zahvale - pubdocs.worldbank.org

Obrazovanje i vještine 2

Zahvale

Ova analitička podloga izrađena je u okviru Ugovora o savjetodavnim uslugama „Potpora uspostavi

sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem te izradi Nacionalne razvojne strategije do 2030.

godine”. Uži tim Svjetske banke vodili su Donato De Rosa (glavni ekonomist, voditelj tima), Josip

Funda (viši ekonomist, suvoditelj tima) i Catalin Pauna (bivši voditelj tima), u čijem su sastavu bile

Stanka Crvik Orešković (projektna koordinatorica) i Bogdanka Krtinić (programska asistentica). Tim je

radio pod vodstvom Arupa Banerjija (regionalnog direktora Svjetske banke za zemlje Europske unije),

Elisabette Capannelli (direktorice ureda Svjetske banke u Republici Hrvatskoj) i Galline Andronove

Vincelette (menadžerice sektora).

Izradu analitičke podloge o poreznim olakšicama za djecu i prijedlozima za poboljšanje vodio je Diego

Ambasz (viši specijalist za obrazovanje). Glavni su autori ove analitičke podloge Anita Amaral Gurgel

(konzultantica), Ninoslav Šćukanec Schmidt (konzultant), Domagoj Račić (konzultant) i Teo Matkovic

(konzultant), s prilozima Lucije Brajkovic (konzultantica), Višnje Rajić (konzultantica) i Sandre Antulić

Majcen (konzultantica). Ova je analitička podloga izrađena pod vodstvom Harryja Anthonyja,

menadžera sektora za obrazovanje za Europu i središnju Aziju, i Larsa M. Sondergaarda, voditelja

programa za ljudski razvoj za države članice Europske unije.

Tim zadužen za izradu ove analitičke podloge zahvaljuje sljedećim pojedincima i organizacijama

u Hrvatskoj:

• Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije na cjelokupnoj koordinaciji i

vodstvu, posebice Ani Odak, pomoćnici ministra i njezinu timu

• Ministarstvu znanosti i obrazovanja na sastancima i konzultacijama na temelju kojih je izrađen

ovaj dokument i

• Ministarstvu rada i mirovinskog sustava na sastancima i konzultacijama na temelju kojih je

izrađen ovaj dokument.

Napomena

Ova analitička podloga proizvod je zaposlenika Grupacije Svjetske banke. Nalazi, tumačenja i zaključci

izneseni u ovom izvješću ne odražavaju nužno stajališta Grupacije Svjetske banke, njezina Odbora

izvršnih direktora ni vlada koje zastupaju. Grupacija Svjetske banke ne jamči točnost podataka u ovom

izvješću, a koji su preuzeti iz više vanjskih izvora. Sadržaj ovog dokumenta ne predstavlja i ne smatra

se ograničenjem ili odricanjem od povlastica i izuzeća Grupacije Svjetske banke, koji su svi posebno

zadržani.


Sadržaj

1 Pregled globalnih trendova i društvenih izazova .................................................................................. 5

2 Pregled kretanja u Hrvatskoj ................................................................................................................ 9

2.1 Rani i predškolski odgoj i obrazovanje: Hrvatska zaostaje za EU-om u pristupu RPOO-u i

nejednakost je zabrinjavajuća......................................................................................................... 10

2.2 Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje: usprkos visokoj stopi stjecanja stupnja

obrazovanja, gotovo polovina najsiromašnijih učenika zapravo je matematički nepismena ......... 13

2.3 SOO, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje: stopa sudjelovanja u SOO-u visoka je, no

učenici se suočavaju s visokom stopom nezaposlenosti po završetku školovanja ......................... 20

2.4 Visoko obrazovanje i znanost: Hrvatska bilježi jedne od najnižih stopa stjecanja VO-a i stopa

zapošljivosti osoba koje su nedavno završile VO u EU-u, a postiže skromne znanstvene uspjehe 28

3 Ocjena glavnih izazova i razvojnih potencijala Hrvatske .................................................................. 38

3.1 Glavni izazovi: ......................................................................................................................... 38

3.1.1 Rani i predškolski odgoj i obrazovanje: Neodgovarajući materijalni, ljudski i financijski

resursi otežavaju proširenje predškolskog obrazovanja .......................................................... 38

3.1.2 Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje: Malen broj nastavnih sati, zastarjeli

kurikulum, neučinkovita potrošnja i ograničena upotreba pristupa za upravljanje javnim

sektorom pridonose lošim ishodima učenja ............................................................................ 39

3.1.3 SOO, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje: neusklađenost zastarjelih programa

SOO-a s potrebama poslodavaca i nedovoljan naglasak na obrazovanje odraslih povećavaju

razinu neusklađenosti postojećih i traženih vještina ............................................................... 42

3.1.4 Visoko obrazovanje i znanost: neučinkovito osiguravanje kvalitete i praćenje,

nepotpuna reforma javnih istraživačkih ustanova te ograničeni kapacitet i suradnja javnog i

privatnog sektora pridonose niskoj razini uspješnosti ............................................................ 44

3.2 Mogućnosti za razvoj: .............................................................................................................. 47

3.2.1 Rani i predškolski odgoj i obrazovanje: smatra se da je kvaliteta RPOO-a uglavnom

odgovarajuća, a potražnja za uslugama visoka ....................................................................... 47

3.2.2 Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje: dostupnost fondova EU-a za nastavak

kurikularne reforme i manje skupine učenika koje manje opterećuju infrastrukturu i osoblje 48

3.2.3 SOO, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje: visok stupanj sudjelovanja u SOO-u i

temelji HKO-a kao pomoć u usmjeravanju sektora ................................................................ 49

3.2.4 Visoko obrazovanje i znanost: postojanje nacionalnog plana za jednakost u visokom

obrazovanju, HKO kao priručnik te prikupljeni podaci i iskustva sa sredstvima EU-a, kao i

dostupnost financiranja iz ESIF-a te pojavnost javnog sektora u ovom segmentu mogli bi

olakšati promjene .................................................................................................................... 51

4 4. Ključne preporuke .......................................................................................................................... 55


4.1 Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje: optimizirati mrežu školskih ustanova radi

poboljšanja učinkovitosti, produljenja vremena poučavanja i određivanja prioritetnih mjera za

poboljšanje jednakosti i kvalitete ................................................................................................... 55

4.2 Preporuke za politike ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja; SOO, obrazovanje odraslih i

cjeloživotno učenje; visoko obrazovanje i znanost ........................................................................ 62

4.2.1 Kratkoročno (1 – 3 godine) ............................................................................................ 62

4.2.2 Srednjoročno (4 – 7 godina)........................................................................................... 74

4.2.3 Dugoročno (8 – 10 godina) ............................................................................................ 79

5 Horizontalna pitanja i njihov utjecaj na javne politike ....................................................................... 83

6 Prijedlog plana provedbe .................................................................................................................... 84

6.1 Rani i predškolski odgoj i obrazovanje .................................................................................... 84

6.2 Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje ........................................................................ 86

6.3 SOO, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje .................................................................... 89

6.4 Visoko obrazovanje .................................................................................................................. 92

6.5 Znanost ..................................................................................................................................... 95

7 Prijedlog strateških (flagship) projekata ............................................................................................. 99

7.1 Upravljanje ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem i politike o odgojiteljima ........... 99

7.2 Povećanje učinkovitosti, institucionalnog kapaciteta i kvalitete u cilju poboljšanja ishoda

učenja ........................................................................................................................................... 100

7.3 Poboljšanje praćenja obrazovnih postupaka s pomoću tehnologije – EduHR ....................... 101

7.4 Rekonstrukcija trogodišnjih usmjerenja u SOO-u.................................................................. 102

7.5 Uspostavljanje novih i pružanje potpore postojećim regionalnim centrima kompetentnosti u

strukovnom obrazovanju u prioritetnim sektorima strukovnog obrazovanja ............................... 103

7.6 Sustav osiguravanja kvalitete obrazovanja odraslih ............................................................... 104

7.7 Razvoj visokog obrazovanja u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija i robotike

...................................................................................................................................................... 104

7.8 Poboljšanje uspješnosti istraživanja visokih učilišta i javnih istraživačkih organizacija u cilju

kompetitivnog sudjelovanja u međunarodnim znanstvenim organizacijama ............................... 105

7.9 Centri izvrsnosti u znanosti .................................................................................................... 106

7.10 Jedinstvo uz pomoć znanja 2.0 (UKF 2.0) ........................................................................... 107

7.11 Osuvremenjivanje sustava visokog obrazovanja u cilju zadovoljavanja društvenih i

gospodarskih potreba 21. stoljeća ................................................................................................ 108

8 Literatura .......................................................................................................................................... 111


1 Pregled globalnih trendova i društvenih izazova

U posljednjih nekoliko desetljeća zemlje su uložile velik trud u upisivanje milijuna djece i mladih

u škole. Od 2000. do 2014. godine broj djece koja ne pohađaju školu smanjio se na svjetskoj razini za

otprilike 112 milijuna, no siromaštvo, lokacija, spol i etničko podrijetlo i dalje su razlozi za nepohađanje

škole. Posebno su značajni opseg i brzina kojom se u posljednje vrijeme širi školovanje u zemljama s

niskim dohotkom. Zbog toga se nesrazmjer u broju upisane djece u zemljama s niskim dohotkom i

zemljama s visokim dohotkom polako smanjuje. Pristup određenim razinama obrazovanja i dalje

predstavlja problem čak i u zemljama s visokim dohotkom, posebno u području ranog i predškolskog

odgoja i obrazovanja, u kojem je pristup za djecu mlađu od tri godine posebno nejednak i neusklađen.

No posljednjih se godina sve veći naglasak stavlja na kvalitetu obrazovanja i prije svega na ishode

učenja.

Pohađanje škole nije isto što i učenje. Stotine milijuna djece diljem svijeta nakon godina školovanja

dosegnu mladu odraslu dob, a da pritom nisu stekli osnovne životne vještine. Iako je retorička podrška

ciljevima učenja sve veća, mnoge značajke obrazovnih sustava ne pogoduju učenju. Kako bi se ispunilo

obećanje obrazovanja, u zemljama u razvoju i razvijenim zemljama stvara se sve veći pritisak da se

ocijeni što djeca uče, da se reagira na ono na što nam dokazi ukazuju i da se poduzmu mjere za

usklađivanje dionika kako bi cijeli obrazovni sustav bio u službi učenika. Učenju pridonose brojni

čimbenici i uvjeti, no znamo da je najvažnije ono što se odvija u učionicama, diljem svijeta. Da bi došlo

do stvarnog napretka u učenju, ključno je riješiti tehničke poteškoće i prerasporediti političke odnose

kako bi se osiguralo da nastavnici mogu poučavati i da učenici imaju poticajno okruženje za učenje.

Sve je važnije učiti ono što je važno tijekom cijelog života. Brz tehnološki razvoj u

globaliziranom svijetu i dalje će izravno utjecati na znanje, vještine i sposobnosti koji se zahtijevaju od

učenika. Čvrste temeljne kompetencije nužne su za buduće učenje i produktivan život, no poslodavci od

svojih postojećih i budućih zaposlenika osim kognitivnih vještina sve više zahtijevaju i društveno-

emocionalne kompetencije. Usporedno s razvojem kojem svjedočimo u 21. stoljeću tehničke i

netehničke kompetencije važne za tržište rada postale su ključne za konkurentnost zemalja i dobrobit

građana. Kako bi ispunile ciljeve održivog razvoja, zemlje moraju osigurati uključivo i pravedno

kvalitetno obrazovanje te promicati cjeloživotno učenje za sve do 2030.1

U Europi je okvir za obrazovanje i osposobljavanje (ET) 2020. poslužio kao zajednički

program za rješavanje brojnih problema, a cilj mu je stvaranje Europskog područja obrazovanja

do 2025. Europska komisija posebnu je pozornost pridala cjeloživotnom učenju, kvaliteti, učinkovitosti,

jednakosti i inovacijama u obrazovanju. Ciljevi su utvrđeni, a Vijeće Europske unije (EU) redovito

izrađuje preporuke. Hrvatska je ispod prosjeka EU-a u ostvarivanju šest od sedam ciljeva EU-a za

obrazovanje i osposobljavanje do 2020. Jedina je iznimka postotak osoba koje su rano napustile

školovanje, a Hrvatska je već u samom početku imala ostvaren taj cilj EU-a i u tom je pogledu znatno

iznad prosjeka EU-a.2 Osmišljeni su mehanizmi potpore za pomoć zemljama u prevladavanju

zajedničkih izazova, a redovito se prati i napredak. Mnogim zemljama, među ostalima i Hrvatskoj, na

raspolaganju je financijska pomoć za obrazovanje i osposobljavanje. Iako će države članice i dalje biti

1 Fond za ciljeve održivog razvoja, http://www.sdgfund.org/goal-4-quality-education, pristupljeno u listopadu 2018. 2 Europska komisija, 2018c.


najviše odgovorne za obrazovne politike, uloga EU-a u tom području posljednjih se godina povećava na

temelju ideje da je iskorištavanje punog potencijala obrazovanja u interesu svih država članica.3 Osim

što razvija krovne okvire kao što je ET 20204., EU nastoji izrađivati smjernice i politike o različitim

temama kao što su rano i predškolsko obrazovanje, škole, strukovno obrazovanje i osposobljavanje

(SOO), obrazovanje odraslih, visoko obrazovanje, međunarodna suradnja i politički dijalog,

višejezičnost te obrazovanje i migranti.5

Iako je na cijelom kontinentu općenito prepoznato da je obrazovanje prioritet, proračuni za

obrazovanje smanjeni su posljednjih godina u mnogim zemljama EU-a. To uključuje države članice

u kojima je u tijeku program fiskalne konsolidacije, točnije Cipar, Irsku i Portugal. Udio rashoda opće

države za obrazovanje u BDP-u 2015. znatno se razlikovao ovisno o zemlji, a kretao se od tri posto u

Rumunjskoj do 6,6 posto u Švedskoj. U 13 od 28 država članica udio ulaganja u obrazovanje i

osposobljavanje u BDP-u bio je niži 2015. nego 2008. Do smanjenja proračuna došlo je u nekim od

zemalja koje su najjače pogodile nedavne međunarodne financijske krize, primjerice u Grčkoj, Cipru,

Irskoj, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Sloveniji, Mađarskoj i Rumunjskoj. Mnoge zemlje suočavaju se s

potrebom za reformama i prilagodbama obrazovanog sustava, dok im je istodobno na raspolaganju

manje financijskih sredstava.6

Iako su ishodi obrazovanja u Europi često vrlo visoki u usporedbi s ostatkom svijeta,

uključivanje ranjivih skupina i dalje je važan izazov u mnogim europskim zemljama. Učenike iz

obitelji u financijski nepovoljnom položaju, učenike čiji roditelji imaju niski stupanj obrazovanja i

učenike iz etničkih manjina i useljeničkih obitelji često se zaboravlja u obrazovnim sustavima, što ima

dalekosežne posljedice na gospodarstvo i društvo. Kao najveća etnička manjina u Europi, Romi su

posebno izloženi povredama ljudskih prava u području obrazovanja. Društvena marginalizacija,

siromaštvo, jezične poteškoće i kulturne razlike često ih (u praksi) sprečavaju u iskorištavanju svih

koristi obrazovanja, koje je u teoriji zakonski dostupno svima.7 U Hrvatskoj stopa sudjelovanja i ishodi

učenja ranjivih skupina sustavno zaostaju za onima ostatka stanovništva na svim razinama obrazovanja.

Dijete rođeno danas u Hrvatskoj u odrasloj će dobi ostvariti 72 posto produktivnosti koju bi

moglo ostvariti da je imalo pristup cjelovitom obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti.8 Prema Indeksu

ljudskog kapitala Hrvatska zauzima 36. mjesto od 157 zemalja, što je više od prosjeka za njezinu regiju

i dohodovni razred. Indeksom ljudskog kapitala mjeri se koliko zdravlje i obrazovanje pridonose

produktivnosti sljedećeg naraštaja radnika, a zemljama može poslužiti za procjenu dohotka koji gube

zbog manjaka ljudskog kapitala.9 Djeca u Hrvatskoj mogu očekivati da će do navršene 18. godine života

završiti 13,3 godine predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Međutim, kad se

godine školovanja prilagode s obzirom na kvalitetu učenja, ta brojka odgovara razdoblju od samo

10,8 godina, što znači da postoji praznina u učenju od 2,5 godine. Učenici u Hrvatskoj ostvaruju rezultat

3 Europska komisija, 2018b. 4 Europska suradnja u području obrazovnih politika (ET 2020) 5 Europska komisija, bez datuma (a). 6 Izvješće o projektu ETUC-CEEP-EFEE-ETUCE. 7 Vijeće Europe, bez datuma. 8 Svjetska banka, listopad 2018b Preuzeto s poveznice

http://databank.worldbank.org/data/download/hci/HCI_2pager_HRV.pdf.

Indeksom ljudskog kapitala mjeri se količina ljudskog kapitala za koju danas rođeno dijete može očekivati da će je dosegnuti

do navršene 18. godine života. Njime se upućuje na produktivnost sljedećeg naraštaja radnika u usporedbi s referentnim

mjerilom, koje čine cjelovito obrazovanje i cjelovita zdravstvena zaštita. Mjeri se u 157 zemalja. Sastoji se od pet

pokazatelja: vjerojatnost preživljavanja do pete godine života, očekivani broj godina školovanja djeteta, usklađeni rezultati

testiranja kao mjerilo kvalitete učenja, stopa preživljavanja odrasle dobi (udio petnaestogodišnjaka koji će preživjeti do

60. godine života) i udio djece koja nisu zaostala u razvoju. 9 Svjetska banka, 2018c.


od 505 na ljestvici na kojoj 625 predstavlja visok stupanj stjecanja obrazovanja, a 300 predstavlja

minimalni stupanj stjecanja obrazovanja.

Slika 1. Indeks ljudskog kapitala 2018.

Izvor: World Bank, 2018c.

Slika 2. Indeks ljudskog kapitala 2018. – godine školovanja preračunate u godine učenja za

odabrane zemlje

Izvor: World Bank, 2018c.

Slično kao i druge zemlje EU-a, Hrvatska je započela sveobuhvatnu kurikularnu reformu, no

njezina je provedba opterećena izazovima, usprkos tomu što je nedavno ostvaren određen

napredak. Nakon što je 2014. donesena Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, unapređivanje

kvalitete obrazovanja kroz kurikularnu reformu postalo je jedan od glavnih ciljeva u osnovnoškolskom

i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju, koji bi imao posljedice i za SOO. No nejasnoće u pogledu

0

0.1

0.2

0.3

0.4

0.5

0.6

0.7

0.8

0.9C

rna

Gora

BiH

Alb

an

ija

Grč

ka

Bu

gars

ka

Slo

vačka

Mađars

ka

Litva

Latv

ija

Hrv

ats

ka

Šp

anjo

lska

Isla

nd

Po

ljska

Esto

nija

Srb

ija

Fra

ncu

ska

Be

lgija

Norv

eška

Italij

a

Danska

Po

rtuga

l

Češka

Slo

venija

Nje

mačka

Au

str

ija

Švedska

Niz

ozem

ska

Irska

Fin

ska

0

2

4

6

8

10

12

14

Svje

tski pro

sje

k

Rum

unjs

ka

Alb

an

ija

Grč

ka

Luksem

burg

Ma

lta

Bu

gars

ka

Slo

vačka

Isla

nd

Hrv

ats

ka

Šp

anjo

lska

Be

lgija

Srb

ija

Litva

Norv

eška

Latv

ija

Fra

ncu

ska

Po

ljska

Esto

nija

Danska

Uje

din

jena K

ralje

vin

a

Slo

venija

Češka

Au

str

ija

Niz

ozem

ska

Irska

Fin

ska

Ko

reja

Jap

an

Sin

ga

pur


proračuna i vremenskog rasporeda za provedbu reforme ubrzo su postale problem. U akademskoj godini

2018./2019. napokon je pokrenuta pilot-inačica reforme (eksperimentalni program Škola za život), a

frontalna provedba očekuje se od predstojeće školske godine. Međutim, nije izrađen ni odobren akcijski

plan provedbe reforme. Nastavnike se na provedbu promjena povezanih s reformom u pilot-školama

priprema u slaboj mjeri, a i ta je priprema često neprikladna. Nedavno je započelo osposobljavanje svih

nastavnika. Iako je od početka reforme prošlo tri godine, većina nastavnika i dalje organizira nastavu u

skladu s Nacionalnim okvirnim kurikulumom (2010.), u kojem se nalaze osnovne smjernice, no ne i

kurikulumi svakog predmeta, te u skladu s Nacionalnim planom i programom za osnovnu školu (2006.),

koji se uglavnom odnosi na sadržaj i nije primjeren za ispunjavanje potreba pristupa obrazovanju koji

se temelji na kompetencijama. Također je u tijeku uvođenje sustava priznavanja i vrednovanja

neformalnog i informalnog učenja. Nakon razdoblja nesigurnosti u vezi s obvezanošću na provedbu

reforme, što je potaklo Vijeće Europske unije da 2017. i 2018. izda preporuke za Hrvatsku o potrebi za

ubrzanjem10 i provedbom11 reforme, narasla su očekivanja da će se reforma konačno provesti.

10 Europska komisija, 2017a. 11 Europska komisija, 2018a.


2 Pregled kretanja u Hrvatskoj

U posljednjih je nekoliko godina Hrvatska započela nekoliko važnih obrazovnih reformi. To su,

među ostalim, razvoj i provedba nacionalnog okvirnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i

obrazovanje (RPOO) te za opće osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, provedba državne

mature koja služi kao završni ispit na kraju srednjoškolskog obrazovanja i za upis na fakultet te uvođenje

programskih ugovora u sustav financiranja visokog obrazovanja (VO). Stopa povrata ulaganja u

obrazovanje i dalje je visoka i veća od regionalnog prosjeka, pri čemu je viša među ženama nego

muškarcima. No na različitim razinama obrazovanja u Hrvatskoj i dalje su prisutni određeni ključni

izazovi i strukturni problemi. Iako su rezultati međunarodnih ispita iznadprosječni na osnovnoškolskoj

razini (4. razred), niži su u slučaju učenika na početku srednjoškolskog obrazovanja. Obrazovni sustav

pod pritiskom je i zbog posljedica brzog starenja stanovništva i smanjenja broja stanovnika školske dobi,

visoke stope nezaposlenosti mladih (iako se ona smanjuje) i odljeva mozgova. Broj učenika u hrvatskim

osnovnim školama smanjio se za 15 posto, a broj učenika u srednjim školama smanjio se za 12 posto u

razdoblju od 2007./2008. do 2016./2017. godine.12 Nezaposlenost mladih (15 – 24 godine) iznosila je

27 posto 2017. godine. Te je godine u Hrvatskoj zabilježena i negativna neto migracija od 31 799

osoba.13 Ta kretanja utječu na planiranje obrazovanja, obrazovanje nastavnika, školsku infrastrukturu

(npr. zatvaranje škola) i održavanje različitih programa, posebno u srednjoj školi. U tom je kontekstu za

razvoj zemlje još važnije da hrvatska djeca, mladi i odrasli (ponovno) steknu prave kompetencije za

visoko produktivan život.

Iako se općenito smatra da su istraživanje, razvoj i inovacije (IRI) ključni za gospodarski

razvoj, hrvatski sektor IRI-ja i dalje zaostaje za prosjekom EU-a u pogledu najčešćih pokazatelja

IRI-ja. Hrvatska je jedina nova članica EU-a iz srednje i istočne Europe čiji je udio bruto domaćih

izdataka za istraživanje i razvoj (GERD) u BDP-u bio niži 2016. nego 2002. (Eurostat, 2017.). Hrvatski

je GERD 2016. iznosio 392,30 milijuna EUR, odnosno 0,84 % BDP-a, što je znatno niže od prosjeka

EU-a od 2,03 % BDP-a i daleko od nacionalnog cilja od 1,4 % BDP-a. Zabrinjava činjenica da su izdaci

za IR u poslovnom sektoru 2016. iznosili 0,38 % BDP-a, odnosno isto koliko i 2001. Poslovni je sektor

2016. izdvojio 176,18 milijuna EUR za IR, a to, kad se preračuna, znači da poduzeća u Hrvatskoj ulažu

42 EUR po stanovniku u IR, što je devet puta manje od prosjeka EU-a (385,4 EUR po stanovniku).

Strateški okvir za istraživački sektor u Hrvatskoj, kako je utvrđen u mjerodavnim nacionalnim i EU-

ovim strateškim dokumentima, usmjeren je na nekoliko glavnih prioriteta: povećanje ulaganja u

aktivnosti IRI-ja, reformu obrazovnog sustava, razvoj suradnje između znanosti i industrije te povećanje

vidljivosti i konkurentnosti hrvatskog istraživačkog sektora na europskoj i međunarodnoj razini.

12 Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2017. Statistički ljetopis 2017., str. 487. Preuzeto s poveznice:

https://www.dzs.hr/. 13 Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2017. „Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2017.“ Broj prvog

izdanja: 7.1.2. https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2018/07-01-02_01_2018.htm.


2.1 Rani i predškolski odgoj i obrazovanje: Hrvatska zaostaje za EU-om u pristupu RPOO-u i nejednakost je zabrinjavajuća

Hrvatska je u posljednjih deset godina znatno poboljšala pristup kvalitetnom ranom i

predškolskom odgoju i obrazovanju, no velik broj male djece i dalje ne pohađa programe ranog

učenja. Godine 2016. 75,1 posto hrvatske djece u dobi od četiri do šest godina pohađalo je programe

RPOO-a, što je najniži postotak u EU-u, gdje prosječna stopa upisa iznosi 95,5 posto.14 U RPOO-u je

2016. sudjelovao znatno manji postotak djece u dobi od šest mjeseci do tri godine, odnosno 56 posto

trogodišnjaka, 38 posto dvogodišnjaka i 11 posto djece mlađe od dvije godine.15 Kada se to usporedi s

ciljem EU-a do 2020. i hrvatskim ciljem iz Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2014. od

95 posto djece u dobi od četiri do šest godina upisanih u RPOO, napredak zemlje u tom području izaziva

zabrinutost. Iako u proteklih petnaest godina sudjelovanje u RPOO-u u Hrvatskoj raste brže nego u

nekim usporedivim zemljama, taj je rast premalen da bi zemlja sustigla svoje susjede. Hrvatska

vjerojatno neće ispuniti cilj EU-a do 2020. koji se odnosi na upis u RPOO.

Slika 3. Vremenski pregled sudjelovanja u RPOO-u – Hrvatska, EU i odabrane usporedive

zemlje

Izvor: Izračuni zaposlenika Svjetske banke na temelju podataka Eurostata za 2018.

Problematična je velika nejednakost u pristupu mogućnostima RPOO-a koja se temelji na

geografskom, društveno-ekonomskom i manjinskom statusu.16 Djeca iz slabije razvijenih regija,

ruralnih područja, siromašnih obitelji te djeca nacionalnih manjina suočavaju se s najvećim preprekama

14 Europska komisija, 2018c. 15 Eurostat, 2018a. 16 Bouillet, 2018.

87

95

84

86

95

96

75

88

56

75

50.0

55.0

60.0

65.0

70.0

75.0

80.0

85.0

90.0

95.0

100.0

2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016

Usporedivi podaci o sudjelovanju u ranom i predškolskom obrazovanju (2003. – 2016.)

kao % stanovnika odgovarajuće dobne skupine

European Union Bulgaria HungaryRomania Croatia

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.

Europska Unija Rumunjska

Bugarska Hrvatska

Mađarska


u pristupu. Kako bi se djecu zaštitilo od rizika u razvoju potreban je višesektorski pristup koji se

podržava politikama koje promiču koordinaciju, suradnju i integraciju usluga na općinskoj ili

regionalnoj razini u različitim stručnim sektorima, uključujući u obrazovanju.17 U tim se situacijama u

Hrvatskoj nejednakost dodatno pojačava pristupom ili nemogućnošću pristupa obrazovanju. Pristup

RPOO-u u različitim županijama 2016. godine kretao se od šest do 40 posto za djecu u dobi do tri

godine, odnosno od 24 do 83 posto za djecu u dobi od četiri do šest godina.18 Prema Europskoj komisiji,

mnoge male lokalne zajednice nemaju dostatan financijski ni administrativni kapacitet za izvršavanje

decentraliziranih funkcija. Teritorijalna rascjepkanost lokalne samouprave i razlike u razini

administrativnog kapaciteta i financijskih sredstava otežavaju izradu i provedbu širih javnih politika19 i

konkretnije širenje i dostupnost RPOO-a. Smatra se da je hrvatski model financiranja, u kojem je

99 posto troškova RPOO-a decentralizirano na općinsku razinu, glavna prepreka u povećanju

pokrivenosti RPOO-om u zemlji.20 Iako se broj ustanova za RPOO, među ostalim, vrtića, sustavno

povećava u posljednjih deset godina, i to s 1288 2006./2007. godine na 1715 2017./2018. godine,21

slabije razvijene jedinice lokalne samouprave sporije osnivaju nove vrtiće u odnosu na jedinice lokalne

samouprave s većim sredstvima.22 Stopa povećanja sudjelovanja u RPOO-u znatno se razlikuje ovisno

o regiji. Iako se na nacionalnoj razini sudjelovanje u dobnoj skupini do dvije godine povećalo za

6,8 posto u desetogodišnjem razdoblju od 2006. do 2016., u Slavoniji je to povećanje iznosilo samo

2,6 posto (s obzirom na to da je stopa sudjelovanja u Slavoniji iznosila 8 posto 2016. u odnosu na

nacionalnu stopu od 21 posto).23 Iako djeca u nepovoljnijem položaju (kao što su djeca iz siromašnih

obitelji i romska djeca) ostvaruju više koristi od RPOO-a, dostupnost ustanova za RPOO i troškovi

njihova pohađanja posebno su važne prepreke tim skupinama djece. Samo 48 posto romske djece u dobi

od šest godina sudjelovalo je u nekom obliku predškolskog obrazovanja 2014. godine24

Sustavne predrasude protiv najranjivijih skupina, uključujući davanje prednosti pri upisu

djeci zaposlenih roditelja, produbljuju nejednakost u RPOO-u.25 Kriteriji upisa utvrđuju se na

lokalnoj razini u skladu sa skupom zakonskih zahtjeva pa su razlike među gradovima i općinama te čak

i unutar njih (npr. državni vrtići u usporedbi s privatnim vrtićima) velike. No jedan je od glavnih kriterija

koji se primjenjuje davanje prednosti djeci iz obitelji u kojima su oba roditelja zaposlena, što dovodi

djecu čiji su roditelji nezaposleni u nepovoljniji položaj. Rezultati još jednog novijeg istraživanja

pokazali su da je sudjelovanje u RPOO-u važno za kasnije učenje, što znači da se dodatno šteti djeci

koja nemaju pristup predškolskom obrazovanju: hrvatski učenici koji su pohađali programe

predškolskog obrazovanja postigli su statistički bolje rezultate na ispitima u području matematike i

prirodoslovlja u istraživanju TIMSS 2015. u usporedbi s učenicima 4. razreda koji ih nisu pohađali.26

Taj je nalaz potvrđen i podacima iz istraživanja PISA 2015., koji su pokazali da su, baš kao i u

prethodnim izdanjima PISA-e, u gotovo svim zemljama OECD-a, među ostalim i u Hrvatskoj, učenici

17 Leseman, 2002s. 18 Dobrotic, Matkovic i Menger, 2018. 19 Europska komisija, 2018a. 20 Europska komisija, 2018c. 21 Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Statistički ljetopis Republike Hrvatske, 2017. 22 Europska komisija, 2017b. 23 Podaci DZS-a na temelju obrasca DV-PO. 24 Operativni program u okviru cilja investicija za rast i zapošljavanje. 25 Bouillet, 2018. 26 Antulić i Buljan Culej, 2017.


u dobi od 15 godina koji su pohađali programe RPOO-a ostvarili bolje rezultate od učenika koji ih nisu

pohađali. Podaci iz istraživanja PISA 2015. također su pokazali da što više godina provedu u ranom i

predškolskom obrazovanju, to učenici imaju manje izgleda da ostvare ispodprosječne rezultate u

istraživanju PISA.27 Prema podacima iz istraživanja PISA sudjelovanje u RPOO-u u Hrvatskoj usko je

povezano s ekonomskim, društvenim i kulturnim položajem (EDKP), kako je prikazano u Tablici 1.

Slično tomu, rezultati istraživanja PISA 2015. pokazali su da djeca čiji su roditelji završili više stupnjeve

obrazovanja sudjeluju u RPOO-u u većem broju i na duže vrijeme (npr. 77 posto djece s

visokoobrazovanim roditeljima provelo je u vrtiću u prosjeku tri godine, dok je samo 40 posto djece čiji

su roditelji završili trogodišnje programe SOO-a provelo u vrtiću u prosjeku 2,2 godine),28 što upućuje

na razlike u pokrivenosti koje su povezane s obrazovanjem roditelja, što je često povezano s društveno-

ekonomskim položajem (DEP).29

Tablica 1. Sudjelovanje hrvatskih učenika koji su sudjelovali u istraživanju PISA 2015. u RPOO-

u prema ekonomskom, društvenom i kulturnom položaju (EDKP)

Kvintil prema EDKP-u Vrtić Jaslice Prosječno vrijeme pohađanja u

godinama

Najniži (1) 34 % 10 % 2,1

2 50 % 17 % 2,4

3 54 % 23 % 2,6

4 68 % 30 % 2,7

Najviši (5) 82 % 36 % 3,1

Ukupno 58 % 23 % 2,7

Izvor: Izračuni Svjetske banke na temelju podataka iz istraživanja PISA 2015. OECD-a.

Hrvatska ima kvalitetan model osposobljavanja odgojitelja, ali se nedostatak odgojitelja na

predškolskoj razini mora riješiti kako bi se omogućilo širenje sustava. Inicijalna priprema

odgojitelja i mogućnosti za stručni razvoj smatraju se prednostima hrvatskog sustava RPOO-a. Od

12 142 odgojitelja i nastavnika zaposlenih u vrtićima 2017./2018. godine, 88 posto imalo je

prvostupničku diplomu (preduvjet za tu struku), a otprilike 7 posto imalo je magistarsku diplomu.30

Međutim, budući da se predviđa da će tijekom nadolazećih godina veliki broj odgojitelja u RPOO-u

otići u mirovinu i da će potreba da se RPOO proširi postati još vidljivija, pojavit će se potreba za

donošenjem strategija za nadomještanje i rast broja odgojitelja. Bit će potreban sve veći broj odgojitelja

i stručnih suradnika kao što su psiholozi, defektolozi (edukacijski rehabilitatori, logopedi), pedagozi i

zdravstveno osoblje na područjima na kojima se očekuje otvaranje novih vrtića, a to su često ruralne,

slabije razvijene regije. Taj nedostatak posebno je naglašen u slučaju edukacijskih rehabilitatora i

logopeda, posebno u manjim, ruralnim regijama.31 Stopa uspješnosti koju će vlada ostvariti u

pravodobnom osposobljavanju i zapošljavanju novih stručnjaka u potrebnim područjima bit će ključna

za povećanje broja djece upisanih u RPOO.

Decentralizacija, a u određenoj mjeri i rascjepkanost, hrvatskog sustava RPOO-a sa sobom

donosi i niz izazova. Iako donošenje odluka na lokalnoj razini ima niz prednosti, financiranje RPOO-a

27 OECD, 2017. Starting Strong 2017. Preuzeto s poveznice https://read.oecd-ilibrary.org/education/starting-strong-

2017_9789264276116-en#page148. 28 Izračuni Svjetske banke na temelju podataka OECD-a. 29 Izračuni zaposlenika Svjetske banke. 30 Izvješće Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske iz svibnja 2018., prvo izdanje, broj: 8.1.8. 31 Bouillet, 2017.


isključivo iz lokalnih sredstava bez uplata iz državnog proračuna te nepostojanje jamstva upisa djece u

RPOO (zakonsko pravo na RPOO) dovode u pitanje pravednost i učinkovitost sustava, ali i sposobnost

Vlade da provede strateške reforme. Osim nestandardiziranih kriterija upisa, razlika u naknadama koje

se naplaćuju obiteljima i razlika u subvencioniranju privatnih i državnih vrtića, razlika u dostupnosti

RPOO-a i u plaćama zaposlenika u RPOO-u među županijama te propuštenih prilika za strateški

uspješniju upotrebu sredstava (kao što su fondovi EU-a), stanje u hrvatskom predškolskom obrazovanju

dodatno pogoršava velik broj malih jedinica lokalne samouprave koja su uključena u donošenje

temeljnih odluka o planiranju, financiranju i izvođenju. Iako je mogućnost donošenja odluka na lokalnoj

razini ključna za osmišljavanje rješenja za ispunjavanje potreba koje se razlikuju ovisno o regiji,

konkretnije nacionalne smjernice o ključnim pitanjima mogle bi povećati pravednost i kvalitetu RPOO-

a u zemlji. Različita iskustva u zemljama diljem svijeta također pokazuju da središnja vlada mora

popratiti decentralizaciju dobro usmjerenim financiranjem jedinica lokalne samouprave kako bi se

uklonile razlike koje najčešće nastaju između bogatijih urbanih i relativno siromašnijih ruralnih regija.

2.2 Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje: usprkos visokoj stopi stjecanja stupnja obrazovanja, gotovo polovina najsiromašnijih učenika zapravo je matematički nepismena

Udio izdataka za obrazovanje u hrvatskom BDP-u i u ukupnim državnim rashodima podudara

se s prosjekom EU-a. Udio izdataka za obrazovanje u BDP-u, koji je 2016. iznosio 4,8 posto, usporediv

je s prosjekom EU-a od 4,7 posto. Udio izdataka za obrazovanje u ukupnim državnim rashodima u

Hrvatskoj i prosjek EU-a iznosio je 10,2 posto 2016. i stabilan je posljednjih nekoliko godina.32

Rezultati hrvatskih učenika 4. razreda u području matematike i prirodoslovlja usporedivi su

s prosjekom EU-a ili bolji od njega. U posljednje četiri godine uspjeh hrvatskih učenika u

Međunarodnom istraživanju trendova u znanju matematike i prirodoslovlja (TIMSS) znatno se

poboljšao, i to s 490 bodova postignutih 2011. godine na 502 boda u ciklusu istraživanja 2015. godine.

Hrvatski učenici 4. razreda postigli su neznatno bolji uspjeh od prosjeka TIMSS-a u području

matematike, a hrvatski prosjek u području prirodoslovlja bolji je od prosjeka EU-a (533 postignuta boda

u usporedbi s 500 bodova).

Za razliku od toga rezultati hrvatskih petnaestogodišnjaka u Međunarodnom programu za

procjenu znanja i vještina učenika (PISA) zabrinjavajući su s obzirom na to da je 2015. godine

32 posto učenika ostvarilo ispodprosječne rezultate u području matematičke pismenosti, a gotovo

25 posto u području prirodoslovne pismenosti i 20 posto u području čitalačke pismenosti. Dok se

TIMSS-om procjenjuje poznavanje sadržaja predviđenog kurikulumom, PISA-om se procjenjuju

vještine i kompetencije učenika. Budući da Hrvatska namjerava prijeći na kurikulum koji se temelji na

kompetencijama, rezultati istraživanja PISA posebno su zabrinjavajući. Udio hrvatskih učenika koji

ostvaruju ispodprosječne rezultate u sva tri područja PISA-e već je duže vrijeme neprekidno visok i viši

od cilja EU-a od 15 posto do 2020. Ta je situacija posebno ozbiljna u području matematike i

prirodoslovlja. Samo je mali udio hrvatskih učenika ostvario iznadprosječne rezultate na ispitu. Učenici

su 2015. statistički ostvarili bolji rezultat od učenica u području prirodoslovne pismenosti, dok su

32 Europska komisija, 2018d.


učenice ostvarile bolje rezultate od učenika u području čitalačke pismenosti. Od 2006. rezultati hrvatskih

učenika u području matematičke pismenosti zabrinjavajući su no stabilni, dok su se rezultati u području

prirodoslovne pismenosti pogoršali, a oni u području čitalačke pismenosti poboljšali. Rezultati Hrvatske

u području matematičke, čitalačke i prirodoslovne pismenosti niži su od prosjeka OECD-a.33

Slika 4. Prosječni rezultati odabranih europskih zemalja u području matematičke pismenosti,

2015.

Izvor: OECD 2015. – 2016.

Kada se uzmu u obzir rezultati učenika u području matematičke, čitalačke i prirodoslovne

pismenosti, rezultati hrvatskih učenika u području zajedničkog rješavanja problema jedni su od

najnižih među zemljama i gospodarstvima koje sudjeluju u PISA-i.34 Hrvatska je zauzela 43. mjesto

od 50 u tom području istraživanja PISA 2015. Iako zemlje istočne Europe i srednje Azije (ESA)

ostvaruju odlične rezultate na međunarodnim procjenama znanja učenika osnovnih škola (4. razred),

njihovi su rezultati niži u procjenama znanja učenika pri završetku viših razreda osnovne škole (otprilike

8. razred). Ti rezultati ukazuju na to da su obrazovni sustavi u istočnoj Europi i središnjoj Aziji općenito

uspješni u prenošenju osnovnih vještina, no da nailaze na probleme u prenošenju naprednijih vještina

kao što je rješavanje problema, a to su ključne vještine koje poduzeća sve više traže.35

33 Iako Hrvatska nije članica OECD-a, usporedba sa zemljama OECD-a može biti korisno referentno mjerilo za PISA-u, a i

općenito je poznato da je PISA OECD-ova inicijativa. 34 OECD, bez datuma, pristupljeno u listopadu 2018.:

http://gpseducation.oecd.org/CountryProfile?plotter=h5&primaryCountry=HRV&treshold=10&topic=PI. 35 Svjetska banka, 2012.

0

100

200

300

400

500

600

Esto

nia

Slo

venia

Germ

any

Po

lan

d

Au

str

ia

Cze

ck R

epublic

OE

CD

Avera

ge

Hungary

Slo

vakia

Cro

atia

Rom

ania

Bu

lga

ria

Mo

nte

ne

gro

Prosječni rezultati u području matematičke pismenosti u istraživanju PISA 2015.

Esto

nija

Slo

venija

Nje

ma

čka

Poljs

ka

Austr

ija

Češka

Pro

sje

k O

EC

D-a

Ma

đars

ka

Slo

vačka

Hrv

ats

ka

Rum

unjk

a

Bugars

ka

Crn

a G

ora


Slika 5. Hrvatski rezultati u istraživanju PISA prema područjima (2006. – 2015.)

Izvor: Izračuni zaposlenika Svjetske banke.

Slika 6. Vremenski pregled rezultata hrvatskih učenika u području matematičke pismenosti u

istraživanju PISA


Rezultati istraživanja PISA 2015. ukazuju na veliku nejednakost u ishodima obrazovanja u

Hrvatskoj. Gotovo 45 posto učenika iz najnižeg društveno-ekonomskog kvartila ne postiže ni osnovnu

razinu matematičke pismenosti, u usporedbi sa samo 15 posto u najvišem kvartilu. Slični nesrazmjer u

rezultatima može se vidjeti i u prirodoslovnim i čitalačkim vještinama. Rezultati istraživanja PISA u

području matematičke pismenosti pokazuju da je velik udio hrvatskih učenika „zapravo matematički

nepismen” u usporedbi s mnogim njihovim susjedima u EU-u. Još više zabrinjava činjenica da više od

polovine učenika iz skupine s najlošijim rezultatima potječe iz najnižeg društveno-ekonomskog kvintila

i stoga zaostaje u matematičkim vještinama. Bogatiji učenici u pravilu pohađaju škole za opće

obrazovanje (gimnazije), koje ostvaruju bolje rezultate u istraživanju PISA, dok učenici slabijeg

društveno-ekonomskog položaja čine veliku većinu učenika četverogodišnjih i trogodišnjih škola u

sustavu SOO, čiji su rezultati često na samom dnu ljestvice istraživanja PISA. Prema istraživanju PISA

450

460

470

480

490

500

510

2006. 2009. 2012. 2015.

Matematička pismenost Čitalačka pismenostPrirodoslovna pismenost

0

5

10

15

20

25

30

35

Ispod razine 2 Razina 2 Razina 3 Razina 4 Razina 5+

2006. 2009. 2012. 2015.

. . . .


više od 87 posto hrvatskih učenika iz najnižeg kvintila prema ekonomskom, društvenom i kulturnom

položaju (EDKP) pohađalo je programe SOO-a (52,5 posto u četverogodišnjim i 34,6 posto u

trogodišnjim programima SOO-a), dok je samo 12,9 posto pohađalo općeobrazovne srednje škole. Za

usporedbu, samo 33,7 posto učenika iz najvišeg kvintila prema EDKP-u pohađalo je programe SOO-a

(29 posto četverogodišnje i 4,7 posto trogodišnje programe), dok je većina – 66,3 posto – pohađala

gimnazije.36 No većina razlika u rezultatima u istraživanju PISA proizlazi iz razlika među školama.

Slika 7. Učenici s ispodprosječnim rezultatima u području matematičke pismenosti prema

društveno-ekonomskom položaju

Izvor: World Bank, 2018. – Growing United: Upgrading Europe's Convergence Machine.

36 Izračuni Svjetske banke na temelju podataka iz OECD-ova istraživanja PISA 2015.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Esto

nija

Fin

ska

Danska

Irska

Slo

venija

Niz

ozem

ska

Nje

ma

čka

Po

ljska

Be

lgija

Švedska

Latv

ija

Češka

Au

str

ija

Uje

din

jena K

ralje

vin

a

Šp

anjo

lska

Italij

a

Fra

ncu

ska

Po

rtuga

l

Litva

Luksem

burg

Slo

vačka

Ma

đars

ka

Ma

lta

Hrv

ats

ka

Grč

ka

Rum

unjs

ka

Bu

gars

ka

Svi učenici Učenici u donjem kvintilu prema EDKP-u


Slika 8. Hrvatski rezultati u istraživanju PISA u području matematičke pismenosti prema vrsti

škole i društveno-ekonomskom položaju


Učenici iz najsiromašnijih općina također su u nepovoljnijem položaju na državnoj maturi.

Postotak učenika koji polažu državnu maturu (2009.) smanjuje se proporcionalno razini bogatstva

općine. Dok je 2009. u najbogatijim općinama više od 60 posto učenika polagalo državnu maturu, u

najsiromašnijim općinama polagalo ju je tek otprilike 40 posto učenika. Prosječni rezultati bili su

također usko povezani s bogatstvom općine. Slično tomu, veća je vjerojatnost da učenici iz

najsiromašnijih općina neće položiti državnu maturu za razliku od svojih vršnjaka iz bogatijih dijelova

zemlje.37

37 Svjetska banka, 2018. (na temelju podataka iz 2009.).

0

1

2

3

4

5

6

7

8

350

385

420

455

490

525

560

595

630

-1.5 -1 -0.5 0 0.5 1 1.5

PIS

A E

quiv

ale

nt Y

ears

of S

choolin

g

Rezultati u

istr

aživ

anju

PIS

A u

podru

čju

mate

matičke

pis

menosti (

pro

sje

k š

kole

)

Indeks ekonomskog, društvenog i kulturnog položaja u istraživanju PISA (prosjek škole)

Matematičke vještine hrvatskih petnaestogodišnjaka prema vrsti škole i društveno-ekonomskom položaju (PISA 2015.)

Four year Vocational Vocational - industrial - crafts prog. Mixed type Gymnasium

Četverogodišnja strukovna

škola Strukovna škola – vezani obrti

Mješovita

školaGimnazija


Slika 9. Postotak učenika koji su polagali državnu maturu po decilu bogatstva općine, 2009.

Izvor: Izračuni Svjetske banke.

Slika 10. Prosječni rezultati državne mature po decilu bogatstva općine, 2009.


0.0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7

Najsiromašnije općine

2. decil

3. decil

4. decil

5. decil

6. decil

7. decil

8. decil

9. decil

Najbogatije općine

190 200 210 220 230 240 250


2. decil

3. decil

4. decil

5. decil

6. decil

7. decil

8. decil

9. decil

Najbogatije općine


Slika 11. Postotak učenika koji nisu položili državnu maturu po decilu bogatstva općine, 2009.


Hrvatska bilježi jedan od najnižih udjela osoba koje su rano napustile školovanje u EU-u te

relativno malen postotak učenika koji ponavljaju razred. U usporedbi s prosjekom u EU-u od

10,6 posto, u Hrvatskoj je 2017. 3,1 posto stanovništva u dobi od 18 do 24 godine rano napustilo

školovanje.38 Međutim, jaz u broju osoba s invaliditetom i bez invaliditeta koje su rano napustile

školovanje u Hrvatskoj jedan je od najvećih u EU-u (14 posto u usporedbi s prosjekom EU-a od 10 posto

2015.), što izaziva zabrinutost i trebalo bi ga prevladati. U usporedbi sa stopom ponavljanja razreda u

EU-u od 12 posto, znatno manji postotak hrvatskih učenika – 1,6 posto – ponavljao je razred 2015.

godine.

Vlada prepoznaje potrebu za poboljšanjem ishoda obrazovanja i započela je pilot-fazu

kurikularne reforme kao prvi korak u ostvarenju tog cilja. Prije nego što se primijeni na nacionalnoj

razini u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, u školskoj godini 2018./2019.

eksperimentalno je uveden novi kurikulum koji je usmjeren na moderne metode poučavanja i razvoj

učeničkih vještina rješavanja problema. U eksperimentalnoj fazi kurikularne reforme sudjelovalo su

74 škole. Te su škole odabrane pod pretpostavkom da bi uzorak od 5 % škola (od ukupno 1311 matičnih

škola) trebao biti dovoljan da se dobiju odgovori na pitanja važna za tu eksperimentalnu fazu reforme.

Stoga su pri odabir u obzir uzete sve vrste škola (osnovne škole, srednje općeobrazovne škole i srednje

strukovne škole) u svim županijama, ali i škole u različitim okolinama (ruralna i urbana, otoci i slično),

kao i škole različitih veličina i različitih stupnjeva digitalne zrelosti. Odabir nije bio nasumičan. Škole

su se trebale prijaviti na javni poziv i prijavi priložiti suglasnost osnivača škole, školskog odbora,

učiteljskih/nastavničkih vijeća i vijeća roditelja te motivacijsko pismo. Suglasnosti su bile ključne za

utvrđivanje prava na sudjelovanje u eksperimentalnoj provedbi reforme. Priprema nastavnika, školskih

stručnih suradnika i ravnatelja obuhvatila je osoblje 74 škole. Nastavnici iz drugih škola mogli su se

dobrovoljno pridružiti u virtualnim učionicama i nekoliko tisuća nastavnika iskoristilo je tu mogućnost.

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije te brojni programski dokumenti EU-a poslužili

su kao izvori za utvrđivanje ciljeva kurikularne reforme. Reforma ima tri glavna cilja: 1. pristup

temeljen na odgojno-obrazovnim ishodima koji su orijentirani na rješavanje problema i kritičko

mišljenje, kako u predmetnim kurikulumima, tako i u sedam međupredmetnih tema, 2. zadovoljni i

kreativni učenici potaknuti uključivom i motivirajućom okolinom za učenje te 3. motivirani učitelji i

nastavnici koji prihvaćaju i upotrebljavaju svoje kompetencije (znanje, vještine, samostalnost i

38 Eurostat, 2018b.

0.00 0.02 0.04 0.06 0.08 0.10 0.12 0.14 0.16


2. decil

3. decil

4. decil

5. decil

6. decil

7. decil

8. decil

9. decil

Najbogatije općine


odgovornost) kako bi na inovativne načine odgovorili na izazove škole 21. stoljeća, a posebno za

cjeloživotno učenje.

Hrvatska vlada nedavno je uložila znatna sredstva u okruženje za poučavanje i učenje u

školama. U razdoblju od godine dana (prosinac 2017. – prosinac 2018.) Ministarstvo znanosti i

obrazovanja uložilo je otprilike 105 milijuna HRK (14,1 milijun EUR) u opremanje škola

(45 milijuna HRK za IT-opremu, 15 milijuna HRK za didaktičku opremu i posebnu opremu za

prirodoslovlje, 30 milijuna HRK za kupnju knjiga i drugih materijala za škole koje sudjeluju u pilot-fazi

kurikularne reforme, 5,25 milijuna HRK za knjige u školskim knjižnicama, 10 milijuna HRK za druge

troškove), a očekuje se da će tijekom 2019. uložiti otprilike 150 milijuna HRK (20,2 milijuna EUR) u

sve škole u Hrvatskoj. U okviru svojega projekta e-Škole vlada ulaže veliku količinu sredstava u

digitalnu preobrazbu hrvatskih škola. U prvoj fazi projekta e-Škole, sufinanciranoj iz sredstava EU-a,

proveden je pilot-projekt u 151 pilot-školi te je 306,8 milijuna HRK (41,4 milijuna EUR) uloženo u

školsku mrežnu infrastrukturu, opremanje učionica i nastavnika, razvoj aplikacija za poučavanje i

organizaciju te osposobljavanje nastavnika te u izradu digitalnih obrazovnih materijala. Druga faza

projekta (rujan 2018. – prosinac 2022.) uključuje uvođenje programa u sve hrvatske škole i ulaganje

1,3 milijardi HRK (177 milijuna EUR) u sveobuhvatnu digitalizaciju i digitalnu preobrazbu

osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovnog sustava u Hrvatskoj.

2.3 SOO, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje: stopa sudjelovanja u SOO-u visoka je, no učenici se suočavaju s visokom stopom nezaposlenosti po završetku školovanja

Hrvatska bilježi jedan od najviših udjela učenika u programima SOO-a u EU-u. U usporedbi s

prosjekom EU-a od 47 posto, u Hrvatskoj je 2014. 71 posto srednjoškolskih učenika pohađalo redovite

programe SOO-a. Od tih otprilike 140 000 učenika u SOO-u 2014. godine 66 posto njih pohađalo je

četverogodišnje programe,39 32 posto trogodišnje programe, a 1,6 posto programe za učenike s

invaliditetom ili kraće dvogodišnje ili jednogodišnje programe.40 Znatan broj učenika u SOO-u,

prvenstveno onih koji pohađaju duže programe, upisuje ustanove visokog obrazovanja: od 2010./2011.

do 2013./2014. otprilike 78 posto učenika koji su pohađali četverogodišnje programe SOO-a svake su

godine položili ispite državne mature potrebne za pristup visokom obrazovanju, a 61 posto njih je i

upisalo programe visokog obrazovanja.

Osobe koje su nedavno završile program SOO-a suočene su s nižim plaćama i velikim

izgledima za nezaposlenost. Prema najnovijim podacima (2012.) stopa povrata povrata ulaganja u

obrazovanje u Hrvatskoj viša je za visoko obrazovanje nego za srednjoškolsko obrazovanje.41 Naknada

za rad povećava se usporedno sa završenim stupnjem obrazovanja. Osobe koje su nedavno završile

visoko obrazovanje imaju znatno više plaće od osoba koje su nedavno završile srednjoškolsko

obrazovanje: prosječna neto plaća 2015. godine iznosila je 8316 HRK za osobe sa sveučilišnom

diplomom, 4780 HRK za osobe sa završenim četverogodišnjim srednjoškolskim obrazovanjem, a

39 Ili u jedan petogodišnji program u području zdravstva. 40 Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, 2014. 41 Montenegro i Patrinos, 2014.


4353 HRK za osobe sa završenim trogodišnjim srednjoškolskim obrazovanjem (u usporedbi s time,

nekvalificirani radnici zarađivali su u prosjeku 3528 HRK).42 Velik udio nezaposlenih hrvatskih građana

završio je srednjoškolsko obrazovanje, posebno programe SOO-a. Prema Hrvatskom zavodu za

zapošljavanje, u razdoblju od 2010. do 2015. godine u prosjeku je 58 posto osoba upisanih u evidenciju

nezaposlenih bilo upravo tog profila. Stopa zaposlenosti osoba koje su nedavno završile program SOO-

a (od jedne godine do tri godine nakon završetka obrazovanja) u Hrvatskoj je 2017. godine iznosila

58 posto, što je poboljšanje u odnosu na razdoblje od 2014. do 2015., no ipak je niže od prethodne

godine i znatno niže od prosjeka EU-a od 75 posto.43 Učenici u SOO-u također ostvaruju lošije rezultate

od učenika u općem obrazovanju u istraživanju PISA, pri čemu su ishodi učenja učenika trogodišnjih

programa SOO-a lošiji od ishoda učenja učenika četverogodišnjih programa SOO-a, što upućuje na to

da je moguće da cijeli sustav SOO-a narušava rezultate cjelokupnog obrazovnog sustava.

Tablica 2.: Rezultati u istraživanju PISA 2015. prema vrsti srednjoškolskog programa

Matematička

pismenost

Čitalačka pismenost Prirodoslovna

pismenost

Opće obrazovanje 528 556 541

Četverogodišnji SOO 455 481 469

Trogodišnji SOO – trgovačka

zanimanja

394 402 398

Trogodišnji SOO – obrtnička

zanimanja

388 394 392

Iako je posljednjih godina hrvatski sustav SOO-a doživio znatna poboljšanja, neusklađenost

ponude i potražnje vještina i dalje je glavni razlog za zabrinutost. Uspostavljanje Hrvatskog

kvalifikacijskog okvira (HKO) i jačanje mehanizama za poboljšanje kvalitete sustava te njegovih

poveznica s tržištem rada, kao što su Sektorska vijeća, profili sektora, standardi zanimanja i standardi

kvalifikacija, bili su važni koraci u modernizaciji hrvatskog SOO-a. Unatoč tomu, učinci mnogih od tih

promjena još se nisu osjetili u školama i među učenicima, koji i dalje ovise o zastarjelim kurikulumima,

a nastavnici su i dalje nepovezani s tržištem rada. Nedostatak redovitih istraživanja o budućim

potrebama tržišta rada i ishodima zapošljavanja osoba koje su nedavno završile program SOO-a, npr.

anketa za predviđanje potreba za vještinama i studija praćenja osoba po završetku školovanja, kao i

ograničena upotreba postojećih podataka, pogoršavaju jaz između ponude i potražnje vještina. Vlada,

koja je započela reformu sustava SOO-a u okviru šireg projekta modernizacije kvalitete hrvatskog

obrazovanja, treba se posvetiti rješavanju tih pitanja. U okviru Programa razvoja SOO-a (2016. – 2020.)

nedavno je došlo do važnih promjena, primjerice donošenja nacionalnog kurikuluma za strukovno

obrazovanje i uvođenja 19 strukovnih kurikuluma, razvoja dvojnog modela obrazovanja, donošenja

odluke o uvođenju 25 regionalnih centara kompetentnosti u prioritetnim sektorima, razvoja alata

(EQAVET) za priznavanje kompetencija povezanih s modelom učenja temeljenog na radu (UTR),

izrade smjernica za racionalniju i učinkovitiju mrežu škola za SOO i pokretanja programa koji se temelji

na natjecanjima u vještinama radi promicanja SOO-a i poboljšanja njegova ugleda, kao i izrade

42 Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, statistička izvješća Zaposlenost i plaće (različite godine). Tablica 3.2. 43 Eurostat, ažurirano 20. travnja 2018.

Izvor: OECD, 2015.


programa za unapređenje kompetencija nastavnika strukovnih predmeta. No još je mnogo truda

potrebno uložiti kako bi se bolje povezale ponuda i potražnja vještina u području SOO-a. Dugi prijelaz

iz škole na posao i potreba za povećanjem kvote stranih radnika u određenim sektorima dodatno ukazuju

na neusklađenost ponude i potražnje vještina u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj su problemi stjecanja vještina i prekvalifikacije44 radne snage ključni za

poboljšanje ishoda na tržištu rada. Nakon šest godina recesije pozitivna gospodarska kretanja koja su

započela 2015. godine nastavila su se i u 2018. pa se očekuje da će se nastaviti i u sljedećih nekoliko

godina. BDP je porastao za 2,6 posto, dok je godišnja stopa nezaposlenosti pala za 2,8 postotnih bodova,

na 8,4 posto 2018. godine,45 odnosno najnižu razinu u posljednjih nekoliko godina.46 Iako se očekuje

umjereni rast zaposlenosti, u sljedeće tri godine predviđa se tek umjereni rast produktivnosti.47 Europska

komisija ukazala je na to da je općenito ostvaren malen napredak u provedbi mjera politika za rješavanje

problema kronično niske iskorištenosti radne snage i sporog rasta produktivnosti.48 Na produktivnost

utječe osposobljavanje i razina vještina stanovništva, a povećanje produktivnosti u konačnici je ključno

za održavanje životnog standarda u društvima koja stare i u kojima će manji broj ljudi raditi.49 Relativno

niska razina produktivnosti i niska stopa sudjelovanja radne snage na tržištu rada u Hrvatskoj mogla bi

se barem djelomično pripisati razini vještina stanovništva. Problem niske produktivnosti i nedovoljne

kvalificiranosti dodatno pogoršava hrvatsku visoku neto stopu iseljavanja, što stvara probleme s

odljevom mozgova. Začarani krug nekvalificiranosti, niske produktivnosti, malih plaća i visoke stope

iseljavanja u pravilu najviše pogađa slabije razvijene regije. Te bi regije mogle ostvariti velike koristi

od povećanja kvalitete sustava SOO-a i obrazovanja odraslih.50 Kada većina srednjoškolskih učenika

pohađa strukovne programe, promjene u sustavu SOO-a imaju potencijala poboljšati rezultate

cjelokupnog obrazovnog sustava. Bolji ishodi učenja hrvatskih učenika nužno su povezani s

poboljšanjem sustava SOO-a. S druge strane, potrebno je donijeti politike kojima se potiču strateške

prilagodbe u kontekstu stvaranja dobrih radnih mjesta (npr. u turističkom sektoru, gdje je minimalna

plaća jednaka onoj u Austriji, razumno bi bilo poticati razvoj luksuznijih hotela (s pet zvjezdica umjesto

tri zvjezdice) i aktivnosti).

Motiviranje poslodavaca da unaprijede svoje razumijevanje potreba i kretanja na tržištu

rada te da učenicima ponude primjerene mogućnosti za učenje temeljeno na radu (UTR) i dalje

predstavlja izazov. U posljednjih pet godina sve je teže učenicima osigurati mogućnosti za UTR pa su

mnoge škole i programi pribjegli praktičnoj nastavi u prostorijama škole umjesto na lokaciji

poslodavaca, djelomično zbog strožih zahtjeva u pogledu osposobljavanja za mentore kod poslodavaca.

Više od 60 posto hrvatskih učenika u SOO-u ne stekne radno iskustvo tijekom svog školovanja.51

Istodobno se nedostatak iskustva, odmah nakon nedovoljne obrazovanosti/stručnosti, navodi kao drugi

najvažniji razlog za nedostatak radne snage s kojim se suočavaju hrvatski poslodavci.52 Mogućnosti

osposobljavanja na radnom mjestu također su vrlo ograničene u Hrvatskoj. Iako postoje mehanizmi

44 U ovom se izvješću upotrebljava pojam „vještine” koji se u ovom sektoru diljem svijeta uobičajeno upotrebljava za širi

koncept kompetencija koje uključuju vještine, no obuhvaćaju i znanje i sposobnosti. 45 Hrvatski zavod za zapošljavanje, 2018. 46 Istraživanje o radnoj snazi, 2018. 47 Vlada Republike Hrvatske, 2018. 48 Europska komisija, 2018a. 49 Svjetska banka, 2012. 50 Svjetska banka, 2018a. 51 Europska komisija, 2018c. 52 Hrvatski zavod za zapošljavanje.


kojima se poslodavce potiče da osposobljavaju svoje zaposlenike (npr. porezne olakšice), pokazalo se

da su oni neučinkoviti, posebno u mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima (MMSP-ovi).

Hrvatska je 2015. bila na 23. mjestu u EU-u po postotku poslodavaca koji osiguravaju osposobljavanje

za svoje zaposlenike. Četiri petine poslodavaca koji nisu nudili osposobljavanje izjavili su da postojeće

kvalifikacije, vještine i kompetencije radne snage ispunjavaju trenutačne potrebe njihova poduzeća.53

Slika 12. Radno iskustvo tijekom SOO-a (15 – 34 godine), 2016.

Izvor: Istraživanje o radnoj snazi EU-a, Eurostat (Europska komisija, 2018c).

U tijeku je pilot-faza SOO-a koji se temelji na dvojnom sustavu. Očekuje se da će u prvoj godini

pilot-projekta deset škola sudjelovati u toj eksperimentalnoj fazi, a dvadeset u drugoj godini.54 Kako

pilot-projekt napreduje, trebalo bi ocijeniti njegove očekivane učinke na učenike, poslodavce i sustav.

Hrvatska već ima mnogo iskustva s de facto dvojnim sustavom s obzirom na to da su u razdoblju od

2003. do 2012. godine svi učenici koji su pohađali trogodišnje programe jedinstvenog modela

obrazovanja, odnosno „JMO” (otprilike 9 tisuća po naraštaju) imali ugovore o naukovanju i proveli

gotovo pola svojeg obrazovanja s poslodavcima koji bili obvezni isplatiti učenicima određenu naknadu

za rad. U novom dvojnom sustavu predlaže se da se učenici zaposle na određeno vrijeme od svoje druge

godine obrazovanja. Evaluacija povratnih informacija poslodavaca o takvu sustavu bit će važna jer je

jedan od najvećih izazova za UTR motiviranje dovoljnog broja poslodavaca na održivo uključivanje u

program. Primjerice, poslodavci u obrtničkom i industrijskom sektoru uglavnom nisu imali mogućnosti

za provedbu naukovanja učenika ili nisu iskazali interes za to, što je mnoge škole primoralo na

održavanje praktične nastave u svojim prostorijama umjesto na radnom mjestu. Interes učenika četiriju

programa koji su sudjelovali u pilot-projektu dvojnog sustava, a odabrani su na temelju interesa koji su

iskazali poslodavci, bio je umjeren i znatno se razlikovao ovisno o programu.55 Postojeći podaci o

dvojnim programima obrazovanja raznoliki su. Iako je poznato da nekoliko europskih zemalja uspješno

provodi taj model SOO-a (npr. Njemačka, Austrija i Švicarska), druge zemlje koje su pokušale provesti

53 Podaci iz najnovijeg (2015.) usklađenog EU-ova Istraživanja o stalnom stručnom osposobljavanju (CVTS), tablice

Eurostata trng_cvt_12s (sudjelovanje) i trng_cvt_02n2 (razlozi za izostanak osposobljavanja). 54 Od ukupno 258 tehničkih i srodnih škola te 194 industrijskih i obrtničkih škola –

https://www.dualnoobrazovanje.hr/strukovno-obrazovanje-u-rh. 55 Školski e-rudnik (ŠeR); Nacionalni kurikulum za strukovno obrazovanje; Odluka o upisu učenika u I. razred srednje škole.

Bez radnog iskustva

Izvan kurikuluma Pripravništvo Neki oblik naukovanja


sličan oblik osposobljavanja imala su različita iskustva. Na primjer, u Bugarskoj je taj pristup bio

uspješan samo u manjem broju sektora, uglavnom onima koji su napredni ili u rastu. U Latviji su, čak i

nakon znatnog poboljšanja infrastrukture SOO-a i jačanja mreža SOO-a, povezanost ustanova za SOO

s tržištem rada i njihovi dvojni sustavi obrazovanja i dalje bili nedostatni. Promjena u sklopu pilot-

programa o kojoj se i danas najviše raspravlja u Hrvatskoj smanjenje je udjela općeobrazovnih predmeta,

posebno iz humanističkih znanosti. No ta promjena nije svojstvena dvojnom sustavu, nego je provedena

u skladu s novim Nacionalnim kurikulumom za strukovno obrazovanje (NN 62/2018) donesenim u

srpnju 2018. za sve strukovne programe. Novim je kurikulumom propisano smanjenje udjela

općeobrazovnih predmeta u trogodišnjim programima (HKO 4.1.) s trenutačnih 30 – 35 posto na najviše

20 – 25 posto. Iako se predviđa i smanjenje udjela općeobrazovnih predmeta u četverogodišnjim

programima (HKO 4.2.), ta će promjena biti znatno manja u tim programima (trenutačno s otprilike

50 % na najviše 45 %). Taj bi potez mogao trogodišnje programe učiniti još neprivlačnijima

potencijalnim učenicima, a polaznicima bi se uskratilo stjecanje općeobrazovnih kompetencija koje su

iznimno važne za cjeloživotno učenje, buduće mogućnosti zapošljavanja i društveno djelovanje.

Tehničke i pedagoške kompetencije nastavnika u SOO-u i obrazovanju odraslih zastarjele su

i nisu usklađene s trenutačnim zahtjevima i praksama na tržištu rada. S obzirom na središnju ulogu

nastavnika u svim obrazovnim sustavima održivo poboljšanje kvalitete u SOO-u nužno uključuje

organizaciju visokokvalitetnog osposobljavanja i podrške za nastavnike. Baš kao i kvaliteta i

relevantnost dostupnog stručnog usavršavanja, u Hrvatskoj je stopa sudjelovanja nastavnika strukovnih

predmeta u stručnom usavršavanju niska. Osim toga, zabrinjavajući su i nedostaci u sustavu vrednovanja

i jačanja nastavničkih kompetencija i motivacije, u sustavu napredovanja nastavnika te u podršci koja

se pruža mentorima kod poslodavaca koji primaju učenike radi UTR-a.56 Kad je riječ o posljednje

navedenom, pokrenut je program osposobljavanja mentora u gospodarstvu u trajanju od 25 sati,57 koji

bi mentore i poduzeća mogao bolje pripremiti za vođenje naukovanja u obrtništvu i model dvojnog

sustava.

Neki od najvećih izazova u sustavu, uključujući smanjenje interesa učenika, odnose se na

trogodišnje programe SOO-a. Unatoč nedostatku radne snage u određenim zanimanjima za koje je

potrebno trogodišnje obrazovanje, održivosti programa za vezane obrte prijeti oštriji pad broja učenika

nego u drugim strukovnim programima, što se općenito povezuje sa silaznim demografskim kretanjima,

no može se pripisati i niskoj privlačnosti trogodišnjih programa SOO-a. Podaci Hrvatske obrtničke

komore ukazuju na nedostatak gotovo 20 000 radnika u obrtničkim zanimanjima: među ostalim,

otprilike 3200 tesara, 2200 zidara, 400 instalatera grijanja i klimatizacije, 200 plinoinstalatera,

250 vodoinstalatera, 100 bravara, 100 autoelektričara, 80 zavarivača.58 Istodobno su u obrazovnoj

strukturi nezaposlenih u Hrvatskoj često najzastupljeniji programi SOO-a u trajanju do tri godine i

programi škola za kvalificirane i visokokvalificirane radnike, no to se djelomično može pripisati i

sastavu kategorije nezaposlenih osoba (trogodišnji programi bili su među vodećim programima do

sredine 1990-ih te je vjerojatnije da su nezaposlene osobe starije dobi pohađale neki od tih programa).59

Učenici imaju ograničene mogućnosti za nastavak visokog obrazovanja (npr. izostanak de facto

vertikalne integracije trogodišnjih programa) i za stjecanje općenitijih i prenosivih kompetencija koje bi

im poslužile tijekom cijelog profesionalnog života, što pridonosi smanjenju privlačnosti tih programa

SOO-a. U pravilu su trogodišnji programi SOO-a najmanje popularni oblik srednjoškolskog

56 Vlada Republike Hrvatske, n.d. 57 Sveučilište u Zadru, 2017. (Cap4App). 58 Pretraživanje hrvatskih medija (pregled medija), 6. rujna 2018. 59 Od ukupnog broja nezaposlenog stanovništva 2018. 30 posto imalo je trogodišnju strukovnu kvalifikaciju, a 26,3 posto nije

završilo srednju školu. U dobnoj skupni od 25 do 30 godina 22,8 posto završilo je trogodišnji strukovni program, a samo

8,8 posto nije završilo srednjoškolsko obrazovanje – HZZ Statistika On-Line.


obrazovanja i često privlače učenike s najlošijim ocjenama u višim razredima osnovne škole. To

potvrđuju i rezultati učenika trogodišnjih programa SOO-a u istraživanju PISA. Nedovoljna ulaganja u

osposobljavanje nastavnika te u nadogradnju i održavanje opreme u trogodišnjim programima, u kojima

je veći udio praktične nastave, također negativno utječu na te programe.

U Hrvatskoj učenici moraju birati strukovno usmjerenje s 14 ili 15 godina, znatno ranije nego

u mnogim zemljama EU-a i razvijenim zemljama. Odgoda odabira usmjerenja donosi veće

mogućnosti za stjecanje osnovnih matematičkih, čitalačkih i prirodoslovnih vještina, koje su sve

traženije na tržištu rada. S obzirom na lošije rezultate učenika u hrvatskom sustavu SOO-a, šira upotreba

općeobrazovnog kurikuluma mogla bi donijeti pozitivne rezultate. Pokazalo se da je odgoda odabira

strukovnog usmjerenja, uz povećanje broja sati nastave matematike, važan čimbenik u poboljšanju

rezultata u istraživanju PISA u Poljskoj i drugim zemljama (vidi Okvir 1.).

Slika 13. Zemlje po dobi učenika u kojoj se odabire strukovno usmjerenje

Izvor: OECD 2010.; Ministarstvo znanosti i obrazovanja, https://mzo.hr/en/rubrike/secondary-education.

8

9

10

11

12

13

14

15

16

Au

str

ija

Nje

ma

čka

Češka

Mađars

ka

Slo

vačka

Tu

rska

Be

lgija

Niz

ozem

ska

Švic

ars

ka

Luksem

burg

Italij

a

Ko

reja

Slo

venija

Hrv

ats

ka

Esto

nija

Grč

ka

Irska

Izra

el

Jap

an

Me

ksik

o

Po

rtuga

l

Au

str

alij

a

Ka

nada

Čile

Danska

Fin

ska

Fra

ncu

ska

Isla

nd

Novi Z

ela

nd

Norv

eška

Po

ljska

Šp

anjo

lska

Švedska

Uje

din

jena…

SA

D


Okvir 1. Odgoda odabira strukovnog usmjerenja povezana s boljim rezultatima na ispitima

Poljska je 1999. reformirala svoj sustav osnovnog obrazovanja kako bi podigla razinu obrazovanja u društvu,

povećala mogućnosti obrazovanja i poboljšala kvalitetu obrazovanja. Tadašnja nova vlada restrukturirala je

osnovno obrazovanje preobrazbom starog sustava osmorazredne osnovne škole nakon koje slijedi rani odabir

strukovnog usmjerenja u sustav šestorazredne osnovne škole nakon koje slijede tri godine nižeg srednjeg

općeg obrazovanja (gimnazjum). Usmjerenje višeg srednjeg obrazovanja – općeobrazovno ili strukovno – biralo bi se nakon devet godina školovanja. Drugim riječima, novim je sustavom odabir vrste kurikuluma na

srednjoškolskoj razini (općeobrazovni ili strukovni) odgođen za jednu godinu. Ta strukturna promjena

popraćena je kurikularnom reformom. Razvijen je koncept osnovnih kurikuluma čiji je cilj bilo osigurati školama

veći opseg neovisnosti i odgovornosti. Uveden je ispitni sustav i ispiti na kraju osnovnog i nižeg srednjeg

obrazovanja.

Reforma je u prosjeku dovela do znatnog poboljšanja rezultata na međunarodnim ispitima. U jednom

istraživanju analizirana je promjena u rezultatima na ispitima potencijalnih učenika strukovnih škola koji su

dobili priliku pohađati općeobrazovno usmjerenje zbog promjene školske politike. Istraživanje, u kojem su

upotrijebljene tehnika uparivanja prema sklonosti i model razlike u razlikama (engl. difference-in-difference),

pokazalo je da odgoda odabira strukovnog usmjerenja pozitivno i znatno utječe na rezultate učenika, u redu

od jedne standardne devijacije.

Jasno je da su, s obzirom na značaj programa reforme, drugi čimbenici imali ulogu u boljim rezultatima Poljske

u istraživanju PISA-a (učenici i iz siromašnih i iz dobrostojećih društveno-ekonomskog okruženja poboljšali su

svoje rezultate u istraživanju PISA od 2000. do 2012. i premašili prosjek OECD-a te ostvarili rezultate

usporedive sa zemljama kao što su Finska i Njemačka). Unatoč tomu, uvođenje koncepta „gimnazjum” i

odgoda odabira strukovnog usmjerenja odigrali su veliku ulogu u tim pozitivnim rezultatima. Autori prethodno

navedenog temeljitog istraživanja tvrde da je to postignuto zahvaljujući većem broju sati nastave matematike,

potencijalno većoj izloženosti ispitima i povećanoj motivaciji učenika i nastavnika. U istraživanju se

donositeljima politika skrenula pozornost na djelotvornost strukovnog obrazovanja kada obrazovni program nije

usmjeren na poboljšanje matematičkih i čitalačkih vještina. Istraživanje je pokazalo da ti učenici mogu

unaprijediti svoje matematičke i čitalačke vještine, odnosno vještine koje su u današnjem svijetu rada važne,

ako im se pruži prilika za to. Kako bi se povećali cjelokupni rezultati na ispitima tih učenika, važno je da ih se

poučava tim predmetima. U istraživanju je zaključeno da se velik udio poboljšanja rezultata na ispitima u

Poljskoj u tim godinama može pripisati odgodi odabira strukovnog usmjerenja na srednjoškolskoj razini.

Unatoč napretku koji je Poljska ostvarila od reforme iz 1999. i dalje postoje određeni izazovi, među ostalim

razlike u rezultatima petnaestogodišnjih učenika strukovnih i općeobrazovnih viših srednjih škola, koje su

prethodno utvrđene, ali i dalje postoje, a odnose se na zaostajanje učenika strukovnih viših srednjih škola za

vršnjacima iz općeobrazovnih škola. Pouka koju iz toga treba izvući jest da strukovno osposobljavanje ne bi

trebalo provoditi nauštrb čitalačke i matematičke pismenosti: učenici će biti uspješni u stjecanju strukovnih

vještina samo ako imaju čvrste temelje u prethodno navedenim područjima.

U novije su vrijeme, usprkos predstavljenim dokazima, poništene određene reforme koje su dovele do boljih

ishoda učenja u Poljskoj, uključujući ukidanje modela „gimnazjum” i povratak na odabir usmjerenja nakon

osam umjesto devet godina općeg obrazovanja. No pozitivne pouke iz poljskog iskustva i dalje su važne za

zemlje koje razmatraju širenje općeg obrazovanja i stavljanje većeg naglaska na čitanje, matematiku,

prirodoslovlje, kreativno/kritičko razmišljanje i druge temeljne vještine potrebne za poslove u 21. stoljeću.

Izvor: Jakubowski, M. et al, 2010.; Wes i Bodewig, 2016.

Ograničen nacionalni nadzor doveo je do loše koordinacije i neusklađenosti na lokalnoj

razini, čime se pogoršala neusklađenost ponude i potražnje vještina u slučaju SOO-a i

obrazovanja odraslih. Izostanak provedbenih mehanizama za usklađivanje odluka o politikama na

svim razinama vlasti ostavio je prostora za nasumično i nekoordinirano upravljanje važnim procesima,

kao što je donošenje odluka o održavanju programa, odnosno za pogodovanje lokalnim interesima, što

dovodi do preklapanja i nedostatka programa i vještina u određenim disciplinama. Slabi mehanizmi

osiguranja kvalitete i nedovoljno strogi postupci izdavanja svjedodžbi pridonijeli su prekomjernom

broju pružatelja i programa SOO-a i obrazovanja odraslih. Prema Agenciji za strukovno obrazovanje i

obrazovanje odraslih u Hrvatskoj je 2012./2013. godine 299 ustanova organiziralo SOO (vjerojatno je

da je taj broj trenutačno viši), zbog čega su pružanje podrške i nadzor kvalitete ponuđenih programa


vrlo skupi i neučinkoviti.56 Broj ustanova koje organiziraju obrazovanje odraslih još je veći i bilježi se

znatan porast broja programa, dok je regionalna rasprostranjenost tih ustanova neravnomjerna. Europska

komisija smatrala je da su stope sudjelovanja u programima obrazovanja odraslih i obrazovnim

programima koji se nude u okviru mjera aktivne politike tržišta rada zabrinjavajuće niske.60 Iako se u

hrvatskom Programu razvoja sustava SOO-a (2016. – 2020.) zalaže za jedinstveni sustav osiguranja

kvalitete SOO-a, on je u praksi proveden samo djelomično.

Hrvatska bilježi jednu od najnižih stopa sudjelovanja u programima obrazovanja

odraslih u EU-u, posebno među niskokvalificiranim, starijim, ruralnim i dugotrajno

nezaposlenim stanovništvom. U usporedbi s prosjekom EU-a od 11 posto 2017. godine manje od

2,5 posto odraslih osoba u Hrvatskoj sudjelovalo je u formalnom i neformalnom obrazovanju.61 Dok

gotovo trećina stanovništva Danske, Švedske i Finske redovito pohađa programe osposobljavanja, u

Rumunjskoj, Bugarskoj, Slovačkoj, Poljskoj i Hrvatskoj ta brojka iznosi manje od 4 posto radne snage.62 Jedan od glavnih razloga za takve velike regionalne razlike jest slaba dostupnost osposobljavanja na

radnom mjestu koja organiziraju poslodavci. Na primjer, više od 70 posto poduzeća u Švedskoj

izvijestilo je da nudi formalno osposobljavanje radnika, dok je taj broj gotovo upola manji u Bugarskoj,

Sloveniji, Rumunjskoj, Poljskoj i Mađarskoj.63 Slabo sudjelovanje u osposobljavanju na radnom mjestu

i nedovoljno iskorištavanje znanja unutar poduzeća u dodatnom osposobljavanju propušta se prilika za

jačanje konkurentnosti i radnika i poduzeća. Osim nedostupnosti mogućnosti za učenje na radnom

mjestu ili u lokalnim zajednicama drugi istaknuti razlozi za slabo sudjelovanje u obrazovanju odraslih

u Hrvatskoj uključuju nedovoljno znanje o ponudi, lošu kvalitetu postojeće ponude, troškove ili naprosto

manjak interesa.64 Iako nezaposlene osobe u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama EU-a, imaju pristup

osposobljavanju koje se financira iz programa aktivne politike zapošljavanja, zaposlenim hrvatskim

građanima kojima poslodavci ne organiziraju osposobljavanje mogao bi biti otežan pristup

osposobljavanju i/ili višim stupnjevima obrazovanja izvan radnog mjesta, a taj bi im pristup omogućio

napredovanje na radnom mjestu ili promjenu karijere. Osobe na boljim (upravljačkim) položajima i s

uspješnim karijerama najviše sudjeluju u cjeloživotnom obrazovanju (62 posto te skupine sudjelovalo

je u nekom obliku obrazovanja u prethodnoj godini), dok stopa sudjelovanja fizičkih radnika iznosi

20 posto.65 Niske stope sudjelovanja nezaposlenih i niskokvalificiranih osoba posebno su zabrinjavajuće

zbog potencijalnih koristi od doškolovanja i prekvalifikacije za tu skupinu (npr. stope zaposlenosti

niskokvalificiranih radnika među najnižima su i znatno niže od prosjeka EU-a), kao i zbog potrebe za

povećanom produktivnosti na nacionalnoj razini izazvane demografskim pritiscima. Nacrt prijedloga

Zakona o obrazovanju odraslih, kojim se nastoje riješiti ti problemi, izrađen je 2016., no još uvijek nije

donesen.

60 Europska komisija, 2018a. 61 Eurostat, ažurirano 2018. Niska stopa sudjelovanja Hrvata u obrazovanju odraslih potvrđena je u brojnim istraživanjima,

kao što su Istraživanje o obrazovanju odraslih (AES) i Istraživanje o stalnom stručnom osposobljavanju (CVTS), unatoč

određenim metodološkim problemima ili nedosljednostima u tim istraživanjima. 62 Eurostat, 2016. kako je citirano u Svjetska banka 2018. (Europe – Skills for Competitiveness). 63 Istraživanja poduzeća, 2014. kako je citirano u Svjetska banka 2018. (Europe – Skills for Competitiveness). 64 AES i CVTS kako je citirano u Matkovic 2018.; Letica, Buic, i Vakanjac, 2014. 65 AES, 2007. kako je citirano u Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, bez datuma(a).


Slika 14. Stope zaposlenosti po stupnju obrazovanja u dobnoj skupini od 25 do 64 godine

(2016.)

Izvor: Eurostat (LFS 2016.), kako je citirano u Europska komisija 2017.

2.4 Visoko obrazovanje i znanost: Hrvatska bilježi jedne od najnižih stopa stjecanja VO-a i stopa zapošljivosti osoba koje su nedavno završile VO u EU-u, a postiže skromne znanstvene uspjehe

Visoko obrazovanje

Privatni povrat ulaganja u visoko obrazovanje u Hrvatskoj viši je od europskog prosjeka.

Prosječna stopa privatnog povrata ulaganja u još jednu godinu školovanja iznosila je 2012. godine

11,6 posto godišnje (posljednja godina za koju su dostupni podaci za Hrvatsku), što je povećanje s

9,4 posto godišnje iz 2004. godine. To je usporedivo s ukupnim prosjekom od 7,4 posto u Europi i

srednjoj Aziji, odnosno od 10 posto u gospodarstvima s visokim dohotkom u razdoblju od 1970. do

2013. godine66 Iako podaci o povratu ulaganja u školovanje na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini

nisu dostupni za Hrvatsku, privatni povrat ulaganja u VO iznosio je 2012. 13,1 posto (11,7 posto za

muškarce i 15,3 posto za žene),67 što je više od prosječnog povrata u Hrvatskoj.68 Odrasle osobe sa

završenim VO-om ostvaruju više povrate ulaganja jer je vjerojatnije da će se zaposliti i zarađivati više

66 Povrat javnih i privatnih ulaganja na svim razinama općenito opada u skladu s prihodima po stanovniku određene zemlje. 67 Povrat ulaganja u školovanje u cijelom je svijetu veći za žene nego za muškarce. To ne znači da žene zarađuju više, nego

da obrazovanje predstavlja dobro ulaganje za žene i djevojke, kao i prioritet u njihovu razvoju (Psacharopoulos i Patrinos,

2018.). Iako žene često zarađuju manje od muškaraca, smatra se da je povrat privatnih ulaganja u školovanje veći za žene

djelomično zbog toga što je manja, no važna, sporedna korist školovanja za žene činjenica da se njime smanjuje jaz između

zarade muškaraca i žena koji se može pripisati čimbenicima kao što su diskriminacija, ukusi i okolnosti (Dougherty, 2005.). 68 Montenegro i Patrinos, 2014.

84.8

74.8

54.3

82.1

63.5

38.1

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Visokokvalificirani (ISCED 5-8) Srednjekvalificirani (ISCED 3-4) Niskokvalificirani (ISCED 0-2)

EU Croatia


od odraslih osoba koje nisu završile VO. Prosječni privatni neto financijski povrati ulaganja u svim

zemljama OECD-a iznosili su 2015. otprilike 319 600 USD za visokoobrazovane muškarce odnosno

234 000 USD za visokoobrazovane žene.69 Privatni povrat ulaganja u školovanje utječe i na politike

financiranja i jednakosti u VO-u. Nadalje, javni povrat ulaganja u VO također donosi dodatne

gospodarske prednosti, kao što je povećana produktivnost, što pak potiče gospodarski rast.70 Iako za

Hrvatsku nema konkretnih podataka o javnom povratu ulaganja u VO, dobro je poznato da je on znatan

i da bi se trebao uzeti u obzir u hrvatskim politikama financiranja VO-a.

No Hrvatska bilježi treću najnižu stopu stjecanja visokog obrazovanja u EU-u. U usporedbi s

prosjekom EU-a od 40 posto 2017. godine je 29 posto stanovništva u dobi od 30 do 34 godine uspješno

završilo VO (ISCED 5 – 8). Cilj EU-a iz ET-a 2020. jest doseći 40 posto do 2020., dok je hrvatski

nacionalni cilj doseći 35 posto u istom roku. Niža stopa stjecanja VO-a zabilježena je samo u

Rumunjskoj i Italiji. U Hrvatskoj je, nakon povećanja u posljednjem desetljeću, broj osoba koje su

nedavno završile VO počeo opadati 2014., a pogoršava ga i iseljavanje visokokvalificiranih radnika, što

će otežati postizanje ciljeva do 2020.

Slika 15. Stjecanje visokog obrazovanja u Hrvatskoj, 2008. – 2017.

Izvor: Eurostat.

69 „To znači da će muškarac sa završenim tercijarnim obrazovanjem (u usporedbi s muškarcem sa završenim višim srednjim

obrazovanjem) i s više od 40 godina radnog iskustva godišnje ostvariti 2.100 USD više ukupnih prihoda od žene s istim

stupnjem obrazovanja. Glavni su razlog za to razlike u zaradi među spolovima, no na to imaju utjecaj i veće stope

neaktivnosti i nezaposlenosti žena.” (OECD, 2018:105).

18.5%

21.3%

24.5%23.9%

23.1%

25.6%

32.1%30.8%

29.3%28.7%

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.


Iseljavanje visokokvalificiranih radnika ozbiljna je prijetnja održivosti trenutačne politike

VO-a. Prema istraživanju Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) 47,5 posto svih

srednjoškolskih učenika vidi se izvan Hrvatske za 20 godina.71 VO je postao gotovo obvezan element

standardnog razvoja karijere za srednjoškolske učenike, pri čemu 68 posto srednjoškolaca upisuje VO.72

Unatoč tomu, stopa stjecanja VO-a pada od 2014., a jedan od mogućih uzroka tog kretanja mogao bi

biti iseljavanje visokokvalificiranih radnika.73 Od otprilike 150 000 hrvatskih iseljenika u razdoblju od

2013. do 2017. godine, 35 posto pripada dobnoj skupni od 25 do 40 godina.74 To pokazuje da uglavnom

iseljavaju mlade osobe, što je znatni gubitak ljudskog kapitala za zemlju. Iako nema podataka o

obrazovanju iseljenika, vjerojatno je da stjecanje VO-a u Hrvatskoj potiče mobilnost radne snage pa bi

udio visokokvalificiranih građana u iseljavanju iz Hrvatske od njezina pristupanja EU-u 2013. mogao

biti znatan. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se shvatio učinak iseljavanja visokokvalificiranih

radnika i prilagodili sustav VO-a i druge javne politike u Hrvatskoj. S obzirom na trenutačna iseljenička

kretanja, moglo bi biti da Hrvatska proizvodi znatan broj visokokvalificirane radne snage za Njemačku,

Austriju i Irsku, najčešća odredišta za hrvatske iseljenike.

Zapošljivost osoba koje su nedavno završile VO i dalje je niska u usporedbi s EU-om, unatoč

nedavnom gospodarskom rastu. Zapošljivost osoba koje su nedavno diplomirale važna je dimenzija

značaja VO-a za tržište rada. U Hrvatskoj je 2008. bilo zaposleno 86 posto osoba u dobi od 20 do

34 godine koje su završile VO (ISCED 5 – 8) u prethodne tri godine.75 Ta je stopa do 2017. pala na

72 posto, što je jedna od najnižih stopa u EU-u, gdje prosječna stopa iznosi 85 posto.76 Niža stopa

zaposlenosti osoba koje su nedavno diplomirale zabilježena je samo u Italiji i Grčkoj. Cilj iz ET-a 2020.

da najmanje 82 posto osoba koje su nedavno završile VO bude zaposleno nedostižan je za Hrvatsku.

Stopa nezaposlenosti osoba koje su nedavno završile VO bila je najviša 2013. i iznosila je 11 posto, no

do 2017. pala je na 7 posto. No ta stopa nezaposlenosti i dalje je četvrta najviša u EU-u (prosjek od

4,5 posto). Gotovo 30 posto osoba koje su nedavno stekle prvostupničku diplomu zaposleno je na

radnim mjestima za koje su prekvalificirani.

Broj studijskih programa znatno se povećao u prethodnom desetljeću, no nisu uspostavljeni

djelotvorni instrumenti kojima bi se jamčila njihova relevantnost. Broj studijskih programa koji se

nude u okviru VO-a u Hrvatskoj znatno se povećao i 2018. je iznosio 148677, što je povećanje od

81 posto u usporedbi s 2005.78 Gotovo trećina svih studijskih programa (29 posto) odnosi se na

društvene znanosti, a gotovo je polovina od toga iz polja ekonomije. Prvi ciklus reakreditacije visokih

učilišta, koji je trajao od 2010. do 2015. godine, ojačao je njihov organizacijski kapacitet za osiguranje

kvalitete, no nije bio usmjeren na relevantnost tih studijskih programa. Analiza reakreditacije pokazala

je velike nedostatke u dosljednoj primjeni pristupa koji se temelje na ishodima učenja i povezanoj

raspodjeli ECTS-bodova (Europski sustav za prijenos i prikupljanje bodova) u izradi i provedbi

kurikuluma.79 Analiza je pokazala da ne postoji sustavni mehanizam za usklađivanje upisnih kvota u

71 AZVO, 2018. 72 AZVO, 2014. 73 Trenutačno se ne prati iseljavanje po stupnju obrazovanja te postoji malen broj znanstvenih radova o toj temi. 74 DZS, 2018. 75 Europska komisija, 2017c (8. stranica izdanja na hrvatskom jeziku). 76 Europska komisija, 2017c (8. stranica izdanja na hrvatskom jeziku). 77 MOZVAG, 2018. 78 Prije 2005. u Hrvatskoj je bilo nešto više od 400 studijskih programa (NVVO, 2011.). Do 2005. godine visoka učilišta

nudila su 819 programa i upisala 132 952 studenta. Do 2013. godine visoka učilišta nudila su već 1334 studijska programa,

što je povećanje od 63 posto, i upisala 161 911 studenata, što je povećanje od 22 posto (Šćukanec (2013: 5)). Od 2013.

godine u VO se upisuje otprilike 160 000 studenata. Unatoč tomu, broj studijskih programa nastavio je rasti i u

listopadu 2018. dosegnuo je brojku od 1486 studijskih programa, što je povećanje od 81 posto u usporedbi s 2005. Godine

2013. visoka učilišta upisala su 159 430 studenata, što je povećanje od 20 posto u usporedbi s 2005. 79 AZVO, 2017.


VO-u s potrebama na tržištu rada i društvenim potrebama te da se stanje dodatno pogoršava činjenicom

da je sveučilištima zakonski dana ovlast samostalnog određivanja upisnih kvota.

Slika 16. Broj studijskih programa VO-a u Hrvatskoj po područjima

Izvor: MOZVAG, 2018.

Hrvatska je uspješno uspostavila nacionalni kvalifikacijski okvir, no sustav se još uvijek ne

primjenjuje u potpunosti i potrebno je uložiti dodatan trud kako bi se osigurala veća relevantnost

studijskih programa za tržište rada. HKO je ključni instrument strukturne reforme koji Ministarstvo

znanosti i obrazovanja (MZO) namjerava iskoristiti za unaprjeđenje kvalitete i relevantnosti

kvalifikacija i studijskih programa te za uspostavljanje sustavnih poveznica između ponude obrazovnih

programa te potreba na tržištu rada i društvenih potreba. Hrvatska je 2013. godine donijela sveobuhvatni

Zakon o HKO-u za cjeloživotno učenje kojim su obuhvaćene sve razine i sektori obrazovanja. Registar

HKO-a izrađen je 2014. godine, a služi kao javno dostupan mrežni repozitorij standarda zanimanja i

kvalifikacija koji se utvrđuju s obzirom na ishode učenja, radno opterećenje, stupanj obrazovanja i

mogućnosti za prohodnost. U listopadu 2018. godine registar nije sadržavao nijedan standard

kvalifikacija VO-a. Prema podacima MZO-a, visoka učilišta izradila su 173 standarda kvalifikacija,80

no nijedan još nisu predložile za upis. MZO je 2018. dovršio ustrojavanje međusektorske organizacijske

strukture za razvoj HKO-a. Ona se sastoji od 25 sektorskih vijeća nadležnih za vrednovanje standarda

zanimanja i kvalifikacija.

Na razini politika MZO je uveo niz instrumenata za poboljšanje jednakosti u visokom

obrazovanju, čiji pozitivan učinak postaje vidljiv. Skup politika za poboljšanje jednakosti uključuje

poboljšanu politiku financiranja, na temelju koje su u ugovore o financiranju između MZO-a i visokih

učilišta dodani pokazatelji jednakosti. Kako bi povećao sudjelovanje u VO-u, MZO od 2012. godine

subvencionira školarine na javnim visokim učilištima, čime omogućuje redovitim studentima

preddiplomskih i diplomskih studija koji se prvi put upisuju na studij da prvu godinu studiraju besplatno.

Kako bi potaknuo završavanje studija, MZO je uveo linearni sustav školarina, što znači da država

subvencionira školarinu i u sljedećim godinama studiranja samo onim studentima koji prikupe propisani

minimalni broj ECTS-bodova. Sustav financijskih potpora za studente izmijenjen je 2013. godine kako

bi se temeljio na potrebama i usmjerio na izravnu potporu u obliku stipendija i prvenstveno na studente

80 Vlada, 2018b: 18.

0 50 100 150 200 250 300 350 400 450

Interdisciplinarne znanosti

Prirodne znanosti

Biotehničke znanosti

Umjetnost

Biomedicina i zdravstvene znanosti

Humanističke znanosti

Tehničke znanosti

Društvene znanosti


u nepovoljnijem društveno-ekonomskom položaju. Noviji podaci iz istraživanja Eurostudent pokazali

su da se udio studenata čiji roditelji nisu završili VO, što je pokazatelj nepovoljnijeg društveno-

ekonomskog položaja, povećao s 50 posto 2010. godine na 58 posto 2016., što upućuje na to da je

predmetni skup politika imao pozitivan učinak. Kako bi osigurao dosljednost politika radi daljnjeg

poboljšanja jednakosti, MZO je osnovao stručno tijelo, Nacionalnu skupinu za unapređenje socijalne

dimenzije visokog obrazovanja. Ta je Skupina izradila Nacionalni plan za unaprjeđenje socijalne

dimenzije visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj 2018. – 2021., koji je hrvatska vlada donijela

početkom 2019. godine.

Hrvatski javni sustav financiranja VO-a i dalje nije dovoljno dosljedan ni transparentan,

usprkos opetovanim reformama od 2012. godine. Hrvatski javni rashodi za visoko obrazovanje 2013.

godine iznosili su 1 posto BDP-a, dok je prosjek EU-a bio 1,3 posto BDP-a. Sustav financiranja visokih

učilišta spoj je: a) temeljnih sredstava za nastavnu djelatnost (najveći udio, uglavnom plaće), b)

sredstava uplaćenih na temelju novog linearnog sustava školarina i c) sredstava koja se uplaćuju na

temelju ostvarenih rezultata, odnosno za ostvarivanje ciljeva povezanih s nacionalnim strateškim

ciljevima. Te tri komponente uključene su od 2012. godine u ugovore o financiranju koje sklapaju

država i visoka učilišta za trogodišnji ciklus (2012. – 2015. i 2015. – 2018.). Međutim, nije provedena

evaluacija kojom bi se utvrdilo jesu li visoka učilišta postigla ugovorene institucionalne ciljeve na kraju

ciklusa financiranja. Novi ugovori o financiranju za razdoblje od 2019. do 2021. trebali bi se potpisati

u posljednjem tromjesečju 2018., no trenutačno nema javno dostupnih informacija o njihovu sadržaju.

Stipendije prima 23 posto studenata, pri čemu se izvanredni studenti nisu mogli natjecati ni

za jedan oblik državne potpore. U istraživanju Eurostudent iz 2014. godine navode se tri glavna izvora

prihoda koje hrvatski studenti moraju spojiti kako bi pokrili troškove studiranja: 88 posto studenata

oslanja se na obiteljsku potporu, 38 posto zaposleno je, a samo 23 posto prima stipendiju.81 Udio

stipendija u prosječnim ukupnim studentskim prihodima iznosi niskih 10 posto pa studenti moraju

financirati studiranje prvenstveno iz privatnih sredstva, što je u pogledu jednakosti zabrinjavajuće za

studente u nepovoljnijem položaju. Najveći udio potpore za studente, otprilike 70 posto ukupnih

sredstava, država pruža neizravno u obliku subvencioniranih obroka. Status izvanrednih studenata, kojih

je bilo 28 posto u ukupnom broju studenata 2016., zabrinjavajući je u pogledu jednakosti jer se oni

trenutačno ne mogu natjecati ni za jedan oblik državne potpore za studente. Na njih se ne primjenjuje ni

linearni sustav školarina, što znači da uvijek moraju platiti punu školarinu. Najveći udio (u ukupnom

broju studenata) starijih studenata i najveći udio studenata u nepovoljnijem društveno-ekonomskom

položaju upravo su izvanredni studenti.82

Pravni okvir hrvatskog sustava VO-a zastario je i nedosljedan. Taj okvir, koji pogoršava loše

integrirana sveučilišna struktura,83 prepreka je reformiranju VO-a. Ključni zakonski akt za hrvatski VO

jest Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. godine, koji je izmijenjen i

dopunjen 12 puta. Predstavnici akademske zajednice u pravilu rješavaju nesuglasice oko dvosmislenih

zakonskih odredbi pred Ustavnim sudom umjesto da se okrenu dijalogu i konsenzusu. Ustavni je sud u

razdoblju od 2014. do 2018. godine morao razmotriti pet takvih zahtjeva za ocjenu ustavnosti i

zakonitosti spornih pitanja. Četiri najveća sveučilišta, na koja je 2016. godine bilo upisano 72 posto

studenata, nisu integrirana i svaki je fakultet neovisan. Tako su stvoreni brojni pravni subjekti, što

81 Šćukanec et al., 2016. 82 Šćukanec et al., 2016. 83 Velika javna sveučilišta sastoje se od fakulteta koji su od njih pravno odvojeni i neovisni.


sprečava učinkovito strateško i financijsko upravljanje i vođenje. Trenutačni pravni okvir ne nudi

funkcionalni temelj za rješavanje tih problema.

Izrada okvira za internacionalizaciju hrvatskog tercijarnog obrazovanja tek je u početnim

fazama. Malen je broj studijskih programa na stranim jezicima i zajedničkih studijskih programa.

Hrvatska je, uz Albaniju i Moldaviju, 2015. godine bila jedna od zemalja s najvišom razlikom izlazne i

ulazne mobilnosti u Europskom prostoru visokog obrazovanja.84 Izlazna mobilnost studenata (otprilike

5 posto ukupne studentske populacije; nacionalni cilj do 2025. iznosi 10 posto) daleko je premašila

ulaznu mobilnost studenata (otprilike 0,6 posto; nacionalni cilj do 2025. iznosi 5 posto).85

Znanost

Hrvatski istraživački sustav nedavno je doživio nekoliko važnih promjena povezanih s državnim

tijelima i institucijama nadležnima za cijeli znanstveni sektor. Sustavom se prvenstveno upravlja

centralizirano, a glavne odgovornosti i ključne ovlasti donošenja odluka u rukama su Hrvatskog sabora

i Vlade, posebno MZO-a. Za inovacijske politike i poduzetništvo nadležno je Ministarstvo gospodarstva,

poduzetništva i obrta (MINGO). Ta dva ministarstva imaju veliku ulogu u upravljanju istraživačkim i

inovacijskim aktivnostima i njihovu financiranju u Hrvatskoj, posebno kada se uzme u obzir sve veća

uloga Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) u financiranju aktivnosti IR-a.

Javni znanstveni instituti i visoka učilišta ključan su dio hrvatskog istraživačkog sustava.

Sustav se sastoji od 184 znanstvene organizacije upisane u Upisnik znanstvenih organizacija,86 kojim

upravlja MZO. On broji 25 javnih znanstvenih instituta i 87 visokih učilišta. Osim toga, uključuje i dva

privatna znanstvena instituta i 51 ustanovu upisanu u kategoriju „ostale znanstvene i istraživačke

organizacije”, koja među ostalim obuhvaća pravne osobe sa znanstvenom djelatnosti, bolnice, zavode i

muzeje. U izvješću Opservatorija za istraživanje i inovacije (RIO) o državama za 2017. godinu87

navedeno je da u Hrvatskoj postoji nekoliko javnih znanstvenih instituta koji su usmjereni na

primijenjena istraživanja i usluge koje se nude na tržištu (npr. Energetski institut Hrvoje Požar) te

25 privatnih istraživačkih organizacija, koje su ili neovisni instituti (npr. Mediteranski institut za

istraživanje života) ili djeluju u okviru nekog poduzeća, npr. Ericsson Nikola Tesla (IKT), PLIVA

(farmaceutska industrija), Podravka (prehrambena industrija) i Končar – Institut za elektrotehniku

(elektrotehnika)).

Unatoč nedavnom povećanju udio istraživača u aktivnom stanovništvu Hrvatske i dalje je niži

od prosjeka EU-a. Hrvatska znanstvena zajednica relativno je mala i sastoji se od 12 618 istraživača,

odnosno 7555 istraživača u ekvivalentu punog radnog vremena.88 Broj istraživača povećao se 2016.,

prvi put od 2010. godine. U usporedbi s 15 – 17 posto istraživača zaposlenih proteklih godina u

poslovnom sektoru, taj se udio također povećao na 21 posto ukupnog broja istraživača. Međutim, 2015.

godine 83 posto svih hrvatskih istraživača i dalje je bilo zaposleno u javnom sektoru,89 a razlog su tomu

struktura hrvatskog gospodarstva i njegov malen tehnološki intenzitet, sustav VO-a i znanosti koji nije

dovoljno usmjeren na međunarodni značaj ili međunarodni uspjeh istraživačkih projekata, kao i sustav

zapošljavanja i napredovanja istraživača koji nije fleksibilan i ne potiče suradnju s industrijom, što

dovodi do niske razine mobilnosti istraživača između javnog i privatnog sektora.

84 ECEE, 2018. 85 Ti se udjeli odnose na mobilnost i u svrhu stjecanja bodova i u svrhu stjecanja diplome. 86 http://pregledi.mzos.hr/Ustanove_Z.aspx 87 Račić, Švarc, i Testa, 2018. 88 Eurostat. 89 Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.


Provedba ciljeva znanstvene i inovacijske politike manjkava je, na što upućuju i slabašni

pokazatelji uspješnosti. Hrvatska je prije više od deset godina prepoznala da su znanost i inovacije

glavni gospodarski pokretači te je u strateškim dokumentima istaknula važnost razvoja usklađenog

nacionalnog sustava istraživanja i inovacija. No glavni pokazatelji uspješnosti istraživanja, razvoja i

inovacija (IRI) ne odražavaju predviđeni rast. Hrvatska je među najniže rangiranim državama članicama

EU-a po mnogim pokazateljima znanstvene izvrsnosti (npr. 10 posto najčešće citiranih publikacija i

iznos sredstava iz Obzora 2020. primljenih po stanovniku), kao i po međunarodnoj mobilnosti

istraživača. Na Europskoj ljestvici uspjeha u inovacijama (EIS)90 za 2018. godinu Hrvatska se nalazi u

kategoriji umjerenih inovatora, odnosno na 32. mjestu od 36 zemalja uključenih u istraživanje. Samo su

Bugarska, Makedonija, Rumunjska i Ukrajina, koje se smatraju skromnim inovatorima, lošije rangirane

od Hrvatske. U EIS-u je utvrđeno da su najsnažnije inovacijske dimenzije u Hrvatskoj ulaganja

privatnog sektora i inovatori u sektoru malih i srednjih poduzeća, dok je intelektualno vlasništvo njezina

najslabija dimenzija. Hrvatski inovacijski sustav često se smatra neučinkovitim, a obilježava ga

rascjepkanost, vrlo skromna ulaganja i loše oblikovane politike.91

Slika 17. Usporedba ulaganja u IR: EU-28 i Hrvatska (2006. – 2015.)

92

Izvor: Eurostat.

Iznos izdataka za IR nije se mijenjao, a njihov je sastav suboptimalan zbog malog udjela

privatnog sektora. Ukupni bruto domaći izdaci za IR (GERD) uglavnom stagniraju u proteklih

90 Europska komisija, bez datuma. 91 Europska komisija, Izvješće za Hrvatsku 2015.: S detaljnim preispitivanjem o sprječavanju i ispravljanju

makroekonomskih neravnoteža (Europski semestar). Dostupno na:

https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/file_import/cr2015_croatia_hr_0.pdf. 92 BERD znači izdaci za IR u poslovnom sektoru, a GERD znači bruto domaći izdaci za IR.

% B

DP

-a

EU VLADA + VISOKA UČILIŠTA

HR VLADA + VISOKA UČILIŠTA

EU VLADA + VISOKA UČILIŠTA

HR VLADA + VISOKA UČILIŠTA


nekoliko godina i 2016. godine dosegli su 0,84 posto BDP-a (388 milijuna EUR),93 što je znatan pad s

1,3 posto BDP-a iz 2004. godine. Ta je brojka također niža od nacionalnog cilja od 1,4 posto BDP-a94

iz ET-a 2020., ali i znatno niža od prosjeka EU-28 od 2,03 posto iz 2016. godine. Kada se razmatraju

sektori provedbe, javni izdaci za IR 2016. godine iznosili su 55,2 posto GERD-a, dok su izdaci za IR u

privatnom sektoru dosegnuli 44,8 posto GERD-a.95 U usporedbi s drugim državama članicama EU-a,

Hrvatska bilježi osmu najnižu stopu ulaganja u IR u apsolutnim vrijednostima i četvrtu najnižu stopu

ulaganja u IR u eurima po stanovniku (93,6 EUR po stanovniku, što je otprilike 16 posto prosjeka EU-

28 od 593,7 EUR).

Više čimbenika pridonosi lošim rezultatima Hrvatske u znanosti i inovacijama. Niske stope

ulaganja u IR mogu se djelomično pripisati općem usporavanju hrvatskog gospodarstva koje je započelo

uslijed globalne financijske krize 2008. godine. No, kao što je navedeno u Izvješću RIO-a o državama

za 2017. godinu,96 dugotrajne strukturne praznine nacionalnog gospodarstva, uključujući veliko

oslanjanje na uslužni sektor (npr. turizam), proračunska ograničenja i nisku razinu kapitala za

poduzetništvo i inovacije, također pridonose malom interesu javnih i privatnih subjekata za IR. Iako se

može smatrati da je pristup financiranju ključna prepreka u ostvarivanju boljih rezultata u istraživanju i

inovacijama, postoje i drugi čimbenici kao što su, među ostalim, nedovoljna integracija istraživakih

institucija u Europski istraživački prostor (ERA), mala sposobnost poduzetnika za prihvaćanje inovacija

i novih tehnologija, izostanak suradnje znanosti i industrije, nejasni propisi o intelektualnom vlasništvu

u javnim istraživačkim organizacijama i visokim učilištima, sustav upravljanja visokim učilištima u

kojem se ne potiče izvrsnost i međunarodno iskustvo te nefleksibilan sustav zapošljavanja i

napredovanja koji onemogućuje mobilnost i ne motivira najbolje istraživače.

Vladin pokušaj reforme financiranja istraživanja bio je djelomično uspješan. Reforma

financiranja istraživanja pokrenuta je 2013. godine s ciljem poboljšanja znanstvene izvrsnosti,

konkurentnosti i financiranja ustanova na temelju rezultata. MZO je uveo novi model financiranja IR-a

u okviru kojeg se znanstvenim organizacijama dodjeljuju višegodišnja skupna bespovratna sredstva

(engl. block grant) i koji se financira iz državnog proračuna. S druge strane, odgovornost za dodjelu

bespovratnih sredstava za IR na temelju projekata prenesena je s MZO-a na Hrvatsku zakladu za znanost

(HRZZ), uslijed čega je uvedena stroža evaluacija projekata, što je dovelo do smanjenja broja

financiranih projekata od otprilike 20 posto. Očekuje se da su projekti kojima je dodijeljena potpora

bolje kvalitete. Istodobno su uvedeni novi načini financiranja ustanova, npr. znanstveni centri izvrsnosti

koje je izvorno financirao MZO iz državnog proračuna uz sufinanciranje iz ESIF-a. Taj je proces trebalo

popratiti restrukturiranje javnih znanstvenih instituta, koje je započelo 2014. godine, no još nije

dovršeno. Usprkos obećavajućem početku reforme, velike strukturne promjene nije popratila potrebna

izgradnja kapaciteta, kao ni reforma visokih učilišta i javnih istraživačkih organizacija, koje bi im

omogućile uspješnije natjecanje za bespovratna sredstva za istraživanje na razini EU-a. Taj je neuspjeh

pak doveo do znatnog smanjenja javnog financiranja za aktivnosti IR-a, a ostali očekivani učinci reforme

i dalje su ograničeni. Udio javne potrošnje na IR u BDP-u smanjio se s prosjeka EU-28 od 74 posto iz

2008. godine na samo 58 posto 2015. godine. Proračunska ograničenja dovela su do pada intenziteta IR-

a u javnom sektoru, i to s 0,5 posto 2009. godine na 0,42 posto 2015. godine. Državna proračunska

sredstva za IR (GBAORD) relativno su stabilna i kreću se oko 1,5 posto ukupnih državnih rashoda, što

je neznatno više od prosjeka EU-28 od otprilike 1,4 posto.

93 Eurostat, 2018c. 94 Eurostat, 2018d. 95 Eurostat, 2018. 96 Račić, Švarc, i Testa, 2018.


IR u Hrvatskoj sve se više oslanja na europske strukturne i investicijske fondove (ESIF), no

složena i stroga pravila koja je ponekad teško protumačiti u kombinaciji s neučinkovitom upravom

otežavaju povlačenje i djelotvorno iskorištavanje tih sredstava. Zbog smanjenja dostupnih javnih

sredstava za istraživačke aktivnosti, kao i opće male dostupnosti drugih načina financiranja, ESIF

postaje sve važniji u financiranju konkurentnih aktivnosti IRI-ja u Hrvatskoj. No javni pozivi za prijavu

projekata uključuju složene administrativne postupke (npr. zahtjevnije nego u slučaju programa kojima

se centralizirano upravlja na razini EU-a), što pridonosi znatnim odgodama u provedbi poziva za dostavu

prijedloga. Evaluacija prijedloga projekata često se odgađa i ne izvrši u roku navedenom u

dokumentaciji javnih poziva (u pravilu 120 dana), čime se onemogućava učinkovito planiranje

aktivnosti IR-a na institucionalnoj razini i umanjuje učinak financiranja jednom kada se ugovori.97 Jedan

od glavnih razloga za probleme s evaluacijom prijedloga projekata ograničena je dostupnost vanjskih

evaluatora. Jedno rješenje, koje uspješno primjenjuju mnoge države članice EU-a, moglo bi biti da se

dopusti dostava prijedloga projekata na engleskom jeziku kako bi ih mogli evaluirati strani evaluatori.98

MZO radi na poboljšanju svojeg administrativnog kapaciteta edukacijama, osposobljavanjem i

zapošljavanjem novog osoblja. No vjerojatno je da će, zbog složenih administrativnih postupaka,

predviđeni rok od 120 dana i dalje biti izazov. MRRFEU bi stoga trebao razmotriti pojednostavnjenje

administrativnih postupaka kako bi se ubrzao postupak evaluacije projekata. Uočen je velik nedostatak

drugih načina financiranja osim bespovratnih sredstava, primjerice putem poreznih olakšica,99 javne

nabave inovativnih rješenja ili rizičnog kapitala, koji bi povećali aktivnosti IRI-ja u privatnom sektoru.

Ti se problemi detaljnije razrađuju u odjeljcima u nastavku.

Velika rascjepkanost i izostanak koordinacije u istraživačkom sektoru onemogućuju

ostvarivanje izvrsnosti i otežavaju izgradnju veza s poslovnim sektorom. Prosječan broj istraživača

u javnom sektoru iznosi manje od 100 po ustanovi. Relativno mala istraživačka zajednica u kombinaciji

s trendom „odljeva mozgova” otežava aktivnosti za poboljšanje koje ne uključuju strukturne reforme

organizacije i upravljanja javnim istraživačkim organizacijama.. Potreba za strukturnim reformama u

javnom istraživačkom sektoru istaknuta je u svim relevantnim nacionalnim strateškim dokumentima,

kao i u međunarodnim analizama. Rascjepkanost javnih istraživačkih organizacija negativno utječe na

njihovu učinkovitu koordinaciju i raspodjelu resursa. Istodobno utječe i na dugoročno planiranje u

javnim istraživačkim institucijama, ali i na njihov učinkovit odgovor na promjene u okruženju i potrebe

u industriji, što dodatno ograničava njihovu međunarodnu vidljivost i konkurentnost. Izostanak suradnje

između javnog i privatnog sektora ključna je slabost hrvatskog inovacijskog sustava, što je istaknuto i u

Izvješću RIO-a o državama. Ne začuđuje da Hrvatska ostvaruje loše rezultate u pogledu broja

zajedničkih publikacija javnog i privatnog sektora (po milijunu stanovnika), koji iznosi u prosjeku 5,7

u usporedbi s prosjekom EU-a od 28,7. Zemlja znatno zaostaje za zemljama sa sličnim akademskim

tradicijama kao što su Austrija, Slovenija i Mađarska. Nadalje, u kategoriji „suradnja sveučilišta i

industrije u IR-u” Globalnog indeksa konkurentnosti Hrvatska se nalazi na 118. mjestu od 137 zemalja,

znatno ispod drugih usporedivih zemalja.

97 Na primjer, poziv „Ulaganje u znanost i inovacije – Prvi poziv” objavljen je 2017., a rok za dostavu prijava bio je

2. listopada 2017. U studenome 2018. evaluacija dostavljenih prijedloga projekata i dalje je bila u tijeku iako je u

dokumentaciji poziva bilo predviđeno i navedeno da će trajati 120 dana. 98 Na primjer, u određenim slučajevima (npr. pozivi „Podrška razvoju Centara kompetencija” i „Povećanje razvoja novih

proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja” , oboje u nadležnosti MINGO-a) provedbena tijela

evaluiraju prijedloge projekata po redoslijedu zaprimanja odnosno po načelu prvenstva. Iako se time očigledno ne skraćuje

postupak evaluacije, ta vrsta evaluacije donosi prednosti jednostavnijim prijedlozima projekata, koji se mogu brže pripremiti

i ispuniti minimalne kriterije potrebne za dodjelu sredstava. 99 Porezne olakšice za IR postojale su do kraja 2014. U srpnju 2018. donesen je novi Zakon o državnoj potpori za

istraživačko-razvojne projekte.


Kako bi se povećala djelotvornost visokih učilišta i javnih istraživačkih organizacija,

potrebno je donijeti politike kojima će se poboljšati njihovo upravljanje, financiranje,

umrežavanje i internacionalizacija. Reforme upravljanja trebale bi dovesti do proaktivnijeg razvoja

visokih učilišta i javnih istraživačkih institucija, koji se temelji na strateškim odlukama i raspodjeli

resursa. Kako bi se iskoristio puni potencijal sektora IRI-ja, treba uzeti u obzir cijeli lanac vrijednosti

istraživanja i inovacija, od temeljnih istraživanja do primijenjenih istraživanja i inovacija, a za to je

potrebna i djelotvorna koordinacija relevantnih dionika iz javnog, akademskog i privatnog sektora.

Vlada može potaknuti dijalog o reformama upravljanja te osigurati propise i poticaje. Nakon reformi

upravljanja trebaju uslijediti novi ili revidirani mehanizmi financiranja. Veće odgovornosti visokih

učilišta i javnih istraživačkih organizacija trebalo bi popratiti odgovarajućim poticajima i mehanizmima

financiranja, uključujući programske ugovore, bespovratna sredstva za konkurentna istraživanja,

financiranje inovacija (npr. sjemenski i rizični kapital) i prema potrebi dodatno financiranje za reforme

upravljanja, umrežavanje i internacionalizaciju. Za umrežavanje (upravljanje odnosima) potreban je

aktivni odnos s dionicima u kojem će se jednokratne suradnje (npr. zbog dostupnosti sredstava iz ESI-

fondova) dopuniti i/ili zamijeniti strateškim odnosima s partnerima iz akademske zajednice, poslovnog

sektora i civilnog društva. Vlada može osigurati propise i poticaje koji će tome pružiti potporu, posebno

kad je riječ o zajedničkim projektima, prijenosu znanja i mobilnosti osoblja između organizacija i

sektora. Internacionalizacija podrazumijeva širenje perspektiva kad je riječ o pristupu ključnim

resursima, kompetencijama i mogućnostima i izvan Hrvatske. U tom pogledu vlada može pružiti potporu

ne samo određenim projektima nego i aktivnostima u okviru kojih se razvijaju projekti i suradnje,

posebno na razini EU-a.

Promjene različitih elemenata sustava VO-a i znanosti trebalo bi pratiti tijekom vremena.

Longitudinalna opažanja potrebna su zbog složenosti preobrazbe sustava u kojoj se spaja pristup odozdo

prema gore i potpora odozgo prema dolje. Kratkoročno se mogu odrediti (revidirati) poticaji i propisi,

što će prvenstveno utjecati na aktivnosti i projekte. Njihov učinak trebao bi doprinijetipovećanju opsega

i kvalitete aktivnosti IRI-ja. Srednjoročno će se visoka učilišta i javne istraživačke organizacije mijenjati

temeljem novih aktivnosti i projekata i njihovih rezultata , koji će postajati sastavni dio njihovih

strategija i organizacijskih kultura. Naposljetku bi se dugoročno sustavi VO-a i znanosti također trebali

promijeniti, što bi trebalo biti vidljivo na razini ishoda. Postupnost preobrazbe trebala bi se uzeti u obzir

u praćenju i evaluaciji relevantnih mjera politike koje će se osmisliti i provesti.


3 Ocjena glavnih izazova i razvojnih potencijala Hrvatske

3.1 Glavni izazovi:

3.1.1 Rani i predškolski odgoj i obrazovanje: Neodgovarajući materijalni, ljudski i financijski

resursi otežavaju proširenje predškolskog obrazovanja

1. izazov: Nedostatan broj ustanova za RPOO i broj mjesta u takvim ustanovama uzrok je

nedovoljne razine dostupnosti RPOO-a – Za razliku od većine država članica EU-a, Hrvatska ne jamči

upis svakog djeteta u RPOO (zakonsko pravo na RPOO). Nije dostupan dovoljan broj ustanova za

RPOO te broj mjesta u postojećim dječjim vrtićima kako bi se osigurala odgovarajuća razina

pokrivenosti predškolskim programima. Stanje je gore kad je riječ o djeci mlađoj od tri godine, djeci

koja žive u ruralnim, slabije razvijenim područjima i djeci romske etničke manjine. S obzirom na

trenutačnu brzinu proširenja kapaciteta, Hrvatska vjerojatno neće ostvariti nacionalni cilj i cilj u okviru

strategije Europe 2020. da 95 % djece u dobi od četiri do šest godina bude upisano u RPOO, unatoč

povećanju broja dječjih vrtića i mjesta u njima u posljednjih nekoliko godina. Trenutačna novčana

sredstva EU-a za povećanje dostupnosti RPOO-a često se isplaćuju na lokalnoj razini te nisu

upotrijebljena na optimalan način zbog nedostatka koordinacije i jasne strategije proširenja na

nacionalnoj razini, koja bi uzela u obzir demografske promjene i potrebe područja u najnepovoljnijem

položaju.

2. izazov: Nedovoljan broj odgojitelja mogao bi biti prepreka proširenju RPOO-a – Ne postoji

dovoljan broj odgojitelja i stručnih suradnika u RPOO-u kako bi se sustav proširio i obuhvatio svu djecu

te kako bi se osigurala kvaliteta programa. Sposobnost Hrvatske da osposobi i zaposli dovoljan broj

odgojitelja predškolske djece jedan je od glavnih izazova za proširenje dostupnosti RPOO-a. Odgojitelji

i stručni suradnici moraju se mobilizirati u trenutku kada je to potrebno i na mjesta na kojima su

najpotrebniji. Novi odgojitelji vjerojatno će se baviti zahtjevnijim skupinama učenika te će im biti

potrebno intenzivnije osposobljavanje i veća potpora kako bi osigurali uključenost različitih skupina

djece.

3. izazov: Model financiranja otežava veću uključenost u predškolsko obrazovanje – Gotovo

potpuna decentralizacija troškova općina u pogledu RPOO-a pridonijela je produbljenju regionalnih

razlika u pokrivenosti pružanja RPOO-a te se smatra jednom od glavnih prepreka za postizanje

sveobuhvatnijeg sudjelovanja u predškolskom obrazovanju, posebno u siromašnijim općinama.100

Također, brojne obitelji ne mogu plaćati RPOO. Isto tako, cijene koje obitelji plaćaju nisu

standardizirane. Obitelji navode troškove kao jednu od najvećih prepreka uključivanju u RPOO,101 a

pitanje financijske priuštivosti nesrazmjerno utječe na djecu u najnepovoljnijem položaju, kojoj bi

kvalitetno rano obrazovanje vjerojatno najviše koristilo. Iako je Hrvatska nedavno izdvojila gotovo

120 milijuna EUR u ulaganjima za RPOO (40 milijuna EUR iz ESF-a, 70 milijuna EUR iz Europskog

poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i 9 milijuna EUR iz nacionalnih sredstava) kako bi poboljšala

kvalitetu i infrastrukturu predškolskog obrazovanja i skrbi u zemlji te povećala njegovu dostupnost,102 i

dalje je potrebno ostvariti napredak u pogledu izmjene modela financiranja kako bi se omogućilo

održivije proširenje RPOO-a.

100 Europska komisija, 2018c. 101 Eurofound 2012. kako se navodi u Peeters, 2018. 102 Europska komisija, 2018c.


4. izazov: Obitelji u nepovoljnom položaju suočene su s većim izazovima u pogledu

dostupnosti RPOO-a – U sustavu postoje prepreke s kojima se djeca iz ranjivih skupina susreću pri

uključivanju u RPOO; u ranjivim skupinama koje pripadaju istom socioekonomskom statusu,

geografskom položaju ili manjini ne postoji svijest o dobrobitima RPOO-a. Iako ograničen broj mjesta

u ustanovama za RPOO utječe na djecu i obitelji u svim regijama i socioekonomskim skupinama, izazovi

su veći za obitelji u nepovoljnom položaju koje žive na područjima s manjim brojem mjesta u dječjim

vrtićima i u kojima su dječji vrtići smješteni na većim udaljenostima. Takve obitelji svoj svojoj djeci

često ne mogu priuštiti pohađanje vrtića čak i ako postoje slobodna mjesta te stoga mogu podcijeniti

dobrobiti RPOO-a. Javna potrošnja na RPOO svugdje je važno jamstvo jednakosti. Bez dovoljne javne

potrošnje stvara se povećani rizik od ograničavanja RPOO-a na imućnije obitelji i regije te dolazi do

značajnih razlika u kvaliteti programa.103

5. izazov: Podjela odgovornosti u pogledu RPOO-a između središnje i lokalne vlasti nije

optimalna i utječe na učinkovitost sustava – Postoji neoptimalna podjela odgovornosti u pogledu

ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja između središnje i lokalne vlasti. Ne upotrebljava se

ekonomija razmjera, a resursi i potpora često nisu usmjereni na najvažnija pitanja i područja kojima su

najpotrebniji. Male i siromašne jedinice lokalne vlasti često nemaju kapacitete i financijska sredstva za

osmišljavanje i provedbu politika o RPOO-u na djelotvoran i učinkovit način. Isto tako, u svojim

preporukama europskog semestra za Hrvatsku iz 2018. godine Europska komisija potaknula je državu

da „smanji teritorijalnu rascjepkanost javne uprave, pojednostavni funkcionalnu raspodjelu nadležnosti

i poveća kapacitete za izradu i provedbu javnih politika“.

6. izazov: Nepostojanje sustava za osiguravanje kvalitete RPOO-a pridonosi suboptimalnom

radu sustava – Obično se u okviru osiguravanja kvalitete provode sustavne analize kako bi se na temelju

informiranih odluka provela prilagodba sustava u cilju poboljšanja obrazovnih praksi i poticanja

ostvarenja obrazovnih ciljevaa. Takav pristup obrazovanju temelji se na dokazima. Međutim, u

Hrvatskoj ne postoji jasno strukturiran i dosljedan sustav za osiguravanje kvalitete obrazovanja. Nije

uspostavljeno ni vrednovanje kvalitete sustava upravljanja ni praćenje učinkovitosti agencija za RPOO

koje djeluju u okviru sustava. Ne postoji ni sustavno vanjsko vrednovanje obrazovnih ustanova, kao ni

sustav za praćenje kvalitete rada ključnih dionika sustava (ravnatelja, stručnjaka za RPOO, odgojitelja i

drugog obrazovnog osoblja).

3.1.2 Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje: Malen broj nastavnih sati, zastarjeli

kurikulum, neučinkovita potrošnja i ograničena upotreba pristupa upravljanja javnim

sektorom pridonose lošim ishodima učenja

1. izazov: Malen broj nastavnih sati iz glavnih predmeta u godini pridonosi ispodprosječnim

ishodima učenja – Obvezno obrazovanje u Hrvatskoj jedno je od najkraćih u Europi, što je vjerojatno

povezano s ispodprosječnim ishodima učenja u PISA istraživanjima. U većini obrazovnih sustava u

Europi obvezno redovno obrazovanje traje 9 – 10 godina te ga djeca završavaju u dobi od 15 – 16

godina. U Hrvatskoj djeca i mladi osam godina sudjeluju u obveznom obrazovanju, prije čega provode

najmanje 250 sati pohađajući obvezni predškolski program jednu godinu prije upisa u prvi razred te

završavaju niže sekundarno obrazovanje u dobi od 14 – 15 godina. U svim drugim državama u Europi

preporučeno obvezno obrazovanje traje duže, osim u Srbiji, koja isto tako ima osmogodišnji sustav. U

23 države članice EU-a, uključujući Hrvatsku, obvezno obrazovanje traje manje od 7600 sati. U više od

12 zemalja u kojima obvezno obrazovanje traje 10 – 12 godina minimalni preporučeni broj sati nastave

iznosi od 7616 do 11 240 sati. Kad je riječ o osnovnoškolskom obrazovanju, prosječni minimalni broj

103 OECD, 2017.


sati nastave u školskoj godini u Europi iznosi 727 sati. Godišnji broj sati nastave kreće se u rasponu od

manje od 500 sati u Hrvatskoj i drugim zemljama kao što su Bugarska i Rumunjska do više od 900 sati

u Danskoj, Irskoj, Luksemburgu i Nizozemskoj. Općenito govoreći, prosječni minimalni broj sati

nastave u godini u nižem sekundarnom obrazovanju iznosi 857 sati, tj. kreće se u rasponu od 637 sati u

Hrvatskoj i 647 u Crnoj Gori do 1000 ili više sati u Danskoj, Španjolskoj i Nizozemskoj.104, 105 Zbog

kratkog trajanja obveznog obrazovanja učenici mogu imati premalo vremena na raspolaganju kako bi

razvili ključne kompetencije iz glavnih predmeta i vještine potrebne za cjeloživotno učenje.

2. izazov: Mreža škola donosi brojne izazove za učinkovito povećanje broja sati nastave –

Trenutačna mreža predstavlja dvostruki izazov; s jedne strane, gotovo polovina svih osnovnoškolskih

učenika upisana je u škole koje rade u dvije smjene, dok se, s druge strane, broj malih škola povećava

te one postaju još manje. U školama koje rade u dvije smjene, a ponekad i u tri, teže je povećati broj

nastavnih sati u danu. Male su škole neučinkovite kako u pogledu troškova, tako i u pogledu kvalitete:

skupo je održavati poluprazne zgrade i učionice s niskim omjerom učenika i učitelja, a privlačiti

nadarene učitelje i ravnatelje u vrlo male škole predstavlja velik izazov.

3. izazov: Nedostupnost RPOO-a, ograničena potpora učenicima s poteškoćama, nedostatak

ulaganja u učitelje u SOO-u i infrastrukturu, među ostalim, pridonose lošim ishodima učenja

učenika u nepovoljnijem socioekonomskom položaju – Učenici na dnu financijskih kvintila rjeđe

sudjeluju u predškolskom obrazovanju od svojih imućnijih vršnjaka, zbog čega su manje pripremljeni

za osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje te cjeloživotno učenje. Utvrđivanje učenika kojima je

potrebno najviše potpore nije optimalno jer usporedivi podaci na nacionalnoj razini nisu lako dostupni

(državna matura jedini je nacionalni ispit i provodi se u prekasnoj fazi obrazovanja učenika). Usklađena

potpora učenicima za koje je utvrđeno da imaju poteškoće u učenju isto je tako ograničena, zbog čega

učenici s poteškoćama nemaju odgovarajuće mogućnosti uhvatiti korak s gradivom. Iako se pitanje

niskog socioekonomskog statusa učenika najčešće rješava niskim omjerom broja učenika u odnosu na

broj učitelja, u raspoređivanje najiskusnijih učitelja učenicima u nepovoljnom položaju ulažu se

ograničeni napori. Raspoređivanje najiskusnijih učitelja učenicima u nepovoljnom položaju dobra je

praksa u takvim situacijama.106 Učenici koji se nalaze na dnu kvintila socioekonomskog statusa

nesrazmjerno češće pohađaju trogodišnje i četverogodišnje programe SOO-a u odnosu na učenike iz

drugih kvintila, a takvi su programi često povjereni učiteljima sa zastarjelim znanjem i vještinama

poučavanja.

4. izazov: Kurikulumi ne potiču, a postojeće nastavne prakse ne stavljaju naglasak na razvoj

naprednih vještina rješavanja problema kod učenika – Sklonost da se prednost daje pamćenju

činjenica, umjesto razvoju vještina kritičkog razmišljanja, zastarjeli i nerelevantni kurikulum, pristupi

poučavanju koji nisu usmjereni na učenike te, u nekim slučajevima, oslanjanje na zastarjele udžbenike

samo su neki od nedostataka hrvatskog obrazovnog sustava. Iako se tekućom reformom kurikuluma

nastoje riješiti ta pitanja, njezina kasna i djelomična provedba otežava uvođenje prijeko potrebnih

poboljšanja. Nestabilni institucionalni okvir te nedostatak transparentnosti i predanosti provođenju

strateških ciljeva negativno utječu na učenike koji su u učionicama i dalje izloženi zastarjelom

kurikulumu i neodgovarajućim nastavnim praksama. Iako je provedba reforme kurikuluma počela 2015.

godine, i dalje ne postoji odobreni akcijski plan za njezinu provedbu.

104 Europska komisija/EACEA/Eurydice, 2018b. 105 Broj sati matematike u kurikulumu osnovnoškolskog obrazovanja posebno je visok u Njemačkoj, Francuskoj, Hrvatskoj,

Portugalu i Srbiji. Matematika zauzima posebno važno mjesto u pogledu broja sati nastave u obveznom općem sekundarnom

obrazovanju u Hrvatskoj, Latviji i Crnoj Gori. 106 Avvisati, 2018.


5. izazov: Niz izazova povezanih s učiteljima utječe na kvalitetu hrvatskog obrazovnog sustava

– Ključ za bolje usvajanje gradiva iz matematike i prirodoslovnih predmeta leži u dostupnosti iskusnih

i motiviranih učitelja. Međutim, u Hrvatskoj nema dovoljno učitelja iz skupina predmeta iz područja

STEM-a, a posebno učitelja matematike i prirodoslovnih predmeta. Iako je potrebna daljnja analiza

glavnih faktora koji pridonose rezultatima Hrvatske u matematici i prirodoslovnim predmetima u

istraživanju PISA, nemogućnost privlačenja i zadržavanja visokokvalitetnih učitelja iz tih skupina

predmeta zabrinjavajuća je. Postoje brojni dokazi da već duže vrijeme postoji manjak učitelja iz

područja STEM-a i drugih skupina predmeta, kao što su strani jezici. Četvrti cilj odjeljka Strategije

obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2014. godine o predtercijarnom obrazovanju (podići kvalitetu rada

i društvenog ugleda učitelja) bavi se pitanjima neodgovarajućih kvalifikacija učitelja u nekim slabije

razvijenim regijama, kao i pitanjem deficita kvalificiranih učitelja za prethodno navedene predmete, što

se povezuje sa slabim postignućima Hrvatske u istraživanjima PISA. U godišnjim se „Preporukama za

obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja“ Hrvatskog zavoda za zapošljavanje redovito navodi

potreba za povećanjem broja učitelja matematike u svim ili gotovo svim regijama (kao i učitelja

informatike i fizike, nakon kojih slijede, premda rjeđe, učitelji engleskog/njemačkog jezika i

prirodoslovnih predmeta, a rijetko učitelji hrvatskog jezika i književnosti). Dobro je poznato da se škole

suočavaju s poteškoćama u pronalasku osoblja iz tih područja te da su fluktuacije česte.. Iako problem

osiguravanja dovoljnog broja kvalificiranih učitelja iz STEM-a koji nastaje zbog postojanja mnogo

boljih mogućnosti zapošljavanja izvan obrazovnog sektora nije svojstven samo Hrvatskoj, moguće je da

se problem tijekom vremena pogoršao te je vjerojatno da ga visoke stope emigracije iz Hrvatske dodatno

pogoršavaju. Smatra se da su relativno niska razina privlačnosti i ugled učiteljske profesije prepreka za

ostvarivanje poboljšanja u tom pogledu. Hrvatska isto tako nema utvrđene nacionalni standard

kvalifikacije, unatoč tomu što su oni prioritet reforme kurikuluma. Iako je izrađen Okvir nacionalnog

standardae kvalifikacije za učitelje u osnovnim i srednjim školama u skladu s HKO-om, nije ostvaren

napredak u pogledu ostvarenja samih standarda. Broj učenika u odnosu na broj učitelja isto se tako

znatno smanjio, i to brže od prosječne stope smanjenja u EU-u, pri čemu se postignuća učenika nisu

razmjerno poboljšala. Broj učenika u odnosu na broj učitelja u osnovnoškolskom obrazovanju u

Hrvatskoj smanjio se s 20 učenika na jednog učitelja 1996. godine na 13 učenika na jednog učitelja

2016. godine, djelomično zbog postojanja manjih škola koje nemaju dovoljno učenika da bi popunile

učionice uobičajene veličine. Iako taj trend postoji u cijeloj Europi, pad je znatno postupniji nego u

Hrvatskoj (u prosjeku sa 16 učenika 1996. na 14 učenika 2016.). Situacija je slična u srednjoškolskom

obrazovanju. Broj učenika u odnosu na broj učitelja u srednjoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj 1996.

godine iznosio je 14 učenika na jednog učitelja, ali se znatno smanjio, na 7 učenika 2016. godine. U

Europi je taj omjer i dalje stabilan te je 1996. i 2016. godine iznosio oko 11 učenika.107 Ta nagla

smanjenja u Hrvatskoj vjerojatno su praćena povećanjem troškova po učeniku, što dovodi u pitanje

učinkovitost i održivost trenutačnog stanja. Iako u Hrvatskoj možda ima previše učitelja u

osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, u podsektoru RPOO-a ih je premalo, što upućuje na

još jednu neučinkovitost sustava.

6. izazov: Ograničena upotreba podataka i suvremenih instrumenata javne politike smanjuje

kapacitet Hrvatske za uvođenje promjenae utemeljenih na dokazima – Hrvatska trenutačno provodi

standardizirane procjene znanja učenika samo na kraju višeg sekundarnog obrazovanja (državna

matura). S obzirom na to da nemaju podatke o uspješnosti učenika i sustava u drugim vremenskim

razdobljima (npr. u četvrtom razredu), oblikovatelji javnih politika i učitelji ne mogu poduzeti

pravovremene mjere i osigurati kvalitetu sustava. Hrvatska je uključena u trend regije Europe i središnje

Azije u kojem nekoliko država djeluje „u mraku”, ne iskorištavajući priliku sustavno prikupljati podatke

107 Institut za statistiku UNESCO-a, pristupljeno u listopadu 2018.


o ishodima učenja. Isto tako, zbog pretjeranog oslanjanja na zakonodavstvo kao rješenje većine

problema, nedovoljno se upotrebljavaju „mekši” instrumenti politike koji bi mogli potaknuti provedbu

promjena, kao što su poticaji, financiranje po učeniku, različiti pristupi upravljanju, izgradnja kapaciteta,

nukanje ili upotreba dokaza kako bi se dobila sveobuhvatnija potpora dionika. Iako su gotovo sve države

u regiji uvele financiranje po učeniku kako bi potaknule lokalne dionike da smanje mrežu škola kao

odgovor na smanjenje broja učenika, Hrvatska još uvijek financira inpute (npr. učitelje).

7. izazov: Ograničenom upotrebom suvremenih pristupa upravljanju javnim sektorom

ograničavaju se autonomija lokalnih dionika i učinkovitost sustava – Hrvatskim se obrazovnim

sustavom i dalje upravlja u skladu s podrobnim i centraliziranim normama koje ograničavaju autonomiju

lokalnih tijela na razne načine. Škole, gradovi i općine moraju se pridržavati centralno određenih normi

kojima se precizno utvrđuje broj članova osoblja za čišćenje, kuhara (jedan na 75 pripremljenih toplih

obroka), domara, računovođa i knjižničara koji moraju biti zaposleni u svakoj školi, čime se otežava

donošenje lokalnih rješenja koja bi mogla biti primjerenija i troškovno učinkovitija.

3.1.3 SOO, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje: neusklađenost zastarjelih programa

SOO-a s potrebama poslodavaca i nedovoljan naglasak na obrazovanje odraslih povećavaju

razinu neusklađenosti postojećih i traženih vještina

1. izazov: Ograničenim strateškim planiranjem na nacionalnoj razini otežava se poboljšanje

uspješnosti sustava – Ograničeno strateško planiranje i koordinacija ponude programa u okviru SOO-

a i obrazovanja odraslih na nacionalnoj razini koji ne dovode do izrade obvezujućih politika na

regionalnoj i lokalnoj razini pridonose, među ostalim, nedovoljnoj upotrebi podataka dostupnih za

donošenje informiranih odluka i pospješuju donošenje neplanskih odluka o vrsti, lokaciji i vremenskom

okviru ponude programa (što dovodi do preklapanja programa, viškapolaznika iz određenih područja i

nedostatka novoobrazovanih stručnjaka u drugim područjima).

2. izazov: Programi u okviru SOO-a zastarjeli su, niske kvalitete i nisu usklađeni s potrebama

poslodavaca – Zastarjeli programi u okviru SOO-a glavni su uzrok neusklađenosti ponude vještina i

potražnje na tržištu rada. Unatoč nedavnom napretku u određenim područjima, suradnja između

poslodavaca i škola u okviru SOO-a i dalje je ograničena. Iako je stopa nezaposlenosti visoka,

poslodavci u određenim segmentima gospodarstva, kao što su građevinarstvo, turizam, prijevoz,

prehrambena industrija te poljoprivreda i šumarstvo ne mogu pronaći kandidate za slobodna radna

mjesta koja nude, pri čemu neki pribjegavaju zapošljavanju stranih radnika kako bi zadovoljili svoje

potrebe. Mogućnosti za učenje temeljeno na radu (UTR) nisu primjerene kako bi dovoljno dobro

pripremile učenike za rad, posebno one učenike koji ulaze na tržište rada nakon završenog SOO-a. Iako

su za određena područja stvoreni profili sektora koji su bolje usklađeni s potrebama poslodavaca, učenici

i dalje ne ostvaruju koristi od navedenih promjena. Kvaliteta učitelja i opreme isto tako izravno utječe

na relevantnost programa u okviru SOO-a. Spora tranzicija iz obrazovanja na tržište rada svojstvena

Hrvatskoj izravna je posljedica neprimjerene kvalitete i relevantnosti ponude u okviru SOO-a. Programi

u okviru SOO-a često su manje ugledni od općeobrazovnog usmjerenja te učenici i njihove obitelji često

imaju lošu predodžbu o njima. Učenici u SOO-u u međunarodnim procjenama znanja postižu lošije

rezultate od učenika u općem obrazovanju. Plan da se u okviru nove reforme smanji opseg i broj sati

općeobrazovnih predmeta u programima u okviru SOO-a zabrinjava.

3. izazov: Među učenicima postoji manje zanimanje za trogodišnje programe u okviru SOO-

a ulaganja u takvi programe su nedovoljna – Osim općih izazova s kojima se suočavaju programi u

okviru SOO-a, trogodišnji programi nisu privlačni učenicima, u okviru takvih programa ne može se

osigurati dovoljan broj i potrebno trajanje prilika za UTR kod poslodavaca, ranjivi su u pogledu

nedovoljnih ulaganja (npr. postoji veća potreba za suvremenom opremom i materijalima), predodžba o

njima negativnija je, a kvote nisu prilagođene smanjenju broja stanovništva. Trogodišnji programi često


privlače učenike s najlošijim akademskim postignućem, učenike koji često dolaze iz sredina u

nepovoljnom položaju, koji ostvaruju lošije rezultate na standardiziranim procjenama znanja kao što je

PISA i koji nakon završetka obrazovanja teže pronalaze zaposlenje (jer su dostupni kvalificiraniji

kandidati) ili im je teže nastaviti obrazovanje na razini visokog obrazovanja, čime se odražava

nejednakost mogućnosti unutar sustava. Iako su trogodišnji programi u okviru SOO-a dosad privlačili

učenike sa sličnom pozadinom i s obzirom na to da se ukupan broj učenika koji pripadaju takvim

skupinama posljednjih godina smanjio, razina zanimanja za trogodišnje programe smanjila se više nego

razina zanimanja za druge programe, što je prouzročilo nedostatak potrebnih vještina na tržištu rada u

nekim područjima. Nekoliko faktora pridonosi niskoj razini privlačnosti tih programa, uključujući

ograničene mogućnosti za nastavak obrazovanja na razini visokog obrazovanja.

4. izazov: Kompetencije nastavnika u okviru SOO-a i obrazovanja odraslih često su zastarjele

i neusklađene s trenutačnim potrebama i praksama u području strukovnog obrazovanja u kojem

predaju – Neki nastavnici nisu završili pedagoško osposobljavanje, koje nije jednako dostupno u cijeloj

zemlji te u Hrvatskoj nije obvezno za nastavnike u obrazovanju odraslih. Postoji nekoliko izazova i

potreba u tom području, a uključuju sljedeće:

• povećanje sudjelovanja nastavnika u profesionalnom razvoju

• povećanje dostupnosti i relevantnosti sadržaja i materijala za profesionalni razvoj

• veća kvaliteta postupaka povezanih s profesionalnim razvojem

• usklađivanje nacionalnih prioriteta i osposobljavanja na temelju potreba nastavnika i škola,

uključujući preciznije određivanje dugoročnih ciljeva osposobljavanja u okviru SOO-a

• mehanizmi za povećanje motivacije nastavnika za profesionalan razvoj

• poboljšanje sustava za napredovanje nastavnika

• dostupnost jednostavnog modela pedagoškog osposobljavanja za mentore u cilju povećanja

kapaciteta poslodavaca za primanje učenika na UTR.

5. izazov: Broj hrvatskih građana koji sudjeluju u aktivnostima cjeloživotnog učenja među

najnižima je u EU-u – To se najviše odnosi na osobe s najnižim stupnjem obrazovanja i na dugotrajno

nezaposlene osobe. Niske razine učenja tijekom cijelog života, a točnije tijekom odraslog života, jedan

su od uzroka zastarjelih vještina koje su povezane s niskom razinom sudjelovanja na tržištu rada i

niskom razinom produktivnosti.

6. izazov: Postoje velike razlike u kvaliteti ponude programa za obrazovanje odraslih, a razina

sudjelovanja poslodavaca u osmišljavanju kvalifikacija je niska – Ponuda programa prati se i

poboljšava pomoću nedefiniranog okvira certificiranja, a mehanizmi za osiguravanje kvalitete ne

postoje; mnogobrojnost pružatelja usluga obrazovanja i programa korisnicima i tijelima za

osposobljavanje otežava upotrebu i održavanje sustava – velik broj ustanova za obrazovanje odraslih

provodi iznimno velik broj programa iz različitih sektora obrazovanja, što dovodi u pitanje kvalitetu

obrazovanja. Zbog naglog smanjenja broja stanovništva radnici svih dobnih skupina morat će postati

produktivniji tijekom cijelog svojeg životnog vijeka kako bi zemlja zadržala trenutačnu razinu životnog

standarda – bez kvalitetnih mogućnosti za stjecanje novih vještina u odrasloj dobi, ta zadaća predstavlja

sve veći izazov.


3.1.4 Visoko obrazovanje i znanost: neučinkovito osiguravanje kvalitete i praćenje,

nepotpuna reforma javnih istraživačkih ustanova te ograničeni kapacitet i suradnja javnog i

privatnog sektora pridonose niskoj razini uspješnosti

Visoko obrazovanje

1. izazov: Struktura sveučilišta i pravni okvir sprječavaju provedbu suvremenih politika –

Usvajanjem važnih novih propisa o osiguravanju kvalitete (2009.), HKO-a (2013.) i uvođenjem

programskih ugovora (2012.), uz izmjene i dopunetemeljng Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom

obrazovanju (2003.) nastao je kompleksni pravni okvir koji uključuje brojna upravna i stručna tijela koja

su se pokazala neučinkovitima. Time se sprečava provedba suvremenih politika. Trenutačno svaki

fakultet u okviru neintegriranih sveučilišta ima pravnu autonomiju. Mnogobrojnost pravnih subjekata

otežava učinkovito strateško i financijsko upravljanje u okviru sustava visokog obrazovanja.

2. izazov: Hrvatska se suočava s vrlo niskim stopama stjecanja visokog obrazovanja – Vrlo

niska stopa stjecanja visokog obrazovanja,108 koja je 2017. godine iznosila 29 posto, u odnosu na prosjek

EU-a i s obzirom na cilj okvira ET 2020. da se ostvari stopa od 40 posto, zabrinjavajuća je. Stope

stjecanja visokog obrazovanja koje se smanjuju i stagnacija broja upisanih u visoko obrazovanje upućuje

na to da brojni studenti ne završe studij ili ga završe u dužem roku od predviđenog. Te vrlo niske stope

stjecanja visokog obrazovanja postoje u okruženju u kojem država hitno treba povisiti „stvaranje”

visokokvalificiranih radnika, kao što su inženjeri. S obzirom na to da stopa stjecanja visokog

obrazovanja ovisi o povećanju broja upisanih i diplomiranih/završenih studenata, Ministarstvo znanosti

i obrazovanja uvelo je instrumente politike kako bi potaknulo oboje. Međutim, zbog nepostojanja

sustava za praćenje i vrednovanje s kvantitativnim ciljevima u pogledu stopa prekida i završetka visokog

obrazovanja, trenutačno nije moguće pratiti njihovu učinkovitost. Nacionalna skupina za unapređenje

socijalne dimenzije visokog obrazovanja utvrdila je 15 kategorija podzastupljenih skupina studenata

kojima je otežan pristup visokom obrazovanju ili za koje postoji rizik da će napustiti studij. Izravni i

neizravni financijski poticaji utvrđeni za poticanje napretka studenata temelje se na ostvarenom rezultatu

i povezani su sa stjecanjem ECTS bodova, što izaziva zabrinutost u pogledu jednakosti kad je riječ o

studentima u nepovoljnom položaju. Iako se najnovijim promjenama politika u tom području promiče

dodjela poticaja na temelju potrebe, potrebno je nastaviti razvijati i dodjeljivati takve poticaje. U sustavu

visokog obrazovanja izvanredni studenti nemaju pravo ni na kakvu državnu potporu, čime se studente

te velike skupine (28 posto ukupnog broja studenata) odvraća od sudjelovanja u visokom obrazovanju i

njegova uspješnog završavanja. Osim toga, potrebno je prilagoditi izvedbu studijskih programa

potrebama izvanrednih studenata kako bi mogli bolje uskladiti studij s poslom. S obzirom na to da je

Hrvatska suočena sa znatnim valom emigracije, bilo bi dobro provesti istraživanje o utjecaju emigracije

visokokvalificirane radne snage na stope stjecanja visokog obrazovanja te na politike jednakosti.

Trenutačno ne postoje podaci o tim pitanjima.

3. izazov: Stopa zapošljivosti osoba s diplomom je niska – Niske stope zapošljivosti – 72 posto

2017. godine u odnosu na prosjek EU-a od 85 posto i s obzirom na cilj okvira ET 2020. od 82 posto109

– ukazuju na to da kompetencije osoba s diplomom nisu dovoljno relevantne za potrebe tržišta rada. To

je posljedica nedostataka u strukturi i sadržaju kurikuluma, koji se sustavno ne temelji na trenutačnim i

budućim potrebama gospodarstva i društva. Studenti trebaju bolju potporu u pogledu tranzicije na tržište

rada. Visoka neusklađenost između kvalifikacije i zanimanja za prvostupnike (30 posto)110 i velik udio

108 Odnosi se na stanovništvo u dobi od 30 – 34 godine koje je uspješno završilo tercijarno obrazovanje (ISCED 5 – 8). 109 Odnosi se na osobe s diplomom (ISCED 5 – 8) u dobi od 20 – 34 godine koji su stekli diplomu u posljednje tri godine. 110 Europska komisija, 2017b.


magistara (45 posto) mogli bi ukazivati na strukturni problem provedbe bolonjskog sustava u Hrvatskoj

s obzirom na to da tržište rada možda ne priznaje kvalifikacije prvostupničke diplome na odgovarajući

način.

4. izazov: Postojeći mehanizmi za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja i dalje su

nedostatni te ne uspijevaju povećati razinu relevantnosti studijskih programa – Postojeći

mehanizmi za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja i dalje su nedostatni te ne uspijevaju povećati

razinu relevantnosti studijskih programa. Niska stopa zapošljivosti osoba s diplomom, visoka razina

neusklađenosti kvalifikacija prvostupnika te nezadovoljstvo studenata studijskim programima111

upućuje na to da ni unutarnje ni vanjsko osiguravanje kvalitete nije pridonijelo povećanju razine

relevantnosti studijskih programa. Ne postoje strukturne poveznice između standarda kvalifikacija i

standarda zanimanja u HKO-u s jedne strane te inicijalne akreditacije studijskih programa i

reakreditacije ustanova u sustavu tercijarnog obrazovanja s druge strane. Očekivani rezultati ishoda

učenja i profili studijskih programa nisu u skladu s potražnjom na tržištu rada i društvenim potrebama.

Prvi ciklus reakreditacije (2010. – 2015.) bio je prvenstveno usmjeren na vrednovanje kvalitete visokih

učilišta, a ne na studijske programe koje nude.112

Znanost

5. izazov: Dosljedno praćenje i vrednovanje politika financiranja i dalje nisu uspostavljeni –

Unatoč trogodišnjim ciklusima programskih ugovora s visokim učilištima od 2012. godine, Ministarstvo

znanosti i obrazovanja nije uspjelo uspostaviti dosljedan sustav za praćenje i vrednovanje kojim bi se

mogla procijeniti učinkovitost financiranja. S obzirom na to da školarine koje se plaćaju po linearnom

modelu podrazumijevaju velike rizike u pogledu financijskog planiranja (teško je predvidjeti uspjeh

studenta u prikupljanju ECTS bodova) i jednakosti, njihove konačne prednosti i mane i dalje su nejasne.

Država nije ostvarila napredak u preusmjeravanju neizravnih subvencija za obroke koje su dostupne

svim studentima u izravne stipendije za studente u najnepovoljnijem položaju. Sve veća emigracija

visokokvalificirane radne snage potencijalni je izazov za učinkovitost javne potrošnje u pogledu sustava

potpore studentima. Potrebna su daljnja istraživanja utjecaja emigracije visokokvalificirane radne snage

na visoko obrazovanje.

6. izazov: Postupak restrukturiranja i konsolidacije javnih istraživačkih organizacija nije

dovršen prema planu – Djelomično restrukturiranje istraživačkog sektora dovelo je do fragmentacije

javnih istraživačkih organizacija, a da pritom nije provedena potrebna obnova istraživačke infrastrukture

niti je povećana razina financiranja istraživanja. Kako smo vidjeli, Hrvatska ima 25 javnih istraživačkih

instituta u odnosu na prosječni broj od manje od 5 istraživačkih instituta u većini skandinavskih zemalja.

Neki su od glavnih izazova s kojima se javne istraživačke organizacije trenutačno suočavaju ograničena

autonomija (uključujući postupke definiranja povezane s napredovanjem u karijeri i nagrađivanjem

produktivnih znanstvenika), oskudni proračuni, zastarjela infrastruktura, nemogućnost učinkovitog

odgovora na gospodarske potrebe i nedostatak dugoročnih razvojnih strategija. Bespovratna sredstva za

ulaganje u infrastrukturu istraživanja i razvoja koja je osmislilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja

zahtijevaju provedbu organizacijske reforme javnih istraživačkih organizacija kao korisnika

bespovratnih sredstava, što bi trebalo dovesti do dugoročnog poboljšanja organizacije javnih

istraživačkih organizacija i upravljanja njima. Osim toga, potencijalni korisnici bespovratnih sredstava

moraju argumentirati i dokumentacijom potkrijepiti potrebu da se nova oprema financira bespovratnim

sredstvima iz ESIF-a te objasniti pravila pristupa infrastrukturi za druge istraživačke organizacije. Ti bi

111 Šćukanec et al., 2016. 112 Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala, 2015.


postupci isto tako trebali dovesti do učinkovitije raspodjele istraživačke opreme među različitim

organizacijama i smanjiti operativne troškove korištenja kupljene opreme. Trebalo bi uložiti dodatne

napore u katalogizaciju kapitalne znanstvene opreme u istraživačkim organizacijama te u omogućavanje

slobodnog pristupa pod istim uvjetima za sve zainteresirane dionike.

7. izazov: Pristup financiranju IRI-ja vrlo je ograničen – Uz ograničene resurse iz državnog

proračuna i nedovoljnu konkurentnost na razini EU-a, ESI fondovi sve su važniji cijeloj istraživačkoj

zajednici. Oni uglavnom obuhvaćaju samo bespovratna sredstva, dok su druge vrste poticaja do sada

bile oskudne ili nisu postojale (npr. fondovi rizičnog kapitala, javna nabava za inovativne proizvode i

usluge, porezne olakšice). Financiranje IRI-ja trebalo bi povećavati kapacitete za suradnju u cijelom

lancu istraživanja i inovacija, što bi moglo stvoriti buduće mogućnosti za rast i privući privatna ulaganja.

Pozive na podnošenje projektnih prijedloga moglo bi se unaprijediti daljnjim pojednostavnjivanjem

administrativnih postupaka i kriterija za odabir. Financiranje istraživačke infrastrukture obuhvaća

projektnu dokumentaciju, izgradnju, kupnju opreme, upravljanje projektom i popratne aktivnosti. Potiče

se i organizacijska reforma , a njezine je sastavnice moguće financirati iz drugih poziva u okviru

Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020. te dodatnim sredstvima za razvoj

ljudskih potencijala u znanosti, kao što su Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014. –

2020., pozivi Hrvatske zaklade za znanost i projekti bilateralne suradnje. Praćenje i vrednovanje tih

mehanizama i njihovih utjecaja potrebni su kako bi se utvrdili nedostaci i moguća poboljšanja strukture

kojima bi se olakšao nesmetan rad novih infrastruktura.

8. izazov: Kapacitet privatnog i javnog sektora za IRI je nizak – Javne istraživačke organizacije

u međunarodnom su okruženju i dalje jedva primjetne i nekonkurentne. Rezultat Hrvatske prema

kompozitnom pokazatelju izvrsnosti u istraživanju nizak je u usporedbi s drugim državama članicama

EU-a, broj zajedničkih objava javnog i privatnog sektora smanjio se u odnosu na EU s 87 posto 2010.

godine na samo 66 posto 2017. godine, znanstvena produktivnost u uglednim časopisima među

najnižima je u EU-u, a uspješnost patentnih prijava u okviru Ugovora o suradnji na području patenata

(PCT) smanjila se u odnosu na prosjek EU-a. Na velikim sveučilištima fakulteti su zasebne pravne osobe

s visokom razinom autonomije.113 Takva organizacija onemogućuje sveučilištima stvaranje i učinkovitu

provedbu razvojnih strategija, odgovor na promjene u okolišu te ostvarenje konkurentnosti i vidljivosti

u međunarodnom okruženju. Sustav vrednovanja institucijske uspješnosti uistraživanjima relativno je

slab. Postupci zapošljavanja i napredovanja znanstvenika često ne odražavaju produktivnost

istraživanja, izvrsnost ili uspješnost projekata. Postupci su dugi i složeni, znatno otežavaju mobilnost

unutar ustanova i iz vanjskih ustanova te se provode uz pomoć loših mehanizama za motivaciju najboljih

znanstvenika ili rješavanje problema znanstvenika koji ostvaruju loše rezultate. Unatoč novim

programima koji se financiraju iz ESIF-a, razina suradnje između znanosti i industrije i dalje je niska.

Hrvatska poduzeća rijetko ulažu u IRI (0,38 posto BDP-a u 2016.), a poslovno okruženje u Hrvatskoj

ne olakšava uvođenje inovacija na učinkovit način, prvenstveno zbog nedostatka sustavnog pristupa

izradi i provedbi instrumenata kojima se podupire razvoj inovacija te nedostatka njihove koordinacije.

Nove mjere usmjerene na osiguranje sustavnijeg pristupa lakšem uvođenju inovacija obuhvaćaju

osnivanje Nacionalnog inovacijskog vijeća (NIV) u srpnju 2018. godine. U okviru Strategije pametne

specijalizacije (S3), NIV je zamišljen kao najviše tijelo nadležno za koordinaciju provedbe Strategije

S3 za razdoblje 2016. – 2020.

113 Europska komisija, bez datuma


9. izazov: Nacionalni inovacijski sustav nema dosljedan i integrirani okvir javne politike – U

izvješću Opservatorija za istraživanje i inovacije (RIO) za Hrvatsku iz 2017. godine,114 kao i u nekoliko

drugih izvješća i analiza, navodi se da za hrvatski inovacijski sustav ne postoji dosljedan i integrirani

okvir javne politike. Provedba politika i mjera kojima se promiče reforma sustava koja je utvrđena u

glavnim strateškim dokumentima, kao što su Strategija S3,115 Strategija poticanja inovacija116 i Strategija

obrazovanja, znanosti i tehnologije,117 uglavnom se odgađa, može imati usko područje primjene te se u

njoj ponekad ne očituje predanost. Europska komisija118 navodi da je „provedba strategije usporena [...]

zbog nekoordiniranih nadležnosti unutar politike za potporu znanosti i inovacijama“. Te okolnosti,

zajedno s uobičajenim kašnjenjem postupaka za vrednovanje projektnih prijedloga, otežavaju javnim

istraživačkim organizacijama učinkovito planiranje aktivnosti ili financijskih priljeva i odljeva. Osim

toga, kultura vrednovanja u Hrvatskoj i dalje nije razvijena. Umjesto usmjeravanja na učinkovitost i

djelotvornost te stvaranje pogodnih uvjeta za provoditelje IRI-ja (kao ključnih sastavnica sustava),

postoji usmjerenost na intervencije odozgo prema dolje i administrativne postupke. Trenutačno se

razvija nacionalni inovacijski sustav kako je utvrđen u okviru Strategije S3 i Strategije poticanja

inovacija. Planira se sustavno prikupljanje podataka te analiza utjecaja i rezultata pojedinačnih

instrumenata koji su već uvedeni, što bi trebalo omogućiti poboljšanja relevantnih strategija i mjera.

Očekuje se da će rezultati reformi koje su pokrenute u posljednjih nekoliko godina biti vidljivi u

nadolazećim godinama, ali učinkovito i kontinuirano praćenje i vrednovanje bit će ključno da bi se

odgovorilo na potrebe dionika nacionalnog inovacijskog sustava i da bi se provela prilagodba

promjenama u okruženju.

3.2 Mogućnosti za razvoj:

3.2.1 Rani i predškolski odgoj i obrazovanje: smatra se da je kvaliteta RPOO-a uglavnom

odgovarajuća, a potražnja za uslugama visoka

1. mogućnost: Dostupnost sredstava EU-a za povećanje dostupnosti RPOO-a visoke kvalitete –

Hrvatska ima mogućnost povećati potencijal za učenje i poboljšati životne mogućnosti svojih najmlađih

građana omogućujući svima pristup predškolskom odgoju visoke kvalitete i ulažući posebne napore u

omogućavanje djeci u najnepovoljnijem položaju dostupnost ranog učenja. Izgraditi infrastrukturu

obrazovanja visoke kvalitete koja je prilagođena djeci često je manje zahtjevno od poduzimanja drugih

mjera za povećanje dostupnosti obrazovanja i skrbi te za povećanje njihove kvalitete. Iako su i drugi

napori za povećanje kvalitete ključni, dostupnost sredstava EU-a koja će se i dalje moći dodjeljivati za

infrastrukturu jedinstvena je mogućnost koja je nedostupna brojnim drugim zemljama u cijelom svijetu.

Osiguranje „prava“ svakog djeteta na RPOO (odgovornost vlasti da ga pruži na zahtjev), koje je

uobičajeno u EU-u (jamče ga brojne zemlje, uključujući Sloveniju, Mađarsku, Belgiju, Italiju,

Francusku, Finsku i Nizozemsku), a ne postoji u Hrvatskoj, isto bi tako pridonijelo stvaranju pravičnog

i učinkovitog sustava RPOO-a.

2. mogućnost: Osposobljavanje i zapošljavanje većeg broja odgojitelja u RPOO-u i stručnih

suradnika u cilju unaprjeđenja vještina hrvatskih građana – Ulaganje u radnu snagu visoke kvalitete

114 Europska komisija, bez datuma 2018. 115 Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, bez datuma (a). 116 Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, bez datuma (b). 117 Ministarstvo znanosti i obrazovanja, bez datuma. 118 Europska komisija, 2018a.


u području RPOO-a predstavlja mogućnost za poboljšanje vještina hrvatskih građana, što je nacionalni

prioritet. Osposobljavanje i zapošljavanje učinkovitog broja novih odgojitelja i stručnih suradnika

pridonijet će i daljnjem smanjenju nezaposlenosti i/ili povećanju zaposlenja mladih stručnjaka, posebno

u regijama koje zaostaju. Potencijalni izvor kandidata koji bi se mogao uzeti u obzir jest višak učitelja

u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju (usp. smanjenje broja učenika u odnosu na broj

učitelja u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju). Isto tako, bilo bi korisno definirati

postupke za priznavanje prethodnog učenja. Osposobljavanje velikog broja novih odgojitelja predstavlja

i mogućnost za veće obraćanje pozornosti na pitanje uključenosti tijekom osposobljavanja. Naposljetku,

rasprave o povećanju broja odgojitelja u RPOO-u mogle bi predstavljati mogućnost razvoja politika

licenciranja i obnove licenci stručnjaka u cilju povećanja kvalitete radne snage u RPOO-u, uključujući

ravnatelje.

3. mogućnost: Osiguranje ravnopravnih uvjeta za svu malu djecu – Hrvatska se nalazi ispod

prosjeka EU-a u pogledu RPOO-a. Zemlji je pružena mogućnost dostići uvjete EU-a i međunarodne

uvjete tako da krene putem osiguravanja slobodne dostupnosti RPOO-a visoke kvalitete svoj djeci.

Zemlje obično u svakom slučaju na neki način financiraju razvoj ljudskog kapitala. Ulaganja u rano

djetinjstvo isplativija su od inicijativa usmjerenih na stariju djecu i odrasle. S obzirom na relativno malen

broj djece upisane u RPOO u Hrvatskoj, država ima mnogo prostora za poboljšanje i ostvarivanje

društvenih koristi.

4. mogućnost: Prilika da Vlada zauzme značajniju stratešku ulogu u RPOO-u – S obzirom na

zabilježene teritorijalne nejednakosti između gradova i općina u pogledu dostupnosti i kvalitete RPOO-

a, Vlada RH mogla bi preuzeti značajniju stratešku ulogu u tom podsektoru, osiguravajući financijsku

i tehničku potporu, te poboljšati usklađenost lokalne vlasti s minimalnim standardima rada u RPOO-u

(npr. pomoću učinkovitogsustava za osiguravanje kvalitete). U zemljama u kojima su zadaće RPOO-a

smanjene važno je da usluge ranog predškolskog odgoja budu dio dobro osmišljene nacionalne politike,

u okviru koje su na tijela lokalne vlasti prenesene određene ovlasti, dok se ciljevi, zakonodavstva i

uredbe, financiranje, kriteriji zapošljavanja osoblja i programski standardi određuju na nacionalnoj

razini.119

5. mogućnost: Sinergijski potencijal postojećih sustava za vrednovanje – U cilju osiguranja i

poboljšanja kvalitete obrazovanja, važno je povezati postojeće (kao i stvoriti nove) oblike vanjskog i

unutarnjeg vrednovanja te na učinkovitiji način upotrijebiti njihov sinergijski potencijal.

3.2.2 Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje: dostupnost fondova EU-a za nastavak

kurikularne reforme i manje skupine učenika koje manje opterećuju infrastrukturu i osoblje

1. mogućnost: Suglasje o potrebi reforme i pokretanje pilot-inačice – Unatoč raspravama o

pojedinostima kurikularne reforme, činjenica da se velika većina dionika slaže da je potrebno

osuvremeniti hrvatski obrazovni sustav pozitivna je i treba biti temelj daljnjih koraka. Hrvatska je

poduzela važan prvi korak i pokrenula pilot-inačicu reforme, čije se sveobuhvatno proširenje planira u

nadolazećoj školskoj godini. Zemlja će dobiti mogućnost provesti vrednovanje pilot-inačice te odrediti

pozitivne strane i elemente koje je potrebno prilagoditi prije nego što revidira svoje strategije i pristupe

u cilju poboljšanja reforme.

2. mogućnost: Dostupnost sredstava EU-a – Postojanje mogućnosti za financiranje i dostupnost

raznih instrumenata kao što su ESIF, Program potpore strukturnim reformama (SRSP), ESF itd. važna

su prilika za unaprjeđenje obrazovanja u raznim područjima. Hrvatska može iskoristiti dosadašnja

119 OECD, 2017.


pozitivna iskustva u pogledu financiranja sredstvima iz EU fondova kako bi potaknula snažne inicijative

i prijeko potrebne reforme koje mogu utjecati na poboljšanje ishoda učenja te povećati blagostanje

građana.

3. mogućnost: Malen broj učenika koji rano napuštaju školovanje – S obzirom na to da ima

jedan od najnižih postotaka učenika koji rano napuštaju školovanje na cijelom kontinentu te stope

ponavljača koje su ispod prosjeka EU-a, Hrvatska se može osloniti na činjenicu da su gotovo sva djeca

i mladi u zemlji uključeni u obrazovanje i napreduju u skladu s očekivanjima. Iako postoji prostor za

poboljšanje ishoda učenja, zadržavanje učenika u obrazovanju znatno je učinkovitije od pokušaja

privlačenja učenika koji su napustili školovanje da se ponovno uključe. Povećanje kvalitete obrazovanja

koristit će svim sudionicima sustava ako promjene budu primjereno osmišljene, a posebno onim

sudionicima koji imaju poteškoće ili za koje postoji rizik da napuste školovanje.

4. mogućnost: Manji broj učenika manje opterećuje infrastrukturu i druge resurse – Iako

niske stope nataliteta te migracije radnika i njihovih obitelji ograničavaju mogući dugoročni napredak

te mogu utjecati na produktivnost, manji broj učenika omogućuje jednostavnije uvođenje promjena i

upravljanje sustavom, individualniji pristup nastavnog osoblja učenicima itd. Prilagodba broja članova

osoblja i drugih resursa smanjenom broju stanovništva isto tako može osloboditi dio resursa koji se

mogu uložiti u druga područja.

3.2.3 SOO, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje: visok stupanj sudjelovanja u SOO-u i

temelji HKO-a kao pomoć u usmjeravanju sektora

1. mogućnost: Prostor za dodatno unaprjeđenje lokalnih i nacionalnih prednosti – Iako su

decentralizacija provedbe i prilagodba rješenja na regionalnoj i lokalnoj razini važne i potrebno ih je

zadržati, postoji mogućnost uspostavljanja boljeg usmjeravanja na nacionalnoj razini. Tijela koja

razumiju potrebe tržišta rada i demografske promjene na nacionalnoj i regionalnoj razini te imaju na

umu prioritete nacionalnog razvoja, posebno u razmjerno maloj zemlji kao što je Hrvatska, mogla bi biti

u dobrom položaju da usmjere određivanje sektorskih prioriteta, pruže komplementarnost programskoj

ponudi, uvedu vrednovanje programa, racionaliziraju pružatelje usluga obrazovanja odraslih i programe

u okviru obrazovanja odraslih te da nadiđu otpor potrebnim reformama na koji bi mogle naići na lokalnoj

razini. Postoje i prilike za bolje iskorištavanje modaliteta za poticanje lokalnih sudionika da djeluju na

određeni način. Ciljanje širih regija (iznad razine županije) moglo bi dovesti i do ekonomije razmjera te

pridonijeti racionalizaciji ponude (npr. u brojnim se županijama nalazi tako malen broj učenika – manje

od 2000, ponekad manje od 1000 učenika – da nuditi sve programe u okviru SOO-a nije troškovno

učinkovito).

2. mogućnost: Dostupnost sredstava EU-a i potpora za SOO – Mogućnosti za povećanje

doprinosa SOO-a nacionalnomgospodarstvu i životima građana postoje u nekoliko područja i uglavnom

obuhvaćaju poboljšanje ukupne kvalitete programa i njihove povezanosti s tržištem rada. Dostupnost

sredstava EU-a i potpora za SOO, kao i visok udio srednjoškolaca upisanih u SOO, dobar su razlog za

usmjeravanje ulaganja u to područje. Među ostalim, te mogućnosti uključuju: osuvremenjivanje

kurikuluma SOO-a na temelju HKO-a, sektorska vijeća i profile sektora te sustavnu provedbu

predviđanja vještina i studija praćenja; izradu i provedbu strategije za poticanje i iskorištavanje

sudjelovanja poslodavaca u izradi i provedbi programa u okviru SOO-a (i obrazovanja za odrasle) na

najbolji način, uključujući povećanjem ponude mogućnosti za UTR kod poslodavaca, učinkovitijim

profesionalnim usmjeravanjem te javnom kampanjom za poboljšanje predodžbe o SOO-u (koja se

temelji na konkretnom poboljšanju kvalitete).

3. mogućnost: Stvaranje okruženja za suočavanje s problemima trogodišnjih programa u

okviru SOO-a na nacionalnoj razini – Pri promjenamatrogodišnjih programa u obzir bi se posebno


trebale uzeti mogućnosti zapošljavanja u tom području, budući da postoji vjerojatnost da će se potražnja

za takvim zanimanjima i sadržaj takvih zanimanja promijeniti u nadolazećim godinama te da će učenici

tijekom svoje karijere vjerojatno nekoliko puta promijeniti zanimanje. Potražnja za vještinama koje su

u skladu s potrebama 21. stoljeća vjerojatno će se povećati u svim zanimanjima. Trenutačno stanje pruža

mogućnost rekonstrukcije trogodišnjih programa u okviru SOO-a, njihovo pojednostavnjenje te

povećanje njihove učinkovitosti i privlačnosti. S obzirom na smanjenje stanovništva, apsorpcijsku

sposobnost lokalnog tržišta i potrebu za boljim praktičnim osposobljavanjem, potrebno je provesti

detaljnu analizu prednosti i mana takvih programa, kao i mogućnosti u tom području. Istovremeno,

poduzeća možda nemaju jasnu sliku o koristima svojeg sudjelovanja, a studija o tome za kojim

konkretno vještinama trenutačno postoji potražnja, kao i o vještinama za koje se očekuje da će biti

tražene u budućnosti, mogla bi pružiti informacije potrebne za poduzimanje sljedećih koraka. Trebalo

bi analizirati mogućnost poboljšanja vertikalne prohodnosti tog usmjerenja prema visokom obrazovanju.

Jednaku pozornost potrebno je obratiti i na mogućnost pružanja prilike učenicima da steknu više ključnih

kompetencija za cjeloživotno učenje i odgode specijalizaciju za određena zanimanja (najprije izabirući

širi sektor u okviru SOO-a) za kasniju fazu u obrazovanju kako bi mogli steći više općih kompetencija

koje će im biti korisne tijekom cijele karijere i kako bi lakše prešli u visoko obrazovanje, ako to žele,

čime bi se vjerojatno povećala privlačnost trogodišnjih programa. Potrebno je istražiti mogućnosti za

pomicanje specijalizacije u kasniju fazu obrazovanja. Jedna od mogućnosti mogla bi uključivati

združivanje prve godine trogodišnjih i četverogodišnjih programa, s obzirom na to da u skladu s nedavno

donesenim Nacionalnim kurikulumom za strukovno obrazovanje četverogodišnji programi već

sadržavaju do 50 posto sektorskog kurikuluma. Malo je vjerojatno da bi to dovelo do većih problema;

strukovne škole već su organizirane po sektorima te postoji uhodana praksa zajedničke nastave koju

pohađaju učenici iz različitih programa (posebno kad je riječ o trogodišnjim programima). Više

općeobrazovnih predmeta na početku višeg sekundarnog obrazovanja omogućilo bi stjecanje više

ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje te bi poboljšalo ishode učenja povezane s osnovnim

vještinama, koje poslodavci itekako traže. Odabir usmjerenja i programa na drugoj godini osigurao bi

dovoljno prostora za učenje kroz rad. Druga mogućnost za pomicanje specijalizacije u kasniju fazu

obrazovanja bila bi produžiti trogodišnje programe na četiri godine, što će vjerojatno privući veći broj

učenika u te programe. Dodavanjem još jedne godine tim programima ili uvođenjem mogućnosti

upisivanja dodatne godine (npr. budući kuhari mogli bi izabrati trogodišnji program koji je usmjeren

samo na tržište rada ili četverogodišnji program s više općeobrazovnih predmeta i jednakim brojem

strukovnih predmeta i nastave u obliku učenja kroz rad tijekom dodatne godine) stavio bi se veći

naglasak na općeobrazovne predmete te bi se učenicima pružila prilika da im bude jednostavnije polagati

državnu maturu. Taj bi pristup mogao pridonijeti naporima Ministarstva znanosti i obrazovanja da

provede reformu općeobrazovnih predmeta u SOO-u. Pri reformi trogodišnjih programa potrebno je

uzeti u obzir budućnost učitelja i drugih stručnjaka koji su trenutačno zaposleni u trogodišnjim

programima na lokalnoj razini (npr. u programima koji će se ukinuti, združiti ili znatno promijeniti) i

razmotriti program za učinkovitiju prekvalifikaciju ili reintegraciju tih stručnjaka. Međutim, ovi aspekti

ne bi smjeli sprječavati uvođenje promjena kojima bi programi postali relevantniji i učinkovitiji.

4. mogućnost: Postojeći planovi za bolje osposobljavanje hrvatskih nastavnika u SOO-u –

Ulaganje u razvoj nastavnika na način koji bi utjecao na poboljšanje ishoda učenja kod učenika ključna

je sastavnica svake reforme SOO-a. Postojeći planovi za bolje osposobljavanje nastavnika u SOO-u

jedna su od mogućnosti u tom području. Provedba programa za obnavljanje tehničkih vještina i

pedagoških kompetencija nastavnika te povećanje njihove motivacije i osjećaja da ih se cijeni trebali bi

biti među prioritetima. Mogućnosti povezivanja nastavnika s poslodavcima bile bi korisne, ali bi mogle

tražiti poticaje za privlačenje privatnih poduzeća i pokrivanje njihovih troškova. Posebnu pozornost

treba obratiti i na kvalitetne programe za osposobljavanje nastavnika pri centrima kompetentnosti.


5. mogućnost: Suglasje da je potrebno povećati mogućnosti za cjeloživotno učenje – Kultura

stalnog učenja i osobnog razvoja koristi pojedincima i društvu. U Hrvatskoj postoje studije kojima se

opisuju glavne prepreke za sudjelovanje u formalnom i neformalnom učenju s obzirom na dob, razinu

obrazovanja, položaj u zaposlenju itd. Uzimajući u obzir činjenicu da su mogućnosti za obrazovanje

odraslih posebno ograničene kad je riječ o osobama s najnižim stupnjem obrazovanja te za nezaposlene

ili neaktivne osobe te važnost poboljšanja njihovih vještina (u pogledu očekivanog utjecaja na hrvatsko

gospodarstvo), tu bi se skupinu moglo učiniti najvažnijom. Visoka razina društvenog suglasja da postoji

potreba riješiti pitanje velikog broja pružatelja usluga obrazovanja za odrasle i iznimno velikog broja

programa koje nude predstavlja mogućnost da se poboljša kvaliteta postojećeg obrazovanja za odrasle.

Osim smanjivanja prepreka za sudjelovanje, ključno je usmjeriti se na poboljšanje kvalitete i

relevantnosti ponude radnih mjesta, kao i programa za nastavak SOO-a usmjerenih na nezaposlene i

zaposlene pojedince.

6. mogućnost: Postojeći strateški okvir za promicanje cjeloživotnog učenja u Hrvatskoj – Ovaj

okvir, kojim se naglašava obrazovanje odraslih i predlaže poduzimanje važnih mjera za povećanje

njegove relevantnosti, također se može smatrati prilikom za napredak. Iako neki pružatelji provode

postupke samovrednovanja, s obzirom na nisku kvalitetu brojnih programa te obilje pružatelja i

programa, postoji prostor za vanjska vrednovanja i znatno veću regulaciju tog sektora. Ključno je

uspostaviti kvalitetan sustav za osiguravanje kvalitete kako bi se osiguralo jasno praćenje programa

koji se nude te pružatelja tih programa. Usmjeravanje programa na mlade radnike s niskom razinom

vještina i dugotrajno nezaposlene osobe vjerojatno bi donijelo najveću korist, ali takve je napore

potrebno ulagati zajedno s potporama za poboljšanje mogućnosti za učenje već zaposlenih osoba kako

bi se produktivnost mogla povećati.

3.2.4 Visoko obrazovanje i znanost: postojanje nacionalnog plana za jednakost u visokom

obrazovanju, HKO kao priručnik te prikupljeni podaci i iskustva sa sredstvima EU-a, kao i

dostupnost financiranja iz ESIF-a te pojavnost javnog sektora u ovom segmentu mogli bi

olakšati promjene

Visoko obrazovanje

1. mogućnost: Postojanje Nacionalnog plana za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog

obrazovanja – Izradom Nacionalnog plana za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja za

razdoblje 2018. – 2021. pruža se mogućnost za stalno sustavno povećanje stope stjecanja i jednakosti

visokog obrazovanja. Plan uključuje instrumente politike za unaprijeđeno upravljanje podacima,

kvantitativne indikatore, instrumente za poboljšanje pristupa i povećanje stope zadržavanja u

obrazovanju, završetka obrazovanja i zaposlenja. Njime se uvodi unaprijeđeni sustav za financiranje

visokog obrazovanja. Iako su ti instrumenti usmjereni na studente u nepovoljnom položaju, njima će se

povećati kvaliteta obrazovanja svih studenata.

2. mogućnost: HKO kao priručnik za upravljanje poboljšanjima relevantnosti kvalifikacija i

studijskih programa – HKO povezuje brojne alate strukturne reforme u visokom obrazovanju kojima

bi se mogla povećati zapošljivost osoba s diplomom: promiče usporedivost i transparentnost

kvalifikacija na nacionalnoj i međunarodnoj razini te povećava relevantnost ishoda učenja i ECTS

bodovnog sustava, čime se poboljšava struktura studijskih programa i mehanizmi za osiguravanje

kvalitete. HKO pruža mogućnost integriranog upravljanja različitim instrumentima obrazovne politike,

čime bi se osigurala relevantnost kvalifikacija i studijskih programa. Kako bi se osigurali bolji rezultati

u pogledu povećanja stopa zapošljivosti, tranziciju diplomiranih/završenih studenata na tržište rada

potrebno je pratiti s pomoću sustava za praćenje osoba s diplomom.


3. mogućnost: Podaci i iskustvo u provedbi programskih ugovora – Obilje prikupljenih

podataka i iskustvo iz prethodna dva ciklusa provedbe programskih ugovora trebalo bi pružiti podatke

za novi ciklus programskih ugovora nakon 2018. godine. Vlada planira iskoristiti tehničku pomoć EU-

a, vanjsko savjetovanje te sredstva iz fondova EU-a kako bi razvila pouzdan sustav financiranja utemelji

na strategiji.120 Pozitivni trendovi gospodarskog rasta pružaju mogućnost povećanja javnih rashoda za

visoko obrazovanje do prosjeka EU-a, što je potreban korak za ostvarenje strateških ciljeva.121 Visoka

razina povrata javnih ulaganja u visoko obrazovanje trebala bi olakšati ta povećanja. Trenutačna

gospodarska situacija prilika je i da se poveća suradnja s privatnim sektorom i tržištem rada, što bi

pomoglo povećati zapošljivost osoba po završetku studija. Razvoj politika financiranja, posebno izrada

sustava potpore studentima, trebao bi uzeti u obzir utjecaj emigracije visokokvalificirane radne snage

na visoko obrazovanje i javne politike.

Znanost

4. mogućnost: Postojanje nacionalnog okvira i strateškog okvira EU-a za visoko obrazovanje te

usporedne analize Bolonjskog procesa – Trenutačni nacionalni okvir i strateški okvir EU-a za visoko

obrazovanje u kombinaciji s usporednom analizom Bolonjskog procesa čine temelj za stvaranje novog

temeljnog zakona u području znanosti i visokog obrazovanja. Kao što je predviđeno strateškim planom

Ministarstva znanosti i obrazovanja za razdoblje 2019. –2021., novi zakon trebao bi pridonijeti

povećanju konkurentnosti, relevantnosti te izvrsnosti javnih istraživačkih organizacija i javnih

sveučilišta. Trebao bi pridonijeti i poboljšanju upravljanja tim ustanovama i odabira čelnika, poboljšanju

kvalitete studijskih programa na svim razinama visokog obrazovanja, poticajnijem okruženju za

sudjelovanje znanstvenika u međunarodnim kompetitivnim projektima te poboljšanju suradnje između

znanosti, visokog obrazovanja i gospodarstva. Nadalje, novim bi se zakonom trebao uvesti

transparentniji i fleksibilniji sustav zapošljavanja i promaknuća koji će zamijeniti iznimno krut sustav

koji je trenutačno u upotrebi. Njime bi se trebala omogućiti sveobuhvatna mobilnost u ustanovama i

izvan njih, prepoznati i poticati međunarodno iskustvo i uspješnost projekata, uvesti transparentne

metode za nagrađivanje (u smislu promaknuća te u financijskom smislu) najuspješnijih znanstvenika te

istovremeno primijeniti korektivne mjere prema osoblju s lošijim rezultatima te u okviru kriterija za

zapošljavanje i promaknuće uzeti u obzir suradnju s industrijom i s lokalnim zajednicama. U novom bi

zakonu trebao biti detaljno opisan i sustav financiranja javnih sveučilišta i javnih istraživačkih

organizacija koji se temelji na uspješnosti, čime bi se trebala uvesti i nova pravila o načinima na koji

ustanove raspolažu svojim novčanim sredstvima, kao što su uvjeti za njihovu upotrebu, i o načinima

povećanja plaća postojećeg osoblja ili zaposlenja novog osoblja. Nedostatak fleksibilnosti i jasnoće

prethodnih točaka važan je razlog zbog kojeg je razina uspješnosti ustanova niska. U Hrvatskoj već

postoji dugoročna sektorska strategija za znanost, tehnologiju i obrazovanje s određenim ciljevima u

pogledu znanosti i visokog obrazovanja.

5. mogućnost: Aktivnosti prikupljanja i analize podataka o financiranju IRI-ja mogu dovesti

do veće apsorpcije novčanih sredstava – Iako je financiranje iz ESIF-a izvrsna prilika za povećanje

ulaganja u IRI te ostvarenje relevantnih znanstvenih postignuća i uvođenje novih proizvoda i usluga,

apsorpcija dostupnih novčanih sredstava nije zadovoljavajuća. Učinkovitija apsorpcija sredstava iz

ESIF-a zahtijeva određivanje kratkoročnih i dugoročnih prioriteta za razvoj koji se temelje na analizama

stvarnih potreba i kapaciteta potencijalnih podnositelja zahtjeva. Trenutačno se ulažu napori u

omogućavanje učinkovitog prikupljanja i analize relevantnih podataka u okviru strateškog projekta

„Znanstveno i tehnologijsko predviđanje” koji obuhvaća razvoj sveobuhvatnog informacijskog sustava

120 Vlada Republike Hrvatske, 2018a 121 File et al., 2013.


znanstvene djelatnosti uz uporabu web korisničkog sučelja za unos, upravljanje i analizu podataka.

Podaci su trenutačno raspršeni te je svrha toga projekta okupiti sve važne podatke na jednom mjestu.

Provedba projekta započela je 2017. godine, a njegov se završetak očekuje 2021. godine. Moguće je

učinkovitije izraditi i provesti pozive na podnošenje projektnih prijedloga, uzimajući u obzir

relevantnost kriterija za odabir, uvjete u kojima se pripremaju prijedlozi, poslovni postupci podnositelja

zahtjeva i primjenjivost utvrđenih provedbenih postupaka. Pozive na podnošenje projektnih prijedloga

moglo bi se unaprijediti daljnjim pojednostavnjivanjem administrativnih postupaka i kriterija za odabir.

Međutim, unatoč naporima nacionalnih tijela, administrativni teret povezan s financiranjem iz ESIF-a

velik je.

6. mogućnost: Potencijalna strateška uloga primatelja većih bespovratnih sredstava iz ESI-ja

– Tijekom provedbe projekta primatelji većih bespovratnih sredstava iz ESI-ja za ulaganje u istraživačku

infrastrukturu i/ili projekte IRI-ja trebali bi raditi na organizacijskoj reformi i mogućnostima za stvaranje

kapaciteta, što bi trebalo dovesti do održive i povećane izvrsnosti, relevantnosti i konkurentnosti

njihovih istraživanja, razvoja i inovacija u Hrvatskoj i inozemstvu. Vlada bi trebala aktivno podupirati

umrežavanje i internacionalizaciju većih provoditelja IRI-ja koji primaju bespovratna sredstva iz ESI-ja

i Obzora 2020. U suprotnom će utjecaj tih bespovratnih sredstava na rezultate i ishode budućih

istraživanja i inovacija te na ciljeve politike vjerojatno biti ograničen.

7. mogućnost: Dostupnost financiranja IRI-ja iz ESIF-a – Kako bi se omogućila potrebna

ulaganja u istraživačku infrastrukturu, osoblje, internacionalizaciju i umrežavanje, suradnju znanosti i

industrije te poticanje znanstvene izvrsnosti i međunarodne relevantnosti potrebno je učinkovito

upotrebljavati novčana sredstva iz ESIF-a. Strukture, propisi i financijski poticaji za pružanje potpore

trebali bi potaknuti visoka učilišta i javne istraživačke organizacije da usklade svoje strategije s

nacionalnim prioritetima i prioritetima EU-a te da se suoče s društvenim izazovima i potrebama

poduzeća. Potrebno je pružiti dodatnu potporu provoditeljima istraživanja, uključujući nedavno

osnovane organizacije (npr. znanstveni centri izvrsnosti i centri kompetencija) i organizacije koje

primaju novčana sredstva za istraživačku infrastrukturu, u području internacionalizacije, umrežavanja,

mobilnosti i suradnje s privatnim sektorom. Potreba za tom vrstom potpore prepoznata je i na

nacionalnoj razini te je pokrenuta provedba novih mehanizama za pružanje potpore. Na primjer,

Ministarstvo znanosti i obrazovanja uvelo je 2018. godine financijsku potporu za pripremu prijava za

program Obzor 2020. (potpora za umrežavanje i sastanke s projektnim partnerima iz inozemstva,

pružanje mogućnosti osposobljavanja za pisanje projektnih prijedloga i slične aktivnosti). Pružanje

potpore za pristup međunarodnim istraživačkim infrastrukturama navodi se u strateškom planu

Ministarstva znanosti i obrazovanja za razdoblje 2019. – 2021. u cilju povećanja razine izvrsnosti

istraživanja u Hrvatskoj (Hrvatska je 2018. ispunila uvjete za pristupanje hrvatskih znanstvenika CERN-

u). Ministarstvo znanosti i obrazovanja isto tako nastoji potaknuti organizacijsku reformu istraživačkih

organizacija kao integralnu sastavnicu projekata ulaganja u istraživačku infrastrukturu financiranih

sredstvima ESIF-a. Stoga je Ministarstvo znanosti i obrazovanja već ostvarilo znatan napredak u

pogledu određivanja koncepta organizacijske reforme te naglašavanja njezine važnosti kao ishoda i

obveznog rezultata financiranih projekata u području IRI-ja. Dodatni napori mogli bi se uložiti u izradu

i provedbu mehanizama za financiranje koji uz bespovratna sredstva iz ESIF-a podupiru organizacijsku

reformu i izgradnju kapaciteta. Za to će biti potrebna suradnja relevantnih nacionalnih tijela. Više

pozornosti potrebno je posvetiti povećanju vidljivosti nacionalnih istraživačkih organizacija i visokih

učilišta u privatnom sektoru i međunarodnoj znanstvenoj zajednici. Visoka učilišta i javne istraživačke

organizacije trebale bi imati vodeću ulogu, uz potporu vlade, u osuvremenjivanju istraživanja i inovacija

u Hrvatskoj. Trebalo bi omogućiti uvođenje novih vrsta organizacija koje su primjerenije za inovacije,

kao što su istraživačke i razvojno-tehnološke organizacije. Dionici javnog sektora trenutačno imaju

važnu ulogu u financiranju i provođenju istraživanja u zemlji. Iako to upućuje i na relativnu

nerazvijenost aktivnosti poslovnog sektora IRI-ja, ali i na nerazvijenost gospodarstvo koje se temelji na


znanju, takve je uvjete moguće iskoristiti i kao priliku za djelovanje i poticanje promjena. Vlada bi

trebala osigurati strukture, propise i financijske poticaje za pružanje potpore koja će pomoći visokim

učilištima i javnim istraživačkim organizacijama da bolje razumiju i potrebe svojih dionika i odgovore

na njih. Da bi se povećao potencijal privatnog sektora u pogledu IRI-ja, potrebno je povećati

konkurentnost zemlje i poboljšati poslovno ozračje.

8. mogućnost: Iskustvo na temelju programskih razdoblja 2007. – 2013. i 2014. – 2020. te

provedenih vrednovanja – Iskustvo prikupljeno tijekom programiranja i provedbe mjera i aktivnosti

povezanih s programskim razdobljima 2007. – 2013. i 2014. – 2020. zajedno s rezultatima provedenih i

planiranih vrednovanja (i općenito jačanje kulture vrednovanja) moglo bi se iskoristiti za povećanje

buduće učinkovitosti. Iako se utjecaj istraživanja i inovacija može procijeniti na odgovarajući način tek

nakon dužeg razdoblja, dostupni podaci svejedno mogu biti korisni za razvoj politika i programiranje za

razdoblje 2021. – 2027. godine. Svakom strateškom dokumentu trebalo bi priložiti detaljne akcijske i

financijske planove u kojima se precizno definiraju nadležna tijela i godišnji proračuni. Provedba

utvrđenih mjera trebala bi se vrednovati i pratiti na učinkovit način te bi trebali postojati mehanizmi koji

omogućuju brz odgovor na značajne promjene. Mjere bi trebale (barem u srednjoročnom razdoblju)

obuhvaćati strukturne reforme, a ne samo administrativna pitanja i novčana sredstva iz ESIF-a.

Financijski programi koji proizlaze iz okvira politike trebali bi se podvrgnuti sveobuhvatnim ex ante i

ex post vrednovanjima te bi se trebali provoditi u okviru učinkovitih sustava praćenja kako bi se

procijenili rezultati i problemi u svim programima i omogućila njihova stalna nadogradnja i poboljšanje.


4 4. Ključne preporuke

4.1 Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje: optimizirati mrežu školskih ustanova radi poboljšanja učinkovitosti, produljenja vremena poučavanja i određivanja prioritetnih mjera za poboljšanje jednakosti i kvalitete

1) Produljiti trajanje nastave povećanjem broja sati u školskom danu ili produljenjem

obaveznog obrazovanja, kroz provedbu potrebnih prilagodbi kurikuluma

• Problem: Značajan postotak učenika postiže loše ishode učenja. Istovremeno nastava u

Hrvatskoj traje kraće nego u većini zemalja EU-a. Iako je Strategija obrazovanja, znanosti i

istraživanja iz 2014. godine nalagala promjene u strukturi obveznog obrazovanja, preduvjeti za

te promjene (npr. dostupnost fizičkog prostora) nisu ostvareni.

• Pristup: Produljiti trajanje školskog dana, prebaciti Hrvatsku na sustav cjelodnevne nastave ili

povećati broj godina osnovnoškolskog obrazovanja. Provedba te politike utjecala bi na sve

dionike u obrazovnom procesu, uključujući ustanove za obrazovanje nastavnika, nastavnike i

obrazovno osoblje na lokalnoj i nacionalnoj razini te učenike. Neki od potrebnih resursa

uključuju odgovarajuću infrastrukturu za smještaj učenika tijekom duljeg školskog dana (u

slučaju da je odabrana ta mogućnost), nove i revidirane predmetne kurikulume, osiguravanje

odgovarajućeg broja nastavnika s odgovarajućim kompetencijama koji bi držali nastavu po

novim nastavnim planovima i programima itd.

• Potrebno djelovanje

o Kratkoročne aktivnosti:

– učiti na iskustvu drugih zemalja EU-a koje su produljile trajanje nastave

– definirati strategiju produljenja trajanja nastave u Hrvatskoj, imajući pritom na umu

financijske implikacije, političku izvedivost i činjenice vezane uz željene ishode

– započeti s rješavanjem prepreka koje stoje na putu uvođenju cjelodnevnih škola ili

uvođenju dodatne godine osnovnoškolskog obrazovanja (fizički i ljudski resursi)

– provesti pilot-projekt produljene nastave

– osigurati dodatna sredstva za proširenje inicijative.

o Srednjoročne aktivnosti:

– uvesti promjene na nacionalnoj razini kako bi se svoj djeci omogućilo pohađanje

produljene nastave (npr. izmjena zakonodavstva, potpuna revizija kurikuluma,

osiguravanje odgovarajućeg broja educiranih nastavnika itd.).

o Dugoročne aktivnosti:

– osigurati stalno poboljšanje produljene nastave, što će dovesti do boljih rezultata

učenja.

• Upravljanje rizicima: Nedostatak dosljedne političke podrške za provođenje reforme, spora

provedba politika, neodgovarajuća financijska sredstva. Metoda ublažavanja treba uključivati


provedbu politika utemeljenih na dokazima, upotrebu poticaja i ostalih „mekih“ instrumenata

za poticanje promjena, stratešku preraspodjelu resursa.

2) Optimizirati mrežu školskih ustanova radi bolje učinkovitosti te stvaranja mogućnosti za

produljenje trajanja nastave

• Problem: Neodgovarajuća mreža školskih ustanova na nacionalnoj razini: s jedne strane, velik

broj škola još uvijek radi u dvije smjene, zbog čega bi, čak i da se zadovolje ostali uvjeti, bilo

nemoguće produljiti trajanje nastave; s druge strane, raste broj manjih škola čiji razredi

sadržavaju sve manji broj učenika. Te su škole skupe za održavanje (trošak po učeniku) te

imaju ozbiljnih problema s privlačenjem i zadržavanjem kvalitetnog osoblja.

• Pristup: Provesti detaljnu analizu postojeće mreže škola i utvrditi mogućnosti jačanja

efikasnosti u školskom sustavu.


Kratkoročne aktivnosti:

– provesti detaljnu analizu jakih i slabih strana, izazova i mogućnosti povezanih sa

smanjenjem/eliminacijom broja smjena u školama s dvije/tri smjene s obzirom na

trenutačni i očekivani broj učenika u generaciji

– konzultirati europska i međunarodna iskustva povezana s prijelazom na jednu školsku

smjenu

– razviti strategiju za optimizaciju mreže školskih ustanova, s naglaskom na uvođenje

potrebnih promjena

– provesti i vrednovati pilot-projekt

– donijeti zakone koji će osigurati promjene u mreži školskih ustanova prema

učinkovitim parametrima.

Srednjoročne aktivnosti:

– uvesti promjene na nacionalnoj razini.

• Upravljanje rizicima: Nedostatak političkog konsenzusa i kapitala za uvođenje promjena na

regionalnoj i lokalnoj razini. Nedostatak financijskih sredstava. Mjere ublažavanja uključuju

politiku utemeljenu na dokazima, stratešku preraspodjelu resursa, upotrebu modernih

instrumenata politike, kao što su poticaji i izgradnja kapaciteta te jačanje veze između

proračuna i politika na nacionalnoj, lokalnoj i regionalnoj razini.

3) Riješiti pitanja jednakosti i ojačati podršku učenicima s teškoćama u učenju radi boljih

ishoda učenja

• Problem: Velik postotak hrvatskih srednjoškolaca ostvaruje niske rezultate na međunarodnom

istraživanju učeničkih znanja i vještina PISA. Iako podaci o ishodima učenja učenika na

osnovnoškolskoj razini nisu dostupni, stanje vjerojatno nije mnogo drukčije. Socioekonomsko

podrijetlo i dalje je čimbenik s najvećim utjecajem na ishode učenja. Učenici koji pripadaju

najnižim kvintilima na imovinskoj ljestvici mnogo rjeđe pohađaju rani i predškolski odgoj i

obrazovanje, iako ti učenici od njega mogu imati potencijalno najviše koristi. Učenici s

teškoćama u učenju, rizične skupine i učenici migranti dobivaju nedostatnu podršku obitelji i

institucija.


• Pristup: Osmisliti nove programe i aktivnosti za jačanje jednakosti u osnovnoškolskom i

srednjoškolskom obrazovanju te pojačati provedbu postojećih (kako bi se postigli bolji

rezultati, to uključuje potrebu za većim sudjelovanjem učenika u nepovoljnom položaju u

ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju). Ulagati u profesionalni razvoj nastavnika koji

rade s rizičnim učenicima. Poboljšati kvalitetu strukovnog obrazovanja, za koje se odlučuje

velik postotak učenika nižeg socioekonomskog statusa.



– proširiti i pojačati programe za učenike koji ostvaruju niske rezultate i rizične učenike

– unaprijediti prepoznavanje lošijih i rizičnih učenika putem boljeg prikupljanja i

upotrebe podataka (npr. standardizirane procjene na različitim stadijima obrazovnog

ciklusa).


– dati prioritet djeci u nepovoljnom položaju prilikom širenja pristupa ranom i

predškolskom odgoju i obrazovanju

– razviti i provesti sveobuhvatan i čvrst sustav podrške za sve učenike koji postižu lošije

rezultate te za ostale učenike u nepovoljnom položaju, s jasnim ciljevima za

poboljšanje ishoda učenja.

• Upravljanje rizicima: Nedostatak političkih prioriteta i dodijeljenih financijskih sredstava.

Nedostatak javne svijesti o pozitivnom utjecaju inkluzivnijih politika. Mjere ublažavanja

problema mogu uključivati provedbu politika utemeljenih na dokazima, stratešku

preraspodjelu resursa, jačanje veze između proračuna i politike te mehanizme podrške za

nastavnike.

4) Unaprijediti kurikulume i nastavne prakse davanjem prioriteta provedbi kurikularne

reforme

• Problem: Zastarjeli kurikulumi i neodgovarajuće nastavne prakse pridonose lošijim ishodima

učenja. Kurikularna reforma, koja bi trebala pomoći u rješavanju tih problema, jako kasni, a

njezin je opseg postao uži od očekivanog. Priprema nastavnika za provedbu ciljeva reforme

započela je, ali u nekim slučajevima nije odgovarajuća. Predložene metode sustava procjene

reforme pristrane su prema bilježenju uspješnih rezultata.

• Pristup: Uložiti politički i financijski kapital u ubrzanje reforme, učenje na temelju tekućeg

pilot-projekta i povećanje kvalitete.




– poboljšati pripremu nastavnika (uključujući nastavnike koji rade u produženom

boravku)122 te osigurati dodatnu podršku svim školama koje sudjeluju u pilot-projektu

– surađivati sa sveučilištima i ostalim pedagoškim institucijama na ostvarenju tog cilja

– osigurati odgovarajuće i suvremene udžbenike za sve učenike

– osigurati objektivno vanjsko vrednovanje pilot-projekta te provesti prilagodbe prije

podizanja inicijative na višu razinu

– izraditi i odobriti plan provedbe reforme radi unaprjeđenja transparentnosti te bolje

mogućnosti planiranja i praćenja

– osigurati dostupnost resursa za provedbu – fondovi EU-a te državni proračun.


– osigurati visoku kvalitetu provedbe inicijative na višoj razini, uz trajni fokus na

pripremu i podršku nastavnika

– procijeniti rezultate reforme i djelovati na temelju dokaza dobivenih putem

vrednovanja

– primijeniti alate opservacijskog istraživanja u učionici kako bi nastavnici mogli

unaprijediti nastavu te se usredotočiti na vještine kritičkog razmišljanja i rješavanja

problema, umjesto da stavljaju pretjerani naglasak na puko učenje napamet.

Dugoročne aktivnosti:

– jačati kontinuirano profesionalno usavršavanje nastavnika radi ostvarenja angažirane

nastave koja je usmjerena na učenike.

• Upravljanje rizicima: Nedostatak političke volje i institucionalne podrške. Nedostatak

financiranja. Mjere ublažavanja uključuju nedvosmislenu dodjelu financijskih sredstva za

podršku reformi.

5) Usvojiti nastavničke politike koje podržavaju poboljšano učenje i veću efikasnost

• Problem: Privlačenje i zadržavanje nastavnika na području STEM-a (prirodne znanosti,

informatika, inženjerstvo i matematika) postaje izazov, dok istovremeno učenici, prema

istraživanju PISA, postižu zabrinjavajuće rezultate iz matematike i prirodnih znanosti, a

pogotovo oni za koje se može reći da su u praksi matematički nepismeni. Da bi problem bio

složeniji, broj diplomiranih studenata na području STEM-a ispod je prosjeka EU-a (22 posto u

Hrvatskoj naspram 25 posto u zemljama EU46), uz velike razlike između muškaraca i žena

(više muškaraca nego žena bira ta područja).123 Kao što se navodi u Procjeni uloge roda u

Republici Hrvatskoj, „žene u Hrvatskoj znatno zaostaju za muškarcima po broju diplomiranih

u većini područja STEM-a (prirodne znanosti, tehnologija, inženjerstvo, matematika)“ (str.

73).124

122 Produženi boravak: sati koji se organiziraju nakon nastave, a drže ih učitelji u osnovnim školama. Posebni organizacijski

oblik koji plaća lokalna uprava kad postoji potreba za duljim boravkom učenika u školama. Obično od 1. do 3. razreda.

Organizira se tijekom poslijepodneva u školama (do 17 sati). Učenici imaju: organiziranu nastavu i pisanje domaćih zadaća,

ponavljanje, ručak, izvannastavne aktivnosti, aktivnosti na području učenja jezika, kulture i umjetnosti itd. Kurikulum

planiraju i provode učitelji (magistri obrazovanja). 123 Svjetska banka, 2018e. 124 Svjetska banka, 2019.


• Slaba privlačnost nastavničke struke u vidu niskih plaća i malih mogućnosti za razvoj i

stjecanje statusa odbija mnoge kvalitetne kandidate, koji pronalaze bolje mogućnosti i veći

ugled u drugim sektorima gospodarstva. Nedostatak nacionalnog kvalifikacijskog okvira utječe

na kvalitetu obrazovanja nastavnika, a ima prostora i za unaprjeđenje profesionalnog razvoja

savjetnika nastavnika pri Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO) i

Agenciji za odgoj i obrazovanje (AZOO). Manji broj učenika u generaciji nije doveo do

razmjerne prilagodbe broja nastavnog osoblja, tako da mnogi razredi imaju vrlo nizak omjer

učenika naprema nastavnicima, no bez popratnog poboljšanja ishoda učenja, što troši važne

resurse.

• Pristup: Proučiti hrvatski nastavnički korpus s ciljem pronalaska prostora za veću učinkovitost

te mogućnosti za poboljšanje nastave. Trebalo bi također dati prioritet načinima privlačenja i

zadržavanja većeg broja kvalitetnih nastavnika iz područja STEM-a, uključujući nastavnice.



– provesti detaljnu analizu broja, raspodjele, manjka itd. nastavnika, uspoređujući te

podatke s trenutnim i predviđenim potrebama, a uzimajući u obzir potencijalne

promjene u politikama (npr. prelazak na cjelodnevnu nastavu)

– djelovati po pitanju najkritičnijih i najkorisnijih podataka koje otkrije analiza stanja

nastavnika

– uložiti zajedničke napore u privlačenje nastavnika na područjima STEM-a, uključujući

pronalazak alternativnih načina njihova angažiranja te učenje na temelju iskustava

drugih zemalja EU-a

– pojačati profesionalni razvoj savjetnika nastavnika u ASOO-u i AZOO-u.


– usvojiti nacionalni kvalifikacijski okvir za nastavničku struku

– reformirati ključne elemente nastavničke struke kako bi ona postala privlačnija za

kvalitetne kandidate (npr. konkurentniji proces odabira, bolje plaće i/ili beneficije,

plaćeni kvalitetni profesionalni razvoj, atraktivne mogućnosti napredovanja u karijeri

itd.)

– provesti pilot-projekt i procjenu opservacijskog istraživanja u učionici kao dio

profesionalnog razvoja nastavnika

– institucionalizirati mjere za privlačenje perspektivnih kandidata u nastavničku struku.


– proširiti opservacijska istraživanja u učionici unutar pozitivne kulture pružanja podrške

nastavnicima, uz pomno praćenje rezultata učenika.

• Upravljanje rizicima: Nedostatak dodijeljenih sredstava i političke sloge po pitanju podizanja

prestiža nastavničke struke. Mjere ublažavanja mogu uključivati politiku planiranja proračuna

koja se temelji na dokazima, preraspodjelu postojećih resursa, javnu kampanju o nastavnicima.


6) Bolje baratati podacima pri donošenju politika te primjenjivati instrumente „meke“ politike

radi pružanja potpore provedbi reforme

• Problem: Podaci o učeničkim ishodima učenja ograničeni su jer je matura jedini vanjski i

nacionalni sustav vrednovanja u zemlji, ali ne stavlja naglasak na kritičko razmišljanje,

rješavanje problema i ostale vještine 21. stoljeća. Također, matura se piše na kraju

srednjoškolskog obrazovanja pa nema dostupnih podataka o kvaliteti sustava na ostalim

razinama obrazovanja (osnovna škola, niži razredi srednje škole). Nadalje, obrazovne politike

nisu dovoljno utemeljene na dokazima. Također, isključivo oslanjanje na zakonodavstvo kako

bi se riješili problemi i potakle željene radnje nije učinkovito kada treba uvesti promjene. Druge

metode i instrumenti, kao što su poticaji, formule financiranja, različiti pristupi upravljanju itd.

ne primjenjuju se sustavno.

• Pristup: Provesti standardizirano vanjsko vrednovanje u drugim vremenskim razdobljima (npr.

u 4. razredu) radi prikupljanja vrijednih podataka o učenju učenika (kao referencu upotrijebiti

HKO), početi prikupljati i upotrebljavati podatke i ostale instrumente oblikovanja politike na

sustavniji način radi izgradnje podrške dionika i unapređenja opcija obrazovne politike.



– definirati strategiju za provedbu dodatnih standardiziranih vanjskih vrednovanja u

osnovnom i/ili nižem sekundarnom obrazovanju te akcijski plan za njezino uvođenje,

analizirati prednosti i nedostatke pristupa temeljenog na uzorku u usporedbi s

obveznim ispitivanjem svih učenika, pažljivo planirati prikupljanje dodatnih podataka

prilikom ispitivanja (npr. socioekonomski podaci, podaci o ranom odgoju i

obrazovanju itd., kao što je slučaj kod istraživanja PISA) kako bi se omogućila detaljna

analiza rezultata i utvrdili postupci donošenja odluka na razini politike na temelju

rezultata koji proizlaze iz prikupljenih podataka te poboljšala nastavu i podršku

učenicima s poteškoćama u nastavi na lokalnoj razini

– po potrebi izmijeniti zakonodavstvo o vanjskom vrednovanju postignuća učenika

– provesti druga istraživanja u područjima sustava gdje dodatni podaci mogu imati

najveći učinak pri donošenju politika (npr. optimizacija broja nastavnika (vidi gore) i

ključni čimbenici koji utječu na loše rezultate učenika u istraživanju PISA)

– češće upotrebljavati alate suvremenih politika za poticanje željenog ponašanja.


– provesti standardizirano vrednovanje u drugim stadijima ciklusa odgoja i obrazovanja

i iskoristiti te podatke za poboljšanje učenja

– uvesti promjene na temelju podataka iz istraživanja o ključnim temama u hrvatskom

odgojno-obrazovnom sektoru

– uvesti sustav analitike učenja i prikupljanja podataka o odgoju i obrazovanju,

prikupljati i analizirati podatke s ciljem unaprjeđenja učenja i donošenja politika.


– revizija kurikuluma, ciljana obuka nastavnika, poboljšanje sustava prepoznavanja

rizičnih učenika na temelju rezultata standardiziranih ispita i drugih metoda

prikupljanja podataka


– istražiti i primijeniti inovativna rješenja i tehnologije, kao što je umjetna inteligencija,

s ciljem unaprjeđenja učenja i donošenja politika.

• Upravljanje rizicima: Nedostatak političkog konsenzusa i financiranja, niska razina političkog

kapitala za provedbu potencijalno nepopularnih politika temeljenih na činjenicama. Mjere

ublažavanja mogu uključivati izgradnju potpore za politike na temelju široko dostupnih

podataka, stratešku raspodjelu resursa, jačanje veza između proračuna i politike.

Okvir 2: Državni ispit u Sloveniji

Slovenija svoje učenike vrednuje pomoću obveznih nacionalnih ispita na kraju 6., 9. i 13. razreda. Iako rezultati

tih ispita ne utječu na ocjene učenika, oni se upotrebljavaju kao dodatni podaci o učenju. Matematika i

materinski jezik obvezni su na svim ispitima. Tijekom 6. razreda ocjenjuje se i znanje stranog jezika. U 9.

razredu treći je predmet strani jezik ili neki drugi predmet koji odabere ministarstvo obrazovanja. Matura na

kraju višeg sekundarnog obrazovanja, u svojoj općoj inačici, obuhvaća pet predmeta (matematika, slovenski

(talijanski/mađarski) i strani jezik su obvezni, dok ostala dva predmeta učenici odabiru s odobrenog popisa).

Učenici koji uspješno polože maturu dobivaju pristup visokom obrazovanju. Učenici koji su uspješno završili

strukovne srednje škole polažu strukovnu maturu. Riječ je o završnom ispitu koji se polaže pred školskim

ispitnim povjerenstvom koje se može sastojati od vanjskih stručnjaka koje imenuje nadležna komora

poslodavaca i relevantni sindikati te nastavnika. Strukovna matura ima dva dijela: obvezni dio (materinski jezik

i teorijsko-tehnički predmet) i izborni dio (matematika ili strani jezik te seminar, proizvod ili usluga uz usmenu

prezentaciju, kako bi se pokazale praktične vještine u odabranom zanimanju). Uspješni kandidati mogu se

upisati u strukovne visokoškolske programe ili kratkotrajne više strukovne programe (učenici mogu nastaviti

školovanje u određenim akademskim visokoškolskim programima, no u tom slučaju prvo moraju položiti još

jedan od općih predmeta na maturi). Opća matura također daje pristup visokom obrazovanju odraslima koji su

napustili školovanje ili čije prethodno obrazovanje nije dovoljno za upis na fakultet.

Škole upotrebljavaju podatke s državnih ispita za planiranje dopunske nastave za učenike kojima je potrebna

pomoć u učenju i dodatne nastave za učenike koji premašuju propisane norme znanja. Cilj je državnih ispita

poboljšati kvalitetu nastave i učenja s ciljem promicanja boljih rezultata učenika.

Izvor: Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije, 2017.

7) Povećati autonomiju osnivača škola i samih škola, uz veću odgovornost za rezultate

• Problem: Sektorom obrazovanja upravlja se prema detaljnim centraliziranim normama koje

osnivačima škola ostavljaju ograničen prostor da rješenja prilagode potrebama svojih učenika,

što dovodi do viših troškova i drugih oblika neefikasnosti.

• Pristup: Osigurati veću lokalnu autonomiju i fleksibilniji pristup nekim normama, uz jačanje

odgovornosti, kada je potrebno.



– preispitati sve propise koji obvezuju škole i lokalne/županijske vlasti te procijeniti koje

je od njih moguće promijeniti kako bi se omogućila veća fleksibilnost na

lokalnoj/županijskoj razini, a da se ne ugroze rezultati; pronaći način kako povećati i

njihovu odgovornost za željene rezultate, kada je potrebno

– izgraditi kapacitete na lokalnim razinama kako bi se osigurala sposobnost upravljanja

novim odgovornostima i usmjerenost na željene rezultate

– upotrijebiti poticaje i ostale alate kako bi se potakla ponašanja koja mogu dovesti do

boljih rezultata


– unaprijediti praćenje radi prepoznavanja problema pri podjeli ovlasti i ostalih

poteškoća koje stoje na putu prema boljim rezultatima.

• Srednjoročne aktivnosti:

– postupno delegirati sve više odgovornosti školama i lokalnim vlastima na temelju

kratkoročnih iskustava.

• Upravljanje rizicima: Delegiranje odgovornosti nije popraćeno povećanom izgradnjom

kapaciteta i snošenjem odgovornosti. Mjere ublažavanja uključuju razvoj, priopćavanje i

provedbu plana za delegiranje ovlasti na lokalnu razinu, uključujući povezane mjere; dijeljenje

najboljih praksi i stvaranje kulture koja cijeni visoke rezultate.

4.2 Preporuke za politike ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja; SOO, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje; visoko obrazovanje i znanost

4.2.1 Kratkoročno (1 – 3 godine)

4.2.1.1 Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

1) Osigurati infrastrukturu koja je potrebna za prijelaz na univerzalni pristup ranom odgoju i

obrazovanju za djecu u dobi od 4 do 6 godina te za najmanje 33 posto djece do 3. godine starosti

• Problem: Nedovoljan broj mjesta u programima ranog odgoja i obrazovanja zbog nedostatka

fizičkog prostora i ostalih čimbenika; nedostatak koordinacije i strateškog planiranja koje se

temelji na dokazima na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini u vezi s planovima za nove

vrtiće.

• Pristup: Izgraditi nove dječje vrtiće, proširiti kapacitete postojećih te identificirati alternativne

lokacije za vrtiće, uzimajući u obzir trenutne manjkove u pokrivenosti na regionalnoj i lokalnoj

razini, prognoze pada broja stanovništva te korištenje kapaciteta privatnih pružatelja usluga.

• Potrebno djelovanje: Donijeti nacionalni plan razvoja infrastrukture za rani odgoj i obrazovanje

na temelju podataka o trenutačnoj pokrivenosti i postojećoj potražnji, populacijskih studija i

potencijala za upotrebu postojeće infrastrukture na nov način. Uključiti lokalne vlasti i

zajednice kroz upotrebu podataka koji su dostupni lokalno, no planirati širenje na nacionalnu

razinu na temelju regionalnih potreba, uz istovremeno ostvarenje željene maksimalne

udaljenosti među centrima (dječjim vrtićima). Nastojati iskoristiti postojeće školske objekte

(uključujući i one nedavno zatvorene) u manjim zajednicama ili rijetko naseljenim regijama

radi unaprjeđenja prostorne dostupnosti ranog odgoja i obrazovanja u blizini prebivališta.

• Upravljanje rizicima: Nedostatak sredstava za proširenje infrastrukture za rani odgoj i

obrazovanje i njezino održavanje na odgovarajući način. U nekim područjima stvara se pritisak

na decentralizaciju donošenja odluka o novim dječjim vrtićima, uz minimalnu uključenost

središnje vlasti. Razmotriti sve opcije financiranja, uključujući i Svjetsku banku; za tekuće

troškove vjerojatno će biti potrebni transferi središnje vlade siromašnijim gradovima i

općinama. Osigurati da se lokalno znanje uzima u obzir pri donošenju odluka na nacionalnoj

razini te to primjereno komunicirati.


2) Usvojiti ključne politike koje se odnose na odgojitelje kako bi se osigurao dovoljan broj i

kvaliteta odgojitelja i pomoćnih stručnjaka i administratora u ranom i predškolskom odgoju i

obrazovanju

• Problem: U sljedećih nekoliko godina očekuje se deficit odgojitelja te, u manjoj mjeri, drugih

stručnjaka za rani odgoj i obrazovanje, kao što su psiholozi, edukacijski rehabilitatori i

logopedi, pedagozi i medicinsko osoblje, što će postati značajnije pitanje s proširenjem sustava

ranog odgoja i obrazovanja. Nedostatak transparentnosti u odabiru ravnatelja ustanova RPOO

u nekim područjima te nedostatak poticaja za kontinuirani profesionalni razvoj odgojitelja.

• Pristup: Osposobiti i zaposliti dostatan broj odgojitelja i pomoćnih stručnjaka kako bi se

osiguralo proširenje i dostupnost sustava ranog odgoja i obrazovanja. Razmotriti angažman

budućih odgojitelja iz redova viška nastavnika na primarnoj i sekundarnoj razini obrazovanja.

• Potrebno djelovanje: Provesti detaljno predviđanje potreba i planiranje ljudskih resursa za

sljedeće desetljeće (i dalje), povećati kapacitet sveučilišnih odgojno-obrazovnih programa radi

pripreme znatno većeg broja odgojitelja u kratkom razdoblju, osmisliti i provesti strategiju za

privlačenje budućih odgojitelja i povezanog stručnog osoblja, s posebnim osvrtom na regije

koje će dobiti nove vrtiće te regrutaciju odgojitelja pripadnika manjina.

• Upravljanje rizicima: Nemogućnost privlačenja dovoljnog broja kvalificiranih kandidata,

posebno u ruralnim i manje razvijenim područjima. Središnja vlada treba surađivati s

gradovima i općinama na stvaranju posebnog paketa poticaja (subvencije za smještaj,

stipendije i sl.) za odgojitelje i pomoćne stručnjake za rad u manje razvijenim područjima, s

ciljem centralizacije odlučivanja o plaćama.

3) Povećati jednakosti pristupa i kvalitete ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu u

nepovoljnom položaju

• Problem: Sistemske prepreke, kao što su manji broj ustanova za rani odgoj i obrazovanje u

određenim dijelovima zemlje, nepovoljniji kriteriji za upis (npr. za djecu nezaposlenih

roditelja), previsoke cijene vrtića za djecu iz skupina u nepovoljnom položaju; nedostatak

svijesti o prednostima ranog odgoja i obrazovanja među onima koji bi od njega mogli imati

najviše koristi.

• Pristup: Provesti eksplicitnu strategiju za smanjenje nejednakosti u ranom odgoju i

obrazovanju, uključujući davanje prioriteta novim dječjim vrtićima u područjima s najvećim

potrebama, ukidanje kriterija koji u nepovoljan položaj stavljaju djecu nezaposlenih roditelja,

djecu s posebnim potrebama, manjine itd., uvesti subvencije za vrtić za djecu roditelja s niskim

prihodima kako bi se smanjio udio koji plaća obitelj te procijeniti potrebu za cjelovitim

programima koji su posebno usmjereni na potrebe ugroženih i manjinskih obitelji. Ulaganja u

visokokvalitetno predškolsko obrazovanje za djecu u nepovoljnom položaju imaju jedan od

najvećih povrata ulaganja u obrazovanje te s njima treba postupati strateški. Osmisliti i provesti

kampanju osvještavanja usmjerenu na obitelji iz manjinskih skupina, obitelji nižeg

socioekonomskog statusa, obitelji s djecom s teškoćama u razvoju te obitelji iz ruralnih

područja o važnosti ranog odgoja i obrazovanja i praktičnim koracima o tome kako upisati

dijete u vrtić (kad se otvore nova mjesta). Osmisliti i provesti mehanizme potpore kako bi se u

sustav dovele najugroženije skupine.

• Potrebno djelovanje: Iskoristiti postojeće dokaze i nove podatke za izradu akcijskog plana za

jednakost u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te identifikaciju financijskih potreba,

uključujući povećanu financijsku potporu središnje vlasti siromašnijim gradovima i općinama.


Utvrditi maksimalnu cijenu koja se naplaćuje obiteljima. Učiti od uspješnih lokalnih inicijativa

ranog odgoja i obrazovanja namijenjenih manjinskim i drugim skupinama u nepovoljnom

položaju, kao što je UNICEF-ov program „Korak prema inkluziji“, koji se provodi u tri

hrvatske županije, a namijenjen je rješavanju potreba romske djece i obitelji. Poticaji i drugi

mehanizmi mogu, među ostalim, uključivati uvjetovane novčane naknade, besplatan prijevoz,

zapošljavanje odgojitelja i drugog osoblja iz manjinskih skupina i suradnju sa stručnjacima za

uključenost obitelji.

• Upravljanje rizicima: Politička nemogućnost da se promijene kriteriji koji daju prednost

obiteljima s dva zaposlena roditelja. Paket poticaja i potpora za djecu do koje je najteže

doprijeti može biti skup. U sustavu koji se kreće prema pravu na rani odgoj i obrazovanje i

univerzalnoj pokrivenosti vrtićima kompromisi su neizbježni – jednakost bi trebala biti u

središtu plana reformi, što bi trebalo jasno i široko komunicirati. Pažljivo planirano

sufinanciranje od nacionalnih i lokalnih vlasti, uz očekivani visok povrat ulaganja.

Okvir 3. Kvalitetni sveobuhvatni programi za djecu u nepovoljnom položaju u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj

Poznato je da programi predškolskog odgoja i obrazovanja imaju najviše utjecaja na djecu u nepovoljnom

položaju, koja inače ne bi imala pristup jednakoj razini stimulacije i učenja koju nude visokokvalitetne inicijative

ranog odgoja i obrazovanja. Dok pristup kvalitetnim redovitim predškolskim programima može imati utjecaj na

život ugrožene djece, njima je ponekad potreban opsežniji, ciljani pristup kako bi rezultati bili dugoročni.

Britanski projekt Sure Start („Siguran početak“) te nizozemska politika pod nazivom Voor- en Vroegschoolse

Educatie („Predškolski i rani osnovnoškolski odgoj i obrazovanje“; VVE) povezuju predškolski odgoj i

obrazovanje s drugim uslugama namijenjenim ugroženim obiteljima. Sure Start, po uzoru na program Head

Start („Rani početak“) u Sjedinjenim Američkim Državama, osim predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu

u dobi od 3 do 5 godina, uključuje i ciljanu obiteljsku podršku i zdravstvene usluge za obitelji s malom djecom,

a cilj mu je postići široko definirane razvojne ciljeve (kroz cjeloviti pristup djetetu), uključujući razvoj školskih

vještina. Program Sure Start okrenut je zajednici i provodi se u najpotrebitijim područjima diljem zemlje. Sve

obitelji i djeca koja žive u tim područjima imaju pravo na podršku i predškolske usluge na zahtjev, čime se

izbjegava stigmatizacija. Program kombinira nekoliko strategija potpore, kao što su prenatalne kućne posjete,

postnatalna zdravstvena edukacija, brzo upućivanje na specijalizirane službe, druženja za roditelje, igraonice

za djecu te predškolske ustanove. Program Sure Start izrazito je decentraliziran te ne propisuje jedan model ili

pristup, već potiče inicijative odozdo prema gore. Nizozemska politika VVE također je namijenjena donošenju

trajnih odredbi o dopunskim obrazovnim programima za djecu u dobi između 2 i pol i 6 godina koja dolaze iz

obitelji u nepovoljnom položaju kroz promicanje suradnje među vrtićima, igraonicama, predškolskim

ustanovama, programima koji se provode kod kuće i vrtićkim odjelima u osnovnim školama kako bi se toj djeci

osigurala kontinuirana obrazovna putanja koja se proteže u osnovnu školu. Obje inicijative imaju snažan fokus

na kvalitetne predškolske programe koji se nude kao dio opsežnog, koordiniranog pristupa razvoju djece za

rizične populacije.

Izvor: Leseman, 2002.

4) Promjena modela financiranja i jačanje uloge središnje vlasti u donošenju ključnih odluka u

ranom odgoju i obrazovanju

• Problem: Model financiranja u kojem općine pokrivaju 99 posto troškova ranog odgoja i

obrazovanja neučinkovit je u zemlji koja ima značajne regionalne razlike fiskalnih kapaciteta.

Odluke koje se trenutačno donose na razini gradova i općina (npr. otvaranje novih vrtića, uvjeti

za upis u vrtiće i sufinanciranje) dovode do neučinkovitosti i nepravednosti zbog nedostatka

strategije i koordinacije.

• Pristup: Revidirati model financiranja kako bi se uključila ciljana podrška siromašnijim

regijama. Procijeniti koje bi se odluke u vezi s ranim odgojem i obrazovanjem mogle

učinkovitije donositi na nacionalnoj i regionalnoj (županijskoj) razini te poduzeti korake za


provedbu tih promjena. Razviti i provesti dugoročno strateško planiranje utemeljeno na

dokazima – koje će koordinirati središnja vlada, županije i jedinice lokalne samouprave .

• Potrebno djelovanje: Stvoriti fiskalni prostor na nacionalnoj razini radi osiguranja stalne

financijske potpore najsiromašnijim općinama. Neki od kandidata za preraspodjelu

odgovornosti odluke su o novoj infrastrukturi, kriterijima za upis i sufinanciranje (npr.

određivanje prioriteta upisa po principu jednakosti, minimalna alokacija lokalnog proračuna za

rani odgoj i obrazovanje, standardizacija plaća (kako bi se riješile velike razlike u plaćama

među gradovima i općinama, podigao status struke i povećao interes za zaposlenje u manje

razvijenim dijelovima zemlje)) i kontinuirano ulaganje u stručno usavršavanje odgojitelja i

pomoćnih stručnjaka. Definirati učinkovitu metodu analize podataka na lokalnoj razini, što je

važno za donošenje odluka na višim razinama vlasti.

• Upravljanje rizicima: Otpor lokalnih vlasti prema odricanju od prava na odlučivanje. U

zamjenu za to, vlada bi osigurala dodatna sredstva za najpotrebitije gradove i općine (npr.

sufinanciranje je u Hrvatskoj trenutno učestalije u osnovnom i srednjem školstvu nego u ranom

odgoju i obrazovanju – za širenje pristupa bit će potreban pomak prema preraspodjeli

sredstava). Osigurati da se središnja vlast koristi lokalnim informacijama i znanjima prilikom

donošenja odluka na široj, nacionalnoj razini.

5) Uspostaviti sustav osiguranja kvalitete u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju i šire

• Problem: Nedostatak osiguranja kvalitete u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te na

ostalim razinama obrazovanja.

• Pristup: Razviti i primijeniti opsežan sustav osiguranja kvalitete u odgoju i obrazovanju,

uključujući u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju.

• Potrebno djelovanje: Pažljivo osmisliti te započeti provedbu sustava osiguranja kvalitete kako

bi se poboljšali ishodi učenja i podigla kvaliteta upravljanja odgojno-obrazovnim sustavom.

Uspostaviti i osigurati mehanizme za zajedničko planiranje, koordinaciju i praćenje mjera

odgojno-obrazovne politike. Ulagati u funkcionalnu transformaciju i izgradnju kapaciteta

nacionalnih agencija. Unaprijediti sustav samovrednovanja i vanjskog vrednovanja odgojno-

obrazovnih ustanova. Proširiti vanjsko vrednovanje rezultata učenja i uspostaviti digitalni

sustav za vrednovanje i praćenje ishoda učenja.

• Upravljanje rizicima: Otpor različitih aktera na lokalnoj i nacionalnoj razini, nedostatak

sredstava, nedostatak trajne političke volje. Ulaganje u planiranje pravednog i djelotvornog

sustava, s jasnim posljedicama za one koji ne ispunjavaju zahtjeve i poticaje za djelovanje.

Transparentno i naširoko obznaniti očekivanja te odrediti odgovarajuće razdoblje za provedbu

nužnih prilagodbi.

4.2.1.2 SOO, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje

1) Osigurati koordinaciju i donošenje ključnih odluka u pogledu SOO-a i obrazovanja odraslih

na nacionalnoj razini

• Problem: Važnim odlukama o ponudi programa, određivanju prioritetnih škola i sektora,

procjeni i certificiranju programa, optimizaciji sustava kvota, među ostalim, ne pristupa se

strateški te su one ponekad pod prevelikim utjecajem lokalnih skupina, što ima posljedice na

efikasnost i učinkovitost cjelokupnog sektora strukovnog obrazovanja i obrazovanja odraslih.


• Pristup: Imenovati instituciju, kao što je ASOO ili neovisno tijelo s tehničkom potporom,

odgovornošću da strukovno obrazovanje i osposobljavanje učini relevantnijim na tržištu rada i

potrebnim ovlastima na nacionalnoj razini kao de facto koordinatora specifičnih aspekata

sustava strukovnog obrazovanja i obrazovanja odraslih.

• Potrebno djelovanje: Identificirati ključne odluke i procese kojima bi najviše pomogla

koordinacija na nacionalnoj razini. Odrediti subjekt koji je najbolje pozicioniran za obavljanje

te uloge. Provesti zakonske prilagodbe potrebne za provedbu tog aranžmana. Definirati način

suradnje s lokalnim vlastima. Iskoristiti dostupne dokaze i po potrebi osigurati dodatne podatke

kroz provedbu istraživanja očekivanih vještina, anketa diplomiranih studenata itd. Prilagoditi

sve lokalne kvote potrebama tržišta rada, a uzimajući u obzir demografski pad (tako da manje

prestižni programi ne budu kažnjeni manjim brojem učenika/studenata).

• Upravljanje rizicima: Nedostatak političkog kapitala za provedbu reformi i suočavanje s

eventualnim otporom lokalnih vlasti. Problemi s financiranjem između središnje i lokalne

vlasti. Naglasiti da je to situacija u kojoj svi dobivaju i isplanirati podršku tijekom prilagodbe

za one na koje reforme negativno utječu (npr. nastavnici predmeta koji se više neće provoditi).

Osigurati da se središnja vlast koristi lokalnim informacijama i znanjima prilikom donošenja

odluka na široj, nacionalnoj razini. Središnja vlast može definirati uvjeteza isplatu sredstava

ako to bude potrebno.

2) Reformirati programe SOO-a radi boljeg odgovora na potrebe tržišta rada i poboljšanja

ukupnih rezultata učenja

• Problem: U Hrvatskoj postoji bitna neusklađenost između vještina kojima raspolaže trenutačna

hrvatska populacija i vještina koje razvijaju programi SOO-a s jedne strane te sadašnjih i

prognoziranih potreba poslodavaca; na međunarodnim procjenama ishoda učenja, učenici i

studenti na polju SOO-a postižu lošije rezultate od onih koji sudjeluju u općem obrazovanju;

osnovne vještine iz matematike i poznavanja jezika, rasuđivanja, rješavanja problema i

nekognitivne vještine visoko su tražene, no na tim poljima često nedostaje diplomiranih

studenata; programi SOO-a često su zastarjeli te ih karakteriziraju neodgovarajući kurikulumi

koji su osmišljeni i izvode se bez doprinosa proizvodnog sektora, nastavnici koji nisu u toku s

trendovima i praksama svojeg strukovnog područja i/ili koji nemaju odgovarajuću pedagošku

obuku te upotreba zastarjele opreme i materijala; niska razina sudjelovanja poslodavaca u

donošenju strateških odluka o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te u svakodnevnim

zahtjevima sustava usmjerenog na tržište rada (npr. pružanje mogućnosti za učenje kroz rad,

uključivanje u školske odbore itd.); već postoji niz pohvalnih inicijativa za poboljšanje

kvalitete ponude programa SOO-a, kao što su sektorska vijeća i profili sektora, no njihova je

provedba nepotpuna.

• Pristup: Jačati provedbu reforme strukovnog obrazovanja i osposobljavanja s naglaskom na

modernizaciju kurikuluma, staviti veći – a ne manji – naglasak na prenosive temeljne

kompetencije na području jezika, matematike, kritičkog mišljenjaa, rukovoditeljskih vještina

itd., optimizacija i širenje sektorskih vijeća i profila sektora, odnosa s poslodavcima, povećanje

mogućnosti za učenje kroz rad, učinkovito planiranje i provedba centara kompetencije,

izgradnja kapaciteta ravnatelja, među ostalim.

• Potrebno djelovanje: Revidirati kurikulume na temelju standarda zanimanja i standarda

kvalifikacija, s posebnim naglaskom na temeljnim vještinama koje su vrlo tražene na tržištu

rada te potrebne za buduće učenje. Obučiti nastavnike o novim kurikulumima te odgovoriti na

druge manjkove tehničkih i pedagoških kompetencija. Poboljšati kvalitetu rezultata sektorskih


vijeća i proširiti strukturu na druge relevantne sektore. Osmisliti strategije koje potiču jači

angažman poslodavaca u SOO-u (i obrazovanju odraslih) i više im koriste, uključujući dodatne

poticaje i sheme za prilagodbu obuke neposrednim potrebama poslodavca (sufinancirano od

javnog i privatnog sektora). Provoditi strog nadzor i podršku centrima kompetencije kako bi se

osigurala izvrsnost i relevantnost ponude. Prepoznati glavne nedostatke u kompetencijama

lokalnog osoblja u SOO-u (ravnatelji, pomoćno osoblje itd.). Pokrenuti kampanju za

poboljšanje predodžbe o SOO-u usporedno s provedbom mjera za poboljšanje kvalitete.

• Upravljanje rizicima: Reforma se nastavlja sadašnjom brzinom ili kaska. Novi standardi

zanimanja i standardi kvalifikacija ne dovode do revizije kurikuluma, bez utjecaja na učenike.

Poslodavci su i dalje nezainteresirani za sudjelovanje u SOO-u. Obuka nastavnika nije u

dosluhu s potrebama tržišta i/ili ne dovodi do poboljšanja u učionici. Centri kompetencije ne

ispunjavaju očekivanja, kvaliteta se znatno razlikuje od centra do centra. Mjere ublažavanja

mogle bi uključivati zajedničke napore kako bi se osigurala politička prioritetnost reforme.

Naglasak na kontinuitetu djelovanja s fokusom na bolje rezultate učenika i veću zapošljivost.

Osmisliti programe koji su od interesa za poslodavce, uključujući mala i srednja poduzeća (npr.

prilagođena obuka usmjerena na određene poslovne potrebe koja se nudi radnicima poslodavca

i njima je prilagođena). Povezati obuku s drugim reformskim naporima, uključujući vrijeme

provedeno na obuci i materijale. Popratiti obuku podrškom za provedbu naučenih lekcija,

stvoriti zajednice prakse u kojima stručnjaci mogu razmjenjivati iskustava. Veća nacionalna

podrška djelovanju centara izvrsnosti uz postavljanje strogih minimalnih zahtjeva za rad.

3) Izraditi akcijski plan za suočavanje s izazovima i mogućnostima trogodišnjih programa

• Problem: Sve manji interes za taj oblik SOO-a; ograničene mogućnosti učenja kroz rad;

zastarjeli kurikulumi, nastavnici nisu u dosluhu s potrebama i praksama na tržištu rada;

neadekvatna vertikalna integracija s visokim obrazovanjem; nizak ugled programa.

• Pristup: Umjesto bavljenja izoliranim izazovima trogodišnjih strukovnih programa, ulagati u

razvoj strateškog plana na nacionalnoj razini prije uvođenja promjena, uzimajući u obzir

sadašnje i nadolazeće tržište za te vještine (u nekoliko zanimanja postoji deficit radnika),

učinak pada broja stanovnika, analizu izvedivosti određenih strukturnih promjena u

trogodišnjim programima (postupna specijalizacija, veća vertikalna integracija itd.) s

potencijalnim utjecajem na širi sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, kao i

specifične mjere za poticanje interesa učenika za deficitarna zanimanja (npr. stipendije).

• Potrebno djelovanje: Provesti analize nacionalnog i regionalnog konteksta za programe SOO-

a te, s obzirom na fungibilnost sredstava, oportunitetnih troškova ulaganja u njih (umjesto u

područja s većim povratom ulaganja, kao što je rani i predškolski odgoj i obrazovanje).

Razmotriti više opcija, kao što su revizija postojećih programa s ciljem njihova jačanja

(uključujući ukidanje određenih programa u određenim regijama), potpuna reforma područja,

odgođeno strukovno obrazovanje itd. Pobrinuti se da analiza uključuje mjere koje mogu imati

pozitivan utjecaj na druge segmente SOO-a i općeg obrazovnog sustava te ih unaprijediti, kao

što je praćenje učenika u kasnijoj vremenskoj točki radi jačanja općih vještina koje su u velikoj

potražnji kod većine poslodavaca i programa visokog obrazovanja. Identificirati prednosti i

slabosti trogodišnjih programa SOO-a, regionalne potrebe i mogućnosti te pokrenuti pilot-

projekte novih pristupa kad to bude potrebno. Osmisliti plan za poboljšanje kvalitete i

relevantnosti trogodišnjih programa, s posebnim naglaskom na potporu učenicima koji obično

odabiru taj smjer, a to su često oni najranjiviji. Usporediti iskustva ostalih zemalja EU-a koje

su uspjele obnoviti svoje industrijske i obrtničke programe te ih učiniti privlačnijima učenicima

i obiteljima.


• Upravljanje rizicima: Neorganizirana provedba izoliranih radnji. Otpor škola i jedinica lokalne

samouprave prema rješavanju problema na neposredan i pravovremen način zbog očekivanih

gubitaka nekih skupina stručnjaka. Mjere ublažavanja mogu uključivati davanje prioriteta

reformi na nacionalnoj razini i nacionalnu koordinaciju za nadvladavanje privatnih interesa i

ublažavanje mogućih negativnih učinaka reforme (gubitak radnih mjesta u određenim

sektorima).

Okvir 4. Finsko nastojanje oko poboljšanja kvalitete i atraktivnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja

Iako u mnogim zemljama vlada opća i duboko ukorijenjena predodžba da je strukovno obrazovanje rezervirano

za „inferiorne“ skupine koje se mogu zadovoljiti nisko plaćenim fizičkim poslovima, niski status programa SOO-

a često je povezan s pitanjem kvalitete. Mnogi ljudi povezuju programe strukovnog obrazovanja s niskim

akademskim uspjehom, niskom kvalitetom i nemogućnosti budućeg napredovanja. Takva su mišljenja često

opravdana: nepopularna strukovna opredjeljenja često ne vode do visokog obrazovanja, nastavnici nisu

dovoljno kvalificirani i ne drže korak s razvojem industrije, a školsko okruženje je nesigurno. Finski način

nošenja s predrasudama prema strukovnom obrazovanju uključuje kombinaciju politika koje strukovno

opredjeljenje čine privlačnijim za učenike i obitelji, uključujući temeljite reforme sustava strukovnog obrazovanja

i dosljedne kampanje za promjenu društvene percepcije. Postizanje konkurentnosti programa strukovnog

obrazovanja i osposobljavanja bilo je dio finske strategije (oni su danas često konkurentniji od općeg

obrazovnog opredjeljenja). Zakonodavne reforme od 2000. godine omogućuju svim učenicima strukovnih

smjerova da napreduju na fakultete ili u primijenjenu znanost, a svi učenici slijede osnovni nacionalni kurikulum

koji im daje pristup visokom obrazovanju. Finska je povećala razinu sredstava koja ulaže u strukovne škole

kako bi nastavnici imali konkurentnije plaće, a škole unaprijedile okruženje u kojem se uči i ulagale u

profesionalni razvoj. Država stalno potiče tvrtke i ostale ključne dionike na sudjelovanje u planiranju i procesima

strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Prednosti SOO-a naveliko se oglašavaju roditeljima putem

promidžbenih kampanja, a strukovne škole diljem zemlje promiču svoje usluge roditeljima putem organizacije

redovitih sastanaka i večeri za roditelje te demonstriranjem učeničkih postignuća.

Izvor: Subrahmanyam, 2014.

4) Stvoriti prilike i uvjete za veće sudjelovanje ciljnih skupina u cjeloživotnom učenju

• Problem: Dok se Hrvatska nalazi pri dnu zemalja EU-a po pokazatelju razine sudjelovanja

stanovništva u aktivnostima cjeloživotnog učenja, stanje je još alarmantnije za određene

skupine populacije: građane s nižim razinama obrazovanja i vještina, mlade i kronično

nezaposlene, koji bi mogli najviše profitirati od dodatnih mogućnosti učenja i čije stagnirajuće

razine vještina doprinose njihovu slabom sudjelovanju u radnoj snazi, niskoj poslovnoj

produktivnosti i sl.; postoji niz poznatih prepreka, uključujući financijske troškove,

oportunitetne troškove, ograničenu dostupnost obuke, nedostatak interesa itd.

• Pristup: Jačati provedbu prioritetnih aktivnosti istaknutih u nacionalnom okviru cjeloživotnog

učenja (npr. u okviru Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije); osmisliti akcijski plan i

strategiju provedbe radi rješavanja nekih od ključnih prepreka kako bi se povećalo sudjelovanje

u aktivnostima cjeloživotnog učenja, posebno za one u najnepovoljnijem položaju; pokrenuti

pripreme za sudjelovanje u sljedećem krugu Ankete o vještinama odraslih (PIAAC) radi boljeg

uvida u kompetencije hrvatske odrasle populacije i usmjeravanja budućih politika na tom

području.

• Potrebno djelovanje: Poboljšati kvalitetu i relevantnost programa za obrazovanje odraslih,

uključujući kontinuirano strukovno obrazovanje i osposobljavanje (KSOO) kako bi se

osiguralo da sudjelovanje ciljne skupine koristi pojedincu i društvu. Povećati sredstva za

programe usmjerene na ključne zaposlene i nezaposlene populacije i zanimanja s manjkom

vještina. Osigurati da zemlja raspolaže kompetencijama potrebnim za provedbu istraživanja


PIAAC; u međuvremenu, upotrijebiti rezultate postojećih istraživanja (AES, CVTS) radi

identifikacije i rušenja prepreka.

• Upravljanje rizicima: Usprkos smanjenju prepreka, mogućnosti za učenje i dalje se slabo

iskorištavaju. Nedovoljno se sredstava odvaja za prioritetne skupine, ostaju isti modeli

sudjelovanja (obrazovaniji iskorištavaju mogućnosti u znatno većem broju). Nizak stupanj

sudjelovanja vjerojatno ima više uzroka, uključujući kulturne korijene, za čiju je promjenu

potrebno mnogo vremena – plan kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih mjera. Dati

prednost ciljanoj populaciji te to jasno obznaniti, ali svekoliko povećanje također je poželjno i

treba ga očekivati.

4.2.1.3 Visoko obrazovanje i znanost

1) Unaprijediti sustav osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju

• Problem: Nema strukturnih poveznica između standarda kvalifikacija i zanimanja HKO-a s

jedne strane i početne akreditacije studijskih programa i reakreditacije visokih učilišta s druge

strane.

• Pristup: Povezati HKO i nacionalni sustav osiguranja kvalitete kroz usklađivanje ishoda učenja

i ECTS bodova koje nose studijski programi s onima koje sadržava odgovarajući standard

kvalifikacije iz HKO-ova Registra.

• Potrebno djelovanje: Razviti novi koncept inicijalne akreditacije studijskih programa s pomoću

HKO-a. Razviti novi koncept reakreditacije visokih učilišta koji kombinira institucionalno

vrednovanje s vrednovanjem studijskih programa na temelju HKO-a. Razviti novi koncept

priznavanja prethodnog visokog obrazovanja.

• Upravljanje rizicima: Otpor prema povezivanju HKO-a i sustava osiguranja kvalitete zbog

trenutačnog nedovoljnog broja standarda kvalifikacija u Registru HKO-a. Mjere za ublažavanje

uključuju sveobuhvatnu obuku ključnih dionika o prednostima HKO-a.

2) Unaprijediti pravni okvir visokog obrazovanja

• Problem: Postojeći je pravni okvir za visoko obrazovanje nekoherentan i pun nedosljednosti i

proturječnosti. Među ključnim je problemima kruti sustav zapošljavanja i napredovanja, sustav

financiranja koji nije zasnovan na učinku i nije transparentan, činjenica da svaki fakultet unutar

neintegriranih sveučilišta ima pravnu autonomiju.

• Pristup: Donijeti novi Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Zakon o

osiguranju kvalitete u visokom obrazovanju kao središnji dio pravnog okvira visokog

obrazovanja. Izgraditi temelje za funkcionalnu integraciju neintegriranih sveučilišta.

• Potrebno djelovanje: Provesti analizu zahtjeva i očekivanih učinaka novog zakona. Organizirati

podrobne konzultacije sa svim zainteresiranim dionicima. Donijeti novi zakon i povezane

podzakonske akte. Osigurati dosljednost s ostalim zakonima.

• Upravljanje rizicima: Ustavne odredbe o autonomiji sveučilišta mogu omesti donošenje novog

zakona kojim se želi modernizirati sustav visokog obrazovanja. Osigurati podršku šire javnosti

i politike za novi zakon.


3) Poboljšati upravljačke i rukovodeće kapacitete srednjeg i vrhovnog menadžmenta u visokim

učilištima

• Problem: U okviru javnih politika trenutno nije prepoznata potreba osposobljavanja i pružanja

strukturirane potpore za razvoj upravljačkih i rukovodećih kapaciteta u srednjem i vrhovnom

menadžmentu visokih učilišta.

• Pristup: Odabir postojećeg tijela koji će biti odgovorno za poboljšanje upravljačkih i

rukovodećih kapaciteta srednjeg i vrhovnog menadžmenta visokih učilišta.

• Potrebno djelovanje: Provesti kontinuirani obrazovni program za razvoj upravljačkih i

rukovodećih vještina u visokom obrazovanju. Stvoriti mreže podrške za srednji i vrhovni

menadžment u visokim učilištima. Stvoriti mrežu stručnjaka koji će biti dostupni za pružanje

prilagođenih savjeta i tehničke podrške. Izmijeniti pravni okvir kako bi se, među ostalim, uveli

bolji upravljački mehanizmi u visokim učilištima umjesto postojećeg sustava „odozdo prema

gore“, uspostaviti jasnije uloge čelnika u visokom obrazovanju, odrediti ograničenja mandata

i omogućiti dovođenje novih vanjskih čelnika na čelo ustanova.

• Upravljanje rizicima: Otpor vrhovnog menadžmenta prema izdvajanju sredstava za

profesionalni razvoj može se ublažiti tako da to postane obvezan dio kriterija vrednovanja

visokih učilišta .

4) Unaprijediti stopu stjecanja visokog obrazovanja

• Problem: Smanjene stope stjecanja visokog obrazovanja i stagnacija broja upisanih studenata,

zbog činjenice da studenti ne završavaju studij ili studij traje dulje od očekivanog.

Istovremeno, Hrvatska treba povećati stopu stjecanja visokog obrazovanja u skladu s ciljevima

EU-a i „proizvesti“ više visokokvalificiranih radnika.

• Pristup: Uvesti politike za poboljšanje kvalitete nastave i učenja u visokom obrazovanju.

• Potrebno djelovanje: Razviti sustav praćenja i vrednovanja s kvantitativnim ciljevima za stope

ranog napuštanja i završetka studija, stvoriti sveobuhvatni politiku poboljšanja kvalitete

nastave i učenja na visokim učilištima, razviti novi koncept vrednovanja nastavnog rada u

karijeri akademskog osoblja, provesti programe obuke određenog akademskog osoblja radi

unaprjeđenja nastavničkih vještina u visokom obrazovanju, uvođenje poticaja za razvoj

kvalitetne nastave i učenja na visokim učilištima.

• Upravljanje rizicima: Otpor unutar akademskih krugova prema usvajanju novog pristupa i

nastavničkih metoda. Mjere ublažavanja uključuju opsežnu kampanju za podizanje svijesti o

prednostima kvalitetne nastave i učenja.

5) Poboljšati kvalitetu programa potpore za istraživanje i inovacije

• Problem: Nedostatak ciljanog pristupa oblikovanju instrumenata u cijelom lancu inovacija –

od temeljnih istraživanja do komercijalizacije, neodgovarajući poticaji ili nedostatak poticaja,

složene procedure provedbe javnih poziva i dugi postupak odobravanja projektnih prijava.

• Pristup: Ponovno razmotriti mehanizme planiranja, provedbe i vrednovanja za programe

potpore s ciljem poboljšanja rezultata istraživanja i inovacija u zemlji, u skladu s inicijativom

Ministarstva znanosti i obrazovanja i ostalih dionika.

• Potrebne aktivnosti: Provesti sustavnu analizu cjelokupne javne potpore istraživanju i

inovacijama. To podrazumijeva:


– analizu kvalitete i koherentnosti programa i instrumenata potpore, procjenu raspodjele

sredstava, mogućih preklapanja, nedostataka, viškova, diversifikacije itd. te analizu

povezanosti između potražnje i ponude programa potpore

– provođenje dubinske analize planiranja, provedbe i upravljanja programima potpore

– praćenje i procjena programa kroz razvoj okvira za praćenje i analizu inputa,

aktivnosti, rezultata i ishoda.

• Upravljanje rizicima: Postoji tendencija jakog oslanjanja na financiranje iz EU-a za potporu

istraživanju i inovacijama, iako svi projekti i programi istraživanja i inovacija nisu nužno

kompatibilni s tim izvorom financiranja. Da bi se to ublažilo, nacionalni programi trebali bi

popuniti uočene praznine.

6) Unaprijediti radne uvjete radi očuvanja ljudskih resursa u sektoru istraživanja, razvoja i

inovacija te privlačenja stranih istraživača, pružanje potpore istraživačima

• Problem: Neodgovarajući uvjeti za provedbu vrhunskih istraživanja, nedovoljna sposobnost

privlačenja, razvoja i zadržavanja domaćih i međunarodnih ljudskih resursa.

• Pristup:

– izgradnja kapaciteta istraživačkih organizacija za provedbu međunarodno usporedivih

istraživanja i angažman u europskim i međunarodnim istraživačkim projektima

– integracija hrvatskih istraživača u Europsko istraživačko područje ulaganjem u razvoj

ljudskih resursa.

• Potrebno djelovanje: Poboljšati uvjete za provođenje znanstvenih istraživanja na najvišoj razini

kroz razvoj strateške infrastrukture za istraživanje, razvoj i inovacije te ljudskih potencijala u

tom sektoru.

– Ulaganja u stratešku istraživačku infrastrukturu, čime se stvara i podržava vrhunska

znanost pružanjem najsuvremenijih resursa znanstvenoj zajednici te odgovara na

potrebu za prijenosa znanja i inovacija premadruštvenim i poslovnim akterima.

Očekuje se da će financijska potpora infrastrukturnim ulaganjima povećati opseg,

veličinu, kvalitetu, atraktivnost i međunarodnu konkurentnost istraživačko-razvojnih

aktivnosti, kao i administrativne i apsorpcijske sposobnosti znanstvenih organizacija.

– Potaknuti ulaganja u najnovija istraživanja vrhunskih znanstveno-istraživačkih

skupina koja podižu razinu kvalitete hrvatskog sektora istraživanja i razvoja. Skupine

moraju biti međunarodno konkurentne i prepoznatljive po kvaliteti i opsegu

znanstvene produkcije, sposobne za učinkovitu međunarodnu suradnju te moći

značajno pridonijeti razvoju znanosti, visokog obrazovanja i gospodarstva na

nacionalnoj razini.

– Osigurati dodatna financijska sredstva za projekte s prepoznatim i utvrđenim

razvojnim potencijalom, kao što je dodatna financijska potpora projektima koji su

osigurali financiranje putem centraliziranih programa EU-a ili ostvarili visoke rezultate

prilikom prijava za njih (bez obzira na to jesu li dobili sredstva ili ne). Time se

povećavaju istraživački kapaciteti i konkurentnost znanstvenih organizacija pri

privlačenju ulaganja u istraživačke projekte. Također, jača kvaliteta i dostupnost

usluga/istraživanja znanstvenih organizacija, što će doprinijeti uspješnijoj integraciji

zemlje u Europski istraživački prostor (ERA) i međunarodnu istraživačku zajednicu.


– Uvesti potrebne uvjete za razvoj karijere mladih istraživača na području istraživanja,

razvoja i inovacija na doktorskoj i postdoktorskoj razini. Dodatne mogućnosti njihova

zapošljavanja potrebno je podržati njihovim uključivanjem u istraživačke timove i

projekte u Hrvatskoj, suradnjom i sudjelovanjem u europskim i međunarodnim

projektima te povećanjem broja doktoranada i poslijedoktoranada u privatnom sektoru.

– Razviti odgovarajuće instrumente za povećanje broja mladih istraživača, posebno u

STEM područjima. Sve aktivnosti u okviru ovog mehanizma trebale bi biti usmjerene

na razvoj povoljnijeg znanstvenog i istraživačkog okruženja s ciljem povećanja

priljeva kvalitetnog znanstvenog osoblja, smanjenja odljeva mladih i iskusnih

istraživača te povećanja konkurentnosti hrvatskih znanstvenih organizacija i privatnog

sektora.

• Upravljanje rizicima: Upravljanje rizicima u vezi s ovom aktivnosti uključuje pravodobnu i

odgovarajuću pripremu tehničke dokumentacije i izdavanje građevinskih dozvola za strateške

infrastrukturne projekte; razvijanje nacionalnih pravila/smjernica o otvorenom pristupu i

upotrebi infrastrukture u znanstvenoj zajednici; promicanje osnivanja istraživačkih skupina

koje provode najsuvremenija istraživanja; omogućiti jednostavan pristup međunarodnim

istraživanjima (stranim bazama podataka i znanstvenim časopisima); poduzeti mjere za

kontinuirano rješavanje pitanja odljeva mozgova iz Hrvatske.

7) Poboljšati suradnju između znanosti i industrije poticanjem transfera tehnologije i

komercijalizacije istraživanja

• Problem: Nedovoljna komercijalizacija rezultata istraživanja i nedovoljna usmjerenost istraživanja

na potrebe gospodarstva, niska razina istraživačko-razvojne suradnje između istraživačkih

organizacija i poslovnog sektora, nedostatak kvalitetnih inovacijskih usluga.

• Pristup: Stvoriti okruženje i uvesti odgovarajuće sheme koje omogućuju i potiču međuodnos i

mehanizme prijenosa koji vode do nastanka istraživačke zajednice koja surađuje. Uvesti dinamičan

pristup inovacijskoj politici uz vertikalnu identifikaciju problema i ciljeva, istovremeno

primjenjujući pristup „odozdo prema gore“ u kojem se rješenja postižu uključivanjem više sektora,

aktera i akademskih disciplina. Otvoren sinergijski istraživački i inovacijski proces koji potiče

eksperimentiranje u potrazi za novim i višestrukim, ali realističnim rješenjima znači da neka

istraživanja neće uspjeti te će ih trebati prilagoditi, što će zauzvrat ojačati proces istraživanja,

razvoja i inovacije u cijelosti.

Potrebno djelovanje:

– pomoć potencijalnim korisnicima u izradi prijedloga projekata za natječaje europskih

strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) i programa HORIZON („Obzor“) te

savjetovanje s korisnicima projekata financiranih ESIF-om prilikom provedbe

postupaka javne nabave

– pružiti potporu projektima koje provode istraživačke organizacije kako bi se olakšale

tržišno orijentirane aktivnosti na području istraživanja, razvoja i inovacija te širenja

rezultata prema poslovnom sektoru

– pružiti potporu projektima koje provode istraživačke organizacije u suradnji s

poslovnim sektorom radi razvoja istraživačkih aktivnosti u skladu s potrebama

gospodarstva

– pružiti podršku aktivnostima provjere inovativnog koncepta kao ključnom koraku u

tržišno-orijentiranom istraživanju koji potiče znanstvenu i industrijsku suradnju i

komercijalizaciju


– osigurati „meku“ potporu radi poticanja razvoja namjenskih ureda za prijenos

tehnologija. Takve organizacije trebaju zapošljavati osoblje kvalificirano za

upravljanje intelektualnim vlasništvom te promicanje spin-off poduzeća, a njihovi se

rezultati trebaju fokusirati na uspješne slučajeve prijenosa tehnologija.

– promicati uspostavu dugoročnih konzorcija između javnog sektora (pružatelji

istraživanja) i privatnog sektora (korisnici istraživanja) radi osiguranja financijske

održivosti te dugoročni sklad između rezultata istraživanja i potreba gospodarstva.

Upravljanje rizicima:

– nezainteresiranost privatnog sektora za prijedloge istraživanja može se ublažiti boljom

difuzijom informacija u poslovnom sektoru

– stvoriti jedinstvena nacionalna pravila za fondove EU-a za sve sektore ulaganja

– osigurati da su postupci prijave, procjene i provedbe za manje inovativne projekte

(provjera inovativnog koncepta) jednostavni i učinkoviti

– rizik nedovršenih reformi javnih istraživačkih instituta i sveučilišta može se ublažiti

stjecanjem šire javne i političke potpore za završetak reformi.

8) Unaprijediti pristup financiranju za sektor visokog obrazovanja i istraživanja, razvoja i

inovacija

• Problem: Resursi su ograničeni i neučinkovito raspodijeljeni; veze između rezultata i

financiranja nisu optimalne, ograničena prihvatljivost pojedinih vrsta troškova unutar

programa Horizon Europe („Obzor Europa“).

• Pristup: Više sredstava iz nacionalnih izvora (povezanih s rezultatima); poboljšanje pristupa

fondovima ESF i H2020, promicanje reformi unutar visokoškolskih ustanova i javnih

istraživačkih organizacija, što će unaprijediti njihovo upravljanje, uspješnost i

internacionalizaciju.

• Potrebno djelovanje: Više sredstava za programske ugovore temeljene na uspješnosti i

konkurentna istraživanja; pojednostavnjenje administrativnih postupaka i kriterija odabira;

reforma upravljanja kako je predviđeno Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije;

podrška internacionalizaciji.

• Upravljanje rizicima: Institucionalna inercija, interesne skupine; natjecanje za proračunska

sredstva. Ublažavanje može uključivati politički dijalog, uključivanje dionika, poticaje.

Neusklađene postupke između programa Horizon Europe i OP 2021. – 2027. treba obraditi i

prilagoditi.


4.2.2 Srednjoročno (4 – 7 godina)


1) Uspostaviti zakonsko pravo na rani i predškolski odgoj i obrazovanje za svu djecu i osigurati

dodatnu infrastrukturu i radnu snagu za upis većeg postotka djece do 3. godine starosti, iznad

cilja programa EU2020 koji iznosi 33 posto

• Problem: Potražnja za ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem za djecu svih uzrasta

veća je od onoga što se može kratkoročno omogućiti. Sudjelovanje djece mlađe od 3 godine

posebno je nisko te je 2017./2018. godine iznosilo 21 posto.125

• Pristup: Osigurati odgovarajuću infrastrukturu – novu ili postojeću – za otvaranje novih mjesta.

Obučiti i zaposliti nove odgojitelje i pomoćne stručnjake kako bi se zadovoljila potražnja.

• Potrebno djelovanje: Promjena zakonodavstva putem uvođenja prava na rani i predškolski

odgoj i obrazovanje (na prijedlog Vlade). Odrediti područja veće potrebe i potražnje za

infrastrukturom i radnom snagom na području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, na

temelju dokaza. Učiti na temelju napora za proširenje dostupnosti u kratkom roku.

• Upravljanje rizicima: Otpor prema pristupu utemeljenom na pravima u tom području. U ranim

fazama širenja sustava nije planirana povećana potražnja srednjoročno i dugoročno, što može

dovesti do propuštenih prilika (npr. nepravilno određivanje veličine nove vrtićke zgrade jer u

obzir nije uzeta kasnija povećana potražnja). Mjere ublažavanja uključuju uvid u način na koji

su europske zemlje koje svoj djeci jamče pravo na rani i predškolski odgoj i obrazovanje

povećale kapacitete za smještaj većeg broja djece. U tekuće planove uključiti srednjoročne i

dugoročne prognoze za rani i predškolski odgoj i obrazovanje te ih uzeti u obzir pri donošenju

odluka.

125 Državni zavod za statistiku, pristupljeno u rujnu 2018.


Okvir 5. Univerzalni predškolski odgoj i obrazovanje i pravo na rani i predškolski odgoj i obrazovanje u Europi

Pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju sve je veći u svim zemljama barem djelomično zbog javne

potrošnje kako bi se proširila zakonska prava na mjesto u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, kao i

napora vlada da osiguraju besplatan pristup barem za neke dobne skupine i skupine stanovništva.126 U Europi

je koncept univerzalnog pristupa općenito prihvaćen za djecu u dobi od tri godine do obvezne dobi upisa u

školu. Prema OECD-u, većina europskih zemalja nudi najmanje jednu godinu besplatne, javno financirane

skrbi u ranom djetinjstvu za svu djecu prije početka osnovne škole. Nekoliko je zemalja ustanovilo zakonsko

pravo na rani i predškolski odgoj i obrazovanje krajem 1980-ih i u 1990-ima. Tako u Belgiji, Francuskoj, Italiji i

Nizozemskoj nacionalno zakonodavstvo omogućuje pristup besplatnim predškolskim uslugama za djecu od

dobi od 30, 36 mjeseci odnosno 4 godine.127 Postoje značajne razlike u pokrivenosti zakonskim pravom; dok

Norveška i Njemačka jamče mjesto u vrtiću djeci u dobi od jedne do pet godina, u Portugalu i Češkoj jamstvo

pokriva samo jednu godinu prije osnovne škole.128 Broj tjednih sati koje to zakonsko pravo uključuje također

se značajno razlikuje. Tako, na primjer, u Norveškoj djeca imaju zajamčeno pravo na 41 sat ranog i

predškolskog odgoja i obrazovanja tjedno, dok u Francuskoj to pravo iznosi 24 sata, a u Austriji između 16 i 20

sati u godini prije osnovne škole.

2) Jačati procese osiguranja kvalitete u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju

• Problem: Ima prostora za poboljšanje na različitim područjima, kao što je provedba kurikularne

reforme, vrednovanje programa, podrška ugroženim obiteljima.

• Pristup: Provesti niz mjera za poboljšanje kvalitete, uključujući, među ostalim, provedbu novog

nacionalnog okvirnog kurikuluma, razvoj i provedbu procesa osiguranja kvalitete na

institucionalnoj razini, bolje usluge podrške ugroženim obiteljima, kao što su jezična podrška,

specijalistički posjeti itd., provedba licenciranja i relicenciranja stručnjaka za rani i predškolski

odgoj i obrazovanje radi povećanja kvalitete nastave i administracije.

• Potrebno djelovanje: Promicati kvalitetu u ustanovama za rani i predškolski odgoj i

obrazovanje stavljanjem fokusa na profesionalni razvoj odgojitelja i ostalih stručnjaka za rani

i predškolski odgoj i obrazovanje, izgradnju okruženja za podršku u učenju te razvijanje

snažnog partnerstva s obiteljima i lokalnim zajednicama. Samovrednovanje učiniti obveznim

te razviti druge mehanizme osiguranja kvalitete, pružajući potporu vrtićima u deficitarnim

područjima. Proširiti usluge podrške na manjinske i druge obitelji u nepovoljnom položaju s

malom djecom kako bi se zadovoljile njihove specifične potrebe. Nastaviti s planovima za

uspostavu mehanizma licenciranja/relicenciranja odgojitelja i ravnatelja vrtića.

• Upravljanje rizicima: Nedostatak suglasja oko provedbe novog okvirnog kurikuluma ili

neodgovarajuća izobrazba odgojitelja. Nedostatak svijesti u vrtićima o potrebi provođenja

procesa samovrednovanja. Otpor interesnih skupina prema politikama licenciranja . Metode

ublažavanja mogu uključivati osiguranje sredstava za kontinuiranu obuku odgojitelja i druge

važne komponente procesa. Osigurati dodatnu potporu vrtićima za provedbu samovrednovanja

i učiniti neke elemente sustava osiguranja kvalitete obveznima. Kombinirati samovrednovanje

s posjetima središnjeg tima stručnjaka kako bi se utvrdio prostor za poboljšanje koji vrtići sami

možda nisu uvidjeli. Promoviranje tog pitanja kao pitanja poboljšanja kvalitete i učinkovitosti

126 OECD, 2017. 127 Neuman, 2005. Governance of Early Childhood Education and Care: Recent Developments in OECD Countries, citirano

u Urban, 2009. 128 OECD, 2017.


ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u korist lokalne djece kako bi se dobila šira podrška

za licenciranje, baveći se lokalnim problemima kad je to izvedivo.


1) Provesti sveobuhvatne izmjene trogodišnjih programa

• Problem: Sve manji interes za taj oblik SOO-a; ograničene mogućnosti učenja kroz rad;

zastarjeli kurikulumi, nastavnici nisu u dosluhu s potrebama i praksama na tržištu rada;

pretjerana specijalizacija i neadekvatna vertikalna integracija s visokim obrazovanjem; nizak

ugled programa.

• Pristup: Na temelju detaljnog akcijskog plana koji treba razviti unutar sljedeće 1 – 3 godine

(vidi kratkoročne preporuke za politike) uskladiti trogodišnje programe s novim i nadolazećim

trendovima na tržištu rada (vjerojatno manje radnih mjesta koja uključuju rutinske fizičke

zadatke, ali deficit vještina u drugima) i demografskim promjenama, prilagoditi kvote, srezati

programe te znatno povećati njihovu kvalitetu.

• Potrebno djelovanje: Pažljivo provesti aktivnosti definirane strateškim dokumentom u kojem

se analizira ponuda i potražnja za tim programima, kao i njihove prednosti i nedostaci. Provesti

mali paket mjera usmjerenih na pružanje pomoći u prilagodbi (npr. prekvalifikacija itd.)

nastavnicima i ostalim stručnjacima uključenim u programe koji se ukidaju ili preoblikuju.

• Upravljanje rizicima: Neorganizirana provedba izoliranih radnji. Otpor škola i jedinica lokalne

samouprave prema rješavanju problema na neposredan i pravovremen način zbog očekivanih

gubitaka nekih skupina stručnjaka. Definirati reformu strukovnog obrazovanja i

osposobljavanja kao prioritet na nacionalnoj razini te provesti koordinaciju na nacionalnoj

razini kako bi se prevladali privatni interesi i osigurale mjere ublažavanje potencijalnih

negativnih učinaka reforme (gubitak radnih mjesta u određenim sektorima).

2) Provesti sustav osiguranja kvalitete za poboljšanje rezultata učenja i zapošljavanja u

obrazovanju odraslih

• Problem: Samo povećanje sudjelovanja u cjeloživotnom učenju, uključujući obrazovanje

odraslih, ali bez jednakog naglaska na kvalitetu ponude, ne bi dovelo do značajne dobiti za

pojedinca i društvo. Nepovezanost s potrebama tržišta rada i prevelik broj pružatelja usluga

koji nude programe nepoznate kvalitete koji su podložni ograničenom državnom nadzoru neka

su od glavnih problematičnih područja u obrazovanju odraslih.

• Pristup: Slično kao kod strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, obrazovni programi za

odrasle, uključujući KSOO, trebaju biti kvalitetni i usko povezani s potrebama tržišta rada kako

bi se osigurali poželjni ishodi učenja; ulagati u poboljšanje kvalitete putem većeg nadzora i

bolje procjene pružatelja programa i njihovih programa na temelju sustava osiguranja kvalitete.

• Potrebno djelovanje: Osmisliti i provesti mehanizam osiguranja kvalitete temeljen na

samovrednovanju i vanjskom vrednovanju, ankete završenih polaznika i strože postupke

certifikacije za pružatelje usluga obrazovanja odraslih, s obvezujućim posljedicama za

pružatelje usluga koji ne ispunjavaju minimalne zahtjeve; stvoriti integrirani registar pružatelja

usluga radi veće transparentnosti i boljeg nadzora rezultata; razmotriti upotrebu sustava dodjele

ocjena („zvjezdica“) kako bi se korisnicima komunicirale različite razine usklađenosti s

normama.


• Upravljanje rizicima: Nedostatak financijskih i ljudskih resursa za planiranje, provedbu i

kontinuirano poboljšanje sustava osiguranja kvalitete i certificiranja. Otpor pružatelja usluga

koji imaju koristi od postojećeg nedostatka transparentnosti. Mjere ublažavanja mogu

uključivati pažljivo planiranje i procjenu resursa i potpore koji su potrebni za provedbu; snažnu

informativnu kampanju za poticanje potražnje za kvalitetom. Postaviti kvalitetu obrazovanja

iznad potencijalnih pritisaka interesnih skupina, dobro informirati javnost.


1) Poboljšati zapošljivost diplomiranih/završenih studenata

• Problem: Izrada kurikuluma i kvote za upis u visokom obrazovanju nisu utemeljene na

potrebama tržišta rada i društvenim potrebama.

• Pristup: Uvesti politike za poboljšanje zapošljivosti diplomiranih/završenih studenata.

Uskladiti kvote za upis s potrebama tržišta rada i društvenim potrebama te razmotriti upotrebu

sredstava za poticanje i usmjeravanje potražnje na područja s najvećim potrebama na tržištu

rada.

• Potrebno djelovanje: Pratiti prijelaz diplomiranih/završenih studenata na tržište rada putem

sustava praćenja. Uvesti prognoze potreba tržišta rada. Uključiti praktičnu obuku i praksu u

studijske programe u visokom školstvu. Poboljšati usluge profesionalnog usmjeravanja u

institucijama visokog obrazovanja.

• Upravljanje rizicima: Ustanove visokog obrazovanja pokazuju otpor prema upotrebi sustava

praćenja diplomiranih/završenih studenata i predviđanja prilikom planiranja upisnih kvota i

kurikuluma te prema uključivanju prakse u studijske programe. Ublažiti putem propisa ili

programskih ugovora koji obvezuju na poduzimanje radnji.

Okvir 6. Upotreba podataka o zapošljivosti u planiranju obrazovnih politika i financiranja

Administrativni podaci o zapošljivosti diplomiranih studenata u Češkoj redovito se prikupljaju s burze rada i

upotrebljavaju kao jedan od pokazatelja u donošenju odluke o komponenti financiranja visokih učilišta koja se

temelji na uspješnosti. U Finskoj se administrativni podaci o zapošljavanju diplomiranih studenata

upotrebljavaju u nacionalnom prognoziranju i planiranju obrazovanja, postavljanju ciljeva o broju diploma na

različitim područjima studiranja i definiranju sporazuma o učinku ustanova. Pokazatelj o zapošljivosti studenata

čini fiksni postotak raspodjele sredstava na temelju uspješnosti u Češkoj, Estoniji i Sloveniji.129

2) Uvesti trostupni model javnog financiranja visokih učilišta: (1) osnovno financiranje, (2)

financiranje temeljeno na rezultatima, (3) financiranje usmjereno na inovacije130

• Problem: Struktura državnog financiranja institucija visokog obrazovanja fragmentirana je: ne

kombinira financiranje (1) za usklađivanje s tržištem rada, (2) za visoko obrazovanje i

istraživanje zajedno i (3) za razvoj i stratešku specijalizaciju. Nema sustavnog praćenja i

vrednovanja politika financiranja.

• Pristup: Uvesti trostupni model: (1) osnovno financiranje na temelju broja studijskih mjesta i

broja zaposlenih; (2) financiranje na temelju rezultata utemeljeno na formulama, uključujući

129 ECEE, 2018.: 238–239. 130 Arnhold et al., 2018.


pokazatelje uspješnosti kao što su broj diplomiranih studenata, broj doktora znanosti itd.; (3)

financiranje usmjereno na inovacije na temelju sporazuma o financiranju za postizanje ciljeva

koji se odnose na nastavu, istraživanje i aktivnosti treće misije (informiranje, uključenost

zajednice, lokalni i regionalni razvoj, cjeloživotno učenje itd.).

• Potrebno djelovanje: Istražiti strateške osnove i definirati komponente i pokazatelje

financiranja na temelju rezultata (plaćanje ex post) i inovacija (plaćanje ex ante). Uzajamno

savjetovanje radi promicanja razmjene najboljih europskih praksi za javno financiranje visokog

obrazovanja. Izraditi propise potrebne za provedbu. Uspostaviti sustave praćenja i vrednovanja

(npr. vrednovati prethodne programske ugovore).

• Upravljanje rizicima: Poteškoće u unošenju promjena koje su potrebne za provedbu u pravni

okvir, posebno u smislu rješavanja problema neintegriranih sveučilišta. Ublažiti kroz opsežno

javno savjetovanje o toj temi. Osigurati širu političku potporu.

Okvir 7. Latvijsko iskustvo s unapređenjem financiranja visokog obrazovanja, upravljanja i akademskih karijera

Latvija od 2013. ostvaruje značajan napredak u smislu poboljšanja financiranja visokog školstva i upravljanja

njime. Te je godine Europska komisija u okviru preporuka za pojedinačne zemlje u okviru Europskog semestra

latvijskoj vladi naložila procjenu vlastitog sustava financiranja visokog obrazovanja te pronalazak načina za

upotrebu sredstava za promicanje boljih rezultata. Latvijsko ministarstvo obrazovanja i znanosti u suradnji sa

Svjetskom bankom izradilo je novi model financiranja visokog obrazovanja kroz dva savjetodavna projekta.

Prvi projekt, koji je proveden u razdoblju 2013. – 2014., bio je usmjeren na razvoj modela financiranja

utemeljenog na rezultatima na razini sustava za sektor visokog obrazovanja. Godine 2015. vlada je odobrila

novi model financiranja, koji je uspješno integriran u zakonodavstvo, a njegovo je uvođenje popraćeno itekako

dobrodošlim povećanjem sredstava za sektor visokog obrazovanja. Preporuka za politike o uvođenju

trostupnog modela državnog financiranja visokog obrazovanja u Hrvatskoj temelji se na pozitivnim iskustvima

Latvije u tom području.

Drugi, dvofazni projekt bio je usmjeren na poboljšanje mehanizama financiranja i upravljanja unutar institucija

visokog obrazovanja te na unaprjeđenje akademskih karijera. Kombinacija tih dviju inicijativa dovela je do

poboljšanja rezultata na razini sustava te pojedinačnih akademskih karijera. Uspjeh tih inicijativa temeljio se na

savjetovanju i izgradnji konsenzusa, što je bilo moguće zahvaljujući značajnom angažmanu vodećih latvijskih

visokoškolskih ustanova i ključnih dionika.131

3) Poboljšati državnu potporu studentima

• Problem: Malen udio studenata prima stipendije. Prosječna stipendija preniska je u usporedbi

s prosječnim studentskim troškovima. Nema podataka o tome kako sustav državne potpore

studentima utječe na studente u nepovoljnom položaju. Nedostatak podataka o utjecaju

emigracije visokokvalificiranih radnika na politike visokog obrazovanja.

• Pristup: Poboljšati državnu potporu studentima pružanjem izravne potpore kroz stipendije na

temelju iskazane potrebe i povećati iznos stipendije na iznos stvarnih troškova studija. Potpora

bi trebala uključivati izvanredne studente i biti usmjerena na utvrđene studentske skupine u

nepovoljnom položaju.

• Potrebno djelovanje: Povećati broj i iznos državnih stipendija; cilj: pokriti više od 20 posto

studenata. Uzeti u obzir utjecaj emigracije visokokvalificirane radne snage na politike visokog

obrazovanja u planiranju potpore studentima. Ukinuti neizravnu potporu (subvencije za

obroke) i preusmjeriti sredstva u potporu putem izravnih stipendija.

131 Svjetska banka, 2018g.


• Upravljanje rizicima: Nedovoljna sredstva iz javnih izvora; otpor prema postupnom ukidanju

neizravne potpore; otpor prema promjenama poreznih propisa. Razmotriti upotrebu Europskog

socijalnog fonda uz državni proračun za financiranje stipendija.

4) Institucionalni kapaciteti: procjena, provedba i praćenje politika

• Problem: Niski inovacijski rezultati unatoč značajnim sredstvima EU-a za unapređenje

aktivnosti istraživanja i inovacija, dijelom zbog nedostatka kapaciteta za upravljanje

inovacijskom politikom i javnim izdacima za istraživanje i razvoj.

• Pristup: Jačati institucionalne kapacitete za planiranje i provedbu istraživanja, razvoja i

inovacija.

• Potrebno djelovanje: Uspostaviti specijaliziranu agenciju čiji će glavni zadatak biti pružanje

podrške inovacijskom okruženju u Hrvatskoj. Izgraditi kapacitet za upravljanje znanstvenom i

inovacijskom politikom, s naglaskom na oblikovanje, provedbu, praćenje i vrednovanje.

• Upravljanje rizicima: Nedostatak dugoročne perspektive i konzistentnosti može se ublažiti

boljim planiranjem, praćenjem i vrednovanjem.

5) Poboljšati učinkovitost javnih istraživačkih organizacija u provedbi vrhunskih istraživanja

• Problem: Neučinkovita organizacijska struktura javnih istraživačkih organizacija i niska razina

međunarodne konkurentnosti.

• Pristup: Promicati reforme za poboljšanje upravljanja, rezultata i internacionalizacije

istraživačkih organizacija.

• Potrebno djelovanje: Analiza pravnog statusa javnih istraživačkih organizacija. Uvesti dodjelu

sredstava na temelju rezultata. Povećati autonomiju i odgovornost ravnatelja (uprave). Uvesti

stalne pozicije za istraživače i omogućiti višu razinu fleksibilnosti za naknade zaposlenika;

omogućiti otvaranje organizacija za istraživanje i tehnologiju.

• Upravljanje rizicima: Politička ograničenja stoje na putu promjeni pravnog okvira, što se može

ublažiti tijekom razrade i javnog savjetovanja o novom Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i

visokom obrazovanju i naknadnim propisima.

4.2.3 Dugoročno (8 – 10 godina)


1) Uvesti besplatan rani i predškolski odgoj i obrazovanje za svu djecu kroz stupnjevit pristup

• Problem: Kao ključna sastavnica cjeloživotnog učenja koja ima značajan utjecaj na živote djece

i društvenu korist, univerzalni pristup besplatnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju

ojačao bi ljudski razvoj Hrvatske. Ta bi politika slijedila već postojeću tradiciju besplatnog

osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja za sve.

• Pristup: Stupnjevit pristup standardizaciji i smanjenju troškova ranog i predškolskog odgoja i

obrazovanja za obitelji može se provoditi dok rani i predškolski odgoj i obrazovanje ne postane

univerzalan i besplatan za sve. U stupnjevitu pristupu, prioritet u izuzeću od naknada trebala

bi imati djeca iz socijalno nepovoljnih sredina koja mogu imati najviše koristi od ranog odgoja

i obrazovanja (ciljanje). Starijoj djeci (4 – 6 godina) također treba dati prioritet.


• Potrebno djelovanje: Potrebno je sufinanciranje lokalne i središnje države kako bi rani i

predškolski odgoj i obrazovanje s vremenom postao besplatan za obitelji – potrebno je pažljivo

planiranje fiskalnog prostora, a to treba provesti nakon provedbe većine kapitalnih ulaganja u

rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Kriteriji za stupnjevit pristup trebaju biti standardizirani

na nacionalnoj razini.

• Upravljanje rizicima: Besplatan rani i predškolski odgoj i obrazovanje prema stupnjevitu

pristupu nije priuštiv u ovom vremenskom okviru (počevši za 8 – 10 godina). Donositelji

politika ne vide potrebu za besplatnim ranim odgojem i obrazovanjem. Planirati unaprijed kako

bi se osigurali odgovarajući resursi i preraspodjela proračunskih prioriteta. Doznati više o

iskustvima drugih zemalja koje su uvele besplatan rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Isti

argumenti u korist besplatnom osnovnom obrazovanju za sve vrijede i za rani i predškolski

odgoj i obrazovanje.


1) Potpuna reforma strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koja bi obuhvatila sve sektore i

programe

• Problem: Neusklađenost između potražnje i ponude vještina trenutno umanjuje učinkovitost

sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Dosadašnje aktivnosti provedene s ciljem

poticanja suradnje poslodavaca i stručnjaka za strukovno obrazovanje i osposobljavanje te

unaprjeđenja kvalitete ponude programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja dosad su

već trebale unaprijediti učinkovitost sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, no

izgledno je da će se i dalje nailaziti na iste izazove jer sveobuhvatna reforma zahtijeva

kontinuitet politika i napora.

• Pristup: Riješiti problem neusklađenosti u preostalim sektorima širenjem uspješne prakse na

sva područja gospodarstva; ažurirati programe i nastavničke kompetencije; dodatno proširiti

mogućnosti za učenje kroz rad; ojačati pozitivnu predodžbu o strukovnim karijerama;

uspostaviti učinkovit postupak priznavanja prethodno završenih programa obrazovanja

odraslih i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.

• Potrebno djelovanje: Koordinirati aktivnosti na nacionalnoj razini na temelju potreba

gospodarstva i deficita u programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Jačati odnose

s proizvodnim sektorom radi ažurnosti i relevantnosti ponude programa SOO-a te revidirati

programe po potrebi.

• Upravljanje rizicima: Reforma prethodnih godina nije napredovala u skladu s očekivanjima.

Diskontinuitet politika i akcija zbog promjena političkog konteksta. Mjere ublažavanja mogu

uključivati davenje kontinuirane predanosti revitalizaciji sektora strukovnog obrazovanja i

osposobljavanja na najvišoj razini te ulaganje u stvaranje nacionalnog „saveza“ s ciljem

uvođenja promjena radi unaprjeđenja učenja i zapošljivosti.


1) Iskoristiti HKO za poboljšanje visokoškolskih kvalifikacija i kurikuluma

• Problem: Izrada kurikuluma ne temelji se na standardima kvalifikacija i zanimanja. Instrumenti

strukturne reforme nisu pravilno integrirani u kurikulum: ishodi učenja, ECTS bodovi,

struktura stupnjeva obrazovanja.


• Pristup: Unaprijediti relevantnost i kvalitetu kvalifikacija i kurikuluma pomoću postojećeg

HKO-a.

• Potrebno djelovanje: Izraditi standarde zanimanja i kvalifikacija i unijeti ih u Registar HKO-a.

Razviti kurikulume na temelju standarda kvalifikacija i zanimanja.

• Upravljanje rizicima: Nedostatak resursa, političke volje i identifikacije s reformama među

ključnim dionicima. Ublažiti kroz sveobuhvatnu obuku ključnih dionika te putem kampanje

podizanja svijesti o HKO-u.

2) Povećati jednakost radi povećanja stope visokoobrazovanih

• Problem: Sadašnje aktivnosti koje pokušavaju riješiti problem niske razine visokoobrazovanih

nisu dovoljno orijentirane na povećanje jednakosti te nisu utemeljene na analizi utjecaja

emigracije visokokvalificirane radne snage na jednakost i broj visokoobrazovanih. Sustavno

praćenje i vrednovanje ne provodi se.

• Pristup: Integrirati sve instrumente politike koji se odnose na stjecanje visokog obrazovanja i

jednakost u koherentan Nacionalni plan za socijalnu dimenziju visokog obrazovanja.

Usredotočiti aktivnosti povezane s politikom na identificirane kategorije studenata u

nepovoljnom položaju koji su navedeni u Planu.

• Potrebno djelovanje: Prikupiti podatke i analizirati utjecaj emigracije visokokvalificirane radne

snage na jednakost u visokom obrazovanju te broj diplomiranih/završenih studenata. U Plan

uključiti politike za: proširenje pristupa, povećanje stopa onih koji nastavljaju i završavaju

studij, zapošljivost diplomiranih/završenih studenata, financiranje, mjere osiguranja kvalitete

osjetljive na jednakost.

• Upravljanje rizicima: Otpor prema koordinaciji politika među različitim organizacijskim

jedinicama i sektorima. Ublažiti pomoću uspostave međusektorskog nadzornog tijela i

transparentnog i učinkovitog informacijskog sustava za praćenje i vrednovanje.

3) Razviti funkcionalan inovacijski sustav

• Problem: Opći nedostatak cjelovitog pristupa razvoju stabilnog, koordiniranog i učinkovitog

nacionalnog sustava inovacija.

• Pristup: Razviti instrumente politike za kontinuirano ulaganje u cjeloviti lanac vrijednosti

istraživanja i inovacija, stvarajući okruženje koje omogućuje i potiče suradnju istraživačke

zajednice s inovativnim poslovnim i društvenim akterima. Pojednostavniti buduće strategije.

Uspostaviti sinergiju između pristupa odozdo prema gore i odozgo prema dolje. Donijeti

akcijske i financijske planove u vezi sa strateškim dokumentima. Provesti sustavno praćenje i

vrednovanje.

• Potrebno djelovanje: Kontinuirano financiranje svih faza inovacijskog procesa, prihvaćajući

pritom da istraživačke aktivnosti možda neće pružiti predviđene rezultate te ih može biti

potrebno prilagoditi, što može odvesti u novi smjer istraživanja te do novih/izmijenjenih

rezultata. Unaprijediti i primjenjivati znanje o inovacijskoj politicitemeljem sustavnog praćenja

i vrednovanja – znanstvena i inovacijska politika bi trebale uzeti u obzir čitav lanac vrijednosti

istraživanja i inovacija, od temeljnih istraživanja do primijenjenih istraživanja i inovacija.

Osigurati da se daljnja ulaganja u poboljšanje sustava temelje na praćenju i analizi programa

koji su provedeni u prethodnim razdobljima (već je započeta analizaa javnih rashoda).

Reformirati javnu upravu. Uspostaviti program poslovne konkurentnosti. Osigurati razmjenu


znanja među projektima i organizacijama. Uvesti financijske instrumente za istraživačke

aktivnosti na svim razinama tehnološke spremnosti (TRL).

• Upravljanje rizicima: Institucionalna inercija / „mentalitet silosa“, niska konkurentnost

poslovnog sektora, neodgovarajuća poslovna klima. Ublažavanje može uključivati političku

podršku, poboljšanje konkurentnosti, javni dijalog o politikama i programima, uključivanje

dionika i upotrebu poticaja.


5 Horizontalna pitanja i njihov utjecaj na javne politike

Obrazovanje je ključno za razvoj i blagostanje države, stoga poboljšanje ishoda obrazovanja utječe na

gotovo sve sektore. Djeca koja pohađaju RPOO visoke kvalitete bolje su pripremljena za daljnje

obrazovanje i manje je vjerojatno da će kasnije koristiti javne resurse (programi dopunske nastave,

socijalni problemi, zatvor itd.). Dostupnost RPOO-a visoke kvalitete može smanjiti socioekonomske i

druge nejednakosti te pritom omogućiti roditeljima da rade. Djeca i mladi koji steknu i razviju dobre

osnovne vještine imaju bolje temelje za stalno učenje. Programi u okviru SOO-a koji su usko povezani

s tržištem rada mogu pridonijeti povećanju produktivnosti i većem broju obrazovanih osoba koje

sudjeluju u tržištu rada te znatno utjecati na gospodarstvo. Relevantne mogućnosti za obrazovanje

odraslih i cjeloživotno učenje visoke kvalitete pomažu osigurati spremnost radnika i građana na

produktivan život. Visoko obrazovanje i znanost koji su usko povezani s proizvodnim sektorom i visoko

učinkoviti potiču inovacije, gospodarski rast i regionalnu integraciju. Utjecaj obrazovanja na dobrobit

pojedinaca i društva neosporan je. Pametna ulaganja u obrazovanje mogu koristiti cijeloj Hrvatskoj.

Politike i programi na jednoj razini obrazovanja mogu utjecati na druge razine obrazovanja i

povećati njihov utjecaj na društvo u širem smislu. Primjeri su inicijative o jednakosti i priznavanju

prethodnog učenja. Iako se u ovoj analitičkoj podlozi razmatraju različite mjere za povećanje jednakosti

na različitim razinama obrazovanja, sveobuhvatni nacionalni plan za povećanje jednakosti na svim

obrazovnim razinama mogao bi biti učinkovitiji. Na primjer, povećanje jednakosti u predtercijarnom

obrazovanju pomaže uspješnoj provedbi politika za jednakost u visokom obrazovanju. Uzroci ranjivosti

pojavljuju se u mladosti te se nastavljaju kroz cijelo obrazovanje, čime se sve više narušavaju izgledi

učenika. Stoga bi se Nacionalni plan za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja mogao

proširiti kako bi se i druge razine obrazovanja uključile u sveobuhvatni nacionalni plan kojim se nastoji

povećati jednakost u cijelom obrazovnom sektoru. Priznavanjem prethodnog izvanškolskog i

neformalnog učenja (RPL) pruža se mogućnost suradnje različitih sastavnica obrazovnog sustava.

Priznavanje prethodnog učenja u Hrvatskoj u ranoj je fazi razvoja te je povezano s razvojem HKO-a, a

imalo bi pozitivan učinak na brojna područja u obrazovanju i šire, kao što su povećanje dostupnosti

obrazovanja, napredak i završetak obrazovanja, jednakost obrazovanja, zapošljivost i mobilnost.


6 Prijedlog plana provedbe

6.1 Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

1) Osigurati potrebnu infrastrukturu kako bi se omogućila dostupnost kvalitetnog RPOO-a svoj djeci u

dobi od 4 – 6 godina i najmanje 33 posto djece mlađe od tri godine

Početak Podmjere Ključna etapa Izvor(i)

financiranja

Područje

2019. 1. Izraditi plan za strateško

povećanje infrastrukture RPOO-

a na nacionalnoj razini

2. Utvrditi i osigurati financiranje

3. Provesti plan počevši od

najvažnijih područja

1. Plan izrađen

2. Financiranje osigurano

3. Kapacitet za proširenje

dosegnut

Sredstva EU-a,

nacionalna

sredstva,

dodatna

sredstva koja će

se naknadno

odrediti

Infrastruktura

2) Donijeti ključne politike o odgojiteljima kako bi se osigurao odgovarajući broj i kvaliteta odgojitelja

i stručnih suradnika te rukovoditelja


financiranja

Područje

2019. 1. Utvrditi broj odgojitelja i

stručnih suradnika u RPOO-u

te mjesto na kojem su potrebni

u kratkoročnom i

srednjoročnom razdoblju

2. Donijeti prijelazne mjere u

skladu s kratkoročnim

potrebama (npr.

prekvalifikacija drugih učitelja,

zapošljavanje studenata koji

su na osposobljavanju)132

3. Izgraditi kapacitet sveučilišnih

programa za osposobljavanje

4. Osposobiti, zaposliti i

rasporediti odgojitelje

1. Predviđanje u pogledu

odgojitelja pripremljeno

2. Privremene odredbe o

osoblju donesene

3. Sveučilišta u

mogućnosti primiti

povećan broj studenata u

programe RPOO-a

4. Odgovarajući broj

odgojitelja osposobljen,

zaposlen i raspoređen

Nacionalna

sredstva

Izgradnja

kapaciteta

3) Povećati jednakost dostupnosti i kvalitete RPOO-a za djecu u nepovoljnom položaju


financiranja

Područje

2019. 1. Utvrditi podzastupljene

skupine i skupine u

nepovoljnom položaju te

glavne prepreke njihova

uključivanja u RPOO

2. Izraditi akcijski plan za

rješavanje pitanja

nejednakosti RPOO-a na

nacionalnoj razini

1. Plan izrađen

2. Financiranje osigurano

3. Poduzete mjere za

povećanje dostupnosti

RPOO-a djeci u nepovoljnom

položaju i djeci iz regija u


Sredstva EU-a;

nacionalna

sredstva

Jednakost

132 Te će mjere biti potrebne kako bi se izbjeglo usporavanje proširenja, a da se pritom dugoročno ne ugrozi kvaliteta.


3. Osigurati financiranje za

provedbu akcijskog plana

4. Provesti plan počevši od

najvažnijih područja

4) Izmijeniti model financiranja i ojačati ulogu središnje vlasti u donošenju ključnih odluka u vezi s

RPOO-om


financiranja

Područje

2019. 1. Utvrditi fiskalni prostor na

središnjoj razini za apsorpciju

dijela troškova RPOO-a koji se

trenutačno financiraju na razini

gradova i općina

2. Izraditi program za transfer

kako bi se pružila financijska

potpora najsiromašnijim

regijama

3. Utvrditi nadležnost za

donošenje ključnih odluka

4. Utvrditi najprikladnije načine

financiranja kako bi se

kvaliteta sustava RPOO-a

povećala i bila održiva

1. Dodijeljena sredstva na

nacionalnoj razini za

pružanje potpore

povećanju pokrivenosti

RPOO-a

2. Institucionaliziran

transfer sredstava za

RPOO gradovima i

općinama

3. Osmišljen i odobren

novi način upravljanja

sustavom

Nacionalna

sredstva,

sredstva EU-a,

dodatna

sredstva koja će

se naknadno

odrediti

Financiranje;

upravljanje

5) Uspostaviti zakonsko pravo sve djece na RPOO te osigurati dodatnu infrastrukturu i radnu snagu

kako bi se postotak djece mlađe od tri godine koja su upisana u RPOO povećao na više od 33 posto i

time se premašio cilj programa EU2020.


financiranja

Područje

2023. 1. Provesti studiju izvedivosti s

obzirom na financijska,

kadrovska i fizička sredstva

2. Pripremiti strategiju za

rješavanje pitanja povećane

potražnje RPOO-a

(infrastruktura, učitelji itd.)

3. Donijeti zakon kojim se

uspostavlja zakonsko pravo na

RPOO

4. Izgraditi kapacitet lokalnih

upravitelja RPOO-om za

provedbu sustava, obraćajući

posebnu pozornost na djecu

mlađu od tri godine (glavna

skupina koja vjerojatno i dalje

neće biti uključena u sustav

RPOO-a)

5. Povećati infrastrukturu i

osposobiti/zaposliti učitelje

počevši od područja u kojima

se očekuje najveća potražnja

1. Donesena odluka o

uspostavljanju prava na

RPOO

2. Odobrena strategija za

uvođenje promjena

3. Donesen zakon

4. Službenici i ustanove

spremne primiti veći broj

djece

5. Proširena infrastruktura

i raspoređen odgovarajući

broj odgojitelja

Nacionalna

sredstva,

sredstva EU-a,

dodatna

sredstva koja će

se naknadno

odrediti

Upravljanje;

financiranje

6) Unaprijediti postupke osiguravanja kvalitete u RPOO-u

Početak Podmjere Ključna etapa Izvor(i) financiranja Područje


2022. 1. Provesti daljnju identifikaciju

najvažnijih mjera za

poboljšanje kvalitete sustava

2. Osigurati sredstva za

najvažnije inicijative u okviru

sustava

3. Izraditi plan provedbe

najvažnijih mjera, kao što su

profesionalni razvoj učitelja,

samovrednovanje, licenciranje

i relicenciranje odgojitelja i

stručnjaka u RPOO-u te

pružanje ciljane potpore djeci i

obiteljima u nepovoljnom

položaju / koji pripadaju

manjinama

4. Započeti provedbu

1. Utvrđeni prioriteti

2. Osigurana

novčana sredstva

3. Izrađen plan

provedbe

4. Provedene mjere

Nacionalna sredstva,

sredstva EU-a

Kvaliteta,

izgradnja

kapaciteta

7) Osigurati besplatni RPOO za svu djecu pomoću postupnog pristupa


financiranja

Područje

2026. – 2028. 1. Pripremiti plan izvedivosti

osiguranja besplatnog RPOO-

a za svu djecu i RPOO-a

dostupnog svoj djeci s

pomoću postupnog pristupa

koji će započeti za 8 – 10

godina (plan pripremiti u

sljedeće dvije godine, do

2020.)

2. Stvoriti fiskalni prostor i

osigurati dodatno financiranje

koje je potrebno za

provođenje politike tijekom

godina, u skladu s planom

3. Uložiti u potrebnu

infrastrukturu i osoblje

4. Započeti primjenjivanje

postupnog pristupa (npr.

najprije na djecu u

nepovoljnom položaju, zatim

na djecu u dobi od 4 – 6

godina, zatim na mlađu djecu

itd.)

1. Plan izvedivosti izrađen

te su ga odobrila

odgovarajuća tijela

2. Osigurana novčana

sredstva za različite faze

proširenja

3. Dječji vrtići

izgrađeni/prošireni,

odgojitelji osposobljeni i

mobilizirani, stanovništvo

upoznato s novim

politikama i fazama njihove

provedbe

4. Mala djeca upisana

Nacionalna

sredstva,

sredstva EU-a,

dodatna

sredstva koja

će se

naknadno

odrediti

Financiranje;

dostupnost;

infrastruktura;

izgradnja

kapaciteta

6.2 Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje

1) Povećati broj nastavnih sati povećanjem broja sati u školskom danu ili produženjem trajanja obveznog

obrazovanja uz potrebnu prilagodbu kurikuluma


financiranja

Područje

2020. 1. Provesti studiju izvedivosti i

proučiti najbolje primjere iz

međunarodne prakse

2. Izmijeniti zakonodavstvo

1. Studija provedena

2. Revidirano

zakonodavstvo o

osnovnom školstvu i

Nacionalna

sredstva; zajam

Svjetske banke;

Europski

Kvaliteta


3. Provesti ponovnu raspodjelu

novčanih sredstava

4. Izraditi kurikulum za

cjelodnevnu nastavu ili

dodatnu godinu

osnovnoškolskog

obrazovanja

5. Obrazovati učitelje

6. Provesti pilot

doneseno zakonodavstvo

proizašlo iz revizije

3. Osigurana financijska

sredstva za strukturne

izmjene u obrazovnom

sustavu na nacionalnoj i

regionalnoj razini

4. Kurikulumi izrađeni

5. Proveden program

obrazovanja učitelja

(profesionalni razvoj)

6. Pilot pripremljen,

proveden i ocijenjen

strukturni i

investicijski

fondovi; Program

potpore

strukturnim

reformama

(SRSP),

Europski

socijalni fond

(ESF)

2) Optimizirati mrežu škola kako bi se povećala učinkovitost i omogućilo produženje vremena

provedenog u nastavi


financiranja

Područje

2019. 1. Pripremiti strateški

dokument za usmjeravanje

razvoja i provedbe reforme

2. Ostvariti suradnju s

dionicima i osigurati potporu

za uvođenje izmjena

3. Izraditi plan/strategiju za

usmjeravanje optimizacije

4. Uvesti izmjene i pratiti

ishode

1. Izrađena studija

2. Provedena savjetovanja

s dionicima i osiguravanje

potpore za inicijativu u

tijeku

3. Izrađen/a plan/strategija

4. Poduzete mjere za

optimizaciju

Sredstva

Svjetske banke;

Europski

strukturni i

investicijski

fondovi; Program

potpore

strukturnim

reformama

(SRSP), Europski

socijalni fond

(ESF)

Upravljanje

3) Riješiti pitanja jednakosti i poboljšati potporu za učenike s poteškoćama u cilju poboljšanja ishoda

učenja


financiranja

Područje

2019. 1. Proširiti/unaprijediti programe

za pomoć u učenju djeci s

poteškoćama i djeci u rizičnim

skupinama – osigurati institucijski

okvir (dodijeljeno vrijeme,

novčana sredstva i učitelji za rad

s ciljanom skupinom učenika);

sveobuhvatni pristup školovanju

2. Provesti osposobljavanje

učitelja i osigurati im profesionalni

razvoj

3. Prikupiti podatke i upotrijebiti ih

za jednostavnije utvrđivanje

slabijih učenika (standardizirana

vrednovanja)

4. Pri upisu u RPOO-o prednost

dati učenicima u nepovoljnom

položaju

5. Razviti, ispitati i provesti

sveobuhvatni program za učenike

koji nisu dovoljno uspješni

1. Programi za pomoć u

učenju prošireni i provedeni

u cijeloj zemlji

2. Učitelji osposobljeni

3. Dostupno više podataka

o uspješnosti učenika na

nacionalnoj razini

4. Poboljšane mogućnosti

za upis u RPOO učenika u


5. Pokrenuta pilot-inačica

sveobuhvatnijeg programa

kojim se nastoje riješiti

pitanja poteškoća u učenju i

njegovo proširenje

Europski strukturni i

investicijski fondovi;

Program potpore

strukturnim

reformama (SRSP),

Europski socijalni

fond (ESF)

Jednakost;

kvaliteta

4) Poboljšati kurikulume i nastavne prakse stavljajući naglasak na provedbu reforme kurikuluma



financiranja

Područje

2019. 1. Unaprijediti pripremu učitelja za

provedbu reforme

2. Osigurati odgovarajuće

udžbenike u skladu s novim

kurikulumom

3. Ocijeniti pilot-inačicu (vanjsko

vrednovanje) i unijeti promjene

prije proširenja

4. Izraditi i odobriti provedbeni plan

za reformu (uzimajući u obzir

rezultate pilot-inačice)

5. Osigurati stalnu dodjelu

odgovarajućih sredstava za

provedbu reforme

6. Proširiti reformu

7. Naglasiti važnost stalne pripreme

učitelja i uvesti hospitacije

1. Učitelji dobro pripremljeni

za uvođenje promjena

2. Osigurani odgovarajući

udžbenici

3. Pilot-inačica ocijenjena,

a rezultati dostupni javnosti

4. Akcijski plan pripremljen i

odobren

5. Odgovarajući iznos

novčanih sredstava

izdvojen za provedbu

reforme

6. Reforma proširena

7. Program za stalni

napredak učitelja

unaprijeđen uvođenjem

hospitacija

Nacionalna

sredstva,

sredstva EU-a

Upravljanje;

kvaliteta

5) Donijeti politike o učiteljima i nastavnicima kojima se potiču bolji ishodi učenja i veća učinkovitost


financiranja

Područje

2019. 1. Provesti detaljnu analizu broja,

raspodjele, nedostatka itd.

učitelja

2. Riješiti najvažnija pitanja

otkrivena analizom

3. Uložiti velike napore u

privlačenje učitelja STEM-a

4. Unaprijediti profesionalni razvoj

osoba koje provode

osposobljavanja učitelja pri

ASOO-u i AZOO-u

5. Usvojiti nacionalni kvalifikacijski

okvir za učiteljei nastavnike

6. Provesti reformu ključnih

sastavnica učiteljske/nastavničke

profesije, što će je učiniti

privlačnijom za vrlo uspješne

kandidate

7. Provesti pilot-inačicu i

vrednovanje programa

hospitacija kao dijela

profesionalnog razvoja učitelja

1. Analiza učitelja

provedena

2. Započeta provedba

ključnih promjena

3. Na redovnoj se osnovi

uspješno privlači i

zadržava veći broj učitelja

STEM-a

4. Programi

profesionalnog razvoja pri

ASOO-u i AZOO-u

rekonstruirani

5. Usvojen nacionalni

kvalifikacijski okvir

6. Vrlo uspješni kandidati

privučeni poučavanju

7. Provedene pilot-

hospitacije i njihova

vrednovanja

Nacionalna

sredstva

Kvaliteta;

upravljanje

6) Iskoristiti podatke za informiranije oblikovanje politika i upotrijebiti neobavezne instrumente politika

kako bi se pružila potpora provedbi reforme


financiranja

Područje

2019. 1. Utvrditi strategiju za

provođenje dodatnih

standardiziranih vrednovanja

u osnovnoškolskom i/ili nižem

srednjoškolskom obrazovanju

2. Izmijeniti zakonodavstvo

prema potrebi

1. Strategija o

standardiziranim

vrednovanjima izrađena i

odobrena

2. Zakonodavstvo

izmijenjeno prema potrebi

Nacionalna

sredstva

Europski

strukturni i

investicijski

fondovi; Program

potpore

strukturnim

Kvaliteta;

upravljanje


3. Provesti druge studije u

područjima kojima bi najviše

mogli koristiti dodatni podaci

za informirano oblikovanje

politika (npr. učitelji s

optimalnom razinom

profesionalnog razvoja (vidjeti

prethodno navedeno) i ključni

faktori koji utječu na

uspješnost učenika i

otežavaju ostvarivanje boljih

rezultata u okviru istraživanja

PISA)

4. Početi upotrebljavati alate

suvremenih politika za

poticanje i češće ostvarivanje

željenog ponašanja

5. Provesti nova standardizirana

vrednovanja

6. Revidirati kurikulume,

usmjeriti se na

osposobljavanje učitelja,

poboljšati sustav utvrđivanja

učenika u rizičnim skupinama

na temelju rezultata

standardiziranih vrednovanja

i drugih metoda prikupljanja

podataka

3. Provedeni planovi za

redovitije prikupljanje

podataka

4. Češće se upotrebljavaju

alati politika kao što su

poticaji, financiranje putem

formula itd.

5. Uvedeni dodatni

standardizirani ispiti

6. Podaci prikupljeni

standardiziranim

vrednovanjima

upotrebljavaju se za

donošenje informiranih

odluka u vezi s politikama

reformama

(SRSP), Europski

socijalni fond

(ESF);

nacionalna

sredstva

7) Povećati razinu autonomije lokalnih obrazovnih tijela i škola, kao i njihovu odgovornost za rezultate


financiranja

Područje

2020. 1. Provesti reviziju pravila i

postupaka kojih se lokalna

tijela moraju pridržavati i

utvrditi područja za veću

razinu autonomije (i

odgovornosti prema potrebi)

2. Izgraditi kapacitete na

lokalnoj razini

3. Upotrijebiti poticaje i druge

alate za poticanje ponašanja

koje bi pomoglo dovesti do

boljih ishoda

4. Postupno povećavati broj

zadaća dodijeljenih školama i

lokalnim tijelima

1. Utvrđena područja za

povećanje samostalnosti na

lokalnoj razini

2. Izgrađen kapacitet za

nove zadaće na lokalnoj

razini

3. Uz zakonodavstvo,

upotrebljava se i veći

raspon alata za

usmjeravanje ponašanja

4. Lokalnim razinama

dodijeljeno više zadaća uz

odgovarajuće povećanje

odgovornosti

Nacionalna

sredstva;

sredstva EU-a

Upravljanje;

učinkovitost

6.3 SOO, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje

1) Osigurati koordinaciju i donošenje ključnih odluka u pogledu SOO-a i obrazovanja odraslih na

nacionalnoj razini


financiranja

Područje


2019. 1. Utvrditi službu ili ustanovu na

nacionalnoj razini koja je u

najboljem položaju za

preuzimanje te uloge

2. Utvrditi ključne odluke i

postupke kojima bi najviše

koristila koordinacija na

nacionalnoj razini

3. Odobriti potrebno

zakonodavstvo (i osigurati de

facto vlast na nacionalnoj

razini)

4. Utvrditi odgovornosti u

pogledu financiranja, osigurati

odgovarajuće financiranje i

transfer mehanizma na lokalnu

razinu

1. Nacionalno tijelo ili

agencija utvrđena

2. Područja za donošenje

odluka na nacionalnoj razini

i financiranje utvrđena

3. Provedene izmjene

zakonodavstva

4. Utvrđen mehanizam

financiranja, osigurana

novčana sredstva

Nacionalna

sredstva,

sredstva EU-a,

dodatna

sredstva koja će

se naknadno

odrediti

Upravljanje;

financiranje

2) Provesti reformu programa u okviru SOO-a kako bi se bolje odgovorilo na potrebe tržišta rada


financiranja

Područje

2019. 1. Nastaviti reviziju kurikuluma na

temelju trenutačnih standarda

zanimanja i kvalifikacija /

pripremiti nove standarde

prema potrebi

2. Osposobiti učitelje u vezi s

novim kurikulumom te za

rješavanje pitanja nedostataka

njihovih tehničkih i pedagoških

kompetencija; premostiti

razlike u pogledu kompetencija

lokalnog osoblja u SOO-u

(ravnatelji, stručni suradnici

itd.)

3. Izraditi strategije koje će biti

korisne poslodavcima i s

pomoću kojih će se provesti

uključivanje poslodavaca u

SOO i obrazovanje odraslih

4. Omogućiti pomni nadzor i

potporu centrima kompetencija

u cilju osiguravanja izvrsnosti i

relevantnosti ponude

5. Uz provedbu mjera za

poboljšanje kvalitete pokrenuti

kampanje za poboljšanje

predodžbe o SOO-u

1. Izrađeni novi kurikulumi

za SOO-u na temelju

ažuriranih standarda

2. Učitelji osposobljeni

3. Strategije o

poslodavcima izrađene

4. Centri kompetencija

osnovani, s ponudom koja

ispunjava zahtjeve sustava

SOO-a koji se temelji na

potražnji

5. Uz učitelje, osposobljeno

i drugo osoblje u SOO-u

6. Predodžba o SOO-u

poboljšana

Nacionalna

sredstva,

sredstva EU-a,

dodatna

sredstva koja će

se naknadno

odrediti

Izgradnja

kapaciteta

3) Izraditi akcijski plan za suočavanje s izazovima i iskorištavanje mogućnosti trogodišnjih programa


financiranja

Područje

2019. 6. Pripremiti studiju za jasno

utvrđivanje prednosti, mana,

mogućnosti i prepreka u

pogledu trogodišnjeg

usmjerenja (uključujući

zapreke i elemente koji

odvraćaju buduće učenike i

1. Pripremljena studija

trogodišnjih programa

2. Akcijski plan za

povećanje kvalitete i

relevantnosti trogodišnjih

programa izrađen i

potvrđen, a potrebna

Nacionalna

sredstva,

sredstva EU-

a, dodatna

sredstva koja

će se

Podaci/planiranje;

financiranje


poslodavce), što će pokazati

smjer daljnjeg napretka

7. Izraditi plan za provođenje

reforme trogodišnjih programa

na temelju prethodno

navedene studije

novčana sredstva

osigurana

naknadno

odrediti

4) Stvoriti mogućnosti i uvjete za povećanje uključenosti ciljanih skupina u cjeloživotno učenje


financiranja

Područje

2019. 1. U suradnji sa znanstvenom

zajednicom izraditi akcijski

plan za rješavanje ključnih

prepreka povećanju broja

osoba uključenih u aktivnosti

cjeloživotnog učenja,

posebno osoba u


2. Povećati kvalitetu i

relevantnost kontinuiranog

strukovnog obrazovanja i

osposobljavanja

3. Povećati financiranje

programa usmjerenih na

ključne skupine stanovništva

1. Akcijski plan koji se

temelji na poboljšanoj

provedbi hrvatskog okvira za

cjeloživotno učenje izrađen

2. Novčana sredstva

osigurana

3. Dovršiti pripreme za

PIAAC, provesti

vrednovanje i upotrijebiti

podatke iz vrednovanja za

donošenje informiranih

odluka o poboljšanju

sustava

Nacionalna

sredstva,

sredstva EU-a,

dodatna

sredstva koja će

se naknadno

odrediti

Dostupnost;

financiranje;

podaci

5) Uvođenje sveobuhvatnih promjena u trogodišnje programe


financiranja

Područje

2021. 1. Provesti niz mjera utvrđenih u

studiji trogodišnjeg

usmjerenja koja će se

provesti u sljedeće tri godine

(vidjeti prethodno navedeno)

1. Naknadno će se odrediti /

u skladu s preporukama

studije

2. Provesti mjere usmjerene

na pružanje potpore u

pogledu izmjena (npr.

prekvalifikacija)

učiteljima/nastavnicima i

drugim stručnjacima koji su

uključeni u programe koji će

se združiti, ukinuti ili

izmijeniti

Nacionalna

sredstva,

sredstva EU-a,

dodatna

sredstva koja će

se naknadno

odrediti

Upravljanje;

kvaliteta;

financiranje

6) Provedba sustava za osiguravanje kvalitete u cilju poboljšanja ishoda učenja i zapošljavanja u

obrazovanju odraslih


financiranja

Područje

2022. 1. Izraditi mehanizam

osiguravanja kvalitete

obrazovanja odraslih

2. Uvesti ključne sastavnice

sustava za osiguravanje

kvalitete, uključujući pomno

praćenje pružatelja, stroži

postupak certificiranja i

integrirani registar pružatelja

1. Izrađen sustav za

osiguravanje kvalitete

obrazovanja odraslih

2. Mehanizmi uvedeni i mjere

provedene

Nacionalna

sredstva,

sredstva EU-a,

dodatna

sredstva koja će

se naknadno

odrediti

Upravljanje;

kvaliteta

7) Dovršiti provedbu reforme SOO-a kako bi obuhvaćala sve sektore i programe



financiranja

Područje

2025. 1. Nastaviti s radom na

reformama u tijeku kako bi

se povećale kvaliteta i

relevantnost SOO-a te

obuhvatili svi sektori i

programi

2. Ojačati veze sa sektorom

proizvodnje u cilju

osiguranja aktualnosti,

relevantnosti i, prema

potrebi, izmjeni ili dopuni

ponude SOO-a

1. Riješeno pitanje

neusklađenosti vještina u

preostalim sektorima

2. Funkcionalni mehanizmi za

uključivanje proizvodnog

sektora u odluke o SOO-u

3. Učitelji/nastavnici u SOO-u

s obnovljenim tehničkim i

pedagoškim kompetencijama

4. Drugo, prema potrebi

Nacionalna

sredstva,

sredstva EU-a,

dodatna

sredstva koja će

se naknadno

odrediti

Kvaliteta;

izgradnja

kapaciteta;

drugo

6.4 Visoko obrazovanje

1) Unaprijediti sustav za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja


financiranja

Područje

2019., drugo

tromjesečje

1. Osmisliti novi koncept

inicijalne akreditacije

studijskih programa pomoću

HKO-a

2020., treće tromjesečje:

Koncept i postupci utvrđeni

2020., drugo tromjesečje:

Koncept i postupci utvrđeni, s

većom usmjerenošću na

studijske programe

2021., četvrto tromjesečje:

Koncept i postupci utvrđeni


Novi zakon o osiguravanju

kvalitete u visokom

obrazovanju donesen

Državni

proračun

Kvaliteta

2019., drugo

tromjesečje

2. Osmisliti novi koncept

reakreditacije visokih učilišta

koji objedinjuje vrednovanje

ustanova i studijskih

programa pomoću HKO-a

2019., treće

tromjesečje

3. Osmisliti novi koncept za

provedbu priznavanja

prethodnog učenja u

visokom obrazovanju

2019., drugo

tromjesečje

4. Unaprijediti propise o

osiguravanju kvalitete koji su

potrebni u okviru

predloženog pristupa

2) Unaprijediti pravni okvir za visoko obrazovanje


financiranja

Područje

2019., drugo

tromjesečje

1. Analiza zahtjeva Komisije i

očekivanih utjecaja za novi

Zakon


Objavljena analiza za novi

Zakon


Novi Zakon o znanstvenoj

djelatnosti i visokom

obrazovanju, uključujući,

među ostalim, propise o

konkurentnijem sustavu

zapošljavanja i napredovanja,

financiranju koje se temelji na

rezultatima i funkcionalnoj

Državni

proračun

Upravljanje

2019., drugo

tromjesečje

2. Organizirati sveobuhvatna

savjetovanja sa svim

dionicima

2019., drugo

tromjesečje

3. Izraditi novi zakon i

povezane podzakonske akte;

Osigurati usklađenost s

drugim zakonima


integraciji neintegriranih

sveučilišta

3) Povećati kapacitet za upravljanje i rukovođenje srednjeg rukovodstva i uprave na visokim učilištima


financiranja

Područje

2019., treće

tromjesečje

2020., prvo

tromjesečje

2020., drugo

tromjesečje

2020., treće

tromjesečje

1. Dodijeliti odgovornost za

poboljšanje kapaciteta za

upravljanje i rukovođenje

postojećem subjektu

(visokom učilištu, AZVO-u

itd.)

2. Provesti stalni obrazovni

program

3. Uspostaviti potporne

mreže srednjeg rukovodstva

i uprave na visokim učilištima

4. Uspostaviti mrežu

stručnjaka za pružanje

prilagođenih savjeta i

tehničke podrške

2020., prvo tromjesečje:

Uspostavljen organizacijski

ustroj na nacionalnoj razini


Započeta provedba stalnog

obrazovnog programa


Mreže uspostavljene i počele

su s aktivnostima

Upotrijebiti

postojeće

strukture i

programe, kao

što su oni

razvijeni na

Sveučilištu u

Rijeci, za

uspostavljanje

sustava

potpore;

istražiti

regionalnu

dimenziju takva

rada u kasnijoj

fazi razvoja;

nacionalni

proračun i

proračuni

visokih učilišta

Izgradnja

kapaciteta;

upravljanje

4) Povećati zapošljivost osoba s diplomom (diplomiranih/završenih studenata) visokih učilišta


financiranja

Područje

2019., drugo

tromjesečje

1. Pratiti tranziciju osoba s

diplomom na tržište rada s

pomoću sustava za praćenje

osoba s diplomom


Sudjelovati u paneuropskom

pilot-istraživanju sustava za

praćenje Eurograduate


Prvo predviđanje dovršeno


Uveden sustav za praćenje

osoba s diplomom

Državni

proračun;

Europski

socijalni fond;

s pomoću

podmjera izraditi

slične projekte i

financirati ih u

okviru programa

Erasmus+

Kvaliteta;

podaci

2019., drugo

tromjesečje

2. Uvesti predviđanje

potreba tržišta rada

2019., drugo

tromjesečje

3. Uključiti poslodavce u

usmjeravanje visokih učilišta

i planiranje kurikuluma

2019., drugo

tromjesečje

4. U programe visokih

učilišta uvesti praktično

osposobljavanje i stručne

prakse

2019., treće

tromjesečje

5. Poboljšati usluge

profesionalnog usmjeravanja

na visokim učilištima

2020., prvo

tromjesečje

6. Uskladiti upisne kvote s

potrebama tržišta rada

5) Uvesti model za javno financiranje visokih učilišta koji se temelji na tri stupa: (1) osnovno

financiranje, (2) financiranje temeljeno na rezultatima, (3) financiranje usmjereno na inovacije


financiranja

Područje


2019., drugo

tromjesečje

2019., drugo

tromjesečje

2020., prvo

tromjesečje

2020., prvo

tromjesečje

2020., drugo

tromjesečje

1. Iskoristiti uzajamno

savjetovanje za razmjenu

najboljih praksi dodjeljivanja

sredstava iz državnog

proračuna u EU-u

2. Proučiti strateški temelj te

utvrditi sastavnice i

pokazatelje financiranja

temeljenog na rezultatima i

financiranja usmjerenog na

inovacije

3. Izraditi propise potrebne

za provedbu

4. Izgraditi organizacijski

kapacitet visokih učilišta i

Ministarstva znanosti i

obrazovanja za provedbu

5. Uspostaviti sustav za

praćenje i vrednovanje


Objaviti sažetak provedbe

prethodnih programskih

ugovora


Utvrditi glavne sastavnice

modela koji se temelji na tri

stupa imajući na umu utjecaj

emigracije visokokvalificirane

radne snage na politike

visokog obrazovanja


Uvesti formulu financiranja s

pokazateljima uspješnosti;

programski ugovori s visokim

učilištima potpisani

Državni

proračun;

sredstva EU-a u

okviru

inovacijskog

stupa;

upotrijebiti

tehničku pomoć

Europske

komisije i

iskoristiti

uzajamno

savjetovanje

Financiranje

6) Poboljšati državne potpore za studente


financiranja

Područje

2019., drugo

tromjesečje

1. Povećati broj i iznos

državnih stipendija

2. Osmisliti potpore za

studente uzimajući u obzir

utjecaj emigracije

visokokvalificirane radne

snage na politike visokog

obrazovanja

3. Preusmjeriti neizravne

potpore (subvencije za

obroke) u izravne stipendije

4. Unaprijediti propise o

porezu kako bi se potaknule

donacije za stipendije

5. Provesti učinkovito


potpora


Godišnja izvješća o utjecaju

državnih stipendija, posebno

na skupine studenata u



Izraditi nacionalnu bazu

podataka svih javnih

stipendija (nacionalne i

lokalne vlasti) u okviru

podmjere koja se odnosi na

praćenje


Subvencije za obroke

postupno ukinute, sredstva

preusmjerena u državne

stipendije

Državni

proračun;

Europski

socijalni fond

Jednakost;

financije

7) Upotrijebiti HKO u cilju poboljšanja kvalifikacija i kurikuluma visokog obrazovanja


financiranja

Područje

2019., drugo

tromjesečje – 2030.

1. Izraditi standarde

zanimanja i kvalifikacija i

unijeti ih u Registar HKO-a

2. Izraditi kurikulum na

temelju standarda

kvalifikacija i zanimanja iz

Registra HKO-a

3. Izraditi sustav za

priznavanje prethodnog

učenja (RPL) i započeti

njegovu provedbu

2019., treće

tromjesečje – 2030.:

Objavljena godišnja izvješća

o napretku s rezultatima

praćenja podmjera

2019., drugo

tromjesečje – 2022., drugo

tromjesečje: Razvijene sve

sastavnice RPL sustava

Državni

proračun;

Europski

socijalni fond

Kvaliteta


2022., prvo

tromjesečje – 2030.: RPL

uveden u visoko obrazovanje

8) Unaprijediti jednakost i povećati stopu stjecanja visokog obrazovanja


financiranja

Područje

2019., drugo

tromjesečje – 2030.

1. Prikupiti podatke o

emigraciji


snage i analizirati njezin

utjecaj na jednakost i

stjecanje visokog

obrazovanja

2. Uključiti u Plan politike

o: proširenju dostupnosti,

povećanju stope

zadržavanja u obrazovanju

i završetka obrazovanja s

pomoću mehanizama za

pružanje stalne potpore

koji su dostupni

studentima u rizičnim

skupinama, zapošljivosti

osoba s diplomom,

financiranju, osiguravanju

kvalitete u okviru kojeg se

u obzir uzima jednakost

3. Osigurati učinkovito



Ministarstvo znanosti i

obrazovanja usvojilo je Plan


Nacionalna skupina za

unaprjeđenje socijalne

dimenzije visokog

obrazovanja dio je

organizacijske strukture u

svojstvu međusektorskog

stručnog tijela


Objaviti rezultate analize

utjecaja emigracije


snage na jednakost visokog

obrazovanja i njegovo

stjecanje

2019., četvrto

tromjesečje – 2030.:

Praćenje Plana obuhvaća

izračunavanje stopa

završetka visokog

obrazovanja s pomoću

metode prave kohorte (engl.

true-cohort method) na kraju

ciklusa kao i stopa prekida

visokog obrazovanja na

godišnjoj osnovi za svaku

kohortu

Državni

proračun;

Europski

socijalni fond;

s pomoću

podmjera

izraditi slične

projekte i

financirati ih u

okviru

programa

Erasmus+;

upotrijebiti

tehničku pomoć

Europske

Komisije i

iskoristiti

uzajamno

savjetovanje

Jednakost;

stjecanje

obrazovanja

6.5 Znanost

1) Povećati kvalitetu programa potpore za istraživanja i inovacije


financiranja

Područje

2019. 1. Provesti sustavnu reviziju

svih javnih programa

potpore za istraživanja i

inovacije


Sustavna revizija svih javnih

programa potpore za

istraživanja i inovacije

dovršena

Sredstva EU-a;

nacionalna

sredstva

Znanstvena i

inovacijska

politika

2) Poboljšati radne uvjete u cilju zadržavanja osoblja u IRI-ju i privlačenja stranih znanstvenika –

poticati znanstvenike i pružiti im potporu



financiranja

Područje

2019., drugo

tromjesečje

1. Usvojiti novi pristup u

pogledu napredovanja u

karijeri u javnim

istraživačkim

organizacijama na

nacionalnoj razini –

omogućiti napredovanje

u karijeri na temelju

procjene utjecaja

istraživanja, transfera

tehnologije, postignuća u

poučavanju, projektnoj

uspješnosti,

međunarodnog iskustva,

mogućnosti

napredovanja do stalnog

položaja

2. Utvrditi mjere kojima se

omogućuje izvrsnost

istraživanja za

programsko razdoblje

2021. – 2027.

3. Uvesti mehanizme za

zadržavanje osoblja u

IRI-ju, stvoriti mogućnosti

za napredovanje u

karijeri i privući strane

znanstvenike te

pojednostavniti njihov

dolazak i zapošljavanje

4. Jedinstvo uz pomoć

znanja 2.0 (flagship projekt)

2021., prvo tromjesečje: Novi

Zakon o znanstvenoj


obrazovanju koji obuhvaća

konkurentniji sustav

napredovanja u karijeri u

javnim istraživačkim

organizacijama koji se temelji

na projektima


Mjere utvrđene, izrađen nacrt

proračuna za sljedeće

programsko razdoblje

2021., prvo tromjesečje: Novi

mehanizmi uvedeni, a

proračuni dodijeljeni


Platforma za razmjenu znanja

pokrenuta


Osigurana novčana sredstva

iz ERDF-a za širenje

aktivnosti


Strateški plan revidiran

Državni

proračun; ESIF;

Svjetska banka

Znanstvena i

inovacijska

politika

3) Unaprijediti suradnju između znanosti i industrije poticanjem transfera tehnologije i komercijalizacije

istraživanja


financiranja

Područje

2019., drugo

tromjesečje

1. Izraditi i provesti

mehanizme potpore za

(kolaborativne)

istraživačke projekte, koji

su usmjereni na tržište

i/ili ciljane potrebe

gospodarstva

2. Razviti urede za transfer

tehnologije

2020., četvrto tromjesečje /

2021., Novi mehanizmi

potpore utvrđeni, a proračuni

dodijeljeni

2021., prvo tromjesečje

Mehanizam potpore utvrđen,

a proračun dodijeljen

Državni

proračun; ESIF;

Svjetska banka

Znanstvena i

inovacijska

politika

4) Povećati pristup financiranju visokog obrazovanja i IRI-ja


financiranja

Područje

2019., drugo

tromjesečje

1. Usvojiti strateški pristup

upravljanju, u skladu sa

Zakonom o znanstvenoj


obrazovanju


Izrađen nacrt smjernica za

reformu upravljanja


Izrađen nacrt izmjena internih

Državni

proračun; ESIF;

Svjetska banka

Znanstvena i

inovacijska

politika


2. Provesti reviziju i reformu

programskih ugovora

(uvođenje modela koji se

temelji na tri stupa)

3. Povećati proračunska

sredstva koja se dodjeljuju

kao bespovratna sredstva u

okviru natječaja na

najmanje 0,15 posto BDP-a

4. Mobilizirati novčana

sredstva drugih

ministarstava i javnih

poduzeća za IRI

5. Provesti analizu jaza

između dostupnih

međunarodnih programa

financiranja (npr.

Obzor 2020.) i potreba

hrvatskih prijavitelja

projekata; osmisliti nove

mehanizme za potporu

hrvatskim prijaviteljima

projekata i premostiti

uočene razlike

akta visokih učilišta i javnih

istraživačkih organizacija


Utvrđeni novi programski

ugovori i uključeni u proračun

za 2019.


2020., Izrađen nacrt

prijedloga proračuna (zatim

na godišnjoj osnovi)


2020., Izrađen nacrt

prijedloga proračuna

(zatim na godišnjoj osnovi)


Dovršena analiza i utvrđeni

propusti


Razvijeni novi mehanizmi za

pružanje potpore i izrađen

nacrt prijedloga proračuna

5) Institucionalni kapacitet: vrednovanje, provedba i praćenje politike


financiranja

Područje

2019. 1. Izgraditi specijaliziranu

ustanovu ili mrežu ureda

za transfer tehnologije

(UTT) koja će biti

usmjereni prvenstveno na

promicanje inovativnog

okruženja u Hrvatskoj

2. Izgraditi kapacitete za

upravljanje politikom o

istraživanjima i inovacijama

– izrada, provedba,


3. Unaprijediti procjenu

utjecaja

2022., drugo

tromjesečje:

Usvojen plan

provedbe za

izgradnju kapaciteta

u pogledu

upravljanja politikom

o istraživanjima i

inovacijama

2022., drugo

tromjesečje:

Usvojen plan

provedbe za

izgradnju kapaciteta

u pogledu procjene

utjecaja

2022., četvrto

tromjesečje:

Uspostavljena

ustanova koja je

prvenstveno

usredotočena na

promicanje

inovativnog

okruženja u

Hrvatskoj

Sredstva EU-a;

nacionalna

sredstva

Znanstvena i

inovacijska politika

5) Povećati učinkovitost javnih istraživačkih organizacija kad je riječ o provedbi izvrsnih istraživanja



financiranja

Područje

2019., drugo

tromjesečje

1. Revidirati pravni status

javnih istraživačkih

organizacija u cilju

povećanja njihove

uspješnosti te

samostalnosti i

odgovornosti njihovih

ravnatelja

2. Unaprijediti konsolidaciju


organizacija


Revizija pravnog statusa

javnih istraživačkih instituta

dovršena, razina autonomije i

odgovornosti ravnatelja

povećana


Akcijski plan za konsolidaciju


organizacija usvojen


Mehanizmi za praćenje

postupka konsolidacije i

njegovih rezultata utvrđeni i

usvojeni


Revizija postupka

konsolidacije dovršena,

predstavljene preporuke za

sljedeće srednjoročno

razdoblje

Državni

proračun; ESIF;

Svjetska banka

Znanstvena i

inovacijska

politika

6) Razvoj funkcionalnog sustava inovacija


financiranja

Područje

2019. 1. Nacionalna razvojna

strategija

2. Provesti reformu javne

uprave

3. Izraditi i usvojiti program

za poslovnu

konkurentnost

4. Dovršiti reviziju javnih

rashoda za znanost,

tehnologiju i inovacije

5. Unaprijediti sustav za


6. Pripremiti i provesti nove

mjere politike

2019., Nacionalna razvojna

strategija izrađena/usvojena


Provedba Strategije razvoja

javne uprave revidirana


Izrađen nacrt / usvojena nova

strategija za reformu javne

uprave


Usvojen program za

konkurentnost poduzetništva


Provedba projekta dovršena


Politike i uspješnost IRI-ja

revidirane


Izrađene nove/revidirane

mjere politike

Državni

proračun; ESIF

Politika o

istraživanjima i

inovacijama


7 Prijedlog strateških (flagship) projekata

7.1 Upravljanje ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem i politike o odgojiteljima

a) Opis flagship projekta: Revizija upravljanja sustavom RPOO-a kako bi se omogućilo značajno

proširenje pokrivenosti pružanja RPOO-a u relativno kratkom razdoblju. Usmjerenost na

dodjeljivanje važnije uloge središnjoj vlasti kad je riječ o realizaciji nacionalnog plana uz istodobno

uspostavljanje učinkovite ravnoteže odgovornosti različitih razina vlasti. Obuhvaća revizije

mehanizma za financiranje RPOO-a kako bi se siromašnijim regijama osigurala mogućnost za

proširenje predškolskog obrazovanja i upravljanje njime uz odgovarajuću razinu pokrivenosti i

kvalitete. Uzet će u obzir postojeće i buduće podatke (npr. studija UNICEF-a o predškolskom

obrazovanju koja se očekuje 2019.) i bit će usmjeren na provedbu promjena. Sastavnica o

politikama o odgojiteljima odnosit će se na uvjete za proširenje inicijalnog obrazovanja odgojitelja

kad je riječ o RPOO-u, standardizaciju naknade i rješavanje pitanja razmještanja odgojitelja.

Naglasak će se staviti na povećanje kapaciteta programa za osposobljavanje odgojitelja i ustanova

kako bi se zadovoljila povećana potražnja za osposobljavanjem.

b) Važnost projekta za nacionalni strateški okvir: Poboljšano upravljanje i poboljšane politike o

odgojiteljima u RPOO-u usmjereni su na povećanje dostupnosti predškolskog obrazovanja,

uključujući dostupnost za djecu u najnepovoljnijem položaju. Ta poboljšanja utječu na malu djecu

u Hrvatskoj koja se na taj način bolje pripremaju za učenje u školi i tijekom života, što je važno za

gospodarstvo i društvo u širem smislu.

c) Gospodarski potencijal i iskorištavanje: Djeca koja imaju dobre osnovne vještine imaju bolje

izglede da postanu produktivne odrasle osobe, što dovodi do većeg gospodarskog rasta. Studije

predškolskih programa vrlo visoke kvalitete pokazale su, među ostalim, dugoročne prednosti za

pojedince i zemlju povezane s kognitivnim razvojem, stopama zaposlenosti, većim dohotkom,

nižim brojem zatvorenika i manjom upotrebom socijalnih službi.133

d) Održivost: Glavna sastavnica restrukturiranja upravljanja i revizija sporazuma o financiranju (veće

sudjelovanje središnje vlasti u financiranju RPOO-a) bit će održivost (npr. jedan je od razloga zbog

kojih je potrebno revidirati postojeće sporazume o financiranju nedostatna održivost u području

proširenja RPOO-a). Povećani kapacitet ustanova za RPOO trebalo bi prilagoditi potražnji za novim

učiteljima tijekom godina (npr. brz porast zbog ubrzanog širenja bit će popraćen smanjenjem

potrebe za osposobljavanjem novih učitelja, čiji bi uzrok moglo biti i smanjenje broja stanovnika).

Standardizacija naknada za odgojitelje u RPOO-u koja iz toga proizlazi uzet će u obzir financijsku

održivost.

e) Trajanje: 2 – 3 godine

f) Procjena potrebnog iznosa novčanih sredstava: Naknadno će se odrediti

g) Preduvjeti – stavke koje je potrebno razmotriti prije pokretanja projekta: Prepoznavanje

izazova koje je potrebno riješiti u okviru projekta (npr. nedostatak usklađenosti i strateškog

usmjeravanja u RPOO-u na nacionalnoj razini, neodgovarajući kapacitet brojnih gradova i općina

133 Schweinhart, Xiang, Barnett, Belfield i Nores, 2005.


za financiranje proširenja RPOO-a, nedovoljan broj odgojitelja kao velika prepreka povećanju

pokrivenosti predškolskim obrazovanjem itd.), politička volja i mogućnost nadilaženja eventualnog

lokalnog otpora promjenama u upravljanju RPOO-om.

h) Voditelj projekta: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

i) Korisnici: Mala djeca i njihove obitelji, odgojitelji i stručni suradnici u RPOO-u, slabije razvijeni

gradovi i općine, Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

7.2 Povećanje učinkovitosti, institucionalnog kapaciteta i kvalitete u cilju poboljšanja ishoda učenja

a) Opis flagship projekta: Projekt za povećanje kvalitete i učinkovitosti osnovnog obrazovanja s

ciljem poboljšanja ishoda učenja, usmjeren na optimizaciju mreže škola, povećanje sati u nastavi,

uvođenje suvremenih praksi za upravljanje javnim sektorom koje se upotrebljavaju u drugim

državama članicama EU-a te poboljšanje vrednovanja ishoda učenja. Projekt bi mogao nastojati:

• razviti i uvesti model(e) „cjelodnevne nastave” kako bi se povećalo vrijeme provedeno na

nastavi i povećala učinkovitost

o mogla bi biti potrebna ulaganja u infrastrukturu

• utvrditi područja u kojima se može postići najveća učinkovitost u pogledu upravljanja

osnovnoškolskim i srednjoškolskim obrazovanjem i uvesti odgovarajuće instrumente za

omogućavanje promjena. To bi vjerojatno uključivalo:

o stipendiranje studenata / skupna sredstva (engl. block grant) za škole, kao i veću razinu

autonomije kako bi se školama i lokalnim tijelima omogućilo bolje iskorištavanje resursa

kojima raspolažu i kako bi bili odgovorni za njih

o davanje bespovratnih sredstava za infrastrukturu lokalnim tijelima kako bi se potaknula

konsolidacija razreda i škola u cilju pojednostavnjenja cjelodnevne nastave i unaprjeđenja

nastavnih sati

• uvođenje vrednovanja učenja na različitim razinama sustava

o mogućnost usklađivanja sa standardima novog kurikuluma

o mogućnost za razvoj sveobuhvatnog sustava za prikupljanje podataka usmjerenog na

učenike i uspješnost u nastavi

• uvođenje strogog vrednovanja utjecaja ovih promjena usmjerenog na ishode učenja učenika.

b) Važnost projekta za nacionalni strateški okvir: Učinkovitija mreža škola i bolje prakse u pogledu

upravljanja mogu dovesti do uštede troškova i omogućiti povećanje broja nastavnih sati kako bi se

poboljšali ishodi učenja učenika, što je ključno za razvoj ljudskog kapitala u zemlji te je povezano

s nacionalnim strateškim okvirom.

c) Gospodarski potencijal i iskorištavanje: Ušteda troškova u srednjoročnom do dugoročnom

razdoblju koja proizlazi iz manje, logičnije mreže škola i mogućnost poboljšanja ishoda učenja, što

bi moglo dovesti do povećanja produktivnosti i gospodarskog rasta.

d) Održivost: Odgovarajuća mreža škola u skladu s potrebama zemlje i njezina stanovništva čiji se

broj smanjuje bila bi znatno održivija nego što je sada.


e) Trajanje: 4 – 5 godina (prva faza)

f) Procjena potrebnog iznosa novčanih sredstava: 1 000 000 000,00 EUR (približna procjena

Ministarstva znanosti i obrazovanja, potrebna je detaljna analiza)

g) Preduvjeti – stavke koje je potrebno razmotriti prije pokretanja projekta: Analiza iskustava

drugih država članica EU-a koje su povećale broj nastavnih sati, savjetovanja sa širom mrežom

dionika.

a) Voditelj projekta: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

b) Korisnici: Učenici

7.3 Poboljšanje praćenja obrazovnih postupaka pomoću tehnologije – EduHR

a) Opis flagship projekta:

Projekt usmjeren na tehnologiju kojim se predviđa provedba komplementarne infrastrukture i

neobvezujućih mjera kako bi se postigli sljedeći rezultati koji su u skladu s Nacionalnom razvojnom

strategijom do 2030.:

• automatizacija i nastavak digitalizacije poučavanja i administrativnih postupaka s ciljem

stvaranja preduvjeta za učinkovitije praćenje poučavanja i kvalitetnog obrazovanja

• uvođenje pametnih mreža kojima se omogućuje brzo i učinkovito uvođenje usluga usmjerenih

na korisnika i sprječavanje kibernapada, čime se osigurava upotreba IKT-a u zaštićenom

okruženju

• personalizirani pristup resursima u području IKT-a kako bi se omogućilo obrazovanje u

sigurnim kibernetičkim okruženjima koja su dostupna svima i koja su usmjerena na stvarne

potrebe svakog pojedinca, neovisno o posebnosti njihovih potreba, čime se smanjuje digitalna

nejednakost

• unaprjeđenje kompetencija nastavnog osoblja za upotrebu IKT-a u obrazovanju, uključujući

upoznavanje sa suvremenim metodama poučavanja s pomoću IKT-a u okviru inicijalnog

obrazovanja učitelja

• daljnje unaprjeđenje analitike poučavanja i povezane infrastrukture kako bi se poboljšalo

predviđanje i praćenje osoblja (npr. potreba za profesionalnim razvojem) kao osnova za

usmjeravanje obrazovnih i drugih politika

• dugoročna digitalna transformacija ustanova i sustava osnovnoškolskog i srednjoškolskog

obrazovanja (uključujući škole u sustavu SOO-a) u okviru velikih projekata usmjerenih na

osiguravanje infrastrukture, aplikacija i osposobljavanja te provedbe inovativnih tehnoloških

rješenja (posebno umjetne inteligencije) kao jedan od preduvjeta za budući razvoj, kvalitetu i

jednakost obrazovnog sustava.

b) Važnost projekta za nacionalni strateški okvir: Krajnji je cilj ovog projekta povećati dostupnost

obrazovanja te poboljšati kvalitetu i relevantnost obrazovanja hrvatskih učenika, što je izravno

povezano s nacionalnom razvojnom strategijom zemlje.

c) Gospodarski potencijal i iskorištavanje: Projekt će povećati učinkovitost donošenja odluka u

obrazovnom sektoru, što će poboljšati kvalitetu obrazovanja koje se nudi učenicima. Očekuje se da

će to dovesti do boljih ishoda učenja, koji utječu na produktivnost i postignuća u životu.


d) Održivost: Projekt će pridonijeti osuvremenjivanju obrazovnog sustava i ispunjavanju njegovih

informacijskih potreba. Osposobljavanje učitelja pridonijet će odgovarajućoj upotrebi sustava i

njegovoj korisnosti.

e) Trajanje: Naknadno će se odrediti.

f) Procjena potrebnog iznosa novčanih sredstava: 150 000 000,00 EUR (približna procjena


g) Preduvjeti – stavke koje je potrebno razmotriti prije pokretanja projekta: Naknadno će se

odrediti.

h) Voditelj projekta: Hrvatska akademska i istraživačka mreža (CARNET)

i) Korisnici: Učenici, učitelji i odgojno-obrazovni djelatnici

7.4 Rekonstrukcija trogodišnjih usmjerenja u SOO-u

a) Opis flagship projekta: Nakon što više od 50 godina nisu uvedene gotovo nikakve promjene,

potrebna je sveobuhvatna rekonstrukcija trogodišnjeg usmjerenja u SOO-u kad je riječ o izvođenju

nastave, trajanju, strukturi, mobilnosti, sadržaju i odabiru. Kako bi se to ostvarilo, potrebno je

provesti detaljnu studiju o prednostima i manama tih programa te mogućnostima u tom području,

kako iz perspektive učenika, tako i iz perspektive poslodavaca, a pritom je potrebno, među ostalim,

uzeti u obzir trenutačno smanjivanje broja stanovnika, postojeću i procijenjenu apsorpcijsku

sposobnost lokalnih tržišta te potrebu za učenje kroz rad. Trenutačno stanje predstavlja priliku za

rekonstrukciju trogodišnjih programa u okviru SOO-a, njihovo pojednostavnjenje te povećanje

njihove učinkovitosti i privlačnosti. Trebalo bi analizirati mogućnost poboljšanja vertikalne

integracije tog usmjerenja u visoko obrazovanje. Jednaku pozornost potrebno je posvetiti i

mogućnosti pružanja prilike učenicima da steknu više ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje

i odgode specijalizaciju za određena zanimanja (najprije izabiru širi sektor u okviru SOO-a) za

kasniju fazu u obrazovanju kako bi mogli steći više općih kompetencija koje će im biti korisne

tijekom cijele karijere i kako bi se lakše uključili u visoko obrazovanje ako žele, čime bi se

vjerojatno povećala privlačnost trogodišnjih programa. Potrebno je uzeti u obzir lokalnu zabrinutost

za budućnost učitelja i drugih stručnjaka koji su trenutačno zaposleni u trogodišnjim programima

na lokalnoj razini i razmotriti program za učinkovitiju prekvalifikaciju ili reintegraciju tih

stručnjaka. Međutim, takve zabrinutosti ne bi smjele spriječiti uvođenje promjena kojima bi

programi postali relevantniji i učinkovitiji.

b) Važnost projekta za nacionalni strateški okvir: Trogodišnje usmjerenje u SOO-u obilježava sve

manji interes učenika i općenito slab ugled, ograničene mogućnosti za UTR, zastarjeli kurikulumi,

učitelji koji nisu svjesni potražnje i praksi na tržištu rada, preuska specijalizacija i neodgovarajuća

vertikalna integracija u visoko obrazovanje. U okviru trenutačnog demografskog i gospodarskog

stanja, to je dovelo do stalnog godišnjeg smanjenja broja upisanih učenika s 23,5 tisuće 1995.

godine na 8,8 tisuća 2017. godine. Uspješno izvođenje tog usmjerenja u SOO-u ključno je za

uspješnu provedbu Strategije pametne specijalizacije u pogledu cijelog raspona vještina.

c) Gospodarski potencijal i iskorištavanje: Unatoč tomu što škole imaju poteškoća s upisom mladih

u trogodišnje programe u okviru SOO-a, udruženja poslodavaca i Hrvatski zavod za zapošljavanje

izvješćuju o nedostatku radne snage u povezanim zanimanjima u građevinarstvu, turizmu i osobnim

uslugama, prijevozu, strojarstvu i elektrotehničkoj industriji. Prilagodbom potražnje i poboljšanjem


kvalitete osposobljavanja za ta zanimanja smanjili bi se troškovi poduzeća za osposobljavanje,

povećala bi se produktivnost i pomoglo bi se privući ulaganja u hrvatsko gospodarstvo.

d) Održivost: Trogodišnje usmjerenje u SOO-u nije održivo u sadašnjem obliku. Potrebno je provesti

njegovu reformu kako bi se osigurala funkcionalnost i održivost sustava SOO-a u širem smislu.

e) Trajanje: 1 –3 godine za studiju i razvoj, 3 godine za provedbu

f) Procjena potrebnog iznosa novčanih sredstava: Naknadno će se odrediti.

g) Preduvjeti – stavke koje je potrebno razmotriti prije pokretanja projekta: Pri uvođenju

promjena u to usmjerenje trebalo bi uzeti u obzir druge promjene u SOO-u, kao što su izrada novih

standarda HKO-a, uvođenje centara kompetencija, inovacije u pogledu UTR-a itd.


i) Korisnici: Učenici, kojima bi se osiguralo privlačnije usmjerenje u SOO-u; škole, koje bi imale

manje poteškoća u pogledu pružanja takvih programa; poslodavci, kojima bi bile dostupne osobe s

diplomom koje su spremne na učenje i imaju relevantan strukovni profil.

7.5 Uspostavljanje novih i pružanje potpore postojećim regionalnim centrima kompetentnosti u strukovnom obrazovanju u prioritetnim sektorima strukovnog obrazovanja


• Ovim projektom nastavit će se usmjeravanje ulaganja u postojeće regionalne centre

kompetentnosti (turizam i ugostiteljstvo, strojarstvo, elektrotehnika i računarstvo,

poljoprivreda i zdravlje) i pokrenut će se postupak osuvremenjivanja i transformacije sustava

strukovnog obrazovanja u drugim sektorima.

• Regionalni centri kompetentnosti (ukupno 25) mjesta su izvrsnosti strukovnog obrazovanja i

osposobljavanja u kojima će se provoditi programi redovitog strukovnog obrazovanja, stručnog

usavršavanja i cjeloživotnog učenja, kao i drugi oblici formalnog i neformalnog obrazovanja.

Iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova pružit će se ciljana financijska potpora za

rekonstrukciju, obnovu i adaptaciju centara, nabavu specijalizirane opreme, razvoj osoblja i

stručnih kapaciteta, izradu i osuvremenjivanje različitih vrsta programa koji će se provoditi u

centrima i druge aktivnosti usmjerene na početak rada i razvoj njihovih organizacija. Potpora

će se pružiti i za dodatne aktivnosti gospodarske i obrazovne suradnje usmjerene na razvoj i

uvođenje novih tehnologija u postupke razvoja, ispitivanja i poboljšanja različitih proizvoda i

usluga.

• Kvalitativno i kontinuirano sekundarno strukovno obrazovanje koje će se provoditi u centrima

bit će usmjereno na učenike, odrasle učenike, studente, učitelje i mentore, zaposlene i

nezaposlene osobe te na osobe s invaliditetom i učenike u nepovoljnom položaju. Ključne su

značajke centara kompetentnosti inovativni modeli učenja, izvrsnost učitelja i mentora te

infrastruktura visoke kvalitete, konstruktivna i kreativna suradnja sa socijalnim partnerima,

javnim sektorom i gospodarskim subjektima te drugim zainteresiranim ustanovama šire

javnosti.

b) Procjena potrebnog iznosa novčanih sredstava: 100 000 000,00 EUR (približna procjena



c) Voditelj projekta: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

7.6 Sustav osiguravanja kvalitete obrazovanja odraslih

a) Opis flagship projekta: Razvoj i provedba sustava osiguravanja kvalitete programa obrazovanja

odraslih. Sustav će biti usko povezan s HKO-om, standardima zanimanja i kvalifikacija, praćenjem

osoba s diplomom itd. Upotrebljavat će unutarnja i vanjska vrednovanja u cilju certifikacije i

praćenja pružatelja te integrirani registar pružatelja u cilju povećanja transparentnosti i olakšanja

boljeg odabira programa i pružatelja za učenike. Programi niske kvalitete bit će ukinuti, a rad

pružatelja koji ne ispunjavaju minimalne zahtjeve obustavljen. Sustav bi trebao uključivati jasan

način obavještavanja korisnika o uspješnosti pružatelja, možda s pomoću sustava za pokretanje

kako bi se olakšalo razumijevanje.

b) Važnost projekta za nacionalni strateški okvir: Hrvatska je u EU-u najniže rangirana zemlja u

pogledu sudjelovanja u cjeloživotnom učenju. S obzirom na brzo starenje stanovništva i smanjenje

radne snage, radnici moraju postati produktivniji kako bi se održao životni standard. Projektom bi

se pridonijelo boljem funkcioniranju sustava obrazovanja odraslih i povećanju ljudskog kapitala.

c) Gospodarski potencijal i iskorištavanje: Sustav osiguravanja kvalitete programa za obrazovanje

odraslih trebao bi se izraditi kako bi se povećala relevantnost i kvaliteta programa, što bi dovelo do

poboljšanja ishoda učenja i, konačno, povećanja broja kvalificiranih i obrazovanih radnika, koji bi

pridonijeli gospodarskom rastu i dobrobiti društva.

d) Održivost: Za osiguranje održivosti sustava bit će potrebna stalna predanost Ministarstva znanosti

i obrazovanja i ustanove koja njime upravlja (npr. za odbijanje certifikacije). Financijska održivost

sustava ovisit će o proračunu koji će biti dodijeljen odgovarajućoj agenciji.

e) Trajanje: 3 godine


g) Preduvjeti – stavke koje je potrebno razmotriti prije pokretanja projekta: Sustav osiguravanja

kvalitete obrazovanja odraslih već je predložen u okviru hrvatskog Programa razvoja sustava

strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (2016. – 2020.). Usvajanjem novog zakona o

obrazovanju odraslih, za koji je nacrt izrađen 2016. godine, osigurao bi se jači pravni okvir projekta.


i) Korisnici: Odrasli učenici, pružatelji usluga obrazovanja odraslih, poslodavci, Ministarstvo

znanosti i obrazovanja.

7.7 Razvoj visokog obrazovanja u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija i robotike

a) Opis flagship projekta: Informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) i robotika temelj su

razvoja visokotehnoloških poduzeća i njihovih visokotehnoloških proizvoda. Takva bi poduzeća i

njihovi proizvodi mogli imati pozitivan utjecaj na konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Isto tako,


manjak osoba s diplomom iz područja STEM-a ograničava rast produktivnosti u Hrvatskoj.134 Na

primjer, u zemlji je zaista premalen broj studenata IKT-a i robotike. Isto tako, u Hrvatskoj ne postoji

dovoljan broj studijskih programa u području IKT-a i robotike, a kvaliteta postojećih programa nije

dostatna. To je jedan od razloga zbog kojih studenti s najvećim potencijalom u području IKT-a i

robotike često smatraju da bi trebali studirati u inozemstvu. Istodobno, postoji sve veće zanimanje

za studij IKT-a i robotike, a raste i zanimanje poslodavaca za zapošljavanje studenata sa znanjem

iz područja IKT-a i robotike. Cilj je projekta riješiti prethodno navedeni problem povećanjem

kapaciteta i kvalitete studijskih programa iz područja IKT-a i robotike na visokim učilištima. Ovaj

će se program provesti na razini hrvatskih visokih učilišta koja nude programe u području IKT-a i

robotike. Svaka će ustanova povećati broj studenata u tim područjima, kao i poboljšati kvalitetu

njihovih ishoda učenja. Visoka učilišta unaprijedit će i opremu potrebnu za znanstvena istraživanja

u području IKT-a i robotike.

b) Važnost projekta za nacionalni strateški okvir: Projekt je usklađen sa Strategijom obrazovanja,

znanosti i tehnologije i Strategijom poticanja inovacija Republike Hrvatske 2014. – 2020.

Aktivnosti povezane sa STEM područjem posebno su važne za dugoročni razvoj visokotehnološke

industrije u Hrvatskoj.

c) Gospodarski potencijal i iskorištavanje: Kvalitetnije obrazovanje i veći broj osoba s diplomom

u području IKT-a i robotike pozitivno će utjecati na razvoj gospodarstva zemlje jer će se na taj način

omogućiti pružanje novih IKT usluga i stvoriti nova radnja mjesta, što će dovesti do održivijeg

digitalnog okruženja.

d) Održivost: Projekt ovisi o javnim novčanim sredstvima iz nacionalnih izvora i izvora EU-a.

a) Trajanje: 5 godina

e) Procjena potrebnog iznosa novčanih sredstava: 150 000 000,00 EUR (približna procjena


f) Preduvjeti – stavke koje je potrebno razmotriti prije pokretanja projekta: Projekt za

pojedinačna visoka učilišta spreman za primjenu i provedbu, sa svim potrebnim dozvolama i

studijama izvedivosti.

g) Voditelj projekta: Ministarstvo znanosti i obrazovanja, odsjeci na visokim učilištima za IKT i

robotiku

h) Korisnici: Studenti, visoka učilišta.

7.8 Poboljšanje uspješnosti istraživanja visokih učilišta i javnih istraživačkih organizacija u cilju kompetitivnog sudjelovanja u međunarodnim znanstvenim organizacijama

a) Opis flagship projekta: Cilj je ovog projekta internacionalizirati istraživanja visokih učilišta i

javnih istraživačkih organizacija u cilju njihova kompetitivnog sudjelovanja u međunarodnim

znanstvenim organizacijama. To uključuje sudjelovanje u velikim projektima ESFRI-ja, mrežama

ERIC-a (ESFRI), CERN-u, ESA-i, znanstvenu suradnju u jedinstvenim istraživačkim postrojenjima

koja se nalaze u EU-u i izvan njega. Aktivnosti mogu uključivati veća infrastrukturna ulaganja

134 Svjetska banka, 2018e.


(oprema, postrojenja i sl.), projektne aktivnosti, naknade za članstvo, financiranje znanstvenika i

inženjera te povezane aktivnosti. Mjera povezana s ovim projektom uključuje:

• poboljšanje uspješnosti visokih učilišta i javnih istraživačkih organizacija u međunarodnim

projektima pružajući potporu kvalitetnim projektnim prijedlozima podnesenim u okviru

programa Obzor Europa koji ne dobiju novčana sredstva te financiranjem projekata u okviru

programa Obzor Europa s pečatom izvrsnosti.

• pružanje potpore postojećim UTT-ovima i/ili osnivanje nacionalnog tijela za pružanje potpore

transferu tehnologije.


znanosti i tehnologije i Strategijom poticanja inovacija Republike Hrvatske 2014. – 2020. Ključni

su aspekti strategije međunarodna relevantnost provedenih istraživanja i suradnja s industrijom.

c) Gospodarski potencijal i iskorištavanje: Projektom će se znatno povećati kvaliteta hrvatskih

znanstvenika i inženjera te će im osigurati izravan pristup najnovijim tehnologijama. Isto tako,

aktivnosti će uključivati projektiranje, razvoj, izradu, upravljanje i održavanje najnovijih

tehnologija – zemlje koje provode takve aktivnosti često ostvaruju značajnu dugoročnu ekonomsku

korist (npr. prodaja, prelijevanje znanja, spin-off poduzeća). Olakšat će se i poboljšanje uspješnosti

transfera tehnologije.


e) Trajanje: 10 godina



g) Preduvjeti – stavke koje je potrebno razmotriti prije pokretanja projekta: Potrebno potvrditi

h) Voditelj projekta: Ministarstvo znanosti i obrazovanja, visoka učilišta i javne istraživačke

organizacije

i) Korisnici: Visoka učilišta i javne istraživačke organizacije, znanstvenici, visokotehnološka

poduzeća, inženjeri, međunarodne suradnje.

7.9 Znanstveni centri izvrsnosti

a) Opis flagship projekta: Cilj je ovog projekta financirati osnivanje novih znanstvenih centara

izvrsnosti u područjima povezanima sa STEM-om i pružiti potporu postojećima.


znanosti i tehnologije i Strategijom poticanja inovacija Republike Hrvatske 2014. – 2020. Ključni

su aspekti strategije međunarodna relevantnost provedenih istraživanja i suradnja s industrijom.

c) Gospodarski potencijal i iskorištavanje: Projektom će se znatno povećati kvaliteta hrvatskih

znanstvenika i inženjera te će im osigurati izravan pristup najnovijim tehnologijama.


e) Trajanje: 5 godina




g) Preduvjeti – stavke koje je potrebno razmotriti prije pokretanja projekta: Naknadno će se

odrediti.

h) Voditelj projekta: Ministarstvo znanosti i obrazovanja, konzorcij visokih učilišta i javnih

istraživačkih organizacija

i) Korisnici: Visoka učilišta i javne istraživačke organizacije, znanstvenici, visokotehnološka

poduzeća, inženjeri, međunarodne suradnje.

7.10 Jedinstvo uz pomoć znanja 2.0 (UKF 2.0)

a) Opis flagship projekta: Cilj je projekta iskoristiti iskustvo stečeno tijekom prvog projekta UKF

(započeo je 2007. godine u okviru Projekta tehnologijskog razvoja koji podupire Svjetska banka) i

proširiti raspon aktivnosti provedenih u okviru UKF-a. Osim uspostavnih potpora, suradnji na

istraživanjima i otvaranja prema hrvatskim znanstvenicima u dijaspori, projekt bi trebao obuhvaćati

i aktivno pružanje potpore sudjelovanju hrvatske javnosti i privatnih subjekata u programu Obzor

2020. / Obzor Europa (uključujući predstavništvo u Bruxellesu), kao i potporu sklapanju strateških

partnerstva hrvatskih visokih učilišta i javnih istraživačkih organizacija (uključujući konzorcije kao

što su znanstveni centri izvrsnosti) s međunarodnim predvodnicima u određenim područjima koja

su naveli u svojim strateškim programima znanstvenih istraživanja, koji su u skladu s prioritetima

nacionalnih politika i politika EU-a. Projekt bi se trebao temeljiti na detaljnoj analizi i akcijskom

planu te bi mogao obuhvaćati i potporne aktivnosti (npr. analiza politike, izgradnja kapaciteta,

priopćavanje i širenje informacija, praćenje i vrednovanje).


znanosti i tehnologije i Strategijom poticanja inovacija Republike Hrvatske 2014. – 2020.

c) Gospodarski potencijal i iskorištavanje: Cilj je projekta pružiti potporu izvrsnosti u istraživanju,

umrežavanju i internacionalizaciji hrvatskih visokih učilišta i javnih istraživačkih organizacija u

cilju povećanja njihovih mogućnosti da podupiru karijere mladih znanstvenika, osnivaju izvrsne

istraživačke skupine, ostvare suradnje i sklope partnerstva u istraživanju te aktivnije sudjeluju na

međunarodnoj istraživačkoj sceni. Njegov gospodarski potencijal i prilike za njegovo iskorištavanje

ovisit će prvenstveno o kvaliteti prijavljenih, financiranih i provedenih projekata, kao i o rezultatima

tih projekata i njihovim gospodarskim posljedicama. Međutim, s obzirom na to da se u okviru

programa Obzor 2020. naglašavaju razmjena rezultata istraživanja i iskorištavanje istraživanja, vrlo

je vjerojatno da će rezultati nekih projekata uspješno dospjeti na tržište.


e) Trajanje: 5 godina (moguće produženje s obzirom na ocjenu vrednovanja)

f) Procjena potrebnog iznosa novčanih sredstava: Naknadno će se odrediti (proračun početnog

UKF-a iznosio je 7,8 milijuna EUR); preporučuje se da se s provođenjem mjera počne što prije i na

manjem području primjene, što će omogućiti provođenje pilot-mjera uz minimalna (nacionalna i

ESIF-a) novčana sredstva. Usporedno s povećanjem dostupnih novčanih sredstava trebalo bi

proširiti i mjere.

g) Preduvjeti – stavke koje je potrebno razmotriti prije pokretanja projekta: Nema podataka

h) Voditelj projekta: Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Hrvatska zaklada za znanost

i) Korisnici: Studenti, visoka učilišta, javne istraživačke organizacije, poduzeća uključena u

aktivnosti u pogledu IRI-ja.


7.11 Osuvremenjivanje sustava visokog obrazovanja u cilju zadovoljavanja društvenih i gospodarskih potreba 21. stoljeća


Neki od sljedećih projekata mogli bi biti samostalni flagship projekti ili dio flagship projekta:

1. Potpora izradi novog i suvremenog pravnog akta u kojem bi visoko obrazovanje i istraživanje

bili osnova zakonskog okvira za visoko obrazovanje i istraživanje.

2. Unaprjeđenje sustava financiranja visokog obrazovanja i istraživanja uvođenjem modela za

državno financiranje koji se temelji na tri stupa: (1) osnovno financiranje, (2) financiranje

temeljeno na rezultatima, (3) financiranje usmjereno na inovacije.

3. Uvođenje sustava za praćenje osoba s diplomom u cilju praćenja tranzicije osoba koje su stekle

visoko obrazovanje na tržište rada.

4. Osposobljavanje za dosljedno provođenje pristupa usmjerenog na ishode učenja i povezanu

dodjelu ECTS bodova pri izradi kurikuluma i tijekom njegova izvođenja. Učinkovito

usklađivanje studijskih programa sa standardima kvalifikacija i zanimanja iz Registra HKO-a.

5. Stipendije za studente i osiguravanje dostupnosti visokog obrazovanja svim članovima društva.

b) Važnost projekta za nacionalni strateški okvir: Ključni je zakon hrvatskog tercijarnog

obrazovanja Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. godine koji je

izmijenjen i dopunjen 12 puta. Dodavanjem važnih novih strukturnih alata [uspostavljanje sustava

osiguravanja kvalitete (2009.), HKO-a (2013.) i uvođenje programskih ugovora (2012.)] Zakonu

nastao je složeni pravni okvir koji je potrebno temeljito revidirati uz pomoć novog zakona, koji bi

pružio potporu budućem razvoju hrvatskog visokog obrazovanja i istraživanja. Jedan je od glavnih

ciljeva nacionalne Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije osigurati učinkovit sustav

financiranja visokog obrazovanja i istraživanja (4. cilj). Posebno se naglašava razvoj novog

naraštaja programskih ugovora. U okviru prvog cilja Strategije naglašava se važnost revizija

kurikuluma tako da se usklade ishodi učenja s kompetencijama potrebnima za određena zanimanja

uz pomoć HKO-a. Strategijom su obuhvaćeni i ciljevi za unaprjeđenje studijskih programa kako bi

se povećala njihova relevantnost za tržište rada (1. i 2. cilj). U okviru 2. cilja upućuje se i na potrebu

za poboljšanje upravljanja visokim učilištima.

c) Gospodarski potencijal i iskorištavanje: Unaprjeđenjem pravnog okvira i okvira za financiranje

visokog obrazovanja i istraživanja povećat će se usklađenost i dosljednost sustava, što će pridonijeti

učinkovitijoj i djelotvornijoj upotrebi javnih sredstava. Time će se omogućiti strateško upravljanje

sustavom visokog obrazovanja i visokim učilištima. Vrhunskim osposobljavanjem zaposlenika

visokih učilišta i razmjenom globalnih najboljih praksi za provođenje pristupa usmjerenog na

ishode učenja pri izradi kurikuluma osiguralo bi se da javna sredstva uložena u razvoj studijskih

programa i HKO-a pridonesu većoj relevantnosti i kvaliteti visokog obrazovanja.

d) Održivost: Sustav za praćenje osoba s diplomom vrijedan je alat za procjenu zapošljivosti osoba s

diplomom te relevantnosti i kvalitete studijskih programa. Sustav za praćenje osoba s diplomom

omogućuje da se izmjeri trajanje razdoblja traženja zaposlenja, zadovoljstvo osoba s diplomom

svojim radnim mjestom, primjerenost radnog mjesta u odnosu na stečene kvalifikacije i usklađenost

vještina diplomiranih osoba sa zahtjevima radnog mjesta, čime se omogućava uvođenje politika

koje se temelje na dokazima, a studentima i njihovim obiteljima da donesu informiranije odluke. S

obzirom na trenutačne trendove masovne emigracije, Hrvatska zapravo možda stvara znatan broj

visokokvalificirane radne snage za Njemačku, Austriju i Irsku, koje su najpopularnije zemlje u koje

odlaze hrvatski emigranti. U okviru sustava za praćenje osoba s diplomom mogli bi se prikupiti


podaci o tokovima emigracije visokokvalificirane radne snage i razlozima za emigraciju, koji bi

pomogli u stvaranju učinkovitih politika koje bi bile usmjerene na rješavanje tekućeg pitanja

masovne emigracije.

e) Trajanje: Nekoliko trajanja ovisno o projektu.


g) Preduvjeti – stavke koje je potrebno razmotriti prije pokretanja projekta: Trenutačna

neintegrirana struktura najvećih hrvatskih javnih sveučilišta otežava strateško upravljanje sustavom

visokog obrazovanja i visokim učilištima. Otežava provedbu politika za financiranje usmjerenih na

uspješnost kojima se potiče strateška specijalizacija.


i) Korisnici: Visoka učilišta i istraživačke ustanove, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, poslodavci

i drugi dionici (uključujući studente i njihove obitelji).


8 Literatura

Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, n.d.(a) „Strategic Framework for

Promotion of Lifelong Learning in the Republic of Croatia 2017-2021.“

Agencija za znanost i visoko obrazovanje [AZVO], 2014. „Postati student u Hrvatskoj.“ Zagreb:

Agencija za znanost i visoko obrazovanje.

Agencija za znanost i visoko obrazovanje [AZVO], 2017. „Analiza petogodišnjeg ciklusa

reakreditacije visokih učilišta 2010–2015“. Zagreb: Agencija za znanost i visoko obrazovanje.

Agencija za znanost i visoko obrazovanje [AZVO], 2018. „Analiza stanja i potreba u srednjoškolskom

odgoju i obrazovanju vezanih uz informiranje o visokoškolskim izborima i postupcima upisa na

studijske programe preko Nacionalnog informacijskog sustava prijava na visoka učilišta

(NISpVU).“ Zagreb: Agencija za znanost i visoko obrazovanje.

Antulić, S., Buljan Culej, J. (2017). „Croatian Students’ Achievement in TIMSS 2015 Mathematics

and Science Content Domains in the Context of Preprimary Education Attendance – The

Implications for Improving Early Childhood Education and Care.“ In: Naučna konferencija

TIMSS 2015: Rezultati i implikacije (TIMSS 2015: РЕЗУЛТАТИ И ИМПЛИКАЦИЈЕ): Book of

Abstracts, Učiteljski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 07. April 2017, str. 11.

Arnhold, N., J. Kivistö, H. Vossensteyn, J. Weaver, and F. Ziegele, 2018. „World Bank Support to

Higher Education in Latvia, Focus on Performance, Volume 1: System-Level Funding.“

Washington DC: International Bank for Reconstruction and Development/The World Bank

Avvisati, F., 2018. „In which countries do the most highly qualified and experienced teachers teach in

the most difficult schools?“ PISA in Focus, No. 85, OECD Publishing, Paris,

https://doi.org/10.1787/3ef99aba-en.

Bouillet D., 2017. „Croatia ECEC Workforce Profile.“ U: Workforce Profiles in Systems of Early

Childhood Education and Care in Europe, edited by P. Oberhuemer and I. Schreyer. Dostupno na

poveznici: www.seepro.eu/English/Country_Reports.htm

Bouillet, D., 2018. „Beyond inclusion of early and preschool aged children. An analysis report on

accessibility of the quality early and pre-school education and care for children in vulnerable

situations in Croatia.“ Dostupno na poveznici: https://www.unicef.hr/wp-

content/uploads/2018/12/S_one_strane_inkluzije_FINAL.pd

Cap4App: Capacity for Apprenticeship. „Strukovno obrazovanje u RH.“ Dostupno na poveznici:

https://www.dualnoobrazovanje.hr/strukovno-obrazovanje-u-rh

Continuous Vocational Training Survey (CVTS), n.d. EU harmonized CVTS, Eurostat tables

trng_cvt_12s (participation) and trng_cvt_02n2 (reasons for not providing training)

Croatia Media Monitoring (Media Scan), Sept. 6, 2018

Dobrotic, I., T. Matkovic and V. Menger, 2018. „Analiza pristupačnosti, kvalitete, kapaciteta i

financiranja sustava ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj.“

Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne politike

Dougherty, C., 2005. „Why are the returns to schooling higher for women than for men?“, Journal of

Human Resources 40 (4): 969–988.

https://doi.org/10.1787/3ef99aba-en


Državni ured za reviziju, 2018. „Izvješće o obavljenoj reviziji učinkovitosti kapitalnih ulaganja u

osnovne i srednje škole na području Republike Hrvatske.“ Dostupno na poveznici:

http://www.revizija.hr/datastore/filestore/170/KAPITALNA_ULAGANJA_U_OSNOVNE_I_SR

EDNJE_SKOLE.pdf

ETUC-CEEP-EFEE-ETUCE Project report, 2017. „Investment in Education and Training:Trends and

Challenges, the Role of EU Policies and Financing from the Perspective of European and National

Social Partners“. Dostupno na poveznici:

https://www.cseeetuce.org/images/attachments/investment_in_education_and_training-etuc-

ceep_0.pdf

Europska komisija, 2017a. „Council Recommendation on the 2018 National Reform Programme of

Croatia and delivering a Council opinion on the 2018 Convergence Programme of Croatia.“

Bruxelles, Vijeće Europske unije.

Europska komisija, 2017b. „Pregled obrazovanja i osposobljavanja za Hrvatsku 2017.“ Dostupno na

poveznici: ec.europa.eu/education/monitor

Europska komisija, 2017c. „Pregled obrazovanja i osposobljavanja za Hrvatsku 2017.“ Dostupno na

poveznici: ec.europa.eu/education/monitor

Europska komisija, 2018a. „Council Recommendation on the 2018 National Reform Programme of

Croatia and delivering a Council opinion on the 2018 Convergence Programme of Croatia.“

Bruxelles, Vijeće Europske unije.

Europska komisija, 2018b. „Towards a European Education Area by 2025.“ Pristupljeno u rujnu 2018.

na poveznici: https://ec.europa.eu/commission/news/towards-european-education-area-2025-

2017-nov-14_en

Europska komisija, 2018c. „Pregled obrazovanja i osposobljavanja za Hrvatsku 2018. – ključne

preporuke“ Dostupno na poveznici: https://ec.europa.eu/education/sites/education/files/document-

library-docs/et-monitor-factsheet-2018-croatia_en.pdf

Europska komisija, 2018d. „Pregled obrazovanja i osposobljavanja za Hrvatsku 2018.“ Dostupno na

poveznici: https://ec.europa.eu/education/sites/education/files/document-library-docs/volume-1-

2018-education-and-training-monitor-country-analysis.pdf

Europska komisija, n.d. „Country Report Croatia 2015: Including an In-depth Review on the

Prevention and Correction of Macroeconomic Imbalances (European Semester).“ Dostupno na

poveznici: http://ec.europa.eu/europe2020/pdf/csr2015/cr2015_croatia_en.pdf

Europska komisija, n.d.(a). „About education policies.“ Dostupno na poveznici:

https://ec.europa.eu/education/policies/about-education-policies_en

Europska komisija, n.d.(b). „European Innovation Scoreboard 2018.“ Dostupno na poveznici:

https://ec.europa.eu/docsroom/documents/30281/attachments/1/translations/en/renditions/native

Europska komisija/EACEA/Eurydice, 2015. „Assuring Quality in Education: Policies and Approaches

to School Evaluation in Europe.“ Eurydice Report. Luxembourg: Ured za publikacije Europske

unije.

Europska komisija/EACEA/Eurydice, 2018. „The European Higher Education Area in 2018: Bologna

Process Implementation Report.“ Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije.

Europska komisija/EACEA/Eurydice, 2018b. „Recommended Annual Instruction Time in Full-time

Compulsory Education in Europe – 2017/2018.“ Eurydice – Facts and Figures. Luxembourg:

https://www.cseeetuce.org/images/attachments/investment_in_education_and_training-etuc-ceep_0.pdf

https://www.cseeetuce.org/images/attachments/investment_in_education_and_training-etuc-ceep_0.pdf

https://ec.europa.eu/commission/news/towards-european-education-area-2025-2017-nov-14_en

https://ec.europa.eu/commission/news/towards-european-education-area-2025-2017-nov-14_en

https://ec.europa.eu/education/sites/education/files/document-library-docs/et-monitor-factsheet-2018-croatia_en.pdf

https://ec.europa.eu/education/sites/education/files/document-library-docs/et-monitor-factsheet-2018-croatia_en.pdf


Ured za publikacije Europske unije. Dostupno na poveznici: https://eacea.ec.europa.eu/national-

policies/eurydice/sites/eurydice/files/it_2017_2018_internet_0.pdf

Eurostat, 2018a.

Eurostat, 2018b. „Early leavers from education and training by sex % of population aged 18 to 24.“

Dostupno na poveznici:

http://ec.europa.eu/eurostat/tgm/table.do?tab=table&plugin=1&language=en&pcode=sdg_04_10

Eurostat, 2018c. „Gross domestic expenditure on R&D (GERD),“ Code: t2020_20, 2018

Eurostat, 2018d. „Smarter, greener, more inclusive? Indicators to support the Europe 2020 Strategy.“

Dostupno na poveznici: https://ec.europa.eu/eurostat/documents/3217494/9087772/KS-02-18-

728-EN-N.pdf/3f01e3c4-1c01-4036-bd6a-814dec66c58c

File, J., T. Farnell, K. Doolan, D. Lesjak, and N. Šćukanec, 2013. „Financiranje visokog obrazovanja i

socijalna dimenzija u Hrvatskoj: Analiza i preporuke.“ Zagreb: Institut za razvoj obrazovanja.

Hrvatski zavod za statistiku, 2017. „Migracija stanovnistva Republike Hrvatske u 2017.“ Priopcenje

broj 7.1.2. Dostupno na poveznici: https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2018/07-01-

02_01_2018.htm

Hrvatski zavod za statistiku, 2017. „Statističko izvješće za 2017. godinu.“ Dostupno na poveznici

https://www.dzs.hr/

Hrvatski zavod za statistiku, 2018. Izvješće iz svibnja 2018, prvo izdanje, broj 8.1.8

Hrvatski zavod za statistiku, various dates. „Employment and Wages Statistical reports (various

years).“ Table 3.2

Hrvatski zavod za zapošljavanje, 2018. „Godisnje izvješće o radu za 2017. godinu.“

Jakubowski, M., H. Patrinos, E. Porta, and J. Wiśniewski, 2010. „The Impact of the 1999 Education

Reform in Poland.“ World Bank Policy Research Working Paper 5263.

Letica, J., N. Buic, and N. Vakanjac, 2014. „Croatia: VET in Europe – Country Report.“ CEDEFOP.

REFERNET.

Ministarstvo gospodarstva, n.d.(a) „Strategija pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje

od 2016. do 2020. godine i akcijski plan za provedbu strategije pametne specijalizacije Republike

Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2017. godine.“ Dostupno na poveznici:

http://www.obzor2020.hr/userfiles/obzor2020/pdfs/Strategija_pametne_specijalizacije_RH_2016

_2020.pdf

Ministarstvo gospodarstva, n.d.(b) „Strategija poticanja inovacija Republike Hrvatske 2014. – 2020.“

Dostupno na poveznici:

https://www.mingo.hr/public/documents/Strategija_poticanja_inovacija_18_12_14.pdf

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta, 2017. Obrazovni sustav u Republici Sloveniji 2016./2017.

Dostupno na poveznici: http://203.gvs.arnes.si/wordpress/wp-content/uploads/2017/03/The-

Education-System-in-the-Republic-of-Slovenia-2016-17.pdf

Ministarstvo znanosti i obrazovanja, n.d. „Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije.“ Dostupno na

poveznici: http://novebojeznanja.hr/UserDocsImages/datoteke/KB_web.pdf

Montenegro, C. i H. Patrinos, 2014. „Comparable Estimates of Returns to Schooling Around the

World.“ World Bank Policy Research Working Paper 7020. Dostupno na poveznici:

http://documents.worldbank.org/curated/en/830831468147839247/pdf/WPS7020.pdf

http://ec.europa.eu/eurostat/tgm/table.do?tab=table&plugin=1&language=en&pcode=sdg_04_10

https://www.dzs.hr/

http://www.obzor2020.hr/userfiles/obzor2020/pdfs/Strategija_pametne_specijalizacije_RH_2016_2020.pdf

http://www.obzor2020.hr/userfiles/obzor2020/pdfs/Strategija_pametne_specijalizacije_RH_2016_2020.pdf


MOZVAG, n.d. Directory of Study Programs. Indicator: Field of study and subject (accessed on

October 6, 2018)

Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala [NVRLJP], 2015. „Preporuke NVRLJP-a o primjeni

Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira u području visokog obrazovanja“ Zagreb: NVRLJP.

OECD, 2017. „Starting Strong 2017 – Key OECD Indicators on Early Childhood Education and

Care.“ Dostupno na poveznici https://read.oecd-ilibrary.org/education/starting-strong-

2017_9789264276116-en#page148

OECD, 2018. „Education at a Glance 2018: OECD Indicators.“ Paris: OECD Publishing.

OECD, n.d. „Croatia Student Performance (PISA 2015).“ U: Education GPS. Dostupno na poveznici:

http://gpseducation.oecd.org/CountryProfile?plotter=h5&primaryCountry=HRV&treshold=10&to

pic=PI

Operational Programme Under the Investment for Growth and Jobs Goal

Peeters, J, 2018. „Importance of Investing in Pre-Primary Education.“ For Every Child a Kindergarten

National Conference. UNICEF, Zagreb.

Psacharopoulos, G. and H. Patrinos, 2018. „Returns to Investment in Education: a Decennial Review

of the Global Literature.“ World Bank Policy Research Working Paper 8402. Dostupno na

poveznici:

https://openknowledge.worldbank.org/bitstream/handle/10986/29672/WPS8402.pdf?sequence=1

&isAllowed=y

Račić, D., J. Švarc, and G. Testa, 2018. „RIO Country Report 2017: Croatia“, EUR 29155 EN, Ured

za publikacije Europske unije, Luxembourg

Schweinhart, Montie, Xiang, Barnett, Belfield and Nores, 2005. „The High/Scope Perry Preschool

Study Through Age 40.“

SDG Fund, n.d. „Sustainable Development Goals – Goal 4: Quality Education.“ United Nations

Development Program. Accessed on October 2018: http://www.sdgfund.org/goal-4-quality-

education, accessed October 2018

Sondergaard, L., M. Murthi, D. Abu-Ghaida, C. Bodewig, and J. Rutkowski, 2012. „Skills, Not Just

Diplomas : Managing Education for Results in Eastern Europe and Central Asia.“ World Bank.

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, 2014. Dostupno na poveznici:

https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//2016/Glavno%20tajni%C5%A1tvo/Materijali%20za%20ist

aknuto/2014/Strategija%20obrazovanja%20znanosti%20i%20tehnologije//1.%20Rani%20pred%

C5%A1kolski,%20osnovno%C5%A1kolski%20i%20srednjo%C5%A1kolski%20odgoj%20i%20

obrazovanje.pdf

Subrahmanyam, G., 2014. „Vocational education: why the Finns do it best.“ The Guardian, 15.

siječnja 2014. Dostupno na poveznici: https://www.theguardian.com/global-development-

professionals-network/2014/jan/15/youth-unemployment-vocational-training-finland

Sveučilište u Zadru, 2017. „Strengthening the Capacities of the Chambers and Partners to Help SMEs

to Engage in Apprenticeship.“ Cap4App project. Erasmus+. Dostupno na poveznici:

http://www.dualnoobrazovanje.hr/UserDocsImages/Cap4App%20dokumenti/deliverables/4.4.%2

0Programme%20for%20Mentors.pdf

Šćukanec, N., Sinković, M., Bilić, R., Doolan, K and Cvitan, M., 2016. „Socijalni i ekonomski uvjeti

studentskog života u Hrvatskoj: nacionalno izvješće istraživanja EUROSTUDENT V za Hrvatsku

za 2014.“ Zagreb: Ministry of Science, Education and Sports.

http://www.dualnoobrazovanje.hr/UserDocsImages/Cap4App%20dokumenti/deliverables/4.4.%20Programme%20for%20Mentors.pdf

http://www.dualnoobrazovanje.hr/UserDocsImages/Cap4App%20dokumenti/deliverables/4.4.%20Programme%20for%20Mentors.pdf


UNESCO Institut za statistiku, n.d. Pristupljeno u listopadu 2018.: http://data.uis.unesco.org/#

Urban, Mathias, 2009. „Early Childhood Education in Europe: Achievements, Challenges and

Possibilities.“ Education International. Dostupno na poveznici: https://download.ei-

ie.org/Docs/WebDepot/2009_EarlyChildhoodEducationInEurope_en.pdf

Vijeće Europe, n.d. „Compass: Manual for Human Rights Education with Young People.“ Dostupno

na poveznici: https://www.coe.int/en/web/compass/education

Vlada Republike Hrvatske [Vlada], 2018. „Nacionalni program reformi 2018“ [National Reform

Program 2018].

Vlada Republike Hrvatske [Vlada], 2018b. „Izvješće o provedbi nacionalnog programa reformi 2017.

za razdoblje studeni 2017.-travanj 2018.“ Zagreb: Vlada Republike Hrvatske.

Vlada Republike Hrvatske, n.d. „Program razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja

2016.-2020.“ Dostupno na poveznici:

https://www.asoo.hr/UserDocsImages/Program%20SOO_HR.pdf

Wes, Marina and C. Bodewig, 2016. „Poland’s Education System: Leading in Europe.“ Izvorno

objavljeno u Rzeczpospolita. Dostupno na poveznici:

http://www.worldbank.org/en/news/opinion/2016/01/22/polands-education-system-leading-in-

europe

World Bank, 2012. „Jobs.“ World Development Report 2013. Dostupno na poveznici:

https://siteresources.worldbank.org/EXTNWDR2013/Resources/8258024-

1320950747192/8260293-1322665883147/WDR_2013_Report.pdf

World Bank, 2018a. „Europe Skills for Competitiveness: Leveraging Skills for Competitiveness in

Europe.“ Education Global Practice, Europe and Central Asia Region.

World Bank, 2018b. „Human Capital Index: Country Brief – Croatia.“ Dostupno na poveznici

http://databank.worldbank.org/data/download/hci/HCI_2pager_HRV.pdf

World Bank, 2018c. „Human Capital Index and Components, 2018.“ Dostupno na poveznici:

http://www.worldbank.org/en/data/interactive/2018/10/18/human-capital-index-and-components-

2018

World Bank, 2018d. „Learning to Realize Education’s Promise.“ World Development Report 2018.

World Bank, 2018e. „The Republic of Croatia Systematic Country Diagnostic.“ Dostupno na

poveznici: http://documents.worldbank.org/curated/en/452231526559636808/pdf/Croatia-SCD-

clean-05142018.pdf

World Bank, 2018f. „World Bank support to Higher Education in Latvia.“ Focus on Performance.

Dostupno na poveznici: http://www.worldbank.org/en/country/eu/publication/world-bank-

support-to-higher-education-in-latvia

World Bank, 2019. „Investing in Opportunities for All: Croatia Country Gender Assessment.“

Dostupno na poveznici http://pubdocs.worldbank.org/en/695541553252905811/WB-Croatia-

gender-equality-22032019.pdf

http://data.uis.unesco.org/

https://download.ei-ie.org/Docs/WebDepot/2009_EarlyChildhoodEducationInEurope_en.pdf

https://download.ei-ie.org/Docs/WebDepot/2009_EarlyChildhoodEducationInEurope_en.pdf

http://www.worldbank.org/en/news/opinion/2016/01/22/polands-education-system-leading-in-europe

http://www.worldbank.org/en/news/opinion/2016/01/22/polands-education-system-leading-in-europe

https://siteresources.worldbank.org/EXTNWDR2013/Resources/8258024-1320950747192/8260293-1322665883147/WDR_2013_Report.pdf

https://siteresources.worldbank.org/EXTNWDR2013/Resources/8258024-1320950747192/8260293-1322665883147/WDR_2013_Report.pdf

zahvale - pubdocs.worldbank.org

Documents