ga genija i petrovskoga ispovijedanja vjere, kaovjernik uvijek stati na Petrovu stranu.

Kao Isusovi učenici znademo da je Petar sl ‐u žba mnogo više negoli ime. Stoga molimoGo spodina Isusa, koji je htio da tu službu unje govoj Crkvi vrše konkretne osobe, da papaFr anjo sretno i vjerno vrši svoje petrovstvo, dapr ednjači u obraćenju, vjernosti i svakoj dru‐goj kreposti, da čuva cjelovit Kristov nauk, da


U zgradi Biskupskog ordinarijata u BanjojLuci, 13. i 14. srpnja 2017. održano je 70. redo‐vito zasjedanje Biskupske konferencije Bosne iHercegovine. Predsjedao je nadbiskup metro‐polit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a su ‐djelovali su svi članovi BK BiH, osim biskupamostarsko‐duvanjskog i apostolskog upravi‐telja trebinjsko‐mrkanskog mons. Ratka Pe r ‐ića, koji je zbog službenog boravka u Ri mu,po slao svog delegata.

Na zasjedanju su također sudjelovali: dele‐gat Hrvatske biskupske konferencije mons.Ni kola Kekić, vladika križevački, zatim pred‐sjednik Međunarodne biskupske konferencijesv. Ćirila i Metodija mons. Ladislav Nemet, bi ‐s kup zrenjaninski, te delegat Slovenske bi sk u ‐p ske konferencije mons. Anton Jamnik, pomo‐ćni biskup ljubljanski. Pošto su prenijeli poz‐drave i duhovnu blizinu članova svojih Bis k u ‐p skih konferencija s krajevnom Crkvom u BiHi njihovim pastirima, ukratko su prikazali naj‐važnija događanja i stanje katoličkih zajednicai društva uopće u svojim zemljama.

S biskupima se susreo i apostolski nuncij uBosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto. Os ‐vr ćući se na obilježavanje 20. obljetnice Me đu ‐rel igijskog vijeća BiH, pohvalio je izgradnju“mo stova” između vjerskih poglavara te ista ‐k n uo potrebu da se i na taj način pomogne po ‐je dincima mijenjati svoje srce i svoju misao sn ‐agom vlastite vjere i vjerskih vrjednota i takopomoći promijeni društva u cjelini.

Osvrnuvši se na svoj susret s članovimaKo nferencije viših redovničkih poglavara i po ‐gl avarica BiH, koji je održan 28. travnja 2017.u Sarajevu, biskupi su odlučili da i ubudućena takve godišnje susrete pozivaju sve koji su,pr ema nedavno odobrenom Statutu, članovi

te Konferencije. Razmotrivši Izviješće o službenom pohodu

Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima uRi mu u veljači 2017. godine, biskupi su izabra‐li mons. Tomu Vukšića, vojnog ordinarija, nano vi mandat u Biskupskoj komisiji HBK i BKBiH za spomenuti Zavod.

Biskupi su također izabrali mons. MarkaSe mrena, pomoćnog biskupa banjolučkog, zasvoga delegata na Redovničkom danu koji ćese održati 9. rujna 2017. u franjevačkom samo‐stanu na Humcu.

Biskupi su odobrili Opći pravilnik CaritasaBosne i Hercegovine.

Pošto su razmotrili Pripremni dokument zaXV. Opću redovitu skupštinu Biskupske sinodepod naslovom „Mladi, vjera i razlučivanje zv ‐anja“ i nakon što su upoznati s poduzetim ko ‐racima Ureda za mlade BK BiH u vezi s tim, bi ‐skupi su dali potrebne smjernice predsjednikuOdbora za mlade pri Vijeću za laike BK BiH.

Biskupi su saslušali izvješća svojih delega‐ta: s plenarnog zasjedanja Talijanske biskups ‐ke konferencije održane od 22. do 25. svibnjau Rimu; sa Susreta generalnih tajnika europs ‐k ih biskupskih konferencija održanog od 30.lipnja do 3. srpnja 2017. u Bukureštu, sa Su sr ‐e ta osoba zaduženih za medije i glasnogovor‐nika europskih biskupskih konferencija održ ‐a nog od 7. do 10. lipnja 2017. u Sofiji, te s Me ‐đ unarodnog foruma mladih održanog 5. do 9.tr avnja 2017. u Rimu pod naslovom: „Od Kra ‐k ova do Paname – Sinoda u hodu s mladima“.

Pošto su razmotrili Okružno pismo Zbora zabogoštovlje i sakramentalnu stegu „o kr u hu ivinu za Euharistiju“ od 8. srpnja 2017., bi s kupipodsjećaju svećenike da im je obveza nabavlja‐ti hostije samo na onim mjestima gdje su sigur‐

bu de hrabar u prepoznavanju i odbijanju po ‐kušaja da se sadržaj Radosne vijesti prilago‐đuje prema raspoloženjima i usmjerenjima su ‐vremene misli, da neumorno traži nove na č ‐ine naviještanja uvijek istoga sadržaja, da dr ‐agi Bog blagoslovi i njega i sve nas, Petra i sve

ostale svoje učenike, kako bi nam osobni životbio u skladu s naukom Crkve i vjerom kojuispovijedamo i slijedimo. Po Kristu Gos ‐podinu našemu.

Amen.

186 VRHBOSNA 3/2017

BK

BIH

Priopćenje sa 70. redovitog zasjedanjaBiskupske konferencije Bosne i Hercegovine


VRHBOSNA 3/2017 187

BK

BIH

ni u njihovu kakvoću za slavlje Eu ha ri stijeodnosno da je kruh beskvasan i napravljen is ‐ključivo od pšenice. Ističu da se u dokumentuizrijekom spominje kako hostije koje su potpu‐no bez glutena nisu valjana materija za Eu ‐haristiju te podsjećaju da postoje hostije koje sudjelomično bez glutena kao i da se pr etvorbavrši pod prilikama kruha i vina pa se i pričest,ka da to zahtijevaju zdravstveni ra z lozi, možepodijeliti pod jednom ili drugom pr ilikom.Također podsjećaju misnike na ob v e zu da na ‐bavljaju samo provjereno prirodno mi sno vinona pravljeno samo od plodova lo ze. Potiču pr ‐ez bitere da vode brigu o svježini hostija i vina,a osobito kada je riječ o svježini posvećenih če ‐stica pohranjenih u svetohranište.

Biskupi su prihvatili Godišnje izvješće Ca r ‐itasa Bosne i Hercegovine kao i Izvješće Na dz ‐o rnog vijeća. Upoznati su s 18 projekata koje jeu 2016. godini proveo Caritas BiH u koordina‐ciji s nad/biskupijskim Caritasima ili u sura‐dnji s drugim partnerima. Raduje ih da su dje‐latnici Caritasa BiH aktivni u mreži CaritasaEur opa, koji ima 47 članica, i Caritasa Int er n ‐at ionalis, koji broji 165 članica, te da posebno

blisko surađuju s talijanskim, belgijskim, švi‐carskim i američkim (CRS) Caritasima koji uSarajevu imaju svoje urede kao i s mnogim dr ‐ugima među kojima su i brojne organizacijeciv ilnog društva. Upoznati su i s rezultatimaakcije Tjedna solidarnosti HBK sa Crkvom iljudima u Bosni i Hercegovini. I ovom prigo‐dom biskupi zahvaljuju svim ravnateljima isvim djelatnicima i podupirateljima Caritasate potiču sve vjernike na žarku molitvu za toli‐ke dobrotvore koji su pomagali u teškim rat‐nim danima, a mnogi to čine i danas. Osobitopotiču sve članove svojih biskupijskih zajedni‐ca na otvorenost srca prema siromasima i po ‐trebnima kojih je u našoj zemlji, na žalost, jošuvijek nemali broj.

Na blagdan sv. Bonaventure, nebeskog za ‐štitnika banjolučke katedrale i biskupije, 15.srpnja biskupi će slaviti svečanu Euharistiju.Svetu misu predvoditi će i propovijedati uzo‐riti gospodin Vinko kardinal Puljić.

Banja Luka, 14. srpnja 2017.Tajništvo BK BiH

Održan XX. redovnički dan u franjevačkomsamostanu na Humcu

U organizaciji Konferencije viših redovnič ‐k ih poglavara i poglavarica Bosne i Herc eg ov ‐ine (KVRPP BiH) održan je u subotu 9. rujna ufranjevačkom samostanu i župi sv. Ante Pa do ‐vanskoga na Humcu (Ljubuški) XX. re d ov ‐nički dan o temi „Redovnici i redovnice u slu ‐žbi pomirenja”.

Otvarajući skup na kojem je sudjelovalo220 redovnika i redovnica, predsjednik Ko nf ‐e rencije viših redovničkih poglavara i pogla‐varica Bosne i Hercegovine i provincijal He rc ‐e govačke franjevačke provincije dr. fra Mi lj e n ‐ko Šteko zaželio je svima dobrodošlicu. Na zo ‐č ne je pozdravio, uime biskupa Bosne i Her ‐ceg ovine, banjolučki pomoćni biskup MarkoSemren, koji je sve sudionike pozvao na evan‐đeosku ljubav, nadvladavanje zla i stvaranjadobra poput svjedoka vjere, dvjestotinjakredovnika i redovnica koji su ubijeni kao žrtve

komunističkoga režima u Bosni i Hercegovinite su svojom žrtvom dali veliki doprinos pro‐cesu pomirenja.

U ime domaćina, sudionike je pozdraviogv ardijan fra Dario Dodig izrazivši radost štose ovogodišnji Redovnički dan održava u ok ‐rilju njihove franjevačke zajednice. Skup jemo derirala s. Zdenka Kozina, provincijska pr ‐e d stojnica Školskih sestara franjevki Provi nc ‐ije Svete obitelji.

Prvo predavanje „Redovnici i redovnice uslužbi pomirenja“ (teološki vidik) održao jefra Mijo Džolan, član Franjevačke provincijeBo sne Srebrene.

U svom predavanju je istaknuo kako „Po ‐mir enje koje kao redovnici i redovnice može‐mo ponuditi ne nalazimo u sebi niti u nekimintelektualnim spoznajama, već otkrivanjemmilosti Božje koja je u Kristu već djelatna za


nas i za svijet, uspostavljajući ono najbitnije,po mirenje: Bog nas sa sobom pomiruje, bezu‐vjetno, univerzalno, dok još bijasmo grešnici ineprijatelji.’ A sve je od Boga koji nas sa sobompomiri po Kristu i povjeri nam službu pomire‐nja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomi‐rio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažu‐ći u nas riječ pomirenja’ (2 Kor 5,18‐19).

Govoreći o navještaju Kristova mira, preda‐vač je kazao kako ne treba omalovažavati nitije dnu dimenziju mira kao međuljudske, dru‐štvene i političke činjenice, ali da bi netko mo ‐gao biti nositelj, navjestitelj mira, instrumentmira i pomirenja mora se dogoditi obraćenjena osobnoj razini. Staviti svoje iskustva, svojupripovijest u pripovijest o Isusovu životu,križu, smrti i uskrsnuću te početi živjeti mir iztoga susreta.“

Parafrazirajući razmišljanje fra Ante Vu čk ‐o vića (‘Putokazi sreće’, str. 81‐82) o razliciizmeđu promjene mišljenja i promjene života ikako se to reflektira na tematsko pitanje, u sl ‐u žbi pomirenja, predavač je naglasio: „Pres u ‐d an je odnos s Bogom. Kad čovjek uđe u od n ‐os s Bogom on ne mijenja tek mišljenje, on mi ‐je nja život. Isus tu promjenu života naziva ob ‐r a ćenje. ‘Obratite se jer približilo se kraljev‐stvo nebesko’ (Mt 4,17). Glede poslanja pomir‐be, Isus poziva ljude u novi odnos s Bogom,od nos koji daje smjer, obraća te kad je u pita‐nju mir i pomirenja ne troši se u teorijama omiru i polemikama tko ima pravo. Mir je od n ‐os s osobom Isusa Krista, s Bogom. U kršćan‐skoj teologiji pomirenje se uglavnom shvaćakao restauracija Božjeg reda. Tako i Augustinopisuje mir kao poredak stvari u pravom redui u pravim odnosima. Biti instrument mira naIsusov način znači poći ‘bez kese i torbe’, bezinstrumenata moći, već samo s jednim iskust ‐v om da smo obdareni mirom, odnosom kojinas mijenja i pokreće. To duboko osobno isku‐stva naći će svoju metodologiju nastupa, su dj ‐e lovanja u pomirenju kroz niz postupka ozd ‐ra vljanja osobe, zajednice, društva“. Predavačje u svom izlaganju naveo pet teoloških nače‐la mira i pomirenja (prema Robertu Sch re i ‐teru): Bog je autor pomirenja; Pomirenje poči‐nje sa žrtvom; Bog od žrtve i počinitelja stvara‘novo stvorenje’; Kršćani smještaju svoje trp ‐ljenje u pripovijest o Isusovom trpljenju i sm ‐rti; Pomirba se ne može ostvariti dok Bog nebude sve u svemu.

U zaključku je fra Mijo istaknuo: „Pashalnimi sterij je za kršćane paradigma za procespomirenja: to je transformacija koja nas uvodi uposve novo, neočekivano mjesto, koje i ne ra ‐zumijemo nikada posve. ‘Svidjelo se Bogu uNje mu nastaniti svu Puninu i po njemu – usp ‐os tavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti saso bom sve, bilo na zemlji bilo na nebesima’(Kol 1,19‐20). Izvor pomirbe je izvan nas, na š egiskustva, naše duševne strukture, stanja ps i he,ali mi smo intimno pokrenuti u taj proces.“

Drugo predavanje na istu temu (psihološkividik) održala je doc. dr. Arta Dodaj sa Studijapsihologije Filozofskog fakulteta u Mostaru.Pomirenje je definirala kao višedimenzionalanpr oces koji uključuje promjene na emociona‐lnoj, kognitivnoj, motivacijskoj i ponašajnojra zini. Prema nalazima literature, istaknula jeda se pomirenje sastoji od četiri elementa: isti‐ne, pravde, oprosta i mira, a proces pomirenjaod vija se kroz četiri faze: fazu razotkrivanja,fazu odluke, radna fazu i fazu traženja smisla.U fazi razotkrivanja osoba procjenjuje kolikonemogućnost oprosta ima negativan utjecaj nanjen svakodnevni život. U fazi odluke osobaodlučuje da će oprostiti. U radnoj fazi dešavase proces izmjene viđenja samoga sebe i drugestrane u konfliktu. U zadnjoj fazi osoba poku‐šava pronaći dublji smisao kao rezultat situa‐cije kroz koju je prošla.

Predavačica je također tijekom svog preda‐vanja opisala faktore koji utječu na stupanj sp ‐r emnosti na oprost te kazala da se pomirenjejavlja kada su posramljenost i gnjev, koji čestovode agresiji ili želji za osvetom, zamijenjenedr ugačijom emotivnom i kognitivnom osnov‐nom poput empatije i želje za udruživanjem.Uz emocije, istaknula je kako su jednim od va ‐ž nih čimbenika nemogućnosti opraštanja mo ‐gu smatrati idealni vrijednosni standardi po ‐st avljeni od strane osobe i/ili standardi koji setiču moralnih normi društva. Predavačica sm ‐a tra da nezadovoljenje tih standarda čestodovodi do pojave krivnje (zbog procjenevlasti tog neadekvatnog ponašanja) ili stida(zbog procjene neadekvatnosti sebe) što oteža‐va proces opraštanja.

Na kraju, navela je korake koji mogu po m ‐oći pri opraštanju i pomirenju. Neki od kora‐ka uključuju sljedeće: „odreći se osvete, osvije‐stiti svoje osjećaje, priznati i podijeliti s nekimsvoju bol i povrijeđenost, razumjeti i prepoz‐

188 VRHBOSNA 3/2017

BK

BIH


nati smisao povrede te svoju ulogu u procesuopraštanja, procijeniti kakva očekivanja im a ‐mo od sebe i od drugih, otvoriti se milosti op ‐raštanja i koristiti opraštanje kao dar koji namčini dobro.“

Slijedila je rasprava, a zatim stanka te pri‐goda za sakrament pomirenja. Misno slavlje jepredslavio biskup Semren u suslavlju tridese‐tak svećenika. Mons. Semren je također izre‐kao homiliju. Za vrijeme euharistijskog slavljapj evao je i svirao Zbor Školskih sestara franj ‐evki hercegovačke Provincije pod ravnanjems. Bibijane Ćurlin.

Nakon objeda, o povijesti franjevačkog sa ‐m ostana na Humcu govorio je fra Žarko Ilić, aza tim su sudionici pod vodstvom gvardijanasa mostana mogli razgledavati franjevačkugaleriju i muzej. Potom je organiziran prigo‐dni kulturno rekreativni program pod vod‐stvom fra Marina Karačića.

Oko 17 sati, uz prigodne riječi zahvale,skup je zatvorila dopredsjednica KVRPP BiHs. Kata Karadža.

(s. Jadranka Obućina)

VRHBOSNA 3/2017 189

BK

BIH


Prema Statutu PVVN, čl. 6, svi dekani u Nadbiskupiji biraju između sebe dvojicu deka‐na, koji će biti njihovi predstavnici u PVVN. Stoga, svi dekani biraju ‐ zaokružuju po dvaimena s glasačkog listića. Dvojica koji dobiju najviše glasova bit će članovi PVVN kao predsta‐vnici dekana.

Prema istom članku Statuta svi župnici u svojim dekanatima biraju po jednog vjernikalaika koji će predstavljati svoj dekanat. Dakle, dekanati iz Nadbiskupije (13) biraju 13 vjerni‐ka laika koji će biti kandidati, a Nadbiskup ih potvrđuje i imenuje članovima PVVN. Mandat učlanstvu Pastoralnog vijeća traje pet godina, a može se ponoviti i više puta, čl. 9, što znači damožete predložiti i dosadašnjeg člana vijeća iz Vašeg dekanata. Prijedlog izabranog ili even‐tualno dosadašnjeg vjernika laika koji će predstavljati dekanat i zaokruženi glasački listićza izbor predstavnika dekana dostavite Ordinarijatu najkasnije do 1. rujna 2017..

Nakon što je dosadašnjem sastavu Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije istekao pe ‐to godišnji mandat, a u skladu sa Statutom SVVN, ovim raspisujem izbor za novi sastav Sv eće ‐ni čkog vijeća. Mandat vijeća traje pet godina i svaki svećenik bira jednog kandidata iz skupinekojoj pripada. U prilogu ovom dopisu dostavljamo svakom svećeniku glasački listić za skupi‐nu kojoj pripada, kao i omotnicu za povratak listića. Molim svećenike da pročitaju upute nasvakom glasačkom listiću gdje je označeno koliko članova iz pojedine skupine ulazi u SVVN ina koji način dostaviti glasački listić.

Krajnji rok za dostavljanje glasačkih listića je 21. srpanj 2017. godine. Naknadno dostav‐ljeni listići neće biti uvažavani, osim ako na omotnici budi vidljivo da je odaslana s poštanskogureda prije 21. srpnja ove godine.

Ovim ujedno imenujem, u skladu s člankom 10 Statuta SVVN, komisiju za provođenje izbo‐ra koju će sačinjavati sljedeći svećenici:

Mons. Luka Tunjić, generalni vikarfra Damir Pavić, tajnik Provincije Preč. Mladen Kalfić, kancelar Nadam se da će svaki svećenik shvatiti važnost sudjelovanja u izboru članova za Svećeničko

vijeće, te dostaviti svoj glas do predviđenog termina. Zahvaljujući svima na suradnji, najiskre‐nije pozdravljam i zazivam Božji blagoslov.

Vinko kardinal Puljić nadbiskup vrhbosanski

Mladen Kalfić, kancelar

190 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Izbor Svećeničkog vijećaVrhbosanske nadbiskupije

Datum: 09. lipnja 2017.Broj: 454 /2017

Dekanima Vrhbosanske nadbiskupije

Predmet: Izbor članova Pastoralnog VijećaVrhbosanske nadbiskupije (PVVN)

Datum: 4. kolovoza 2017.Broj: 659/2017


VRHBOSNA 3/2017 191

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Osim predstavnika dekana i vjernika laika u PVVN su još i članovi snagom svoje službe te15 do 20 članova koje Nadbiskup imenuje iz različitih služba prema članku 6 Statuta PVVN.Novi saziv PVVN će se konstituirati na sjednici na kojoj će se evidentirati svi članovi po službi,po imenovanju i potvrdi izabranih članova, prema čl. 8. Statuta PVVN.

Zahvaljujući vam na pomoći i suradnji iskreno pozdravljam u Gospodinu.

Vinko kardinal Puljićnadbiskup vrhbosanski

Vlč. Anto Zubak tajnik i bilježnik

Dekani dekanata Vrhbosanske nadbiskupijeTuzlanski dekanat: preč. Bono TomićRamski dekanat: preč. fra Mato TopićKreševski dekanat: preč. fra Stipan RadićTravnički dekanat: preč. mons. Mato JanjićSarajevski dekanat: preč. Marko MajstorovićŽepački dekanat: preč. fra Zdravko AnđićDerventski dekanat: preč. fra Ivan MarićUsorski dekanat: preč. Boris SalapićDoborski dekanat: preč. Jakov FilipovićBugojanski dekanat: preč. fra Vinko MarkovićBrčanski dekanat: preč. Damir IvanovićŠamački dekanat: preč. fra Anto PušeljićSutješki dekanat: preč. mons. Anto Ćosić

P.S.

Kao što je rečeno u dopisu svaki dekan zaokružuje ime dvojice dekana koje predlažu za čla ‐n o ve PVVN‐a. Dva dekana koji budu imali najveći broj glasova ulaze u PVVN. Molim vas daovu listu sa zaokruženim brojem vratite u Ordinarijat najkasnije do 1. rujna 2017. godine.


Velečasna gospodo župnici, Dostavljamo Vam pozivnicu i dnevni red za VII. krug dekanatskih zasjedanja, koja su plani‐

rana za subotu, 7. listopada 2017. Već po običaju, planirano je da svih trinaest susreta bude odr‐žano na isti dan s početkom u 10h. Također napominjemo kako poziv na sudjelovanje u radudekanatskih zasjedanja obuhvaća sve svećenike, redovnike i redovnice, župske pastoralne iekonomske vijećnike, te vjeroučitelje i katehiste, odnosno sve snage koje su aktivno uključeneu pastoral jedne župske zajednice. Župnici su također slobodni da pozovu i predstavnike raz‐ličitih katoličkih udruga i organizacija, ukoliko iste djeluju na području njihove župe.

Planirano je da susreti započnu u 10h zajedničkim misnim slavljem. Radni dio susreta bi tre‐bao započeti u 11h. Kako je to već i do sada bilo prakticirano, susretom predsjeda dekan uznazočnost predstavnika Povjerenstva za pripravu Sinode Vrhbosanske nadbiskupije. Radni diosusreta se sastoji od tri slijedeće točke:

1. Osvrt na temu vjerničkog identiteta: Tijekom proteklog (VI.) kruga dekanatskih zasjeda‐nja (svibanj, 2017.) razmišljali smo o temi uloge i zadaće laika u Crkvi. Tu smo također govori‐li i načinima te mogućnostima vjerničkog udruživanja, kao i o životu i radu naše mjesne Crkveuopće. Stoga se kao daljnji logični korak činilo razboritim početi govoriti i o našem vjerničkomidentitetu. Što vjernika uopće čini vjernikom? Kakvo se ponašanje i držanje od njega očekuje,kakav način života i rada? Kakav obiteljski život? Što to znači naspram drugih vjernika na ovimprostorima, a što naspram onih koji ne vjeruju?

Pri tome se kao osobiti izazov javlja čovjekova mogućnost i izgradnje višestrukih identiteta. Npr.,jedan mladić unutar svoje obitelji ima identitet sina; unutar Crkve on ima identitet katoličkogvjernika, no isto tako, pored svega toga on može graditi i neke problematične identitete (npr. iden‐titet fanatičnog i agresivnog nogometnog navijača, identitet kockara, neradnika i sl.). Društveneznanosti kažu da će kod svakog pojedinca na kraju prevladati identitet one grupe s kojom ga vežunajbliže osobne relacije. Sukladno tome, i pitanje vjerničkog identiteta u konačnici nije ništa drugonego pitanje vjerničkog zajedništva. Toplo i blisko vjersko zajedništvo će rezultirati snažnim vjer‐skim identitetom kod pojedinaca. Isto tako obratno, u hladnoj i otuđenoj vjerskoj zajednici vjerni‐čki identitet nikad neće moći prevladavati te biti na prvom mjestu u životu pojedinaca.

Dakle, župnici bi o ovoj temi trebali razgovarati sa svojim vijećnicima, te kako već uobičava‐mo, netko od njih bi tijekom dekanatskog zasjedanja (7.10.) trebao podnijeti kratko usmenoizviješće, koje bi u (dužem) pisanom obliku trebalo predati predstavniku Povjerenstva za pri‐pravu Sinode Vrhbosanske nadbiskupije. Više materijala i uputa o naznačenoj temi možete naćiu novom VIII. broju Biltena Sinode koji će uskoro biti distribuiran po župama.

2. Predavanje/prezentacija: Predavanje/prezentaciju na temu razlikovanja kršćanskog ikatoličkog identiteta održat će predstavnik Povjerenstva za pripravu Sinode VN.

3. Provođenje VIII. sinodske ankete; Kako već uobičavamo na kraju bi trebalo ostaviti i nešto vremena za eventualna pitanja i dis‐

kusiju. Susret bi trebalo završiti uz zajedničko druženje i okrepu.

Mons. Luka Tunjić, generalni vikar vlč. dr. Mario Bernadić, gen. tajnik Sinode VN

192 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Pozivnica i dnevni red za VII. krug dekanatskihzasjedanja s članovima župskih pastoralnih i

ekonomskih vijeća(Planiranih za 7. listopad 2017.)



Primili smo Vaš dopis broj 1147/16. od 2. prosinca 2016. i uz njega dostupnu dokumentacijio povijesti samostana Svetog Petra u Tuzli koju je prikupio preč. gosp. dr. sc. fra Šimo Ivelj, pro‐fesor kanonskog prava na Franjevačkoj teologiji.

Na sjednici Ordinarijata pregledali smo poslane dokumente koje je temeljito prostudirao dr.sc. mons. Pero Sudar, biskup.

Smatramo prihvatljivim obrazloženje da je samostan Svetog Petra u Tuzli na temeljuZakonika kanonskog prava iz 1917. po kanonu 102 oživljen 1964. godine. Po tom kanonu koji jeprepisan i u novi Zakonik kanonskog prava iz 1983. godine ali u kanonu 120 stoji u paragrafu1. Pravna je osoba po svojoj naravi trajna; ali prestane ako je mjerodavna vlast zakonito ukine ili ako jeprestala djelovati u trajanju od sto godina...

Radi toga smatramo da je samostan Svetog Petra u Tuzli (Salinarum), iako srušen od straneosmanlijskih osvajača, imao kontinuitet u životu svojih članova (kan.102§2 ZKP iz 1917. ili 120 §2 iz 1983.) sve do uspostave redovite crkvene hijerarhije u BiH 1881. godine i kako od tada nijeprošlo 100 godina samostan je zakonski ponovno oživljen.

Želeći Franjevačkoj provinciji i svakom njenom članu zagovor sv. Petra, prvaka apostolskogi nadasve Božji blagoslov iskreno Vas pozdravljam.



VRHBOSNA 3/2017 193

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Franjevačka provincija Svetog Križa „Bosna Srebrena“Mnogopoštovani fra Jozo Marinčić, provincijalFranjevački provincijalatZagrebačka 17BiH – 71 000 SARAJEVO

Predmet: Rješavanje pravnog statusasamostana Sv. Petra u Tuzli


Franjevačka provincija Svetog Križa „Bosna Srebrena“Mnogopoštovani fra Jozo Marinčić, provincijalFranjevački provincijalatZagrebačka 17BiH – 71 000 SARAJEVO

Predmet: Rješavanje pravnog statusa samostanaBezgrješnog Začeća BD Marije Dubrave


Primili smo Vaš dopis broj 1147/16. od 2. prosinca 2016. i uz njega dostupnu dokumentacijio povijesti samostana Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama koju je priku‐pio preč. gosp. dr. sc. fra Šimo Ivelj, profesor kanonskog prava na Franjevačkoj teologiji.


Na sjednici Ordinarijata pregledali smo poslane dokumente koje je temeljito prostudirao dr.sc. mons. Pero Sudar, biskup.

U dokumentima koje ste poslali piše da je Uprava Provincije na svojoj sjednici održanoj uSarajevu 15. travnja 1982. odlučila ponovo proglasiti oživljenim ili nanovo uspostavljenim stvarnoveć nekoliko stoljeća nepostojeći, ali pravno ne dokinuti samostan Skakava, koji je bio smješten na podru‐čju današnje župe Dubrave. Ipak po kanonu 102 Zakonika kanonskog prava iz 1917. godine, kojipostoji i u novom Zakoniku kanonskog prava iz 1983. godine ali u kanonu 120, stoji u paragra‐fu 1. Pravna je osoba po svojoj naravi trajna; ali prestane ako je mjerodavna vlast zakonito ukine ili akoje prestala djelovati u trajanju od sto godina...

Od uspostave redovite crkvene hijerarhije u BiH 1881. godine i ponovnog oživljavanja samo‐stana Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama (Skakava) 1982. godine prošloje više od sto godina te ta odluka nije pravno utemeljena.

Zato ovim dopisom poštujući norme Zakonika kanonskog prava iz kanona 609 §1 dajemsvoj pristanak da se ponovno zakonski uspostavi Samostan Bezgrješnog Začeća BlaženeDjevice Marije u Dubravama.

Želeći Franjevačkoj provinciji i svakom njenom članu zagovor BD Marije, kraljice apostola inadasve Božji blagoslov iskreno Vas pozdravljam.



194 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Svake godine zamolim dekane da se konzultiraju sa župnicima u svojim dekanatima i na vri‐jeme prijave župe koji su planirale slijedeće godine slaviti sakrament Krizme, kako bi mogli navrijeme napraviti raspored.

Ukoliko pošaljete prijave do 25. rujna 2017. imat ćemo pripremljen raspored slavlja sakra‐menta Krizme u 2018. godini za redovna zasjedanja koja se održavaju u jesenskim mjesecima.

Kod prijava ću pokušati uvažiti one termine koji Vam ne odgovaraju, ali molim ne uvjetova‐ti da mora biti kada vi zaželite. Većina župnika ozbiljno pripravlja Krizmu, ali neki još nisushvatili važnost priprave, ne samo znanjem krizmanike nego i produbljivanjem vjere u osob‐nom životu djece.

Očekujući prijave, iskreno vas pozdravljam i zazivam obilje Božjeg blagoslova!



Dekanima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Predmet: Prijave sakramenta Krizme u župamaVrhbosanske nadbiskupije za 2018. godinu



VRHBOSNA 3/2017 195

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Draga braćo Misnici, dragi pastoralni djelatnici!

U našim župnim zajednicama običaje se mjesec listopad obilježiti posebnom pobožnošćuprema Majci Božjoj. Posebna je tradicija molitva krunice bilo zajedno u crkvama ili po obitelji‐ma ili u osobnoj pobožnosti svakog vjernika.

Za ovu godinu uzeli smo misao vodilju: Posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu osobnog živo‐ta, obiteljskog i župnog zajedništva i cijele Nadbiskupije.

Pred nama su u listopadu i neka hodočašća koja ćemo ostvariti pod istim motom ili naka‐nom: Hodočašće u Mariju Bistricu 14. listopada; Hodočašće na Bobovac 21. listopada; Misijskanedjelja 22. listopada; tu je i završetak listopadske pobožnosti hodočašćem na Kondžilo 28. list ‐opada. Taj dan na Kondžilu želimo nakon osobne i župne posvete obaviti posvetu Vrh bos anskena dbiskupije Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Sva ta događanja imaju za cilj ostvariti geslo naše nadbiskupijske Sinode: Sve obnoviti u Kristu!Zato ovom porukom potičem i pozivam da svi pastoralni djelatnici na svim razinama pokre‐

nu snagu vjere kroz molitvu i pobožnost Majci Božjoj kao vid duhovne obnove u listopadu. Že ‐l eći svima što uspješniju pastoralnu animaciju i ostvarenje iskreno pozdravljam i na sve zazi‐vam obilje Božjeg blagoslova te zagovor i zaštitu naše Nebeske Majke Marije!



Župama Vrhbosanske nadbiskupije

Predmet: Listopadska pobožnost 2017. godineDatum: 31. kolovoza 2017.Broj: 747/2017

Obavijest o XXII. Susretu dijecezanskih svećenikaSarajevo, VBS i Svećenički dom, srijeda – 20. rujna 2017.


Ove godine održavamo dvadeseti i drugi put susret dijecezanskih svećenika Vrhbosanskenadbiskupije. Ovim pozivam sve svećenika naše nadbiskupije da uzmu učešće i sudjeluju natom godišnjem susretu koje će se održati u srijedu 20. rujna 2017. s početkom u 9:30sati. Ukolikonetko bude spriječen, neka pisanim putem dostavi razlog izostanka.

Dnevni red:

9:30 sati Sv. Misa u crkvi sv. Ćirila i Metoda (ponijeti albu i štolu crvene boje)10:30 sati početak radnog dijela susreta u Svećeničkom domu VN‐ Posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu – osobna, župe i nadbiskupije‐ mons. dr. Pavo Jurišić‐ Traženje puta za većom socijalnom jednakošću među dijecezanskim svećenicima – mons.

dr. Niko Ikić‐ Kratka izvješća: Svećenički dom VN i Međupomoć; Vrhbosansko bogoslovno sjemenište,

Nadbiskupijsko sjemenište Petar Barbarić, Nadbiskupijski Centru za mlade Ivan Pavao II.


‐ Završna riječ uzoritog gosp. Vinka kard. Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog‐ Ručak u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu

Uzeli smo geslo za našu nadbiskupijsku Sinodu „Sve obnoviti u Kristu“, pa želimo poći odsebe, kako bi mogli naviještati i svjedočiti tu obnovu.

Radujući se našem susretu sve iskreno pozdravljam i na sve zazivam obilje Božjeg blagoslova!


Mladen Kalfić, kancelar_______________________________________Svim inkardiniranim svećenicima VN

196 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Članovima Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije

Predmet: Obavijest o izboru i imenovanju SVVNte Prvoj sjednici


Budući da je dosadašnjem Svećeničkom vijeću Vrhbosanske nadbiskupije (SVVN) istekao man‐dat, krenulo se u izbor i imenovanje novog saziva članova SVVN. Nakon provedene procedure su ‐kla dno Statutu SVVN i odredbama Zakonika kanonskog prava (kan. 496 – 501) izabrani su i potvr‐đeni članovi novog saziva SVVN. Neki članovi SVVN su snagom službe, a neke članove SVVN ime‐nujem sukladno Statutu SVVN čl. 12 i kan. 497 ZKP. U prilogu su svi članovi novog saziva SVVN.

Prva sjednica SVVN biti će 11. listopada tekuće godine. Održat će se u prostorijama Ord ina ‐rijata a počet će u 9 sati. U prilogu je i Poziv na sjednicu.

Nadamo se iskrenoj i plodonosnoj suradnji i srdačno pozdravljamo u Gospodinu.


Članovima Svećeničkog vijeća VN

Predmet: I. redovna sjednica novoizabranogSvećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije

Sarajevo, srijeda - 11. listopada 2017. s početkom rada u 9 sati

Datum: 31. kolovoza 2017.Broj:749-1/2017

Upućujem poziv članovima novoizabranog Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije(SVVN) na I. redovno zasjedanje koje će se održati u prostorijama Ordinarijata 11. listopada2017. s početkom rada u 9 sati.


VRHBOSNA 3/2017 197

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Dnevni red:Molitva Treće časaZapisnik sa sjednice od 12. listopada 2016.Biranje Tajnika SVVNIzviješće o odvijanju priprave za Sinodu po dekanatimaIskustvo pastoralne godine Katoličkog laikataPohod Gospina kipa po župama– osvrt Pastoralni kalendarRazno

Redovno zasjedanje počinje molitvom Trećeg časa u 9 sati. Bit će kratka pauza u 10,30h.Zajednički objed je predviđen u 12,30h. Nakon ručka završne točke našeg zasjedanja.

Svi članovi mogu pripremiti prijedloge za sjednicu, koje ćemo razmatrati u diskusiji. Radujući se ovom radnom susretu, iskreno pozdravljam i na sve zazivam obilje Božjeg bla‐

goslova!Vinko kardinal Puljić

nadbiskup vrhbosanskiMladen Kalfić, kancelar

_________________________________Statut Svećeničkog vijeća VN možete pročitati u Vrhbosni br. 2 od 1992. god. na str. 116‐117

Članovi Svećeničkog vijećaVrhbosanske nadbiskupije

Datum: 31. kolovoza 2017. Broj: 749-2/2017

Prema Statutu SVVN: donosim popis članova SVVN koji su izabrani i potvrđeni 24. kolovo‐za 2017..

Izabrani i potvrđeni predstavnici župnika i župskih vikara:

Fojnički arhiđakonat:Mons. dr. Anto Ćosić, župnik i dekan u BreziFra Zoran Vuković, župnik u Kiseljaku

Gučogorski arhiđakonat:Vlč. Marko Lacić, župnik u LovniciFra Leon Pendić, župnik u Brajkovićima

Plehanski arhiđakonat:Vlč. Bartol Lukić, župnik u ŽabljakuFra Ivan Marić, župnik i dekan u Koraću

Toliški arhiđakonat:Vlč. Marko Hrskanović, župnik u GradačcuFra Jozo Puškarić, župnik u D. Tramošnici


Župski vikari Fojnički i Gučogoranski arhiđakonat:Vlč. Stjepan Didak, ž. vikar u ProzoruFra Hrvoje Radić, ž.vikar u Vitezu

Plehanski i toliški arhiđakonat:Fra Ivan Opačak, ž. vikar u Špionici

Izabrani i potvrđeni predstavnici KBF‐a i Franjevačke teologije:Vlč. mr. sc. Ivica Mršo, profesor na KBFDr. sc. fra Anto Popović, profesor na FT

Predstavnici vrhbosanskih svećenika na službi izvan dijeceze:Dr. sc. vlč. Pero Pranjić, župnik u Ponikvama Mons. Luka Kesedžić, župnik u Eberndorfu

Izabran i potvrđen predstavnik svećenika izvan gore navedenih skupina:Mons. Ivo Tomašević, generalni tajnik BK BiH

Članovi SVVN snagom službe:Mons. dr. sc. Pero Sudar, pomoćni biskup Mons. mr. sc. Luka Tunjić, generalni vikarFra Jozo Marinčić, provincijal Bosne SrebrenePreč. dr. sc. fra Šimo Ivelj, sudski vikarPreč. Mladen Kalfić, kancelarPreč. Franjo Tomić, ekonomPreč. mr. sc. Josip Knežević, rektor VBSDr. sc. fra Danimir Pezer, dekan FT

Ovim imenujem slijedeće članove SVVN (čl. 12 Statuta SVVN i kan. 497 par.3 ZKP)Dr. sc. preč. Darko Tomašević, dekan KBF‐aPreč. mr. sc. Željko Marić, rektor sjemeništa i ravnatelj KŠC u TravnikuPreč. dr. sc. Michele Capasso, rektor NMM sjemeništa Redemptoris MaterDr. sc. vlč. Šimo Maršić, ravnatelj NCM Ivan Pavao II.Dr. sc. vlč. Mirko Šimić, direktor Caritasa VNDr. sc. vlč. Mario Bernadić, generalni tajnik Sinode VNDr. sc. vlč. Tomislav Mlakić, pročelnik KUVNDr. sc. vlč. Dubravko Turalija, koordinator pastorala obitelji VN



198 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


Ovim sazivam sve novoizabrane članove Pastoralnog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije naredovnu godišnju sjednicu, koja će se održati u prostorijama Ordinarijata u subotu 23. rujna2017. s početkom u 9:30 sati.

Dnevni red:Molitva, zapisnik sa sjednice 19. listopada 2016. i biranje tajnika VijećaOstvarenje teme: Hod Vrhbosanske Crkve s laicimaOsvrt na Posvetu župa pred likom Fatimske GospeOsvrt na odvijanju Sinode po dekanatimaPastoralni kalendar za 2018. godinuRazno

U 11h imamo kratku pauzu s osvježenjem. Zajednički ručak u 12,30 sati. Nakon ručka nasta‐vak rada.

Zahvaljujem svima koji će se pripraviti na suradnju kako bi ova sjednica bila što plodonosni‐ja i učinkovitija. Srdačno sve pozdravljam i na sve zazivam obilje Božjeg blagoslova!



——————————————————————————————————Svim novoizabranim članovima Pastoralnog vijeća VN

VRHBOSNA 3/2017 199

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Predmet: Redovna sjednica novoizabranogPastoralnog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije (PVVN)

Subota, 23. rujna 2017. u 9:30 sati


Članovi Pastoralnog vijećaVrhbosanske nadbiskupije

Datum: 4. rujna 2017.Broj: 750-1/2017

Statut Pastoralnog Vijeća Vrhbosanske nadbiskupije (PVVN) odobren je 20. travnja 2002.godine i objavljen u Vrhbosni br. 2/02. Nakon isteka mandata prošlom sazivu PVVN krenulismo u izbor novog. Članovi novoizabranog PVVN su:

Članovi PVVN snagom službe

Predsjednik: Vinko kradinal Puljić, vrhbosanski nadbiskupDr. sc. mons. Pero Sudar, pomoćni biskupMr. sc. mons. Luka Tunjić, generalni vikar


Dr. sc. vlč. Tomislav Mlakić, pročelnik Katehetskog ureda VNFra Jozo Marinčić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene

Izabrani i potvrđeni članovi PVVN

Dva dekana: mons. dr. Anto Ćosić i fra Zdravko AnđićTrinaest laika iz trinaest dekanata:

Brčanski dekanat: Luka MarićBugojanski dekanat: Zdenko AntunovićDerventski dekanat: s. Zorislava Katić Doborski dekanat: Blaž MadžarevićKreševski dekanat: Mirjana MedićRamski dekanat: Pero PušićSarajevski dekanat: Vlatka ŠćitinskiSutješki dekanat: Miroslav PejčinovićŠamački dekanat: Magdalena MiškovićTravnički dekanat: Marko KrištoTuzlanski dekanat: Jelena AndrićUsorski dekanat: Brane TabakŽepački dekanat: Perica Jukić

Imenovani članovi:Dva profesora teologije: (KBF i FT): dr. sc. vlč. Šimo Maršić i dr. fra Ivan Šarčević, OFMJedan stručnjak za crkveno pravo: dr. sc. fra Šimo IveljDva župnika: preč. Jakov Filipović ‐ Odžak i fra Stipan Radić – LepenicaDva župna vikara: vlč. Ivan Ivančević – Stup i fra Josip Mihael Matijanić ‐ Busovača;Dvoje vjeroučitelja: Bernard Heraković i s. Ivanka MihaljevićDvije redovnice iz župnog pastorala: s. Ljubica Stjepanović, Sarajevo i s. Marinela Zeko, Prozor;Dvoje predstavnika mladih: Marija Puljić i Toni KelavićJedan predstavnik katoličkih medija: Josipa Prskalo Jedan predstavnik svjetovnih kat. udruga i ustanova: Anto BilićGeneralni tajnik Sinode Vrhbosanske nadbiskupije: dr. sc. vlč. Mario Bernadić



200 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Članovima zbora konzultora

Predmet: Redovna sjednica Zbora konzultoraDatum: 31. kolovoza 2017.Broj: 751/2017

Već je uobičajeno da redovnu sjednicu Zbora konzultora održavamo uoči sjednice Sv ‐ećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije. Ovim sazivam članove Zbora konzultora na redo‐vnu sjednicu koju ćemo imati 10 listopada 2017. u prostorijama Ordinarijata s početkom radau 15 sati.


VRHBOSNA 3/2017 201

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Dnevni red:

Uvodna molitva, i kratki zapisnik sa sjednice 11. listopada 2016.Prijedlog za pastoralnu godinu 2017/18.Uvođenje pojedinih pastoralnih službi: izvanredni djelitelji pričesti, lektori…?Razno

Nadam se da će ovi prijedlozi izazvati razmišljanje i sugestije za dobro života i rada u našojNadbiskupiji. Radujući se našoj suradnji iskreno pozdravljam i zazivam obilje Božjeg milosrđa.



Članovi Zbora konzultoraVrhbosanske nadbiskupije

Ovim imenujem u Zbor konzultora Vrhbosanske nadbiskupije u skladu s odredbamaZakonika kanonskog prava (kan. 502 §§ 1‐4) na mandat od pet godina slijedeće članoveSvećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije:

mons. dr. sc. Peru Sudaramons. mr. sc. Luku Tunjićapreč. Franju Tomićadr. sc. fra Šimu Iveljadr. sc. fra Danimira Pezeramons. dr. sc. Antu Ćosićadr. sc. vlč. Šimu Maršićamons. Ivu TomaševićaPreč. Mladen Kalfića

Na sve članove Zbora konzultora zazivam obilje Božjeg blagoslova za uspješnu suradnju nadobro ovo mjesne Crkve.

Vinko kardinal Puljić nadbiskup vrhbosanski


____________________________________ Dostavlja se:ImenovanimaArhivu VN

Datum: 4. rujna 2017.Broj: 751-1/2017


U Godini Katoličkog laikata u Vrhbosanskoj nadbiskupiji kao i godini posvete Bezgrješnom SrcuMarijinu povodom 100‐te obljetnice fatimskih ukazanja po dvanaesti put pozivam svećenike i vjer‐nike da uzmu učešća u našem godišnjem hodočašću u Nacionalno Marijansko svetište‐Marija Bi ‐strica. Ove godine to je 14. listopada, jer je uobičajeno da to bude druga subota u mjesecu listopadu.

Iako su skromne mogućnosti, posebno jer su mnogi bez stalnog zaposlenja, ali uz dobruvolju, i u skromnim mogućnostima naći će se načina da, iz svake župe, bude onih koji će seodazvati i hodočastiti u Svetište u pratnji svojih svećenika.

Uvijek je drag i blagoslovljen susret s našom Nebeskom Majkom u molitvi, pokori i djetinjempouzdanju. Ovo hodočašće je prigoda da se vjernici koji su, u ratu i neposredno poslije rata,prognani i oni koji su ostali na svojim ognjištima, pod okriljem zajedničke Nebeske Majke,ponovno susretnu. Brojni naši vjernici koji žive u Hrvatskoj, gdje su našli svoj novi dom, a kori‐jenom su iz naših župa, rado dođu kako bi kod Gospe susreli svoje rođake, nekadašnje susjedei prijatelje. Blagoslovljen je susret u radosti kada nas Majka Marija okuplja. Neka i iz našeg srcapođe radosni Veliča kao što je Marija uskliknula u susretu s Elizabetom.

Dobro je da se organizirana hodočašća prijave izravno u Svetište ili svojem Ordinarijatu.Svakako treba planirati da hodočasnici stignu na vrijeme kako bi mogli prije Svete mise obavi‐ti Ispovijed, ali i osobnu pobožnost.

Program je uobičajen:U 11 sati počinje sveta Misa na otvorenom.U 14,30 sati Križni put, koji završimo u crkvi pozdravom Gospinu likuOvim hodočašćem želimo izraziti svoju odanost i vjernost, ali i osposobiti svoja srca da bude‐

mo svjedoci vjere i ljubavi u našem svagdanjem životu.Uz iskreni pozdrav svima, želim uspješnu organizaciju hodočašća, te neka nas u životu prati

zagovor naše nebeske Majke i Božji blagoslov.Vinko kardinal Puljić

nadbiskup metropolit vrhbosanskiMladen Kalfić, kancelar

202 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

XII. hodočašće u hrvatsko Nacionalno Marijanskosvetište Vrhbosanske nadbiskupije

i Banjalučke biskupijeMarija Bistrica, subota 14. listopada 2017.

Datum: 11. rujna 2017.Broj: 789/2017

Župama Vrhbosanske nadbiskupije

Predmet: Pastoralni program Ureda za brak iobitelj i Centra za savjetovanje

Vrhbosanske nadbiskupije za godinu 2017./2018.Datum: 18. rujna 2017.Broj: 807/2017

Draga braćo u ministerijalnom svećenstvu,Obraćam Vam se s nekoliko važnih pastoralnih informacija o aktivnostima koje će Ured za

brak i obitelj i Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije realizirati u 2017./2018. godinina području Vrhbosanske nadbiskupije.


VRHBOSNA 3/2017 203

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

I. Zaručnički tečaj Nakon prošlogodišnjih zaručničkih tečaja priprave za brak u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, koji

su bili ad experimentum, a koji su polučili vrlo pozitivne rezultate, s novom crkvenom godinomzapočinjemo cikluse obveznih, cjelodnevnih tečaja priprave za brak.

Poradi valorizacije tečaja kao takvoga, svaki zaručnički par dužan je platiti kotizaciju u izno‐su od 20 KM.

Susreti se mogu realizirati na dekanatskoj ili župnoj razini, ovisno o prilikama i dogovoru svoditeljima, koji su i ove godine u istoj postavi (vlč. Dubravko Turalija, pročelnik; Sanda D.Smoljo, psihologinja; Ana Pecirep, liječnica; fra Šimo Ivelj, crkveni pravnik).

Potvrda koju će zaručnici dobiti po završetku tečaja vrijedi u idućih 5 godina.

II. Obiteljski danU okviru pastoralnih aktivnosti UBOVN i CSVN nastavljaju s edukacijsko‐formacijskim

seminarima koji obuhvaćaju sljedeće ciljane skupine:Mlade bračne parove do 5 godina zajedničkog života.Stabilne kršćanske obitelji.Obitelji u krizi.Rastavljene obitelji.

Obrazloženje: Ad 1) Praćenje mladih bračnih parova do 5 godina nastavak je duhovno‐odgojnog hoda koji

je započet u zaručničkoj fazi.Ad 2) Seminari za stabilne obitelji podrazumijevaju praćenje prema autentičnom i uzornom

kršćanskom braku.Ad 3) Seminari za obitelji u krizi daju konkretnu asistenciju i pomoć u suočavanju s bračnim

i obiteljskim poteškoćama.Ad 4) Seminari za jednoroditeljske obitelji pružaju duhovno‐psihološku potporu rastavlje‐

nim i udovičkim osobama.Na temelju ciljanih skupina i potreba, bit će organiziran cjelodnevni Obiteljski dan na deka‐

natskoj ili župnoj razini ovisno o dogovoru s voditeljima.

III. Biblijsko – odgojni seminariBiblijsko – odgojni seminari podrazumijevaju seriju predavanja u kojima se aktualiziraju

biblijski likovi i događaji Starog i Novoga zavjeta u svjetlu izazova s kojima se susreće suvre‐mena katolička obitelj.

Za sve informacije i dogovore obratite se na kontakt: Dr. Sanda D. Smoljo, mob. 00387 63 195 193 ili putem e‐maila: [email protected]

Zazivajući Božji blagoslov na sve vas kao i na djelatnike Ureda za brak i obitelj, srdačno poz‐dravljam u Kristu!




204 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Već šesnaesti put cijela Vrhbosanska nadbiskupija se okuplja na molitvu za Domovinu nadan smrti kraljice Katarine Kosače‐Kotromanić. Isto toliko puta hodočastimo na Bobovac snakanom moliti za Domovinu. Stoga pozivam sve koji mogu da dođu u subotu 21. listopada2017. da zajedno zahvaljujemo Bogu za dar domovine i molimo za njezinu stabilnost i sretnijubudućnost. Moto ovogodišnjeg hodočašća je u duhu naše Sinode i pastoralne godine PutVrhbosanske Crkve s laicima gdje želimo sebe obnoviti u Kristu, ali i moliti posebno za sve naševjernike‐laike koji su u politici i u ostalim sferama društva i brinu se o javnim poslovima našeDomovine. Da u svojim stavove i djelima sačuvaju istinski kršćanski vjernički identitet i rade zadobrobit svih ljudi.

Kao što vam je poznato ovom hodočašću se već duže vremena pridružuju i vjernici Vojnogordinarijata u BIH. Zahvaljujem svima koji su to od samog početka prihvatili i hodočaste naBobovac, ali izražavam i svoju zabrinutost gubljenja osjećaja molitve za Domovinu. Neka nasmolitva ujedini, okupljene na kraljevskom gradu Bobovcu.

Svi koji budu hodočastili na Bobovac, mogu se pridružiti oružanim snagama i zajedničkimoliti krunicu penjući se na Bobovac. Drugi se mogu pridružiti na Misnom slavlju koje će bitiu 11 sati.

U iščekivanju radosnog molitvenog zajedništva i susreta na Bobovcu, srdačno Vas pozdrav‐ljam u Gospodinu.



XVI. Molitveni dan za Domovinu na BobovcuSubota, 21. listopada 2017.

Datum: 19. rujna 2017.Broj: 808/2017

Posveta Vrhbosanske nadbiskupijeBezgrješnom Srcu Marijinu

Komušina-Kondžilo 28. listopada 2017.

Datum: 19. rujna 2017.Broj: 817/2017

Povodom stote obljetnice Fatimskih ukazanja Blažene Djevice Marije, nabavili smo kipGospin Fatimske i blagoslovili ga u svetištu u Fatimi. Nakon toga je krenuo iz župe u župu dase obavi posveta svake župske zajednice u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Kip Gospe Fatimskekrenuo je iz Olova 1. svibnja 2017. te je obišao sve župe. Sada se nalazi u svetištu u Komušinigdje je predviđena posveta cijele Vrhbosanske nadbiskupije Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Tradicija je da se listopadske pobožnosti završavaju procesijom čudotvorne slike GospeKondžilske na brdo Kondžilo, gdje se posebno okupljaju vjernici Usorskog dekanata, ali i drugibrojni vjernici koji žele obaviti zavjet. Po tradiciji to je zadnja subota u mjesecu listopadu. Zatosmo odabrali taj dan, a ove godine je 28. listopada, da kroz tu pobožnost završimo s posvetomcijele Vrhbosanske nadbiskupije Bezgrješnom Srcu Marijinu, kako je želja poruke Gospe u Fatimi.


VRHBOSNA 3/2017 205

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Zato upućujem iskren poziv svim vjernicima, koji mogu uzeti učešće da se odazovu na tupobožnost koja će početi s procesijom iz župne crkve u Komušini u 9 sati na brdo Kondžilo.U svetištu na Kondžilu, na kraju svete Mise obavite ćemo posvetu. Oni župnici koji ne mogus vjernicima sudjelovati neka taj dan obave istu posvetu u župnim crkvama, na kraju dne‐vne Mise.

Uz Čudotvorni lik Gospe Kondžilske, nosit ćemo i lik Gospe Fatimske koja je obišla sve naše župe!Za tu posvetu neka se obavi priprava u župama trodnevnicom. U malom prospektu koji smo oti‐

snuli kratko je tumačenje posvete koje je potrebno iznijeti vjernicima da znaju što ta posveta znači.Predajući sve vas moćnom zagovoru i zaštiti naše Nebeske Majke, na sve zazivam obilje

Božjeg blagoslova te iskreno pozdravljam!


Mladen Kalfić, kancelar________________________________________________Dostavlja se svim svećenicima, redovnicima i vjeroučiteljima

Imenovanja i premještajiu Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Vlč. gosp. dr. sc. Šimo Ivelj, OFM, imenovan sudskim vikarom Vrhbosanske nadbiskupije(Dekret br. 444/2017 od 7. lipnja 2017.).

Mr. sc. mons. Marko Tomić, razriješen službe sudskog vikara Vrhbosanske nadbiskupije iimenovan braniteljem ženidbene veze (Dekret br. 446/2017 od 8. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Bojan Ivešić, razriješen službe osobnog tajnika i bilježnika u uredu Nadbiskupa iposlan na studij Povijesti u Rim (Dekret br. 447/2017 od 8. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Anto Zubak, razrješen službe župnog vikara u župi Sv. Ante Padovanskog uŽepču i imenovan osobnim tajnikom i bilježnikom u uredu Nadbiskupa (Dekret br. 449/2017od 8. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Josip Lebo, dobio dopuštenje na pastoralno djelovanje u Dubrovačkoj biskupiji nagodinu dana (Dekret br. 484/2017 od 19. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Vlado Vrebac, razrješen službe upravitelja župe Sv. Petra i Pavla u Kulini (Dekretbr. 492/2017 od 20. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Ivo Kopić, razrješen službe župnika u župi Sv. Ante Padovanskog Bukovica(Dekret br. 493/2017 od 20. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Mato Marijić, imenovan župnikom župe sv. Petra i Pavla u Kulini i upraviteljemžupe sv. Ante Padovanskog u Bukovici (Dekret br. 494/2017 od 20. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Luka Brković, razrješen službe župnika u župi Sv. Josipa na Marijinom Dvoru uSarajevu i stavljen u svećeničku mirovinu (Dekret br. 495/2017 od 20. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Oliver Jurišić imenovan župnikom u župi Sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu(Dekret br. 496/2017 od 20. lipnja 2017.).

Preč. gosp. mons. Marko Tomić razriješen službe župnika u župama Sv. Obitelji na Kupresu iSv. Ivana Krstitelja u Otinovcima i službe upravitelja župe Sv. Ante Padovanskog u Rastičevu i ime‐novan župnikom župe Presvetog Srca Isusova u Prozoru (Dekret br. 497/2017 od 20. lipnja 2017.).

Preč. gosp. mons. Marko Tomić razriješen službe dekana Bugojanskog dekanata (Dekret br.498/2017 od 20. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Tomislav Mlakić imenovan župnikom u župama Sv. Ivana Krstitelja u Otinovcimai Svete Obitelji na Kupres te upraviteljem župe Sv. Ante Padovanskog u Rastičevu (Dekret br.


499/2017 od 20. lipnja 2017.).Vlč. gosp. Pavo Šekerija razriješen službe duhovnika u Nadbiskupskom sjemeništu Petar

Barbarić u Travniku i stavljen na raspolaganje Skopskoj biskupiji (Dekret br. 506/2017 od 24. lip‐nja 2017.).

Vlč. gosp. Jozo Šarčević, OFM, razriješen službe župnog vikara u župi Uznesenja BDM uDocu (Dekret 508/2017 od 24. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Ivan Tučić, OFM, razriješen službe župnog vikara u župi Sv. Juraja Mučenika uVitezu (Dekret 509/2017 od 24. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Ivica Radić, OFM, razriješen službe župnog vikara u župi Sv. Ivana Krstitelja uPodmilačju (Dekret 510/2017 od 24. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Mario Jurković, OFM, razriješen službe župnog vikara u župi Sv. AntePadovanskog u Sivši i imenovan župnim vikarom u župi Sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci(Dekret 512/2017 od 24. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Ivan Pavlović, OFM, razriješen službe župnog vikara u župi Sv. Marka Evanđelistena Plehanu i imenovan župnim vikarom u župi Sv. Ante Padovanskog u Sivši (Dekret 513/2017od 24. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Nikica Tomas, OFM, razriješen službe župnog vikara u župi Sv. Ivana Krstitelja uKraljevoj Sutjesci i imenovan župnim vikarom u župi Sv. Jurja Mučenika u Vitezu (Dekret514/2017 od 24. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Ivan Jelić, OFM, razriješen službe župnog vikara u župi Uznesenja BDM Rama‐Šćit i imenovan župnim vikarom u župi Sv. Franje Asiškog u Rumbocima (Dekret 515/2017 od24. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Šimo Maršić imenovan na još jedan mandat za ravnatelja Nadbiskupijskog centraza pastoral mladih Ivan Pavao II.(dekret br. 535/2017 od 27. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Želimir Gogić, OFM, imenovan župnim vikarom u župi Uznesenja BDM uKreševu (Dekret br. 545/2017 od 29. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Želimir Dario Džigumović, OFM, imenovan župnim vikarom u župi UznesenjaBDM u Docu (Dekret br. 546/2017 od 29. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Goran Barešić, OFM, imenovan župnim vikarom u župi Sv. Ivana Krstitelja uPodmilačju (Dekret br. 547/2017 od 29. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Emanuel Josić, OFM, imenovan župnim vikarom u župi Sv. Franje Asiškog naDobrinji u Sarajevu (Dekret br. 548/2017 od 29. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Đuro Arlović razriješen službe prefekta i imenovan duhovnikom uNadbiskupskom sjemeništu Petar Barbarić u Travniku (Dekret br. 551/2017 od 29. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Predrag Ivandić imenovan na službu prefekta u Nadbiskupskom sjemeništu PetarBarbarić u Travniku (Dekret br. 552/2017 od 29. lipnja 2017.).

Vlč. gosp. Dominko Bilić razriješen službe župnika župe Presvetog Srca Isusova Čajdraš istavljen u svećeničku mirovinu (Dekret br. 560/2017 od 3. srpnja 2017.).

Vlč. gosp. Mirko Bešlić razriješen službe župnika u župi Sv. Josipa u Zavidovićima i imeno‐van župnikom u župi Presvetog Srca Isusova Čajdraš (Dekret br. 561/2017 od 3. srpnja 2017.).

Vlč. gosp. Pavo Šekerija razrješen službe dijecezanskog ravnatelja Papinskih misijskih djelaVrhbosanske nadbiskupije (Dekret br. 567/2017 od 3. srpnja 2017.).

Vlč. gosp. Ante Vrhovac poslan na postdiplomski studij Pastorala braka i obitelji u Rim(Dekret br. 571/2017 od 4. srpnja 2017.)

Vlč. gosp. Ivan Ivančević razriješen službe župnog vikara u župama Sv. Obitelji na Kupresui Sv. Ivana Krstitelja u Otinovcima i imenovan župnim vikarom u župi Uznesenja BDM naStupu (Dekret br. 588/2017 od 7. srpnja 2017.).

Vlč. gosp. dr. Hrvoje Kalem imenovan župnikom župe Sv. Roka u Prudu (Dekret br. 589/2017od 7. srpnja 2017.).

Vlč. gosp. Marko Slišković razriješen službe župnog vikara župe Glavosjek Ivana Krstiteljau Odžaku i imenovan župnim vikarom župa Sv. Obitelji na Kupresu i Sv. Ivana Krstitelja uOtinovcima (Dekret br. 590/2017 od 7. srpnja 2017.).

206 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


Preč. gosp. fra Stipan Radić imenovan dijecezanskim ravnateljem Papinskih misijskih djelaVrhbosanske nadbiskupije (Dekret br. 591/2017 od 8. srpnja 2017.).

Vlč. gosp. Pero Brkić razriješen službe župnika župe Sv. Ilije Proroka u Turiću i imenovanžupnikom župe Uzvišenja Sv. Križa u Jelaškama (Dekret br. 596/2017 od 10. srpnja 2017.).

Vlč. gosp. Ilija Matanović razriješen službe župnika župe Uzvišenja Sv. Križa u Jelaškama iimenovan župnikom župe Sv. Ilije Proroka u Turiću(Dekret br. 597/2017 od 10. srpnja 2017.).

Vlč. gosp. Marko Zubak razriješen službe župnika župe Prečistog Srca Marijina u Bijeljini iimenovan ravnateljem Katoličkog školskog centra Sv. Franjo u Tuzli (Dekret 598/2017 od 10.srpnja 2017.).

Vlč. gosp. Andrej Lukanović razriješen službe župnog vikara župe Presvetog Trojstva NoviTravnik i imenovan župnikom župe Prečistog Srca Marijina u Bijeljini (Dekret br. 599/2017 od10. srpnja 2017.).

Preč. gosp. mr. Vlatko Rosić razriješen službe ravnatelja Katoličkog školskog centra Sv.Franjo u Tuzli imenovan ravnateljem Katoličkog školskog centra Sv. Pavao u Zenici (Dekret br.600/2017 od 10. srpnja 2015.).

Preč. gosp. Vlatko Rosić razriješen službe v. d. dekana Tuzlanskog dekanata (Dekret br.601/2017 od 10. srpnja 2017.).

Vlč. gosp. Antonio Čutura razriješen službe pastoralnog suradnika u župi Presvetog SrcaIsusova u Katedrali i imenovan župnikom župe Sv. Mihovila Arkanđela u Kolibama (Dekret br.612/2017 od 11. srpnja 2017.).

Vlč. gosp. Željko Vlajić razriješen službe upravitelja župe Sv. Mihovila Arkanđela uKolibama (Dekret br. 613/2017 od 11. srpnja 2017.).

Vlč. gosp. Gabrijel Jukić stavljen na raspolaganje biskupiji Kotido u Ugandi (Dekret br.658/2017 od 7. kolovoza 2017.).

Vlč. gosp. Ivan Lovrić razriješen službe ravnatelja Katoličkog školskog centra Sv. Pavao uZenici (Dekret br. 661/2017 od 8. kolovoza 2017.).

Vlč. gosp. Stipo Knežević razriješen službe župnika župe Presvetog Srca Isusova u Prozoru iimenovan župnikom u župi Sv. Josipa u Zavidovićima (Dekret br. 662/2017 od 8. kolovoza 2017.).

Preč. gosp. Bono Tomić imenovan vršiteljem dužnosti dekana Tuzlanskog dekana (Dekret br.663/2017 od 8. kolovoza 2017.).

Vlč. gosp. Vinko Marković, OFM, imenovan vršiteljem dužnosti dekana Bugojanskog deka‐nata (Dekret br. 664/2017 od 8. kolovoza 2017.).

Vlč. gosp. Anto Stjepanović razriješen službe župnika župe Presvetog Srca Isusova u NovomSelu i imenovan župnikom župe Preobraženja Gospodinova u Borovici (Dekret br. 667/2017 od12. kolovoza 2017.).

Vlč. gosp. Marinko Filipović razriješen službe župnika župe Sv. Mihovila Arkanđela uKopanicama i imenovan župnikom župe Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu (Dekret br.668/2017 od 12. kolovoza 2017.).

Vlč. gosp. Mirko Ikić razriješen službe župnika župe Sv. Roka u Prudu i imenovan župnikomžupe Sv. Ante Pustinjaka Gorice (Dekret br. 669/2017 od 12. kolovoza 2017.).

Vlč. gosp. Mato Anić, DI,razriješen službe ravnatelja Radio Marije BiH i imenovan pastoral‐nim suradnikom u župi Presvetog Srca Isusova u Novom Selu (Dekret br. 670/2017 od 12. kolo‐voza 2017.).

Vlč. gosp. Siniša Štambuk, DI, imenovan ravnateljem Radio Marije BiH i pastoralnim surad‐nikom u župi Sv. Ignacija Lojolskog na Grbavici u Sarajevu (Dekret br. 671/2017 od 12. kolovo‐za 2017.).

Vlč. gosp. Đuro Živković razriješen službe župnika župe Sv. Ante Pustinjaka Gorice i imeno‐van župnikom župe Sv. Mihovila Arkanđela u Kopanicama (Dekret br. 672/2017 od 12. kolovo‐za 2017.).

Vlč. gosp. Ivo Paradžik razriješen službe župnika župe Presvetog Trojstva u Novom Sarajevui imenovan župnikom župe Sv. Juraja Mučenika u Morančanima (Dekret br. 675/2017 od 16.kolovoza 2017.).

VRHBOSNA 3/2017 207

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


Dopis broj 439/2017 od 6. lipnja 2017.: dozvola uređenja unutrašnjosti župne crkve SrcaMarijina u župi Skopaljska Gračanica

Dopis broj 442/2017 od 6. lipnja 2017.: dozvola uređenja unutrašnjosti župne crkve UznesenjaBlažene Djevice Marije u župi Osova

Dopis broj 471/2017 od 15. lipnja 2017.: dozvola izgradnje nove kapelice (po uzoru nastaru) na mjestu Nišan župa Sv. Ane Radunice.

Dopis broj 472/2017 od 15. lipnja 2017.: dozvolaobnove župne crkve u župi Sv. AneRadunice.

Dopis broj 473/2017 od 15. lipnja 2017.: suglasnot za osnivanje redovničke kuće, Školskih sesta‐ra franjevki Krista Kralja bosansko‐hrvatske provincije, na Rupnovcu župa Fojnica.

Dopis broj 523/2017 od 24. lipnja 2017.: dozvola izgradnje kuće Katoličkoj obiteljskoj udruziMilosrdno Srce u Novom Travniku.

Dopis broj 586/2017 od 6. srpnja 2017.:odobren Direktorij Vrhbosanske nadbiskupije za pasto‐ralnu i crkvenu godinu 2017./2018.

Dopis broj 603/2017 od 10. srpnja 2017.: dozvola izgradnje nove kapelice Sv. Marka na grobljuHomolj u župi Sv. Ane Banbrdo‐Lepenica.

Dopis broj 604/2017 od 10. srpnja 2017.: dozvola uređenja prezbiterija župne crkve u župi Sv.Ane Banbrdo‐Lepenica.

Dopis broj 380/2017 od 1. lipnja 2017.: dozvola izgradnje kapelice u mjestu Đelilovac župa Sv.Ane Podkraj.

Dopis broj 723/2017 od 2. kolovoza 2017.: dozvola blagoslova spomen kapelice na Galičici župaUznesenja BDM U Uskoplju.

Vlč. gosp. Ivan Ćurić stavljen na raspolaganje Zadarskoj nadbiskupiji (Dekret br. 716/2017 od21. kolovoza 2017.).

Vlč. gosp. Marijan Orkić razriješen službe župnika župe Sv. Juraja Mučenika u Morančanimai imenovan na službu u HKM Ulm (Dekret br. 752/2017 od 31. kolovoza 2017.).

208 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Dozvole

Kronika Vinka kardinala PuljićaOd 1. lipnja do 31. kolovoza 2017.

1. lipnja 2017.U 10:00h Nadbiskup je primio na razgovor

gospođu Guri Rusten ambasadoricu kraljevi‐ne Norveške u BiH.

U 10:35h Nadbiskup je primio na razgovordr.sc. vlč. Šimu Maršića ravnatelja Centra zamlade i profesora na KBF‐u u Sarajevu.

U 11:00h Nadbiskup je primio na razgovorambasadora Republike Slovenije u BiH gospo‐dina Iztok Grmeka.

U 11:45h Nadbiskup je primio na razgovorpatra Matu Anića DI glavnog urednika Radio Marije BiH.

U 15:00h Nadbiskup je predsjedao sjedni‐com Ordinarijata vrhbosanskog.

U 17:30h Nadbiskup je primio na razgovorgospodina Darija Martića, studenta teologije.

2. lipnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je stigao župni ured u

Žepču.


VRHBOSNA 3/2017 209

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

U 10:30h Nadbiskup je primio na razgovorvlč. Marka Sliškovića, župnog vikara u župiGlavosijeka Sv. Ivana Krstitelja u Odžaku.

U 11:00h Nadbiskup je predslavio SvetuMisa u žepačkoj crkvi povodom otvaranjavjero naučne olimpijade. Organizator toga do ‐ga đaja je Katehetski ured nadbiskupije na čelusa mons.dr.sc.vlč. Tomislavom Mlakićem pro‐čelnikom te provincija Školskih sestara fra‐njevki bosansko‐hrvatske provincije. NakonMise Nadbiskup je nazočio svečanom otvore‐nju u zgradi KŠC‐a Don Bosco u Žepču.

U 14:30h Nadbiskup je primio na razgovorvlč. Antu Zubka, župnog vikara u župi Sv. An ‐te Padovanskoga u Žepču.

U 15:00h Nadbiskup je podjelio nagradepo bjednicima olimpijade.

U 17:30h Nadbiskup je stigao u samostanSMI na Gromiljaku.

U 18:00h Nadbiskup je predslavio SvetuMisa povodom izbora nove provincijalneuprave sestara SMI. Za provincijalnu glavari‐cu izabrana je sestra Ana Marija Kustura. Usv ojoj homiliji Nadbiskup je napomenuo da jepr evažno ići naprijed koračajući sa Gosp odi n ‐om. Zahvalio je dosadašnjoj upravi na čelu sasestrom Admiratom a novoj upravi poželio jepuno uspjeha i nastavak dobre suradnje. Kaonasljednik utemeljitelja družbe SMI Nadb isk ‐up je poručio sestrama da želi da mu one bu ‐du oslonac u njegovom pastirskom radu. Po ‐zv ao ih je na izgradnju zajedništva. Nakon Mi ‐se Nadbiskup se zadržao na svečanoj večerikoja je upriličena tom prigodom.

3. lipnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je stigao u župu Sv.

Josipa u Zenici i susreo se sa pripravnicima zasakrament Svete potvrde njih 21 iz 3 zeničkežupe: Sv. Josip, Sv. Ilije i Bezgrješnog ZačećaBDM, te obavio ispit iz vjeronauka.

U 11:00h Nadbiskup je predslavio SvetuMi sa pod kojom je podijelio sakrament Svetepo tvrde za pripravnike. Na početku Mise Na ‐db iskupa je po zdravio župnik vlč. Vlado Pr a ‐njić. Konc ele br ir alo je 7 svećenika i nazočio jeveliki broj vjernika.

U 14:45h Nadbiskup je posjetio samostansestara Uršulinki u Zenici.

U 15:20h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.Vlatka Rosića ravnatelja KŠC‐a Sv. Franjo u Tuzli.

U 16:30h Nadbiskup je stigao u Župu Ilijaši susreo se sa župnikom mons. dr. sc. vlč. Zde ‐

nk om Spajićem i 4 pripravnika za sakramentSvete potvrde.

Pod Misom u 17:00h Nadbiskup je podijeliosakrament Svete potvrde za 4 pripravnika.Pod misom koncelebriralo je 3 svećenika a pje‐vao je katedralni zbor.

4. lipnja 2017. Svetkovina Duhova je Nadbiskup je pred‐

slavio u 10:30h pontifikalnu Svetu Misa u ka ‐te drali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu ipod Misom podijelio sakrament Svete potvrdeza pripravnike iz dvije sarajevske župe Ka te ‐dralnu i župu Presvetoga Trojstva te sakra‐ment Prve svete Pričesti.

U 16:00h Nadbiskup je stigao u župu Sv.An te u Vukanoviće i susreo se sa župnikomvlč. Marijanom Brkićem.

U 17:00h Nadbiskup je predslavio SvetuMisa pod kojom je podijelio sakrament Svetepotvrde za dvoje pripravnika te župe.


fra Zorana Jakovića, župnika župe Sv. Ante uBusovači.


dr.sc.vlč. Dubravka Turaliju, profesora Sve to ‐ga Pisma Staroga zavjeta na KBF‐u u Sarajevui gospođu dr.sc. Sandu Smoljo, voditeljicu Ce ‐n tra za savjetovanje VN i profesoricu psiholo‐gije na KBF‐u u Sarajevu

U 11:00h Nadbiskup je primio na razgovorpoduzetnika gospodina Mijata Tuku.

U 11:45h Nadbiskup je primio na razgovorvlč. Miroslava Ćavara, direktora Medijskogce n tra VN i župnika župe Uznesenja BDM naStupu.

U 15:00h Nadbiskup je pohodio gradilišteCa ritasova doma na Gromiljaku zajedno sadr.sc. Draganom Čovićem članom predsjedni‐štva BiH iz reda Hrvatskoga naroda.

U 17:00h Nadbiskup je predsjedao sjedni‐com odbora za posjet biskupiji Limburg.

U 18:00h Nadbiskup je primio na razgovordr.sc. vlč. Tomu Mlakića pročelnika Kat ehe ‐ts kog ureda VN.

7. lipnja 2017. U 8:45h Nadbiskup je primio na razgovor

mons. mr.sc. Tomu Kneževića ravnatelja Ca ri ‐tasa BiH i profesora na KBF‐u u Sarajevu.

U 9:30h Nadbiskup je predsjedao sjedni‐com povjerenstva za Sinodu VN.


U 12:10h Nadbiskup je primio na razgovorvlč. Josipa Vajdnera župnika župe Briješće iglavnog urednika Katoličkog tjednika.

U 16:15h Nadbiskup je primio na razgovorgospodina Igora Pejanovića.

U 17:30h Nadbiskup je primio na razgovormons. dr.sc. Franju Topića predsjednika HKDNapredak i profesora na KBF‐u u Sarajevu.


dr.sc. vlč. Ivana Lovrića ravnatelja KŠC‐a Sv.Pa vao u Zenici.

U 16:00h Nadbiskup je predsjedao zajedni‐čkom sjednicom Ordinarijata i DefinitorijaFranjevačke provincije Bosne Srebrene.

9. lipnja 2017. U jutarnjim satima Nadbiskup je otputovao

avionom u Meinheim u posjet Hrvatskoj kato‐ličkoj misiji. U poslijepodnevnim satima Nad ‐bi s kup se susreo sa voditeljem misije vlč.Robertom Ružićem.

U 17:00h Nadbiskup je imao susret sa kri‐zmanicima misije Meinheim njih 56. Nakonsusreta i kratkog ispita iz vjeronauka, Na db is ‐kup je predslavio Svetu Misa u crkvi SvetogaDuha te uputio prigodnu propovijed.

10. lipnja 2017. U jutarnjim satima u pratnji župnika vlč.

Roberta Ružića, Nadbiskup se uputio u misijuMosbach kojom također upravlja vlč. RobertRužić. Pod Misom u 11:00h Nadbiskup je po ‐dj elio sakrament Krizme za 20 pripravnika.Na kon Mise Nadbiskup se zadržao na sveča‐nom ručku priređenom u tu čast.

U 18:00h Nadbiskup je nazočio svečanojvečeri sa vijećnicima misije Meinheim.

11. lipnja 2017. U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu

Mi sa i pod Misom podijelio sakrament Svetekr i zme za 56 pripravnika misije Meinheim.Na početku Svete Mise Nadbiskupa je pozdra‐vio i dobrodošlicu zaželio župnik vlč. RobertRužić a nakon njega i sami pripravnici.

Boraveći u misiji Nadbiskupa su radosusrećali, fotografirali se s njime i primali nje‐gov blagoslov. Boraveći u misiji Nadbiskup jedobio mnoge darove kao što je mitra, križ,misnica, pastirski štap i kalež. Sve je to bilo uznaku zahvale i sjećanja na boravak u toj misi‐ji. Misija u Meinheimu i Mosbachu trenutnobr oji oko 9 500 vjernika i taj se broj stalno po ‐većeva. U poslijepodnevnim satima Nad bis k ‐

up se uputio iz zračne luke u Frankfurtu pr e ‐ko Beča u Sarajevo.


umirovljenog vojnika Norveške koji je tijekomrata bio u mirovnoj misiji te je vozio Na dbi s k ‐u pa iz Dervente za Sarajevo kada su u Der ve ‐nti pokušali ubiti Nadbiskupa i vjernike kojisu došli na proslavu Sv. Juraja.

U 9:00h Nadbiskup je predsjedao sjedni‐com Stalnoga vijeća BK BiH.

U 10:30h Nadbiskup je primio na razgovormons. dr.sc. Tomu Vukšića vojnog ordinarija uBiH i mons. Ivu Tomaševića generalnog tajni‐ka BK BiH.

U 12:00h Nadbiskup je održao press konfe‐renciju povodom obnove orgulja u katedraliPresvetoga Srca Isusova u Sarajevu.

U 15:00h Nadbiskup je primio na razgovormr.sc. vlč. Luku Brkovića župnika u župi Sv.Josipa na Marindvoru.

U 18:00h Nadbiskup je predslavio SvetuMi sa uočnicu u župi Sv. Ante u Busovači. Sv ‐etoj misi nazočilo je preko 5 000 vjernika.

13. lipnja 2017. U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu Misa

u župi Sv. Ante Padovanskoga u Žepču povo‐dom proslave nebeskog zaštitnika te žu pe. Svetojmisi nazočio je veliki broj vjernika župe Žepče iokolnih župa a koncelebriralo je 20 svećenika.Na kon Mise Nadbiskup se uputio u Sarajevo.

U 18:00h Nadbiskup je predslavio SvetuMisa u samostanu Sv. Ante na Bistriku povo‐dom proslave nebeskoga zaštitnika toga sa ‐mostana. Pod Svetom misom koncelebrirao jei provincijal FPBS fra Jozo Marinčić.

14. lipnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je u župi Kolibe pred‐

slavio Svetu Misa povodom završetka duho‐vnih vježbi za svećeničko ređenje vlč. AnteVrhovca za vrhbosansku nadbiskupiju i vlč.Marina Krešića za mostarsku biskupiju.

U 16:00h Nadbiskup je predsjedao sjedni‐com za kauzu S. B. Petra Barbarića. Sjednici sunazočili: vicepostulator pater Božidar Nagy,mo ns. Luka Tunjić delegirani sudac, fra ŠimoIvelj promicatelj pravde, preč. Mladen Kalfićkancelar i vlč. Bojan Ivešić, bilježnik.

U 19:30h Nadbiskup je nazočio svečanojvečeri zajedno sa gostima iz grada Achena kojisu došli na svečanu kolaudaciju orgulja kojase ima dogoditi uskoro.

210 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


15. lipnja 2017.U 10:30h Nadbiskup je predslavio Svetu

Mi sa u katedrali Srca Isusova povodom svet‐kovine Tijelova. Nakon Svete mise Nadbiskupje predvodio procesiju sa Presvetim sakrame ‐nt om kroz katedralu.

U 13:15h Nadbiskup je primio na razgovordobročinitelje iz Njemačke.

U 14:30h Nadbiskup se u prostorijamaVBS‐a susreo sa grupom dobročinitelja bisku‐pije iz Achena.

U 16:00h Nadbiskup je primio na razgovormons. Giuseppea Trentadue, tajnika apostol‐ske nuncijature u BiH.

16. lipnja 2017. U 18:00h Nadbiskup je u katedrali pod Mi ‐

s om blagoslovio obnovljene katedralne or g ‐ulje. Nakon Mise Nadbiskup je nazočio sveča‐nom koncertu koji je priređen u tu čast.

U 20:00h Nadbiskup je nazočio svečanojvečeri u Svećeničkom domu koja je upriličenaza goste iz Achena koji su financirali obnovuorgulja.

17. lipnja 2017. U 9:30h Nadbiskup se u Žabljaku susreo sa

vlč. Bartolom Lukićem, župnikom te župe. U 10:00h Nadbiskup je stigao u župu Jelah

i susreo se sa krizmanicima te župe, njih 12, isa župnikom vlč. Ilijom Marinovićem te oba‐vio ispit iz vjeronauka. Pod Misom u 11:00hNa dbiskup je podijelio sakrament Svete kriz ‐me za 12 pripravnika te župe.

U 16:00h Nadbiskup je stigao u župu Go ri ‐ce te se susreo sa župnikom vlč. Đurom Živ‐kovićem i dva pripravnika za sakrament Svetekr izme te obavio ispit iz vjeronauka. Pod Mi s ‐om u 17:00h Nadbiskup je podijelio sakram e ‐nt Svete krizme za ta dva pripravnika.

18. lipnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je stigao u župu Vitez

te se susreo sa krizmanicima i obavio tradicio‐nalni ispit iz vjeronauka.

Pod Misom u 11:00h Nadbiskup je podijeliosakrament Svete krizme za 154 pripravnika težupe.

U 18:00h Nadbiskup je predslavio Misu ucr kvi Kraljici Krunice u Sarajevu povodomobilježavanja 40 godina svećeništva generacijepo moćnog biskupa mons. Pere Sudara. Svetojmisi nazočili su svećenici iz te generacije njih8 koji su članovi prezbiterija vrhbosanske nad ‐biskupije.


fra Marijana Karaulu. U 16:00h Nadbiskup je primio na razgovor

mons. Ivu Tomaševića generalnog tajnika BkBiH i generalnog tajnika BK Austrije.

U 18:00h Nadbiskup je u KŠC‐u Sv. Josip uSarajevu uručio diplome ovogodišnjim matu‐rantima i nazočio prigodnom programu povo‐dom toga događaja.


gospodina Božu Skopljakovića predsjednika novoosnovane stranke HS.

U 16:15h Nadbiskup je posjetio apostol‐skog nuncija mons. Luigia Pezzuta povodomnjegova imendana.

U 18:00h Nadbiskup je predslavio Svetu Mi ‐sa u crkvi Kraljice Svete Krunice na Banj sk o mBrijegu povodom otvaranja katehetske škole.

21. lipnja 2017. U 11:00h Nadbiskup je u sjemenišnoj crkvi

u Travniku predslavio Svetu Misa povodompatrona crkve Sv. Alojzija Gonzage i povodomzavršetka duhovne obnove za ministrante nakojoj je sudjelovalo 60 ministranata iz 13 župa.Ti jekom boravka u Travniku Nadbiskup sepo j edinačno susreo sa svećenicima vlč. Stje pa ‐n om Didakom, vlč. Andrejom Lukanovićem ivlč. Miljenkom Džaltom.

U 13:30h Nadbiskup je posjetio župu Sv. Iv ‐ana Krstitelja u Travniku i susreo se sa žup ni ‐kom i dekanom mons. Matom Janjićem te ob ‐išao gradilište nove župne dvorane.

U 18:00h Nadbiskup je suslavio Svetu Misa ucr kvi Kraljice Krunice a Misom je predsjedao mo ‐ns. Đuro Hranić đakovački nadbiskup. Po v odslavlja Svete mise jeste obilježavanje 25 godina odponovnog uvođenja vjeronauka u školu. Pr ig o d ‐nu propovijed je uputio mons. Ratko Perić mo sta ‐rs ki biskup. Nakon Mise Nadbiskup je na z očiosv e čanoj akademiji gdje je održao kratko pr ed a ‐vanje o povijesti uspostave vjeronauka u škole.

22. lipnja 2017. U 9:00h Nadbiskup je nazočio prigodnom

programu za vjeroučitelje koji se odvija uKŠC‐u Sv. Josip.

U 12:00h Nadbiskup je predslavio SvetuMisa u crkvi Kraljice Krunice povodom zavr‐šetka katehetske škole.

U 19:00h Nadbiskup je nazočio i bio jedanod predstavljača knjige od mons. Juraja Batelje

VRHBOSNA 3/2017 211

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


o kardinalu Stepincu i Crkvi u BiH. Pre dst a v ‐lj anje je bilo u katedrali. Nakon predstavljanjaknjige Nadbiskup je nazočio koncertu kl apeHrvatske ratne mornarice Sv. Juraj.

23. lipnja 2017.U 11:00h Nadbiskup je nazočio Svetoj misi

u katedrali povodom župne proslave svetko‐vine Presvetoga Srca Isusova.

U poslijepodnevnim satima Nadbiskup seuputio u Podmilačje. Nadbiskup je u 18:00hpredslavio Svetu Misa uočnicu povodom sv et ‐k o vine Sv. Ivana Krstitelja. Svetoj misi nazoči‐lo je mnoštvo naroda i veliki broj svećenika.Pr ije samoga Misnoga slavlja Nadbiskup jepredvodio pobožnost blagoslova kipa i vodete je ispovijedao.


fra Ivana Pervana župnika župe Doljani.U 11:40h Nadbiskup je primio na razgovor

mons. Ivu Tomaševića generalnog tajnika BKBiH.


mons. Franju Komaricu biskupa banjolučkog.U 10:30h Nadbiskup je predslavio Svetu

Mi sa u katedrali povodom vanjske proslavePr esvetoga Srca Isusova. Pod Svetom misompropovijedao je pater Mihaly Szentmartonydu hovnik u zavodu Sv. Jeronim u Rimu i pro ‐fe sor na Gregorijani.

U 18:00h Nadbiskup je nazočio svečanombajramskom prijemu kod reisa Huseina efen‐dije Kavazovića.


gospodina Mark Schauba profesora sa Univ ‐er ziteta Grand Valley iz USA.

U 15:00h Nadbiskup je posjetio UredništvoKatoličkog tjednika, susreo se sa osobljem tenazočio otvorenju i pokrenuo novi portalNedjelja.ba.

U 16:00h Nadbiskup je primio na razgovor‐mons. dr. sc. vlč. Hrvoja Kalema svećenika VNkoji predaje kao profesor u na KBF‐u u Đakovu.

27. lipnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je primio na razgovor‐

mons.dr.sc.vlč. Ivana Lovrića ravnatelja uKŠC Sv. Pavla u Zenici.

U 11:30h Nadbiskup je primio na razgovordr.sc. vlč. Šimu Maršića Ravnatelja NCM IvanPavao II. i profesora na KBF‐u u Sarajevu.

U 16:00h Nadbiskup je primio na razgovorBis kupa norveške luteranske crkve iz OslaOlea Chr. M. Kvarmea i s njime rektora kate‐drale iz Osla. U jednosatnom razgovoru Na ‐db iskup im je prikazao stanje u BiH te su izra‐zili zajedno nadu u buduću suradnju.


gr upu svećenika iz Barija na čelu sa njihovimbi s kupom. U susretu Nadbiskup im je prezen ‐tir ao stanje Crkve u BiH i političko stanje. Su sr ‐etu je nazočio i mons. Giuseppe Trentadue ta ‐jnik apostolske nuncijature u BiH. Razlog to meje što mons. Giuseppe dolazi iz te biskupije.

U 11:00h Nadbiskup je primio na razgovorsestru Julijanu Djaković provincijalnu glavari‐cu sestara Milosrdnica i sestru Moniku tajnicui ekonomu provincije.

U 13:00h Nadbiskup je nazočio svečanomručku u Apostolskoj nuncijaturi.

U 15:00h Nadbiskup je primio na razgovor5 đakona franjevačke provincije Bosne Sre bre ‐ne i s njima obavio tradicionalni susret prijesv ećeničkog ređenja.


vlč. Davora Topića župnika katedralne župe uSkoplju ‐ Makedonija.

U 10:30h u katedrali Presvetoga Srca Isu s o ‐va Nadbiskup je predslavio Svetu Misa povo‐dom svetkovine apostolskih prvaka Petra i Pa ‐vla te zaredio nove svećenike, jednoga dijace ‐z a nskog kandidata i pet kandidata za franje‐vačku provinciju Bosnu srebrenu. Svetoj misina zočio je veliki broj vjernika uglavnom čl a n ‐o va obitelji ređenika.

U 15:00h Nadbiskup je nazočio press kon‐ferenciji u prostorijama MRV‐a povodom pro‐slave 20 godina od osnutka MRV‐a BiH.

U 18:00h Nadbiskup je nazočio snimanjuemisije u Narodnom pozorištu povodom 20go dina MRV‐a zajedno sa ostala tri vjerska po ‐g lavara vladikom Grigorijem, Huseinom Sm ‐a jićem i Jakobom Fincijem.

U 20:00h Nadbiskup je nazočio prigodnoj ak ‐a d emiji u Narodnom pozorištu povodom 20 go ‐d ina od osnutka MRV‐a. Tom prigodom vjerskilideri potpisali su zajedničku deklaraciju protivstigmatizacije žrtava seksualnog zlostavljanja.


gospodina Igora Pejića.

212 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


U 9:00h Nadbiskup je primio na razgovorbogoslove sjemeništa Redemptoris Mater izVo gošće na čelu sa njihovim odgojiteljima.

U 10:00h Nadbiskup je primio na razgovorvlč. Gabrijela Jukića, svećenika VN misionara.

01. srpnja 2017.U 9:15h Nadbiskup je primio na razgovor

vlč. Ivu Paradžika, župnika župe PresvetogTr ojstva u Novom Sarajevu.

U 10:30h Nadbiskup je primio na razgovorfra Franju Martinovića, župnika župe Sv.Antuna Padovanskog u Drijenči ‐ Tuzla.

U 11:45h novoimenovani osobni tajnik uzo‐ritog gospodina Vinka Kardinala Puljića, vlč.Anto Zubak, ispovjedio je ispovijest vjere ipoložio zakletvu o čuvanju tajni i svega onogašto bi moglo našteti općoj i partikularnoj crkviu koliko bi izašlo u javnost te vjernom služe‐nju u službi.

02. srpnja 2017.U 9:45h u nadbiskupski ured došli su mo ‐

ns. Ratko Perić, biskup mostarsko‐duvanjskebi skupije i mons. Franjo Komarica, biskupba nj alučke biskupije. Kratko su razgovaralisa Nadbiskupom te se uputili na Sv.Misu ukatedralu.

U 10:30h Nadbiskup je suslavio Svetu Misu ukatedrali u zajedništvu sa ostalim biskupima:mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH;mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH; mons.Franjo Komarica, biskup banjalučki te mons.Ratko Perić, biskup mostarsko‐duvanjske bisku‐pije te još 13 svećenika. Povod Svete Mise bilo jeobilježavanje Papinog dana, Svetu Mi su pred‐slavio je apostolski nuncij u BiH mo ns. Pezzuto,a propovijedao vojni biskup mons. Vukšić.

U 12:30h Nadbiskup se, uz prisutnost mo ‐ns. Komarice i mons. Perića uputio u Nu nc ija ‐turu gdje je bio svečani ručak povodom Pa pi ‐nog dana.


vlč. Marka Mikića, vicerektora Vrhbosanskogbogoslovnog sjemeništa.

U 10:30h Nadbiskup je primio na razgovorvlč. Gorana Kosića, ekonoma i prefekta u Vr ‐hb osanskom bogoslovnom sjemeništu.

U 11:00h Nadbiskup je primio na razgovorbogoslova IV. godine gosp. Ivana Dragičevića.

U 12:30h Nadbiskup se uputio na imendan‐ski ručak mons. Tome Vukšića, koji se održaou Bogosloviji.

U 15:10h Nadbiskup je primio na razgovorvlč. Ivana Ivančevića, župnog vikara u župiSv. Obitelji na Kupresu.

U 19:30h Nadbiskup se uputio prema Nu ‐nci jaturi gdje je održan svečani prijem povo‐dom Papinog dana, ondje je se susreo sa mno‐gim visokim dužnosnicima političke vlasti.


vlč. Antu Dominkovića, župnika župe Bezg re ‐šna Začeća BDM ‐ Crkvica u Zenici.

05. srpnja 2017.U 9:15h Nadbiskup se kratko susreo s no ‐

vom vrhovnom glavaricom sestara Slu ža v kiMa log Isusa, sarajevske provincije s. Mar i omAn om Kustura.

U 9:30h Nadbiskup se kratko sastao s vlč. Mi ‐ro slavom Ćavarom, župnikom župe Uzn e s enjaBDM ‐ Stup i direktorom Katoličkog Tjednika.

U 10:30 Nadbiskup se uputio prema Vr hb ‐o sanskom Bogoslovnom Sjemeništu gdje jepr edslavio Svetu Misa u 11:00h povodom za ‐št itnika bogoslovije sv. Ćirila i Metoda. Na d ‐biskup je slavio Svetu Misu uz prisutnostmons. Tome Vukšića, vojnog ordinarija; mons.Lu igia Pezzuta, apostolskog nuncija u BiH tejoš oko 30‐ak svećenika. Nakon Svete Mise bioje svečani ručak povodom nebeskih zaštitnikasv. Ćirila i Metoda.

U 13:30h Nadbiskup je imao sjednicu po gl ‐a vara Vrhbosansko Bogoslovnog Sjemeništa:preč. Josip Knežević, rektor; vlč. Marko Mikić,vi cerektor; vlč. Goran Kosić, ekonom te p r e d ‐s t av nicima Katoličkog Bogoslovnog Fa ku l te ‐ta: mons. Darkom Tomaševićem, dekanom fa ‐k ulteta i preč. Šimom Maršićem, prodekanomfakulteta, sjednici je također nazočio vlč. Fr a ‐njo Tomić, ekonom biskupije. Govorilo se opo trebnim prostorijama fakulteta kao i o tomkoji dio zgrade komu pripada.

U 15:15h Nadbiskup je primio na razgovors vlč. Marijana Orkića, župnika župe Sv. Jurajamučenika ‐ Morančani.

U 16:30h Nadbiskup je primio na razgovorvlč. Marka Zubka, župnika župe Prečista SrcaMarijina ‐ Bijeljina.


fra Josu Oršolića, ravnatelja humanitarno‐kar it ‐a tivne udruge “Kruh Sv. Ante” i župnika žu peZvornik ‐ Srebrenica te fra Maria Jurića, gvardi‐jana i župnika župe Uznesenja BDM u Tolisi.

VRHBOSNA 3/2017 213

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


U 12:00h Nadbiskup je primio na razgovorgospođu Katarinu ...

U 15:00h Nadbiskup je imao sjednicu Ord ‐ina rijata kojoj su nazočili: Nadbiskup, preč.Josip Knežević, preč. Mladen Kalfić, preč. Da ‐r ko Tomašević, preč. Franjo Tomić, mons. Pa ‐vo Jurišić te vlč. Anto Zubak.

U 16:30h Nadbiskup je primio na razgovorvlč. Predraga Ivandića, župnog vikara u župiSv. Josipa u Drvaru.

U 18:00h Nadbiskup je primio na razgovordr. sc. vlč. Mirka Šimića, ravnatelja Caritasa Vr ‐hbo sanske nadbiskupije.

U 19:00h Nadbiskup je nazočio svečanojproslavi 241. godišnjice nezavisnosti Sjed inj e ‐n ih Američkih Država, svečana proslava neza‐visnosti održana je u prostorijama američkeam basade u Sarajevu.

07.srpnja 2017.U 8:30h Nadbiskup je se uputio prema župi

Dubrave kod Brčkog na pokop fra TihomiraSadrića.

08. srpnja 2017.U 8:30h Nadbiskup se uputio prema Foči

kod Dervente.U 11:00h Nadbiskup je suslavio Svetu Misu

u Foči kod Dervente povodom 40. godine mi ‐s n ištva mons. o. Zdenka Križića, gospićko‐se ‐njs kog biskupa. Na Svetoj misi sudjelovalo je20‐ak svećenika te veliki broj vjernika. NakonSv etog Misnog slavlja bio je svečani ručak zasve uzvanike.

U 14:15h Nadbiskup je kratko navratio naCer kod vlč. Josipa Batinića, župnika župe K ‐ri sta Kralja ‐ Cer.

U 16:30h Nadbiskup je stigao u župu Pr es ‐v etog Srca Isusova u Novom Selu kod Bo sa ns ‐k og Broda, te je na razgovor primio vlč. IvuKo pića župnika u Derventi.

U 18:00h Nadbiskup je predslavio SvetuMi su te podijelio sakrament Krizme dvoje kri‐zmanika u župi Novo Selo. Nakon Svete Misebila je svečana večera za sve uzvanike.

09. srpnja 2017.U 8:30h Nadbiskup se uputio prema župi

Pr esvetog Trojstva ‐ Novo Sarajevo.U 9:00h Nadbiskup je predslavio Svetu Mi ‐

su uz koncelebraciju vlč. Josipa Tadića i vlč.An te Zubaka.

U 10:30h Nadbiskup se uputio prema se st ‐r ama Karmelićankama na Stupu gdje je imaokratki razgovor s njima.

U 15:00h Nadbiskup je primio na razgovor fraStipana Radića, župnika župe Sv. Ane Banbrdo.

U 16:00h Nadbiskup je primio na razgovorpreč. Vlatka Rosića, ravnatelja KŠC‐a “Sv. Fr a ‐njo” u Tuzli i v.d. dekana tuzlanskog dekanata.

U 17:00h Nadbiskup je primio na razgovordr. Selvera Šabanovića.

U 20:00h Nadbiskup je primio na razgovorvlč. Šimu Maršića, ravnatelja Nadbi sku pij s k ‐o g centra za pastoral mladih “Ivan Pavao II.”te profesora na KBF‐u.


vlč. Miroslava Ćavara, direktora medijskogce ntra VN te župnika Uznesenja BDM ‐ Stup.

U 10:00h Nadbiskup je primio na razgovorvlč. Marka Mikića, vicerektora u VBS‐u.

U 15:15h Nadbiskup je primio na razgovorpreč. Josipa Kneževića, rektora VBS‐a.

U 16:50h Nadbiskup je primio na razgovorgosp. Josipa Markovića, bogoslova II. godinevrhbosanske nadbiskupije.

11. srpnja 2017.U 5:30h Nadbiskup se uputio na aerodrom

gdje je imao let za Zagreb u 6:30h.U 15:45h Nadbiskup je sletio na aerodrom

iz pravca Zagreba.U 17:00h Nadbiskup je primio na razgovor

mons. Ivu Tomaševića, generalnog tajnika BKBiH.


gospodina Ivana Dunđera, savjetnika u Pre d ‐s jedništvu gosp. Čovića.

U 10:50h Nadbiskup je primio na razgovorprof. dr.sc. Sandu Smoljo, profesoricu psiholo‐gije na KBF‐u te voditeljicu ureda za brak iobitelj VN.

U 11:30h Nadbiskup je primio na razgovordr. sc. vlč. Dubravka Turaliju, profesora naKBF‐u te voditelja ureda za brak i obitelj VN.

U 15:30h Nadbiskup se uputio prema BanjaLu ci gdje je održano 70. redovno zasjedanjeBK BiH‐a.

13. srpnja 2017.U 7:20h započela je Sveta misa koju je pred‐

slavio Nadbiskup uz koncelebraciju svih bi sk ‐upa BK BiH‐a te je započelo zasjedanje BKBiH I. dan.

14. srpnja 2017. II. dan zasjedanja BK BiH, dan je započeo

Sv etom misom u 7:20h, u 12:00h završeno je

214 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


zasjedanje BK BiH te su Nadbiskup i mons.Komarica održali konferenciju za novinare.

15. srpnja 2017.U 10:00h Nadbiskup je predslavio Svetu

mi su u banjalučkoj katedrali povodom svet‐kovine sv. Bonaventure, zaštitnika banjalučkekatedrale i biskupije. Svetoj misi sudjelovalisu mons. Franjo Komarica, biskup banjalučki;mons. Tomo Vukšić, vojni biskup; mons. Ni k ‐ola Kekić, vladika križevački i delegat HBK tebiskupa grkokatolika u BiH; mons. Pero Su d ‐ar, pomoćni biskup vrhbosanski; mons. Ma r ‐ko Semren, pomoćni biskup banjalučki; mons.Željko Majić, generalni vikar hercegovačkihbiskupija i delegat biskupa Ratka Perića te 50‐ak svećenika uz mnoštvo vjernika. Nakon Sv ‐ete mise bio je svečani ručak za sve svećenike,redovnike i redovnice.

16. srpnja 2017.U 9:00h Nadbiskup se uputio prema trapi ‐

st ičkom samostanu opatiji Marija Zvijezdagdje se kratko susreo sa trapistima.

U 10:00h Nadbiskup se uputio prema svo ‐me rodnom mjestu Priječanima.

U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu mi ‐su na groblju Sv. Ilije u svom rodnom mjestuPriječani. Na Svetoj misi sudjelovao je velikibroj vjernika te trojica svećenika: mons. IvoBožinović, ravnatelj KŠC‐a “Bl. Ivan Merz” Ba ‐nja Luka te župnik župe Sv. Male Terezije ‐ Pr ‐esnače, o. Tomislav Topić župnik opatije Ma rijaZvijezda te vlč. Anto Zubak, tajnik kardinala.Nakon Svete mise bio je ručak za sve uzvanike.

U 16:15h Nadbiskup se uputio premaSarajevu.

17. srpnja 2017.U 9:00h Nadbiskup je primio na kratki raz‐

govor fra Slavka Topića, profesora na Fra nj e ‐vačkoj teologiji na Nedžarićima.

U 11:00h Nadbiskup se uputio prema Lo ‐vranu gdje odlazi na godišnji odmor sve do03.08.2017.

31. srpnja 2017.U 18:00h Nadbiskup je uz koncelebraciju

mons. Ivana Devčića, riječkog nadbiskupa ime tropolita te mons. Bohdana Dzyurakha, taj‐nika Sinode biskupa Ukrajinske grkokatoličkecrkve i kurijalnog biskupa Kijeva, predslaviosvetu Misu u župi Sv. Jakova u Opatiji povo‐dom slavljena zaštitnika i utemeljitelja DružbeIs usove, Sv. Ignacija Loyolskoga te 60. godinemi sništva o. Ignacija Čižmešije, svetoj misi na ‐

z očili su mnogi vjernici i svećenici. Nakon Sv ‐ete mise bila je svečana večera.

03. kolovoza 2017.U 8:00h Nadbiskup se uputio iz Lovrana

prema Zagrebu.U 10:30h Nadbiskup je otišao na zdravstve‐

nu kontrolu.U 15:30h Nadbiskup je stigao na Pešćenicu

gdje ga je primio p. Zvonko Džankić, prior do ‐m inikanskog samostana bl. Augustina Kaž o ‐tića na Pešćenici.

U 19:00h Nadbiskup je predslavio Svetu mi ‐su povodom blagdana bl. Augustina Ka ž o ti ćana Pešćenici uz veliki broj svećenika i vj e r nika.Nakon Svete mise bila je svečana večera.

04. kolovoz 2017.U 8:00h Nadbiskup se uputio prema

Sarajevu.06. kolovoza 2017.U 8:00h Nadbiskup se uputio prema

Borovici.U 10:00h Nadbiskup je kratko razgovarao sa

vlč. Ivanom Butumom, župnikom u Borovici.U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu

misu za patron župe Preobraženja Gos po d ‐njega na Borovici uz koncelebraciju mnogihsvećenika. Svetoj misi sudjelovao je veliki brojvjernika koji su se makar na dan vratili u svojuBorovicu iz daleka svijeta. Nakon Svete misebio je svečani ručak.


U 17:30h Nadbiskup se uputio premaPalama.

07. kolovoza 2017.U 14:00h Nadbiskup je na Palama primio

grupu mladih iz Italije na čelu sa vlč. Da vo r ‐om Klečinom, župnikom u Drvaru te fra Per ‐om Karajicom, župnikom na Dobrinji.

U 14:30h Nadbiskup je primio na razgovorvlč. Gabrijela Jukića, misionara u Ugandi.

08. kolovoza 2017.U 14:00h Nadbiskup se uputio prema Sk o ‐

paljskoj Gračanici.U 17:00h Nadbiskup je predslavio Svetu mi ‐

su i vodio sprovod + Janje Lebo, majke vlč. Jo ‐sipa Lebe u Skopaljskoj Gračanici. Svetoj mi si isprovodu nazočili su mnogi svećenici i vjernici.

10. kolovoza 2017.U 14:45h Nadbiskup je kratko primio na ra ‐

zgovor fra Ivana Nujića, profesora na Fra nj e v ‐ačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom.

VRHBOSNA 3/2017 215

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


U 15:15h Nadbiskup je primio na razgovorN.E. gosp. Martina Pammera, austrijskog am ‐ba sadora u BiH.

U 16:00h Nadbiskup je primio na razgovorprof.dr.sc. p. Jakova Mamića, generalnog vi k ‐ara Vojnog ordinarijata RH.

U 16:30h Nadbiskup je primio na razgovorprof. Franju Marića, profesora i povjesničara.

U 18:00h Nadbiskup je predslavio Svetumi su u sarajevskoj katedrali povodom obljet‐nice smrti vrhbosanskoga nadbiskupa +Ma rkaJozinovića.

11. kolovoza 2017.U 11:00h Nadbiskup je primio na razgovor

mons. Matu Janjića, župnika župe Sv. IvanaKrstitelja u Travniku te travničkog dekana.

U 13:30h Nadbiskup je primio na razgovorpreč. Željka Marića, rektora KŠC‐a “Petar Ba ‐rbarić” u Travniku te vlč. Damjana Soldu, ek ‐onoma u KŠC “Petar Barbarić” u Travniku.

13. kolovoza 2017.U 7:30h Nadbiskup se uputio prema Bežlji.U 10:30h Nadbiskup je imao kratki susret i

ispit sa krizmanicima.U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu mi ‐

su u Bežlji uz koncelebraciju 8 svećenika, a os ‐ob ito domaćih sinova: vlč. Maria Ćosića i mons.Sl ađana Ćosića te uz brojan Božji na rod. PodSv etom misom nadbiskup je podijelio sakram ‐ent Svete potvrde petero mladih iz župe Bežlja.Nakon Svete mise uslijedio je svečani ručak.

U 15:00h Nadbiskup se uputio prema Ko ‐mušini.

14. kolovoza 2017.U 18:00h Nadbiskup je predslavio Svetu

misu uočnicu Gospi Kondžilskoj uz koncele br ‐ aciju 20‐ak svećenika i mnoštvo vjernika. Na ‐kon Svete mise uslijedila je svečana večera, na ‐kon koje se Nadbiskup uputio prema Sarajevu.

15. kolovoza 2017.U 7:45h Nadbiskup se uputio prema Vitezu.U 10:00h Nadbiskup je predslavio Svetu

mi su kod časnih sestara SMI u samostanu Sv.Josipa u Vitezu. Pod Svetom misom osobitasvečanost bilo je obnavljanje i polaganje zavje‐ta časnih sestara, 50 godina od svojih zavjeta isvoga služenja Bogu proslavile su sestre sve‐čarice: S. M. Paskvalina Santro,S. M. BertilaKo vačević, S. M. Ljubomira Žilić, 25 godina S.M. Em anuela Juričević, obnovu prvih zavjetaimale su: S. M. Jelena Jovanović, S. M. AnaPr kić, S. M. Sandra Kapetanović te ulazak u II.

go dinu novicijata te preuzimanje redovničkogruha imale su S. M. Pia Pilić, S. M. NikolinaDža vić. Nakon Svete mise uslijedio je svečaniručak za sve prisutne.


U 17:50h Nadbiskup se uputio prema Stupu.U 19:00h Nadbiskup je predslavio Svetu

mi su povodom svetkovine Velike Gospe naSt upu kraj Sarajeva. Svetoj misi nazočio je vel ‐iki broj svećenika i vjernika. Nakon Svete misebila je svečana večera.


vlč. Slavišu Stavnjaka.U 10:00h Nadbiskup je primio u prvi služ‐

beni posjet g. general‐bojnika Antona Waldn‐e ra, zapovjednika Snaga Europske Unije(EUFOR‐a) ope racije “Althea” u BiH.

Uz generala je bio njegov tim kojega čine:vlč. Martin Steiner, austrijski vojni kapelan priEUFOR‐u , bojnik Alexander Gstrein, ađutantu odlasku, satnik Laura Possegger, novi ađu‐tant. Uzoriti gospodin kardinal je u razgovoruprisutne upoznao o stanju u Vrh bo sa n s koj na ‐d biskupiji, osobito o stanju vjernika i žu paprije i poslije rata, o raznim projektima ob novei opstanka biskupije, govorili su o sit u aciji uBiH, ali isto tako se osvrnuo na svjetske moćni‐ke i državne predstavnike da trebaju raditi zaopće dobro svih ljudi i da su pozvani osigura‐ti ljudima potrebne uvjete za dostojan život čo ‐vjeka i da je svima potrebna jednakopravnostu ovoj zemlji. Uzoriti gospodin kardinal na kr ‐aj u je zahvalio general‐ bojniku na posjeti teza želio uspješnu suradnju u budućnosti.

U 11:30h Nadbiskup je primio na razgovorpreč. Franju Tomića, ekonoma Vrhbosanskenadbiskupije.

U 15:00h Nadbiskup je primio na razgovorp. Matu Nikolića, urednika Radio Marije BiHi vlč. Antu Stjepanovića, župnika župe Pres ve ‐tog Srca Isusova u Novom Selu kraj Bos ans k ‐og Broda.

U 19:15h Nadbiskup se uputio prema Ca ‐rit asu na Stupu.

U 20:00h Nadbiskup je bio na večeri naStupu sa njemačkim skautima.

17. kolovoza 2017.U 10:30h Nadbiskup je primio vlč. Mir osl a ‐

va Ćavara, župnika župe Uznesenja BDM naSt upu te ravnatelja MC.

216 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E



p. Matu Anića, direktora Radio Marije.U 18. sati primio vojnog ordinarija mons.

Dr. Tomu Vukšića.21. kolovoza 2017.U 17:00h Nadbiskup se uputio prema Tr av ‐

niku na otvaranje duhovnih vježbi za svećeni‐ke u večernjim satima.

U 17:00h Nadbiskup se susreo sa poglava‐rima sjemeništa, a kasnije sa svećenicima kojisu na Duhovnim vježbama.

U 19:00h Nadbiskup je imao zaziv DuhaSv etoga te započeo duhovne vježbe svećenikau Travniku a kasnije bio na svečanoj večeri.

22. kolovoza 2017.U 9:00h Nadbiskup se uputio u posjetu

župi G. Močile‐Sijekovac te župniku vlč. Iv a ‐nu Tolju, zajedno sa gostima i članovima Ko ‐ m une koja je tamo radila i njihova voditeljavlč. Ivana Filipovića.

U 13:00h Nadbiskup je stigao u Đakovo nasu sret svoje generacije. Susret je započeo ruč ‐k om, nakon ručka u bogosloviji u Đakovu, po ‐h odili su groblje gdje su njihovi pokojni kole‐ge i profesori, a i kardinalova rodbina.

U 18:00h Nadbiskup je predslavio svetuMi su u đakovačkoj katedrali, nakon svete Mi ‐se uslijedila je večera.

23. kolovoza 2017.Svi prisutni na susretu generacije slavili su

sv. Misu u bogoslovskoj kapelici, gdje su krozsedam godina slavili Misu, predvodio je mo ‐ns,.dr. Franjo Koamrica. Nakon toga su po šlina izlet u Kopački Rit. Iz Đakova je kardinalotputovao u Poreč.

24. kolovoza 2017.Nadbiskup je prije podne zajedno s bisku‐

pom mons. dr. Draženom Kutlešom blagoslo‐vio novo zdanje obitelji Ive Sadrića. U 18,30sa ti su slavili Misu u Sentvinčentu o godišnji‐ci smrti blaženog Miroslava Bulešić, prezbite‐ra i mučenika.

25. kolovoza 2017. Nadbiskup je iz Poreča otišao za međuna‐

rodni susret mladih u Udine, gdje je u 10 satiimao susret i predavanje. U 16. sati je slavioMi su za mlade i vratio se u Zagreb gdje je kodsestara SMI , u generalnoj kući odsjeo.

26. kolovoza 2017.Nadbiskup je otputovao iz Zagreba za Tu ‐

rić. Na putu se svratio u Gradačac kod župni‐ka vlč. Marka Hrskanovića. U Turiću je u 17,30sati bio na raspolaganju vjernicima za ispovi‐jed. Nakon toga je s vjernicima krenuo u pro ‐ce siji od mjesta mučeništva sl.B. fra Lovre Mi ‐la novića do groblja gdje se nalazi njegov grob.Tu je slavio Misu s vjernicima.

27. kolovoza 2017.Nadbiskup se priključio bogoslovima koji

su na koloniji u travničkom dekanatu. Slavio jeMisu u 9 sati u župi Presvetog Trojstva u N. Tr ‐a vniku. Taj dan su u programu obišli sjemeni ‐šte u Travniku, Podkraj, Turbe i Gospino Vrelo.

28. kolovoza 2017.Nadbiskup je zajedno s bogoslovima poho‐

dio župu Pećine. Nakon ručka su došli u N.Tr avnik, župa Uzašašća Gospodinova gdje jebio na raspolaganju za ispovijed i slavio Misuu 18. sati. Za vrijeme kolonija bogoslova je ra ‐z g o varao osobno sa svakim bogoslovom. U N.Travniku nadbiskup je primio grupu iz Italijepredvođenu s biskupom.

29. kolovoza 2017.Slavio je sv. Misu u rankovićima na mjestu

stradanja hrvata katolika po završetku Dr ug ‐og svjetskog rata u Rijama. Nakon ručka se vr ‐atio doma u Sarajevo.

30. kolovoza 2017.Nadbiskup je primio u prijepodnevnim

satima mons. Ivu Tomaševića, gen. tajnika BKBiH; te vlč. Fabijana Stanušića, ravnatelja sve ‐ć e ničkog doma.

Na poziv mons. Luigia Pezzuta, apostolsk ‐og nuncija uzeo je učešće kod njega na ručku.

U 15 sati je primio jednu američku humani‐tarku Jeabbe McCue Peg Masterson Edqist.

U 16 sati je primio provincijalku SMI s.Mariju‐Anu Kustura.

31. kolovoza 2017.Nadbiskup je primio u 9. sati fra dr. Šimu

Iv elja sudskog vikara; U 10 sati primio je generalnog vikara iz

Mostara mons. Željka Majića. U 11. sati je primio vlč. Marinka Filipovića,

žu pnika iz Novog Sarajeva U 12,30 je bio na ručku s Nuncijem i s gosti‐

ma iz Italije.

VRHBOSNA 3/2017 217

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


218 VRHBOSNA 3/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


VRHBOSNA 3/2017 219

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


Blagdan Presvetog Srca Isusova je blagdanBožje milosrdne ljubavi. Osnovna poruka togbl agdana je: Božja je ljubav vjerna. To znači,da Bog nas voli i onda, kad smo slabi, jadni igr ešni. On nas voli bezuvjetno. To se zovemilosrđe. Isus je utjelovljeno Božje milosrđe.Božja se ljubav očituje prema nama u Isusovudobrom Srcu.

Mi možemo mnogo toga pročitati i naučitio Isusu. Možemo se diviti njegovoj uzvišenojnauci, njegovom neobičnom poznavanju ljud‐ske duše, njegovoj vjernosti spoznatom posla‐nju. Ali ako ne shvatimo, da je najljepša ozna‐ka Isusova bića milosrđe, onda nismo odnjega ništa shvatili. Isusovo milosrđe dolazido izražaja u svakom momentu njegova živo‐ta. Milosrđe je zapravo drugo ime za ljubav,ali ne za bilo kakvu ljubav: Milosrdna ljubavje ona koja ide ususret čovjeku u potrebi, upatnji, u nesreći. Milosrdna ljubav ne čeka daje se moli za pomoć, nego ona sama vidi gdjeje potrebita pomoć. Takvu ljubav nalazimo uprispodobi o milosrdnom Samaritancu koji nasvom putu prema Jeruzalemu nailazi na izu‐bijanog čovjeka. Prispodoba opisuje ljubav togdobrog Samaritanca s tri glagola: on je pogle‐dao čovjeka u potrebi, on se sagnuo da muzavije rane i on ga je podigao, položio ga nasvog magarca i odveo ga na sigurno mjesto.

To je 1jubav našeg Isusa, a simbol te milosr‐dne ljubavi je upravo njegovo veliko Srce.Glavna karakteristika Isusove ljubavi da jeona aktivna ljubav. Veličanstvena porukablagdana Presvetog Srca Isusova jest da nason, Isus traži u svim našim životnim situacija‐ma. Što to znaci u našem svagdanjem životu,promotrit ćemo na primjeru svetog IvanaKrstitelja. (Lk 3, 1‐6).

Tri susreta Isusa s Ivanom Krstiteljem

Isus je barem tri puta susreo Ivana Kr sti te lja.Prvi susret Isusa s Ivanom Krstiteljem se

do godio, dok su obojica bila još u majčinomkr ilu. Marija trudnica, pohodila je Elizabetu,svoju tetku trudnicu, i kad su se zagrlile, mali

Iv an, koji je dosad blaženo spavao u majčinojutrobi, odjednom se probudio i zaigrao od ra ‐d osti zbog blizine dragog Spasitelja. Psiholozidanas istražuju mogućnost da čedo u utrobimajke već može imati utiske, a onda i neko sje‐ćanje na to u kasnijem životu. Sigurno, maliIvan nikad nije zaboravio ni u kasnijem živo‐tu ovaj svoj prvi čudesan susret s Isusom ijedva čekao čas, da ga ponovno susretne. A tose i dogodilo i Ivan je odmah prepoznao Isusa.

Drugi susret Isusa s Ivanom Krstiteljem sedogodio na rijeci Jordanu, gdje je Ivan krstio.Isus mu se približio, pristupio mu i zatražiokr štenje. Ivan se usprotivio, jer je odmah pre‐poznao Isusa. Koja je karakteristika ovogsusreta? Značajka ovog susreta je da je Isusušao u svagdašnji život Ivana Krstitelja, u ruti‐nu njegova života, gotovo bismo rekli: u nje‐gov profesionalni život. No još više od toga:Isus je ušao u Ivanovo zvanje, u njegov pozivda bude Krstitelj.

Treći Isusov susret s Ivanom Krstiteljemdo godio se kad je Ivan bio u tamnici. Istina,evanđelja ne govore nam o tome, da je to bioos obni susret. Saznajemo samo to da je Ivanposlao izaslanike s pitanjima, a Isus je odgov ‐o rio Ivanu putem istih tih izaslanika. Mogli bi ‐smo reći da je to bio virtualni susret. Međutimu jednom od lijepih filmova o Isusu FrankaZeffirellija ima jedna lijepa scena: Isus osobnoide susresti Ivana Krstitelja u tamnici. Vidimokako Isus izvana, preko rešetke pruža ruku, aIvan iz mračne dubine tamnice penje se premagore i hvata Isusovu ruku. Njihove se oči su ‐sreću i onda Ivan bez riječi skliže natrag u mr ‐ačnu dubinu tamnice, ali sa sretnom sigurno‐šću u svom srcu, da u svojoj patnji nije osam‐ljen, nije zaboravljen, Isus misli na njega.

U životu svakog čovjeka postoje ova tri su ‐sreta s Bogom.

Naši susreti s Isusom

Prvi naš susret s dragim Bogom dogodio sejoš prije našeg rođenja, onda kad nas je zami‐slio u ljubavi, i kad nas sazdao u majčinskom

220 VRHBOSNA 3/2017

PR

ILO

ZI

Propovijed p. Mihalya Szentmartonija na proslavi naslovnika Vrhbosanske nadbiskupije isarajevske katedrale

Presveto Srce Isusovo: ljubav naša svagdanja


kr ilu, kako to pjeva zadivljeno psalmista, kadje u nas udahnuo život i poslao nas na ovu ze ‐m lju da živimo. Od tada u nama živi sjećanjena ovaj prvi susret s Bogom, živi kao čežnja zanjim, kako to naučava Katekizam KatoličkeCrkve, broj 27: „Čežnja za Bogom upisana ječo vjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvor ‐en. Bog nikad ne prestaje čovjeka privlačitisebi. Samo će u Bogu čovjek pronaći istinu ibl aženstvo za čime neprekidno traga.“ IIi ka ‐ko nam to prekrasno svjedoci sveti Augustin,da je nemirno naše srce dok se ne smiri u Bo ‐gu. Uspomena ovog prvog susreta s Bogomup isana je u nas mozak, u naše srce, u našudu šu i ne može se nikad više izbrisati.

Krsna milost

Čudesan susret s Isusom dogodio se u časukr štenja. Kad sam bio još mladi bogoslov, s ve li ‐kim marom smo učili teologiju sakramenata.Kad smo došli do sakramenta krštenja, naučilismo da se ono sastoji od polijevanja vodom triputa po čelu krštenika uz izgovaranje riječi ,Ja tekrstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”. Me ‐đutim, kad smo došli na ispit, redom smo svipr opali. Profesor je, naime, postavio ovo p it ‐anje: ,Kad su bili kršteni apostoli, ili Marija Ma ‐ gdalena?” Nismo znali odgovoriti. Onda nam jeprofesor protumačio da je bit krštenja osobnisusret s Isusom. Onaj koji ga je susreo za životau tijelu, nije se trebao krstiti vodom. Sveti Pavaoga nije susreo, njega je krstio Ananija.

Ovaj susret s Isusom u krštenju ostaje u na ‐ma kao krsna milost. To znači da na našem ži ‐votnom putu nikad nismo sami, da nas uvijekprati ova duboka povezanost s Isusom kojinas je pohodio u času krštenja. Ova spoznajanam je dragocjena u svagdanjem životu.

Dragi Bog, naime, ima jednu neobičnu logi‐ku: odluči nešto a onda povjeri nama da toizvršimo. Najbolji primjer za tu Božju logikuje Mojsije. Bog je čuo vapaj svoga naroda i od ‐lu čio da će ga izvesti iz egipatskog ropstva.Mo žemo si zamisliti koliko se Mojsije obrado‐vao toj vijesti. Ali kad je postavio pitanje, kakoće to Bog izvesti, u njemu se sledila krv, kad ječuo Božji odgovor: Vrati se ti u Egipat i izvedimoj narod! Ali i Isus je znao staviti pred apo‐stole neobične zahtjeve: da nahrane pet tisućaljudi s nekoliko kruhova, ili da idu po svemsvijetu naviještajući evanđelje.

Katkad se i nam čini kao da Bog traži ne ‐što nemoguće od nas. Povjerio nam je da bu ‐de mo pošteni u jednom nepoštenom svijetu.Očekuje od nas da budemo hrabri u jednomsvijetu koji nam prijeti uništenjem naših vred‐nota. Traži od nas da budemo svjedoci vjerno‐sti u braku u jednom društvu gdje se rastavedogadaju iz dana u dan. Sjetimo se tada Mo j ‐sija. Kad je, naime, Bog otpustio Mojsija, dapa‐če poslao ga nemalo smetenog, gotovo kao oh ‐r abrenje, šapnuo je za njim jednu rečenicu:,Ne boj se, ja ću biti s tobom!” Tako je dragiBog postavio svakog od nas na nas životni puta za ustrajnost i vjernost do kraja garancijunam je dao po svom Sinu Isusu Kristu, koji ni ‐je rekao da ce biti s nama, nego da je s namauvijek i svuda. To nam garantira krsna milost.Sveti Otac Papa Franjo nas je potaknuo dapronađemo datum našeg krštenja i da ga sla‐vimo svečano kako slavimo svoj rođendan.

Staleška milost

Drugi nas susret s Isusom događa se u na ‐š em svagdanjem životu, u življenju svoga sta‐leža i u obavljanju svojih obaveza. Od nas setraži vjernost u braku, odn. u svećeničkomzv anju i to vjernost do kraja, u svim situacija‐ma, osobito u časovima poteškoća. Sto značiova vjernost do kraja, neka nam približi jedanmali primjer.

Na kolodvoru stoji stariji gospodin i čekasvoju ženu koja stiže s putovanja. Kad gospo‐đa stigne, zagrle se:

‐ Tako je dobro da si konačno stigla, jako simi nedostajala ‐ kaže gospodin.

‐ Tako je dobro, date konačno vidim, ovadva dana su bila duga kao vječnost ‐ odgovaragospođa.

U blizini stoji mladić koji čeka svoju zaruč‐nicu, prisustvuje ovoj dirljivoj sceni i pristupigospodinu:

‐ Oprostite, gospodine, koliko ste već ubraku?

‐ Ravno 50 godina ‐ odgovori gospodin.‐ Nadam se da ćemo i mi takvi biti nakon 50

godina s mojom zaručnicom.Stari gospodin pristupi mladicu, položi mu

tuku na rame i kaže: Mladiću, ti se tomenemoj nadati. Ti donesi danas odluku. Za ovakvu, čvrstu i konačnu odluku daje

nam svoju milosnu potporu dragi Bog u sve‐

VRHBOSNA 3/2017 221

PR

ILO

ZI


tim sakramentima braka i svetog reda. Ovi sa ‐kramenti garantiraju ustrajnost, a zove se sta‐leška milost. To znači da mi nikad nismo samiu našim naporima da sačuvamo svoj brak iliživimo zahtjeve našeg svećeničkog zvanja.

Ali mi susrećemo Isusovo dobro Srce i une djeljnoj svetoj misi kad nam daje novo sv ‐je tlo za razumijevanje njegove ljubavi, u sv e ‐t oj is povijedi gdje nam skida teret grijeha sna ših ramena, u svetoj pričesti gdje nam dajenovu sn agu za daljnje putovanje. To su našisu sreti s dragim Isusom u svagdanjem živo‐tu, u sivoj svakidašnjici. Nastojimo ga prepo ‐z nati i biti mu zahvalni za svaki susret. Po st ‐oji još jedan, vrlo dragocjen susret s Isusom,a to je sveta ispovijed.

Sveta ispovijed - susret s milosrdnimSrcem Isusovim

Sveta ispovijed je osobni susret s Bogom do ‐brote, s milosrdnim Srcem našeg Isusa. Isp o v ‐ijed je zapravo velika drama u dva čina. U pr ‐vom činu glavni akteri smo mi: stojimo na po ‐zornici i izgovaramo svoj tekst. A sto ćemo reći?Reci ćemo istinu o sebi: bili smo jadni i bijedni,sebični i grubi, sjetilni i lijeni ... I to nas ispunjastidom; ali je to samo dio ispovijedi . Slijedidrugi čin, u kojem Isus stupa na pozornicu igovori svoj tekst. A sto će on reći? Po n o vit će sveono, što smo mi rekli o sebi, otprilike ovim rije‐čima: ,,Znam da si jadan i bijedan; sebičan igrub, sjetilan i lijen... ali budući da to priznaješ,ti si još uvijek moj, ja te volim; volim te unatočsvemu.” To je glas bezuvjetne ljubavi koji namse daruje putem sakramentalnog odrješenja. Toje osnovna dinamika susreta izgubljenog sina sasvojim ocem. Sin je na putu prema kući smišljaošto će sve reći svom ocu, kako ce mu predložitida ga primi kao je dnog od svojih najamnika.Međutim, oca ti nje govi uvjeti nisu zanimali. Alije pustio da mu sin izgovori one bitne riječi bezkojih nema oproštenja, tj. da prizna svoj grijeh:«Oče, sa g ri ješih protiv Neba i pred tobom.» Tuga je otac prekinuo i zagrlio. To se događa usvakoj svetoj ispovijedi: kad smo priznali svojegrijehe, Otac nas grli u znak oproštenja. Porukariječi odrješenja u svetoj ispovijedi uvijek je is ta:,Ne boj se, ja te volim unatoč svemu!” Akonetko shvati da je to bit ispovijedi, išao bi čestona svetu ispovijed, samo da čuje to Božje jam‐stvo. Stvarno, sveci su se ispovijedali cesto.

Majčinska milost

Treći put dragog Boga ćemo susresti u pat‐nji, koja ce nas prije ili kasnije zadesiti. Tada jedo bro znati, da u našim patnjama nikad ni ‐smo sami, nismo zaboravljeni. Dragi Bog mi slina nas, poznaje nasu patnju, a Isus se naginjenad nama kao milosrdni Samaritanac, zavijanaše duševne i tjelesne rane, tješi nas, hrabri idaje pomoć.

Jedan od znakova mistične duhovnosti jestsposobnost da se ugradi patnja u vlastiti život.Radi se o mističnoj težnji da se sjedinimo s Is ‐usom patnikom, po riječima svetog Pavla da«nadopunimo vlastitim patnjama Isusove».Pogledajmo na jednom evanđeoskom primje‐ru, kako Isus ulazi u nasu patnju.

Na Kalvariji stoje tri križa. Navikli smoozbiljno shvaćati samo onaj u sredini, Kristovkriž. Druga dva za nas ne znače mnogo, kaoda su slučajno tamo postavljeni. A ipak, ta trikriža idu skupa. Oni predstavljaju cijelo čovje‐čanstvo s njegovom glavom i Otkupiteljem.

a) Neotkupljeni križ. ‐ Umjetnici slikaju ra ‐z bojnika s lijeve strane redovito tamnim bo j ‐ama. On ne traži vezu s križem u sredini. Po ‐na ša se kao neprijatelj Isusov. Za njega je nje‐gov križ stoga bez smisla. Samo bi fizičko sila‐ženje s križa bio bijeg iz te paklene situacije.Ali njega nema. ‐To je neotkupljeni križ. Atako blizu Isusu! Možemo slobodno pitati ko ‐l iko neotkupljenih križeva ima u našem živo‐tu? To su sve one patnje i situacije, kad se bu ‐n imo protiv Boga, kad proklinjemo sudbinu.

b) Otkupljeni križ. ‐ Desnog razbojnika sli ‐k a ju svijetlim bojama. Njegove crte lica su sm ‐ir ene. On je uvjeren, da s pravom visi na križu.I priznaje da je Isus nevin. To je razlika izme‐đu njega i lijevog razbojnika. On traži vezu sIs usom. Pred ovim križem moramo zastati, jerbi morao postati i naš način gledanja na pat‐nju: uvijek tražiti vezu s Isusom.

c) Kristov križ. ‐ U sredini između razbojnikaje Krist. Utješna je misao da Isus nije raspet d a ‐leko ni od koga. IIi obrnuto, gdje god ima tr p ‐ljenja i patnje, kad god osjećamo da smo ra z ap ‐eti na križ, tu negdje u blizini mora biti i Krist.

Pogled na Križ, osobito na probodeno Sr ‐ce Isusovo, poziva nas da razmišljamo o nje ‐govoj ljubavi prema nama. Pobožnost premaPr esvetom Srcu Isusovu nije bolećiva senti‐mentalna pobožnost, nego vrhunca duhovnog

222 VRHBOSNA 3/2017

PR

ILO

ZI


života. Traži se smjelost, da se zagleda u pro ‐b o deno Srce Raspetog Isusa. Promatranje Is ‐usa na Križu uči nas tri istine: kako nositi svojkriž, kako moliti i kako prepoznati Isusovolice u patnjama.

Prepoznati Isusovo milosrdno lice

Zaustavimo se još jedanput kod desnograzbojnika. Divimo se njegovoj vjeri. Ali namse nameće jedno pitanje: Kako je mogao pre‐poznati Isusa? Možda ga nikad ranije nije su ‐sr eo u životu. Ako ga je i susreo, Isusovo liceje bilo do neprepoznatljivosti izobličeno odznoja i krvi. Nadalje, desni razbojnik nije mo ‐g ao okrenuti glavu da pogleda Isusu u lice,jer je i on bio prikovan na svoj križ. Kako ga jeon da mogao ipak prepoznati? Odgovor naovo pitanje imamo u samom Evanđelju: ,PodKr ižem stajala je Isusova Majka, Marija”. De s ‐ni razbojnik nije mogao vidjeti Isusovo lice, alise njegov pogled sigurno susreo s pogledomMajke Marije pod križem i u njezinim očima je

mogao vidjeti lice Isusovo i odraz Božjeg mi l ‐o srđa. To je uloga drage Gospe i u našem živo‐tu: ona nas uvijek upućuje na Isusa. Kad godpo dignemo svoje oči prema njoj, u njezinimočima vidimo najljepše poruke Božje dobrote iIsusove ljubavi.

Još jedna okolnost je pomogla desnom raz‐bojniku, da pronađe Božje milosrđe prije sm r ‐ti. Jedan od najljepših zaziva moli tve ZdravoMarijo je ovaj: ,Sveta Marijo, Majko Božja, moliza nas sada i na času smrti”. Desni razbojnik jebio na samrti, a Marija je sigurno molila i zanjega. Majka Marija se moli i za nas, ne samona času smrti, nego sada i uvijek.

Na svetim sličicama koje prikazuju Pre sv e ‐to Srce Isusovo obično stoji i slika BezgrješnogSrca Marijina. Ta dva Srca te dvije ljubavi spa‐daju zajedno. Majčinska milost Bezgrješne Dj ‐e vice sastoji se u tome da nas uvijek vodi k Is ‐usu i da se uvijek moli za nas. Neka bude sl ‐ava i čast Presvetom Srcu Isusovu, a hvala ičast Bezgrješnom Srcu Marijinu. Amen.

VRHBOSNA 3/2017 223

PR

ILO

ZI

Propovijed Vinka kardinala Puljića o 25. obljetnicibiskupskog ređenja mons. dr. Ratka Perića

Mostar, 14. rujna 2017.

Dragi brate slavljeniče mons. Ratko,draga braćo nadbiskupi i biskupi, draga braćo misnici, redovnici i redovnice,

bogoslovi, redovnički kandidati i kandidatice,draga rodbino našeg slavljenika, draga braćo i sestre!

Ovim zahvalnim Misnim slavljem prisjeća‐mo se tako lijepog obreda biskupskog posve‐ćenja koje se dogodilo upravo na današnji danprije 25 godina, na blagdan Uzvišenja svetogaKriža 14. rujna 1992. Zbog teškog ratnog sta‐nja, mons. Ratko Perić nije zaređen za biskupaov dje u katedrali posvećenoj Mariji Majci Cr k ‐ve nego na obali Jadrana u gradu Neumu, unovoizgrađenoj i tada još nedovršenoj župnojcrkvi koja je također posvećena Blaženoj Dje v ‐ici Mariji, Gospi od zdravlja. Danas se okuplja‐mo sjećajući se proteklih dvadeset pet ljeta

biskupskog služenja mons. Perića u ovim dv je ‐ma hercegovačkim biskupijama. Ovo Euh a ri ‐stijsko slavlje čin je zahvale za sve milosti ko jeje Bog udijelio po biskupu Ratku kroz nje go vobiskupsko služenje. Čin je to i iskrene mo litveza potrebni blagoslov slavljeniku da bi „trkudovršio, vjeru sačuvao“ (usp. 2 Tim 4,7).Ovakve obljetnice prigoda su i svima na ma daispitamo vlastitu savjest: jesmo li u po vjerenojnam službi bili otvoreni Duhu Sve tom da seBog proslavi kroz naš život i naše djelovanje?

Dragi brate u biskupstvu!Primi moje iskrene čestitke upućene Tebi i

mjesnoj Crkvi mostarsko‐duvanjskoj, kojoj pr ‐e dsjedaš, kao i Tvojoj zavičajnoj biskupiji tre‐binjsko‐mrkanskoj kojom trajno upravljaš.Božji je dar da si uspio prebroditi burno ratnoi poratno vrijeme kormilareći ovom lađom naputu spasenja.


Neka mi bude slobodno iskoristiti ovu pr ‐ig o du da progovorim o biskupskom služenjuu skladu s naukom Crkve. Najprije donosimri j eči blaženog pape Pavla VI., upućene 6. pro‐sinca 1965. kardinalima, nadbiskupima i bi s ‐kupima Italije: „Čini mi se da biskupski autoritetizlazi iz Sabora utvrđen u svom božanskom usta‐novljenju, potvrđen u svojoj nezamjenjivoj zadaći,ojačan u svojim pastirskim vlastima naučavanja,posvećivanja i upravljanja, štovan u svom prošire‐nju na opću Crkvu putem kolegijalnog zajedništva,preciziran u svom hijerarhijskom položaju, osna‐žen u bratskoj suodgovornosti s drugim biskupimaspram općih i posebnih potreba Crkve i u većojmjeri združen u duhu hijerarhijskog jedinstva izajedničke suradnje s glavom Crkve, konstitutivn ‐im središtem biskupskog kolegija“.

Također želim podsjetiti na zajedničko pr o ‐u čavanje i razmatranje nas biskupa o postsin ‐o d alnoj apostolskoj pobudnici svetog pape Iv ‐ana Pavla II. o biskupu služitelju evanđelja Is ‐u sa Krista za nadu svijeta pod naslovom Pa st ‐o res gregis ‐ Pastiri stada od 16. listopada 2003.U tom dokumentu posebno se gleda na bis k ‐up sku službu u svjetlu teologalne nade. Ta na ‐da je utemeljena na Kristu. Biskup je poslanna viještati svijetu nadu, biti prorok, svjedok isluga nade. Tamo gdje nedostaje nade, vjerado lazi u pitanje. Kaže taj dokument da je bi sk ‐up usred svoje Crkve budni stražar, hrabri pr ‐or ok, pouzdani svjedok i vjerni sluga Kristakoji je „nada slave“ (Kol 1,27). Tvoj predšasnikna biskupskoj stolici mons. Pavao Žanić, komeje posvećena cijela ova godina, stavio je ovuka tedralu pod zaštitu Marije Ma jke Crkve. Dj ‐ev ica Marija je Mater spei – Majka nade jer po ‐vjerova da će se ispuniti što joj je rečeno odGospodina (usp. Lk 1,45).

Dragi biskupe Ratko, za biskupa si zaređenu vremenu kada je izgledalo da su nade poko ‐p a ne, budućnost zamagljena, laž je imala većiprostor od istine, smrt prisutnija od života kojije nerijetko ljudima bez duha i duše bio najjef‐tiniji. U tim godinama bio si, kao i svatko odnas biskupa, na osobit način pozvan dizati gl ‐as i osuditi svako nasilje, svaku nepravdu, tepa liti svjetlo nade i hrabro ustrajavati na putukr iža. U toj stvarnosti jedina sigurna nada bioje Krist uskrsli koji je, u svom proslavljenomčo vještvu, otvarao obzorje svakom čovjekuko ji, u hodu kroz ovaj vremeniti život, upirepo gled prema vječnosti.

Krist uskrsli bio je istinska nada i nama bis ‐k u pima u hrvatskom narodu u teškim vreme‐nima pa tako i nama biskupima Vrhbosanskeme tropolije, kasnije Biskupske konferencijeBo s ne i Hercegovine, iz Banje Luke, Mostara iSa rajeva kada smo, s tolikim nedužnim ljudi‐ma, stavljeni pred teške ratne kušnje. NakonTv oga biskupskog posvećenja, pastirska odg ‐o v ornost prelazila je polako s biskupa Pavlana Tvoja pleća. Zanimljivo je da Božja provid‐nost Tebe, biskupa Franju i mene po rođenjusm jestila godinu za godinom: rođen si 1944.godine, ja 1945., a biskup Franjo 1946. godine.Pr ipadamo generacijama koje su rođene u ra ‐tu i poraću. Za biskupe smo zaređeni pred ratili u ratnom vremenu. Mi, koji smo još u majči ‐noj utrobi osjetili svu težinu i gorčinu rata ipo raća, pozvani smo i poslani biti nositelji mi ‐ra koji daruje Krist, Knez mira. Usred ratnihstradanja papa Ivan Pavao II. pridružio nam jebiskupa Peru te kasnije u godinama poraća bi ‐skupe Marka i Tomu. S nama i uz nas i u ratui u poraću bili su i ostali i svi biskupi u hrvat‐skom narodu od kojih su neki rođeni i rasli naovim prostorima.

Sjećam se dobro jedne prigode u ratnim da ‐n ima kada smo sjedili za stolom i svatko odnas osobno iznosio je svoje iskustvo u bisku p ‐s koj službi. U danima teološkog studija nisunas učili kako se postaviti u ratnom vremenu,ka ko tada donositi odluke, što govoriti, činiti?Tada smo osjećali kako je prevažno da bude‐mo oslonjeni na Krista koji nas je pozvao i po ‐slao. Tješila nas je evanđeoska riječ da je Isusdo zvao k sebi učenike te između njih izabraodvanaestoricu koje je prozvao apostolima(usp. Lk 6,13). „I ustanovi dvanaestoricu dabu du s njime i da ih šalje propovijedati“ (Mk3, 14). Htio je Isus, hodočasteći ovom zemlj ‐om, imati uza se one koji će nastaviti njegovodjelo i kojima On daje identitet. Spomenutido kument ističe da to poslanje treba trajatidok god Crkva hodočasti ovom zemljom ‐ dokraja vjekova (usp. 28,20) – u vremenu rata i uvremenu mira.

Taj duhovni dar Crkvi s početaka dospio jesve do nas polaganjem ruku tj. biskupskimpo svećenjem. Na današnji dan prije 25 godinataj slijed apostolskog poslanja i posvećenja do ‐godio se i u Neumu kada su položili ruke nagl avu misnika Ratka trojica vrlih biskupa: bla ‐ge uspomene kardinal Franjo Kuharić, mjesni

224 VRHBOSNA 3/2017

PR

ILO

ZI


VRHBOSNA 3/2017 225

PR

ILO

ZI

bi skup Pavao Žanić i nadbiskup Josip Uhačkoji će kasnije biti imenovan kardinalom. Po ‐ds jećam na riječi svetog pape Ivana Pavla dase svaki biskup dar Duha udijeljen Crkvi. Bis ‐k up je, prije svega, kršćanin, sin i član Crkvekao i svaki drugi kršćanin. Od te svete MajkeCr kve primio je dar božanskog života u kršte‐nju i pouku u vjeri. Primanjem punine sveto‐ga reda biskup je poslan biti vjernicima učitelj,posvetitelj i pastir zadužen da djeluje uKristovo ime.

Nije li i u nama biskupima gorjelo srce(usp. Lk, 24, 32) dok smo razmatrali spomenu‐tu apostolsku pobudnicu o našoj biskupskojslužbi. Sjećam se dobro kada smo raspravljalio ovom dokumentu pa ću podsjetiti samo naneke naglaske:• Duc in altum! ‐ Izvezi na pučinu (Lk 5,4), za ‐

v eslaj na dublje – to je poruka upućena da ‐n as i nama, njegovim učenicima: izvezi ta ‐mo gdje je dublje, osloni se na mene, a nena zemaljsku sigurnost i ne boj se jer ja tešaljem i ja sam s tobom!

• Duc in docendo! – predvodi u naučavanju,ka ko kaže apostol Pavao: „propovijedaj Ri ‐ječ, uporan budi ‐ bilo to zgodno ili nezgo‐dno ‐ uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svomstrpljivošću i poukom (2 Tim 4,2). Kao bi ‐skup propovijedao si i propovijedaš „brit‐kom riječju“ koja izaziva pozornost slušate‐lja i nikoga ne ostavlja indiferentnim. Pisaosi i pišeš perom vješta pisca vadeći misli izsvoga bogatog rudnika znanja i promišlja‐nja. One koje nije stigla izgovorena riječ,stići će ih Tvoja pisana riječ.

• Duc in santificando! – predvodi u posvećiva‐nju! Mreže posvećivanja koje trebamo baci‐ti su ponajprije sakramenti kojih smo prvisl užitelji, ali i upravitelji, čuvari i promica‐telji. To je ta spasenjska mreža koja osloba‐đa od zla i uvodi u puninu života. Kao sve ‐će nik i kao biskup već 48 godina slaviš Eu ‐haristiju i dijeliš sakramente.

• Duc in regendo! – predvodi u upravljanju!Im amo zadaću okupljati i izgrađivati zajed‐ništvo, kao pastiri zajedno sa svojim surad‐nicima svećenicima. To je posebno mukotr‐pan posao, ali ne smijemo klonuti duhom.Zato s Petrom ponavljamo u iskrenom is p ‐o vijedanju vjere: „Na Tvoju riječ bacit ćumr eže“ (Lk 5,5). Susreo si se s brojnim ne v ‐

oljama u izgradnji zajedništva i upornogbacanja mreže pri okupljanju ove mjesneCrkve kao pastir koji nosi odgovornost zasvoje stado.Dragi brate u biskupstvu, dragi slavljeniče!

Prije dvadeset pet godina uzeo si geslo „Krozmn oge nam je nevolje ući u Kraljevstvo Božje“ (Dj14,22). Budući da si imenovan biskupom u rat‐nom vremenu, bio si itekako svjestan kakvaza daća čeka tebe i sve nas koji smo s Tobomiz državali žegu u tom vremenu svakovrsnihnevolja. Danas, osvrćući se na prijeđeno vrije‐me i izgaranje u njemu, živimo od te nadekoju smo naviještali i koju si stavio u svojebiskupsko geslo: „Kroz mnoge nam je nevolje ućiu Kraljevstvo Božje“. Nanizali smo brojne godi‐ne i preživjeli puno toga pa postajemo sve višesvjesni da nam treba preko rijeke vremenitostizakoračiti na drugu obalu, na obalu vječnosti.Na to nas iz dana u dan podsjeća sve češćekrhko i sve bolesnije tijelo koje baštinimo izsredine prošlog stoljeća. Poslužit ću se rječni‐kom mladih pa reći da „godina proizvodnje“nosi svoje posljedice.

Ipak, u ovom uzburkanom vremenu, kadasu urušene brojne vrjednote i kada se u javno‐sti nameću, u najmanju ruku čudni stavovi pačak i oni koji se nerijetko protive Božjem i nar ‐a v nom zakonu, nama valja hrabro stati uz isti‐nu, pravdu i ljubav. Podsjećam na riječi braćebi skupa s prostora bivše države iz njihove po ‐r uke upućene 10. ožujka 1971.: „Mi biskupi usv ojoj poniznosti svjesni da smo slabi i nesavršeni.Ipak, jer nas je Duh Sveti bez naše zasluge posta‐vio da vodimo Crkvu Božju, moramo, vjerni DuhuSv etom, voditi Božji narod očinskom dobrotom, alii odlučnom rukom. Ne smijemo dopustiti da seom alovažuje i prezire naša služba, ili da se od Cr k ‐ve silom traži ono što nije u Kristovu duhu.“ Uv ‐je ren sam da to što su oni rekli tada, možemopunim ustima ponoviti i mi danas.

Neka ovo zajedništvo u Euharistiji, kojimujedno slavimo 25. godina Tvoga biskupstva isl uženja ovom puku te vođenja povjerene mj ‐e sne Crkve, utvrdi i Tvoju vjeru i vjeru svihnas da, puni zahvalnosti Bogu, novim snaga‐ma kročimo naprijed navješćujući i svjedočećinadu utemeljenu na uskrslom Kristu.

Amen


Uvod

Tridentski sabor odredio je uspostavu za v ‐o da s posebnim programom odgoja i obrazo ‐vanja kandidata za svećeništvo. Uspostavomre dovite crkvene uprave u BiH, u duhu odlu‐ka Tridentskog koncila, nadbiskup Stadler us ‐p ostavio je Nadbiskupsko sjemenište u Trav ‐ni ku 1882. godine. Formaciju i vodstvo školeus t upio je isusovcima, koji od 1882.‐1945 us pj ‐e šno vode Zavod, nazvan Alojzijanum. Do las ‐k om komunista na vlast Zavod je zatvoren, uveljači 1945., a đaci i isusovci protjerani, imo ‐v ina oteta i uništena. Godine Gospodnje 1998.,vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić,obnavlja rad Nadbiskupskog sjemeništa iosniva Katolički školski centra u istoj zgradi.

Osvrt na godinu 2016./2017.

Prošlu nastavnu godinu u sjemeništu je bo ‐r avilo 17 sjemeništarca. Iz Vrhbosanske nadbi‐skupije 10, iz banjalučke 3 i mostarsko‐duv a ‐n j ske 4 kandidata. Na kraju nastavne godineje dan kandidat banjalučke biskupije otpuštenje iz sjemenišne zajednice. Od 6 maturanatasa mo dvojica nastavljaju teološki studij kaobo goslovi, jedan je banjalučki drugi je vrhbo‐sanski kandidat.

Nova školska godina 2017./2018.U novu šk. godi. 2017./2018., upisano je

ukupno 11 sjemeništaraca. U prvu godinuprimljen je samo 1 sjemeništaraca, kandidatvrhbosanske nadbiskupije; u drugom razredusu 3 sjemeništaraca ‐ jedan vrhbosanski i 2mostarsko‐duvanjski kandidat. U trećem raz‐redu jedan je vrhbosanski i jedan mostarsko‐duvanjski kandidat. Maturanata je 5, od toga3 za vrhbosansku i po jedan za banjalučku imostarsko‐duvanjsku biskupiju. Po biskupija‐ma: vrhbosanska 6 mostarsko‐duvanjska 4 ibanjalučka 1 kandidata. Popis kandidata požu pama vrhbosanske nadbiskupije: župaUzdol 2; župa Prozor 1, župa Kupres 1, župaRama‐Šćit 1; župa Skopaljska Gračanica jed‐nog sjemeništarca.

Spomenute brojke izazivaju različite pristu‐pe, mišljenja i zaključke. Evidentno je da našaNadbiskupija sa svim svojim tijelima pitanjeduhovnih zvanja ili pastoral zvanja treba sta‐viti kao jednu od temeljnih izadaća. Postojećestanje je plod i ne samo naših realnih prilikanego i rada svih struktura naše nadbiskupije,ne izuzimajući ni Sjemenište.

Odgojno vijećeČetiri su poglavara koja djeluju u sjemeni‐

štu. Bivši duhovnik Pavo Šekerija, u dogovorus Ordinarijem prešao je na službu u Ma ke d o ‐n iju, a novi duhovnik je mr. sc. Đuro Arlović,do sadašnji prefekt. Svećenik banjalučke bis k ‐u pije vlč. Predrag Ivandić imenovan je prefe ‐kt om, a službu ekonom obavlja vlč. DamjanSo ldo. Uz cjelokupni život u sjemeništu, odgo‐jitelji vode i internat, predvode duhovni životu sjemenišnoj crkvi, idu na skupljanje po žu p ‐ama te preko ljeta organiziraju kolonije, duho‐vne vježbe za ministrante te dežuraju prekoljeta s grupama sjemeništaraca.

Dinamika sjemenišnog života

Sjemenišni život u velikoj mjeri određen jeDnevnim redom i Statutom. Dnevni, tjedni imj esečni plan se uglavnom ostvaruje. Od po ‐se bnosti tu su godišnje duhovne vježbe, mje‐sečne duhovne obnove, razredne mise, konfe‐rencije, osnove sviranja, sekcije, bend i sjeme‐nišni list Angelus, web stranica, hodočašća,izleti, instrukcije, natjecanja, godišnji susretimalih sjemeništa iz BiH i RH, godišnji susret sroditeljima i župnicima sjemeništaraca, duho‐vne vježbe za maturante.

Izazovi odgoja i obrazovanja su brojni a ti ‐me i poteškoće raznolike. Temeljni problemipo vezani su s lošim radnim navikama, manj‐kom osjećaja za sveto te nezavidna kultura ko ‐m unikacije, gledajući s naše poglavarske stra‐ne. Iz perspektive sjemeništarca problememo žemo svesti na neumorno žaljenje kako jepr eviše studija premalo slobodnog vremena,sporta i stroga disciplina. Prenaglašena je ov ‐is nost o mobitelu i svemu onom što se preko

226 VRHBOSNA 3/2017

PR

ILO

ZI

Novi izazovi pastorala zvanjaIzvješće o radu Sjemeništa, 20. rujna 2017.


VRHBOSNA 3/2017 227

PR

ILO

ZI

njega nudi. Bili smo primorani, zbog teških imasovnih zlouporaba, u učionici, crkvi, bla‐govaonici i sobama restriktivno djelovati.

Neprovođenje odluke Ustavnog Suda BiH– o povratu zgrade

Život Zavoda je opterećen ne vraćanjem zg ‐rade i sudskim postupcima. Sve to otežavanaš rad i umanjuje mogućnost izvannastavnihaktivnosti kako u školi tako i u sjemeništu. Uč ‐injeni su neki animacijski koraci, ali pravnihpomaka nema.

Zajedničke aktivnosti Sjemeništai drugih institucija

Pokušali smo otvoriti našu kuću i premadr ugim crkvenim institucijama i društvu: im ‐ali smo dva susreta biskupa, provincijal i de k ‐a na iz naše crkvene pokrajine, dva susreta ve ‐z ana za sinodu. U Zavodu je organizirana vol ‐o nterska i animacijska formacija za naše đake.Također Zavod organizira obvezene mjesečneduhovne obnove za djelatnike Škole. Jednomgo dišnje za nenastavno uposleno osoblje org ‐an iziramo hodočašće, ove godine pohodilismo Presnače i banjalučku biskupiju. Redo v ‐ito sudjelujemo na svim programima nadbisk ‐u pije: dva puta u Komušini, Bobovac, MarijuBistricu, patron nadbiskupije, predstavnik sje‐meništa sa sjemeništarcima sudjeluje u prigo‐di đakonskih i svećeničkih ređenja. Imamogo dišnji susret bogoslova i sjemeništaraca, je ‐dne godine u Travniku, sljedeće u Sarajevu.Za maturante u drugom polugodištu organi‐zira se trodnevno upoznavanje života u Bo g o ‐sl oviji. Ove godine organizirali smo ljetne ko ‐lo nije u zadarskom sjemeništu. Godišnji sus r ‐et sjemeništaraca Crkve u Hrvata bio je u Tr a ‐v niku. Svake godine odgojitelji sa sjemeništar‐cima obiđu četiri dekanata: ramski, bugojan‐ski, travnički i šamački. Mnogo je još obveznisusreta koji su vezani za naš Centar u koje suuključeni odgojitelji i sjemeništarci.

Posebnosti našeg Zavoda

U sklopu Zavoda nalazi se sjemenišna cr ‐kva, te grob Sluge Božjeg Petra Barbarića. Sv ‐a ki četvrtak imamo bolesničku misu pa poziv ‐amo sve župnike hodočastiti sa župljanima i

ta ko već upoznati župljane o vjerničkom svje ‐d o čanstvu budućeg, nadam se brzo blaženik.Mi od zagovora našeg Sluge živimo i duhov ‐no i materijalno. Osjetno je povećanje grupako je hodočaste. Prošle godine tiskan je u na k ‐ladi Verbuma molitvenik o sluzi Božjem PetruBarbariću. Također u suvenirnici može se naćiprigodne nabožne predmete. Preporučamožu pnicima nabavljati spomenute stvari u na ‐šoj Suvenirnici jer i to je vidljiv znak pomoćiživotu sjemeništa.

Duhovna obnova za ministrante u lipnju

Naše sjemenište provodi i nadbiskupijskiprojekt – Duhovne obnove za ministrante. Sje m ‐enište je provoditelj u cijelosti. Sam programse održava u lipnju, a vežemo ga za proslavupatrona sjemenišne crkve sv. Alojzija, 21. lip‐nja, a drugi razlog leži u činjenici da u svimžupanijama ne završava nastavna godina uistom terminu. Duhovna obnova je predviđe‐na za dječake, ministrante, završnih razredaosnovne škole.

Ove godine sudjelovale je 60 ministranataiz slijedećih 14 župa: Bijeljina, Bistrica kod Us ‐koplja, Bistrica kod Žepča, Gromiljak, NoviTravnik – Presveto Trojstvo, Kupres, Prozor,Uz dol, Skopaljska Gračanica; Žepče, Žabljak,Zenica sv. Josip, Lug Branković i Stup. Pre ‐mda nije temeljni cilj masovnost, jer programje predviđen za one koji promišljaju o duhov‐nom pozivu, još je uvijek velik broj župa kojene prijavljuju ministrante.

Duhovne vježbe u kolovozu

U dogovoru s upravnom nadbiskupije, iove godine organizirali smo duhovne vježbeza svećenike koncem kolovoza. Voditelj je biop. Petar Nodilo, isusovac, a sudjelovalo je 12svećenika.

Realizirani projekti

U protekloj godini realizirali smo: u velikojmjeri obnovu internata; krečenje prostora sje‐meništa; sakristija, u crkvi su postavljena 3 no ‐va lustera i drugi manji zahvati; ulazna el ‐ektronska kapija; u nekoliko učionica postav‐ljene su pametni televizori za potrebe nastave;novi traktor za potrebe naše farme; nabavljen


je polovni mini kombi s otvorenom prikoli‐com. Uredili smo južno prizemlje te smjestilitu produženi boravak kojeg koristi 40 djece.Šk olske toalete na prvom i drugom katu smoposve obnovili. Načinje je idejni projekt ogra‐de te napravljen troškovnik za obnovu nevra‐ćenog dijela zgrade.

Planirane aktivnosti

U našim planovima su:temeljna nakana jesa nirati krovne prozore, nastaviti izgradnjuva njske ograde; daljnja opremanje i nabavkana slova za našu biblioteku, uređenje dvorišta.Do bili smo značajnu donaciju za izgradnju va ‐njskog igrališta s umjetnom travom, ali nismoposve zatvorili financijske potrebe tog projek‐ta. Sljedeće godine je značajna obljetnica, 20.godina od obnove i djelovanja Sjemeništa iCe ntra, u pripremi je reprint izdanje, važnogdjela, Travničke spomenice. Već je dogovoren, usvibnju, međunarodni marijanski kongres uSjemeništu.

Sjemenišna zajednica vrši svoje poslanjezahvaljujući zagovoru Časnog Sluge PetraBarbarića i naših dobročinitelja

Zahvaljujemo svim župnicima, našim sve‐ćenicima u inozemstvu koji pomažu sjemeni‐šte, posebno našim svećenicima umirovljenici‐

ma, vlč. Vinku Radiću koji u velikoj mjeri po k ‐riva troškove sjemeništaraca koji ne mogu pl ‐aćati mjesečne obveze. Zahvaljujemo župnici‐ma koji omogućavaju i ničim neograničavajuskupljanje po župama. Hvala župnicima kojisu organizirali pomoć premda njihove žu penisu određene za skupljanje za sjemenište, žu ‐pa Poljaci, župa Krepšić, Posavska Mahala. Upr ethodnoj godini naša zajednica primila jeizdašnu pomoć od župa Bistrica i SkopaljskaGr ačanica. Posebna zahvala Caritasu vrhbosa ‐nske nadbiskupije za veliku pomoć te nadbisk ‐upijskom centru za mlade „Ivan Pavao II.“ iVrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sa ‐rajevu na suradnji. Zahvaljujemo našim sveć e ‐ni cima u inozemstvu: Iliji Krištiću, Luki Pra nj ‐iću, Dominu Vladiću, dr. Mati Drlji, vlč. Jos ip ‐u Pavloviću, vlč. Ivanu Mićiću, vlč Josipu Gr ‐ubišiću, vlč. Vedranu Lešiću i vlč. Mati Kri ž ‐ancu. Hvala Nadbiskupu koji je darovatelj zajedan luster u crkvi. Osobito hvala načelnikuop ćine Ljubuški, gosp. Nevenku Barbariću kojidva puta godišnje okupi gospodarstvenike teprikupe materijalnu pomoć za sjemenište.

Život naše sjemenišne zajednice, kao i pro‐ces proglašenja Časnog Sluge Božjeg Petra Ba ‐rb arića preporučamo u molitve i Vašoj dobroti.

Željko Marić, rektor

228 VRHBOSNA 3/2017

PR

ILO

ZI

SEMINARIUM MAIUS CATHOLICUM VRHBOSNENSE SARAJEVO

Vrhbosanskobogoslovnosjemenište

BiH-71000 Sarajevo, JosipaStadlera 5

tel./fax: +387 33 58 40 63e-mail:[email protected]

www.vbs.ba

Izvještaj iz VBS-a – Susret dijacezanskihsvećenika Vrhbosanske nadbiskupije

Sarajevo 20. rujan 2017.

Sve Vas srdačno pozdravljam.U našem VBS‐u, u prošloj akademskoj go d ‐

ini 2016./17., imali smo ukupno 41 bogoslova.Tijekom godine, jedan je bogoslov bio na pa u ‐zi, a četvorica su napustila, i jedan je prešao uGermanicum et Hungaricum u Rim. Ak ad e m s ‐ku godinu završili smo sa brojkom od 34 bo g ‐

oslova (VN 26; MO‐DU 4; SU 3; KO 1), od ko ‐jih je i jedan zaređen na Petrovo.

U novoj akademskoj godini, 2017./18., dosa da je upisano 4 nova bogoslova (VN 3; BL 1).Pr ema tome naša su očekivanja da ćemo imati37 bogoslova, naravno ako svi polože sve ispi‐te do 1. listopada.


VRHBOSNA 3/2017 229

PR

ILO

ZI

Svjesni problema sve manjeg priliva duho ‐v nih zvanja, ne samo kod nas nego i u drugimbo goslovijama, mi odgojitelji nastojimo što vi ‐še pohađati naše župe zajedno sa bogoslovi‐ma kako bi oni sami svjedočili svoje zvanje ipr omovirali Bogosloviju. Tako smo i ove godi‐ne obišli pojedine naše župe, najčešće kroz re ‐d ovna skupljanja po župama. Bilo je također igostovanja naših bogoslova prilikom izvedbepriredbe koju smo imali na predbožićnu ve č ‐er. Hvala svim župnicima koji su prihvatili or ‐g aniziranje ovoga. Zatim, bilo je i sudjelovanjanaših bogoslova prilikom pobožnosti križnogputa u Korizmi. Tako su mi neki bogoslovi pr ‐e dložili da predvode u pojedinim župama kri‐žni put budući da u našoj crkvi imamo dvojemoći svetog Križa Kristova (za jedne na žalostne mamo certifikata, a na drugom križu imapo tvrda da je te moći donio sl. B. Josip Stadleriz Jeruzalema kako bi potaknuo vjernike namo litvu za mir u BiH). Ovo govorim da Vaspo taknem, dragi kolege, ukoliko imate željuda Vam dođu naši bogoslovi i predvode križniput. Zahvalan sam župnicima koji su nas pro‐šle godine primili. Ja mislim da je bilo na du ‐h ovno obogaćenje svima. Osim ovoga, i ovego dine formacije imamo namjeru poći po žu ‐p ama na Nedjelju Dobrog Pastira i moliti zadu hovna zvanja. Pa ako ima koji župnik, kojibi želio da dođemo u njegovu župu, neka sejavi nekom od odgojitelja. Također, ja sam ne ‐ke župnike pitao da dođemo sa jednom gru‐pom bogoslova, ne vezano uz skupljanje, negoda predstavimo zajednicu. Mi odgojitelji smosv akako na raspolaganju za svete mise. Sv ak ‐ako da je od velike važnosti imati tu povezni‐cu sa župama i župnicima. Mislim da namsvima može biti na duhovnu korist.

Osim ovoga imali smo i već ustaljena našaho dočašća. Ako nije mogla ići cijela zajednica,onda smo barem slali predstavnike tečaja. Ta ‐ko smo bili u Mariji Bistrici, Bobovcu, Vu k o v ‐a ru, Komušini i Bleiburgu. Zahvaljujem vlč.Anti Jeliću što je omogućio bogoslovima da iove godine pohode Bleiburg. Također smo za ‐hvalni vlč. Vinku Radiću, umirovljenom na š ‐em svećeniku, koji već treću godinu pomažena še bogoslove koji su slabijeg financijskog st ‐anja kako bi barem mjesečno imali neka pri m ‐a nja. Ove godine smo imali i kolonije u Tr av ‐ničkom dekanatu. Hvala svim župnicima kojisu primili naše bogoslove i koji su nam tamo

sve omogućili. Bitno je da se polako upoznajusa našom nadbiskupijom.

Osim hodočašća, imali smo i redovni susretsa župnicima naših bogoslova, redovitu duho‐vnu obnovu bogoslova i sjemeništaraca. Jednegodine je u Travniku, druge u Sarajevu takoda i na taj način želimo povezati ove dvije veli‐ke institucije.

Od djelatnosti naših bogoslova moram iz d ‐v ojiti onu literarnu kroz Gorući grm, koju Vizd ušno pomažete. I hvala Vam na tome. Pos ‐eb no ističem onu pjevačku djelatnost koju nje ‐g uju zajedno sa prof. Markom Stanušićem.Po zivam Vas da se zajedno udružimo oko sve ‐ga ovoga kako bismo povezali što jače našuBo gosloviju i župe.

Ove godine imamo i namjeru uvesti svakeprve subote misu za duhovna zvanja u ĆiM‐u.Poziv će biti upućen svim župama Sar aje v s k ‐og dekanata. Svakako da se moram prvo dog ‐o v oriti sa župnicima, pogotovo sa mjesnimžu pnikom, jer ne bih želio da mi nešto pore‐metimo u pastoralu. Osim toga, imam namje‐ru poslati lektore i akolite preko vikenda nažupe, za početak grada Sarajeva, da budu naraspolaganju župnicima u uredu, vođenju vje‐ronauka ili radu sa mladima a i starima (cari‐tas), ali i ostalim stvarima koje bi bile potre‐bne. Naravno, i o ovome moram razgovaratisa župnicima ukoliko bi bili voljni primiti bo ‐go slove. U pitanju je subota i nedjelja, pa evoovo Vam stavljam na razmišljanje. Cilj nam jeomogućiti bogoslovima četvrte i pete godineda se već polako pripremaju za pastoral. Dr ‐žim da naš kontakt sa župama ne mora biti sa ‐mo tijekom onih redovnih skupljanja po župa‐ma, nego i ovako. Nadam se da će ovo naići napozitivan odjek kod župnika.

Osim ovih duhovnih projekata, imamo ione materijalne. Tako smo prošle godine ob n ‐ovili vešeraj i kotlovnicu. Obnovili smo i bla‐govaonicu. Veliki financijski dio nam je darvlč. Vinka Radića. I kapelicu smo obnovili do ‐br otom Caritasa VN i pojedinih svećenika izne kih HKM. Svima im zahvaljujem. Posvetuolt ara u kapelici ćemo imati u prosincu jeroltar nikad nije posvećen iako je bio spremanza to.

Ovo je sve u sklopu obnove Bogoslovije,izn utra i izvana. Radi se malo po malo, kolikose ima sredstava. Na žalost, što god započne‐mo, izdaci su ogromni, kao i sama Bo ‐


Osobe u bijegu. Neočekivani izvor nade i smisla

Od 3. do 6. 9. 2017. pastoralni teolozi i teol o g ‐inje iz istočnih i srednjoeuropskih zemalja (Bosnai Hercegovina, Gruzija, Hrvatska, Po lj s ka, Slov ‐ač ka, Slovenija, Češka, Ukrajina, Ma đa rska) i iz„za padnih“ zemalja (Njem ač ka, Au strija) raspr a ‐v ljali su o dolasku ljudi u Eu r opu koji dolaze izratom zahvaćenih područja te traže zaštitu.

Simpozij su financijski podržali Renovabisi Energie Steiermark

Cilj je bio razmijeniti iskustva pastoralnogdj e lovanja mjesnih Crkava, te poticati jednidr uge u davanju prijedloga za daljnji razvojpr aktično‐teološkog migracijskog pastorala:prijedlozi su upućeni crkvenim vodstvima ko ‐ji imaju odgovornost za migrante i migracij‐sku politiku u dotičnim zemljama, župama,redovničkim zajednicama i svima koji se suo‐čavaju sa izazovima migracije.

Ankete

Polazna točka za ova razmišljanja sačinjav ‐aju ankete. Na temelju anketa iz Slovačke (Jo ‐s ef Žuffa), Češke (Michal Opatrny) i Au str ije(Paul M. Zulehner) postaje jasno da i osobe bl ‐i ske Crkvi imaju razne osjećaje prema izbjegli‐cama: poput odbijanja, sumnje i dobrodošlice.Usporedbom ovih istraživanja dolazi do izra‐žaja da postoji značajna razlika u „istočnim“ i„zapadnim“ zemljama.

Činjenica koja se u diskusijama često previ‐đa jest da veliki broj izbjeglica dolazi iz Uk ra ‐j ine, prvenstveno iz ekonomskih, pa onda iz

ra tnih, a u budućnosti možda i iz ekoloških ra ‐zl oga. Osim toga, u posljednjim godinama st ‐o tine tisuća ljudi iz Istočne Europe došlo je na„Zapad“, prije svega mladih.

Postoje razlike u odnosu prema izbjeglica‐ma kod stanovništva. Osjećaj odbijanja, tj. od ‐b o jnosti je među članovima Crkava na Istokuosjetno jači nego na Zapadu.

Andras Mate‐Toth pokušao je ovu razlikuobj asniti uzimajući u obzir teoriju Judith Bu t ‐ler ustanovivši da zemlje Istočne Europe im a ‐ju jednu drugu „ranjenu povijest“ koja potičeks enofobiju i na čijem iscjeljenju bi se trebaloraditi. Zapadna Europa bi trebala pripomoći uis cjeljivanju ovih rana, prije svega respektompr ema tim ranama iz povijesti. U objašnjava‐nju razlike spominje se na Istoku fenomenjakog „autoritarizma“ kao i spremnost nesigu ‐r nog stanovništva na podčinjenost. Desetljećasovjetske vladavine stvorile su u kulturi tip„homo sovieticus“, za kojeg su slobodarskakretanja europske demokracije, europeizacija iglobalizacija veliko opterećenje.

S povijesnim ranama i autoritarizmom supo vezani razni strahovi (biografski, socijalni,kulturni, kao i strah da se bude zapostavljen).Čim se više strahova nalazi u osobi i kulturi, timviše takvi ljudi odbijaju osobe koje traže za štitu.Strahovi desolidariziraju, također u iz bjegličkojpolitici. Stoga je jako zabrinjavajuće da nekipolitičari šire strahove umjesto da se na mudarnačin bave migracijskom politikom. Zadaćapastorala Crkve je sve činiti da se strahovi sma‐nje. Tu spada i hrabrost crkvenog vodstva u pri‐dobivanju vlastitih vlada koje bi trebala poticatipolitiku povjerenja, a ne politiku straha.

goslovija. Ovdje bi se moralo sustavnije i oz bi ‐lj nije raditi. I opet ponavljam kao i prošlih go ‐di na mislim da dok obnova naše Bogoslovijene postane strateški cilj cijele Nadbiskupije –svih svećenika – kao što je to bilo u slučaju Sv ‐eć eničkog doma, obnovu Bogoslovije nećemomoći nikad do kraja provesti u djelo. Znamose diviti Bogosloviji u Zagrebu, u Đakovu i dr ‐u gima, ali dok obnovu ne stavimo kao pri‐marni cilj, teško ćemo išta postići.

Preporučam u Vaše molitve sve naše bogo‐slove, kao i nas koji ih odgajamo, kako bi nasdr agi Bog obdario razboritošću da ove mladićedovedemo do Kristova oltara. Preporučam ta ‐kođer i jače povezivanje naše Bogoslovije sa žu ‐pama i pukom Božjim u svrhu što bolje promo‐cije kako Bogoslovije, tako i duhovnih zvanja.

Josip Knežević, rektorSarajevo, 20. rujan, 2017.

230 VRHBOSNA 3/2017

PR

ILO

ZI

Proglas sa susreta pastoralnih teologa u Češkoj


VRHBOSNA 3/2017 231

PR

ILO

ZI

Islam u Europi

Na simpoziju je bilo posvećena pažnja pre ‐da vanju: „Muslimanske izbjeglice – obogaće‐nje ili prijetnja“ i strahu od islama. O ovoj temiizv ijestili su stručnjaci Martin Klapetek i Ag ‐ata Nalborczyk. Strah od islamizacije jedan je od argumenata mnogih vlada a onda i crkve‐nih vodstava da se ne uzimaju migranti, i ako,onda (po anketama iz Slovačke i Češke) samokr šćane, npr. iz Sirije. Predrasude da islam sa ‐da prvi put dolazi u Europu i da želi tu preu‐zeti vlast uklonjene su brojnim povijesnim iaktualnim činjenicama. Tako islam nije novifenomen u Europi koji se je pojavio s imigraci‐jom (gastarbeiterima) u Zapadnoj Europi u dr ‐ugoj polovici 20‐og stoljeća. Mnogi ljudi misleda je ideja muslimana bila da dođu u 20‐omstoljeću u Europu, da su svi muslimani reli‐giozni, govore „jednim glasom“ te da sačinja‐vaju homogenu religioznu zajednicu. Zapravosu muslimani u Europi živjeli prije 20‐og sto‐ljeća, kao npr. poljsko‐litvanski Tatari prije 620godina na području Poljske, Litve i Bjelorusije.

Najveći broj muslimana u današnjoj Zap ad ‐n oj Europi potomci su radnika (gastarbeitera),koje su si uzele europske države. Muslimanisačinjavaju 4‐5% europskog stanovništva, me ‐đu njima autohtoni muslimani tvore još uvijekvećinu. Među muslimanima se zapaža velikara zličitost i to etnička (Turci, Bošnjaci, Alb a n ‐ci, Pakistanci, Arapi, Pomaki, Romi, Tatari,Ku rdi itd.) kao i vjerska (Suniti, Šiiti, Aleviti,Ah madiyyi itd.). Sve više ima tzv. „kulturnihmu slimana“, budući da u njihovom životu vj ‐e ra ne igra nikakvu ulogu (ne pripadaju nika‐kvoj religioznoj organizaciji, ne vjeruju, nemole, ne poste i ne idu u džamiju).

Za mnoge u Europi ophođenje s ovom raz‐ličitosti jako je zahtjevno i neobično.

Biblijsko-teološka utemeljenost

Jako zapaženo predavanje je imala ReginaPo lak, u teologiji migracije međunarodno pr iz ‐nata stručnjakinja. U predavanju pod naslo‐vom: „Migracija‐ povratak Bogu i njegovomsocijalnom uređenju“ naglasila je da je etičkimonoteizam dobrim dijelom nastao sučeljava‐njem s fenomenima bijega i migracije u kojimase vidio smisao i nada. Mnogi biblijski tekstoviStarog Zavjeta uče kako je prokletstvo mi gr ‐

acije postalo blagoslovom: jako važna bila je us ‐ka povezanost vjere s odgovornošću za jed nopravedno društvo. Ovom tematikom bave se imnogi autori Novog Zavjeta želeći dati sm isaokatastrofalnim iskustvima svoga vremena.

Oni upućuju na ova migracijska iskustava sciljem da se prevladaju izazovi današnjice.

Kao nekad biblijski autori, tako danas stojiEu ropa pred zadaćom otkriti u fenomenimaizb jeglištva i migracije neočekivani izvor nadei smisla. To je vjerska, etička i politička zada‐ća. Kao ekonomsko‐politički moćni blok (Zap ‐a dna‐) Europa ne stoji na strani migranata,već prije na strani „Egipta i Babilona“. AkoEu ropa zajedno sa migrantima postane svje‐sna nutarnjeg jedinstva čovječanstva s Bogomte prihvati globalnu pravednost i solidarnost,onda migracija može biti dobitak za sve.

Službena crkvena stajališta i primjeri iz prakse

Maciej Ostrowski posebno se posvetio slu ‐ž b enim crkvenim stajalištima na temu izbje‐glištva i migracije. Kod toga usredotočio se nabaš ne previše poznati dokument Svete Sto li ‐ce: „U izbjeglicama i nasilno protjeranima pr ‐ih vatiti Krista (2013)“. Na početku promišljaoje o pojmu izbjeglice, a onda se detaljno posve‐tio teološkim temeljima ovog izazova. Kao ra ‐zl oge, zašto su kršćani obvezni brinuti se o iz ‐bjeglicama, Ostrowski spominje biblijsku za p ‐o vijed o prihvaćanju izbjeglica, dostojanstvosv ake ljudske osobe, jedinstvo ljudske obitelji,nasljedovanje Božje ljubavi prema ljudima, ikao najvažniji argument: spoznaju o prihvaća‐nju Krista u izbjeglicama.

Michaela C. Hastetter posvetila se pastora‐lu krštenja u vremenima migracije, a DariuszLi piec migrantima u župnim zajednicama.

Radionice su bila mjesta izmjenjivanja isku‐stava i produbljenja.

Zaključak/Proglas

1. Pastoralni teolozi i teologinje žele da cr ‐kvena vodstva prihvate migraciju kao od Bogadani „znak vremena“. Na taj način ljudi kojitr aže zaštitu postaju za nas bogatstvo, potičuna šu ljudskost i jačaju zajedništvo u župnimzajednicama i redovima. Mi ih ne smijemo


promatrati samo kao prijetnju našeg blagosta‐nja i naše sigurnosti, nego također i kao obo g ‐a ćenje naše kulture i vjere. K tome crkvena vo ‐d stva trebaju poticati vlade svojih zemalja dapotiču svoje stanovništvo u zalaganju za lju ‐ds kost. Kod toga trebaju upotrebljavati za krš ‐ća nski nadahnuta stajališta sekularni jezik,da kle jezik ljudskih prava i jedinstva, jezikjednog svijeta i jednog čovječanstva na njemu,te jezik rastuće pravednosti i sigurnog mira.Dodatna zadaća Crkve bi isto trebala biti gra‐dnji mostova između suprotstavljenih strana,njihovo poticanje na razgovor kao i borba pro‐tiv etiketiranja.

2. Ohrabruju se kršćani i kršćanke da tražesusret licem u lice s ljudima koji traže zaštitu,me đu njima i s muslimanima i muslimanka‐ma. Takvi susreti posjeduju snagu da razbijupredrasude o strancima, izbjeglicama i islamu

kao i da u osobama koje traže zaštitu prijesvega spoznaju ljude koji ne samo da imajupravo na azil, nego preko kojih se može spoz‐nati Uskrsli Gospodin koji nam na spasonosninačin dolazi u susret.

3. Pošto strahovi desolidariziraju, a bez so li ‐darnosti nema pravednog svijeta i svjetskogmira, pastoralni teolozi i teologinje traže odsvih odgovornih u medijima i politici da ne ra ‐s piruju strah već da sudjeluju u europskoj i in ‐t ernacionalnoj politici otklanjanja uzroka izb je ‐glištva. Tko širi strah, možda će dobiti izbore,ali će prokockati šansu za pravednu i mi r nubudućnost. Dušobrižništvo u mjesnim Cr k va ‐ma, a također i pastoralna teologija kao zn a n ‐ost trebaju se u budućnosti još više po sv e titiuz rocima straha, njihovom iscjeljenju i timepo vezanim razvojem povjerenja i pouzdanja.

232 VRHBOSNA 3/2017

PR

ILO

ZI


U organizaciji Katehetskog ureda Vrh bo s a ‐nske nadbiskupije 21. Katehetski dan Vrh bo s ‐a nske nadbiskupije održan je 2. rujna u sveti‐štu Sv. Jakova Markijskog u župi Deževicekod Kreševa.

Na početku programa, koji je okupio stoti‐njak vjeroučitelja iz cijele nadbiskupije, nazočneje pozdravio ravnatelj Katehetskog ureda Bi ‐skupske konferencije Bosne i Hercegovine i pr ‐edstojnik Katehetskog ureda Vrhbosanske na ‐dbiskupije vlč. dr. Tomislav Mlakić. “Drago mije da ovaj događaj organiziramo prvi put izvanSarajeva. Želimo se na početku godine okupiti idanašnji dan je svojevrsna duhovna ob nova.Želimo da Katehetski dan i ubuduće ima duho‐vni sadržaj. Budući da smo u svetištu Sv. JakovaMarkijskoga, današnji je dan i ho dočasnički ipokornički”, istaknuo je vlč. Mlakić.

Potom je uslijedilo predstavljanje priručni‐ka za vjeroučitelje Iskustvo susreta. O knjizi sugovorile školske sestre franjevke Bosansko‐hrvatske provincije – autorica s. Vlatka Duj m ‐o vić i moderatorica s. Ivanka Mihaljević. Op ‐se žan uvid u vrijednu knjigu dala je s. IvonaSliško kazavši, između ostalog, kako je ovoostvarenje zapravo plod višegodišnjeg bogataiskustva i djelovanja časnih sestara franjevkinjihove provincije.

Želja s. Vlatke je da ova knjiga bude pri rucisvakom vjeroučitelju i učitelju kojima će zasi‐gurno biti od koristi. “Glavni cilj knjige bio jesk upiti svo iskustvo, metode i oblike rada ‐sve što je potrebno vjeroučiteljima u organiza‐ciji nastavnog sata i svim nedoumicama s koji‐ma se susreću, kao i u župnoj katehezi, vjero ‐na uku u školi i drugim odgojnim susretima.Knjiga se može nabaviti kod školskih sestarafranjevki u Sarajevu”, kazala je autorica koja jezahvalna svojim susestrama na suradnji unastanku vrijednog izdanja.

Poslije promocije knjige sudionici susretauputili su se u procesiji od deževičke župnecrkve do svetišta Sv. Jakova Markijskog gdje jeus lijedila priprava za sakrament pomirenja,koju je predvodio vlč. Ivica Mršo, a središnjisa držaj bilo je svečano misno slavlje koje je pr ‐e dslavio vrhbosanski nadbiskup Vinko kard.

Puljić. On je u svojoj propovjedi na ml a du su ‐botu naglasio potrebu molitve za duhovna zv ‐anja i radnike na njivi Gospodnjoj, a posebnose osvrnuo na važnost kanonskog poslanja iistinskog svjedočenja vjere kroz djelovanjevjeroučitelja.

Nadbiskup Puljić je vjeroučiteljima, učenic i ‐ma i roditeljima na početku školske go di ‐ne uputio i prigodnu poruku. “Raduje me da jepr očelnik Katehetskog ureda za održavanje K ‐a t ehetskog dana odabrao ovo mjesto gdje sepo sebno časti Sv. Jakov Markijski te da suse ovdje u prirodi okupili katehete i vjeroučite‐lji da u ovom godišnjem susretu obnove svojeen ergije, kako bi mogli revno pristupiti u ovojgodini vjeronauku i katehezi u našoj na d b i ‐kupiji. U svojoj poruci koju šaljem na početkukatehetske godine želim ohrabriti ro d itelje, jerje Godina laikata u našoj nadbiskupiji, da onish vate svoju odgovornost jer su oni prvi učite‐lji vjere i morala. Na njima je najveća odgovor‐nost poticanja i slanja djece na vjeronauk. Dr u ‐go, prevažno je ohrabriti i naše vjeroučitelje ikatehete da pristupe radu s jednom revnošću.Nije dovoljno prenijeti znanje, nego i svjedoči‐ti. Puno više utjecaja ima svjedočenje. To je mojpoticaj, a također upućujem poz iv našim mla‐dima i djeci da shvate Isusovu po ruku Pustitemalene k meni. Naša je briga da ne priječimo dje ‐ci i mladima da upoznaju Kr ista te ga zavole islijede”, istaknuo je kardinal.

Tijekom mise, kojoj je bilo nazočno i mno‐štvo hodočasnika, upriličena je i podjela 15 ka ‐n onskih poslanja za vjeroučitelje, nužnih zaobavljanje katehetske dužnosti, a susret je ob ‐uhvatio i razgovor vjeroučitelja s predstojni‐kom o temama vezanim za njihovo djelovanje.

Organizatori su zahvalili domaćem župni‐ku don Marinu Mariću koji im je bio domaćinu Deževicama, gdje je ususret novoj školskojgodini uspješno održan još jedan susret tije‐kom kojeg su vjeroučitelji obnovili svoje po sl ‐anje i razmijenili iskustva s kolegama. Sa dr ‐žaje 21. Katehetskog dana obogatili su pje‐smom mladi Frame Fojnica.

Lidija Pavlović‐Grgić/KT

VRHBOSNA 3/2017 233

BIL

JEŽIM

O

XXI. Katehetski dan Vrhbosanske nadbiskupije


U prostorijama Svećeničkog doma u Sa ra ‐jevu, 20. rujna 2017. održan je 22. susret sveće‐nika Vrhbosanske nadbiskupije. Sudjelovalo je110 dijecezanskih svećenika na čelu s nadbi‐

skupom metropolitom vrhbosanskim kardi‐nalom Vinkom Puljićem.

Susret je započeo zajedničkim Misnim slav ‐lj em u crkvi sv. Ćirila i Metodija u okviru zda‐

Ovogodišnji susret odgojitelja bogoslovnihsj emeništa Crkve u Hrvata održan je od 8. do10. rujna 2017. u organizaciji Vrhbosanskog bo ‐goslovnog sjemeništa u Sarajevu. Ovakav nizstručno – edukacijskih seminara za odgoji t eljeodržava se svake druge godine, a ove go d ineod ržan je na temu: „Rast i razvoj prema integr ‐a lnoj formaciji“. Na susretu su, uz odgojiteljedo maćine, sudjelovali nadbiskup metropolitvrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednikvijeća BK BiH za sjemeništa i duhovna zvanja,te odgojitelji iz: Bogoslovnog sjemeništa u Đa ‐kovu, Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“u Rijeci, Biskupijsko‐misijskog sje m e ništa„Redemptoris Mater“ u Puli, Bog osl o vnogsjem eništa „Collegium Carolinum“ u Ljubljani,Na dbiskupskog bogoslovnog sjem e ništa u Za ‐gr ebu, Nadbiskupskog misijskog me đu na ro d ‐n og sjemeništa „Redemptoris Ma ter“ u Sar a ‐jevu i Franjevačke teologije u Sarajevu.

Susret je započeo Svetom misom u bogosl ‐o vnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda koju je predvo‐dio uzoriti kardinal Puljić, te prigodnim riječi‐ma uputio poruku sudionicima i ohrabrio nji‐hov rad i zalaganje u formaciji.

Predavači su središnjoj temi susreta pristu‐pili interdisciplinarno, te su kroz svoja preda ‐v anja obradili sljedeće tematske cjeline: „Ul o ‐ga odgojitelja u postupnoj asimilaciji Krist o v ‐ih vrijednosti: sposobnost i ograničenja“ (uzo‐riti gosp. Vinko kard. Puljić); „Formacija da n ‐as: izazovi, problem i perspektive“ (rektorVBS‐a preč. mr. Josip Knežević:); „Osobnostod gojitelja: intrapsihičke i interpersonalne ko ‐m petencije“ (magistar franjevačke bogoslovijefra Danijel Nikolić); „Osobni život odgojitelja

u formaciji: krize i mogućnosti, formacija i su ‐p ervizija odgojitelja“ (rektor NMMS‐a Sar aj e ‐vo preč. dr. Michele Capasso); „Selekcija kan‐didata za svećenički poziv: psihološki i teolo‐ški aspekti“ (vlč. Ljubo Zadrić); „Uloga i važ‐nost obrazovanja za integralnu izgradnju kan‐didata“ (dipl. teol. Marija Glavaš); „Psihološkias pekti zrelosti i nezrelosti osoba u formaciji:prepoznavanje znakova i interventi, prikaz sl ‐učaja: analiza i interpretacija“ (dr. sc. Sanda D.Smoljo); „Roditeljska pratnja svećeničkogkandidata: izazovi“ (gđa Katarina Čeliković,majka bogoslova).

Nakon stručnih predavanja, u poslijepod‐nevnom dijelu programu održana je radionicana kojoj su sudionici u manjim skupinamadiskutirali i reflektirali nad određenim pitanji‐ma. Potom je uslijedila interaktivna diskusijau okviru koje su stavljeni naglasci na neke ko ‐m ponente u formacijskom procesu; zaključe‐no je da određene modele koji su funkcionalnitreba i dalje njegovati, poticati, ali, isto tako,uvidjelo se da neki elementi unutar dosada‐šnje formacije trebaju biti revidirani i obogaće‐ni novim interdisciplinarnim spoznajama.Plodna zajednička refleksija ukazala je nanove perspektive koji će moći učiniti odgojiproces još djelotvornijim i uspješnijim. Jednatakova perspektiva je važnost i nužnost super‐vizije u formacijskom procesu.

Radni dio seminara završen je u nedjeljuSvetom misom, koju je u crkvi sv. Josipa naPalama predvodio kardinal Puljić, nakon kojeje upriličeno prigodno druženje.

(kta)

234 VRHBOSNA 3/2017

BIL

JEŽIM

O Susret odgojitelja bogoslovnih sjemeništaCrkve u Hrvata

Održan XXII. susret dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije


VRHBOSNA 3/2017 235

BIL

JEŽIM

O

nja Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.Ri ječi pozdrava i dobrodošlice predsjedateljuka rdinalu Puljiću, pomoćnom biskupu vrhbo‐sanskom mons. Peri Sudaru i svim svećenici‐ma uputio je rektor preč. Josip Knežević.

Na početku propovijedi kardinal Puljić po ‐d sjetio je na riječi pape Franje iz pobudniceEv angelii Gaudium u kojoj Sveti Otac naglaša‐va da radost Evanđelja ispunja srca svih kojisu sretnu Isusa ističući da su “oni, koji prihva‐te njegovu ponudu spasenja, oslobođeni odgr ijeha, žalosti, duhovne praznine i osamlje‐nosti ‐ s Isusom Kristom radost se uvijek izno‐va rađa”. Progovorivši potom o “razočaranju”i “sagorijevanju” kao o opasnostima koje “ug ‐r o žavaju radost”, ali koje su sastavnica ljuds k ‐o ga života, usprkos Božjoj naravi svećeničkogposlanja, kardinal Puljić posvijestio je nazoč‐nim svećenicima da se do iskustva radosti Ev ‐ a nđelja i vjere dolazi integriranjem razočare‐nja, prihvaćanjem svojih i tuđih ograničenja,te osobito prijateljstvom s Isusom Kristom.“Klj učna važnost za radostan i smislen sveće‐nički život jest živi i osobni odnos s Bogom, Is ‐usom Kristom”, istaknuo je kardinal Puljićkoji je dodao da je svećenik u službi Isusa Kr ‐i sta, ali i prijatelj Isusov. Kardinal Puljić potak‐nuo je misnike na trajno meditiranje Evanđeljačime “postajemo dublje prijatelji Kristovi” teistaknuo da je Božja Riječ‐Sveto Pismo “privil ‐e girano mjesto susreta”. Naglasio je da je slav‐ljenje Euharistije bit svećeničke službe i “sre‐dište svećeničkog identiteta”. Upozorio je da,bez duhovne dimenzije i molitvenog života,svećenik gubi snagu i motivaciju te postaje“formalist”. Dodajući da je, osim prijateljeva‐nja s Isusom, potrebno prakticirati i prijatelje‐vanje s braćom svećenicima, “jer svaki je sve‐ćenik alter Christus”, pojasnio je da takva pri‐jateljstva čuvaju svećenike od bijega, izolira‐nosti i depresije. Istaknuo je da je danas, u vre‐menu “agresivnog sekularizma i individualiz‐ma”, potreba povezanosti među svećenicimajoš veća i izazovnija.

Tijekom radnog dijela susreta koji su mo d e ‐rirali generalni vikar mons. Luka Tunjić, kance‐lar preč. Mladen Kalfić i župnik župe Sr ed njaSlatina kod Modriče vlč. Marko Stipić, mo ns.Pavo Jurišić, profesor na Katoličkom bo go slo ‐vnom fakultetu u Sarajevu, govorio je na temu:„Posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu – osobna,župe i nadbiskupije“. Podsjetio je da je, u povo‐

du stote obljetnice Gospina ukazanja u Fatimi,kardinal Puljić odlučio da kip Gospe Fa timske,koji je donesen iz Fatime, 1. svibnja kr ene izGospina svetišta u Olovu, te obiđe sve župeVrhbosanske nadbiskupije u kojima će se po ‐svetiti pojedinci, obitelji i župne zajednice pre‐čistom Srcu Marijinu te da završna po svetabude, 27. listopada 2017. u nadbiskupijskomsv etištu Gospe Kondžilske kada će po svetiticijelu Vrhbosansku nadbiskupiju Go s p inomprečistom Srcu. „Gospin kip kao znak nje zineprisutnosti među nama povezao je sve našežupe i mjesta nevidljivim zlatnim prahomBožjega blagoslova, tražeći od nas da se po ‐vežemo u zajedništvu božanskoga Srca njezinaSina Isusa Krista, našega Boga i Go sp o d i na. Onjedini može izliječiti naše rane, obasjati svojimsvijetlom tamu koja se nadvila nad ov om zem‐ljom i nad nama samima, ukazati nam na praviput kojim nam je ići, a to je put vjere, nade i lju‐bavi“, kazao je profesor Jurišić te podsjetio daposveta Srcu Isusovu i Ma rij i nu ima dugu tra‐diciju u Crkvi. Spomenuo je i do kumente poje‐dinih papa na tu temu s po se b nim naglaskomna papu Ivana Pavla II. koji je 1979. godine uČe nstohovi obavio čin svečane posvete MajciCr kve, i svojom osobnom po s vetom (Totustuus!) i posvetom domovine, čovječanstva, Eu ‐ro pe, Rima, posvećujući narode ‘savezom lju‐bavi’ i pozivajući ih na ‘civiliz a ciju srca’”. Po d ‐sjetio je i da je papa Franjo „ove godine i sambio hodočasnik Gospi Fa ti m skoj gdje je predvelikom nazočnim mnoštvom hodočasnika izcijeloga svijeta proglasio svetima dvoje djecekojima se Gospa ukazala, Franju i Jacintu“.Istaknuo je da je bit po s vete svjesno i potpunoodricanje od grijeha, napasti zla i đavla teneopozivo darivanje Srcu Marijinu i po njemuSrcu Isusovu kao odgovor na njihovu ljubav“.Dodao je da se tom po svetom svjesno obnavljai produbljuje krsna posveta Bogu te osvježava‐ju milosti koje primljene na svetom krštenju.

Profesor na KBF‐u u Sarajevu mons. NikoIkić iznio je pojedine konkretne prijedloge uvezi s većom socijalnom jednakošću među sv ‐e ćenicima. Misnici su u diskusiji također izni‐jeli pojedine prijedloge u želji da svećenici udanima bolesti starosti imaju svu potrebnuskrb te da model doprinosa u fond solidarno‐sti bude što pravedniji.

Ravnatelj Svećeničkog doma Vrhbosanskenadbiskupije vlč. Fabijan Stanušić upoznao je


svećenike s njihovim doprinosima u fond sv ‐ećeničke solidarnosti „Međupomoć“ i fina n ‐cijskom stanju Doma te zahvalio svećenicimana suradnji.

Rektor Knežević ukratko je prikazao naj‐važnije aktivnosti Vrhbosanskog bogoslovnogsjemeništa i pojedine važnije susrete kao i brojbogoslova na kraju prošle i pred početak oveakademske godine. Zahvalio je svim svećeni‐cima i svim župama koji pomažu ovu važnuustanovu Vrhbosanske nadbiskupije.

O radu Nadbiskupijskog sjemeništa „PetarBarbarić“ u Travniku okupljene svećenike inf ‐or mirao je rektor preč. Željko Marić napomi‐njući da će sljedeće godine sjemenište obilježi‐ti 20 godina ponovnog otvaranja i djelovanja.Poimence je zahvalio za pomoć pojedinim sve‐ćenicima kao i župama i župnicima.

Svećenici su imali prigodu uzeti pojedinema terijale u kojima su prikazane aktivnostiNa dbiskupijskog centra za pastoral mladih„Ivan Pavao II.“ u Sarajevu kao i materijale u

vezi sa Sinodom Vrhbosanske nadbiskupije.U završnoj riječi, kardinal Puljić zahvalio je

sve ćenicima za dolazak i sudjelovanje ističućida ga raduje kada su zajedno. „Potrebna namje duhovna dimenzija pa je u tom duh pokre‐nuta je posveta Bezgrešnom Srcu Marijinu“,kazao je kardinal Puljić zahvaljujući svim sve‐ćenicima i vjernicima koji su organizirali lijepi dostojanstven doček kipu Gospe Fatimske usv ojim župama. Pozvao je sve koji mogu naza vršni čim posvete Bezgrješnom Srcu Ma riji ‐nu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji u Gospinomsv etištu Kondžilo u župi Komušina. Spom en ‐uo je i pojedine poteškoće s kojima se susrećuna nadbiskupijskoj razini kada je riječ o fina‐nciranju institucija čije funkcioniranje u cijelo‐sti ne bilo moguće bez brojnih dobročinitelja.

Susret je završen zajedničkim objedom uprostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sje‐meništa.

(kta)

236 VRHBOSNA 3/2017

BIL

JEŽIM

O

Održan Međunarodni simpozij:Oprost i pomirenje: krilatice lišene sadržaja?

U četvrtak i petak, 21. i 22. rujna 2017. u dv ‐o rani Pavla VI., u organizaciji Katoličkog bo go ‐slovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu up ‐riličen je međunarodni simpozij na temu “Op ‐rost i pomirenje: krilatice lišene sadržaja?”.

Veliki kancelar KBF‐a kardinal Vinko Pu ‐ljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski uputioje pozdrav svima i zahvalio za organizaciju si ‐m pozija „na tako važnu i našem društvu po t ‐r ebnu temu“. Izrazio je nadu da će u predava‐njima biti riječi o Istini ističući da je bez njeteško doći do oprosta i pomirenja. Zahvalio jesvim predavačima na odazivu da svojim izla‐ganjima dadnu doprinos uspješnosti simpozi‐ja te poželio da teorija, koju će iznijeti, što prijeza živi i u praksi ne samo u Bosni i Her ceg o v ‐ini nego širom svijeta.

Potom je dekan KBF‐a preč. dr. sc. DarkoTo mašević izrazio dobrodošlicu svim preda‐vačima, gostima, slušateljima te predstavnici‐ma medija. Ističući važnost teme simpozija,pr i mijetio je da se o njoj “više priča, nego li pr ‐

a kticira”: Istaknuo je potrebu da se o toj temuovoga puta promišlja i iz teološkog kuta.Posebno je zahvalio profesorici na KBF‐u uSarajevu dr. sc. Zorici Maros koja je dala naj‐veći doprinos u organizaciji ovog simpozija.

Na temu “Praštanje: prevladavanje opravda‐nog ogorčenja” izlagao je izraelski profesor dr.Sc. Avishai Margalit koji je, između ostaloga,govorio o dvjema kategorijama traženja op ros ‐ta: šteti i uvredi. “Šteta je povreda interesa žr t ‐ve, dok je uvreda povreda osjećaja žr t ve. Op će ‐nito, opraštanje je ozbiljno kada je pr ij estup spa‐janje štete i uvrede, kada je uvreda dodanapovredi”, kazao je prof. Margalit do da vši daoprostiti čin koji nanosi štetu zahtijeva restituci‐ju, a oprostiti ozbiljne uvreda traži obnovu pri‐jašnjih odnosa. “Ovo je teški teret sta vljen naleđa žrtvi, toliki da oprost za oz b iljni prijestupne može biti dužnost. Važna stv ar kod oprostaje da je on ponovno uspostavljanje osobne suv ‐er e nosti žrtve milosnim čin om opraštanja”,kazao je, između ostaloga, prof. Margalit.


VRHBOSNA 3/2017 237

BIL

JEŽIM

O

Potom je talijanski nadbiskup iz Oristanamons. Ignazio Sanna izlagao na temu “Po m i ‐renje i putovi milosrđa”. Govoreći o milosrđui procesu obraćenja, kazao je da “Crkva živiau tentičnim životom onda kada ispovijeda ipr opovijeda milost, i kada ljude dovodi na iz ‐v ore Spasiteljeve milosti, milosti koju je Crkvaprimila i posjeduje, ali i koju dalje povjerava”.Ra zmatrajući potom o milosrđu u kontekstudu žnosti oprosta, istaknuo je da je Isus Krist“na učavao da čovjek ne samo prima i doživ‐ljava Božje milosrđe, nego da je i sam pozvanda ‘koristi milosrđe’ prema drugima, kako toističe blaženstvo: ‘Blago milosrdnima, jer ćeza dobiti milosrđe’ (Mt 5,7).” Govoreći potomo milosrđu i dužnosti pravde predavač je pod‐sjetio da papa Franjo ističe da pravda i milosr‐đe nisu dva međusobno suprotstavljena asp e ‐kta, nego dvije dimenzije iste stvarnosti “kojase razvija stupnjevito dok ne dosegne svoj vr ‐h unac u punini ljubavi”.

Dr. sc. Veronika s. Nela Gašpar, profesoricado gmatike, progovorila je o Mariji kao o ekle‐ziološkoj i antropološkoj paradigmi na putupo mirenja u ‘najkrvavijem stoljeću’. Istaknulaje pritom da je Isusova Majka osoba u kojoj sestalno očituje prisutnost Duha, “do te mjereda je sâm Duh Očev i Sinovljev onaj koji judaruje vjernicima kao ekleziološku i antropo‐lošku paradigmu jer u njoj odjekuju najveće is ‐tine i iskustva kršćanske vjere (usp. LG 65)”.Re kavši da će se 20. stoljeće s jedne strane na ‐z i vati “najkrvavijim stoljećem” u povijesti čo ‐vj ečanstva, ali s druge strane i Marijinim sto‐ljećem (Stefano de Fiores), podsjetila je da ipa pa Benedikt XVI. govori o “obraćanju” ma ‐rij anskom otajstvu kao jedinoj pomoći za Cr k ‐vu i svijet u današnjem vremenu. “Upravo za ‐to jer ‘proročke karizme’ tvore sastavni dio re ‐d ovitosti kršćanskog iskustva, trebamo se po ‐b rinuti da ne budemo nepripremljeni i/ili ne p ‐oslušni pred tim darovima”, kazala je, izmeđuostaloga, s. Veronika.

Profesor na KBF‐u u Sarajevu vlč. dr. sc.Du bravko Turalija potom je pojasnio što sveide uz oprost u kontekstu starozavjetne analo‐gije grijeha – oprosta – pomirenja. “Od ređi v a ‐nje pojmova krivnja i kazna u morfološkom ipa trističkome kontekstu u koliziji je s deutero‐nomističkim poimanjem pokajanja i oprosta,koje se kroz LXX teologiju iskristaliziralo uNo vome zavjetu. U kontekstu starozavjetne

te ologije, ne postoji ultimatum za oprost. Is ‐usov imperativ oprosta je bezuvjetan i apsolu‐tan jer su pojmovi krivnja i kazna mutirali kr ‐oz povijest spasenja”, kazao je vlč. Turalija do ‐d avši da je u patrističkome razdoblju domini‐rala krivnja i kazna, dok su u deuteronomisti‐čkome razdoblju krivnja i kazna mutirale upo kajanju i oprostu. Naglasio je da je bezuvje‐tno praštanje u Novom zavjetu zaštitni znak ida ga tako valja i tumačiti, te da je princip No ‐v oga zavjeta da pravednik treba obratiti gre‐šnika, za razliku od starozavjetnoga načela “ukojemu se pravednik mora odmaknuti od gre‐šnika”. Istaknuo je na kraju da, u načelu uza‐jamnoga pomirenja, Katolička crkva slijedi pr ‐imjer Milosrdnoga Isusa, što je, kako je kazao,i doktrinizirala u Sedam duhovnih i tjelesnihdjela milosrđa.

Uslijedilo je predavanje dr. sc. fra JosipaJozića, profesora na Franjevačkoj teologiji uSa rajevu, koji je izlagao na temu “Iskustvo op ‐r oštenosti kao preduvjet opraštanja”. Na po m ‐e nuvši da opraštanje spada u etičke fenome‐ne, “koji se kao metafizički predmeti ne moguniti logički dokazati niti bez ‘metafizičkog os ‐t atka’ poreći”, kazao je da analiza iskustva zlai narušenih odnosa u društvu bezuvjetno uk ‐lj učuje govor o opraštanju te da se pomirenjeu društvu ne ostvaruje bez opraštanja. “Opr a ‐št anje drugima međutim uključuje i iskustvooproštenosti vlastite krivnje”, istaknuo je fraJo sip koji je u nastavku govorio o pojmu isku‐stva i osjećaja oproštenosti osobne krivnje kaouvjetu opraštanja tuđeg zla. Počevši od antro‐pološkog iskustva nemogućnosti „rehabilita‐cije“ učinjenog zla i teološkog okvira nade u„iz bavljene od zla“, analizirao je svijest i osje‐ćaj krivnje, istinu o učinjenom zlu i realan od ‐n os prema zlu kao uvjetima mogućnosti isku‐stva oproštenosti osobne krivnje.

Dr. sc. Jude Lal Fernando iz Irske, govorećina temu “Politika suosjećanja i oprost. Pol it ič ‐ke, teološke i međureligijske perspektive”, na ‐g lasio je da vjerske zajednice, kada se radi oformiranju “kreativnih odgovora” na konflikt,nasilje i rat u današnjem svijetu, trebaju “radi‐kalnu promjenu onoga što one misle o politici,suosjećanju i oprostu”. U prvom dijelu izlaga‐nja predavač je putem interdisciplinarnog pri‐stupa prikazao suodnos politike, suosjećanja iop rosta razmišljajući izvan binarnih stavovapr ivatnog vs. javnog i duhovnog vs. politi‐


čkog. U drugom dijelu razvijao je političke, te ‐o loške i međureligijske perspektive o politicisuosjećanja i oprosta kao pokušaj “produblji‐vanja samo‐razumijevanja vjerskih zajednicau sukobima i tranzicijskoj politici”. Na kraju jekroz niz primjera raspravljao o “kreativnimod govorima” na sukobe, nasilje i rat kao o sr ‐ed stvima nade među vjerskim zajednicamakoje se bore s politikom sukoba i mira.

O temi “Krepost tolerancije – temelj suživo‐ta i autentičnog dijaloga” izlagao je prof. dr. scJerko Valković iz Rijeke, koji je istaknuo daživot unutar pluralnoga društva, obilježenograzličitim svjetonazorima, vrijednosnim sus t ‐a vima i vjerskim zajednicama uz nemali brojraznih interesnih skupina, i danas potiče i ak ‐t ualizira govor o toleranciji. Prof. Valković pr ‐o g ovorio je o toleranciji kao „nužnom princi‐pu“ funkcioniranja života unutar jednoga dr ‐u štva, te u svjetlu Socijalnog nauka Crkve pro‐mišljao o utemeljenju tolerancije polazeći odsame osobe. Toleranciju je prikazao kao mo ra ‐l ni stav osobe povezanu s priznanjem i uvaža‐vanjem slobode “što vodi prema prihvaćanjudrugoga i djelovanja u vidu ostvarenja zajed‐ničkoga dobra”. Polazeći od kreposti toleran‐cije, kazao je prof. Valković, postajemo sposo‐bni prihvaćati drugoga/različitoga jer je on„jedan od nas“ na čemu se onda temelji auten‐tični dijalog i kultura komuniciranja.

Izlaganje pod naslovom “Ljubi svoje nepri‐jatelje: ekumenska promišljanja o Isusovojzapovijedi” održao je dr. sc. Stephen J. Pope,pr ofesor iz Bostona, koji je kazao da je jedanod najtežih djela oprosta zapravo “oprost po ‐v ijesnim neprijateljima”. Izlagač je istražio ne ‐k oliko tumačenja onoga što znači ljubiti svojeneprijatelje, uključujući važna teološka tuma‐čenja ljubavi prema neprijatelju koju su pruži‐li sv. Toma Akvinski, sv. Maksimus Ispo vj ed ‐nik, Soren Kierkegaard i Martin Luther King,Jr. U svom predavanju profesor Pope kazao jeda, iako svaki od navedenih pisaca dolazi izra zličitih struja kršćanske tradicije, svi pojedi‐načno mogu dati vrijedan doprinos suvreme‐nom sintetičkom prikazu etike ljubavi kojamože pružiti smjernice nama danas.

U predavanju pod nazivom “Manipulacijasj ećanjem i poviješću kao izvor konflikta, s po ‐se bnim osvrtom na Bliski istok” profesor naFr anjevačkoj teologiji u Sarajevu dr. sc. fraMa rinko Pejić ukazao je na rastuću tendenciju

po istovjećivanju sjećanja i povijesti što je, ka ‐ko je upozorio, vrlo podložno manipulaciji, uid eološke i političke svrhe. “U ideološkoj i po ‐l itičkoj uporabi sjećanja, važnu ulogu igra ‘te ‐h nika stilizacije’ povijesti, koja briše sve ne u g ‐o dne i skandalozne činjenice, nasilja i okrutn ‐osti, priskrbljujući povijesti romantičnu ljep ‐otu, što pogoduje stvaranju mitova i ‘rupa usj ećanju’. Iskonstruirana sjećanja konstantnisu izvor sukoba”. Za ublažavanje i početakrje šavanja sukoba, kazao je prof. Pejić , potre‐bno je u prvom redu prepoznati traumatičnasj ećanja i ulogu koju su ona imala u stvaranjuko nflikta, da bi mogao započeti dugi procesozdravljenja i nadilaženja konflikta.

Mr. sc. Oliver Jurišić, profesor na KBF‐u uSa rajevu održao je predavanje naslovljeno“Op rost i pomirenje kroz okvir dvostrukog ra ‐zlikovanja jezika Charlesa Taylora”. Ističućida spomenuti filozof u nekim svojim djelimačesto raspravlja o dvije vrste jezika prisutne usu vremenom filozofskom shvaćanju čovjeka istvarnosti ‐ prvi tip koji se može nazvati pro‐ceduralno‐reprezentativnim jezikom, uglav‐nom prisutan u pozitivnim znanostima, te dr ‐uga vrsta konstitutivno‐izražajni jezik ‐ us t ‐vrdio je da ti jezici utječu na naše razumijeva‐nje ne samo samih sebe nego i drugih, kao idr ugih kultura, religija i društava. Prema Ta ‐yloru, ljudsko biće se sastoji od mnogo različi‐tih slojeva značenja, među kojima je i vjerskijezik, pojasnio je prof. Jurišić ističući da je vjer‐ski jezik jedan od konstitutivno‐ekspresivnihjezika koji ne samo da mogu formirati „sebe“,nego i pružiti nove ekspresivne sposobnostiza sebe kako bi artikuliralo svoje stavove irazumijevanje. Kazao je da su stoga slavljenjeobreda i razni simboli temeljni za vjerski kon‐stitutivno‐izražajni jezik.

Dr. sc. Ana Raffai, teologinja iz Hrvatske,izlagala je na temu “Oprost i pomirenje – poli‐tička obaveza vjernika za mir” za koje je istak‐nula da su “središnje vrijednosti evanđeoskeporuke” te da su obveza vjernika koji se pozi ‐v aju na nasljedovanje Isusa Krista, utjelovlje‐nog Boga koji je oprostio „dok još bijasmo gre‐šnici“. Govorila je ostvarivanju te obveze u pr ‐aksi i teološkoj refleksiji političkog nenasilnogdjelovanja vjernika u području izgradnje mira.Kazala je da je upravo djelovanje za oprost ipomirenje u društvu način na koji vjernici sv ‐jedoče svoju vjeru i da time daju dragocjen i

238 VRHBOSNA 3/2017

BIL

JEŽIM

O


nezamjenjiv doprinos vjernika općem dobrudruštva. Na primjeru regionalne inicijative“Vj ernici za mir” predstavila je orijentire zate ologiju i mirovnu praksu vjernika koje sma‐tra relevantnim doprinosom ove inicijative pr ‐om išljanju i praksi pomirenja i oprosta kaopolitičkog djelovanja.

Razmatrajući o temi “Kad je kazna perver‐zna a zaborav nemoguć! Promišljanja o opro‐stu s naglaskom na BH kontekst” profesor naKBF‐u u Sarajevu dr. Zorica Maros, koja je uje‐dno moderirala cijelim programom, kazala jeda je oprost “jedna, ako ne jedina, mogućnostoriginalnog ljudskog djelovanja koje mijenjatijek ponavljanja zla”. Stoga se, kako je istak‐nula, oprost javlja kao “etika otpora neminov‐nom, kao ‘etika oklade’ u ljudskost, kao mo ‐

gu ćnost otkupljenja od počinjena i pretrp ljenazla”. U nastavku je o oprostu promišljala up r ‐avo kroz prizmu navedenoga, počevši od ne ‐kih uvriježenih mišljenja o oprostu u bosan‐sko‐hercegovačkom (bh) društvu, razmišlja‐nja koja ga ideološki opterećuju onemoguću‐jući ga već i u konceptualnom smislu. Pr o mi š ‐ljajući o teoretsko – praktičnim poteškoćamakoje prate definiranje oprosta u bh društvu, auz pomoć teoretskog okvira preuzetog od ni ‐za istaknutih autora, prof. Maros prikazala jekako oprost krije u sebi daleko više od onogana što ga pojedinci svojim tumačenjima svode(nije zaborav), ali i daleko manje od onoga štood njega očekuju (nije pomirenje).

(kta)

VRHBOSNA 3/2017 239

BIL

JEŽIM

O


Vrhbosna 3-2013_Layout 1 11.12.2013. 10:32 Page 317

vrhbosna naslovna 32017 layout 1 19.10.2017 16:31 page...

Documents