INDOEUROPSKI (IE.) JEZICI

Danas živi jezici označeni su malim verzalom: OSETSKI.

1. Anatolijska skupina1A. Jezici potvrđeni u hijeroglif. i klinopisnim tekstovima iz 2. tis. pr. Kr.

Hetitski (nesili): središnja Anatolija, jezik Het. CarstvaLuvijski (luili): čitav južni pojas AnatolijePalajski: sjeverozap. od zone hetitskog

1B. Jezici potvrđeni u 1. tis. pr. Kr. ili kasnijeHijerogl. luvijski: sjev. Sirija do kraja 8. st. pr. kr.Lidijski (alfabet)Karski (alfabet)Likijski (alfabet) i dr.

2. Indoiranska skupina.2A. Indijski jezici.

SanskrtPrakrtiPaliŽivi jezici: HINDI/URDU, GUDŽRATI, MARATI, BIHARI, PAMDŽABI, BENGALSKI, SINHALEŠKi i dr.

1B. Iranski jezici.Avestički (sveti tekstovi iz ranog 1. tis. pr. Kr.)MedskiPartski i dr.Staroperzijski (malobr. natpisi – prilagođeno klin. pismo) > pehlevi > moderni PERZIJSKI

KURDSKI, PAŠTO, TADŽIK, BALUČI i dr.U Europi: sarmatski, skitski (imena; stepska područja juž. Rusije, Ukrajine, poušća Dunava i ist. Panonije) >

OSETSKI (ist. Kavkaz)

3. Ostali IE. jezici u Aziji.Toharski (A i B): kineski SinkjangARMENSKI (tekstovi od kasne antike)Frigijski (alfabetski natpisi u zap. Anatoliji, 1 tis. pr. Kr.) – srodan grčkom

4. IE. jezici Balkanskog poluotoka.GRČKI (lin. B u 2. tis. pr. Kr. i kasnije alfabetski tekstovi...)Trački (nekoliko zapisa; samo imena ljudi i mjesta): sjev. od Egejskog mora, do Crnog mora i donjeg

Dunava; vjer. i jezik Bitinaca u sjeverozap. M. Aziji.Makedonski, peonski i dr. (slabo potvrđeni – srodni grčkom i frigijskom)Ilirski (samo imena): od Hercegovine preko Crne Gore do juž.Albanije i zap. MakedonijePanonsko-delmatski (samo imena): od sr. Dalmacije do Balatona i Dunava na potezu od Baranje do ZemunaDako-getski (samo imena): sjeveroistok Srbije, sjever Bugarske, Rumunjska (možda srodan tračkom)ALBANSKI (potvrde tek u sr. vijeku)

5. IE. jezici Italije i susj. područja.Italska skupina:

Umbro-sabelski jezici (umbrijski, sabelički, osački... – alfabetski natpisi)Latinski (ponikao u Laciju; širi se s rimskom državom) > TALIJANSKI, FRANCUSKI, RUMUNJSKI, RETOROMANSKI, KATALONSKI, KASTILJSKI (ŠPANJOLSKI), PORTUGALSKI i dr. izumrliFaliskički (Falisci, mala etnija sjev. od Rima; alfabetski natpisi)

Sikulski (malobrojni alfabetski natpisi)Ostali IE. jezici područja:

Mesapski i dr. jezici Apulije (alfabet; vjer. podrijetlom s Balkana)Ligurski (samo imena): Ligurija i jugozap. dio Padske nizine, južna FrancuskaVenetski (alfabetski natpisi; srodan latinskom i keltskim jezicima): sjeveroist. Padska nizina; vjer. srdoni jezici Histra i Liburna!

6. Keltski jezici.Galski (natpisi na grčkom i lat. alfabetu): sr. Europa, Belgija, najveći dio Francuske, dijelovi sjev. Italije (od 4. st.)Britonski > VELŠKI, BRETONSKI

Staroirski (ogamski natpisi, srednjovjek. tekstovi) > IRSKI, GELSKI (Škotska)Lepontski (sjeverozapad Padska nizine)Keltiberski (natpisi lat. alfabetom): sjev. i središnja ŠpanjolskaLuzitanski (Portugal – neisgurna pripadnost keltskoj skupini)

7. Germanski jezici.Zapadni

Starovisokonjemački (srednjovj. tekstovi) > NJEMAČKI, HOLANDSKI/FLAMANSKI

Staroengleski (srednjovj. tekstovi) > ENGLESKI

SjeverniStaronordijski (srednjovj. tekstovi) > ŠVEDSKI, DANSKI, NORVEŠKI, ISLANDSKI

IstočniGotski (prijevod Biblije, 4. st.)

8. Slavenski jezici.Zapadni: POLJSKI, ČEŠKI, SLOVAČKI, LUŽIČKO-SRPSKI i dr.Južni: strarocrkvenoslavenski, SLOVENSKI, HRVATSKI, SRPSKI, BUGARSKI, MAKEDONSKI i dr.Istočni: RUSKI, BJELORUSKI, UKRAJINSKI

9. Baltički.Staropruski (zapisi iz ranog novog vijeka)LITVANSKI

LATVIJSKI (letonski)

NAPOMENAU Europi su u starom vijeku posvjedočeni i ne-IE. jezici. Najpoznatiji je ETRUŠČANSKI koji je bio proširen u dijelovima Italije; ostalo je mnogo natpisa na različitim materijalima, no njavećim dijelom kratkih. Etruščani su se služili prilagođenim grčkim alfabetom.Danas je razmjerno dobro poznata gramatika, kao i fond od više stotina riječi. U Alpama (ist. Švicarska i susjedni dijelovi Italije i Austrije) govorio se RETSKI – malo natpisa etruščanskim alfabetom; jezik je nerazumljiv.Na zapadu Pirineja autohtono stanovništvo su BASKI. Jezik je potvrđen tek u srednjem vijeku. Kao ni u prethodnim slučajevima, ne može se utvrditi pripadnost nekoj poznatoj jezičnoj obitelji.

Upute za daljnja čitanja:

A. MARTINET, Des steppes aux oceans. L indoeuropeen et les "Indo-Europeens", Payot, Paris 1986.J. P. MALLORY, In Search of the Indo-Europeans, Thames and Hudson, London 1989.C. RENFREW, Archaeology and Language. The Puzzle of Indo-European Origins, Harmondsworth 1989.T. V. GAMKRELIDZE, V. V. IVANOV, Indo-European & the Indo-Europeans, Berlin: Mouton de Gruyter 1995.C. WATKINS, How to kill a dragon. Aspects of Indo-European poetics, Oxford UP, New York - Oxford 1995.R. MATASOVIĆ, Kratka poredbeno povijesna gramatika latinskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1997.B. W. FORTSON IV, Indo-European Language and Culture. An Intoduction, Blackwell Textbooks in Linguistics, 19, Malden, MA - Oxford - Carlton (AUS) 2004.E. BENVENISTE, Riječi indoeuropskih institucija, Disput, Zagreb 2005.