Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Povijest i arheologija

Maja Kolarić

Pazyryk

Seminarski rad

Mentor: dr.sc. Eva Katarina Glazer

Zagreb, svibanj 2014.

SADRŽAJ

1.UVOD........................................................................................................................................

2. KULTURA PAZYRYK.........................................................................................................3

2.1. Obilježja...................................................................................................................3

3. ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA.......................................................................................3

3.1. Prva otkrića..............................................................................................................3

3.2. Nalazi iz Ukoka.......................................................................................................4

3.3. Tetovaže ostalih nalaza iz područja kulture Pazyryk...............................................5

4. RELIGIJA, KULTOVI, SVETIŠTA.....................................................................................6

3.1. Herodot o narodu s Altaja........................................................................................6

3.2. Pogrebne ceremonije................................................................................................6

4. ČUVANJE NALAZA.............................................................................................................7

4.1. Tko je princeza iz Ukoka?........................................................................................7

5. ZAKLJUČAK.........................................................................................................................8

6. LITERATURA.......................................................................................................................8

1

1.UVOD

U ovom seminaru bit će riječi o lokalitetu koji se nalazi u južnom Sibiru, specifičan je

zbog nalazišta grobnica sa vrlo dobro očuvanim tijelima i karakterističnim tetovažama što

možemo djelomično zahvaliti eventualnim pljačkašima ili nekome sličnom zbog toga što su

pridonijeli očuvanju grobova samim otkopavanjem grobnih humaka (kurgana), jer se unutra

nataložila kiša koja se zamrznula zimi i omogućila arheolozima pronalazak savršeno očuvanih

nalaza. Pretpostavlja se da je ova ranoželjeznodobna kultura povezana sa Skitima zbog raznih

sličnosti koje su zastupljene na području ove kulture koja se smijestila na razmeđu Kine,

Mongolije i Rusije. Fascinantno je kako na tom istom području postoji zajednica ljudi koja

nije daleko od razine ove ranoželjeznodobne kulture. Smatraju kako su arheolozi oskvrnuli

grobove pokojnika i potrebno ih je vratiti natrag da bi mogli počivati u miru. Isto tako, pošto

je to relativno mlado otkriće, bili su aktualni konflikti oko rasne pripadnosti tijela, te su

poduzeti mnogi pokušaji rekonstrukcije lica uz pomoć gipsa, ali nije došlo do konkretnih

otkrića nego raznih varijanti „istine“ i rasplinjavanja sukoba, sve do genetske potvrde

podrijetla pokojnika.

2

2. KULTURA PAZYRYK

2.1. Obilježja

Kultura Pazyryk se razvila na planinama Altaj u južnom Sibiru. Dobila je naziv prema

lokaciji prvog iskapanja kurgana – Pazyryk. U ovome području nema nikakvih srušenih

spomenika ni ruševina gradova, ali tu u planinama nekoć je živio nomadski narod čija je

kultura imala utjecaja, kako na Kinu, tako i na ahemenidsku Perziju (Iran).1 Samo njihovi

smrznuti grobovi, raštrkani po prostranome gorju u blizini granica Rusije, Kine i Mnogolije,

otkrivaju izvanrednu vitalnost te kulture koja je bila kratkog vijeka.2 Plemena u Paziriku

naselila područje Altaja od 6. do 3.st.pr.n.e. Skiti su se doselili iz stepa pored Crnog mora od

7. do 4.st.pr.n.e. Kultura Skita postavila je temelje „skitsko-sibirskog“ svijeta, skupine kultura

povezanih koje su se pojavile u ranom željeznom dobu (8. – 3.st.pr.n.e.). Tri su stvari

zajedničke svim ovim kulturama: oružje, korištenje konjske opreme, životinjski stil u njihovoj

umjetnosti, sličnosti geografskog staništa i njihovog načina života, lakoća komunikacije kroz

jahanje konja. Vjerojatno nisu istog podrijetla kao i Skiti, ali njihove kulture dijele te sličnosti.

Karakteristični su grobni humci – kurgani - velike gomile kamenja koji su jedini znakovi

ljudske prisutnosti u ovome području.3 Nalazimo ih u azijskim stepama, pa sve do doline

Dunava na zapadu.4 U takvim grobovima na Altaju pronađeni su izvanredni nalazi, i to na

visini od 1600m, gdje je led sačuvao sadržaj grobova tijekom više od dvije tisuće godina, a

najmlađi zasad nalazi pronađeni su na visini od 2200m.5

3. ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

3.1. Prva otkrića

Godine 1929. ruski arheolozi Sergej Rudenko i Mihkail Griazanov su pronašli lokalitet

sa lancem od 26 kurgana. Sergei Ivanovich Rudenko je predvodio prvo istraživanje 1929.

godine. Iskopali su kurgan na visini od 1600m i pronašli predmete napravljene od organskih

1 V. OPAČIĆ, Iščezle civilizacije, Zagreb, 2009., 158.2 Isto, 158.3 Isto, 158.4 Isto, 158.5 Isto, 158

3

materijala, sačuvane u zaleđenom tlu.6 Potom je predvodio arheološka iskopavanja od 1947.

do 1949. godine, kada je prokopao još četiri kurgana i iz zaleđenih grobnica izvadio je

sagove, odjeću, obuću, kočiju, mumificirana tijela, bogato ukrašene konje, glazbene

instrumente, različite potrepštine i brojne druge rukotvorine od drveta, kože, vune i pusta.7

Naravno, možda najdragocjenije od svega što je pronašao je bilo jedno od tijela, pretpostavlja

se, nekakvog „poglavice“ u Pazyryku. Ne može se točno definirati što je on predstavljao, i

koju je ulogu imao u društvenoj hijerarhiji ranoželjeznodobne kulture, ali po grobnim

prilozima se pretpostavlja kako je bio značajna osoba. Naime, to je bilo tijelo muškarca,

procjenjuje se, u starosti od 50 godina. Dijelovi tijela su se skoro razgradili ali su ostali

tragovi fascinantnih tetovaža koje su bile poprilično vidljive. Nisu pronađeni nikakvi

instrumenti za tetoviranje, pretpostavlja se kako su u pitanju bile igle koje su se također

koristile za izrađivanje tepiha i raznih predmeta od tkanine. No, lako je moguće kako je u

pitanju bila i obična, tanko izbrušena kost. Sudeći po rasprostranjenosti tetovaža po cijelom

tijelu, sam proces tetoviranja na „home-made“ način je sigurno bio dugotrajan i bolan s

obzirom na alate koje su, pretpostavlja se, koristili. No, osim životinjskih motiva, na leđima

muškarca su prisutni mali krugovi koji idu niz kralježnicu, gdje je možda riječ o nekoj vrsti

terapije.

3.2. Nalazi iz Ukoka

Ostali kurgani su locirani u Kosh Aghachu, Tuekti, Bashadaru i Ukoku. Prilozi u

grobovima su bili specifični: tapiserije i odjeća jarkih boja, luksuzna životinjska krzna, drveno

pokućstvo i predmeti oblikovani od kosti i jelenjeg roga. Sjeverno od komore gdje je

pronađena 'ledena princeza iz Ukoka', iza predgrade od oblica, nalazila su se trupla nekoliko

konja, grive su im bile podrezane i povezane, a repovi upleteni. Uz njih su stajali bogati

prekrivači, kožni jastuci na drvenim sedlima, žvale, uzde i orma ukrašena živo obojenim

drvenim ukrasima uljepšanima listićima zlata.8 Tijekom 1990ih godina, na jednom dijelu

planina Altaj-platou Ukok na visini od 2200 m pronađeno je još kurgana iste kulture uz

pomoć arheološkog tima predvođenog ruskom arheologinjom Natalijom Polosmak. Jedna

grobnica je pripadala ‘Zaleđenoj princezi’, tetoviranoj ženi starosti otprilike 25 godine,

pokopanoj u drvenom lijesu, s finom odjećom i kožnim predmetima, te nevjerojatno visokim

6 V. OPAČIĆ, Iščezle civilizacije, Zagreb, 2009., 159.7 S. RUDENKO, Frozen Tombs of Siberia: The Pazyryk Burials of Iron-Age Horsemen, Berkley, 1970., 333.8 E. GOLOMSHTOK, The Pazirik Burial of Altai, Philadelphia, 1993., 41.

4

drvenim ukrasom za glavu.9 Pretpostavlja se kako je zbog velike količine bogatih grobnih

priloga za vrijeme svog života bila važna osoba u hijerarhijskom sustavu kulture Pazyryk.

Nakon ovog otkrića, suprug arheologinje Natalie Polosmak,  Vyacheslav I. Molodin, iskopao

je još jednu grobnicu u kojoj je pronađen muškarac, tzv. ‘Ratnik’ ili ‘Konjanik’, koji je

također bio pokopan u drvenom lijesu, u prostoriji obloženoj cjepanicama, između 25 i 30

godina, muškarac je vjerojatno ubijen u bitci, pretpostavlja se zbog rane u trbuhu.10 Očuvana

su dva dugačka pramena crvene kose i tetovaža jelena na ramenu. Tetovaže su bile plave boje,

i neposredno nakon iskopavanja su se vrlo jasno mogle vidjeti, ali nakon što su tijela iz Ukoka

odstranjena iz grobova, tetovaže su počele „nestajati“ i koža je postajala sve tamnija, tako da

su stručnjaci upotrijebili posebne tehnike kako bi vratili originalnu boju kože.11 Činilo se da

su lopovi ušli u kurgane nedugo nakon samog pokopa, u jednoj od grobnica balzamirana tijela

muškarca i žene izvađena su iz sarkofaga.12 Šake i stopala odsječeni su im kako bi se mogle

skinuti vrijedne narukvice, a isto su im tako amputirani i prsti kako bi se oslobodilo prstenje.

Glave su bile odvojene od tijela kako bi se lakše skinule ogrlice.13 Osim što su oskvrnuli tijela

preminulih, lopovi su napravili neprocjenjivu uslugu arheolozima. Jesenske kiše probijale su

se u grobnice u Paziriku kroz tunele koje su probili pljačkaši, godinu za godinom oštre

stepske zime smrzavale su tu vodu i tako su nastajali novi slojevi leda, a budući da je led

odozgo bio kamenjem zaštićen od ljetnoga sunca, nikada se nije otopio, tijela preminulih su

gotovo u cijelosti sačuvana.14 Boje na tkaninama su jednako bogate kao i kad su istkane, ajoš

su i baršunasto glatke, sagovi su još debeli, a krzna svileno meka.15 Pored tijela se nalazila

posudica sa nekakvim biljem koje se vjerojatno palilo u obredne svrhe. Dugo se

pretpostavljalo kako je riječ o hašišu, ali laboratorijskom analizom se ustanovilo kako je riječ

o korijandaru.

3.3. Tetovaže ostalih nalaza iz područja kulture Pazyryk

Za razliku od tijela pronađenih u Ukoku, koža na ostalim mumificiranim tijelima na

području Pazyryka je bila tamno smeđa i nikakve tetovaže nisu bile vidljive, a ne spominje se

ni u Rudenkovim spisima niti od ostalih stručnjaka koji su radili na iskapanjima ništa o

promjeni boje tako da je vjerojatno riječ o posljedicama neposredne pljačke grobova nakon

9 P. BAHN, Arheologija. Tragovima velikih civilizacija, Rijeka, 2006., 352.10 Isto, 352.11 L. BARKOVA, S. PANKOVA, Tattooed mummies from the large Pazyryk mounds: new findings, u: Archaeology, Ethnology & Anthropology of Eurasia, 2., Novosibirsk, 2005., 48.12 E. GOLOMSHTOK, The Pazirik Burial of Altai, Philadelphia, 1993., 34.13 V. OPAČIĆ, Iščezle civilizacije, Zagreb, 2009., 15914 E. GOLOMSHTOK, The Pazirik Burial of Altai, Philadelphia, 1993., 2515 Isto, 25

5

ukopa što je uzrokovalo promjenu u boji i uništilo nalaze.16 Otkrića se nalaze u Ermitaž

muzeju u Sankt Petersburgu i bila su dvaput godišnje pregledana posebnim tehnikama kako bi

utvrdili je li bilo kakvih tragova tetoviranja, ali nisu uspjeli ustanoviti ništa, tek na nagovor

forenzičkih stručnjaka, upotrijebljeno je infracrveno svjetlo i tetovaže su postale vidljive.17

4. RELIGIJA, KULTOVI, SVETIŠTA

4.1. Herodot o narodu s Altaja

O religiji naroda s Altaja ne znamo mnogo, Herodot bilježi kako “nisu imali običaj

podizati kultne kipove, žrtvenike ni hramove”. Na Altaju nisu pronađena nikakva svetišta,

budući da se nomadi nisu koristili pismom, nema ni tekstova. Nalazi pronađeni u Paziriku

dokazuju da su imali određene rituale, pronađena je kožna vrećica u kojoj su bili nokti i kosa,

možda je riječ o nekakvog opskurnom obredu. Neki pokazatelji govore o praksi sličnoj

šamanizmu. Šaman kako bi stupio u dodir sa svijetom duhova, na glavu bi stavio jelenju glavu

ili rogove i ušao u stanje ekstatičnog transa, potpomognuto narkoticima i glazbom. Herodot je

zabilježio neke njihove običaje. Prema njemu, svaki skitski ratnik morao je ubiti bar jednom

na godinu ili bi bio izvrgnut sramoti, lubanje ubijenih neprijatelja upotrebljavali su kao čaše

za piće, a njihovu su kožu štavili i od nje izrađivali ogrtače i jastuke.18 Robove su osljepljivali

kako ne bi mogli pobjeći. Zabilježio je da bi tijelo skitskog kralja, nakon njegove smrti,

podanici balzamirali i potom pokopali u kvadratnoj jami prekrivenoj kamenjem, uz njega su

polagali i njegove konje, osobno blago i članove kraljevskog dvora, koje su prije ukopa

zadavili.19 Herodot je opisivao daleko skitsko pleme poznato pod imenom Agripejci, možda je

mislio upravo o narodu s Altaja.20

4.2. Pogrebne ceremonije

Na temelju dokaza pronađenih na nalazištu moguće je rekonstruirati neke vidove

pogrebne ceremonije. Vjerojatno su se ukopi obavljali u ljeti, u jedino doba godine kad tlo

nije bilo smrznuto. Tijela preminulih balzamirana su, mišićno tkivo uklanjalo se kroz proreze

16 L. BARKOVA, S. PANKOVA, Tattooed mummies from the large Pazyryk mounds: new findings, u: Archaeology, Ethnology & Anthropology of Eurasia, 2., Novosibirsk, 2005., 48.17 Isto, 48.18 V. OPAČIĆ, Iščezle civilizacije, Hong Kong, 2009., 160.19 Isto, 160.20 Isto, 160.

6

u koži i na njegovo mjesto stavljala se trava, prorezi potom zašiveni tetivama.21 Lijes u kojem

su bila balzamirana tijela, možda poglavice i njegove žene, polagao se u komoru od ariševih

oblica, zajedno s imovinom koja je odabrana da ih prati na putu u onaj svijet: fini sagovi i

tkanine za prekrivanje zidova, posude pune hrane i pića, konji su bili odvojeni od prostorije s

lijesovima drvenom predgradom.22

5. ČUVANJE NALAZA

5.1. Tko je princeza iz Ukoka?

Kao što sam i prije navela, stručnjaci su zaključili kako je umrla u dvadesetima,

otprilike negdje između 25-te i 28-e godine života. Razlog smrti je nepoznat jer su njezini

organi odstranjeni prije mumifikacije. Nije bilo vidljive ozljede na njezinoj lubanji, ili nešto

slično što bi upućivalo na neprirodnu smrt. Tijelo joj je zgrčeno ali pretpostavlja se kako je

bila visoka otprilike 168 cm. Nije moguće ustanoviti u kojoj dobi su načinjene tetovaže, dok

su konji vrlo vjerojatno ubijeni prilikom njezina pokopa, i zatim pokopani zajedno s njom.

Vrlo je vjerojatno kako nije umrla od ozljeda, lubanja i kosti su savršeno očuvane. Što se tiče

pitanja rasne pripadnosti, znanstvenici su uvjereni kako nije pripadnica mongoloidne rase niti

je povezana sa današnjim stanovnicima Altaja. Štoviše, ruski znanstvenici su tvrdili kako je

bila pripadnica europeidne rase, što je izazvalo razna negodovanja. Većina stanovnika Altaja

su bili jako uznemireni iskopavanjem i uzimanjem ostataka sa mjesta pokopa, odnosno iz

kurgana, jer smatraju kako na području njihova stanovanja postoje mjesta koja se ne smiju

posjećivati.23 To se smatra grijehom i stanovnici strahuju od duhova koji su okarakterizirani

jako opasnima.24 U svakom kurganu je jedan duh koji ima svoju lošu i dobru stranu, i po

izjavama lokalnog stanovništva, mnogi su doživjeli loše stvari otkako je ledena princeza

izvađena sa svog mjesta počivanja. Mislim da to otprilike daje sliku društvenog mentaliteta i

koliko je sam čin zapravo uznemirio lokalce. Genetske studije su pokazale kako stanovnici

Pazyryka pripadaju drugoj etničkoj skupini koja nije vezana sa altajskom, štoviše pripadaju

skupini Samojed. Pazyryk otkrića su u muzeju Ermitaž u Sankt Petersburgu, dok su Ukok

otkrića u Muzeju arheološkog instituta u Novosibirsku u Rusiji.25

21 Isto, 161.22 Isto, 161.23 http://siberiantimes.com/, 10.5.2014.24 http://siberiantimes.com/, 10.5.2014.25 P.BAHN, Arheologija. Tragovima velikih civilizacija, Rijeka, 2006., 352.

7

6. ZAKLJUČAK

Ovdje je riječ o zajednici koja je živjela na nadmorskoj visini od jedan do dva

kilometra i više, nije ostavila nikakvih naznaka života osim svojih pokojnika zakopanih

duboko u zemlju. Možda je to odraz nedostatka snalažljivosti ili nedostatka materijala na

kojima bi ostavili nekakav trajni zapis, ili jednostavno za to nije bilo potrebe. Možda nisu

vjerovali u materijalni svijet. Možda je riječ o jednostavnoj šamanskoj zajednici koja je život

bazirala na zadovoljavanju viših sila i osiguranju svog mirnog počinka na drugom svijetu.

Kako se pretpostavlja da to nisu direktno Skiti ali su svakako prenesene neke značajke, vidi se

uloga i značaj konja po tome što su konji pokapani sa pokojnicima. Oni su ih pratili u drugi

život kao njihovi suputnici i sredstvo kojim mogu lakše putovati. Isto tako su i tetovaže

pokazatelj koliko su životinje igrale ulogu u svakodnevnici, ali i pokazatelj jedne civilizacije

koja je živjela u skladu s prirodom, štoviše rekla bih, u strahopoštovanju prema njoj.

Vjerojatno su pokojnici bili neka vrsta šamanskih svećenika koji su svojim tetovažama,

možda na neki način time pokazivali u društvu kako su povezani sa prirodom i sa onim

svijetom. No, danas možemo samo tumačiti i svoditi neke zaključke na temelju vidljivog. U

svakom slučaju, riječ je o vrlo fascinantnoj kulturi.

7. BIBLIOGRAFIJA

P.BAHN 2006., Arheologija. Tragovima velikih civilizacija, Rijeka: Naklada Uliks.

BARKOVA, Ludmila; PANKOVA Svetlana 2005. Tattooed mummies from the large Pazyryk

mounds: new findings, u: Archaeology, Ethnology & Anthropology of Eurasia, 2.,

Novosibirsk, 2005

GOLOMSHTOK, Eugene 1993. The Pazirik Burial of Altai, Philadelphia: Archaeological

Institute of America.

OPAČIĆ, Vid (ur.) 2009. Iščezle civilizacije. Zagreb: Grupa Mladinska knjiga.

RUDENKO, Sergei 1970. Frozen Tombs of Siberia: The Pazyryk Burials of Iron-Age

Horsemen, Berkley: University of California Press.

Siberian princess, [http://siberiantimes.com/], 10.5.2014.

8

9