Bez zabune, Kulin ban nije dio Kotromania, ali je jako bitna osoba Bosansko hercegovake historije...

Povelja Kulin bana, 1189. godine.

Nakon bana Boria na vlast u Bosni dolazi uveni ban Kulin (1180 - 1204). Ban Kulin na vlast dolazi i prije 1180. kao bizantski vazal. Smru bizantskog cara Manuela Komnena nestaje bizantskog prisustva i zapoinje njegovo neovisno vladanje Bosnom.U daljem razvoju Bosna je vie bila vezana za Ugarsku, uz ije prisustvo je izgraivala svoj samostalni izraz. Ban Kulin je vojno ojaao svoju dravu i proirio je na prostore upa Soli i Usore, tako da je bosanska vlast bila uspostavljna nad cijelim slivom rijeke Bosne.Teritorijalno irenje Bosne izraz je dotadanjeg unutranjeg razvoja drave. To se manifestiralo privrednim pokazateljima, a i meunarodnim respektovanjem. elei poslovnu saradnju sa susjedima, ban Kulin sa Dubrovnikom sklapa trgovaki ugovor. Nastali dokument, Povelja Kulina bana od 29. augusta 1189. pokazuje vie segmenata izrasle bosanske drave. Krajem 12. vijeka zapoele su optube da ban Kulin titi heretike. To nije odgovaralo papi Inocentiju III koji je elio unititi njene vjernike. On poziva ugarsko-hrvatskog kralja na kriarski pohod protiv nevjernika u Bosni. Uviajui opasnost kakva prijeti Bosni, ban Kulin u prisustvu velikog broja podanika i vjernika pred papinim izaslanikom Kazamarisom i na Bilinom polju kod Zenice 1203. Kulin javno prihvata uenje crkve kakvo trai Rim. Time je prevazien veliki sukob, ali vjerska situacija u Bosni, s prisustvom drugaijeg vjerskog shvatanja, dobila je novu dimenziju koja e obiljeiti njenu srednjovjekovnu egzistenciju i prepoznatljiv odraz u onovremenom zapadnoevropskom svijetu.U 13. vijeku hereza e dobiti svoju organizacionu formu i lik kao Crkva bosanska s hijerarhijom i shvatanjima koja e uhvatiti jake korijene meu stanovnitvom. Pod izlikom unitavanja hereze, a u namjeri da osvoji Bosnu, Ugarska e poduzeti niz kriarskih pohoda protiv Bosne. Ti sukobi su pojaali jedinstvo izmeu nove vjere i vlastele, a kao krajnji rezultat bilo je protjerivanje organizacije bosanske katolike crkve (Bosanske biskupije) u Ugarsku (u akovo). Crkva bosanska postala je jedina heretika crkva koja je postala zemaljska crkva, bosanska dravna vjera.Poetkom 15. vijeka, pred opasnou od igmunda Luksemburkog, Bosanci su od Ladislava Napuljskog traili da Bosna ima granice prema Ugarskoj iz doba bana Kulina. Kulin ban je ostavio znaajnog traga u uzdizanju Bosne meu najvanije subjekte na istonoj jadranskoj obali. To je pameno kao vrijeme bosanske samostalnosti i jasne samobitnosti. Zato je i ne bez razloga doba Kulina bana u historiji srednjovjekovne Bosne zabiljeeno je narodnom poslovicom koja glasi "za Kulina bana i dobrijeh dana".Objavio/la kotromanich u 22:00, 0 komentar(a), print, #07.06.2009.Kulturno jedinstvo srednjovjekovne Bosne

Dobro je znana i esto publicirana injenica da nakon dolaska Turaka u umjetnikoj obradi metala nastupa sveope mijeanje stilova. Moja je namjera da ukaem na postojanje prepoznatljiva stila obrade metala u bosanskom kraljevstvu, prije turske najezde; radi se, dakle, o gleditu koji nije opeprihvaeno. Kako postavka o kulturnom jedinstvu Bosne i Hercegovine u danima bosanskog kraljevstva takoer nije opeprihvaena (izuzmemo li ovdje manuskripte Crkve bosanske i fenomen steaka), autori koji su zamijetili udio hercegovakih motiva u oblikovanju kasnijeg otomanskog stila nisu uvidjeli da su nastali za Kraljevine Bosne; tavie katkad bi tvrdili da nakon dolaska Turaka umjetnika obrada metala u Sarajevu koristi iskljuivo otomanske elemente, te se navodno nimalo ne nastavlja na prethodni bosanski stil. Netanost te postavke dokazao je Muhamed Karamehmedovi (1980; str. 66-85). Takoer je zastupljeno miljenje da bez nacionalnog ili vjerskog jedinstva nema ni dovoljno snana kulturnog jedinstva koje bi urodilo prepoznatljivim stilom; premda je postojanje bosanskog kraljevstva i Crkve bosanske neprijeporno, smatralo se da bez postojanja bosanske nacije nema ni bosanskog stila. No injenice ukazuju na suprotno; a ni implikacije koje proizilaze iz fenomena steka ne bi se tak tako smjele zanemariti .Po mom miljenju, osnovni razlog zbog kojeg je bosanski doprinos umjetnikoj obradi metala na Balkanu zanemaren, proizilazi iz krivog datiranja nekoliko kljunih predmeta (posuda iz Stobija i Temske, te Ivanove i kotovljeve zdjele); niz znaajnih radova tano ih pripisuje Hercegovini, no datira u razdoblje nakon najezde Turaka u to podruje u vrijeme kad bosansko kraljevstvo vie ne postoji, pa se tako i moglo zanemariti kao izvorite dekorativnih ideja.Barem jedno od tih kasnih datiranja vjerovatno proizilazi iz nepoznavanje realizma iz 15. stoljea koji je djelovao na umjetniku obradu metala, a tek mu je nedavno posveena zasluena panja (Lightbown 1978; str. 100-109); u prolosti se taj kasnogotiki realizam esto mijeao s naturalizmom renesanse koji se pojavljuje kasnije. Ma ime ti kasniji datumi potaknuti, mnoge kljune metalne predmete koji po mom miljenju potjeu iz bosanskog kraljevstva lociraju u razdoblje kad srpski manastiri i crkve uveliko zamjenjuju privatna lica kao kranski patroni umjetnike obrade metala u junoslavenskim zemljama pod turkim jarmom, pa se otud ti predmeti uglavnom smatraju primjercima srpskog stila u umjetnikoj obradi metala. Nadam se da sam uspjela odrediti specifinosti bosanskog stila obrade metala; preciziramo li ga kao hercegovaki stil nastao u vrijeme bosanskog kraljevstva, dobivamo slinu sliku stanja kao kod najvanijeg bosanskog umjetnikog produkta iz kasnog srednjovjekovlja steka, ije se kljuni ukraeni primjerci, izuzev nekoliko kamena, takoer nalaze u Hercegovini i datiraju iz istog razdoblja. A umijeu izrade staaka nitko nije pokuao pripisati srpsko obiljeje.ini mi se da izrada steaka i srebrnih, odnosno pozlaenih srebrnih posuda imaju neke zajednike etape razvoja. U oba sluaja vjerovatno se radi o popularizaciji dvorskog stila; oba su nastala van kraljevske oblasti u 15. stoljeu, kao rezultat prenoenja vlasti s kralja na lokalnu vlastelu. Po mom miljenju, najvei je dio opisanih posuda iz 15. stoljea nastao na provincijskim dvorovima (npr. Kosaa), no bez sumnje ne bi tako izgledale da im ne prethode predmeti s kraljevskog dvora i sami moda imitacija stila francusko-maarskih posuda iz 14. stoljea.Marian Wenzel, Tradicija umjetnike obrade metala u Kraljevini Bosni, Bosanski stil na stecima i metalu, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1999.Objavio/la kotromanich u 20:37, 0 komentar(a), print, #07.06.2009.Tvrtko I KotromaniKralj Bosne

Tvrtko I Kotromani bio je bosanski ban od 1353. do 1377. godine, a zatim i prvi bosanski kralj do 1391. godine.Bio je sin Vladislava Kotromania i Jelene ubi, te unuk Stjepana I Kotromania i Jelisavete, kerke sremskog kralja Stefana Dragutina i Katarine, unuke Bele IV (po njoj je Dragutin postao vladar njenih posjeda). Njegova sestra je bila Katarina, grofica Celja, majka Hermana II Celjskog i nana Barbare, carice Svetog Rimskog Carstva.Tvrtko I postao je bosanski ban nakon smrti strica Stjepana II Kotromania 1353. godine. Nakon smrti njegova oca 1354. uz njega je dravne poslove vodila i majka Jelena. U prvo je vrijeme Tvrtko bio lojalan vazal hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anuvinca, koji je imao za enu njegovu prvu rodicu, Elizabetu Kotromani.Uskoro je papa prouzrokovao spor izmeu Tvrtka i Ludovika, koji je privremeno izglaen 1357. godine, kada je Tvrtko morao ustupiti Ludoviku Hum, navodno kao miraz Elizabete. Ludovik je 1363. ponovno poveo rat protiv svog vazala pod izgovorom akcije protiv bosanskih heretika - krstjana, ali se poraen morao povui. Pored toga Tvrtko je vodio borbe s bosanskim feudalcima, te je 1366. godine izbila buna na elu s Tvrtkovim mlaim bratom Vukom, tako da su Tvrtko i majka Jelena morali napustiti Bosnu i skloniti se u Ugrasko-Hrvatsko kraljevstvo. Ali ve 1367. godine, oito uz pomo ugarskog kralja, koji je shvatio da je izazvao nemire od kojih ni Tvrtko, ni on nee imati nikakve koristi, Tvrtko se opet vraa u Bosnu na vlasti.Objavio/la kotromanich u 00:27, 0 komentar(a), print, #06.06.2009.Dinastija Kotromani

Kotromanii, vladarska dinastija u srednjovjekovnoj Bosni, koja je vladala priblino od 1250. do 1463. Porijeklo joj nije razjanjeno (postoje razliite spekulacije o tome, prikaz kojih se moe nai u djelima Orbinija i Mandia). Prvi poznati lan dinastije, ban Prijezda I, bio je roak i nasljednik bosanskoga bana Mateja Ninoslava. Prijezdu su naslijedili sinovi Prijezda II i Stjepan I, zvan Kotroman, po kojem je dinastija dobila ime. Banovali su zajedno priblino do 1290. godine, a potom je ast bosanskog bana obnaao sam Stjepan. Oko 1302. potisnuo ga je Mladen I Bribirski (ubi), koji je zavladao kao "ban bosanski". Pri kraju njegove vladavine bansku ast u Bosni preuzeo je sin Stjepana I, Stjepan II, najprije kao vazal Mladena II Bribirskoga, a zatim kao samostalan vladar (1322-1353).Za njegove vladavine Bosna se znatno teritorijalno proirila. Njegova ker, Elizabeta Kotromani, udala se za ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I Anuvinca. Stjepana II naslijedio je sin njegovog brata, Tvrtko I (ban 1353-1377; kralj 1377-1391), najistaknutiji vladar dinastije. Od vremena njegove vladavine plemiki sabor (stanak) u Bosni birao je vladare iskljuivo iz roda Kotromania. Za Tvrtkovog nasljednika Dabie, Stjepana (1391-1395) ojaala je mo bosanskih velikaa Hrvoja Vukia Hrvatinia, Pavla Radinovia i Sandalja Hrania Kosae, koji su utjecali na izbor pojedinih vladara u Bosni. Nakon kratke vladavine Dabiine udovice Jelene Grube (1395-1398), na bosansko prijestolje su doli Stjepan Ostoja (1398-1404, 1409-1418), Tvrtko II (1404-1409, 1421-1443), Stjepan Ostoji (1418-1421) te Stjepan Toma (1443 -1461).Dinastija Kotromania nestala je s osmanskim osvojenjem srednjovjekovne Bosne 1463, pogubljenjem posljednjega kralja Stjepana Tomaevia (1461-1463) te smru njegovog strica Radivoja Ostojia. Tokom cijele vladavine Kotromanii su bili, tjenje ili slabije, vazalski povezani s hrvatsko-ugarskim kraljevima. Glavni posjedi nalazili su im se u srednjoj Bosni, u dolini rijeke Bosne do Vranduka i u upi Lavi. Od znaajnijih gradova posjedovali su Visoko, Sutjesku, Bobovac, Fojnicu i Kreevo te okolna rudarska naselja. Brakom Stjepana Ostoje i Jelene Nelipi, udovice Hrvoja Vukia Hrvatinia, stekli su Plivsku i Luku upu s Jajcem, u kojem su stolovala dva posljednja bosanska kralja.

Kotromanii su bili bosanska vladarska dinastija koja je vladala priblino od 1250. do 1463. godine. Vladali su u Bosni kao banovi i kasnije kao kraljevi, te 1459. godine u Srbiji kao despoti. Porijeklo joj nije razjanjeno (postoje razliite spekulacije o tome, prikaz kojih se moe nai u djelima Orbinija i Mandia). Neki autori su iznijeli uvjerenje da su Kotromanii njemakog porijekla, zbog sufiksa -mann u njihovom imenu. Nakon 1340. godine, svi Kotromanii, osim Stjepana Ostoje (koji je bio bogumil), su vladali kao rimokatolici. Iako su Vatikan i Ugarska vrili pritisak na njih zbog njihovih heretikih uvjerenja (koje su odbacili da Bosna ne bi bila meta kriarskih ratova) oni su i nakon prelaska na Rimokatolianstvo tajno podravali Crkvu bosansku. Prvi poznati lan dinastije, ban Prijezda I, bio je roak i nasljednik bosanskog bana Mateja Ninoslava. Prijezdu su naslijedili sinovi Prijezda II i Stjepan I, zvan Kotroman, po kojem je dinastija dobila ime. Banovali su zajedno priblino do 1290. godine, a potom je ast bosanskog bana obnaao sam Stjepan. Oko 1302. potisnuo ga je Mladen I Bribirski (ubi), koji je zavladao kao "ban bosanski". Pri kraju njegove vladavine bansku ast u Bosni preuzeo je sin Stjepana I, Stjepan II, najprije kao vazal Mladena II Bribirskoga, a zatim kao samostalan vladar (1322-1353). Za njegove vladavine Bosna se znatno teritorijalno proirila. Njegova ker, Elizabeta Kotromani, udala se za ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I Anuvinca.

Historija srednjovijekovne bosne

U srednjem vijeku na podruju dananje Bosne i Hercegovine postojala je drava Bosna koja je na vrhuncu svoje moi bila jedna od najjaih balkanskih drava. Prvi bosanski kralj je bio Tvrtko I Kotromani, koji je krunisan u Milama kod Visokog.Hrvatska historiarka Nada Klai smatra da je srednjovjekovna bosanska drava konstituisana krajem 8. vijeka, te je "izgleda, meu svojim susjedama najstarija".[1] Srednjovjekovna Bosna je posljednja u okruenju izgubila samostalnost, padom pod vlast Osmanlija 1463. godine.

Bosanska banovina [uredi]Glavni lanak: Bosanska banovina

Kroz vlastiti unutranji razvoj i s uticajem razvijenijih i naprednijih vanjskih drutvenih i politikih faktora (najee Bizanta) i Franaka, i u Bosni se poelo raspadati staro rodovsko-plemensko drutvo i razvijati elementi ranofeudalnog drutva. Do kraja 9. vijeka Bosna je postala drava sa razvijenim feudalnim karakteristikama. Od rodovsko-plemenskih starjeina nastaje bosanska vlastela koja vodi mladu dravu. Prema ekonomskoj moi vlastela se dijeli na: velmoe, vlastelu i vlastelie. Oni su uivali feudalne posjede koji su dobijani za razliite vojne zasluge ispunjene vladajuem rodu koji je predstavljao vladarsku dinastiju i bio na elu hijerarhije bosanskog drutva. Bosanski feudalni sistem zasniva se na plemenitoj batini koja je uobiajena u zapadnoevropskim zemljama. Ona predstavlja trajnu svojinu sa vazalnim odnosima zasnovanim na sistemu vjerne slube i vjere gospodske izmeu seniora kao gospodara i vazala kao podanika. Brojniji dio stanovnitva tadanje Bosne inili su ovisni ljudi u koje su spadali zemljoradnici (kmetovi). Vaan drutveni sloj bili su Vlasi. Sve do 14. vijeka u Bosni je ropstvo bilo veoma razvijeno. U razvijenom srednjem vijeku vladar u Bosni je imao titulu bana (od avarske rijei to znai bajan - bogat). Od krunisanja bana Tvrtka I Kotromania za kralja (1377), bosanski vladari e kraljevsku titulu nositi sve do gubitka dravne samostalnosti, tj. do pada Bosne u ruke Osmanlija 1463. Znaajnu ulogu u politikom ivotu Bosne odigrale su susjedne zemlje, a najvie Bizant i Ugarsko kraljevstvo. Te dvije sile su se borile za prevlast na Balkanskom poluostrvu i imale znaajan upliv na historiju srednjovjekovne Bosne. Iako se ranije pominje institucija bana u Bosni, prvi po imenu poznati bosanski ban bio je Ban Bori (1154- 1164). ivio je do kraja 12. vijeka, pa se moe zakljuiti da je u vrijeme dok je vladao Bosnom bio veoma mlad. Za vrijeme njegove vladavine Bosnom vodio se veliki rat izmedju ugarskog kralja Stjepana IV i bizantskog cara Manuela I Komnena (1143-1180) oko prevlasti na Balkanu. Ban Bori je bio na strani ugarskog kralja, te je sa svojom vojskom uestvovao u opsadi Branieva. Pri povratku u Bosnu pretrpio je poraz od bizantske vojske.Doba Kulina bana [uredi]Nakon bana Boria na vlast u Bosni dolazi uveni ban Kulin (1180 - 1204). Ban Kulin na vlast dolazi i prije 1180. kao bizantski vazal. Smru bizantskog cara Manuela Komnena nestaje bizantskog prisustva i zapoinje njegovo neovisno vladanje Bosnom.

Povelja Kulin bana, 1189. godine.U daljem razvoju Bosna je vie bila vezana za Ugarsku, uz ije prisustvo je izgraivala svoj samostalni izraz. Ban Kulin je vojno ojaao svoju dravu i proirio je na prostore upa Soli i Usore, tako da je bosanska vlast bila uspostavljena nad cijelim slivom rijeke Bosne.Teritorijalno irenje Bosne izraz je dotadanjeg unutranjeg razvoja drave. To se manifestiralo privrednim pokazateljima, a i meunarodnim respektovanjem. elei poslovnu saradnju sa susjedima, ban Kulin sa Dubrovnikom sklapa trgovaki ugovor. Nastali dokument, Povelja Kulina bana od 29. augusta 1189. pokazuje vie segmenata izrasle bosanske drave. Krajem 12. vijeka zapoele su optube da ban Kulin titi heretike. To nije odgovaralo papi Inocentiju III koji je elio unititi njene vjernike. On poziva ugarsko-hrvatskog kralja na kriarski pohod protiv nevjernika u Bosni. Uviajui opasnost kakva prijeti Bosni, ban Kulin u prisustvu velikog broja podanika i vjernika pred papinim izaslanikom Kazamarisom i na Bilinom polju kod Zenice 1203. Kulin javno prihvata uenje crkve kakvo trai Rim. Time je prevazien veliki sukob, ali vjerska situacija u Bosni, s prisustvom drugaijeg vjerskog shvatanja, dobila je novu dimenziju koja e obiljeiti njenu srednjovjekovnu egzistenciju i prepoznatljiv odraz u onovremenom zapadnoevropskom svijetu.U 13. vijeku hereza e dobiti svoju organizacionu formu i lik kao Crkva bosanska s hijerarhijom i shvatanjima koja e uhvatiti jake korijene meu stanovnitvom. Pod izlikom unitavanja hereze, a u namjeri da osvoji Bosnu, Ugarska e poduzeti niz kriarskih pohoda protiv Bosne. Ti sukobi su pojaali jedinstvo izmeu nove vjere i vlastele, a kao krajnji rezultat bilo je protjerivanje organizacije bosanske katolike crkve (Bosanske biskupije) u Ugarsku (u akovo). Crkva bosanska postala je jedina heretika crkva koja je postala zemaljska crkva, bosanska dravna vjera.Poetkom 15. vijeka, pred opasnou od igmunda Luksemburkog, Bosanci su od Ladislava Napuljskog traili da Bosna ima granice prema Ugarskoj iz doba bana Kulina. Kulin ban je ostavio znaajnog traga u uzdizanju Bosne meu najvanije subjekte na istonoj jadranskoj obali. To je pameno kao vrijeme bosanske samostalnosti i jasne samobitnosti. Zato je i ne bez razloga doba Kulina bana u historiji srednjovjekovne Bosne zabiljeeno narodnom poslovicom koja glasi "za Kulina bana i dobrijeh dana".Dvovlae [uredi]O nasljedniku bana Kulina nema sigurnijih podataka, tako da godine 1230. spominje se ime Mateja Ninoslava. On je nakon niza ratova Bosni prikljuio Livno, upu Neretvu, te Ustiprau.Ninoslava je nasljedio ban Stjepan I (1290) iz dinastije Kotromanii. Pred pritiskom Bribirskih (ubia) novi bosanski ban imao je vlast u istonim krajevima zemlje uz rijeku Drinu. Mada nije zauzeo itavu Bosnu hrvatski velika, hrvatsko-dalmatinski ban Pavle Bribirski (ubi) se nazivao gospodarom Bosne. Prevlast je imao u zapadnim krajevima gdje su mu se priklonili lanovi roda Vukosali (Hrvatinii). Pavle je gospodstvo nad Bosnom dao svome sinu Mladenu I Bribirskom, a poslije njegove smrti to mjesto je zauzeo njegov brat Mladen II Bribirski (ubi).Dvovlae u Bosni izmeu bana Stjepana Kotromania i plemike porodice Bribirski (ubii) nastavljeno je kada 1314 Stjepana Kotromania nasljeuje njegov sin Stjepan II Kotromani. On iskoritava nemilost u koju su Bribirci pali pred Ludovikom I Anuvinskim i staje na stranu protivnika Bribiraca. Slomom Mladena II Bribirskog 1322. nestaje gospodstva Bribiraca u Bosni.Vladavina Stjepana II Kotromania [uredi]

Smrt Stjepana II Kotromania, detalj krinje u crkvi Sv.imuna, ZadarPoslije sloma Bribirskih (ubia) Bosna ponovno jaa i vremenom prerasta u najmoniju dravu na Balkanu. Uskoro ban Stjepan II Kotromani pridodaje Bosni podruje Huma, te teritorij od Neretve do Cetine koja postaje dio Bosne. Ban Stjepan II. Kotromani takoer pripaja Bosni i veliki dio Dalmacije, i to od Dubrovnika do Splita, a Bosni pripaja i Donje krajeve, Usoru i Soli. Ban Stjepan II Kotromani uspostavlja veoma dobre odnose sa stranim silama, prvenstveno s Ugarskom, te pomae sa bosanskim vojnim trupama ugarskom kralju u guenju pobuna ugarskog plemstva. Ban Stjepan II Kotromani sklapa zatim trgovaki ugovor s Dubrovnikom 1334. godine, a 1335. godine i sa Venecijom. U svojoj Povelji Dubrovanima 1332. godine on pie:"Ako ima Dubrovanin koju pravdu na Bonjaninu, da ga pozove pred gospodina bana..."Ovo je vrlo znaajan dokument, jer govori da u Bosni ive Bonjani, Bosanci kao stanovnici srednjovjekovne bosanske drave. To se oituje na svim zvaninim dokumentima bosanske drave, te na mnogim nezvaninim, kao to su glose na krstjanskim vjerskim knjigama i natpisima na stecima, gdje i stanovnici srednjovjekovne Bosne sebe nazivaju Bonjanima, odnosno Bosancima.Ban Stjepan II Kotromani podrava Crkvu bosansku, ija hijerarhija vrsto stoji uz bosanske vladare i velmoe, to ga dovodi u sukob s Papom, te da bi ga odobrovoljio pristaje 1340. da d veoma veliku slobodu djelovanja franjevcima u Bosni, te i on sam slubeno prelazi na katolianstvo u aprilu 1347. godine, kada alje pismo papi, u kome zahtijeva od njega da povea broj obuenih katolikih sveenika u Bosni, koji bi prema zahtjevima trebali znati bosanski jezik.Franjevci ubrzo formiraju Bosanski franjevaki vikarijat sa sjeditem u Milama, koji se iri i ukljuuje mnogo veu teritoriju od bosanske drave, pruajui se sve do Rumunije, tako da ve 1385. ima 35 samostana, od kojih su samo 4 bila na teritoriji Bosne. To su franjevaki samostani u Visokom, Lavi, Kraljevoj Sutjesci i Olovu. Do 1463. godine, jo se 12 franjevakih samostana gradi irom Bosne, uglavnom u jakim centrima privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske drave.Godine 1350. Srpsko carstvo napada Bosnu. Cilj njene vojske, na elu sa carom Duanom bilo je podruje Huma. Meutim, bosanska vojska na elu sa Stjepanom II Kotromaniem mudrom taktikom uspijeva da, na koncu u potpunosti, protjera srpsku vojsku iz bosanske zemlje.Vladavine bana Stjepana II Kotromania, obiljeena je jakim privrednim razvojem zasnovanim na rudarstvu i trgovini, naroito u izvozu traenih domaih sirovina srebra, bakra i olova. Poinje da se kuje bosanski dinar - Denarius, gro. Razvijaju se nova gradska naselja, karavanske stanice i putne komunikacije. Sve je vie stranaca koji u Bosni nalaze svoj ekonomski interes. To jaa i domau privrednu osnovu. Putem karavanske trgovine, koju obavljaju ponosnici na elu sa kramarima vri se razmjena bosanskih proizvoda sa primorskim gradovima. Nastaju brojna trgovaka drutva koja djeluju na irim prostorima. To doprinosi da se razvijaju carine u srednjovjekovnoj Bosni.Udajom kerke Elizabete 1353. za ugarskog kralja Ludovika I Anuvinskog, tada jednog od najuticajnijih evropskih vladara, Stjepan II je podigao ugled Bosne i vladarske loze dinastije Kotromania koaja se pribliila najviim nivoima onovremene evropske politike.Mladi ban Tvrtko I. Kotromani [uredi]

Povelja kralja Tvrtka I. izdata 1381. u Motrima blizu VisokogSvoj najvei uspon Bosna e doivjeti upravo za vrijeme svoga zadnjeg bana i prvog kralja Tvrtka I Kotromania (1353 - 1391). Godine 1353. ban Stjepan II Kotromani je umro, a sahranjen je u franjevakom samostanu u Visokom. Iza njega ostala je stabilna bosanska drava, nezavisna, privredno napredna i vojno veoma snana. Iza njega ostala je i uznapredovala mo njegovih vazala koji poinju da uestvuju u politici centralne vlasti kao vrlo znaajna politika snaga. Poslije Stjepana II na bansku stolicu sjeo je Tvrtko I Kotromani, sin Stjepanovog brata Vladislava, koji u tome trenutku imao samo 15 godina, pa mu je u dravnim poslovima pomagala njegova majka, Jelena ubi. On u poetku ima velike probleme unutar zemlje, a to iskoritava Ugarska.Godine 1363. izbija sukob izmeu Tvrtka i Ludovika I Anuvinskog, u kojem Bosna izlazi kao pobjednik. Mladi ban se iskalio u sukobu sa Ugarskom, dobio povjerenje i presti meu bosanskim magnatima. To mu je omoguilo nove teritorijalnopolitike promjene u Bosni.Bosansko kraljevstvo [uredi]Glavni lanak: Bosansko kraljevstvo

Nakon to je stabilizovao vlast u zemlji, Tvrtko iri Bosnu na njenim jugoistonim granicama. U savezu sa srpskim oblasnim gospodarom knezom Lazarom Hrebljanoviem slama srpskog oblasnog gospodara Nikolu Altomanovia i pripaja njegovu zemlju Bosni 1373. Bosna se proiruje na dijelove gornjeg Podrinja i Polimlje. Poetkom 1377. Tvrtko proiruje Bosnu na Trebinje, te upe Konavli i Draevica. Time je Bosna izila na jadransku obalu i juno od Dubrovnika na podruju Boke Kotorske.Krunisanje Tvrtka za kralja [uredi]

Grb dinastije Kotromani i kralja TvrtkaU sklopu svih ovih uspjeha Tvrtko se krunie kraljem Bosne 1377. u mjestu Mile kod Visokog (dananji Arnautovii). Tu je bilo krunidbeno mjesto i kasnijih bosanskih kraljeva. Nova osvajanja na podruju Dalmacije i Hrvatske omoguavaju mu da se nazove i kraljem Hrvatske i Dalmacije. Krunisanjem bosanski vladari stjeu Svetodmitarski dohodak u iznosu od 2000 perpera. Uz raniji stonski dohodak to su najvaniji tributi koje Dubrovani plaaju bosanskim vladarima.U namjeri da vodi samostalnu ekonomsku politiku na istonoj jadranskoj obali kralj Tvrtko I osniva trgovaku luku na sjevernoj strani Boke Kotorske pod nazivom Novi, (dananji Herceg Novi). To je izazvalo ljutnju Dubrovana, jer su time dobili konkurenciju u trgovini, te se koriste injenicom da Bosna trgovaki uveliko ovisi u tom trenutku od Dubrovnika i uspijevaju nagovoriti kralja Tvrtka da odustane od daljnjeg ulaganja u projekt luke u Novom. Za uzvrat Tvrtko je stekao trg Drijeva i Kotor 1385.Za vrijeme vladavine kralja Tvrtka bosanska vojska je bila najmodernija vojska na cijelom Balkanu. Bosna je bila prva drava na Balkanu koja je uvela u upotrebu vatreno oruje, to je tada predstavljalo revolucionarni korak na polju tadanje vojne tehnike. Prvu upotrebu vatrenog oruja na Balkanu je izvrila upravo bosanska vojska i to 13. august 1378. godine prilikom napada venecijanske flote na grad Kotor. Bosanska vojska je tom prilikom upotrijebila tri bombarde (topa) i uspjeno odbranila grad. Po smrti ugarskog kralja 1382. godine izbijaju nemiri na podrujima dalmatinske obale, te kralj Tvrtko koristi tu priliku i alje bosansku vojsku u taj dio Dalmacije. Time preuzima potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom, zajedno sa ostrvima i pripaja Bosni Split, Trogir, ibenik, te ostrva Bra, Korulu i Hvar. Izuzetak ostaje Zadar, koji se nalazio pod vlau Venecije, ime Bosna postaje daleko najmonija drava na Balkanu.U zadnjem desetljeu svoje vladavine, kralj Tvrtko je suoen s upadima Osmanlija u Bosnu, prvo u jesen 1386. godine, pa u ljeto 1388. kod Bilee, kada Bonjani na elu s vojvodom Vlatkom Vukoviem pobjeuju Osmanlije. Nedugo potom, bosanska vojska ponovno pod zapovjednitvom vojvode Vlatka Vukovia, uestvuje u veoma snanoj vojnoj koaliciji, sainjenoj, pored Bonjana i od predvodnika koalicije Srba, te Ugara, Hrvata, Albanaca i Grka, koja se na Kosovu polju 1389. suprotstavlja Osmanskom carstvu. Tvrtko se hvali da je kranska koalicija pobijedila, no Osmanlije svoje prodore jo vie poveavaju, a postaju i prvi bosanski susjedi na jugoistonim granicama Bosne preko vazalnih posjeda Vuka Brankovia .Tvrtkovi nasljednici [uredi]

Tragovi vremena iz stare Bosne: SteciPoslije Tvrtkove smrti 1391. nastupa poprilino nestabilna politika klima na bosanskim granicama, izmeu Ugarske i Osmanlija. Novi bosanski kralj postaje Tvrtkov roak Stjepan Dabia koji gubi teritorije u Dalmaciji i Hrvatskoj, ali uspijeva da ouva dravu stabilnom. Humska vlasteoska porodica Sankovii, upan Beljak i vojvoda Radi Sankovi, pokuavaju prodati upu Konavli Dubrovanima, ali ih kralj i bosanski sabor kanjavaju oduzimanjem posjeda. To pokazuje izuzetnu unutranju stabilnost u zemlji. Najvea opasnost za Bosnu ipak dolazi od ugarskog kralja igmunda Luksembuurkog, mua ugarske vladarice Marije koja je bila unuka bana Stjepana II preko svoje majke. igmund je u svojoj junoj politici zacrtao bosansku krunu. Krupno plemstvo se koncentrisalo u odbrani bosanske krune. Prema ugovoru iz 1394. kruna je trebala pripasti igmundu poslije Dabiine smrti, no Bosanci za novog vladara dovode kraljicu, Dabiinu udovicu Jelenu Grubu. Time prave interregnum koji im omoguava da dobiju na vremenu i pojaaju svoje pozicije prema ugarskom vladaru. Uz pomo najodanije vlastele iz rodova Kosae, Pavlovii i Hrvatinii interegnum se zavrava 1398, kada na prijestolje dolazi Stjepan Ostoja, vanbrani sin Tvrtka I. To je doba jakog uticaja bosanskog sabora (bosanskog stanak) na bosanskog vladara. Istaknutu ulogu imali su Hrvoje Vuki Hrvatini, Sandalj Hrani Kosaa, Pavle Radinovi i tepija Batalo.Kralj Ostoja je prodao primorje Dubrovanima krajem 1399. Zbog neuspjenog rata sa Dubrovnikom 1403-1404 kralj Ostoja je zbaen sa prijestolja 1404, a novim kraljem je imenovan Tvrtko II, drugi vanbrani sina kralja Tvrtka I Kotromania. Zbog spora oko sela Lisac mir sa Dubrovnikom je postignut tek 1405.Ova smjena na bosanskom prijestolju izaziva reakciju ugarskog kralja igmunda koji pomae prougarski orijentisanom bivem kralju Stjepanu Ostoji. igmund je uspio da djeluje i na Tvrtka II, ali nastao je novi preokret u kojem je na vlast opet doao Stjepan Ostoja 1409.Bosna izmeu Ugarske i Osmanlija [uredi]

Podruje srednjovjekovne Bosne poetkom 15. vijekaMada se od 1386. prati osmansko prisustvo u srednjovjekovnoj Bosni, te u brojnim drugim upadima koji su bili razliitog intenziteta i znaaja, tek su dogaaji iz sredine druge decenije 15. vijeka oznaili njihov aktivniji politiki angaman. Radi svojih interesa Osmanlijsko carstvo podrava bosansko plemstvo i predvoeno Tvrtkom II. Politike opcije razrjeenje imaju u 1415. godini u Lavanskoj bitki. Osmanlije su time postali uz Ugarsku najvaniji faktor u daljoj politikoj historiji bosanske drave. Nalazei se izmeu ove dvije sile bosanski vladari su uspjeno odolijevali razliitim pritiscima. Uprkos osmanskom uspjehu politika opcija Tvrtka II. ipak nije prola 1415. Svu teinu sukoba primio je knez Pavle Radinovi, koji je podravao Tvrtka II. On je ubijen a Tvrtko II e na ansu ekati jo neko vrijeme. Poslije smrti Stjepana Ostoje vladarem je postao njegov sin Stjepan Ostoji.Konano 1420. godine kralj Tvrtko II. ponovo je preuzeo bosansko prijestolje. Nedugo potom i sam kralj Tvrtko II. postaje saveznik Ugarskoj, jer je trebao ugarsku pomo protiv pobune bosanskih plemia i Radivoja Ostojia, sina biveg kralja Ostoje, koji uz osmanlijsku pomo ovladavaju veim dijelom Bosne u periodu od 1433. do 1435. Tvrtko ostaje na vlasti sve do smrti 1443, a njegovu vladavinu karakterizira dalji razvoj privrede i gradova te jaanje uticaja franjevaca u Bosni.Kultura i umjetnost u srednjovjekovnoj Bosni [uredi]Srednjovjekovna Bosna svoj kulturnoumjetniki izraz razvija u irokom spektru raznovrsnih strujanja koja su zahvatala istonu jadransku obalu kroz njen milenijski period. Jaki obrisi ilirske, rimske i germanske kulture u polazitu stopili su se sa slavenskom kulturom kroz neposredne dodire u ranom srednjem vijeku. Ovo arenilo izrazito uslonjava prisustvo jake franake, bizantske, ugarske i mediteranske kulture koja kroz razvoj srednjovjekovne bosanske drave i drutva ima znaajan upliv i uticaj na bosanskom podruju.U svom tom arolikom susretu i primjeni razliitih kulturnih i umjetnikih uticaja, u Bosni se razvija i domaa, bosanska kulturna batina koja pored primjene visokorazvijenih stranih uticaja stvara i odlike i osobenosti svoga vlastitog kulturnog izraaja i stila. Prepoznatljivo, proizvodi bosanskog stila, raeni na bosanski nain svoju primjenu nalaze i izvan granica bosanske srednjovjekovne drave u Veneciji i drugim evropski dravama.Razvoj pismenosti u Bosni, gdje se primjenjivao bosanski jezik, grki, latinski i italijanski jezik, te glagoljica i irilica (bosanica), pored onovremene uobiajene prepisivake djelatnosti, apokrifnih tekstova kojima se iskazivala kritika kranstva i drugaije vienje svijeta, ponudio je i proizvode domae bosanske knjievnosti. Humaka ploa pokazuje odsjaj ranosrednjovjekovne pismensoti, a izvanredni primjerci poput Hvalovog zbornika pokazuju interes bosanske feudalne sredine za izuzetnim umjetnikim i estetskim vrijednostima onoga vremena. Viteki turnir u Budimu 1412., pripadnitvo bosanske vlastele uvenom Zmajevom redu kao i razvoj muzike kulture, pokazuje praenje najvanijih tokova ritersko-dvorjanske kulture u Evropi.Razvoj bosanske heraldike stvorio je izvanredne primjerke grbova i peata, kojima su se okruivali bosanski vladari i vlastela. To najvjernije pokazuju peati bosanskih vladara i slika Hrvoja Vukia Hrvatinia.Arhitektura srednjovjekovne Bosne izraza nalazi u odbrambenim tvravama, dvorovima vladara (poput velianstvenog Bobovca, Blagaja i Jajca) i velmoa kao ljetnim i zimskim rezidencijama (poput Kuknja i Samobora), ali i u uobiajanoj stambenoj kulturi svakodnevnice proete sve veom upotrebom kamena kao graevinskog materijala koji znai uznapredovali status sredine. Kao i u drugim evropskim sredinama preovladavaju romanika i gotika.Najvaniji statusni simbol kulturnog i umjetnikog izraza srednjovjekovne Bosne prepoznaje se u stecima, nosiocima jo uvijek ivog, zanimljivog i zagonetnog izraza u ivotu kulture i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Ogroman broj nekropola sa ouvanih preko 50.000 steaka, sa svojim raznovrsnim oblicima, simbolima, ukrasima, epigrafskim porukama, te svojim umjetnicima i danas svjedoi o tom neprolaznom vremenu (Radimlja, Boljuni i druge).Doba Stjepana Tomaa [uredi]Godine 1443. bosansko plemstvo na saboru rusaga bosanskog postavlja na vlast kralja Stjepana Tomaa. Najmoniji bosanski plemi na teritoriji jugoistone Bosne, Stjepan Vuki Kosaa, odbija u poetku priznati Stjepana Tomaa za novog kralja Bosne, to je rezultiralo sukobom unutar Bosne po tome pitanju, a taj sukob okonava 1446. branom vezom bosanskog vladara s Katarinom Kosaom, kerkom monoga vojvode. Stjepan Vuki Kosaa ipak nastavlja vrlo jak uticaj na svome posjedu to potvruje injenica da 1448. uzima titulu hercega i po kojoj e ovaj dio Bosne kasnije biti i prozvan Hercegovina.Osmanska ekspanzija tjera kralja Tomaa da 1450. zatrai vanjsku pomo, te se obraa papi po tome pitanju, koristei injenicu da je papa pokazivao veoma veliko zanimanje za Bosnu u to vrijeme, prvenstveno zbog franjevaca, koji u to vrijeme, na elu s Vikarom od Bosne po imenu Jakob Markijski, nastoje uspostaviti katoliku dominaciju u Bosni, uz napomenu da je kralj Toma 1445. preao na katolianstvo, to je papa elio u potpunosti iskoristiti. Takoer, papa je bio opsjednut i pitanjem Crkve bosanske, optuujui je, po ko zna koji put, za herezu, tako da 1459. godine kralj Toma pristaje na papin zahtjev da zapone progoniti heretike u Bosni.Protjerivanje krstjana i Osmanlijsko nadiranje [uredi]Kralj Toma saziva starjeine Crkve bosanske i nudi im veoma skuen izbor: ili da prihvate katolianstvo ili e biti protjerani iz Bosne. Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje da pree na katolianstvo, a od ostalih, koji ne prihvatie, oko etrdeset hiljada njih se sklanja na prostoru june Bosne, na prostoru Huma i nalaze zatitu u okrilju bosanskog vojvode Stjepana Vukia Kosae, koji je i sam bio krstjanske vjere, o emu postoji i detaljan opis koji je zabiljeio, tadanji papa, Pije II. koji kasnije, u svojim Komentarima (Commentarii), pie:"Kralj Bosne, da opere ljagu to je Osmanlijama predano Smederevo i da dadne dokaz svoje kranske vjere, ili, kako mnogi dre, potaknut pohlepom za novcem, prisilio je manihejce (bosanske krsthjane), kojih je bilo premnogo u njegovu kraljevstvu, da se isele iz kraljevstva, ostavivi svoju imovinu, ako nee primiti Kristovo krtenje. Oko dvije hiljade pokrstilo ih se, a oko etrdeset hiljada ili malo vie, koji su se tvrdoglavo drali zabluda, pobjegli su Stjepanu (Vukiu Kosai), vojvodi bosanskome, svome drugu u nevjeri"Pad srednjovjekovne bosanske drave [uredi]

Kraljevska utvrda BobovacZa novoga kralja Bosne 1461. biva postavljen Stjepan Tomaevi, sin kralja Stjepana Tomaa. On se suoava s jakom prijetnjom od osmanskih osvajaa i njihovim pretenzijama prema Bosni. Uzaludno upuuje apel za pomo u odbrani od Osmanlijskog carstva. Ugarski kralj obeava pomo Bosni 1462, poslije ega kralj Stjepan Tomaevi odbija platiti danak Osmanlijskom carstvu. Time ugroava poziciju mira u Bosni. Zahvaljujui jakom uporitu u upi Vrhbosni, Bosanskom krajitu, Osmanlije su mogle vrlo brzo izvesti intervenciju u Bosni. Godinu dana poslije, 1463, velika osmanska vojska, pod komandom Mehmeda II pokorava Bosnu.U snanom osmanskom naletu stara bosanska kraljevska tvrava Bobovac pala je 20.juna 1463. Kralj Stjepan Tomaevi bjei na zapad u tvrdi Klju. Opkoljen osmanskim snagama odluuje da se preda, nakon ega biva pogubljen u Jajcu. Time je prestala da postoji srednjovjekovna bosanska drava.

Stablo Bosanske dinastije Kotromanica

Banovi nepoznatog imena do IX stoljeca. Ban nepoznatog imena, spominje se 968. godine prilikom napada hrvatskog kralja Kresimira II na Bosnu. Ban nepoznatog imena spominje se oko 1041. godine kao saveznik Bizantskog cara Konstantina IX Monomaha u ratu protiv Dukije. Ban nepoznatog imena, kojeg je oko 1084. godine uklonio dukljanski kralj Bodin prilikom napada na Bosnu. Ban Stijepan zasjeo na prijestolje oko 1084. g. uz pomoc dukljanskog kralja Bodina. Ban nepoznatog imena spominje se 1103. godine kao tast dukljanskog kralja Kocopara.

Ban Boric (1154- 1163) imao dva sina: Stijepana i Pavla, te unuke i praunuke (Odola, Celko, Boric, Detmar, Matija). Ban Kulin (1180-1204). Zena mu se zvala Vojslava. Imao sina i sestru (nepoznatog imena), udata za humskog kneza Miroslava.

Ban Stijepan (1204-1232), sin Kulina Bana. Zena mu se zvala Anka. Imali sina Sebislava. Ban Matija Ninoslav (1232-1250). Dokumenti ne spominju ko su mu roditelji, ali izricito kazu da je bio clan uze dinastije, dakle Kulinovog roda. Imao nekoliko brace od kojeg se jedan zvao Simeon, te vise sinova (jedan se zvao Stijepan) i brojnu unucad.

Ban Prijezda (1250 -1290). Dokumenti navode da je bio u srodstvu s Banom Ninoslavom, najvjerovatnije je brat mu ili stricevic. Imao tri sina: Stijepan (Kotroman) i Prijezdu i Vuka, te kcerku Katarinu, udata za slavonskog banovica Radislava Babonica. Vukova kcerka se zvala Jelena. Udala se za Humskog vojvodu Vuka Hranica.

Ban Stijepan Kotroman (1290 - 1312), sin bana Prijezde. Bio ozenjen Jelisavetom (Elizabetom), kcerkom srpskog kralja Dragutina. Imao tri sina: Stijepana, Vladislava, Ninoslava i kcerku Katarinu (udala se za humskog kneza Nikolu). Vladislav bio ozenjen Jelenom, kcerkom bibirskog kneza Jurija Subica. Imali dva sina: Tvrtka i Vuka i kcerku Mariju (udala se za Ulricha X Helfsteina u Njemackoj) Ninoslav imao sina Dabisu. Prijestolje naslijedio Stijepan.

Ban Stijepan Kotroman II, po ocu nazvan Kotromanic (1314- 1353). Zenio se tri puta. Prva zena mu bila Ortenburska princeza iz Koruske (nepoznato ime), druga Bugarska princeza (nepoznato ime) a treca Elizabeta, kcerka Kazimira III iz Poljske. Imao sestero djece: Cetri sina (svi pomrli u djecijoj dobi), i dvije kcerke: Elizabetu i Katarinu. Elizabeta se udala za Madarskog kralja Isudovika, a Katarina za Hermana I Celjskog u Stajerskoj.

Kralj Tvrtko (1353 -1391). Sin Vladislava, a unuk bana Stijepana Kotromana. Zenio se dva puta. Prva sena bila domaca plemkinja Grubaca, a druga Bugarska princeza Doroteja iz kuce Bugarskog cara Ivana Sismana. Imao tri sina: Ostoju, Tvrtka i Vuka (Banica). Prijestolje naslijedio Dabisa.

Kralj Dabisa (1391 - 1395), sin Ninoslava, a unuk Bana Stijepana Kotromana. Zena mu bila Jelena Gruba, domaca plemkinja iz Huma. Imao kcerku Stanu, udata za Humskog kneza Jurja Radivojevica i sina nepoznatog imena. Kraljica Jelena Gruba (1395-1398), zena kralja Dabise. Nakon njegove smrti nasliedila ga na prijestolju.

Kralj Ostoja (1398 - 1404 i 1409 - 1418), sin kralja Tvrtka i njegove prve zene Grubace. Zenio se tri puta. Prva zena mu bila Vitaca, druga Kuljava (domaca plemkinja), a treca Jelena, kcerka bibirskog kneza Ivana Nelipica. Imao tri sina: Stijepana (po ocu nazvan Ostojic), Radivoja i Tomasa. Radivoj se zenio dva puta. Prva zena mu bila Katarina a druga Margarita. Imao tri sina: Tvrtka, Matiju i Djuraka.

Kralj Stijepan Ostojic (1418-1421). Sin kralja Tvrtka po kojem je nazvan Tvrtkovic. Bio ozenjen Dorotejom, necakinjom Madarskog kralja Sigismunda (kcerka Ugarskog Vojvode Ivana Gorjanskog). Nisu imali djece.

Kralj Tomas (1443 -1461). Sin kralja Ostoje a unuk kralja Tvrtka I. Zenio se dva puta. Prva zena mu bila Vojaca, djevojka iz naroda a druga Katarina, kcerka Bosanskog vojvode i hercega Vukcica iz Huma. Imao tri sina: Stijepana i Sigismunda, trecem nepoznato ime (umro kao dijete na mijetu), i kcerku Katarinu. Prilikom Turskog osvajanja Bosne Sigismund i Katarina (kao djeca) zarobljeni i odvedeni u Tursku.

Kralj Stijepan Tomasevic (1461 - 1463). Sin kralja Tomasa (po kojem je nazvan Tomasevic), i njegove prve zene Vojace. Bio ozenjen Marom (djevojacko ime Jelena), kcerkom srpskog despota Isazara Brankovica. Nisu imali djece.Prilikom Turskog osvajanja Bosne (1463.) uhvacen u Kljucu a pogubljen u Jajcu. S njim je se ugasila dinastija Kotromanica i nestalo Bosanskog kraljevstva.