idzma

5/13/2018 idzma - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/idzma 1/15

v

IDZMA'

-KONSENZUS U ISLAMSKOM PRAVU

., 'Fikret PASANOVIC

UVOD

[ijJ v.išeni Allah. je poslado s.vog.a .posla.nikaMuhammeda, s.a.v.s, sa islamom,

VJerom koja, pore ms1st1ranJa na

izravnom vjerovanju i moralnosti, normativno

o d r e đ u j e sve č m j e k o v e aktivnosti i vrednuje ih kao

pokazatelj i odraz samog vjerovanja. V e ć i n a propisa

koji reguliraju č m j e k o v o ponašanje u svim sferama

objavljena je u medinskom periodu, koji je bio

podesniji za zakonodavnu aktivnost od perioda

opresije i nasilja koji su bili k a r a k e r i s t i č n i za doba

prije Hidžre, u kome je težište bilo na a č a n j u imana

kao bitnom preduvjetu za kasnije prihvatanje

konkretnih normi. Medinski period e bio ispunjen

zakonodavnim aktivizmom. Kur'an je objavljivan

postupno, a Poslanikovo prisustvo je bilo najbolji

garant da ć e objavljeno biti pravilno s h v a ć e n o iprimijenjena. Sam Poslanik je kroz svoja djela i

r i j e č i bio najbolji t u m a č Objave. I pored toga,

Poslanik je podsticao svoje ashabe na samostalno

r a s u đ i v a n j e u stvarima i pitanjima koja nisu detaljnor a z r a đ e n a Kur'anom ili njegovim sunnetom.

Poznat je s l u č a j Mu'aza ibn Džebela*, koga je

Poslanik poslao u Jemen kao kadiju. Š a l j u ć i ga,

pitao ga je : "Šta ć e š č i n i t i kada se pojavi neki

problem u kom trebaš presuditi?" - " P r e s u d i ć u na

osnovu onoga što je sadržano u Allahovoj Knjizi"

- r e č e on. - "A ako ne bude u Allahovoj Knjizi? -

"Ondapo sunnetu

Allahovog Poslanika"- "A akone bude u sunnetu Allahovog poslanika?" -

U z n a s t o j a ć u da to riješim po svome mišljenju i n e ć u odustati." Tad je Poslanik rekao: "Hvala Allahu,

Kojije uputio poslanikaAllahova Poslanika da u č i n i ono što ć e zadovoljiti Allahova poslanika." 1 Ovcy

hadisje kasnije postao osnovno uporište za one koji

su zagovarali pravo upošljavanja l i č n o g r a s u đ i v a n j a u stvarima \jere- idžtihad.

Tek nakon Poslanikove smrti i p o v e ć a n j a vremenskih i prostornih m e đ a , pojavila se potrebaza sistematizacijom zakonodavne g r a đ e . Tako se

vremenom formirao fikh, svojevrsno razu

m i j e v a ~ j e vjere, po definiciji "znanost koja izvodi

šerijatske propise iz njihovih izvora".2 A svaka

znanost mora p o č i v a t i na osnovama o d r e đ e n i h metoda, s r e đ e n oj metodologiji, tako da se uporedo

sa samim fikhom razvio i usuli-fikh, znanost koja

definira temeljne p1incipe na kojima p o č i v a sam

fikh i dokaze na kojima se zasnivaju zakonske

norme o p ć e n i t o , dakle formalno utemeljenjesamih proRisa i n a č i n njihova i z v o đ e n j a . Proces

nastanka fikha i usuli-fikha je složen organski

proces koji i z m i č e strogoj sistematizaciji, ali je

m o g u ć e o m e đ i t i osnovna razdoblja. Prvo je, kao što

smo vidjeli, Doba Objave, slijedi zatim Doba ashaba

nov1 muaLum sr.7 • 18. reožes 1422./5. OKTosar 2001. 77



78

i njihove razrade fikha3, pa doba imama-

utemeljitelja mezheba, koji su ujedno i utemeljiteljiovih znanosti, posebice Imam Šafi'i.

Osnovni i primarni izvori vjerskih propisa

(edille-i-šer'ijje ~ ~ U J i ) su Kur'an i Hadis,odnosno sunnet. Pored njih, u izvore šerijata, uz

razlike m e đ u islamskim u č e n j a c i m a i mezhebima,

spadaju i kijas (analogija, z a k l j u č i v a ~ e po s l i č n o s t i ) i idžma' konsenzus, o p ć a saglasnost. Upravo

idžma', kao izvor šerijatskog prava koji je kod nassamo usputno i nedovoljno tretiran, b i ć e predmet

ovog rada.

lIDŽMA · DEFINICIJA,

UTEMELJENOSTI OSLONCI NA

KOJIMA SE ZASNIVA

Arapska r i j e č idžma' (t4 1) p o t i č e iz trokonsonantnog korijena ~ koji u sebi sadržava višez n a č e n j a ali su za definiranje idžma'a kao usulskog

pojma za nas bitna dva: o d l u č n o s t i saglasnost.

Samar i j e č

je masdar (.) J...<.A.ll)č e t v r t e

vrste glagola.Kao ilustraciju dvaju navedenih z n a č e n j a u č e n j a c i navode uglavnom iste primjere, pa ć e m o navestineke od njih.

l. Za z n a č e n j e o d l u č n o s t i i riješenosti sadržano

u r i j e č i idžma' n a j č e š ć e se navodi kur'anski ajet:~ _ r o i I ~ ' L i l "onda o d l u č i t e na č e m u ste"4 i hadis

Božijeg poslanika, s.a.v.s., u kome on veli: i ~ 'iJ..::JJ l j -o i ~ l ~ r-J uJ "Post se ne r a č u n a onome ko se ne o d l u č i da postijoš u toku n o ć i " 5 Uovom z n a č e n j u , r i j e č se može odnositi i na

pojedinca i na skupinu, dok se u drugom odnosi

i s k l j u č i v o na više osoba.2. Kao ilustracija za z n a č e n j e saglasnosti, uz

istovremeno zadržavanje i prethodnog z n a č e n j a , kao primjer se n a j č e š ć e navode r i j e č i : i ~ l ~ i l s: ~ "Ljudi su se složili u pogledu toga" 6

P1irodno je da je i terminološka z n a č e n j e uusuli-fikhu na tragu jezi č k o g . Prije nego što seposvetimo definicijama idžma'a, treba spomenuti

da se u literaturi o islamu na zapadnimjezicima za

idžma'a koristi termin konsenzus (consensus). R i j e č je latinskog porijekla, a u pravnom smislu implicira"saglasnost d v ~ j u ili više s t r a n a č k i h volja koje seodnose na isti objekt..." 7

USULSKA DEFINICIJA

Postoji više definicija idžma'a u djelima koja

se bave metodologijom islamskog prava i svakakoda one zavise od gledanja svoga autora na sam

idžma', tako da se vrlo č e s t o iz same definicije može

sagledati n e č i j i stav o idžma'u. Najraširenija, uz

nijanse, glasi: L' ' i l U-a U - : : > ~ 1 JLLI ~ t 4 ~ 1 .l.1..:' ~ ~ p ~ . ) ~ l U - a ~ ~ ~ ) L ~ I ~ - . 9 ~ i l l i ~ J ~ _ r . J I ; ; , L ~ ~ " I d ž m a ' j e

saglasnost mudžtehida iz reda islamskog ummeta,u nekom vremenu nakon Poslanikove, s.a.v.s.,smrti, o nekoj 'derskoj odredbi."8 Ova i njoj srodnedefinicije gledaju na idžma' kao na stalan princip

u strukturi islamskog zakonodavstva, univerzalanpo dometima i primjeni. Za razliku od njih, druge,odnosno njihovi autori i zagovornici, gledaju na

idžma' kao na nešto što se dogodilo u povijesti,r e d u c i r a j u ć i na taj n a č i n ovaj životno važan č i n i l a c a njegovu ulogu smatraju dovršenom i k o n a č n o m . Te i takve definicije n a v e š ć e m o kada budemo

govorili o stavovima o idžma'u kao izvorušerijatskog prava.

ELEMENTI DEFINICIJE

L e t i m i č n i m posmatranjem ove definicijeu t v r d i ć e m o koje bitne elemente sadržava.Pojedinim elementima ć e m o se v r a ć a t i i kasnije,kada bude govora o vrstama idžma'a, te broju i

kvalitetu onih koji ga s a č i n j a v a j u . l . Prvo što se da vidjeti u definiciji jeste da je

idžma' saglasnost, tj. podudarnost mišjenja, štopodrazumijeva postojanje dviju ili više osoba u

procesu postizanja.2. U obzir se uzima saglasnost mudžtehida-

kvalifikovanih osoba koje su kompetentne da dajusvoj sud o o d r e đ e n o m problemu, osoba kod kojihsu se stekle predispozicije za bavljenje idžtihadom.Oni su ti koji "driješe i zavezuju" (J.hJI-.9 ~ l J...ti)i kao takvi istinski su u č e n j a c i i predstavnici

cjelokupnog ummeta ("J...."''i l L . h ).3. Mudžtehidi moraju biti pripadnici islamskog

ummeta,

daklemuslimani,jer

su stvari o kojima sepostiže saglasnost, makar da su u vidu pravnih

normi, direktno i neodvojivo povezane sa samim

'derovanjem.4. Mudžtehidi moraju biti savremenici, ži'deti

u jednom o d r e đ e n o m dobu.

5. Predmet idžma'a je o d r e đ e n a šerijatska

nov1 muaLum sr.7 • 1s. reožes 1422./5. OKTOBar 2001.



odredba na neki problem iz neke druge oblasti.6. Samo je idžma' postignut nakon smrti

Muhammeda, s.a.v.s., pravovaljan. Saglasnost

u č e n i h ashaba sa nekom odredbom Poslanikovom

nema nikakvih pravnih posljedica, nitijoj p o v e ć a v a snagu. Samo Poslanikovo prisustvo i s k l j u č u j e potrebu za idžma'om.9

NASTANAK I PORIJEKLO IDŽMA' A

Prema mišljenju ogromne v e ć i n e islamskih alii drugih u č e n j a k a koji su istraživali i istražuju

nastanak i razvoj islamskog prava, idžma', onako

kako je definiran u usulskoj literaturi je č i s t o islamsko d o s t i g n u ć e , mada neki od njih, zapadniorijentalisti ili oni iz islamskog kulturno-povijesnogkruga stasali na njihovim zasadima ne i s k l j u č u j u im o g u ć e strane utjecaje u njegovom u o b l i č a v a n j u , prije svega one rimskog prava. M e đ u t i m , sam

profesor Gibb tvrdi da su p rincipi na kojima je

islamsko pravo i z g r a đ e n o i cijeli duh qjegove

primjene potpuno r a z l i č i t i od n a č e l a rimskih

pravila. 10 Juseph Schacht, pak, smatra da je idejaidžma'a sama po sebi prirodna, te nije nužno da

d o đ e izvana, ali bi sam visoko organiziran koncept

"saglasnost u č e n i h " mogao biti rimskog projekta,jer ima s l i č n o s t sa onim što se u rimskom pravu

naziva opinio prudentium. 11 Kemal Mensur u djeluL'autorite dans la pensee musulmane, le concept

d'iddjima' (consensus) et la problematique de l 'autorite 12

, nakon detaljnog p o r e đ e n j a islamskog irimskog prava izvodi precizan z a k l j u č a k da je

idžma' č i s t o islamski koncept i da kao takav

s a č i n j a v a dio cjelokupne svjetske koncepcije, ukojoj je sam vrhunac.Nastanak idžma'a je organski proces koji se

mora sagledavati u totalitetu razvoja fikha i usuli-fikha, te su na njega utjecali isti faktmi. Zametaksamog idžma'a e sadržan u ustanovi šura- zdravogsavjetovanja i konsultovanja, koja utemeljuje

Kur'an 13, a blagotvorni utjecaj na njega je izvršilo

Poslanikovo podsticanje na idžtihad, što smo vidjeliiz hadisa o Mu'azovom odlasku u Jemen. Nadalje,

muslimani su se nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrtis u č i J i sa mnoštvom situacija i problema u kojimaniti Kur'an niti Hadis ne govore, pa su bili

p r i n u đ e n i da uz m e đ u s o b n o konsultiranje i vlastitor a s u đ i v a n j e i z n a đ u islamske odgovore na sve

izazove, što je bio nekako važan podstjecaj

u o b l i č a v a n j u idžma'a.

KUR'ANSKI I HADISKI DOKAZI UPRILOG IDŽMA'U

Svi autori koji nastoje dokazati kur'ansko i

hadisko utemeljenje idžma'a pozivaju se uglavnomna isti ~ j e t i hadise.

l . Kao kur'anski argument uzima se ajet

~ J ( . S ~ l < L J ~ l o ~ 0-.o JJ-L"_) l ~ ~ 0--"J. _ : : . , ~ L . . . . . J ~ ~ J ~ ~ l . . o < t . J ~ ~ y l ~ ~ l ~ "Onoga koji protiv Poslanika ustaje, nakon

što mu Prava Staza ukaza se, i koji putem koji nije

Put \jernika p o đ e , p u s t i ć e m o da č i n i što h o ć e ipotom džehennemu dati! A ogavno je u njemu

boraviti" 14 Autmitet islama El-Gazali smatra da ovajajet nije baš najprikladniji argument u prilog

idžma'u. 1!\ Oni koji su pribjegli argumentiranju

ovim ~ e t o m \jerojatno su imali na umu da e, poštoje zabranjeno s l i j e đ e n j e puta ne\jernika, obaveznos l i j e đ e n j e puta \jernika, a put vjernika se odlikujeslogom i s a g l a s n o š ć u u pogledu onoga oko č e g a u č e n j a c i kao istinski predstavnici ummeta postignuz a j e d n i č k o mišljenje. Pakistanski u č e n j a k Ahmed

Hasan je nakon istraživanja z a k l j u č i o da je kaoargument u prilog idžma'u ovaj ~ e t prvi upotrijebiohanefijski pravnik El-Džessas (u 370/980.), mada

ne i s k l j u č u j e m o g u ć n o s t da je na njega u tom

pogledu utjecao neko od prethodnika, dok nekiprvu upotrebu ajeta u ove svrhe pripisuju samom

Imami Šafui. ()

2. Kao hadiski dokaz navode se uglavnom dva

hadisa: ~ ~ ~ ~ ~ ' i "Moj ummet se n e ć e složiti u n e č e m u - š t o je pogrešno" i ~ ~ ~ 'iU)l...;::. ~ " M o j ummet se neže slož1ti u zabludi",za koje vele da su ahad ( p o j e d i n a č n e predaje), alisu po z n a č e n j u mutevatir. 17 Imam Šafija ne navodini edan od ova dva hadisa, ali navodi hutbu hazretiOmerovu u Džabiji, pa veli:

"Izvijestio nas je Sufjan, od Abdullaha Ibn EbiLebida, on od Ibn Sulejmana ibnJesara, a on od

svoga oca da je Omer ibn El-Hattab držao hutbu

ljudima u Džabiji, pa rekao: "Allahov Poslanik je

stao m e đ u nama kao ja m e đ u vama i rekao:

"Cijenite moje ashabe, potom one koji dolaze

poslije njih, a potom one koji dolaze poslije njih.Onda ć e se pojaviti laž, pa ć e se ljudi zakljinjati kad

se to od njih ne bude tražilo i s \ j e d o č i t i a da se od

nov1 muaLum sr.7 • 1s . reožes 1422./5. OKTOBar 2001. 79



so

njih s v j e d o č e n j e ne traži. Koga raduje da bude

usred Dženneta, neka se drži zajednice; jer e šejtan

sa pojedincem, a od dvojice je udaljen.Neka se

muškarac ne osamljuje sa t u đ o m ženom,jer im je

šejtan t r e ć i . Koga raduje njegovo dobro djelo, anespokojnim č i n i njegovo loše djelo, taj je"\jernik." 18

U dokazivanju potrebe za idžma'om neki

posežu i za racionalnim argumentima, t v r d e ć i kako

sama č i n j e n i c a da se velik broj ljudi u o d r e đ e n o m vremenu složi u pogledu n e č e g a govori da mora

postojati valjan oslonac na kome p o č i v a ta

saglasnost. K r i t i č a t i ovakve argumentacije vele da

ako se možda spomenuti i ne slože u pogledu

n e č e g a što je laž postoji m o g u ć n o s t da se slože o

n e č e m u štoje zasnovano na pogrešnom shvatanju,

tako da se problem idžma'a ne može tretirati izuzev

kao č i s t o "\jerska stvar koju "\jerozakon dopušta ili

odbacuje, te nije potrebno tražiti argumente mimo

vjerskih. 19

OSLONCI NA KOJIMA MOŽE BITI

ZASNOVAN IDŽMA'

Idžma' nije slobodna i stihijska aktivnost,v e ć

t a č n o o d r e đ e n a procedura koja p o č i v a na strogim

n a u č n i m kriterijima, te je za svaki idžma' potreban

oslonac na kome se utemeljuje, a u proceduralnom

smislu moraju mu prethoditi preliminarne

aktivnosti - idžtihad na individualnom i šura na

kolektivnom planu. 20 Uzvišeni Allah veli: L, ._u::. '}J

..:..L:JJi ~ Jl_j.ij 'J ~ 1J ~ 1u! ,rk "--7 .ill ~ ' l J ~ ~ c,LS: "I on o o č e m u ti znanja nemaš ne

slijedi, jer, zbilja, i za sluh, i za vid, i za razum - za

sve pitan ć e č o " \ j e k biti"21

Sam idžtihad je ulaganjek r a j r ~ j e g napora u d o k u č i v a n j e rješenja vjerskih

problema, bili oni zakonodavnog, akaidskog,

racionalnog ili tradicionalnog, k a t e g o r i č k o g ilih i p o t e t i č k o g karaktera na osnovu valjanih dokaza.22

On je svojevrstan "princip kretanja u strukturi

islama" kako ga naziva Ikbal, koji sam idžma' smatra

možda najvažnijim pravnim pojmom u i s l a m u . ~ Po mišljenju v e ć i n e islamskih u č e n j a k a ,

oslonac na kome p o č i v a idžma' može biti

k a t e g o r i č k i ili h i p o t e t i č k i . K a t e g o r i č k i oslonac jeKur'an i hadis, a h i p o t e t i č k i kijas i o p ć i interes

(maslaha ~ . " l . .., l 1)24• Davud ez-Zahiri i Ib n Džerir

et-Taberi ne dopuštaju zasnivanje idžma'a na

kijasu.25

Po nekim usulskim u č e n j a c i m a , nije u"\jet da

idžma' ima formalan oslonac, dovoljno je da Allah

podrži njegove protagoniste da se opredijele za

ispravan stav, a neki opet vele da je oslonac

potreban, on bi sam po sebi bio argument i idžma'kao takav ne bi ni bio potreban.26 Takvo mišljenje

v e ć i n a ne odobrava, jer bi ono z n a č i l o u v o đ e n j e anarhije u princip idžma'a i podstaklo pojedince

da se olahko upuštaju u njegovo postizanje bez

traganja za možebitnim p o s t o j e ć i m dokazom u

prilog neke odredbe ili protiv nje.

U nastavku ć e m o navesti primjere idžma'a

zasnovanog na pojedinim osloncima.

l. Kao primjer idžma'a zasnovanog na Kur'anu

uglavnom se navodi saglasnost o zabrani ženidbe

svojim nenama i unukama. ldžma se zasniva na

kur'anskom ajetu: ~ ~ J ~ 4 - o i ~ ..::..w>_r>-

"Zabranjene su vam m ~ k e vaše, i k ć e r k e vaše .. "27

2.Primjer idžma'a utemeljenog na hadisu je

dodjeljivanje šestine kao nasljednog dijela neni,

koje je zasnovano na Poslanikovoj odluci, koju

s a o p ć a v a El-Mugire ib n Šu'be (u 50. god. po H.).28

3. Kijas je osnov za idžma' po kome je ,

analogno svinjskom mesu, zabranjena i mast2Y i

onaj po kome je zabranjeno davanje viška (riba

l;>_) l) u razmjeni riže za rižu analogno zabrani koja

važi za pšenicu. ~ o 4. Kao primjer idžma'a utemeljenog na

maslahi uzima se u v o đ e n j e t r e ć e g ezana za džumu

od strane hazreti Osmana,jerje ono bilo u interesu

oba"\ještavanja ljudi o nastupu namaskog vremena,

posebno onih koji su udaljeniji od d ž a m i j e . ~ 1

llVRSTE IDŽMA'A, KVALITET l

KVANTITET ONIH KOJI GA POSTIŽU,STUPANJE NA SNAGU l ROK VAŽENJA

Ogromna v e ć i n a islamskih u č e n j a k a saglasna

je u tome da e idžma' važan izvor šerijatskog prava.

Razlike se j a v ~ j a j u samo u pogledu toga koji,

odnosno č i j i idžma' obavezuje. Definicija koju smo

naveli na p o č e t k u n a j o p ć e n i t i j a je i odnosi se na sva

vremena nakon smrti Muhammeda, s.a .v.s., i

u k l j u č u j e sve mudžtehide u vremenu postizanja

idžma'a. Druge definicije znatno reduciraju idžma',

kako po vremenu postizanja, tako i po sastavu onih

koji ga s a č i n j a v a j u . Rijetki pojedinci, poput

nov1 muaLum sr.7 • 1s . reožes 1422./5. oKrosar 2001.



mu'tezile Ibrahima en-Nazzama, nekih murdžija i

mutekellima smatraju č a k da idžma' ne može biti

u o p ć e uzet kao d o k a z . ~ ~ B u d u ć i daje za polazište

rada uzeta najšira definicija, ona se proteže kroz

č i t a v rad, pa e

n e ć e m o ovdje posebno obrazlagati,v e ć ć e m o pažnju posvetiti drugima. Malikijski

pravnik Ebu-1-Velid el-Badži veli: . _ _ u _ . _ . . ~ l5:J l

- > ~ j . j - o ~ Js: t 41 ~ j ~ . j - o 'l l ~ J L"-11~ ) . L ; . ~ ~ ~ ~ l "I p r e đ a š n j i i potonji

p1ipadnici ummeta, izuzev onih koji se izdvajaju iz

mnoštva, stoje na stanovištu da je idžma' svakog

doba argument komeje zabranjeno p r o t u r i j e č i t i . " ~ : ~ Bez obzira šta ko pod njim podrazumijevao, u

praksi je uvijek bilo nepoželjno opovrgavanje

idžma 'a.4

Poznato je i rašireno stanovište da jeidžma' k a t e g o r i č a n dokaz u stvarima \jere i da se

onaj ko ga n i j e č e im a proglasiti nevjernikom,

zabludjelim ili n o v a t o r o m . ~ " Svakako da ovakva

s t r o g o ć a nije u skladu sa tolerantnim duhom

islama, što p r i m j e ć u j e i Imamu-1-Haremejn el

D ž u v e j n i t 4 ~ 1 J..>L:... ~ j ~ 4 W I ~ ~ ~ ~ . ~ ' l t 4 ~ 1 ~ j ~ ~ ~ · ~ J . b ~ ~ J · ~ ~ ~ ~ l 5 ~ 1 J . . > _.<o-, I ~ J ~ I J " U terminologiji f ~ i h a raširene su r i j e č i da onoga ko

krši idžma' treba smatrati nevjernikom, što je

neopoziva zabluda, te se onaj ko n i j e č e sam osnov

idžma'a ne može proglasiti nevjernikom.

Proglašavanje nevjernikom i i z o p a ć a v a n j e nije

nimalo lahka st-var" . 3( j

IDŽMA' ASHABA

Minimum u pogledu koga se svi ehli-sunnetski

pravci slažu jeste idžma' ashaba. Sam Poslanik,

s.a.v.s., kako smo vidjeli u njegovoj hutbi kojuprenosi hazreti Omer, insistirao je da se njegovim

ashabima ukazuje dužna pažnja i poštovanje, što

nije ni č u d o , j e r su oni bili nosioci izgradnje temelja

islamskog ummeta. B u d u ć i da su živjeli u doba

Objave i njenog oživotvorenja kroz Poslanikov

sunnet, njihov idžma' je sasvim izvjesna stvar.

Nadalje, mudžtehidi m e đ u njima su bili malobrojni

i skoncentlirani na malom prostoru, tako da e i to

olakšavalo proces usaglašavanja mišljenja. Primjeri

koje smo naveli za oslonce na kojima može p o č i v a t i idžma' su ujedno i primjeri idžma'a ashaba, pored

kojih ima, naravno i mnoštvo drugih idžma'a o

pravnoj n i š t a v n o s t i ( ~ ~ ) braka muslimanke sa

nemuslimanom, o ispravnosti braka bez utvr

đ i v a n j a mehri-musemma, nedijeljenju osvojenih

te1itorija osvojiteljima, idžma' da se p o l u b r a ć a ipolusestre po ocu pri nepostojanju r o đ e n e b r a ć e isestara tretiraju kao r o đ e n a b r a ć a i sestre, da sin

i s k l j u č u j e unuka u nasljedstvu .. 7 Postoje brojne

potvrde i dokazi op o s t i z a r ~ j u

idžma' a u vezi sa ovimpitanjima, tako da idžma' ashaba nije sporan.

Imam Ahmed je svaki idžma' primao s

rezervom i nerado je pribjegavao terminu idžma'a,

umjesto koga e o b i č n o govorio: u ~ l ~ rhj 'l

"Ne znam za razilaženje u pogledu o v o g a . " ~ H Neki

njegovi p1istalice č a k s m a t r ~ u obavezuj u ć i m samo

idžma č e t v e r i c e h u l e f a i - r a š i d i n a . 9

IDŽMA' ŽITELJAMEDINE ~ . U lJ..ti t4 !Imam Malik uzima u obzir idžma' žitelja

Medine iz roda ashaba i tabi'ina jer se

podrazumijeva da se oni mogu složiti samo u

pogledu n e č e g a za što postoji adekvatan, jasan i

i z r i č i t dokaz. Malikije ovu povlasticu dodjeljuju

samo Medinelijama, d j e l i m i č n o se r u k o v o d e ć i imnogobrojnim hadisima koji govore o z n a č a j u ivrlinama Medine .'10 Presudna za ovakvo

opredjeljenje može biti i č i n j e n i c a da je "Malik

smatrao jednoglasnost Medinjana m o g u ć i m odrazom rada Poslanikove prakse. "41

V e ć i n a u č e n j a k a odbija takvo reduciranje

idžma'a, jer Medinelije ne predstavljaju cjelokupan

ummet, te njihov idžma' ne može biti favoriziran

nad idžma'om "svih"Y Malikija El-Badži brani

Imami Malika i od samih malikija koji su krivo

shvatili njegovo poimaje idžma'a žitelja Meke i koji

ga previše spominju i njime se koriste kao

argumentom te tako pružaju argumente

protivnicima, pa veli da je suština problema uč i n j e n i c i da se Malik oslanjao na iskaze Medinelija

u pogledu tradiranih pitanja, poput pitanja ezana,

n e u č e n j a Besmelle naglas i sl., koja su prenesena

kontinuisanom praksom u Medini na n a č i n koji ne

ostavlja nepoznanica niti prostora za i s p r i k u . ~ Ibn

Haldun t a k o đ e r veli da Imam Malik praksu

Medinelija nije razumijevao u smislu u kojem je

1 i j e č idžma' kasnije terminološki u o b l i č e n a , v e ć višekao s l i j e đ e n j e jedne od generacija od strane druge

na osnovu posmatranja (J .' ?' l l ~ l t ~ ! ~ , . l . _ _ l l ) l . ~ . l ~ ) , sve do vremena Zakonodavca

(Muhammeda, s.a.v.s.), što po njemu jeste srodno

idžma'u, ali za razliku od njega ne p o i v a na

idžtihadu.44

nov1 muaLum sr.? • 1s. reožes 1422./5. OKTOBar 2001. . 81



82

ŠI'IJSKI STAV O IDŽMA'U ~ ~ l t4 !

Ši'ije na idžma' gledaju kao na saglasnost Ehlu-1-bejta. Imamije i zejdije ovaj termin o g r a n i č a v a j u samo na hazreti Aliju, hazreti Fatimu i njihovu

dvojicu sinova, Hasana i Husejna. Kao argument

za ovakav idžma' ši'ije navode kur'anski ajet .l.:!..>:: L,:,J

~ ~ ~ ~ J ~ I j . J l l i ~ _ ) I ~ ~ ~ J J J "Allah želi odagnati od vas nevaljaštine, o Porodica

K u ć e p o s l a n i č k e , i da vas sasvim o č i s t i . " 4 5 T u m a č e ć i ajet naglašavaju kako je Poslanik, s.a.v.s., nakon štoje ajet objavljen, obavio svojim o g r t a č e m hazretiAliju, Fatimu i njihove sinove Hasana i Husejna irekao: "Ovo su moja č e l j a d . " "Naravno, ovo ne

z n a č i , kako se želi predstaviti, da u Poslanikovu,s.a.v.s., č e l j a d ne spadaju i njegove supruge i druga

djeca. Cijela porodica Poslanikova, s.a.v.s., zaslužujeljubav i uvažavanje, ali to ne z n a č i da su samim timsvi njeni pripadnici mudžtehidi.46 Dža'ferije

smatraju argumentom onaj idžma' u kom se m e đ u one koji su ga postigli ubraja i imam, ukolikoje r i j e č o idžmau prije nestanka imama ( i L o ~ l ~ ), štose ne odnosi na kasnije, za koje važi postojanje

valjanog dokaza kod onih koji ga s a č i n j a v a j u Y

VRSTE IDŽMA'A PREMA N A Ć I N U POSTIZANJA

Pored podjela koje smo prethodno spomenuli,postoji i ona koja idžma' tretira prema n a č i n u postizanja. Po njoj se idžma' dijeli na i z r i č i t ( t4 ~ l C : - : ' ~ l) i prešutni ( ~ ~ l t 4 ~ 1).

I Z R I Č I T I I D Ž M A ' ( ~ ~ l t 4'/1)I z r i č i t i idžma' je onaj idžma' u kome

mudžtehidi koji ga s a č i n j a v a j u otvoreno izraze svojamišljenja, bilo da to urade iskupljeni na jedno

mjesto, ili da ih izraze na r a z l i č i t i m mjestima, ali sesva mišljenja podudare i budu suglasna, ili pak da

neki od njih donese fetvu o o d r e đ e n o m problemu,

a ostali č u j u za nju i i z r i č i t o se saglase sa njom48 ili

budu postupali u skladu sa njom. 49 Prva dva,odnosno tri s l u č a j a bi se mogli nazvatijoš verbalnim

idžma'om (j..Li.J l t ~ l ) , a posljednji p r a k t i č n i m idžma'om ( J ~ l t l " 7 !).

50 I z r i č i t i idžma' jek a t e g o r i č k i dokaz kod apsolutne v e ć i n e fakiha,nezavisno od toga da li pod idžma'om

podrazumijevaju idžma' ashaba, žitelja Medine, ili

idžma' bez o g r a n i č a v a n j a mjesta i vremena

postizanja.51

PREŠUTNI IDŽMA' ( ~ ~ l t 4 '/)

Prešutni idžma' je idžma' u kome nekimudžtehid izrazi mišljenje o nekom problemu, pa

ono postane poznato i rašireno i dopre do drugihmudžtehida, na što oni odšute, niti ga i z r i č i t o z a n i j e č u niti ga podrže. Uz to, potrebno je da pritom ne postoji nikakva zapreka za izražavanjevlastitog mišljenja (strah i s l i č n o ) i da p r o đ e dovoljno vremena za razmatranje problema.52

U č e n j a c i u pogledu prešutnog idžma'a

zastupaju tri r a z l i č i t a stava, koje ć e m o u nastavkuobrazložiti.

l . STAV.

PREŠUTNI IDŽMA' NIJE IDŽMA', NITIJE

ŠERIJATSKI ARGUMENT

Prvi stav, koji zastupaju Š a f ~ a i malikije, glasi:

"Prešutni idžma' se ne smatra idžma'om, niti se

smatra h i p o t e t i č k i m argumenotom." 53 U prilogovoj tvrdnji nižu se s l j e d e ć i dokazi.

a) Onome ko šuti ne mogu se pripisivati

nikakve r i j e č i , niti tovariti odgovornost za nešto sač i m se on nije izrijekom složio i sa č i m e možda nijezadovoljan.

b) N e č i j a šutnja može biti motivirana r a z l i č i t i m motivima, nerazmatranjem d o t i č n o g problema ili

n e o d l u č n o š ć u nakon razmatranja ili pak č e k a n j e m da preispita ono do č e g a je došao, strahom od

v l a d a r a - z u l u m ć a r a , uvažavanjem u č e n j a k a koji je

došao do d r u g a č i j e g z a k l j u č k a , pa mu ne treba

oponirati zbog ugleda koji uživa, uvjerenjem da e

problem stvar idžtihada i da svako ima pravo na

l i č n i stav u takvim s l u č a j e v i m a . 5 4 Zbog svega nabrojanog, po zagovornicima

ovog stava, šutnja se ne može prihvatiti kao dokaz

prihvatanja obznanjenog i rasprostranj enog

mišljenja i saglasnost sa njim, a idžma' je po

definiciji upravo saglasnost i gdje nje nema nema

i idžma'a kao argumenta.

nov1 muaLum sr.7 • 18. reožes 1422./5. OKTOBar 2001.



2. STAV.

PREŠUTNI IDŽMA' JE K A T E G O R I Č K I IDŽMA', MADA SLABIJE SNAGE OD

I Z R I Č I T O G Po zagovornicima drugog stava, prešutni

idžma' je k a t e g o r i č n i idžma' poput i z r i č i t o g i nijemu dopušteno p r o t u r i j e č i t i , mada je manje snageod njega. Ovo mišljenje zastupa v e ć i n a h a n e f ~ a ineki od hanbelija."" Da bi se šutnja smatrala

s a g l a s n o š ć u , moraju postojati indicije tome uprilog, bez m o g u ć i h zapreka koje bi navodile na

suprotno. 51; Svoj stav temelje na s l j e d e ć i m č i n j e n i c a m a :

a) Sama šutnja se smatra dokazom tek nakon

razmišljanja i protoka dovoljno vremena zasvestrano razmatranje problema i ako nakon toganeko bude šutio, njegova šutnja ć e se smatrati

s a g l a s n o š ć u , j e r je šutnja u kontekstu u kome treba

govoriti ravna govoru.b) N e m o g u ć e je i n e u o b i č a j e n o o č e k i v a t i da svi

oni koji izdcyu fetve izreknu svoje mišljenje, o b i č n o to urade v o d e ć i m e đ u njima, a ostali se pomire stim.

e) N e č i j a šutnja, nakon što mu je problem

poznat i izložen i nakon što o njemu razmisli, pa sene složi sa drugima, haramje. Stoga njegovu šutnjusmatramo pristankom; u protivnom, on je g1ješanako ne izrekne istinu koja mu se ukazala. Zam o g u ć n o s t da se ne slaže ali ipak šuti nema dokaza,te se ona ne uzima u obzir i ne umanjuje

k a t e g o r i č n o s t idžma'a. 57

3. STAV.

P REŠUTNI IDŽMA' NIJE IDŽMA',V E Ć

JEH I P O T E T I Č K I ARGUMENT

Prema t r e ć e m mišljenju, prešutni idžma' se ne

može smatrati idžma'om, ali se uzima ka o

h i p o t e t i č k i argument. Ovo mišljenje dijele neki

h a n e f ~ e i neki malikije."8 Njegovi pobornici vele da

se u prešutnom idžma'u nisu stekli uvjeti

neophodni za idžma', jer svi u č e n j a c i nisu izrazilisvoje m i š l j e r ~ j e , ali se zbog pretežnog uvjerenja da

je šutnja znak saglasnosti a ne protivljenja ipak

smatra argumentom."9

U z a k l j u č k u ć e m o navesti r i j e č i autora Vedžizakojima on završava raspravu o prešutnom idžma'u:" Č i n j e n i c a je da je za ostvarenje idžma'a potrebno

ostvariti suglasnost svih. Saglasnost se može p o s t i ć i na eksplicitan, a može i na implicitan n a č i n , te je

ne svodimo samo na eksplicitnu.Jer, i šutnja možeimplicitno ukazivati na saglasnost ukoliko postojeindicije za to, a ne postoje razlozi koji tome

kontriraju, kao što to vele pristalice drugog stava.U takvoj situaciji šutnja e kao i govor,jer to situacijaiziskuj e, a mudžtehidu je haram šutjeti ako je

izneseno mišljenje krivo, posebice što je omudžtehidima uvriježeno mišljenje po kome oni

ne prezaju od iznošenja svoga stava u prilog istini,pa makar im to p r o u z r o č i l o nevolje. Sve to nasu č v r š ć u j e u uvjerenju da njihova šutnju treba

p r o t u m a č i t i kao pristanak i slaganje, nikako kaoosudu i oponiranje. Ukoliko nismo u stanju u

potpunosti d o k u č i t i da li šutnja ukazuje nasaglasnost i da li postoje smetnje za i z r i č i t o izjašnjavanje, u tom l u č a j u ć e m o ono što je

postignuto, tj. prešutni idžma', smatrati samo

h i p o t e t i č n i m argumentom, a ne idžma'om upravom smislu r i j e č i . l i O

KVALITET I KVANTITET ONIH KOJI

POSTIŽU IDŽMA'

G o v o r e ć i o definiciji idžma'a, rekli smo da je

on "saglasnost mudžtehida iz reda islamskog

ummeta , u nekom vremenu nakon Poslanikove,s.a.v.s., smrti, o nekoj 'derskoj odredbi". Neke od

elemenata definicije koji se odnose na kvalitet ikvan ti tet ponovo ć e m o razmotriti, iako smo ih tom

prilikom ovlaš dotakli. Vremensku dimenziju

idžma'a v e ć smo razmotrili, pa jo j se n e ć e m o ponovno v r a ć a t i .

KOJI MUDŽTEHIDI ULAZE U SASTAVIDŽMA'A?

U t a k o đ e r navedenoj definiciji idžtihada vidjelism o da je on "ulaganje krajnjeg napora ud o k u č i v a n j e 1ješenja vjerskih problema, bili oni

zakonodavnog, akaidskog, racionalnog ilitradicionalnog, k a t e g o r i č k o g ili h i p o t e t i č k o g karaktera na osnovu valjanih dokaza", pa bi,shodno tome, mudžtehid bio d..S:L ~ ~ ~ u ..t':ll U--o ~ ~ l ~ ~ ' ' : l l c l ~ l "osoba koja

posjeduje sposobnost i z v o đ e n j a 'derskih odredbi

na osnovu dokaza"61, odnosno onaj "ko poznaje

fikhsku problematiku, dokaze i metode i z v o đ e n j a odredbi iz zakonodavnih tekstova".ri2

nov1 muaLum sr.? • 1s . reožes 1422./5. OKTOBar 2001. 83



,84

Da bi neko bio smatran mudžtehidom, mora

ispunjavati s l j e d e ć e u'dete:a. Dobro poznavati arapski jezik, njegovu

sintaksu, morfologiju i stilistiku.

b. Ispravno razumijevanje i potpun uvid ukur'anske ajete o propisima ( i ~ ' ~ l . . . : ; _ , ~ ] ) .

e. Detaljno poznavanje najpoznatijih hadiskihzbirki, m e đ u kojima posebno d -, . . l l , . . -, < ll

(Buharijin i Muslimov "Sahih", te "Sunene" Ebu

Davuda, Et-Tirmizija, En-Nesaija i Ibn Madžea).d.Poznavanje usuli-fikha i njegove pro

blematike.e. Poznavanje o p ć i h intencija 'dere ( J.....-ol..:i.....o

4.....oW l · ..J l) i duha Šeriiata. 63u-:! :J

Takvi mudžtehidi moraju biti pripadniciislamskog ummeta, dakle u obzir ne dolaze

nemuslimani, ma kako bili u p u ć e n i u islamskou č e n j e , jer svi pravni propisi, bez obzira na kojuoblast se odnosili, imaju duboku i neraskidivu vezusa samim 'derovanjem.64 Iz istih razloga, islamskiu č e n j a c i raspravljaju da l i se u okviru idžma'a

uzimaju i mišljenja mudžtehida koji je sklon grijehu

(J.--u.U) ili "novatorstva u 'deri" ( t - . ). Nekiispravnim drže stav da onaj mudžtehid koji sesmatra "novatorom" ali ne i nevjernikom 6

" ,

odnosno onaj koji otvoreno ne propagira svojestavove, bio on mu'tezila, haridžija, rafidija i sl., ulaziu sastav idžma'a. 66

KVANTITET ONIH KOJI S A Č I N J A V A J U IDŽMA'

A n a l i z i r a j u ć i definiciju, neki autod'7 vele da

o d r e đ e n i č l a n ( ~ y L J li ~ )

ur i j e č i

mudžtehidi imafunkciju u k a z i v a n j a n a i n k l u z i v n o s t ( J I ~ ~ I ) , tj.da obuhvata sve one na koje se r i j e č odnosi, štoz n a č i da se, da bi idžma' bio valjan, moraju složitisvi mudžtehidi koji postoje u o d r e đ e n o m dobu.

Stoga v e ć i n a u č e ~ a k a veli da se idžma' ne smatra

ostvarenim ako je jedan mudžtehid ili više 1 ~ i h protiv. Drugi, opet, smatraju da se idžma' ostYarujes a g l a s n o š ć u v e ć i n e , pa makar mali broj mudžtehida

imao i d r u g a č i j e mišljenje.68

Neki, pak, smatraju da se zadnji s l u č a j , "makari ne bio idžma', treba smatrati argumentom koji jeobaveza slijediti, jer saglasnost v e ć i n e pruža

uvjerenje da je istina na njihovoj strani i da postojik a t e g o r i č a n ili pretežan dokaz koji ih je naveo da

se slože,jerje o b i č n o rijetkost da dokaz onih koji

p r o t m j e č e ima prevagu."69 U svakom s l u č a j u , i onikoji smatraju da idžma' mora obuhvatiti svemudžtehide bez izuzetka, priznaju da je mišljenjev e ć i n e p r e č e prihvatiti, izuzev ako se ispostavi da

dokaz onih koji p r o t m j e č e preteže70

.

Islamski u č e n j a c i su razmatrali i h i p o t e t i č k u situaciju da u nekom dobu bude samo jedan

mudžtehid. B u d u ć i da je idžma' po definiciji"saglasnost" (JU..:, l) o njemu u pretpostavljenoms l u č a j u nema ni r i j e č i , jer e u pitanju pojedinac, te

ć e se njegov stav smatrati l i č n i m r a s u đ i v a n j e m , nikako č a k ni argumentom.71

PRAVOSNAŽNOST IDŽMA'A

Po mišljenju v e ć i n e islamskih u č e n j a k a , idžma'

je pravosnažan od momenta kada mudžtehidi

postignu saglasnost oko nekog pitanja. Shodno

tome, ne smeta ako se neki od njih naknadno

predomisli ili ako se pojavi mudžtehid koji nijepostojao u vrijeme postizanja saglasnosti, pa izrazio p r e č n o mišljenje. 72 Naravno, ovdje se treba

prisjetiti mišljenja po kojima nije dopušteno kršitipostignuti idžma', pa to, shodno tome, pogotovo

nije o č e k i v a t i od onih koji su ga postigli!73

Neki u č e n j a c i , m e đ u kojima i Ahmed ibn

Hanbel, smatraju da e idžma' pravosnažan tek kadpomru svi on i koji su u č e s t v o v a l i u njegovom

postizanju i sve dok je u životu bilo ko od njih, za

idžma' se ne može r e ć i da je postignut, pa bi, po

ovom mišljenju, bilo dopušteno da se neko

predomisli i p o v u č e svoju saglasnost sa nekim

rješenjem.74 Ukoliko bi se prihvatilo ovo mišljenje,to bi z n a č i l o da idžma' ne važi za one k ~ j i su ga

postigli i njihovo p o k o ~ j e n j e , v e ć tek za naredno,što bi bio apsurd. Doktor Subhi es-Salih un a v o đ e n o m djelu citira Imami Gazaliju koji veli:

, . . : _ , ~ l ~ ~ .u_, · ~ J - < > ~ 'i ~ l i : , l ~ ~ l I ~ U w_rll .:,..L..:7..>-= )U"Argumentje u n j i h o v ~ j saglasnosti, a ne u n j i h o v ~ j smrti, a saglasnost sezbila prije smrti, pa smrt n e ć e p o v e ć a t i njenu

snagu."7" Neki u č e n j a c i , pak, prave razliku kada je

ovaj mjet u pitanju. Tako grupa njih, m e đ u njimai El-Džuba'i, vele da on ne važi za i z r i č i t i idžma', bio

on verbalni ili p r a k t i č n i , v e ć samo za prešutni, poštopostoji v j e r o j a t n o ć a da onaj ko se nije izjasnioprogovori za života i time ga dovede u pitanje.Imamu-1-Haremt:jn, opet, veli da u det važi samo zaidžma' zasnovan na kijasu.71

;

nov1 muaLum sr.7 • 1s. reožes 1422./5. oKTosar 2001.



DALIPOSTIGNUTIIDŽMA' I S K L J U Č U J E POSTIZANJE NOVOG, D R U G A Č I J E G ? V e ć smo vidjeli da v e ć i n a islamskih u č e n j a k a

idžma' smatra o b a v e z u j u ć i m , neki č a k i do te mjere

da se onaj ko ne postupa po njemu proglašava

nevjernikom. Vidjeli sm o i kada on postaje

pravosnažan, uz sve razlike u mišljenjima. Ostaje

nam da vidimo "rok trajanja" idžma'a, odnosno da

li jednom postignuti idžma' ostaje važiti za sva

naredna vremena, te da li je u n e m o g u ć n o s t i postizanja idžma'a, uz dva stava u o d r e đ e n o m problemu dopušteno zastupati novi, t r e ć i .

Neki fakihi vele daje dopušteno da u č e n j a c i jednog vremena svoj idžma' zamijene novim

idžma'om, što je potpuno u skladu sa stavom onihkoji za pravosnažnost idžma'a uvjetuju nestanak

onih koji su ga postigli. Ako se pak novi idžma'

postigne u drugom vremenu, v e ć i n a usulskih

u č e n j a k a smatra da se on n e ć e uzimati u obzir, jer

bi to bila derogacija prvobitnog idžma'a, a

derogacije nema nakon Poslanikovog, s.a.v.s.,

vremena, je r ona važi samo za odredbe koje imaju

tekstualno utemeljenje. V e ć i n a u č e n j a k a ipak

smatra da nema idžma'a poslije v e ć postignutog 77,

b u d u ć i da e prvi idžma' argument i nije dopušteno

postupati suprotno njemu, a kamoli postizati

saglasnost njemu o p r e č n u . 78U prethodnom izlaganju smo vidjeli da idžma'

može biti utemeljen i na avnom interesu- maslahi.

Za takav idžma' neki tvrde da može biti zamijer:uen

novim ukoliko to interes iziskuje.79

DALI SE, UODSUSTVUIDŽMA'A, UZDVA

P O S T O J E Ć A STAVA MOŽE ZAUZETI

T R E Ć I ? Ukoliko u č e n j a c i jednog doba ne uspiju p o s t i ć i

idžma' o nekom problemu, ali ipak približe stavove

i svedu ih na dva, postavlja se pitanje da li je

dopušteno zauzeti t r e ć i stav ili se i takav stepen

saglasnosti smatra nekom vrstom idžma'a, te mu

nije dopušteno p r o t U i j e č i t i ? O ovome postoje tri

mišljenja.

l. Po v e ć i n i u č e n j a k a , t r e ć i stav nije dopušten,

jer je saglasnost o dva stava u datom problemuinkluzivni idžma' ( ~ l t 4 ~ 1), g. saglasnost

da o tome ne može postojati t r e ć i stav, te bi njegovo

zauzimanje z n a č i l o kršenje postignutog idžma'a,

što, kao što znamo, nije dopušteno.

2. Po drugom mišljenju, koje zastupaju neki

u č e n a j c i , dopušteno je izraziti t r e ć i , č e t v r t i , peti ..

stav, jer samo razilaženje u pogledu tretiranog

problema u p u ć u j e da e ono predmet razmatranja

i idžtihada.3. T r e ć i stav za koji se opredjeljuju a n a l i t i č k i

usulski u č e n j a c i 8 0 i koje je najprihvatljiviji teži da

detaljnije razloži č i t a v u stvar i veli: "Ako novo, t r e ć e mišljenje nastoji osporiti ono u č e m u se prethodna

dva slažu, nije dopušteno, u p r o t i v n o m j e s t e . ~ 1

Za ovaj stav se navode r a z l i č i t i primjeri, od

kojih ć e m o navesti nekoliko:

a) DJEDOVO PRAVO NA N A S L I J E Đ E UZ

B R A Ć U OSTAVITELJAFakihi iz reda ashaba su o njemu zauzeli dva

stava: l) djed i s k l j u č u j e ostaviteljevu b r a ć u izn a s l i j e đ a i sam n a s l j e đ L ~ e , ukoliko uz njih ne postoje

drugi nasljednici, 2) djed n a s l j e đ u j e zajedno sa

b r a ć o m , ne i s k l j u č u j u ć i ih. Z a j e d n i č k o kod oba

stava je da djed n a s l j e đ u j e , pa nije dopušteno

zauzeti t r e ć i po kome bi se djed i s k l j u č i o iz

n a s l i j e đ a . ~ b) 'IDDET TRUDNE HUDOVICE.

Ashabi su se razišli i u pogledu 'iddeta ženeč i j i muž umre a ona ostane iza njega u drugom

stanju. Jedni su mišljenja da jo j 'iddet traje do

poroda (kao i sval<.oj trudnici), a drugi da se r a č u n a po duljem terminu: po mjesecima ( č e t i r i mjeseca i

deset dana, kao i svakoj hudovici, ako se ranije

porodi) ili po porodu (kao i svakoj trudnici, ukoliko

ranije i s t e č e ' iddet p r e d v i đ e n za hudovicu).

Z a j e d n i č k o za oba stava je da se 'iddet ne može

r a č u n a t i samo po mjesecima i završiti se prije

poroda, te bi onaj ko bi to ustvrdio narušioi d ž m a . " ~

e) NUJET KOD Č I Š Ć E N J A . U č e n j a c i iz prvog doba razilaze se u pogledu

obaveznosti nijjeta za obrede č i š ć e n j a , pa ga neki

smatraju obaveznim za sve: abdest, gusul i

tejemmum, dok ga drugi smataju obaveznim samo

za tejemmum. R e ć i da on nije obavezan ni u

jednom z n a č i l o bi u v o đ e n j e t r e ć e g mišljenja koje

narušava saglasnost obiju strana u pogledu mjera

pri tejemmumu.84

d) R A Z V R G N U Ć E BRAKA ZBOG NEKE OD

P E T M A H A N A ( ~ I ' - : - ' ~ I ) H 5 Neki od u č e n j a k a iz prve generacije vele da se

brak može razvrgnuti zbog bilo koje od ovih

nOVI !!]U8LUm Br.7 • 18. feDŽeB 1422./5. O ~ T O B a r ?001. · " -, - 85



86

mahana, dok drugi vele da ga nije dopušteno

razvrgnuti zbog bilo koje od njih.86 Ukoliko bi neko

zauzeo t r e ć i stav, rekavši npr., da je r a z v r g n u ć e dopušteno zbog neke od ovih mahana, a ne zbog

svih, to se ne bi smatralo kršenjem idžma'a, b u d u ć i da prethodna dva stava nemaju ništa

z a j e d n i č k o g a . 8 7

Z N A Č A J , M O G U Ć N O S T I N A Č I N POSTIZANJA IDŽMA'A NEKAD I SAD

U prethodnom izlaganju vidjeli smo da idžma'zbog svoje blagotvorne uloge u oblikovanju

islamskih propisa, nezavisno od toga šta ko pod

njim podrazumijeva, zaslužuje da bude svrstan uglavne izvore islama. Po Ikbalovom mišljenju, kojesmo v e ć naveli, idžma je možda najvažniji pravni

pojam u islamu. Mada se njegovo oblikovanje

donekle može pratiti još od doba ashaba, ipak je

on, kako s pravom tvrdi Fazlur Rahman, organskiproces koji sam, kao i njegov nastanak, i z m i č e analizi, ali je po svojoj prirodi n a j m o ć n i j i faktor uizražavanju kompleksa vjerovanja i prakse

muslimana. "Poput organizma, on funkcionira i

raste: u bilo kom datom trenutku on ima n a j v e ć u funkcionalnu vrijednost i m o ć ( .. )ali u isto vrijemeon stvara, asimilira, modifikuje i odbacuje."88 Po

istom autoru, idžma' je bio srodan p r o s ' d e ć e n o m javnom mnijenju. 89 U islamskom svijetu koji se širioprostorno i udaljavao vremenski od svoje kolijevke,idžma' je samo zadobivao na z n a č a j u , jer se

pojavljivalo mnoštvo novih situacija za koje je

trebalo p r o n a ć i primjereno islamsko rješenje.

M e đ u t i m , i ovaj v e l i č a n s t v e n i principje veoma rano

okoštao i izvrgao se u svoju suprotnost, b i v a j u ć i č e s t o preprekom napretku, umjesto podsticajem

na hod ukorak s vremenom. Možda je malo

preoštra, ali nije daleko od istine ni Ikbalovo

zapažanje da je idžma' ostao p r a k t i č n o samo ideja

i da je rijetko poprimao formu stalne institucije unekoj islamskoj zemlji. O uzrocima takvog stanja

on veli: "Možda je njegova transformacija upermanentnu zakonodavnu instituciju bila

suprotnap o l i t i č k i m

interesima apsolutnemonarhije koja je stasala u islamu neposredno

poslije č e t v r t o g halife. Bilo je , mislim, u interesu

emevijskih i abasijskih halifa da prepuste

nadležnost idžtihada pojedinim mudžtehidima

radije nego da potpomognu formiranje stalne

skupštine koja bi mogla postati, štaviše, m o ć n a za

njih. "90 Idžma' je po svojoj ptirodi, zbog insistiranjana saglasnosni, kohezioni i s t a b i l i z i r a j u ć i princip,ali je p o č e s t o , p o t i s k u j u ć i novi zamah idžtihada,osobito nakon zatvaranja njegovih vrata'11 , postajao

k o č n i c a i s t a t i č k i f a k t o r . ~ Idžma' je č e s t o bio postfacto racionalizacija p o s t o j e ć e g stanja ili, pak,ratifikacija statusa quo, p r e u z i m a j u ć i na taj n a č i n permisivnu i inkluzivnu ulogu, ali i g a r a n t i r a j u ć i totalitet rezu ltata idžtihada.93

M O G U Ć N O S T I N A Č I N POSTIZANJA

IDŽMA'A

V e ć sm o vidjeli da neki islamski u č e n j a c i

prizncyu samo idžma' ashaba (ogromnav e ć i n a

jesaglasna da se on dogodio), žitelja Medine ili prvihgeneracija muslimana. Jedan od faktora koji ih je

pods akao na to 'derojatno je i č i n j e n i c a da su onikoji u datim s l u č a j e v i m a s a č i n j a v a j u idžma'

malobrojni i prisutni na o d r e đ e n o m relativnos k u č e n o m prostoru. Vidjeli smo t a k o đ e r da drugi

n i j e č u i samu ideju idžma'a. Kao uzroke

n e m o g u ć n o s t i postizanja idžma'a navode, pored

ostaloga, i s l j e d e ć e : l . Vrlo teško je , ako ne i n e m o g u ć e , utvrditi

ko je mudžtehid, a ko nije, jer ne postoje preciznamjeri la za to. Na ovaj prigovor se može odgovmitikonstatacijom da postoje jasni kritereiji o tome ko

je mudžtehid a koji su v e ć navedeni u prethodnom

razmatranju.2. Ukoliko bi se takvi pojedinci i mogli izdvojiti,

n e m o g u ć e ih je okupiti, jer su razasuti u raznimkrajevima. Ako ih se nekako i obavijesti opfoblemu, teško je saznati mišljenje svih i na kraju

biti siguran da se neko od njih u m e đ u v r e m e n u nijepredomislio.94

V e ć i n a ove prigovore smatra samo sijanjemsumnje u m o g u ć n o s t n e č e g a što se v e ć dogodilo,za što su primjer idžma' i ashaba o ništavnosti brakamuslimanke sa nemuslimanom, ispravnost brakabez mehri-musemma, o tome da b r a ć a i sestre po

ocu zauzimaju mjesto r o đ e n e b r a ć e i sestara

ukoliko oni ne postoje, da r o đ e n i sin i s k l j u č u j e

unukaiz

nasljedstva itd.

95

M O G U Ć N O S T POSTIZANJA IDŽMA'A U

NAŠE DOBA

Ukoliko je drugi od prethodnih uzroka

n e m o g u ć n o s t i postizanja idžma'a nekada i mogao




biti smatran razložnim, danas se to za njega ne bi

moglo r e ć i : jer, z a h v a l j u j u ć i napretku nauke itehnike, razvoju medija, razgranatosti i raznolikosti

komunikacija, m o g u ć n o s t okupljanja mudžtehida

i m o g u ć o s t stjecanja uvida u njihovo mišljenje onekom problemu su sasvim realni i lahko izvodivi.

Po Ikbalovim r i j e č i m a , "pritisak novih svjetskihsnaga i p o l i t i č k o iskustvo evropskih naroda upravodemonsttiraju u duhu modemogislama vrijednostii m o g u ć n o s t i ideje idžma'a. "96 U nastavku se on

zalaže da se pravo idžtihada prenese sa mudžtehidapojedinaca na skupštinu. Ova Ikbalova vizionarskaideja je v e ć postala stvar prakse, jer v e ć postoji

mnoštvo raznorodnih organizacija koje okupljajuislamske u č e n j a k e i koje teže objedinjavanju

njihovih stavova o raznim savremenim

problemima. Publiciranje stavova usaglašenih na

taj n a č i n pomoglo bi da i oni koji nisu neposredno

u k l j u č e n i u njihovo oblikovanje izreknu svoj sud.Svakako da danas, u doba specijalizacije, u proces

postizanja idžma'a treba u k l j u č i t i i s t r u č n j a k e izpojedinih n a u č n i h disciplina u koje mudžtehidi

realno nisu u stanju s t e ć i dublji uvid, a on je nužan

je r idžma' tretira "živu" materiju.

Umjesto svakog daljnjeg govora on a č i n u

postizanja idžma'a danas, b i ć e dovoljno citiratiPredgovor Ihkama, u kome autor navodi r i j e č i Kemala Farukija, na osnovu navoda Kemala

Mensura: "Kemal Faruki zapaža da se idžma' uprošlosti postizao samo kao retrospektivni,

teško da se to stekne u jednoj osobi, te predlaže da

bude o l i č e n o u Komisiji za idžma' kao cjelini, a ne

u svakom č l a n u ponaosob, te oni mogu posjedovatisamo po jedno ili dva svojstva za mudžtehida.

A kako donositi odluke? I s t r a ž i v a č smatra da

je iluzorno težiti ka potpunom konsenzusu i pita

se da li je on ikada u prošlosti postignut, č a k i ojasnim i nedvosmislenim tekstovima? Stoga sezadovoljava t r o č e t v r t i n s k o m v e ć i n o m č e s n i k a , p t i m j e ć u j u ć i da ć e preostala č e t v r t i n a biti istinskaprepreka koja ć e s p r i j e č i t i u č m a l o s t Komisije a n e ć e je blokirati. P o d s j e ć a m o da e Schasht razjasnio da

idžma' starih pravnih škola nije bio potpun, v e ć jebio tek saglasnost v e ć i n e u č e n j a k a . "97

Z A K L J U Č N A RAZMATRANJAU prethodnom razmatranju upoznali smo se

sa idžmaom kao jednim od č e t i t i izvora Šerijata( ~ ~ U J i ) , odnosno jednim od sekundarnih

izvora islama, koga islamski u č e n j a c i definiraju kao"saglasnost mudžtehida u islamskom ummetu unekom dobu nakon Poslanika, s.a.v.s., o nekom

vjerskom propisu". Potreba za njim pojavila se

odmah nakon preseljanja na Ahiret Božijeg

poslanika, s.a.v.s., zbog mnoštva novih situacija sakojima su se s u o č a v a l i muslimani. Odgojeni na

principima m e đ u s o b n o g savjetovanja

konsultiranja- šura i korištenja vlastitog r a s u đ i v a n j a - idžtihada, ashabi su iznalazili saglasne odluke o

mnogim problemima, o č e m u vlada nepodijeljenapotvrdni idžma'. Danas se on može p o s t i ć i kao saglasnost m e đ u islamskim u č e n j a c i m a . Velikaprospektivni i inicijalni, kao što je to bio s l u č a j u v e ć i n a islamskih u č e n j a k a idžma' smatra m o g u ć i m starim školama fikha. Da bismo stigli do tog cilja, i n e č i m što se dogodilo, n a l a z e ć i utemeljenje zamoramo usvojiti o d r e đ e n a n a č e l a . Kao prvo, ako H d" S ·dv , vqjega u Kur'anu i u a Isu. am 1 zrna, opet, moze

nepogrešivost smatramo svojstvom ummeta kao biti zasnovan na Kur'anu, Hadisu (mutevatiru, pocjeline, moramo se složiti da samo o g r a n i č e n broj nekima i na ahadu) i kijasu, pa č a k i na maslahi -u č e s t v u j e u donošenju odluka. Ali, kako odrediti o p ć e m interesu. Da bi neko bio u č e s n i k uone koji ć e p o s t i ć i idžma', kvalificirane, p r a v i č n e i postizanju idžma'a, mora ispunjavati o d r e đ e n e povjerljive u č e n j a k e ? Imenovanje, ako do njega uvjete, koji p r o i s t j e č u iz same definicije.d o đ e , izishue miješanje p o l i t i č k e vlasti, pa makar Idžma', s obzirom na n a č i n postizanja, može

kroz ~ z d _ a v a n j ~ s ' d e d . o ~ ž b i ... I : b ~ r i bi ?om ogli ~ a biti i z r i č i t i ili prešutni. Ć a k i oni koji prilwataju samo~ e t.o ~ Z b j e g n e ! m ~ . g h b1 se o_drzati na m v ~ u m ~ n J I ~ idžma' o d r e đ e n e grupacije (ashaba, Medinelija i sl.)jediniCa, sa d z a m ~ o m kao J e z g r o m A J i , Oni kOJI :1: · - · v·t· · _ p ' oiiene 1 Vl.SOkO usaglasveno.____ ...._________ _-ll.LSaiilO-J.ZriCl -1- lHZffia_,_ :J _

s a č ~ n j a v a j v ~ ~ i d ž ~ a ' m o r a j ~ p ~ s j e d o v a ~ i ~ d r ~ đ ~ n a mišljenje koje ne drže i d ž ~ a ' o m k a o U e a n o SVOJStva, CIJe p n s u s t v ~ U ~ j ~ t U J U usulsk1 ucenJaCl, ~ pažnje. Na taj n a č i n je idžma' ublažavao razlikeona su s a ~ eta u tdztthadu, zakonodavnOJ m e đ u stavovima, pa je tako dao svoj doprinos i

s p o s o ~ ~ o . s t t da s_e d ~ p r e . do teksta, da s ~ o_n kristalisanju p o s t o j e ć i h mezheba, e l i m i n i r a j u ć i razumiJe 1 da :e 1z nJega 1 z v e ~ e ~ d g ~ v a r a ~ u c a neke druge. Ć a k i po priznanju mnogih koji i nisuodredba za dati problem. Faruk1 pnznaJe da je to baš skloni islamu i muslimanima, u idžma'u se kriju

nov1 muaLum sr.7 • 1s . reožeB 1422./5. OKTOBar 2001. 87



zameci snage" koja islamu o m o g u ć a v a da senesmetano k r e ć e i da se razvija"98 , on je u istovrijeme i princip promjene i kontinuiteta.99

Po mišljenju v e ć i n e , idžma' postaje pravo

snažan od momenta postizanja, a tek po nekima

nakon smrti u č e s n i k a . U s l u č a j u nepostojanja

idžma'a, a postojanja dva relativno usaglašena stava,ono što je u njima z a j e d n i č k o nije dopušteno

osporiti, a ako postoje dva o p r e č n a stava,dopušteno je zauzeti i t r e ć i .

Bez obzira na stepen p1ihvatanja idžma'a, po

v e ć i n i u č e n j a k a nije poželjno njegovo

opovrgavanje, dok onoga ko ga krši neki

proglašavaju č a k nevjernikom. Kao takav, idžma'

je svojevrsna prepreka zastranjivanju.Pored blagotvorne uloge koju je imao, idžma'

je na momente korišten i kao sredstvo za

cementiranje p o s t o j e ć e g stanja. Kao princip koji jeu prošlosti dokazan kao djelotvoran, idžma' bi,pogotovo u savremenom dobu, prepunom izazovai novih problema, mogao i morao biti upražnjavan.

Razvijenost komunikcija i telekomunikacija,

n a u č n a d o s t i g n u ć a i sl. to č i n e lakšim nego ikada

do sada. N a j p 1 i k l a d n i j i n a č i n za p o s t i z a ~ e idžma'a

bilo bi osnivanje specijaliziranih ustanova,

akademija i sl., koje bi okupljale predstavnike

mudžtehida iz cijelog svijeta, te s t r u č n j a k e izr a z l i č i t i h n a u č n i h oblasti. Publiciranjem stavova bise sa njima upoznali i drugi, te bi i oni mogli i z r e ć i svoje mišljenje. ldžma' bi trebao biti prospektivan,donošen za sadašnjost i b u d u ć n o s t , a ne

retrospektivan, naknadan. Ovako s h v a ć e n , pomogao bi muslimanima da idu ukorak sa

vremenom i da daju svoje i islamske odgovore na

pitanja i izazove modernog vremena, te tako steknu(samo) poštovanje. S h v a ć e n samo kao nešto što sedogodilo, idžma' ć e ostati stvar prošlosti, amuslimani ć e svoje poglede upirati ka drugima,

i š t u ć i od njih ž u đ e n a 1ješenja. A u eyetu koji islamski- - - - - u č e n ~ ~ a o ~ e l j u j u ć i za princip

idžma'a. Uzvišeni Allah ne obecava nirnale lijepishod onima koji slijede put koji nije Pu t 'dernika.

Šire s h v a ć e n od usulskog p1incipa, i idžma' kaookupljanje i sabiranje oko stožernih vrijednostiislama je nasušna potreba ovog i svih vremena u

kojima obitavaju muslimani. Znameniti savremeniislamski u č e n j a k Isma'il Radži el-Faruki elaborira

koje su to vrste ne-uslulskog idžma'a ili konsenzusakoje su potrebne muslimanima i koje s a č i n j a v a j u

mt hilafeta, te ih sažima u tri kategorije, koje ć e m o na kraju spomenuti, iako nisu direktno predmet

ovoga rada:

l . Konsenzus vizije ( ~ j _ r l l t 4 !). To je, poFarukijevom mišljenju, zajedništvo na misaonomplanu i zajedništvo savjesti. U cilju njihovog

ostvarenja, potrebno je sistematski percipirati

islamske vrijednosti i njihovo ostvarenje u prošlosti,ali i poznavanje sadašnjosti i n a č i n a na koji se oneiznova mogu realizirati. Idžtihad kojije po plirodid i n a m i č a n i kreativan, poziva upravo tome.

Nadalje, idžma' teži da kruniše napore u ciljurazumijevanja, ali ga kreativna energija idžtihadaneprestano dovodi u pitanje, dok idžtihad, sa druge

strane, biva ozbiljen i oplemenjen n u ž n o š ć u dauvjeti mudžtehidove kolege u valjanost njegoviho t k r i ć a i potrebom da bude p o t v r đ e n od strane svih

kao idžma'.

2. Konsenzus htijenja i m o ć i ( ~ J I A l t ~ ) ) . Ovaj konsenzus ima dvije komponente: el-asabijja(sensus communis, socijalnu koheziju), kroz kojuse muslimani obavezuju da na situacije i d o g a đ a j e reagiraju na jedan te isti n a č i n , ujedinjeni upokornosti Bogu, i en-nizam, organizacionu i

l o g i s t i č k u aparaturu sposobnu da kristalizira

odluke i da mobilizira muslimane u cilju ispunjenjanjihovog poslanja, p r e v o d e ć i ono "što bi trebalo"u ono "što se č i n i " na individualnom i grupnom

planu, a i od strane samih lidera. On pod asabiyyomne misli na tlibalizam, v e ć na e t i č k i i odgovoran aktpredanosti i p o s v e ć e n o s t i sudbini ummeta.

3. Konsenzus produkcije ( ~ l t Lo..::;.!). Ovajkonsenzusje vrhunac prethodnih i nema kraja, v e ć je stalni proces, jer se zasniva na dijalektici idžma'a

- idžtihad. Kroz njega svaki pojedinac dostiže

vrhunac samorealizacije, te društvo biva s a č i n j e n o od nefrustliranih pojedinaca, a na kolektivnomplanu ovcy konsenzus mobilizira cjelokupni ummet

u cilju osiguranja svega što je potrebno za

zadovoljenje njegovih potreba. 100

Na kraju kažemo da e idžma' tema koja e kod

nas malo i u o p ć e n o ~ ~ t i r a n a i da e svrha ovog rada

postignuta ukoliko rllitkar ma-lo doprinose

razumijevanju i zaživljavanju idžma'a kao

p r a k t i č n o g i djelatnog principa i na našim

prostorima iskreno se nadamo da ć e idžma' biti

tema i nekog još ozbiljnijeg i utemeljenijeg

p r o u č a v a n j a , jer on to, o č i t o je , itekako zaslužuje.

88 nov1 muaLum sr.7 • 1s. reožes 1422./5. OKTOBar 2001.



IZVORI I UTERATURA

l. ' ~ . ; . . U l ~ _ , ~ L . . . : , _ , . l . J I '-:-'LLJI ).J 'uJ..J.:;..cJ-.;1 L.U...

i\'IA'I' •uJ..>--:!-7 - .

2.~ l , ~ ) l . . . . , ~ l d . . . . . . . . . : ~

l r.ll......... .e-JL....:JI~

.;_,..:..s..JIi \ 'IVA •uJ..>--:!-7 · 0 - o ~ r-L--JI ).J . ~ L . : : . . . f l

3. ,ti.i.JI J_,..,..,.1 ~ cj_,_..u\'1 ·U--o-=-..rl' ~ ~ ~ ~ ~ ~ J...<>ui\'11'1 ,.JI.J.i..,>-,.._j.; W I ~ , ~ _ , \ ' 1 ~ l

4. ~ l _ ) l ~ l ,<li.i.J I J_,..,..,.1 ~ ~ _ , J I ' u l . . l - : ' . ) 1 " " : ' ~ 1 '"'-:'-"

\' IV. <.JI.J.i..,> , ~ W I ~ • ( ~ _ , 0...!-:'.)...o)5. <t.ib. ,J_,..,..,.')' l iLS...:,.1 ~ J ~ l ii..S..::.. I L.>"'" L_,JI ~ _ , J I . J - : ' 1

'-:-'_ri-J l ) .J ~ _ r : : , ~ l -'--;'-C < L u . . ; ~ ~ " " <Ll i ~ - ' i\ ' IAI •uJ.>-::-; ' u - " ) l . . . . , ~ l

6. ~ , ~ L . : J I ~ . ; . J ! l.J..-: . . ~ . . o . . . : > - o ~ l il...);LJ UL...._) l

i\'IV'I , ~ L J l ~ l ,;...r-.tW I ,..:..,I_;:J I ).J

7. ~ 1 j- A ~ ) G ~ ~ t-:'L.:;:j ,<li.i.JI J_,..,..,.1 ~ o . J ~ I .J--:'1 .J-:>.01 ' - : - ' ~ - ' u l . . S ~ I _,_.,.i .J-:>.01 ~ · ~ Ji' - : - ' ~ 1 ) . J . ~ 0-71 U-;.>..JI ~ i ) l . . . . , ~ l F - ' ~ w l t:-=)-:; uJ.l..:> <uJ..>--:!-7 u - ! ~ l -

8. t:-=) :; u . l . : ' · ~ ~ 1_;illi ) .J ,<Lii.J 1 _,..,..,.i , •..r-.t.J .J-:>1 ~ 9. 'F-' ~ . . . U l ~ J>-'-".) l . J ~ l ' L S ~ l - - . i . : ~ 4.._,...JL:.

i\ ' IA\ •uJ..>--:!-7 ,Ul...._) l :t...........:,_". -

10. ' - : - ' ~ 1 ).J . ~ G J I ~ l . ~ l ...U •.J-:>L.... ~ i\ 'IA\ •uJ..>--:!-7 ' U " " ! ~ l

l l . _ ; I . J , ~ l : J I ~ I , ~ _ , J I ~ I , ~ ~ I t i l . J I ~ i\'IV"I' ·•..r-.tW I ,.._j.;W I

12. ENCIKLOPEDijA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA,

JLZ, Zagreb, 1967. III

13. PRAVNA ENCIKLOPEDUA, Savremena administracija,

Beograd, 1979.

14. WEBSTER S ENCYCLOPEDIC UNABRIDGED

DICTIONARY OF THE ENGLISH LANGUAGE,

Gramercy Books, Avenel, NJ, 1996.

15. Seid Ramadan, ISLAMSKO PRAVO, IZVOR I RAZVOJ,

Stmješinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo,

1984.

16. AbdurRahman I Doi, SHARI'AH TH E ISLAMIC LAW,

Ta Ha Publishers, London , 1984.

17 . Muhammed Ikbal, OBNOVA VJERSKE MISLI U

ISLAMU, Sta1ješinstvo IZ u SR BiH, S a r ~ e v o , I979.

18. (Islamic surveys 2) N J Coulson, A HISTORY OF

ISLAMIC LAW , Edinbourgh, The University press ,

1964.

I9. Fazlu r Rahman, DUH ISLAMA, Jugoslavija, Beograd,

1983.

20. Henri Laoust, RASKOLI U ISLAMU, Naprijed, Zagreb,

1989.

21 . Isma'il Raji al -Faruqi, AL TAWHID IT S

IMPLICATIONS FOR THOURGHT AN D LIFE,

International Institute of Islamic Thought, Herndon,

Virginia, USA, 2n d edition, 1992.

22. KUR'AN SA PRIJEVODOM NA BOSANSKI JEZIK,preveo Enes K a r i ć , Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995.

Bilješke:

* U radu nije korišten nijedan n a u č n i sistem transkripcije

arapskih r i j e č i , v e ć u o b i č a j e n a fonetska tanskripcija,

b u d u ć i da se u njemu s u s r e ć u uglavnom p o p r i l i č n o o d o m a ć e n e r i j e č i . Izuzetak j e u tome što j e za arapsko

slovo t korišten obrnuti apostrof (') , a za • " o b i č n i " (').

l. "Prenose ga "džema'a" od Ebu Hurejra, osim Tirmizija,

k ~ j i ga prenosi od 'Amra ibn El-'Asa.

2. N ~ p o z n a t i j i muslimanski s i s t e m a t i č a r znanosti Ib n

Haldun ovako definira fikh: .JJ l ii..S..::..1 u_,_._., .J-A <li.i.J 1

u l ~ l_, '-:-'..GJI_, ~ 1 _ , '-:-'.P._ , J ~ ,0:;-iKL IJw i ~ ~ ~ . . . . : : . t .;L.:J l ~ L...J d....:......... l_, '-:-'LLJ 1 J....o o.l..i.l..::..... ~ " - ~ d . . : . . ~ ~ 1_,4J J.:.:S U.J'YI dl:. cJ...o ii..S..::..')'I . . : : . . . . : ; - ~ 1 I S ~ U . J Y I j-A•uJ..>--:!-7 ,d........; ..UI

~ - ' .._...:,l:...,JJ l -:-'LLJ l .; l J ,Lill ). ti_g( V ' I V ~ ' i \'IA"I' "Fikhje p o z n a v a r ~ j e odredbi Uzvišenog

Allaha koje se odnose na djela obveznika (el ' ali

mukellefin) , njihovu obaveznost, zabranjenost,

p r e p o r u č e n o s t , omraženost i dopuštenost. To

poznavanje se s ~ e č e na osnovu Kur 'an a i sunneta i

dokaza koje je Zakonodavac uspostavio i kada se

odredbe izvedu iz tih dokaza nazivaju se fikhom". U

nastavku ć e m o se na djelo pozivati kao na Mukaddimu.

3. Posljednji živi ashab bio j e ~ l l i : ; _, 0--;1 .J-"LL ~ I.J-:'1.._...:,LLJ l Ebuet-Tufejl 'An1ir ibn Vasile El-Lejsi el-Kinani,

koji je po vjerojatnim p r e d ~ ama preselio na Ahire t 100.

godine po Hidžri. (Navedeno po: u ., : o . ; ~ . W I ).J , ~ L : . J I ~ l , ~ ) l . . . . , ~ l d . . . . . . . . . : ~ l r.lG..... .e-J L....:JI

~ 4 - J I ~ \ \ ~ i\'IVA •uJ..>-::-: ,0:--:.>)L.J..J rh-JI) . U

nastavku ć e ovo djelo biti navedeno kao Me'alim.

4.Junus, 71, u prijevodu dr. Enesa K a r i ć a , izdanje Bosanske

knjige, S a r ~ j e v o , l 995.

5. Vidjeti, n p r . ~ [j_,_..u\'1 •U--o-=-..rJI ~ ~ l ~ l ~ ~ U . 'i\'11'1 , . J I ~ ,.._jJWI , ~ _ , ' ) ' l ~ l ,<Lii.JI J_,..,..,.iA " l ' ~ U nastavku ć e m o djelo navoditi kao Unmuzedž

ili ~ l ,<l..i.i.JI J ~ 1 ~ ~ ~ l •J l .: > . J f ' " : ' ~ l ~ ,\'IV. ,.JI.J..i....: , ~ W I ~ ( ~ _ , O..J..:>.)...o) ~ : l . . r J I \ f V ~ - U nastavku ć e m o djelo o z n a č a v a t i kao Vedžiz.

Za navedeni hadis u raspoloživoj literaturi nisam uspio

p r o n a ć i izvor niti ocjenu vjerodostojnosti , a autor i

navedenih djela ga r a z l i č i t o navode, prvi sa)' eJ-l, a drugi

sa rJ U-1-6. Isto, t a k o đ e r i Me'alim, str. 19.

7. Enciklopedija leksikografskog zavoda,JIZ, ZagTeb, 1967.,

III, str. 576. Pravna enciklopedija (S avremena

administracija, Beograd, 1979., str. 156) kod termina

consensus u zagrad i navodi da je to saglasnost volja

stranaka i u p u ć t i j e na termin contractus, a pod njim

(na narednoj strani) navodi dva z n a č e n j a : saglasnost

volja dviju stranaka iz koje n a s t ~ e obligacioni odnos

z a š t i ć e n posebnom tužbom i ugovor nastao iz takve

saglasnosti. Navedena z n a č e n j a termin je dobio u

p o s t k l a s i č n o m i Justinijanovom pravu. Webster's

Encyslopedic Unabridgod Dictionary of the English

Language (Gramercy Books, Avenel, NJ , 1996, str.

8. Unmuzedž, 82.

9. An aliza elemenata definicije idžma 'a s a č i r i j e n a na osnovu

nov1 muaLum sr.? • 18. reožes 1422./5. OKTOBar 2001. 89



90

Vedžiza (str. 147-149) i Unmuzedža (str. 82-85).

10. H. A .R. Gibb, Mohammedanism, str. 73. Navedeno

prema Seid Ramadan, Islamsko pravo, izvor i razvoj,

Sta1ješinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo,

1984. str. 32. Isti autor na 87. strani navodi r i j e č i iz

kojih se da vidjeti da je ideja idžma'a potpuno stranak r š č a n s t v u . l l . U uvodu djela "Izvori Muhammedanskog

zakonodavstva" (The Origins. of Muhammadan

Jurisprudence, Oxford, 1950.). Navedeno prema _,..._.,.1~ . J _ , . . . . . . . , ' ~ I i ~ 1 ~ J ~ l il.S..:..I · ~ l , J I ~ ~ l '-:-'.,r-iJ l .! lJ . ~ _ r : : , ~ l ~ <L......j .~ ~ - J - J <L.J i.W-J

o oU"", i \ \A -,..;:_,-3..>-::'-:' 'L.>")l....11 Pri n a v o đ e n j u obimno g

predgovora p r i r e đ i v a č a ovog djela, djelo ć e m o o z n a č a v a t i sa Predgovor Ihkamu-1-fusula, a pri navodima

autora djela, El-Badžija, kao Ihkamu-1-fusul.

12. Paris, 1975. Navedeno prema Predgovoru Ihkamu-1-

risala, 55,13. Alu Imran, 159; Šura 38.

14. En-Nisa' , 115.

15. \ \ \ L>""l \[ , ...>a, o- . ll navedeno prema Unmmuzedž,

86.

16. Predgovor Ihkamu-1-fusula, str. 51.

17. Vidjeti npr. Vedžiz, str. 150 i Unmuzedž, str. 86-87.

Autori ne navode prenosioce, niti zbirke u kojima su

zastupljeni hadisi, a to ne č i n i ni autor Ihkamul-fusula

(str. 447), koji navodi i niz drugih hadisa u prilog

idžma 'u.

18. ~ , ~ L : : J I ~ . J J ! . j - : ~ ~ l i l o ~ UL...._) l

1. V!.-1. vrU"" ' i \ \V'\ . ~ t . . : ; J l ~ i •o_r'I>W l ,..:..,l_r:;J l .JI J.19. Me'alim, str. 22

20. Abdur Rahman I. Doi, Shari'ah, Th e Islamic Law, Ta

Ha Publishers, London , 1984., str. U nastavku ć e p o z i v 1 ~ e na ovo djelo biti o z n a č e n o sa Doi.

21. Isra', 36.

22. Me' alim, 32.

23. Muhammed Ikbal, Obnova vjerske misli u islamu,

Starješinstvo IZ u SR BiH, Sarajevo , 1979 ., str. l 09 i

dalje. U nastavku ć e m o djelo o z n a č a v a t i kao Ikbal.

24. Me 'a lim, str. 26. Autor u k a t e g o r i č k e oslonce svrstava

mutevatir hadis, dok ahad hadis smatra h i p o t t i č k i m osloncem. U nastavku autor veli: "P rihvatanjeh i p o t e t i č k i h dokaza olakšala im je č i n j e n i c a da je idžma'

potreban najviše u stvarima od interesa za ummet, a u

cilju o s t v a r e 1 ~ a tog interesa nema n i č e g a lošeg u tome

da oni koji s a č i n j a v ~ u idžma' posegnu za h i p o t e t i č k i m osloncem, je r se u ovome u obzir uzimaju pozitivne

posljedice postupka." Autor ne navodi maslahu kao

oslonac, ali to č i n i autor Vedžiza (str. 156).

25. Vedžiz, 156.

26. Unmuzedž, str. 98.

27. En-Nisa', 23

28. Doi, 66 .

29. Vedžiz, 156.

30. Unmuzedž, 100.

31. Vedžiz, 156.

32. ~ d....3)L; • • ..• ·. o - . ~ t-:'t...:..::, ,d...i.i.J 1 j_,....."1 ~ oJ_,_......l l

-.J-:>1 eJ..:> ..J l ' - : - ' ~ - 3 d..S:_r:J lJ-:> i cJ-:>..W l ~ : ~ JI L..:. i

' - : - ' ~ 1 ) J . ~ .j-: 1 J-:>..W I ~ i)l....11 ~ - J W I

l\ OU"" , ~ j .::. ..J-J l--;> ,..;;_,.j_r:-: ' 1 . . 5 " 7 ~ l nastavka Ć e <:\jelo

biti n a v o đ e n o kao M u s e v v e d a ~ 33. Ihkamu-1-fusul, 486.

34. Islamic sarveys 2: N J. Coulson, A. History of Islamic

Law, Edinburgh Th e Univers ity press, 1964 ., str. 80. U

nastavku ć e djelo biti n a v o đ e n o kao Coulson.3 5 . w b . . . . ~ ~ · ~ ~ d t 4 1 1 ~ _ . ) ~ 1 t ~ -3i J-L..:..: -3i Me'alim, 26. -

36. Navedeno prema Me'alim, 26.

37.Vedžiz, 157.

38. Masevveda, 315-316.

39. Doi, 68.

40. Me 'alim , 24.

41. Ramadan, 82.

42. Me 'a lim, 24. Uz istu argumentaciju autor odbacuje

V : ; - - < > ~ 1 t ~ ! idžma' žitelja dvaju Harema (Meke i

Medine) , te U - : : > ~ l t ~ ! idžma' dviju metropola

(Basre i Kufe), ne s p o m i 1 ~ u ć i ko je 1 ~ i h o v pobornik.43. Ihkamu-1-fusul, 480-481.

44. Mukadclima, 802. U nastavku Ibn Haldun, s p o m i n j u ć i El-Badžija, koga smo naprijed navodili , veli ela j e na

njega izvršio utjecaj hanefijski mezheb , što se odista da

vidjeti iz n a v o đ e n o g djela.

45. El-Ahzab, 33.

* Otuda naziv •L..u.s:J l j . . . đ : > 1 ili :;_.,.::....J l j . . . đ : > 1.**Kod K a r i ć a , r i j e č i ~ l j . . . đ : > i su prevedene kao "Porodica

K u ć e p o s l a n i č k e " . 46. Me'alim, 25.

47. Veclžiz, 150, u poclnožnoj napomeni.48. Veclžiz, 151.

49. Unmuzedž, 85.

50. Doi, 67.

51. \ ' \ i U"" 'u-:'y.J 1~ 1) J <LUJ 1J_,....."i, o >-'b.) J-:> i ~ u n a s t a v k u - ć e pr i n a v o đ e 1 ~ u ovog djela biti upotrijebljena

kratica Ebu Zehre.

52. Vedžiz, 151.

53. Isto; t a k o đ e r Ebu Zehre, 196.

54. Motive nabrajaju: Ebu Zehra, 196, i Vedžiz, 151-152.

55. Veclžiz, 152.

56. Isto.

57. Ebu Zehre, 197.58. Vedžiz, 152.

59. Ebu Zehre, 197.

60. Vedžiz, 153.

61. Unmuzedž, 83.

62. Isto, 100.

63. Navedeno prema Me'alim, 32-33.

64. Vedžiz, 148; Unmuzeclž, 84.

65. Unmuzeclž, 100.

66. Ebu Zehre, 198.

67. Vidjeti, npr. Unmuzedž, 83.

68. Isto. Autor u podnožnoj napomeni veli daje to mišljenje

Ebu-1-Husejna e l - H ~ a t a i navodi 1 ~ e g o v e r i j e č i : "Ako

se u pogledu n e č e g a saglase u nekom vremenu, izuzev

jednog-dvojice mudžtehida, to ć e se smatrati

argumentom ", n a p o m i 1 ~ u ć i da ovaj po d "argument"

podrazumijeva h i p o t e t i č k i idžma' . T a k o đ e r navodi i

mišljenje po kome ovakav idžma' nije ni argument, a




kamoli idžma, jer postoji v j r o a t n o ć a da je istina na

stran i manj ine.

69. Vedžiz, 148.

70. Isto. ,

71. Unmuzedž, 83.

72. Vedžiz, 148.73. Ebu Zehre, 198.

74. Vedžiz, 148-149.

75. Me'alim, 25-26.

76. Unmuzedž, 100, u podnožnoj napomeni br. 53.

77. Doi (str. 68) ovdje dodaje uvjet da je prvotni idžma'

razložno utemeljen na Kur'anu i sunnetu, što se

podrazumijeva, ali ga nije zgorega ponoviti, j er se iz

njega da z a k l j u č i t i da zabrana novog idžma'a ne postoji

ukoliko se i z n a đ e kur'ansko ili hadžsko utemeljenje j a č e od onoga za prvi, ili ukoliko se ustanovi da je u t e m e l j e ~ e kod prvog manjkavo.

78. Prethodni stavovi navedeni prema: Ebu Zehre, 201-202.79. Doi, 68, bez s p o m i ~ a n j a zagovornika mišljet"Ua.

SO. Autor Unmuzedža kao zagovorn ike ovog mišljenja

navodi El-Amidija i lbnu-1-Hadžiba (str. 98) .

Sl . Mišljenja navode Vedžiz, str. 153-154. i Unmuzedž, 96-

97, bez n a v o đ e n j a imena zagovornika.

82. Vedžiz, 154. Unmuzedž, 97.

83. Vedžiz, 154.

84. Unmuzedž, 97.

85. Po autoru Unmuzedža to su: ludilo, potpuno odsus tvo

spolovila kod muškarca, impotencija, sraslost rodnice i

kilavost žene. Autor Vedžiza umjesto odsustva spolovila

i impotencije navodi slaboumnost i gubu.86. Sejjid Sabik u djelu '-:-'L::.SJ l ).; . ~ G J I ~ l . ~ l <Li.O

\\ <...><> •._,:.t..::JI ..l.i:J.I ' i \' \ A\ , . . : : _ , _ _ , ~ ' t..r.'_r>-11 navodi kao

zagovor.nike ovog mišljenja Davuda i Ibn Hazma.

87 . Vedžiz, 155; Unmuzedž, 97-98. Sejjid Sabik u navedenom

djelu (str. 62) navodi da v e ć i n a islamskih č e n j a k a smatra da se brak može razvrgnuti zbog nekih mahan a,

a ne može zbog nekih drugih , tako da možemo r e ć i da

se to (tj . zauzimat"Ue t r e ć e g stava) v e ć dogodilo.

88. Fazlur Rahm an, Duh islama, Jugoslavija, Beograd, 1983.,

str. 114-115. U nastavku ć e djelo biti o z n a č a v a n o kao

Fazlur Rahman .

89. Fazlur Rahman , 115.90. Ikbal, 126.

91. Pojava koju lociraju u 13. s t o l j e ć e , u doba provale

Mongola, a neki č a k u 10.

92. Fazlur Rahman, 118 .

93. Coulson, 78-81.

94. Uzroke navode Vedžiz, 156-157. i Unmuzedž, 90.

95 . Prin:jere navodi Vedžiz, 157.

96. Ikbal, 126.

97. Predgovor Ihkama, 64-65.

98. Go ldziher prem a navodima u predgovoru Ihkama , 41.

99. H en ri Laoust, Raskoli u islamu, Naprijed, Zagreb, 1989.,

342-343.100. Isma'il Raji al-Faruqi, AL-TAWHID: its implications

for thought an d life, In ternational Institute of Islamic

Thought, Herndon, Virginia, USA, 2nd edition, 1992.,

143-153. Parafrazirane su samo neke autorove ideje.

Ejma' in the Islamic Law

Fikret P a š a n o v i ć

Ejma' is, next to the Qur'an and Sunnet, one of

main sources of the Islamic law. Ejma' is a con-

sensus of Islamic intellectuals of certain era (post

the Muhammad's p_b_u_h_ time) regarding a prob-

lem which is not dealt with in the primary sources.

The paper is discussing the definition of Ejma', its

types, the way of accomplishing it, its importance

and the possibility of its implementation today.

Ejma' has always been a synthesizing factor of in-dividual efforts with the goal of reaching a solu-

tion for certain problem. As a source of the Islamic

law, it enables Muslims to solve new problems and

go in hand with time.

nov1 muaLum sr.7 • 18. reožes 1422./5. OKTOBar 2001. 91

idzma

Documents