edinnebo

Edin Okanovi

Moj komadi neba

3. stranica ________________________________________________________________

Moj komadi neba / Edin Okanovi

4. stranica ________________________________________________________________


autor

Edin Okanovi

roman

Moj komadi neba

Lektor

Vesna afar, prof.

5. stranica ________________________________________________________________


6. stranica ________________________________________________________________


Posveeno mojim roditeljima i bratu

Oe, majko, braco,

ako je istina to kau "Bog jedno uzeo, drugo dao",

onda mi Bog nije uzeo nita, a dao mi je sve Vas.

Moda sam dobar s rijeima,

no vjerujte mi da nikad neu nai prave rijei

da Vam kaem koliko Vas volim i koliko mi znaite.

Vi ste "moj komadi neba".

Va Edo

7. stranica ________________________________________________________________


Prva rije

Mislim da otkako sam se kao maleni djeak poeo suoavati sa sve

veim patnjama i strahovima "onog to e se dogoditi sutra", istodobno sam

u toj svojoj malenoj i naivnoj glavici poeo vjerovati kako dobro na bilo koji

nain uvijek u ivotu pobjeuje zlo i, naravno, nasluao se kako poslije kie

uvijek dolazi sunce. I ve sam si tada rekao: "Pa eto, ako je ve doista tako,

onda u ja vjerovati da negdje postoji moj komadi neba. Dobro, onda e to

i biti sve to u od ivota traiti. Kunem se."

ini mi se da je ivot obina igra vremena, a da se sve mijenja i

da se ovjek s vremenom mijenja. Ponekad prebrzo, ponekad presporo;

prolaze godine, mjeseci i dani... Sve prolazi, samo moja potraga ostaje ista;

bezazlena potraga nevinog djeteta koje naivno vjeruje da svako njegovo

pitanje ima odgovor. I najranije djetinjstvo, odlazak u vrti, prvi dani kole,

razuzdana adolescencija, zrelost fakulteta, ma cijela mladost... prolazi u

mojoj potrazi za odgovorima...

Prva prijateljstva, nova znanja, mjesta i situacije, prve ljubavi,

drugaija razmiljanja, razliiti pogledi na svijet... Toliko je lijepih

uspomena i slika s nasmijanim licima, toliko trenutaka urezanih u srce koje

sjeanje najsebinije uva poput najrjeeg blaga. A doista i je rijetko jer tu

su svi oni nezaboravni trenutci neopisive tuge i boli koji su u strahu za

budunost ivjeli u mijenjaju moje stvarnosti. I moja invalidnost je samo

kao vjeni trenutak promjene, one koja mi je promijenila ivot i jo ga

8. stranica ________________________________________________________________


mijenja svakog trenutka, svakog dana, svakog sata i svake minute. Unato

beskonanosti trenutane izgubljenosti, vrijeme prolazi i opet, ba kao i

uvijek u ivotu, sve se mijenja. Izmeu ostalog, promijenio sam se ja, moje

elje, razmiljanja, nade...

S vremenom, ak se i moja bol promijenila, a nauio sam se ivjeti

sa strahom za svoju budunost. I ba kad poinjem vjerovati da se vie nita

nee mijenjati i da sam spreman razumjeti i prihvatiti ivot, vrijeme

preuzima glavnu ulogu i povlai za sobom nove promjene. Ponovno, sve se

mijenja, samo moja potraga jo uvijek traje; vie ne tako nevinog djeteta

koje naivno vjeruje da njegova bol ima razlog, ali potraga ostaje jednako

bezazlena kao i prvog dana kada sam obrisao suze s lica pitajui se to to

znai biti invalid.

I danas, doista je mnogo vremena u mom ivotu prolo i mnogo

vremena jo uvijek i prolazi. Sve se promijenilo, ini mi se gotovo sve. Uz

fiziko mijenjanje malenog djeteta u odraslog mladia, promijenio se

pokuaj da shvatim ono to nikada neu razumjeti i promijenila se elja da

promijenim ono to nikad neu moi. Ipak, uz mijenjanje nauio sam i neto

novo: prihvatiti ivot i ponovno, ali doslovno ponovno, smijati se. Neto je i

ostalo isto; ostalo je isto samo ono dijete u meni koje iza lanog nijekanja i

dalje vjeruje da dobro pobjeuje zlo i kako poslije kie uvijek dolazi sunce.

Istina, promijenilo se njegovo shvaanje dobra i zla, i kako ponekad u ivotu

ovjek treba malo kie da u miru i samoi sredi neke misli da bude spreman

kad sunce ponovno zasja.

9. stranica ________________________________________________________________


A moja potraga za mojim komadiem neba? Hm Kau da je bogat

onaj ovjek koji maleno cijeni kao da je veliko Zato bih traio samo

komadi, kad mi je na raspolaganju cijelo nebo? Vremena imam, sve dok je

trenutak vjenost A moja je beskonanost u onim lijepim uspomenama i

slikama nasmijeenih lica, koje su prolazno vrijeme pretvorile u beskonanu

vjenost.

Ovaj roman govori kako se ovjek u svojoj potrazi za svojim

komadiem neba mijenja i kako gotovo sve ono svakidanje to vas okruuje

i to vam se dogaa, ljudi koji su dio vaeg ivota mogu postati dijelom

vaeg komadia neba. Naravno, ukoliko vi to elite.

Do sljedeeg puta, pozdrav.

Autor

10. stranica ________________________________________________________________


Roman "Moj komadi neba"

U svom prolom romanu "Dodir ljubavi" rekao sam da sam

jednostavan ovjek koji ivi i pie jednostavno.

Pria koju piem, dogaaji unutar nje, likovi, sve do onog to

govore i osjeaju, ponekad su sluajno, a ponekad i namjerno oblikovani

malo nespretno i nedoreeno, no upravo je bit mojih napisanih rijei i

reenica da vas vode k tome da, nakon proitanog takvog teksta, razmiljate

to bi vi rekli i uinili da se naete u takvoj situaciji i to bi se promijenilo

da se to dogaa upravo vama. A jednostavnost svega toga, kao i

jednostavnost prema kojoj i po kojoj piem, je u tome da roman proitate i

shvatite kao jednostavnu i obinu priu koja se, eto, ponekad tijekom ivota

dogaa, no sve se mijenja kada se ona dogaa nama. U takvoj okolnosti

ovjek, a eto i pisac (kao ovjek koji takvu okolnost ivi i o njoj pie),

nerijetko ini svakojake greke i propuste koji se kasnije tijekom ivota

pokau jako dobrim ili veoma loim. Unato svim grekama i propustima koje

uinimo, bilo da tu okolnost ivimo ili o njoj itate u ovom romanu,

jednostavnost je u tome to bez obzira na nju jednostavno, imamo samo

jedan ivot.

Ponovit u vam to i ovdje, uz, ponovno jednostavan, dodatak

kratke misli, odnosno pitanja: "Je li na komadi neba jednostavan?"

Na ovo, ponekad vrlo sloeno, pitanje moe se vrlo jednostavno

odgovoriti, no neu odgovoriti ja, vi ete. Odgovor je va i on e vrijediti

11. stranica ________________________________________________________________


samo za vas i samo vezano za va ivot, stoga smatram da je onda jedino u

redu da i vi sami odgovorite. Ipak, kako vam u ruke ne bih dao praznu knjigu

pa si onda mislite to i kako ete odgovoriti, ja u vam kroz jednostavnu

priu ovog romana pokazati jedan primjer tog pitanja te nekoliko primjera

odgovora na isto pitanje.

Na vama je, poslije itanja, da o ovom pitanju razmislite i

pokuate odgovoriti na njega i to sami za sebe i iskljuivo u skladu sa svojim

vjerovanjima u vrijednosti i znaenja ivljenja i ivota. Po mom miljenju,

ovjek nikad ne moe pogrijeiti ako slijedi svoje srce, nikad, ma to da se

dogodilo, njegova bol e biti manja nego da nije pogrijeio, ali nije sluao

svoje srce. Tako je i u ivotu, ne moete ivjeti vrjednije i ljepe ako ne

ivite prema svojim uvjerenjima, slijedei svoja razmiljanja i hotei

ostvariti svoje elje

Razmislite kako nas ponekad u ivotu u smislu "naeg komadia

neba" pitaju to nas ini sretnim . Ako malo bolje razmislimo, lako emo

shvatiti da je, ma kakav god on bio, odnosno to god mi odgovorili, na

odgovor potpuno vremenom prolazan i promjenjiv. Ostaju nam samo dva

"komadia neba" koja su stalna, koja su naa, koja nam nitko ne moe

oduzeti i nitko nas u njima ne moe sprijeiti - voljeti i biti sretan.

Bez obzira kakve mi stavove o ljubavi i srei imali, a i upravo radi

tih naih razliitih stavova i je najbolje da svatko na navedeno pitanje

odgovori sam za sebe, mora nam u svakom trenutku biti jasno da svi

moemo voljeti i biti sretni zbog bilo koga i bilo ega. Moemo voljeti koga

svi mrze i moemo biti sretni zbog ega su svi nesretni. To je nae pravo. A

12. stranica ________________________________________________________________


vjerujte mi, ponekad u ivotu ono nam doista moe biti od velike koristi

Ovo je izmiljena pria koja kroz priu o nekoliko ljudi i njihovih ivotnih

putova, na vrlo otvoren i iskren nain govori kako nikad u ivotu, ma to

nam se dogodilo, nita nije crno-bijelo ve je sve u nekoj nijansi. "Svoj

komadi neba" uvijek moemo imati svi mi, samo dok znamo to je on za nas

i kako emo ga pronai.

Autor

13. stranica ________________________________________________________________


Potraga

"Moj komadi neba" je roman koji kroz priu o jednom ovjeku i

njegovoj potrazi govori o vjenoj potrazi za sreom i enji za ljubavi. Ova

vjena potraga prikazana je kroz osobnu priu glavnog lika romana koji

nakon prometne nesree mora ponovno preispitati svoj ivot i odnos prema

svojoj obitelji i osobama koje voli.

Kako opisati glavni lik romana Alena? Nesimpatian? Da. Alen bi

dao sve za svog sina, ali nikad nema vremena s njime napraviti snjegovia

koji je tom njegovom sinu upravo u tom trenutku najvaniji na svijetu.

Sebian? Da. Alen bi dao sve za svoju enu i nikad je ne bi povrijedio, ali to

ga ne sprijeava da ipak sm sebi bude vaniji i odbacuje svoju trudnu enu,

Teu, njenu pomo i ljubav upravo u trenutku kad je i njoj njegova pomo i

ljubav najvie potrebna. Licemjeran? Da. Alen kae da pred Teom uvijek

moe biti onakav kakav je, ali ipak potajno pije na slubenim putovanjima

iako zna koliko bi je to povrijedilo i ak smatra da je to u redu ako ona to ne

zna. ovjek, ljudsko bie, povrijeen, ogoren, pun boli, izgubljen? Da.

Alen e do kraja svoje prie spoznati da oni koji ga vole su uvijek tu za

njega i uz njega, i da e ga onaj tko ga voli ekati koliko treba upravo zbog

tog osjeaja ljubavi, ali jo vanije je to to e Alen spoznati da i on moe

voljeti, ali i usreiti druge ljude. Alen e do kraja svoje prie spoznati da

pomoi nekome ne znai samo fizika pomo... Svaka osoba u sebi nosi

razliite osjeaje i reagira na razliite naine kad je povrijeena i treba joj

14. stranica ________________________________________________________________


vremena da se pomiri s onim to joj smeta u ivotu ili da se bori s time ili da

to prihvati. Alen je takva osoba koja e to je povrjeenija vie odbacivati

one koje najvie voli. Povrijeen ovjek je slab ovjek, a Alen, uz sve

osjeaje iskrenosti i povjerenja prema svojoj eni uz koju je "uvijek mogao

biti takav kakav je", ipak nakon svoje prometne nesree i invalidskih kolica

prestaje biti "princ na bijelom konju" u smislu u kojem je on to zamiljao.

Ne eli pokazati svoju slabost niti dijeliti svoju bol sa enom koju voli i koja

ga voli mislei samo na to da ju je razoarao jer vie ne moe hodati i da

zbog toga i nije vie dostojan ljubavi. Da bi shvatio to doista znai ljubav,

da bi shvatio to doista znai voljeti nekoga Alen mora proi dugi put bola

koji osjea u sebi zbog sebe i zbog bola koji nanosi onima koje voli. Alen ne

zna kako primiti i dati ljubav i u kriznim razdobljima, on ne zna ono to je

bit ljubavi: da smo s nekim "i u dobru i u zlu". Alen je elio ivjeti prema

slici savrenog zatitnika, "princa na bijelom konju", a ljubav nije samo

zatita voljene osobe, ljubav je i nesebino dijeljenje osjeaja i ivota

ukljuujui i ono dobro i ono loe, dijeljenje sree, ali i boli.

Iako se ini u prvi tren dok itamo da Alen postupa sebino

naputajui svoju trudnu enu, odnosno ne javljajui joj se, a sve to zbog

toga da bi sm prebrodio svoju krizu i ponovo "naao sebe", zapravo je to in

ovjeka koji smatra da vie nije dostojan ljubavi, niije ljubavi, a pogotovo

ne ljubavi svoje ene. Na putu svoje potrage upravo je i to neto to Alen

mora shvatiti da je bez obzira na injenicu da je sad u invalidskim kolicima

jo uvijek dostojan ljubavi koju mu njegova ena tako nesebino prua. Alen

vie ne moe hodati, ali jo uvijek su s njim ljudi koji ga vole i to je jo

15. stranica ________________________________________________________________


vanije i on moe voljeti i usreiti druge ljude. Alen je dobio priliku da

ispravi greke koje je napravio sve je uzimao "zdravo za gotovo", a

zaboravljao na to koliko smo svi krhki, lako povredljivi i osjetljivi. Najtei

problem s kojim se Alen suoio je odbacivanje smoga sebe. Zamisao o

savrenstvu je lana i pogrena. Budui da on vie nije savren, on odbacuje

prije svega smoga sebe i pri tom ide tako daleko da odbacuje i sve ljude

oko sebe, a pogotovo one koji ga vole. Najtee je i najbolnije kad nas osoba

koju volimo odbacuje i odgurava od sebe branei se tako i titei samog sebe

od boli i od osjeaja povrijeenosti, tako Alen odbacuje Teu, Alen

povrijeenog ponosa i tijela misli da vie nee biti sposoban raditi, donositi

novac u kuu, omoguiti svojoj obitelji sve one stvari koje je do tada mogao

pa prema tome vie i ne zasluuje njihovu ljubav. Prolazei kroz svoju krizu

on shvaa to je doista vrijedno u ivotu: ljubav, koju je zamalo zbog svoje

sebinosti izgubio, koju nije ni cijenio. Nisu bitne stvari, nego vrijeme koje

provede s voljenim osobama, jer to je najdragocjenije to im moe dati

sebe, svoju ljubav. Na kraju Alen shvaa koliku vrijednost imaju jednostavne

rijei kao "Volim te", ali samo ako se iza njih nalaze osjeaje, ako su te

rijei sredstvo kojim emo izrei ono najdublje, najnesebinije to osjeamo

prema nekome. Tek kad Alen ponovno prihvati sebe, moe ponovno

prihvatiti i ljubav onih koji ga vole najvie.

Teme ovog romana su prije svega potraga za sreom ili, kako to

autor romana naziva, za "svojim komadiem neba", te invalidnost i kako ju

prihvatiti, odnosno kako nauiti ivjeti s njom. Iako autor inzistira na

injenici da je ovo jednostavna pria, ona je jednostavna moda jedino u

16. stranica ________________________________________________________________


jednostavnosti reenica kojima autor oblikuje misli glavnog lika i tenosti

dijaloga koji se odvijaju izmeu razliitih likova u romanu. Temama koje je

naeo, a neke i razradio do detalja, ovaj roman nikako ne moemo nazvati

jednostavnim, a da mu time ne nanesemo nepravdu i ne uinimo pogreku.

Od same teme invalidnosti prikazane kroz nekoliko likova, ali prije svega

kroz glavni lik Alena koji se u nekakvim najboljim godinama ivota kad je

uspjean u karijeri i sretan sa svojom obitelji, naao pred novim ivotnim

izazovom prihvaanja i ivljenja s invaliditetom i pronalaenjem vlastite

sree, preko obiteljskih razmirica prikazanih prije svega kroz sukob Alena i

njegovog oca, kroz brane probleme izmeu Alena i Tee, pa sve do Alenovog

prijatelja Dalibora koji se ima bolesnu bivu enu i ker za koju bi se trebao

brinuti, zatim pobaaj, zlostavljanje i nasilje u obitelji, silovanje, djeca bez

roditelja, alkoholizam, droga, sve su to teme kojima autor ozbiljno zadire u

svakodnevne i manje svakodnevne, ali ozbiljne i sloene probleme s kojima

se ljudi stalno susreu i bore na razliite naine. Ove vane teme prikazane

su subjektivno i jednostavno, a time autor navodi i potie itatelja da sam

trai i nae svoju istinu.

Kroz iznoenje pojedinih sudbina likova i njihovih izjava autor

uvjerljivo stvara niz zanimljivih likova i ljudskih sudbina koji tvore pozadinu

romana nasuprot Alenovoj sudbini koja je sredite prie. Pri tom nam

prikazuje okolnosti kako je dolo do invaliditeta, u kojim okolnostima ive,

zdravstveno stanje u kojem se nalaze, a sami junaci govore "svoje" istine o

ivotu, ljubavi, invalidnosti, srei. Time zapravao i ne upoznajemo

objektivnu istinu, ve osobne prie, ali autor tim priama budi znatielju

17. stranica ________________________________________________________________


kod itatelja te ih potie na razmiljanje i donoenje zakljuaka. Junaci

romana meusobno polemiziraju, iznose dokaze i protudokaze kroz razne

stavove i objanjenja, pri emu je Alen uvijek predstavnik negativnog stava,

dok ostali likovi predstavljaju antitezu njegovom pesimizmu i oaju,

vjerujui da je svatko dostojan ljubavi i vrijedan ivljenja. Jedan od

najuvjerljivijih likova u romanu je Ida, ali njena ivotna pria nee odmah

pomoi Alenu. U trenutku kad je uje, on jo nije spreman shvatiti te rijei i

ivjeti dalje s tom spoznajom jer pred njim je jo dugo vrijeme potrage i put

do spoznaje da je svatko dostojan ljubavi i sree. Na tom putu on e

povrijediti one koje ga vole, ali najvie smog sebe, liavajui se i same

mogunosti da bude voljen i sretan, iako to moe biti ve zato jer postoji

netko tko ga voli i tko je spreman podijeliti njegovu tugu samo ako on to

dopusti. Umjesto toga on luta sm traei odgovore na pitanja na koja ne

moe sm odgovoriti, povrjeuje sve one koji su mu bliski i voljeni,

odbacuje ih grubou titei prije svega smog sebe od boli, a mislei da

tako i svoje voljene poteuje boli, da bi na kraju uz pomo ostalih likova

koji iznose svoje osobne prie i miljenja ipak spoznao da "Volim te" nisu

samo dvije jednostavne rijei i da kad kaemo "da bi dali svoj ivot za

nekoga" ne znai samo doslovno to, da to nisu samo rijei ve to znai da se

ivot dijeli s nekim, ukljuujui i dobro i zlo u tom zajednikom ivotu, i da

patnja voljene oosobe boli vie od nae vlastite, kao to i spoznaja da smo

povrijedili nekoga koga volimo boli vie nego kad smo mi smi ti koji smo

povrijeeni.

18. stranica ________________________________________________________________


Jedan od zanimljivih likova romana je i Jasmin, ije rijei,

sluajno ili ironino, kako ve elimo to protumaiti, pridonose Alenovoj

spoznaji i pronalasku onoga to je cijelo vrijeme traio, a te rijei koje mu

pomau dolaze upravo od osobe kojoj su fizike kretnje gotovo u potpunosti

ograniene ili onemoguene, a on se ipak veseli ivotu i ne gleda to je u

tom ivotu, uvjetno reeno, loe, ve i ono to je lijepo i zbog ega ima

razloga da voli ivot i svaki novi dan koji mu je dar s neba kao i svima nama.

Ostavljajui neke stavove, iskustva, miljenja, tumaenja i izjave

svojih junaka bez odgovora, te opisima nekih pojava i objanjavanjem nekih

procesa (postupak za dobivanje invalidskih kolica, vonja automobila s

runim komandama) autor se udaljuje od nametanja jednog stava ili

miljenja, ostavljajui itatelja da na osnovu proitanog razmisli i stvori svoj

stav i miljenje. Prikazujui ljudske slabosti i nesavrenosti, prije svega kroz

glavni lik romana, autor na neki nain ohrabruje svakog ovjeka da im se ne

preputa i nae snagu u sebi i u ljudima koji ga vole.

Glavna linija fabule prekidana je na poetku svakog poglavlja

osobnim razmiljanjima i sjeanjima glavnog lika. Spomenuta su pitanja koja

su dio vjene ljudske potrage za onim bitnim u ivotu, u tijeku koje

pojedinci pokuavaju sastaviti dijelove svog ivota u smislenu cjeklinu koja

e ih initi sretnima. Najee to svi ine pokuavajui promijeniti svijet i

ljude oko sebe, pokuavajui promijeniti ono to se ne moe da bi na kraju

shvatili da je jedini nain promijeniti sebe i to prije svega prihvaanjem

ivota onakvim kakav nam je dan. Osobna pria glavnog junaka je ispriana

subjektivno, ali uvjerljivo, no ovaj je roman i vie od osobne prie. Nakon

19. stranica ________________________________________________________________


prometne nesree Alen zapoinje svoje putovanje prema samome sebi na

kojemu e uspjeti otkriti smisao i postati ovjek koji e shvatiti to mu je

vano u ivotu, koji e shvatiti to je ljubav i biti spreman dati je i prihvatiti

je. Na tom putovanju on se mora osloboditi od nepokazivanja ljudskih

slabosti, drutvenih predrasuda i straha od nepoznatog. Alen smatra da vie

nije dostojan ljubavi, on mora ne samo prihvatiti i nauiti ivjeti sa svojim

invaliditetom, ve i shvatiti da moe biti voljen i voljeti, da je dostojan

ljubavi onih koji ga vole.

Ovaj roman nee rjeiti vae probleme, oni e postojati i nakon

to ga proitate, ak vam moda nee dati ni odgovore na pitanja koje

izravno i nezravno postavlja. Pred vama je roman koji e jo dugo nakon

itanja poticati na razmiljanje o ivotu i vjenoj ljudskoj potrazi za

sreom, za "svojim komadiem neba".

Vesna afar

20. stranica ________________________________________________________________


Prvo poglavlje

to je to moj komadi neba? Nevjerojatno je, gotovo se ini

udesnim, kako se ovaj na komplicirani ivot, sve to u njemu elimo i sve

to nam predstavlja sreu i zadovoljstvo njime, moe svesti na jedno ovakvo

jednostavno pitanje. Nevjerojatno je zato jer je ovjek komplicirano bie

koje rijetko pojednostavljuje ono to govori, misli i osjea, pa je i

nevjerojatno da neto tako komplicirane naravi oblikuje u jedno tako

jednostavno pitanje. Gotovo udesno je zato jer jednostavnim pitanjem od

tek nekoliko rijei, ovjek u sebi budi sve one osjeaje i uspomene koje je

prije proivio pa ih sada duboko u sebi uva, ili ih tek eli proivjeti i kao

takve uvati u sebi.

Grad je jutros osvanuo prekriven snijegom i okovan ledom.

Probudilo me zvono alarma mog mobitela. 6.45 je, mrtva tiina vani. Jo

uvijek leei i pokriven toplim jorganom, uzeo sam mobitel u ruke i ugasio

alarm. Vidjevi SMS poruku na njemu, otvaram je i gledam u ekran

zelenkastog osvjetljenja: "Ej kolega, ja jutros ne idem na posao, ne mogu ni

otkljuati auto (zaleena brava). Uostalom, cesta je ful pod ledom! Kako je

kod tebe?" Sumnjivo pogledavi u mobitel, pomislivi: "Ma ovaj me

zajebava!", ustao sam i par trenutaka ostao sjedei na krevetu, trljajui oi

kako bih se razbudio. Pogledao sam svoju enu, umotana u topli jorgan

spavala je poput djeteta. Odmaknuo sam bijelu zavjesu s prozora kraj lijeve

21. stranica ________________________________________________________________


strane sobe, kako bih pogledao van, no na staklu se uhvatila maglasta para

zbog topline u sobi pa nisam vidio nita osim nejasnih bijelih obrisa. Bilo je

hladno...

Ustao sam, a Tea se primaknula mojoj strani kreveta, namaknuvi i

moj dio jorgana na sebe. "Spavaj, milo moje", pomislio sam i lagano se

nasmijeio. Navukao sam majicu sa smee fotelje kraj kreveta i izaao iz

sobe, zatvorivi vrata. Otiao sam u kuhinju i upalio radio na polici pokraj

balkonskih vrata: " ini se da danas nee biti toliko prometa kao

prethodnih jutara. Samo odvani vozai skupit e hrabrosti sjesti u svoje

limene ljubimce, dok nama ostaje stari dobri "Autotrolej"! He-he, pod

uvjetom da i on jutros vozi Stisla nas zima, ljudi moji!" Zauo sam

ukanje u dnevnom boravku i ugasio radio. Uao sam u dnevni boravak i

ugledao naeg Artija kako se uznemiren valja po podu. Arti je na pas,

dugodlaki njemaki ovar. Zapravo, Arti je pas mog petogodinjeg sina kojeg

smo mu ena i ja poklonili za proli roendan. To je bilo prije nekih est

mjeseci, pas je tada bio maleno tene kojeg sam dobio od jedne kolegice s

posla kojoj je kuja okotila, a naravno da mu je ime Arti dao na Denis.

Priao sam mu i podragao ga.

- to je bilo, Arti? Zima? nasmijao sam se. Ajde, idemo kod Denisa -

krenuo sam hodnikom prema Denisovoj sobi, a Arti je ivnuo im sam

spomenuo Denisovo ime i veselo je skakutao kraj mojih nogu. Lagano sam

otvorio vrata Denisove sobe i uao. Priao sam Denisovu krevetu i podigao

jorgan pokraj njega, gdje je Arti odmah skoio i ugodno se smjestio.

22. stranica ________________________________________________________________


- Hvala, tata Denis je otvorio svoje malene plave okice i odmah rukom

zagrlio svog Artija.

- Spavaj, sine - podragao sam ga po kosici i poljubio. Priao sam vratima

sobe i krenuo ih zatvoriti, kad me Denis zovnuo "tata" svojim tihim

glasiem.

- to je, Denise? odgovorio sam, ponovno priavi kraj njegovog kreveta.

- Tata, sino je padala kia i jako je puhao vjetar, i bilo je jako zima i Arti

je plakao, njemu je isto bilo zima zagrlio je svog psa.

- Znam, sine, vani je jako hladno, zato je tata i doveo Artija da spava kod

tebe da mu ne bude hladno Spavaj sad, Denise, tata sad ide na posao pa

kad se vratim kui emo raditi snjegovia u dvoritu podragao sam ga po

njenoj kosici. Vratio sam se do ulaza u sobu, izaao na hodnik i zatvorio

vrata.

Otiao sam do izlaznih vrata. Otvorivi ih, zastao sam zbunjen

pogledom ispred sebe. "Brrr, hladno..." Cijela ulica bila je prekrivena

bjelinom; bijeli krovovi kua, bijeli auti, bijela drvea... A beton oko zgrade

i asfalt na cesti prekriven prozirnim slojem leda koji se svjetlucao. Nigdje ni

ive due, noni mraak jo je prekrivao nadolazee jutro, a tiina je

stvarala gotovo jezu koja se savreno uklapala s maglastim oblaiem ispred

nosa prilikom izdisaja. Pogledao sam svog metalnog ljubimca kojemu su od

tamno plave boje ostali samo tragovi pod bjelinom snijega. Svi auti bili su

tu, nepomaknuti. Vratio sam se u stan i odgovorio na poruku od jutros: "Kod

mene isto, ne moe vjerovati... Ja stvarno moram u ured jer nisam jo

zavrio izvjetaj od ponedjeljka, a moram ga predat do sutra ujutro Blago

23. stranica ________________________________________________________________


tebi, stari moj" Otiao sam nazad u spavau sobu i u tiini se presvukao

kako ne bih probudio Teu. Nakon kupaonice otiao sam ponovno u kuhinju i

napisao Tei poruku:

"Draga,

jutros je ovo s vremenom malo jezivo, no ja stvarno moram do

ureda sredit neke stvari Vratit u se ranije, prije ruka.

Voli te Alen"

i ostavio papiri na stolu. U hodniku, kraj velikog ogledala na vratima zidnog

ormara, uzeo sam kaput i obukao ga. Izaao sam iz kue i zakljuao vanjska

vrata.

Pritiskom na gumb daljinskog upravljaa moj Mercedes se

otkljuao. Otvorio sam vozaeva vrata i sjeo na kono sjedalo. Odmah sam

upalio auto i uzeo krpu ispod desne strane komandne ploe i par puta

laganim pokretima obrisao maglu s vjetrobranskog stakla. Par minuta

automobil je radio na mjestu kako bi se klima aktivirala i poela grijati.

Otpustio sam runu konicu i sasvim laganim gasom krenuo. Nevjerojatno je

kako je cesta bila prazna, bez skoro ikakvog prometa i tek s nekoliko

"ubundanih" prolaznika. ivio sam na Vikovu, udaljenom od centra grada

nekih 20-ak minuta, a radio sam kao direktor odjela za javnost u

osiguravateljskoj tvrtki

Stigao sam na parkiralite u prizemlju tvrtkine zgrade nakon vie

od sat vremena. Na cijelom parkiralitu bilo je tek par automobila, to je

bilo gotovo nevjerojatno s obzirom na ostala jutra kad se, ako nemate

24. stranica ________________________________________________________________


rezerviran parking, morate dobro namuiti da pronaete slobodno

parkiralino mjesto. Pritiskom na gumb daljinskog upravljaa automobil se

zakljuao ispustivi "beep" i dok su mu sva etiri migavca zablinkala. Uao

sam u lift i pritisnuo gumb za peti kat, gdje je moj odjel. Ve pri izlasku iz

lifta primijetio sam umjerenu tiinu praenu glasovima znatno manje ljudi

nego to je to ovdje ujutro uobiajeno. Pozdravivi ljude koje sam putem do

svog ureda sreo, doao sam do stola svoje tajnice Helene, tamnopute ene

naroito mrave grae, srednjih 40-ih godina.

- Dobro jutro, gospodine Lackovi veselo me pozdravila.

- Dobro jutro, Helena. Uspjeli ste do? pozdravio sam je prolazei do vrata

svojeg ureda.

- Ah, ovo je jedno od onih rijetkih jutara kada se mi smrtnici koji se vozimo

"Autotrolejom" osjeamo privilegiranim nasmijala se. Nego, gospodine

Lackovi, upravo vas je prije par minuta zvao gospodin Erceg i molio je da

mu se javite kada stignete.

- U redu. Helena, molim vas nazovite mi gospodina Ercega i spojite mi ga

unutra. Hvala otvorio sam vrata i uao u svoj ured, te ih krenuo zatvoriti

kad me Helena upitala elim li kavu, aj ili neto drugo za popiti. Odgovorio

sam: "Ne, nita, hvala." i zatvorio vrata. Otiao sam do velikog prozora koji

je gledao na kraj mog stola i skroz otvorio plastine rolete koje su bile

rijetko navuene. Uto je zablinkala crvena lampica telefona na mom stolu.

- Dobro jutro, gospodine Erceg. Alen je, kako ste? uzeo sam telefonsku

slualicu i prislonio je na uho. Gospodin Erceg, Tomislav Erceg, bio je moj

ef, direktor i vlasnik osiguravajue tvrtke u kojoj sam radio. Bio je to dosta

25. stranica ________________________________________________________________


vedar ovjek, krupan ezdesetogodinjak, ovjek s doista velikim srcem koji

je uvijek govorio da je najvee bogatstvo koje u ivotu ima, ne njegova

tvrtka ili nekretnine, ve njegova ena i dvije keri.

- Ide, Alene, zima stisla, al' ovakva ljudina kao ja se ne boji mraza, he-he!

vedro je odgovorio.

- Ma imate vi i pravo Trebali ste me?

- Da, Alene, premjestili su nam konferenciju za danas u 18 sati, pa sam te

htio pitati jel' izvjetaj gotov?

- Jo imam par zavrnih rijei, al' u biti je gotov odgovarao sam mislei na

to kako u morati ostati ovdje do naveer, a Tei sam u poruci rekao da u

doi doma prije ruka.

- Odlino, samo nek' bude ono kratko, a jasno nasmijao se.

- Nema problema, gospodine Erceg. Poslat u vam govor odmah im zavrim

da prije pogledate

- U redu, Alene. Vidimo se pozdravio je i prekinuo vezu. Spustio sam

telefonsku slualicu i odmah je podigao nazad. Htio sam nazvati Teu kako

bih joj javio da neu doi doma na ruak, no prije sam pogledao sat na ruci i

9.15 h mi se inilo prerano jer znam da Tea voli due spavati. Vratio sam

telefonsku slualicu i upalio laptop na stolu. Otvorio sam dokument s

govorom za predstavljanje boine humanitarne akcije moje tvrtke, koju

emo predstaviti na dananjoj tiskovnoj konferenciji. Pisalo je:

"Potovani,

26. stranica ________________________________________________________________


osobito nam je drago imati ast da se naa tvrtka u ovom

blagdanskom raspoloenju darivanja i injenja dobrog ima priliku svojim

prilogom ukljuiti u plemenitu humanitarnu akciju mnogobrojnih hrvatskih

poduzea, tvrtki i firmi koje za ovakvu gestu imaju sluha i volje.

Humanitarna akcija "2004 elje za 2004 obitelji" sastoji se u prikupljanju

novanih priloga od kojih e po 2004 kune biti uruene 2004 hrvatske obitelji

kojima je to potrebno i smatramo da e im dani novac pomoi uljepati

blagdane i ostvariti im pokoju elju.

"Euroerceg osiguranje" ima ast i zadovoljstvo biti koordinatorom

ove akcije te biti dijelom ovakve plemenite akcije koju su pokrenuli i vode,

prvenstveno, nai vjerni djelatnici koji su se i ovaj put pokazali kao ljudi

velikog i dobrog srca.

U ime svih djelatnika "Euroerceg osiguranja", elim vam estit

Boi i sretnu novu 2004. godinu!

D

irektor

Tomislav Erceg"

Isprintao sam govor i pozvao Helenu koja ga je odnijela do

Ercegovog ureda. Nedugo poslije zazvonio je telefon.

- Da? javio sam se.

- Gospodin Erceg vas treba, da ga spojim? odgovorila je Helena.

- Da, hvala pretpostavljao sam da e nazvati.

27. stranica ________________________________________________________________


- Dobro jutro, gospodine Lackovi odgovorila je Ercegova tajnica Natalija.

Gospodin Erceg vas moli da doete do njegovog ureda kad budete imali

vremena.

- U redu, Natalija, dolazim za desetak minuta. Hvala poklopio sam

telefonsku slualicu. Ostao sam u uredu jo nekih desetak minuta

pregledavajui nekakve papire kojih je na stolu bila puna hrpa. Prije izlaska

nazvao sam doma.

- Molim? javila se Tea pospanim glasom.

- Dobro jutro, cvjetiu moj Si mi se naspavala? njenim glasom sam

upitao.

- Dobro jutro, ljubavi. Bilo mi je malo hladno sino - odgovarala je jednako

pospano.

- A je? Jadno moje malo mogla si me probudit i ja bi te ugrijao! nasmijao

sam se.

- He-he A zato si ti jutros iao radit, pa vidi kakvo je vrijeme?

- Ah, znam Ma iao sam najvie da sredim neke papire za konferenciju

sutra, ali evo sad ujem da e biti veeras u 18 sati. Ba zato te i zovem

malo sam se uozbiljio.

- A jebi ga Napisao si da e do prije ruka i mali mi tu cijelo vrijeme

govori kako si mu jutros rekao da ete radit snjeka ispred kue im ti

doe

- ao mi je, reci mu da emo ga radit sutra popodne Sad moram ii, Erceg

me zvao pogledao sam na sat koji je pokazivao gotovo 11 sati.

- Dobro, ljubavi, pazi kako vozi kui Volim te nasmijeila se.

28. stranica ________________________________________________________________


- I ja tebe, duo. Poljubi malog i nemojte mi se ljutit ao spustio sam

telefonsku slualicu i otiao do Ercegovog ureda. Erceg je bio oduevljen

govorom

Naveer smo imali kratku tiskovnu konferenciju. Ostao sam u

uredu do

19.30 h. Helena je otila odmah poslije konferencije. Inae, puno radno

vrijeme je ujutro od 8 pa do 16 ili 18 h, ovisno o tome to imamo za obaviti

tog dana. Moj posao je super, oboavam ga. Ne radim vikendima, osim

rijetke subote, esto putujem na mnoga slubena putovanja, imam luksuzan

slubeni auto, poduzee mi slubeno plaa skupocjena odjela, a i plaa nije

ba mala. Eh, blago meni

Spustio sam se na parkiralite gdje je jo jedino moj auto bio

parkiran. Otkljuao sam, sjeo unutra, upalio ga, ukljuio klimu i nakon par

trenutaka krenuo. Cesta je ponovno, kao i jutros, bila gotovo prazna. Snijeg

se u gradu otopio, no kako sam iao prema Vikovu, sve ga je bilo vie. Vozio

sam jako sporo Nakon gotovo sat vremena spore i dosadne vonje,

parkirao sam auto ispred kue i otiao sam u cvjearnu par metara dalje i

kupio cvijee Tei.

- Ljubavi - otkljuao sam ulazna vrata .

- U kuhinji sam - Tea se javila iz kuhinje.

- Njam, njam Neto fino mirie uao sam u kuhinju. Stavio sam cvijee na

radni stol ispred nje i poljubio je u vrat.

- Za mene? Hvala - okrenula se i poljubila me.

- A gdje je mali?

29. stranica ________________________________________________________________


- U sobi, igra PlayStation okrenula se prema tednjaku i kuhaom

promijeala lonac na ringli.

- A tvoja sestra? pogledao sam u lonac.

- Otila je do deka u grad.

- Aha Ne mora se muiti, naruit emo neto za veeru

- Ne budi moja mama, Alene Odi u dnevni, ovo e sad biti gotovo

nasmijala se i okrenula nazad prema tednjaku.

- A dobro, kako ti kae

- Takvog te volim Kad si posluan.

- A da? Hm Pravit u se da ovo nisam uo, nije mi ba dobro za moj ego

nasmijao sam se i krenuo u dnevni boravak.

- Ma alim se ja Ti si moj pravi zloko, ba si neposluan

- He-he uao sam u dnevni boravak i pribliio se stolu s kompjutorom u

kutu sobe. Prelistao sam potu i ne naavi nita zanimljivog, izaao na

balkon. Nebo se smrailo. Bila je mrkla no, a za ovo doba zime sasvim je

normalno da ve u 16 h padne mrak. Ulina svjetla su obasjavala snijegom

prekrivenu ulicu, lagano je puhalo, a temperatura je bila jako niska.

Hladno Zapalio sam cigaretu

Otiao sam do Denisove sobe. Sjedio je na podu, naslonjen na

stranicu kraja kreveta i igrao PlayStation. Najprije sam neko vrijeme stajao,

a zatim sjeo kraj njega. Izgledao je ozbiljno, ljutio se na mene.

- to igra? upitao sam. utio je. ta mi nee rei to igra? Ljuti se?

- Chras, igram Chrasa. I nisam ljut odgovarao je gledajui u televizor.

- Ako nisi ljut, zato me nisi ni pozdravio?

30. stranica ________________________________________________________________


- Nemam vremena, igram jednako je gledao u televizor.

- Kako to nema vremena za svog tatu? ta ti je igra vanija od tate? upitao

sam ga kao tunim glasom.

- Kako to da ti nema vremena za mene? ta ti je posao vaniji od mene?

okrenuo se i pogledao me.

- Ma joj, sine, pa zna da tati nije nita vanije od tebe i mame Samo zna

da tata mora raditi podragao sam ga po kosici.

- Zato si mi slagao da emo danas raditi snjeka? To si mi obeao da emo

napraviti im padne snijeg.

- Znam, sine, oprosti Tata danas stvarno nije stigao, ali ti sigurno

obeajem da emo sutra popodne napraviti velikog snjeka. Moe?

nasmijao sam se ne bih li ga malo razvedrio.

- Idemo ga sad napraviti? uzbueno me pogledao.

- Ne sad, Denise, sad je mrak i zima je i pue Sutra emo, sigurno.

- Pa upalit emo svjetlo i imamo baterije i obu emo skafandere pa e bit

toplo - jednako uzbueno je govorio.

- A zna ta sam ja mislio?

- ta?

- Zna da je mami sutra roendan? E, ja sam mislio da ti i ja lijepo

napravimo velikog snjeka mami za roendan! ta kae? sjetio sam se

Teinog sutranjeg roendana samo kako bi Denis odustao da veeras pravimo

tog snjegovia.

- Ajde moe! Napravit emo ga velikog, velikog snjeka! opet je uzbueno

odgovorio. U tom trenutku smo uli Teu kako nas zove.

31. stranica ________________________________________________________________


- Deki, veera je spremna!

Neto poslije veere Denis je otiao spavati, a Tea i ja smo gledali

televiziju u dnevnom boravku, kad je u stan dola Teina mlaa sestra

Andrea.

- Hej, narode! ula je u dnevni boravak rasputajui dugu crvenu kosu

svezanu u rep.

- Hej - Tea je uzvratila nakratko je pogledavi, a zatim vrativi pogled na

film koji smo gledali.

- Gdje si ti? upitao sam.

- Ma bila sam u gradu kupit neto He... ta gledate?

- "Ljubav je slijepa".

- I kakav je?

- Odlian je - Tea se nasmijala, ja sam samo uzdahnuo.

- Ah Alene, moram te neto pitat Ali nasamo! Andrea se nasmijala.

Moe, molim te, malo do u kuhinju? krenula je prema kuhinji.

- Evo ustao sam i krenuo za njom.

- A ta vas dvoje tamo mutite - ula se Tea kako nam nasmijanog glasa

dovikuje iz dnevnog boravka.

- Reci - uao sam u kuhinju.

- Sluaj - zatvorila je vrata i uozbiljila se. Prvo mi mora obeati da ovo

nee rei Tei.

- ta je bilo?

- Prvo mi obeaj.

- Ne mogu tako. Prvo mi mora re.

32. stranica ________________________________________________________________


- Mislim, obeaj da nee rei da sam ti ja rekla.

- Dobro, dobro nasmijao sam se.

- Znai, obeaje?

- Da, da Reci sad me ba zanimalo to e mi rei.

- Alene, ja se ba ne volim mijeati u va ivot i

- Znam ja to

- ipak, mislim da bi ovo trebao znati. Iako sam se dogovorila s njom da ti

neu re.

- Daj, reci - gledao sam je ozbiljna lica.

- Jutros je zvala tvoja majka

- Da. I?

- Priala je s Teom neto o tvom ocu zastala je i pogledala me.

- O mom tati? zaueno sam je pogledao.

- Da.

- Hm ta to?

- Ne znam slegnula je ramenima.

- Ma kako ne zna?

- Nisam ja razgovarala s njom, Tea je.

- Nije mi nita rekla - pogledao sam je i ja slegnuvi ramenima.

- Znam nekako me zabrinuto pogledala.

- A zato mi to govori? Pa ta ako je zvala?

- Ona nikad ne zove da bi neto govorila o tvom ocu Ni kad doe tu, nikad

ga ne spominjete. ta ti to nije udno? Kod vas sam, evo oko godinu dana,

jo nijednom nitko od vas ga nije spomenuo.

33. stranica ________________________________________________________________


- Istina Ali moda je dobio napadaj nostagije pa nas eli vidjeti Moda je

mama konano uspjela nagovoriti ga lagano sam se nasmijao kako me Tea

ne bi ula.

- Da, ali Tea je plakala dok su razgovarale.

- Plakala? Zato je plakala? opet sam je ozbiljno pogledao.

- Ne znam, nije mi htjela re. Samo je rekla da ti nita ne govorim. I poslije

je bila jako dugo zamiljena.

- Bo Stvarno ne znam. Valjda e mi re ako je neto vano jo jednom

sam slegnuo ramenima. A moda je i ovo ta sam rekao, moda mu je

"puknulo" i sad se eli pomiriti. A zna kakav je on bio prema njoj, ne

vjerujem da bi ga sad ona htjela vidjeti

- Vidjet emo Samo, ako je bude pitao o ovome, molim te, nemoj re da

sam ti ja rekla ozbiljno me pogledala.

- Neu, ne brini

- Thanx.

- I hvala ta si mi ipak rekla nasmijao sam se.

- No problem i ona se nasmijala.

Po povratku u dnevni boravak Tea nam je nasmijeenog lica rekla

kako zna da smo se dogovarali o veeri na koju je vodimo sutra naveer za

njen roendan. Ja sam se samo nasmijao. Sjeo sam na kau do nje, ona se

prislonila uz mene, a ja sam joj uzeo ruku i poljubio je u zatvoreni dlan.

Lagano se nasmijeila. Odluio sam joj dati vremena da mi sama kae to je

to mama danas htjela

34. stranica ________________________________________________________________


Drugo poglavlje

Od malena nas roditelji ue kako je novac bezvezna i nevana

stvar, koja nam u ivotu nije nikakva garancija za sreu. No, kako

odrastamo i sve vie se koristimo novcem i upoznajemo ugodnosti koje on

donosi, polako shvaamo da, ma koliko to moda zvualo glupo i isprazno,

novac je prednost za ostvarivanje sree u ivotu. Normalno, to ovisi o tome

kako poimate sreu i to vas ini sretnima, ali je jako teko osporiti

injenicu da je imati novac velika prednost za ostvarivanje sree u ivotu.

Naravno, svima nam je poznato da "odijelo ne ini ovjeka" to u

biti govori da novcem moete kupiti materijalne stvari koje vas mogu

uiniti uspjenijim i potpuno se slaem s tim, ali moramo znati da novac ne

moe kupiti osjeaje, osjeaje ljubavi, sree, prijateljstva Zato sam

nastojao biti dobar ovjek. Pametan sam, znam dobro razmiljati i

prepoznati prilike na poslu i uope u ivotu. Osjeam veliku ljubav prema

svojoj obitelji i svojim prijateljima. Prema njima sam iskren, uvam njihovo

povjerenje i uz njih sam kad me trebaju. Bio sam dobar u svom radu,

nastojao biti pravedan prema ostalim zaposlenicima i u mom odjelu o meni

su svi govorili kao o "najboljem efu". Volim pomagati i biti dobar prema

nekome, makar i tek rijeju jer ponekad je rije najvrednije to nekom

moe dati. Tada se osjeam doista velikim, dobrim ovjekom. Bio sam

adovoljan svojim ivotom i smatrao ga jako dobrim, pogotovo zato jer sam

sm, bez iije pomoi, veza i poznanstava, uspio izgraditi sve to to

35. stranica ________________________________________________________________


smatram dobrim u svojem ivotu. Mislio sam da sam uspio biti "dobar ovjek

u dobrom odijelu". Mojoj Tei i Denisu nita nije nedostajalo, imali su novac

i mene kao dobrog mua i dobrog oca. Jako ih volim. Jako sam volio svoj

ivot O, kako sam volio svoj ivot

Nikad nisam upadao u neke nevolje i rijetko kad sam, barem

namjerno, povrijedio nekog. Ako bih to ve i uinio, davao bih sve od sebe

da se nekako iskupim i ispravim pogreku koju bih prema bilo kome uinio.

Nisam se volio svaati i gotovo da nikad u ivotu nisam ima neku uasno

veliku svau. Da, naravno, sve do one sa svojim ocem

Ujutro za dorukom Tea je izgledala nekako nervozno.

- Ljubavi, nisi se naspavala? upitao sam, dodirnuvi joj ruku na stolu.

- Jesam Zato pita?

- Tako, nekako si mi daleka Kao da si pospana ili zamiljena.

- Ma ne Malo me boli glava jutros pomalo tuno me pogledala.

- Eee Danas je tvoj dan i danas ne elimo glavobolju! nasmijao sam se

pogledavi je.

- He-he-he Ako ti tako kae na ozbiljnom licu prikazao se malen

osmijeh.

- A ovdje imam neto za tebe - izvadio sam malenu kutijicu iz depa i

stavio je na stol.

- Oh Ma nisi trebao, ljubavi otvarala je kutijicu smijeei se.

- Sretan roendan, najdrae moje poljubio sam je.

- O Ljubavi, ovo je predivno - izvadila je srebrnu ogrlicu iz kutije.

36. stranica ________________________________________________________________


- Ni upola divno kao to si ti i moj ivot kraj tebe ponovno smo se poljubili.

- Hvala, ljubavi moja Alene, puno te volim. Ti si moj ivot

- I ja tebe, Teice moja Ti i Denis ste mi sve to imam u ivotu ponovno

smo se poljubili. Tada su u kuhinju uli Andrea i Denis. Oboje su zagrlili Teu

i estitali joj. Dogovorili smo se kako u otii u tvrtku po neke papire i kako

se vraam za najvie etiri sata, do ruka. Tada e se, kako smo se

dogovorili, Tea i Andrea spremiti dok Denis i ja pravimo tog snjeka, pa

emo svi zajedno izai negdje van

Nedugo poslije bio sam u autu na putu prema tvrtki. Danas je

promet, ini mi se, jo rjei jer je noas padala kia koja je rastopila snijeg

po cesti i na jutarnjoj hladnoi ga zaledila. Vozio sam bez ikakvog koenja,

uz minimalni gas i u maloj brzini koja je sama koila motor. Uto je zazvonio

mobitel.

- Molim? upalio sam hands free i odgovorio.

- Alene - odgovorila je moja mama. Imala je dosta tuan glas.

- Da, mama?

- to radi? Ima li vremena? jednako tuno me upitala.

- Idem na posao. Zato?

- Da doe posjetiti svog oca - gotovo je zaplakala.

- Molim? zaudio sam se tome to je rekla. Otkad sam se oenio Teom, tata

i ja ba i nemamo dobar odnos, u biti nismo u kontaktu. S mamom se ujem

telefonski i viamo se kad doe do mene doma ili negdje u gradu, ali u kui

mojih roditelja nisam bio ve vie od est godina. Moji roditelji, a pogotovo

tata, nisu htjeli prihvatiti Teu zbog njenih problema u prolosti, kao i

37. stranica ________________________________________________________________


donekle zbog drutvenog statusa njene obitelji, pa smo se zbog toga esto i

svaali. Tea je bila iskrena prema meni i odmah sve ispriala. Meni sve to

nije ni najmanje smetalo, ve sam smatrao da ju je njena patnja

produhovila i da je sad zbog toga bolja i punija osoba koja zna vie cijeniti

ljubav. Obeao sam si da u je uvijek voljeti i da je nikad nitko vie nee

povrijediti. Moji roditelji su je smatrali "oteenom" osobom i time su je

jako vrijeali. Nisam to htio doputati Na kraju mi je tata rekao da, ako se

oenim Teom, mogu zaboraviti da sam ikad imao oca, pa smo prekinuli sve

veze. Mama se ubrzo promijenila i prihvatila Teu.

- Molim te, sine, nemoj mi to odbiti

- Mama, to se dogaa? potpuno sam se uozbiljio.

- Sine, molim te, doi do nas tuno je odgovorila.

- Zato, to je bilo?

- Alene, molim te, samo doi

- Dobro, evo idem - prekinuo sam vezu. Zaustavio sam auto u ulegnuu

najblie autobusne stanice i uzeo mobitel u ruku. Par puta pritisnuo sam

tipke i stavio mobitel na uho.

- Dobro jutro, "Euroerceg osiguranje", odjel za odnose s javnou, ured

direktora. Izvolite? javila se Helena.

- Dobro jutro, Helena odgovorio sam.

- Dobro jutro, gospodine Lackovi odvratila je.

- Helena, mislim da u jutros zakasniti, pa vas molim da odgodite sastanak s

gospodinom Mancinijem i potvrdite dogovor ako nazovu iz autokue "Drive

Volkswagen".

38. stranica ________________________________________________________________


- U redu

- Hvala, Helena, vidimo se kasnije - prekinuo sam vezu i vratio mobitel u

dra na ploi kraj CD playera. Dao sam lijevi migavac i okrenuo auto na

drugu prometnu traku. Krenuo sam prema kui svojih roditelja, onaj poziv

me uznemirio i nipoto mi nije slutio na dobro. elio sam stii to prije pa

sam vozio bre, par puta jae dodao gas, pri emu mi je auto proklizavao i

par puta preao na prometnu traku za automobile iz drugog smjera. Srea

moja da nije bilo skoro nikakvog prometa, da netko nije naiao u tom

trenutku i "pokupio" me

Nakon zavrenog studija menadmenta i diplome u ruci poeo sam

razmiljati kako se trebam zaposliti i imati ozbiljniju vezu s nekom

djevojkom, pa s vremenom se i oeniti i osnovati svoju obitelj. Tada su

poela razilaenja miljenja izmeu mog oca i mene te nae prve svae.

Naime, moji roditelji jesu, prije svega, dobri roditelji koji bi za svog jedinog

sina dali mnogo, ali od njega doista mnogo i oekuju. Oni su i dobri ljudi,

dosta humani i dobronamjerni prema svakome. No tada sam polako poeo

shvaati da je ta njihova dobrota, i kao roditelja i kao ljudi, zasnovana u

okvirima onog to je po njima dobro i u redu. Eh, sad... dosta je lako biti

dobar roditelj i ugledan, human i dobronamjeran ovjek dok sve ide po

tvome i sve je onako kako bi po tebi trebalo biti Njihova davanja prema

meni jesu bila velika, ali su im oekivanja bila mnogo vea. I ona su me

lagano guila, nisam mogao biti slobodan ovjek i ivjeti u skladu sa svojim

uvjerenjima i eljama. Otac i ja ozbiljno smo se posvaali kada sam odbio

raditi u njegovoj tvrtki i zaposlio se kao pomoni tajnik odjela za ured s

39. stranica ________________________________________________________________


javnou u tvrtki gdje radim. Neko vrijeme imali smo zategnute odnose i

stalne prepirke jedno s drugim, na kraju esto se izbjegavajui. Tada sam se

upoznao s Teom i ubrzo smo poeli odravati vezu. Ponovno su poele svae

izmeu mojih roditelja i mene. Kako je Teina i moja veza postajala

ozbiljnija, nae svae bivale su sve intenzivnije i snanije. Moja majka je

bila poneto blaa od tvrdoglavog oca i ak joj moje zaposlenje u drugoj

tvrtki i veza s Teom nije toliko smetala, ali je stala na oevu stranu. Na

kraju sam se odselio od kue i ubrzo oenio s Teom. Prekinuo sam sve

kontakte sa svojim roditeljima i bilo je tako vie od godinu dana, sve do par

mjeseci nakon to je Tea rodila Denisa. Mi smo tada jo ivjeli u

iznajmljenom stanu, u dosta skromnijim uvjetima. Jednog dana mama se

pojavila na vratima i htjela vidjeti svog unuka. Molila je da joj oprostimo i

pitala da nam financijski pomogne. Tea i ja bili smo jako sretni da na sin

sada ima baku, ali njenu financijsku pomo nismo htjeli. S ocem i dalje

nisam imao nikakvih kontakata

Za nekih otprilike pola sata stigao sam ispred kue svojih roditelja.

Parkirao sam i izaao iz auta, te odmah otiao do vrata kue. Pozvonio sam.

- Ui, Alene - otvorila je moja mama. Lice joj je bilo uasno potreseno i

tuno.

- Mama, a to je bilo? uao sam unutra. Kako mi je udno bilo opet biti u

toj kui. Mama mi je prila, zagrlila me, prislonila svoju glavu uz moje rame

i zaplakala.

- Sine, molim te, nemoj odbiti svog oca - podigla je glavu i pogledala me

suznih oiju.

40. stranica ________________________________________________________________


- Mama, to je bilo? O emu pria? upitao sam zbunjeno gledajui je.

- Alene, tvoj otac je teko bolestan - krenula je prema njihovoj spavaoj

sobi.

- Doi

- Od ega, to mu je? krenuo sam za njom.

- Otac te sad treba, vie nego ikad u ivotu - stala je kad smo doli do

vrata i otvorila ih oekujui da uem.

- A kad sam ga ja trebao? To si zaboravila mama - pogledao sam je ne

ulazei u sobu.

- Alene, molim te, otac ti umire - ponovno je zaplakala.

- Umire? odgovorio sam okiran.

- Alene, molim te, sad zaboravi sve vae nesuglasice u prolosti i ui unutra,

budi mu sin - govorila je plaui.

- Mama, on nije nikad vidio mog sina i moje dijete danas pita zato ga

njegov djed ne voli - i ja sam zaplakao.

- Alene, molim te, ui Nemoj dopustiti da cijeli ivot ali to nisi uao.

Nemoj ga odbaciti, nemoj uiniti istu pogreku kao i on s tobom - govorila

je gledajui me u oi, snano plaui i drei me za ruku.

- Dobro, mama, ui u - odgovorio sam plaui. Otvorila je vrata i uao sam

u polumranu sobu. Pustila je moju ruku i lagano mi mahnula, gotovo kao u

djetinjstvu kad sam odlazio u kolu. Zatvarajui vrata sobe na njenom

uplakanom licu vidio sam sasvim maleni, neprimjetan osmijeh. O, Boe

41. stranica ________________________________________________________________


Uao sam u polumranu spavau sobu svojih roditelja. Bilo je

uasno zaguljivo i tiho. Tata je leao na krevetu, u kutu sobe kraj prozora

preko kojeg su bili navueni zastori.

- Bok, tata - priao sam krevetu i unuo kraj njegove glave.

- Alene - tiho je odgovorio. U glasu mu se osjetila iznemoglost.

- Kako si? dodirnuo sam mu ruku.

- 'Ko ti je rekao da sam bolestan? Zato si doao? hladno me pogledao.

- Mama mi je rekla da si bolestan. Doao sam jer Jer sam te htio vidjeti.

- Doao si vidjet oca kako umire? Ah? u glasu mu se istodobno osjeala i

ogromna hladnoa. Bijes.

- Ne, nisam doao radi toga. Doao sam vidjet kako si, kao sin oca.

- Ja nemam sina! Ne otkad si otiao s tom kujom!

- Ta "kuja" je majka mog sina, tvog unuka. Kojeg, usput, nikad nisi ni vidio

odmakao sam svoju ruku s njegove. Uostalom, doao sam jer me mama to

telefonom traila. Mislio sam da i ti to eli

- Da, htio sam ti dati priliku dok ima jo vremena.

- Priliku? Za to? udno sam ga pogledao.

- Da, da mi se ispria i zamoli da ti oprostim.

- Molim? ustao sam.

- ta misli da u ti sad oprostiti samo zato to sam bolestan? pri kraju

reenice ironino se nasmijao.

- Oprosti, tata, ti meni nema to oprostiti Onaj koji treba nekom oprostiti

jesam ja

42. stranica ________________________________________________________________


- Misli da u ti se ispriati samo zato to u umrijeti? Nikad, bestidnie,

nikad!

- Vidim da si jo uvijek isti ak te ni bolest nije - zastao sam i pogledao

ga.

Kako se dri?

- Nisam mrtav, vidi - govorio je tako polagano i tiho, a bio je tako zadihan

kao ovjek kad tri - Alene, kakav ti je sin?

- Denis je predivno dijete Stalno se smije, jako je radoznao, jako je

pametan Posluan je, ne radi neke probleme Nije previe zahtjevan,

moe ga razveseliti i najmanjom sitnicom - krenule su mi suze na oi.

Prije je uvijek pitao gdje mu je djed i mamu je uvijek ispitivao zato ga ti

ne voli Sad se valjda navikao.

- Rekli ste mu da ga ne volim? razoarano me pogledao.

- Ne ba tim rijeima Morali smo mu objasniti zato te nikad nije vidio

- Rekli ste mu da ga ne volim! 'Ko mu je to rekao? Ona gadura?

- Nije mu to ona rekla. Ja sam mu to objanjavao, moj si otac nakratko

sam uutio. A kako bi ti to nazvao? Kako bi mu objasnio zato nikad nije

vidio svog djeda?

- A je mu ona objasnila zato nije vidio njenog oca?! iznemoglo je povikao,

a zatim se na kraju ironino nasmijao.

- Kako to misli? Pa on je umro

- Da! A je li mu objasnila kako ga je ostavila da umre sam?! I onda je to

uinila s tobom, razdvojila te od tvog oca! Jeste mu to objasnili?! derao se

43. stranica ________________________________________________________________


gledajui me kao da ima pravo i to mi dokazuje. Zaprepateno sam ga

gledao.

- Htio sam te pitati eli li vidjeti svoje unue - ponovno su mi krenule

suze niz lice. Tea nije ubila svog oca, ona je pomagala svom ocu unato

svem bolu koji joj je nanosio. To to ti zove naputanjem bio je jedini spas

za njenu sestru Tea nas nije razdvojila tata, jedini krivac si ti. Tvoja

posesivna elja da kontrolira i komandira svima oko sebe, tvoja oekivanja

koja su po tebi primjerena za nas druge i tvoja vrsta vjerovanja da su tvoji

pogledi na svijet najispravniji i najpametniji I ja sam kriv, ruku na srce,

zato to te volim i to me boljelo to je sve ispalo onako

- Misli da ja ne volim tebe, sine? Misli da mene ne boli?

- Ne, tata, ne moe voljeti mene ako ne voli moje dijete i majku mog

djeteta

- Tvoje dijete da, ali tu gaduru nikad! Ona je kriva za sve!

- Onda ga nemoj voljeti jer on sigurno nee voljeti ovjeka koji ne voli

njegovu majku - obrisao sam suze s lica i krenuo prema vratima.

- U redu! Ako se ne eli pomiriti sa mnom, odlazi iz moje kue! Ne elim te

gledati! glasno je vikao. Izaao sam iz sobe, ne rekavi ni rije. Krenuo sam

vani prema svome autu ne pozdravivi ni mamu. Sjeo sam u auto i krenuo na

rikverc kad je dotrala mama iz kue.

- Alene - dotrala je kraj prozora.

- Mama, ao mi je da je bolestan i da e umrijeti, ali me nisi trebala zvati

zaustavio sam auto i otvorio prozor.

- Dragi Boe - zaplakala je.

44. stranica ________________________________________________________________


- ao mi je, mama Nemoj plakati, molim te izaao sam iz auta i zagrlio

je.

- Zato mi se ovo dogaa?

- Mama

- Cijeli ivot se borim i muim da bi izgradila sretnu i slonu obitelj. Dala

sam vam sve, samu sebe I onda se posvaate i ostavite me podijeljenu na

dva ovjeka koja najvie volim. Kao da ste mi prepolovili srce I onda taj

njegov rak. A sad se jo i vas dvojica zadnjih pet-est mjeseci njegova ivota

ne moete pomirit Zar vi to inite namjerno da me povrijedite? govorila

je tiho i plaui, glave naslonjene na moje rame.

- Mama, vjeruj mi da te nikad nisam namjeravao povrijeditStvari su se

jednostavno tako dogodile, a vjeruj da i mene boli to su nam odnosi takvi i

to nikad nije vidio mog sina

- Alene, zato se onda ne potrudi? podigla je glavu s mog ramena i obrisala

suze.

- Jedini nain bio bi da mu sve oprostim i zaboravim, a to ne mogu ak mu

ja i mogu oprostiti Ali to od Tee ne mogu traiti nakon svega to je od

njega pretrpjela previe je toga, previe me povrijedio da samo tako

zaboravim.

- Zaboravi na ponos, sine, molim te pogledala me u oi.

- Mama, nije ponos ono to mi ne da da sve zaboravim, ve osjeaj da me

povrijedio i odbacio onaj od koga sam to najmanje oekivao i od koga to

najvie i boli. I to je najgore, mama, nije da je on to uinio jednom, ve on

to ini iz dana u dan Ne mogu ti opisati kako me boli i kako se osjeam kad

45. stranica ________________________________________________________________


sinu objanjavam zato ga njegov djed ne voli i ne eli uti za njega -

govorio sam, a niz lice su mi klizile hladne suze.

Vozei nazad prema kui nazvao sam Helenu u ured i rekao da

danas neu doi na posao i neka sve sastanke za taj dan odgodi za sutra,

odnosno za ponedjeljak. Helena mi je rekla da su zvali iz autokue "Drive

Volkswagen" i potvrdili da e novi VW Beattle, roendanski poklon za Teu,

biti isporuen danas u 10 h ispred kue. Oko 10.15 h nazvao sam Teu i pitao

je da li joj se svia roendanski poklon. Sva sretna veselo je odgovorila: "Da.

" Kako smo ve neko vrijeme govorili da je vrijeme da joj kupimo novi auto,

pomislio sam kako je ovo prigodna prilika za to. U kratko vrijeme kupili smo

novu kuu, stan u Zagrebu, no iako je namjeten, u njemu ne ivi nitko, ve

u njemu na nekoliko dana boravi moj najbolji prijatelj Dalibor, kada

jedanput mjeseno poslovno odlazi u Zagreb, dva auta, devet godina staru

Opel Astru koju vozi Tea i novog Volva karavana kojeg smo kupili kao na

obiteljski auto Napredovao sam u poslu i konano smo poeli ivjeti

ugodno i zadovoljni sobom i svojim uspjehom. Upitao sam je da li je sretna,

odgovorila je da je, da pourim kui i da u je uiniti najsretnijom enom na

svijetu.

Ubrzao sam prema kui. Ponovno je poela sve jaa kia. Od

naglijeg gasa auto je sve vie proklizavao po zaleenoj cesti i zanosio zadnji

kraj, prelazei iz trake u traku. Sluao sam glasnu muziku, mislim Celine

Dion. Glavom su mi prolazile slike uspomena stare kue, slike iz djetinjstva

i mladosti, zatim moji roditelji i tata kako lei na onom krevetu. Prisjeao

sam se kako je naa svaa poela i kako me je istjerao iz sobe. U glavi su mi

46. stranica ________________________________________________________________


odzvanjale njegove rijei kad me tjerao da odem iz sobe i majine rijei

kako e umrijeti, kako ima raka i da ne uinim istu greku koju je on uinio

kad je rekao da vie nema sina.

Plakao sam jako poput djeteta i glasno uzdisao. Neprestano sam u

glavi vidio oevo blijedo lice i ponavljao u sebi kako ja nisam loa osoba i

razmiljao to treba ili je trebalo da uinim. Bilo kako bilo i bilo to da mi je

uinio, on mi je ipak otac Ipak je bio uz mene cijeli moj ivot i uvijek mi

davao najbolje to je od sebe mogao. Trebam si priznati, on mi je dao

mnogo i uinio mnogo za mene i samo jedna njegova pogreka ipak ne bi

smjela biti jaa od svega toga. Kakav sam ja ovjek ako to ne mogu

prihvatiti? Ipak je svakom ovjeku njegova obitelj sve to ima u ivotu, ljudi

koje voli najvrjednije su mu i upravo je ljubav najvrjednije to im moe

dati. A ne moe prestati voljeti nekog samo zato to on grijei ili ti ponekad

nanosi bol, upravo je najvea ljubav koja je jaa od toga

U jednom trenutku zadnji kraj auta se zanio prema drugoj

prometnoj traci. Vidjevi veliki leper kako mi prilazi iz drugog smjera naglo

sam stao na konicu. Auto je proklizavao direktno prema kamionu. Zadnje

to sam prije snanog udara uo i vidio jesu snana kamionska sirena i

upozoravajue blinkanje njegovih svjetala kao upozorenje autu koji je

nekontrolirano jurio prema njemu. Moj automobil i kamion su se sudarili.

47. stranica ________________________________________________________________


Tree poglavlje

Znate ono kako govore da vam u trenutku kad ugledate smrt pred

oima ukratko proleti cijeli ivot? E, pa meni nije. Pribliavajui se leperu,

zamirio sam i vidio nasmijano lice mog Denisa, kako me obuen u plavi

skafander i s plastinom lopaticom eka ispred vratiju kue, kraj snijegom

prekrivenog dvorita. Pomislio sam kako mu ni danas neu ispuniti

obeanje, nakon vie od tjedan dana izvlaenja zbog poslovnih obveza i

gledanja u njegove tune, nevine okice, svaki puta kada bih ga razoarao ne

doavi kui na vrijeme i ne rekavi mu "Idemo praviti snjegovia!". "ao mi

je, sine", niz lice mi je klizila krupna, topla suza. U trenutku sudara mog

automobila i kamiona, kroz grub zvuk guvanja lima i lomljenja stakala, uo

sam jauk svog malenog sinia; tiho, tuno me zovnuo "tatice"

to nam je ivot? to nego niz trenutaka koji u naim uspomenama

i sjeanjima ostaju kao naa vjenost? Na alost, ivimo u vrlo tunom

svijetu gdje je sve to imamo samo trenutak, a vrijeme nam je tek nova

obveza ili, ako smo "sretni", novac. A imamo li trenutaka za sebe? Imamo li

vremena za one oko nas, one nam drage, one koje volimo, cijenimo i

potujemo? Na alost nemamo. ivot je kratak, vremena je malo, obveza

puno I tako, cijeli na ivot svede se samo na trenutak kada razmiljamo

to nismo uinili, a mogli smo. A trebali smo. A voljeli bi da jesmo

Postigli smo jako mnogo, ili jako malo, svejedno. Ljudi smo,

pohlepna smo bia, elimo jo. I to je u redu, donekle. Jer u ivotu moemo

48. stranica ________________________________________________________________


postii mnogo i imati puno, a moemo postii nita i imati malo. I to je u

redu, donekle. Jer puno bogatiji ovjek moe biti onaj koji nema nita, dok

puno siromaniji moe biti onaj koji ima mnogo. No, bilo nae bogatstvo ili

siromatvo u onom materijalnom ili duhovnom, svima nam je zajedniko da

elimo vie. Istini za volju, neki vie, neki manje, ali svi elimo vie. Opet, i

to je sasvim u redu jer upravo je naa elja za vie onog to imamo i vie

onog to elimo, ono oko ega se ivot okree. Trebamo se samo upitati to

je to vie od onog to imamo i to je to vie to elimo. Je li to, moda, taj

jo jedan trenutak kojeg emo zaeljeti pred svojom smru?

Jo samo jedan trenutak, jedan trenutak za zagrliti nekog, jedan

trenutak za rei nekome "volim te", za rei "hvala ti", jedan trenutak za

nasmijeiti mu se I, eto, to nam je ivot. Sve nae vrijeme, a sada bi ga

dali za samo jo jedan trenutak

U mojoj kui, Tea se u sobi oblaila i minkala za izlazak za koji

smo se dogovorili kad se vratim kui. Denis je igrao PlayStation u svojoj

sobi, dok je u dnevnom boravku Andrea gledala film na televiziji. Nakon vie

od dva sata otkako smo Tea i ja razgovarali, zaulo se zvono na vratima.

- Dobar dan otvorila je Andrea.

- Dobar dan. Gospoa Tea Lackovi? ozbiljnog lica, upitala je mlaa

policajka. Njen, neto stariji, kolega stajao je vani kraj parkiranog

policijskog Forda.

- Ne, to mi je sestra. Sad u je zvati ostavivi vrata otvorena, otila je u

kuhinju po Teu.

49. stranica ________________________________________________________________


- Dobar dan dola je Tea.

- Dobar dan. Vi ste gospoa Tea Lackovi?

- Da. Neto se dogodilo? Tea e pomalo nervozno.

- Gospodin Alen Lackovi je va suprug?

- Da. to se dogodilo? Teino lice se naglo zacrvenjelo.

- Na alost, danas u 10.56 sati na staroj cesti Kastav-Rijeka dogodila se

prometna nesrea u kojoj je sudjelovao osobni automobil vaeg supruga i

teretno vozilo iz drugog smjera policajka je odgovarala ozbiljnog i

smirenog lica.

- Alen - Tea je zaplakala, a do nje je iz kue dotrala Andrea zbunjeno

pitajui: "to je bilo?"

- Va suprug je u Rijekoj bolnici. Teko je stradao i bez svijesti je lice

policajke kao da se malko rastuilo.

- O, Boe - zagrlivi Andreu, Tein pla se pojaao.

- Je li u ivotnoj opasnosti? grlei Teu, upitala je Andrea.

- Doista ne znamo ao nam je policajka je tuno pogledala u pod, zatim

se lagano udaljavala prema policijskom autu.

Tea je sve jae i glasnije plakala, ruke su joj drhtale, a noge

klecale. Nekoliko susjeda, vidjevi policijski auto i uvi Tein pla, izalo je

ispred svojih kua i gledalo u Teu i Andreu. Ule su u kuu i Andrea je

zatvorila vrata. Tea je kleknula na hladne ploice poda u hodniku i glasno

plakala jecajui i zazivajui moje ime. Andrea je sjela kraj nje i snano je

zagrlila. Iz dnevnog boravka, uvi Tein pla, u plavoj trenirkici, dotrao je

50. stranica ________________________________________________________________


Denis. Ne pitavi nita, poeo je plakati i sjeo je kraj majke. Tea mu se

okrenula i snano ga zagrlila

Za otprilike sat vremena Tea i Andrea izale su iz taksija pred

Rijekom bolnicom. Brzim hodom, ule su u veliku zgradu i otile na

recepciju odjela za hitne sluajeve. Susjeda, gospoa Tucakovi, ostala je

uvati Denisa u naoj kui.

- Dobar dan. Izvolite? kad su se pribliile recepciji, upitala ih je starija

ena to je stajala iza pulta, obuena u bijelu bolniku kutu.

- 'Dan. Danas ste primili Alena Lackovia, trebala bih broj sobe ili gdje je -

upitala je Andrea, dok je Tea stajala pokraj nje i nervozno pogledavala

uokolo.

- Alen Lackovi, samo malo - pogledala je u kompjutor ispred sebe.

Gospodin Alen Lackovi je upravo izaao iz operacijske dvorane.

- Operirali su ga? to? Tea se pribliila.

- ao mi je, o tome ete morati pitati doktora.

- Moemo li ga vidjeti? Andrea e.

- Koga? Gospodina ili doktora?

- Alena! U kojoj je sobi? Tea je poela nervozno vikati.

- Nisam sigurna, morate na drugi kat pa e vam doktor objasniti sve.

Gospodin je u ok-sobi, spava.

- Hvala viknule su dok su potrale prema stubitu. Popevi se na kat,

krenule su na desnu stranu gdje su u hodniku vidjele par medicinskih

sestara.

51. stranica ________________________________________________________________


- Dobar dan. Ja bih trebala mua, Alena Lackovia. Na recepciji su rekli da

je upravo doao s operacije - upitala je Tea prvu medicinsku sestru koju su

srele putem kroz hodnik.

- Primili ste ga danas popodne, imao je prometnu nesreu. Jo ne znamo ni

koliko je ozlijeen - ubacila se Andrea.

- A vi ste gospodinu? upitala je medicinska sestra gledajui ih.

- Ja sam mu supruga, a ona je moja sestra Molim vas odgovorila je Tea,

pokazujui rukom na Andreu.

- U redu, samo malo. Idem po doktora.

Gledale su medicinsku sestru kako se udaljava od njih i pri kraju

hodnika ulazi kroz jedna od mnogobrojnih vrata. Tea i Andrea ostale su same

na hodniku, zidova bijele boje s tapetama visine negdje oko ovjekovih prsa

i uasnim mirisom lijekova kakvim je bolnica zaudarala. Hodnikom je vladala

tiina, ometana tek pokojim aptom zabrinutih, tunih ljudi koji su nervozno

prolazili i zveckanjem o pod drvenih, bijelih klompi to su ih nosile

mnogobrojne medicinske sestre i doktori. Nakon nekoliko trenutaka iz one

sobe je priao jedan stariji mukarac obuen u bijelu, doktorsku kutu.

- Gospoa Lackovi? priavi im, upitao ih je.

- Ja sam - odgovorila je Tea, odmiui se od zida na koji su Andrea i ona

bile naslonjene.

- Ja sam doktor Aleksandar Turpinov, doktor gospodina Lackovia pruio je

ruku Tei.

- Tea Lackovi uzvratila je. Kako je moj suprug?

52. stranica ________________________________________________________________


- Gospodina Lackovia smo malo prije dovezli s operacije. U ok-sobi je.

Prije narkoze je bio pri svijesti, sad spava. Ima dosta teke povrede, ali je

izvan ivotne opasnosti govorio je gledajui papir to ga je drao u ruci.

- Kakve povrede? prekinula ga je.

- Dva slomljena rebra, slomljena nadlaktica, nagnjeena aka i prsni ko te

jako utueno lijevo pluno krilo, ali najvie nas brine povreda kraljenice

- Kraljenice? ponovno ga je prekinula.

- Da, upravo je zbog te povrede operacija bila potrebna. Radi se o

nagnjeenju kraljene ivane modine i njenom napuknuu izmeu petog i

estog kraljeka. Operacija na alost nije prola kako smo se nadali i bojim

se da tu vie nema neke znatnije pomoi

- Kako to mislite "nema pomoi"? kroz glasne rijei osjetilo se nervozno

podrhtavanje glasa.

- To znai da e va suprug najvjerojatnije ostati paraliziran od struka na

dolje - zastao je i pogledao je.

- O, Boe - ponovno je zaplakala. Andrea ju je zagrlila.

- Nakon to se oporavi, iz bolnice ga aljemo u toplice, ali to je vie oblik

rehabilitacije koja e mu pomoi prilagoditi se na novo tjelesno stanje

Gospoo, znam da vam je ovo jako teko i potpuno razumijem vau reakciju,

ali va suprug e se ubrzo probuditi i zadnje to najprije treba vidjeti i uti

jest njegova ena u suzama zbog toga to mu se dogodilo. U ovakvim

trenutcima je najvaniji ivot, a va mu je iv. Budite sretni zbog toga -

dok je govorio, njegovo lice je izgledalo puno razumijevanja i doista tuno.

53. stranica ________________________________________________________________


- Znam, doktore Hvala brisala je suze s lica, ali nove su odmah silazile

niz njeno problijedjelo lice. Mogu li vidjeti supruga?

- Naravno, sestra e vas odmah odvesti do ok-sobe. Unutra moete samo vi,

a kad se probudi prebacit emo ga u sobu na odjelu. Dotada molim da se

posjete ogranie. - Hvala, doktore - na licu joj se, uz suze, pojavio gotovo

neprimjetan osmijeh. Onako, kao u znak zahvalnosti i da razumije to joj

eli rei.

- Ne trebate se zahvaljivati, to mi je posao. Idem sad po sestru. I drite se

- i on je uzvratio isti, gotovo neprimjetan, osmijeh. Zatim se okrenuo i

otiao u istu sobu u koju je malo prije ula medicinska sestra s kojom su

prije razgovarali. Ubrzo je iz iste izala druga medicinska sestra i, nakon to

je pogledala hodnikom na obje strane, prila im.

- Dobar dan. Vi ste gospoa Tea Lackovi? pogledala ih je i nakon to je,

valjda po uplakanom licu, zakljuila da je Tea ena unesreenog, upitala ju.

- Da, ja sam Tea se ponovno odmakla od zida na koji je, stojei uz Andreu,

bila naslonjena.

- Ja sam sestra Ingrid. Doite za mnom, odvest u vas do vaeg supruga

rekla je okreui se. Krenule su dosta uurbanim korakom niz hodnik.

Medicinska sestra je bila ispred, a odmah iza nje Tea, uplakanog lica sasvim

bijele boje kao "bez kapi krvi" i uz nju Andrea, drei je za ruku. Dole su do

treih vrata do kraja hodnika, s desne strane.

- Izvolite. Molim vas bez buke i nemojte sjediti na krevetu. otvorila je

vrata i pruila ruku pokazujui Tei da ue. Ona je ostala stajati vani na

hodniku pomaknuvi se da bi Tea ula u sobu. I Andrea je ostala vani na

54. stranica ________________________________________________________________


hodniku. Tea je ula u sobu i stojei odmah uz vrata nepomino gledala kako

leim na krevetu pokriven bijelom dekom. Laganim korakom mi se pribliila,

istovremeno plaui i gledajui me dubokim, nepominim pogledom. Uzela

je moju ruku i podragala dlan. unula je kraj mene i pribliivi moj dlan

svojem licu, kroz snaan pla zajecala.

- Ljubavi, to si mi to napravio Zato se nisi vratio kui? Ja sam te

ekala Vidjevi sve i odmotavi "film" u glavi svega to se od jutros do tog

trenutka dogaalo, Tea se slomila i snano zaplakala.

Izala je van na hodnik i snano grlila Andreu jecajui.

- Sekice- Nemoj plakati, Tea, molim te Andrea ju je pogledala u suzne

oi i obrisala mnogobrojne suze.

- Zato, Andrea, zato mi se ovo dogaa? nastavila je snano plakati,

ponovno grlivi Andreu. Sirota Andrea, stajala je tunog lica, grlivi sestru i

suosjeajui s njenom boli, ak i vie zato to njena sestra pati negoli zato

to se to dogodilo meni, pokuavajui je zagrljajem i rijeju barem malo

utjeiti U tom trenutku, osjeaj da njena sestra toliko pati, a ona je tu

sasvim nemona i ne moe joj pomoi, toliko je bolan da je to vjerojatno

onaj osjeaj u vaem ivotu kada se osjeate najbespomonije i

najbezvrjednije kao jedno ivue ljudsko bie.

Neto kasnije, dok je Tea sjedila na hodniku i dalekim pogledom

gledala u mranu no kroz prozor, otvorio sam oi i mutnim pogledom

pogledao oko sebe. Leao sam na bijelom bolnikom krevetu, s prozirnom

maskicom na nosu i s infuzijom prikopanom na ubodenoj iglici u mojoj ruci.

Svaki mii tijela toliko me bolio da ga nisam mogao ni pomaknuti. Nisam

55. stranica ________________________________________________________________


imao snage ni oi drati otvorene. Oi su mi se sklopile i ponovno sam

utonuo u san Sanjao sam Teu. Kada me ugledala kao da se lagano

nasmijeila, prislonila je svoju glavu uz moju, tiho me zovnula "Ljubavi" i

poljubila me.

Tea je kasnije mobitelom javila mojoj majci i ona je ubrzo dola u

bolnicu. Andreu je Tea poslala kui, kako bi susjeda koja je ostala uvati

Denisa, gospoa Tucakovi, mogla otii svojoj kui, a ona e ostati s njim.

Kad je mama stigla u bolnicu, par je trenutaka samo nepomino gledala, a

zatim je zagrlila Teu i obje su poele plakati.

- to se dogodilo, Tea? upitala ju je u suzama.

- Vraao se s Kastva i naletio na kamion, to je sve to znam. Ne znam ni

kamo je iao ni odakle se to vraao, a sad me zvala njegova tajnica da nije

bio ni na poslu Tea je pribliila jo jednu stolicu te su sjele.

- Kako je? - Malo prije se bio nakratko probudio, rekli su mi da e do jutra

biti potpuno budan odgovarala je Tea sjedei na stolici.

- Hvala Bogu Putem sam se molila samo da nije nita ozbiljno lagano se

nasmijeila uzevi Tein dlan u ruke.

- Ozbiljno je, jako - Tei su nove suze klizile niz lice.

- to je, keri? mama se pribliila Tei.

- Alen je jako ozlijedio kraljenicu, ostat e paraliziran- opet je snano

zaplakala.

- O, Boe to je bilo? mama je zagrlila Teu.

- Doktor kae da je u nesrei Alen nagnjeio kraljenu ivanu modinu i da

je ona na jednom mjestu napuknuta

56. stranica ________________________________________________________________


- To je sigurno? Da e ostati paraliziran - Najvjerojatnije - obrisala je

suze i pogledala u pod, pustivi dubok uzdah.

Nakratko su obje sjedile i utjele povremeno gledajui jedna u

drugu.- Tea, duo, moram ti neto rei - pogledala ju je.

- Da? i Tea je sad pogledala nju.

- Alen je jutros bio kod nas

- Kako? Nije mi nita rekao. Otiao je na posao i rekao je da e doi ranije

jer smo se dogovorili da emo ii negdje van. Meni je danas roendan

izgovorivi da joj je roendan, duboko je uzdahnula.

- Je, bio je u autu na putu prema gradu kad sam ga nazvala Ja sam ga

traila da doe. Zbog oca - ponovno je poela plakati.

- Nisam rekla Alenu da ste juer zvali, bilo me strah da e me i on okriviti

zbog odnosa s ocem.

- Ne bi on to nikad napravio Tea, ti ne zna koliko te on voli Uostalom, on

je jako dobar ovjek i nikad ne bi namjerno povrijedio drugog ovjeka

lagano se nasmijeila podragavi Teu po licu. On je od svog oca nauio

kako boli kad te netko koga voli povrijedi, vjeruj da on nikad ne bi uinio

istu pogreku svog oca. A i njegov otac se sad kaje

- Ne znam ustala je sa stolice i prila prozoru.

- Znam, duo, ali vjeruj da jest. On je sada ogoreni ovjek kojeg eka smrt,

a boli ga odnos koji ima sa sinom

- On je sam najvie kriv za takav odnos, nije Alen stala je ispred prozora i

gledala na park ispod zgrade. I ako se eli pomiriti sa sinom, ne bi li mu

trebao rei da mu je ao i moliti ga da mu oprosti?

57. stranica ________________________________________________________________


- Trebao bi, ali pokuaj shvatiti i njega. Ne opravdavam ga i znam da je

pogrijeio, ali on se ovih dana suoava s injenicom da e njegov ivot brzo

zavriti, a posvaan je sa svojim jedinim djetetom. Mada on zna da je on za

to kriv i zna koliko mu je ta pogreka donijela boli, vie bi htio da mu sin

doe i moli ga da mu oprosti. Valjda bi mu tada bilo lake, ne bi si morao

svjesno priznati da na sebi nosi svu tu krivnju - govorei, mama je ustala sa

stolice, pribliila se Tei i opet je primila za ruku. Alenov otac nije lo

ovjek

- Otkad znate da ima rak?

- Ima vie od godinu dana kako znamo. Proli smo dvije kemoterapije i

taman kad se rak poeo povlaiti, opet se vratio. Albert vie ne eli nikakvo

lijeenje, kae da neka bude kako Bog bude htio, a da je njemu vie dosta.

Doktor na to kae da moe oekivati samo jo par mjeseci ako nee lijeiti

rak i on se bude nekontrolirano irio - tunim glasom je odgovarala.

- Da li zna to se dogodilo Alenu?

- Nisam mu nita rekla, sutra u mu rei Povremeno ima loih dana kad ga

sve boli i samo lei, a onda neko vrijeme malo ivne I tako ponovno. Nisam

mu htjela rei jer bi odmah htio doi - naglo je skrenula pogled prema Tei.

- Ba sam jutros rekla Alenu kako mi se ivot poeo raspadati, a u tom

trenutku najvie trebam njihovu ljubav. Zar je to previe? dok je govorila,

poela je ponovno plakati.

- Kada je Alen poeo govoriti da me eli oeniti, osjeala sam se doista

najsretnijom enom na ovom svijetu. ivjela sam kao u snu, zaboravila sve

patnje i bol koji su me pratili cijelog ivota, dobila sam predivnog mua,

58. stranica ________________________________________________________________


zgodnog, pametnog i jako romantinog mukarca koji me gledao kao da sam

najljepa ena, dobila sam predivnu kuu, auto, prelijepe haljine koje sam s

toliko elje gledala, a da sam se ak i bojala pogledati etiketu s njihovom

cijenom Jedino to sam jo eljela bila je vaa ljubav. Nisam je dobila. Zar

je to bilo previe? okrenula se prema mami i nepominim pogledom je

gledala, a niz lice joj je klizilo nekoliko krupnih suza. utei, mama ju je

samo tuno pogledala.

- Ne elim vas sad neto kriviti, vi ste nam neto kasnije doli i iskreno

zaalili nad svojom reakcijom i to smo onda zaboravili, elim vam samo rei

kako se ponekad neka vaa bol moe mjeriti s tuom, samo to je ne

doivljavate takvom u trenutku kad ju vi inite drugom. Znate, mislim da je

jedna od najljepih stvari, koje sam u ovih predivnih est godina u braku s

vaim sinom nauila, da svatko od nas smije, a ponekad i treba, grijeiti, sve

dok je iste pogreke spreman priznati, iz njih neto nauiti i uiniti neto da

ih, barem njihovim dijelom, ispravi. Alen me nauio da je esto mnogo tee

sam sebi priznati pogreku i da treba velika hrabrost pokuati uiniti neto

kako bi tu pogreku ispravio za sebe i svoju duu dok je govorila, ponovno

je poinjala sve jae plakati, briui suze sa svojeg lica i jecajui. Tea je

ponovno poela snano plakati, a mama joj je prila i zagrlila, nagnuvi joj

glavu na svoje rame i dragajui je po kosi. Tako zagrljene obje su snano

plakale.

59. stranica ________________________________________________________________


etvrto poglavlje

Dogodi li se i vama da ponekad sanjate neki san za koji se poslije

nekog vremena dugo pitate i razmiljate da li je to doista bio tek san, ili se

to stvarno nekad i dogodilo? I ako je doista bio san, to li onda znai?

Lagano svie jutro. Prokleto hladno jutro u kojem kao da je sve,

valjda zbog tolike hladnoe, sve usporeno, tiho i mirno. Rekli bi, gotovo

tuno. Ne znam tko sam. Ne znam kako mi je ime, gdje ivim, koliko mi je

godina... Znam samo da kraj mene nema nikoga, a najbolji prijatelji su mi

bol i strah. Ne znam ni kamo idem, znam samo da hodam naprijed

Idem sasvim nepoznatom ulicom i zaustavljam prvog ovjeka kojeg

vidim. "Gospodine, recite mi, molim vas, tko sam ja?", pitam ga. Pogledao

me alosnim pogledom i bez rijei krenuo dalje. Idem dalje do raskrija na

kraju ulice. Stajem i pitam se kojim putem da krenem, gdje ivim, kamo

idem. Kreem naprijed. Dolazim do mrane ulice izmeu dvije visoke

zgrade. Ulica je uska, a s obje strane poredane su kartonske kutije, kante i

kontejneri puni smea iz kojih dopire uasan smrad. Laganim korakom

hodam naprijed i pogledavam oko sebe. Odjednom ujem tiho cviljenje

ivotinje. Dopire sa strane, iza kartonskih kutija. Odmiem nekoliko kutija,

kad iza njih lei skupljeno maleno tene bijele boje s par crnih mrljica.

Maleno je, promrzlo, izgladnjelo i gotovo beivotno, ali je tako bespomono

i drago bie. Podiem mu glavicu i pogledam duboke crne okice i malenu

njukicu. Traim rukom po depovima jakne i traperica ne bih li naao bilo

60. stranica ________________________________________________________________


to da bih mu dao da jede. Vadim malenu okoladicu iz depa i otvaram je.

U tom trenutku iza mene dopre grub, a istovremeno tako tih i izmoren glas:

"Djeae, tom okoladicom njemu nee pomoi... Daj je meni, nisam nita

stavila u usta gotovo dva dana. Molim te..." Okreem se i gledam promrzlu

stariju enu u poderanom kaputu smee boje, a lice joj je tako blijedo i

naborano od iznemoglosti i gladi. Razmiljam to da napravim, kome da

dam tu okoladicu. Volio bih da imam dvije, onda bih svakome dao po

jednu. Ne elim birati kome u je od njih dvoje dati, jer mi oboje izgledaju

tako gladno i jadno pa otkidam maleni komadi okoladice, a ostatak dajem

njoj. Sjedam i uzimam tene u ruke. Diem mu glavicu i dajem komadi

okoladice, no on ne otvara usta. Gleda me polusklopljenih okica. Pojevi

okoladicu, ena sjeda kraj mene i pogleda me: "Njemu vie nee pomoi...

On umire." Poinjem plakati i pitam: "Zato, Boe? Zato mora umrijeti?"

Ona se tada nasmijei: "Sine, Bog nam daruje ivot, za smrt smo krivi sami."

Gledam je suznih oiju: "A zato ovakav ivot? Nemojte mi rei da to nije

Boje djelo." Opet se nasmijei: "Sine, Bog daruje roenje i tu smo svi isti,

poslije je stvar na nama... Vi

edinnebo

Documents