PO ŽERAVICI HODIM Jozefina Lada

BOG SE POIGRAO

Zašto si skrio to plavo oko

i odnio ga sa sobom?

Puštaš me da patim za njim,

tom plavom prozirnosti u kojoj,

kao da se utapa nebo!

Ostavljaš me da patim za njim!

Ali Bog se poigrao

sa tim oĉima i

podario ih, mojim anĊelima,

tako, da ih preslikao

i ostavio me u nadi,

da ću ga ponovo sresti

i utaţiti ţeĊ, za

tim plavim oĉima,

jer me sigurno ĉeka

na obali Dunava !

PO ŢERAVICI HODIM

Po ţeravici hodim,

na trnje lijeţem,

voda me guši,

suze me poje!

Zvijezde me zovu,

u snu letim!

plavetnilo nestaje,

misli zastaju

i traţe,

smisao rijeĉi

ili ţivota!?

Kako pronaći spasonosni

izlaz?

ISKUŠAVAJ GOSPODE

Gospode iskušavaj

koliko me hoćeš iskušavati,

ali Gospode,

ja nisam završila na ovoj Zemlji

što bih trebala, a Ti mi pomozi

da to završim, da se mogu smiriti

i poći za njim!

Znam Gospode da sam grešnica,

ali i obiĉna smrtnica

i veseli me što imaš strpljenja

iskušavati me!

Pomaţeš mi nositi kriţ

ţivota i smrti!

Znam da sam obiĉna ţena

koja griješi i prašta!

ISPOVIJED ISTINE

Gospode, hvala Ti,

što mi je zdrav razum!

Ostavljaš me u molitvama mladosti

i neposluh se ispunjava!

Da, bila sam mlada i prkosna,

nisam bila ponizna

i to mi se vraća,

ali Gospode,

ipak Ti hvala, što si me nauĉio

da treba biti dosljedan

i ţivjeti dalje

i nositi teret!

Doista nisam znala

koliko je teţak!

Hvala Ti na danima mog ţivota

i snazi što mi daješ!

Hvala Ti što si sa mnom,

hvala Ti što nisam sama

jer

Ti si sa mnom Gospode!

KUŠNJA I ISTINA

Doletjela buba mara

u bolesniĉku sobu i ponudim

je da joj izrazim ţelju.

Ostala sam bez teksta i inspiracije

za ţeljama, jer sam bila

samo misao u iskušavanju

Gospoda nada mnom!

Hvala njemu za sve dane,

koji su bili predamnom

sa spoznajom da je to period,

kada je on podnosio muku!

Što i tko sam ja?

Zbog ĉega da i ja ne spoznam

što je istina i vjera?!

Sve, baš sve je prolazno

poput bubamare, a jedino je

vjera i nada u Krista vjeĉna,

a to sam spoznala i doţivjela!

EGO ŢIVOTA

Traţim svoj ţivot,

on mi odnosi energiju

u svoj podzemni svijet!

Ţeliš me vidjeti u nekoj

drugoj galaksiji,

koja je crna i mraĉna!

Ne ţelim takav crni svijet,

bez ljubavi,

samo iz pobuda bludnosti,

iscrpljivanja snage,

bez pitanja o neĉemu drugom,

već samo, o tvom snu

boema i patnika1

Ţelim imati Sunce,

ne mrak i noć!

Ţelim cvijeće, ne trnje

i pakao ţivota!

Ne ţelim izgubiti

svoj ego,

u ovom ţivotu!

LABIRINT

Kako izići, iz tog kruga,

iz tog labirinta,

tog gušenja i tjeskobe,

iz prostora i vremena,

lutanja u mislima,

obraćanja zvijezdama

za pomoć?!

Daješ se, a ne dobiješ

ništa!

Osjećaš taj ţivot

i tu prazninu,

ali ne nalaziš izlaz

iz svega

što ti ĉini ţivot!

SAM SA SOBOM

Traţiti dijamante,

a pronaći istinu u nesreći,

koju ĉovjek nosi u sebi,

te suze, su pravi dijamanti

koji izlaze iz neuspjeha i poraza!

Doista, treba odbaciti to blago,

koje niĉemu ne sluţi, ako

donosi bol, treba ga ostaviti

i biti sam

i ţivjeti mirnoću ţivota

i sna, koji se nalazi u snu!

Doista treba uţivati

u praznini

i vraćati se u sjetu,

sjetu sna duše

koja ostaje sama sa sobom!

STARI KAPUT

Sakrila sam te u kaput

Sa ţutim cvijećem i nosim te

u sjećanju! Strune gitare

prebiru melodiju mladosti.

Oĉekujem ponovni susret i

zagrljaj, da ti pokaţem

ţuti cvijet što ga sakrih

S tobom! Taj cvijet se

pretvara u maslaĉak,

koji leti dalje i odnosi,

zvukove struna tvoje gitare

i ţeli da ponovo postane

ţuti cvijet, a ne maslaĉak,

kojeg nosi vjetar, kao i

našu ljubav i sij

rapsodije mladosti iz

starog kaputa!

VRAĆANJE STAROM KAPUTU

Taj topal dodir tvoje ruke,

ta rapsodija dodira i glazbe,

taj povrat u prošlost

i skrivanja cvijeta sreće

u stari kaput

i ĉekanje tvog povratka!

Taj cvijet gubi boju i miris,

ali gle, ostaje zvuk

tvoje gitare u uhu!

I taj stari kaput,

koji ne zna priĉati,

ali skriva cvijet,

njeţnost ljubavi i dodira

sa tvojim snom,

tom rapsodijom sreće

i ljubavi, u svemu lijepom

i sretnom, u prošlosti…….

SJETA

Ti dolaziš i odvodiš me

tom cestom

prijateljstva i ljubavi.

Ti koji voliš svoj kraj

i svoj dom.

Ţeliš me vratiti na obale

Dunava i Vuke,

ţeliš me vratiti u mladost

i sjetu, za neĉim lijepim,

ne bi li se dogodilo

nešto lijepo i sretno,

da zaboravim pakao bola

i doţivim snagu ljepote

i dobijem novu

snagu ţivota!

NAŠI DODIRI SAN

Ti prebireš po strunama našu

melodiju, ego snage i dodira,

spaja naša uzavrela tijela

i stapa u jedno, jer

ţelimo to, da postanemo

jedno tijelo i osjetimo

otkucaje srca i dodir struna!

Ta uzavrela tijela nose

poruku ljubavi i dodira

dana i noći!

Osjećaj je jak

i potreba za tobom ljubavi!

Ti nosiš kozmiĉko breme ţivota

i vapiš za mnom,

a ja, ovo zemaljsko

i traţim te, i ĉeznem,

za tobom, ljubavi!

ZAGRLJAJ

Zašto se ne budiš?

Zar me ne trebaš?

Zašto me ne zagrliš i poljubiš?

Ostavljaš me samu,

bez tvog zagrljaja

i bez poljupca!

Zašto si me ostavio

i otišao, bez zbogom?!

Zašto me ne zagrliš

i ponovno ne poljubiš

bar u snu?!

Zašto si ti otišao,

ljubavi……

NJEŢNOST

Taktovi strasti me nose

u zagrljaj praznine

i dodir samoće!

Nosi me taj valcer u mirne

svemirske letove.

vjetar me miluje,

po taktu, diţe i spušta,

vraća u ţivot,

odnosi u svemir mira

i lijepih zvukova

tog zagrljaja sna i ţivota!

Tu nije potrebna ljubav,

samo dodir neba,

svemira i san,

sa vjetrom na tijelu,

koji se javlja

u trenutku njeţnosti!

VJEĈNO

Poljubi me njeţno i strasno,

ponesi me u svoju vjeĉnost!

Dodirni me i nosi me sa sobom!

Ţeli me vjeĉno, kao i ja tebe!

Nosi me dragi, u svom srcu,

vjeĉno i strasno!

Miluj me i njeguj našu ljubav,

kao i ja, da budemo zajedno!

Ţelim te vjeĉno i nosim

u srcu svom i pruţam,

samo tebi poljupce,

strasne i vjeĉne,

samo tebi, ljubavi…….

PONOVO BESANA NOĆ

Ponovo besana noć!

Stiska u vremenu i prostoru,

samoća i misli:

Gdje si?

Dali si ţiv?

Deset godina košmara i tuge!

Ţelim plesati sa tobom,

voljeli se i sanjati o budućnosti

ili se podsjećati na prošlost!

Traţim neku toplu rijeĉ,

moţda samo tvoju ruku

na mom ramenu,

a nalazim prazninu,

suze, bol u grudima

I sjetu!

Tko me pita što mislim i radim

u ovoj pustoj noći…….

PROSTRANSTVO LJUBAVI

Ti dolaziš u moj san,

miluješ me i nosiš u svoje

svemirsko prostranstvo,

na krilima anĊela!

Dodiruješ tu maštu svemira

i leta, u nešto nepoznato!

Svaki tvoj dodir je dodir,

njeţnosti i mekoća poljubaca,

kao snaga svega što nas razdvaja,

ali se ne damo udaljiti

jedno od drugoga,

makar je to samo

mašta i toplina naše ljubavi,

Što nije nikada prestala!

Sve ovo prostranstvo je naše,

naše ljubavi!

ĈOKOLADA I KRV

Ruke se grĉe, šiklja krv!

Ĉokolada se topi u tom

fluidu mladosti, nestaje njeţnost!

Miris ĉokolade i krvi se spaja

sa nama i nestaje u strasti!

Ponovo krv!

Osjećaj nemoći, to crvenilo

i strast mladosti sa

okusom ĉokolade u noći,

stapa se i nestaje.

Ostaje samo tijelo, koje

se grĉi u strasti i noći

što miriše na ĉokoladu,

koja se topi i briše

svu stvarnost koja nestaje

u tome tijelu i

nastaje samo sjećanje….

SAMOĆA

Ostajem na obali rijeke,

sama, na vjetrometini snova!

Ova samoća je kratka,

jer si ti tu anĊelu,

koji moju samoću pretvaraš

u molitvu i ţelju

za tobom, sve stvarniju!

Doista me ţeliš uvjeriti,

da nisam sama,

ako doista ostajem

na obali ţivota!

Sama sam,

a ti mi ipak dolijevaš snagu

za novu kreaciju ţivota

i uspjeha u snu,

koji budna sanjam

i podnosim, samoću!

TOPLINA DODIRA

Povedi me ljubavi

svojim svemirskim prostranstvom.

uroni glavu u moje grudi,

uţivaj u njima, barem u snu,

da te osjetim jedini!

Tvoji dodiri su toliko topli,

da još traju,

kao da smo se sada sreli,

a tebe već dugo nema,

ali ţiviš u mome srcu

i molim Boga da te podari,

barem još koji puta, u snu,

kada je nemoguće u javi!

Ţelim da budemo, bar tako zajedno,

jer dobro znam,

da me nisi ostavio…

LET

Letim poput ptice,

na lahoru, vjetra.

Spuštam se, hoćeš me uhvatiti,

tada opet puhne vjetar

digne me kao perce!

Padam i tonem, nestajem,

osjećam, ruku ohrabrenja,

koja me poput vjetra, diţe,

lahor me nosi, spušta,

list me pita, kamo ţuriš,

kuda letiš,

odgovaram, ne znam,

tada ponirem i

gubim ruku,

ohrabrenja.

SAN I ĈEKANJE

Ĉesto sanjam platane

i tebe pod njima,

kako me ĉekaš

i zoveš na

mjesta ljubavi i sna!

Od kako sam sama,

sve si više sa mnom,

u snu, ti,

kojeg sam voljela punim srcem!

te naše platane su tamo,

a gdje smo mi?!

Ljubav je još sa mnom

i san o tebi!

Toliko te traţim

i ţelim,

da se vratiš meni,

ali uzalud!

Ostajem sama u

ovom košmaru ţivota!

TRAŢENJE VATRE

Spuštati glavu na jastuk

i ţeljeti njeţan san,

pruţati usne prema neĉem

što ne postoji

i ţeljeti dodir i ljubav,

koja ne postoji!

Dali to moţe biti ljubav,

ako je ne moţeš ostvariti?!

Pruţati ruke i ţeljeti zagrljaj,

koji je prazan

i ne naći ţelju za uzdahom

i samo tako slušati prazninu!

Kako doţivjeti pravi dodir

i pravu silinu ljubavi?

Vatru koja gori!

U BEZIZLAZNOM PROSTORU

Glazba se tiho ĉuje,

suze prolaze i vlaţe lice!

Traţim tebe u ovom

prostoru i vremenu.

Kupam se u suzama,

Odlazim u prostor i viziju.

Lebdim u prostoru nošena

glazbom i suzama.

Svemir me nosi i vraća.

ti nisi tu,

već u nekom drugom prostoru,

prostoru i vremenu!

Kako doći u vrijeme i prostor

u kojem si ti?!

Suze smjenjuju akordi glazbe

i huk vjetra

što nosi ovaj teret

noći i sjete,

u danu i noći!

Stalno sam u bezizlaznom prostoru!

IGRA SA PROŠLOSTI

Vrijeme koje te traţim,

sve je intenzivnije,

ali prazno!

Sve mi više fališ!

Potraga u mislima,

sve veća,

a nagon za tobom

ponovno buja!

A ti se sa mnom poigravaš

i puštaš me da te traţim!

Koraci su sve teţi,

jer je vrijeme

za dobru glazbu

i utjehu za tobom tu,

gdje nisi ti,

ali sam sama i sjetna

u ovom vremenu i prostoru!

VREMENSKI DOŢIVLJAJ

Prepušteni u vremenu koje nosi,

U neki drugi prostor,

i dodir tijela,

na krevetu od ruţa,

koji se topi u bezdanu dodira,

u nekoj drugoj galaksiji,

koja ponire i javlja se,

sa ĉeţnjom uspjeha koji prolazi,

na slapovima mlijeĉne staze,

na bradavicama vira,

doţivljaja pahuljastih loptica neba,

na koraljima ljepote

nalazeći se u javi ili snu,

ostajući bez latica,

koje lete,

u prostoru ţivota,

bez daha, bez ţivota!

PRAH I TIHI ĈAS

U tihom ĉasu se pretvaramo

u prah!

Vjetar nas nosi ispod duge

i tako ostajemo

Zauvijek zajedno!

U taj mirni ĉas,

mi u sitnom prahu.

Ti me vodiš sa sobom

i ne ostavljaj me

u tom presudnom ĉasu,

kada smo zajedno

u tom prahu,

da nas vjetar nosi

i ne rastavi,

jer smo stvoreni

da budemo – zajedno!

PRAZAN DODIR

Ţelim osjetiti tvoj dodir,

koji odlazi u ovoj noći!

Da li ćeš se ponovo vratiti

i darovati svoj dodir,

u ovoj noći,

koja je puna topline!

Ah, kako ţelim biti tvoja,

a kako, kad ti odlaziš

i ne okrećeš se!

Zovem te,

ali to je samo prazan dodir,

ţelja i san,

koji je prazan i bolan,

u ovoj noći ţelja

za tvojim dodirom!

ZID BOLI U SELSKOJ

Selska ulica u Zagrebu,

Zid bola stoji u njoj!

Ne znam, da li je to

zid plaĉa što stoji?

Ta opeka,

na kojoj piše tvoje ime,

to je zatajno mjesto,

gdje se susrećem s tobom.

Prolaze automobili, kamioni,

autobusi i prolaznici,

ali ne znam, da li znaju,

za moj mir, kod tog zida,

zbog buke i ţurbe

ne mogu tu biti,

jer to nije mir,

već vreve grada,

ili košmar nas, koji traţimo

sjetu i palimo svijeću,

za nekog, koga volimo!

POZIV ZA ŠETNJU

S vremena na vrijeme me pozivaš,

na šetnju pored Dunava!

Ĉujem u snu tvoje korake,

kako me pozivaš

da krenem u šetnju s tobom!

To vrijeme je tako kratko

i kratak je poziv,

da ne stignem odgovoriti,

pa ostajem sama!

Drago mi je što me

s vremena na vrijeme pozoveš

u šetnju

i vraćaš mi nadu

za ponovnim susretom,

sa tobom, ljubavi.

SJETA, U PROŠLOSTI

Sjeta koja prolazi na meni

ostavlja trag.

Ponovno osjetiti tvoj dodir,

doista, treba se vratiti

u prošlost i ne ţivjeti

u sadašnjosti, ali kako

ţivjeti samo u prošlosti

i od prošlosti, kada

ţivot ide dalje i ostaje

samo sjećanje o

njeţnoj prošlosti

i gruboj sadašnjosti, koja

koraĉa sa mnom u budućnost

i nema vedrinu ţivota!

Sve sjetno i lijepo,

ostalo je, u prošlosti!

PLAVETNILO SNA

Ponovno me miluješ

i zoveš u san,

da budem s tobom

u tom snu, pun

topline i njeţnosti!

Jutro je sivo i prazno,

ali, to je cijena sna!

Ponovo san i ljepota,

biti tvoja i ţeljeti biti

ponovo sa tobom,

uţivati u snu, u toj njeţnosti

i mirisu proljeća,

u tom plavetnilu noći i dana,

plavetnilu proljeća i cvijeća

što mi bereš u snu i poklanjaš,

ti ljubavi!

KRIVNJA

Noć poĉinje utaţavati

misli krivnje.

Kriva sam,

što nisam išla s tobom!

Noć i dan, nosim krivnju

u srcu,

stalno te traţim

i ne mogu te naći,

a noć prolazi.

dolazi dan, ali

tuga je u srcu!

Teško je, jer sam tu,

a gdje si ti?

Srce pati i traţi

izlaz iz pakla krivnje,

a gušenje u duši je

teţe od smrti!

NJEŢNE STRUNE

Topal dodir vjetra,

njeţan zvuk struna,

zanos glazbe i vjetra,

dodir tijela na mekom

sagu trave!

Zanos dodira usana,

nošenje na krilima vjetra

u toplom ljetu, koje širi

miris otkosa mekane trave!

Opĉinjena tim ţarim

ljubavne glazbe i ljeta,

nošena na krilima ljeta,

koji nosi sve

što je lijepo i njeţno

u vjeĉnost!

ZRAKA SUNCA

Zraka Sunca izvire

na obzorju Dunava

i tvoje plavo oko me budi,

sa zrakom Sunca!

Nestaje u plavom Dunavu,

a zraka Sunca u tvom oku,

gasi se i ja ostajem sama,

na obali Dunava i ĉekam,

ponovno raĊanje Sunca

i tebe!

Sunce se vraća, a ti,

gdje si ti, ljubavi!

VRAĆANJE U SAN

Nalazim svoj san i

pretvaram ga u javu,

o tebi, koji si daleko od mene,

koji me više ne grliš

i ne daješ mi svoje cjelove,

koji mi više nikad ne poklanjaš

crvenu ruţu!

Ona ostaje samo san,

nikada više java!

Ti iz druge galaksije,

pošalji nešto za mene

i neka to bude znak

naše ljubavi

i ţelja za naš

zajedniĉki san!

Ostavio si nas samo tijelom.

Vrati se i budi

u duhu uvijek sa nama!

DVOJE

Ĉuju se cvrĉci i

violina polako pojaĉava

svoj zvuk.

Tonem u svoj san

glazbe i dodira.

Miris tvoga tijela

stvara ĉeţnju u meni.

Predajem se tvojim rukama

i uţivam u dodirima i glazbi

koja nas pomalo obuzima.

strast toplog zagrljaja,

dodir snage i ţelje,

fluid strasti i vrhunca sreće,

spaja dvije osobe koje

ţive taj dodir i

raspršavaju se u strasti i dodiru!

Cvrĉak nestaje,

violina se ne ĉuje.

ostajemo sami nas dvoje

u spajanju i razdvajanju,

u strasti dodira.

NOĆ NEMIRA I SRASTI

Noć htijenja ljepote,

laveţ pasa prekida noćno

stanje ni ţivota ni smrti.

Rafal prekida noćni mir!

Vika, krici u noći,

kidanje mesa sa tijela!

Ponovno htijenje mira,

ponovo laveţ pasa,

strah nestaje….

Sve je košmar,

a tijela nam se ţele zbliţiti!

Opet rafal…

Ponovo se milujemo,

tako se ţelimo…

Ţamor, vika, laveţ pasa,

a mi leţimo,

pod tim plavim baršunom,

u toj tamnoj, plavetnoj noći,

na baršunu, koji nas miluje

u divnoj toploj noći…..

PROŠLOST I SADAŠNJOST

Prepuštam se taktovima,

koji me nose i vraćaju

u prošlost i daju

sadašnjost.

Ovo je noć odmora

i burnih taktova sna i jave!

Kako osjetiti to što dolazi,

kada je sve kao tren,

koji se javlja na mom tijelu

i odlazi u prošlost?!

Kako sadašnjost razluĉiti,

od prošlosti i glazbe,

koja dolazi i nestaje,

ali ipak, opušta

i nalazim mir,

ili san u tijelu!

PONOR I SVIJETLO

Ponor,

padanje i zlo!

Svijetlo i snaga!

Prošlost i pakao!

Sadašnjost,

gubljenje biĉa budućnosti!

Let iz ponora,

i nalaţenje svijetla!

ŢIVOT I MLADOST

Izlet u mladost,

to je prava blagodat,

za dušu i tijelo!

Kada se sjetim svoje mladosti

i leta u svemiru sreće,

i mira u duši,

pa ohrabrenja i podrške

da uspijem!

Sada se sve teţe uspijeva

dobiti podršku i bodrenje

za uspjeh!

Sve je više neuspjeha

i padova,

a to sve teţe podnosiš,

jer misliš da imaš pamet cijelog svijeta

i da moraš uspjeti!

Misliš,

ne moţe se dogoditi kiks

ni u ĉemu,

ta sve si dobro nauĉio,

ali ipak ponovo padaš!!!

Umireš glup i

sebiĉan,

eto,

na to se svodi ţivot!!!

VALENTINOVO

Dodir koji nije stvaran,

Valentinovo, dan zaljubljenih,

dan praznine,

koja ništa ne znaĉi,

jer nitko ne ţeli dodir praznine

na dan, kada se poklanja

paţnja i ljubav

na dan zaljubljenih!

Praznina je ta, koja boli,

koja se ne moţe dijeliti!

A što traţiti od Valentinova

uz tu prazninu u ţivotu?!

RUŢA SNA

Ruţa ljubavi leţi na tlu!

Umire, od htijenja ljubavi.

tlo ponire,

ruţa se suši i nestaje.

Ostaju suhe latice

na tom tlu od mahovine.

Vjetar raspršuje latice

i nosi ih, u svoj zagrljaj.

Pruţa laticama ljubav i toplinu,

koju su izgubile na tlu,

pod nogama

prolaznika i neznanaca!

Da, sama je u svemu

što je lijepo i njeţno!

Ostaje samo stapka,

stapka ruţe ljubavi i njeţnosti!

SKLAD PURPURA

Spušta se plašt smrti,

koji odnosi mir i ţelju

za bilo ĉime.

Dolazi i plašt crveni,

koji donosi bijes i ţelju

za svaĊom strasti.

Sve se to spaja

sa vrelinom ljeta i sna.

Ta krv se stapa sa

snagom volje za purpurom,

koji smiruje i umiruje

sve ove zle namjere!

Ljubav i strast postaje sklad

iz tog nemira smrti i bijesa,

traţenje ljubavi i snage,

traţenje ljubavi i snage

za mirom, koji vraća

boju purpura na nebo

u svjetlost…

SAN U JAVI

Sanjati san u javi,

traţiti dodire u praznini,

osjećati mekoću usana,

koje se javljaju u snu

i ţeljeti, da san bude java.

Prazninu dopuniti ţeljom,

koja je nešto,

što se ne moţe ni pokazati,

a kamoli dodirnuti,

a ipak se moţe ţeljeti

i sanjati, to,

što više nije sa mnom

i otišlo je u nestanak

ili smrt jave!

CIJENA SNA

Sanjam, kako dolaziš

i traţiš me.

San koji postoji ili java,

ali budim se sama i tuţna,

jer to je bio samo san,

a tuţno buĊenje je

praznina u duši i snu,

koja se javlja u svemu tome!

San je nešto, što me privlaĉi,

jer u snu si ti uz mene!

Java je nešto drugo,

a u snu si ti!

Ţivot je praznina,

u njemu ništa nema

i ţivot plaća cijenu

svemu tome….

POLJUBAC

Tvoj poljubac se raĊa,

na mome vratu.

Uţivam u tvome cjelovu,

koji me budi iz uĉmalosti

i nosi u razmišljanje,

koje se budi u duši

što je ostala sama,

bez ikakve zaštite!

Osjetim tvoje dodire,

ruke koje me grle

i ponovo se budim iz sna,

koji mi nedostaje,

a ti si daleko,

u nekoj drugoj galaksiji,

koju ne mogu dokuĉiti!

Ali, ipak te imam

i ţelim tvoj njeţni cjelov

na mom vratu!

Usne nam se spajaju

i nestaju u snu,

koji je nestvaran!

Ljubavi, budi barem u snu

sa mnom i podaj

svoje poljupce-meni!

VATRA

Kako biti sretan i ljubljen,

kad sagoriš iz ţelje

i sve se ugasi kao plamen!

Da li se vatra mora njegovati

ili ne, kad si pepeljuga

i ţeliš sreću, koja je tako blizu,

a tako nedostupno daleko?!

Moţda sam ta, što vatru gasi,

a da ni ne znam?

Moţda ta ţelja za toplinom

i srećom, ugasi sve što je

blizu, a tako daleko?

Sve postaje daleko i prazno,

a ja traţim,

a što traţim, kad je sve,

prazno i ništavno?

Kako osjetiti pravu stvar

u ovom praznom prostoru,

koji je samo prostor

i ţelja za toplinom?

Kako doista prepoznati tu vatru,

ljubavi i sreće!?

OSTAJE SAMO SJEĆANJE

Gledam u nebo

i nestajem u strasti ljepote

i zagrljaja sna,

koji prolazi i ostavlja za sobom

meteţ i strku!

Ĉuje se rafal, laveţ!

Nestaje strast ,nestaje bol!

Oluja se sprema!

Vjetar nosi lišće

i zvukove straha.

Gledam u nebo, sijeva,

ĉuje se rafal!

Grom udara u ljubav

i odnosi bol!

Ostaje samo sjećanje

na strasti i ţivot sna!

VRIJEME ZA PRESPAVATI

Ovo vrijeme darivanja bi trebala

prespavati ,

jer ovo nije vrijeme za mene.

Grešnica sam, koja nije zasluţila biti

blizu sreće,

jer sam svoju sreću

davno prokockala.

Bol je kada se nalazim

blizu sreće i istine, jer

ona samo za sretnike,

koji nešto traţe,

što ja ne smijem imati,

nešto lijepo što se treba roditi

i nagovijestiti,

nešto,

ĉemu se svi raduju.

VELIKO SRCE

To slavonsko, veliko srce,

ipak ga nisam dostojna!

Ono je tako puno njeţnosti i

topline,

a ja sam tako okrutna,

sebiĉna,

bezobrazna!

Ipak ga ne zasluţujem,

ja, koja sam šibana svakakvim

vjetrovima,

snjegovima,

moţda sam pohlepna,

za svim onim što nije primjereno

meni!

Toliko sam sebiĉna i

zloĉesta,

puno se puta gubim,

ne osjetim uvijek to,

tako toplo srce!!!

Grizem ga i tjeram da pati!

Doista moţda nisam vrijedna tog srca,

jer sam tako zloĉesta,

ne osjetim njegovu

ljubav i

toplinu

dovoljno jako!!!

FLUID STRASTI

Fluid strasti obuzima jabuku,

ona postaje ljubavni napitak

u njegovim rukama,

postaje svila ljubavi i njeţnosti,

miluje grudi, ponovo nestaje

u strasti.

Budi se i pita

da li je java tako laka

puna fluida,

ljepote i topline.

Poput ptice fenix se vraća

i gori od ljubavi,

jer eliksir ljubavi je u njoj,

ona sanja

pjeni se sok jabuke

od fluida sreće

i raĊaju se novi smaragdi

u njenom zagrljaju,

tog soka teĉnosti

i smaragda ljubavi!

RUKA SREĆE

Spavam, sa njim

osjetim milovanje,

ta tvoja, slavonska ruka,

tako široka, velika,

Poĉinje milovati!

Ona je stvorena,

za teţaĉke poslove,

a u njoj toliko, topline,

ljubavi i siline!

Ona radi teţaĉki posao:

kopa, ore, a i miluje,

piše,

tako njeţno,

ta teţaĉka ruka,

puna siline i snage!

Daje toliko, topline!

KIŠA I ZALJUBLJENI

Kiša pada, ljudi ţure,

kišobrani se susreću.

Crven, bijeli, plavi, crni, šareni,

a kiša sve jaĉe pada.

samo dvoje se guraju,

pod jednim kišobranom.

oboje ţele biti zajedno,

njima ne smeta kiša.

Oĉito oni nešto traţe, ţele,

pribijaju se jadno uz drugo.

Ne osjete ni kišu, ni hladnoću!

Što ih tako spaja,

što se tu dogaĊa,

oni sve sporije šetaju,

ne smeta im kiša,

tu se nešto raĊa.

Kiša pere svojim kapima sve,

ali kod njih,

zalijeva ljubav!

PLAVO OKO

Šetam gradom, traţim te,

gdje si ljubavi?

Gledam gdje je to tvoje oko plavo,

koje je puno ljubavi.

Traţim snagu u tom oku.

Ozraĉje plavog neba ima u njemu!

Kad me gleda osjetim,

kako me miluje, prosi ljubav,

ţeli dati snagu i jaĉinu,

svakom novom danu!

Odgoni crne misli iz srca,

Pruţa ţelju za ţivotom!

Ne ţeli da sam tuţna!

To plavo oko igra

i uveseljava,

svaki dan

mog ţivota.

JABUKA

Dragi, pruţam ti jabuku sreće,

kad je budeš raspolovio,

sjeti se mene,

tu jabuku smo nas dvoje

poĉeli dijeliti!

Tako soĉnu, krupnu, crvenu

jabuku!

Ona je znak ljubavi,

a nas dvoje smo ljubav poĉeli

dijeliti!

Ta jabuka je samo naša,

naš ţivot i sreća,

ne ţelim je ni s kim dijeliti!

Ponovo će naša jabuka cvjetati,

opet će davati plodove

ljubavi,

sreće…

RUKA

Ta ruka sreće, nije tu!

Što ima u toj ruci?

Tako je topla

iako nije meka, miluje

sa osjećajem!

Tako velika i topla,

beskrajno mi nedostaje,

jer donosi san i mir!

Puna je inata i ţelje,

za bolju sutrašnjicu!

Dali je to doista

istinska ruka sreće?

Na njoj postoje linija ţivota

i smrti, linije ljubavi

i sreće, drugog puta i mirisa,

mirisa Slavonije!

Na toj ruci ima njiva

zasijanih ţitom i kukuruzom!

Da li na toj ruci raste

i hrast i lipa,

ili samo inat,

za bolje sutra!?

NOĆ

Noć ljubavi i uspjeha,

noć sreće i milovanja.

Noć poziva i utjehe,

noć nestajanja i krika.

Noć ohrabrenja i podrške,

noć hladnog odlaska,

noć hladnog tuša,

Noć strave i uţasa!

noć magle i ponora,

noć uţasa i ţivota,

buĊenje

i svitanje novog dana!

PUDER STRASTI

Te se jabuke pretvaraju

U smaragde

koji nestaju u tvojim rukama

kao prah pudera.

Tvoje ruke postaju tako

meke i prozaiĉne,

pune sokova i pudera

koji se topi,

a ja nestajem u njima.

poĉinje taj ples vrhunca smaragda

koji puca u tvojim rukama

i pretvara se u prah

koji leti i nestaje.

strast se povećava i dolazi

da vrhunca ţelje i strasti!

Tada sve tone u noć

traţenja i nestanka!

DODIR

Tvoj dodir ruke na usnama

i tvoje usne na mom vratu,

stvaraju blago i opuste me

u san, koji se stapa

u našim dodirima,

koji poĉinje blagim šapatom

na jastuku,

koji nas spaja u jedno tijelo!

Taj osjećaj strasti nestaje

u zagrljaju i dodirima

i ruga se snovima

o novom ţivotu i snu!

STRAST LJUBAVI

Topli napitci ljubavi

stapaju se u strasti,

u porinuću svih brodova

i letu ptice

koja dobiva novi smisao ţivota.

Sokovi strasti i miris tijela

nestaju u prostoru

i uranjaju u sreću, mir i

smisao ljubavi, jer

dolazi do praţnjenja ţelja

i boljeg sutra…

ZABRANJENO VOĆE

Na stolu vinske ĉaše,

u tvojim rukama voće,

na usnama poljupci, dodiri

voća i usana.

Opojni miris vina,

ruţe su uvele,

a voće koje nosiš

u svojim rukama,

pretvara se u sokove

strasti, bluda i

finog nestajanja!

Kako ţivjeti u tome,

ponovo ţeljeti i osjećati

jaĉinu mišica i

miris ruţa ili

miris bluda,

tog zabranjenog voća!

Da li samo

vinske ĉaše

ponovo susretati!?

VRELINA STRASTI

Kako se stapati sa mirisom

voća, na bijeloj plahti

dodirom, koji se stapa sa

vrhuncem uzavrelog soka,

koji nastaje u potocima

bistrine

i neizrecivog ohlaĊenja

strasti i mladosti!

Ta vrelina nestaje u

dodirima sa bijelom plahtom

strasti i veliĉine naricaja,

koji se stapa

u ţivot!

STRAST I VINO

Kako osjetiti dodir neĉega

što nestaje i topi se

i nestaje u danu

koji se raĊa sa novim jutrom?

Noćne eksplozije gljiva

i praha koji

oploĊuje Zemlju koja nestaje

i treba samo sjeme što

klizi niz grudi

koje ti ljubiš

i zalijevaš vinom mladosti!

Stapaš strast i vino

u rijeku znoja

i eksploziju nemira

koja raĊa prazninu ţivota!

PLAVA SVILA

Dodir plave svile, miris fluida sreće,

stapanje tijela u jaĉinu ljubavi

nošene znakovima ljubavi.

Dodiri grudi, topljenje po kiši,

bjeţanje od stvarnosti!

Ruke klize po tijelu

i poljupci nastaju na grudima!

Uspon pucanja i pretvaranja

u sitni puder dodira ljubavi

i nestanka fine svile

u ovoj noći!

Zalazak Sunca i vraćanje

u plavu svilu

mira i strasti!

STRAST

Ruke koje nam se isprepliću

po tijelima.

Biseri tonu

u tvojim rukama,

a fluid strasti ţivi

u nama i topi se.

Tvoje ruke izlaze

iz tog ţivota

i pretvaraju se u

ţivotnu snagu mišića,

koje se gubi na mom tijelu!

Usne ĉine

svoj uţitak sreće.

Slatki znoj i

ljubavni grĉ naših tijela

nosi

svoj topli osjećaj sreće!

PLAS STRASTI U PROSTORU

Poĉinje ples zvijezda

na Nebu

i let ptica u prostoru.

Strast u duši,

traţim svoj osjećaj strasti,

koji se javlja

povremeno,

jer i sama ţelim

da ne bude tako ĉesto,

kao i ţelja koja

se ne moţe ostvariti.

Taj ples strasti poĉinje

u prostoru,

bez ikakva dodira!

To je vrhunac ţivota!

SOKOVI STRASTI

Noć puna nemira,

a ja u sokovima siline.

To voće koje klizi

kroz tvoje ruke,

ti odbacuješ to voće,

koje ti ništa ne znaĉi,

te plahte pune sokova strasti!

To je voće, koje

netko drugi ţeli,

a ti ga bacaš u – ponor

i traţiš nešto novo.

Ĉovjek ne moţe dokuĉiti

što ti to traţiš!?

SMOKVE I KUPINE

Te smokve, tako slatke,

Pune soka i slasti

nestaju u tvojim rukama.

Te kupine, ti rubini,

koji tako propadaju na tim

bijelim plahtama,

koje tebi ništa ne znaĉe,

jer ti sokovi voća nestaju,

jer tijelo je samo voće

koje nestaje i topi se

u rukama koje ne osjete

taj ples i on nestaje

i više se ne ponavlja

u dojmu sreće, koja se nije

shvatila!

Što li se to dogaĊa

na tim bijelim plahtama

strasti i nemira!?

BLUDNA NOĆ

Ostajem u svojoj bludnoj noći,

koja nikako da proĊe,

taj košmar, sna i jave,

nije to blud koji ţelim,

već paćenje tijela i duše,

koja odlazi i vraća se,

ponovno java i glazba sa radija.

Tu sam, budna,

za tren odlazim u san

i nestajem.

Poĉinje milovanje

i osjećaj topline i njeţnosti.

Rafal i buĊenje,

vraćanje u javu.

Ponovo glasovi sa radija,

ĉekanje da se probudi novi dan

i prestane ova bludna noć,

noć praznine i ţelje.

NAR

Nar, to voće koje u tvojim rukama

umire i nestaje,

a ti tako inferioran,

kao da nemaš, baš ništa sa njim.

To je voće, koje doista

traţi njeţnost i paţnju,

kada ga otvaraš.

Ta sitna zrna,

puna soka,

pretvaraju se u krv koja pati

i ţeli više njeţnosti.

Dodir sa tobom je samo ţelja,

kao i miris dunja

u mojem vrtu,

koje nije moguće

doţivjeti.

VOĆE BOJE KRVI

To voće, boje moje krvi,

ostaje, u tvojim rukama,

a ti ga bacaš,

pod noge!

Ti biseri svijeta za tebe

su bezvrijedni!

Ti ih pruţaš drugom!

Kako vratiti voće,

kad ti ne treba?

Ono prolazi,

a ti se ne okrećeš?!

Sve je nekad plamtilo

od ţara i sreće,

a sad ostaje na putu samo,

jer ti ne treba,

jer si umoran od mene!

DODIR U JUTRU

Jutro, rosa na travi,

biseri na grudima,

snaga moći topline izvora.

dodir tijela i

bisera rose na zdencu uţasa!

ŢeĊ za ljubavnim dodirima

grudi i obline tijela,

koje nestaje u ţelji uţitka

i mirisa jutra i rose,

pomiješani sa biserima

ţivota na zdencu uspjeha!

Traţenje tijela na travi

i pustoši mirisa rose

i dodira uspjeha

i utaţivanje ţeĊi

tog ţdrepca uspjeha

i visine ponosa!

I gnjev,

nestanka dodira,

bisera i rose

u jutru…

JAGODE I RUŢE

To voće ostavlja,

na tvojim rukama trag

i širi miris

jagoda i ruţa,

koje nestaju u strasti dodira!

Ruţa se budi i odlazi

u svoj vrt ţeleći

ponovo ţivjeti,

a jagoda nestaje pod nogama,

kao mnogo voće!

Kako vratiti tu strast ţivota

i fluid mirisa,

kad ti to sve gaziš

i satireš svu ţelju dodira

i odlaziš u neki

novi vrt sa ruţama

i snom!

PONOVNI SUSRET

Napetost ponovno raste,

ĉeţnja,

Za ponovnim susretom!

Valjda si budan,

proganjaš moje misli!

Ne mogu spavati.

Ne mogu doĉekati da svane dan!

Još na ulicama svijetli,

mislim,

kakav će to biti susret,

sa tobom!

Umorna sam,

ali san ne dolazi.

Tako bih prošetala gradom,

ĉula tvoj glas.

Progone me misli i

ĉeţnja,

za ponovnim susretom.

Daj mi san,

pusti da spavam,

ţeljo, pusti da doĊe,

san,

sreća

i on…

VATRA I VODA

Kako postati neĉija vatra,

kada postajem voda, koja odlazi!

Vatru treba loţiti i ĉuvati!

Postajem voda,

jer suze su najĉešća moja vatra,

koja plamti, samo u oĉima

i hladi svu ţar

i stvara stihiju u ţivotu,

koji prolazi.

Više nema draţi,

jer, to je nešto već daleko

u mom ţivotu

Sada samo prolazim

i ne vraćam se više

da se ugrijem, jer se

vatra ugasila

i više ne grije,

samo suze,

dolaze i prolaze…

MISLI O LETU

Traţim let i ljubav.

Puštam pticu da leti.

Traţim prostor za ljubav!

List nestaje u prostoru,

nosi ga vjetar, u daljinu.

Ptica nestaje u prostoru.

Ostajem bez leta i ljubavi.

Teško je traţiti pticu

i nositi ljubav,

koja nema ništa!

Teško je lutati mislima

u prostoru,

a ne letjeti na vjetru!

To je besmislica i praznina!

RAME ŢELJA

Odlaţenje sa ramena ljubavi,

šetnja kroz vrijeme i prostor.

Traţenje ljepote u travi i danu,

prolaţenje kroz vrijeme

i vraćanje u sjetu.

Nalaziš kamen

i ţeliš se ugrijati

i pretvoriti u rame ţelja,

ali taj kamen,

samo uzalud napajaš,

jer nema ništa lijepo!

Ostaje hladni kamen,

bez ljubavi ili samo

kamen potrebe, koji se javlja

u vremenu…

LJUBAVNE MALINE

Tvoje usne njeţno klize

po mom vratu,

a zatim dolaze na grudi,

to zabranjeno voće,

koje se pretvara u sok maline

i opija tim fluidom

mirisa maline

i stapa se sa

zabranjenom ljubavlju,

sa neĉim ţivim,

što je nestalo

u ovoj tamnoj noći,

koja se pretvara u dan

i dan samoće i ţelje za tobom,

koji si negdje, u letu.

U ĉeţnji za tobom, ljubavi…

JUTRO SA ROSOM

Valjanje novih dodira jutra,

sa bisernim kristalima rose,

koja se topi u dodiru jutra

i Sunca Nalaţenja

novih dodira ljubavi,

u rosno jutro na bisernom

sagu ĉistine!

Kako obuzdati taj nagon,

koji baca u sjenu ljudskost

i ostavlja prazninu,

pjev ptica i ţubor izvora nade

i pokop istine?

Umijeće je ostati na površini

noseći istinu i bol u sebi,

bez osnova za razumijevanje

za novo jutro, sa rosom.

BARŠUN ILI RUŢA

Dodir plavog baršuna

stapa se sa nebom

dodira i nemira.

Miluje njeţan baršun,

sve gori od strasti

i prolaznosti,

Tog lijepog osjećaja njeţnosti!

taj fluid mirisa se širi

kao miris ruţe u vrtu!

Kako sanjati i prepustiti se

tom dodiru, koji

nije stvaran?!

A ja, što sam ja,

Taj baršun ili ruţa?

Što je u tome stvarnost?

Ili je – nema!

RASKOŠ I POVRATAK

Pariz, London, Rim, Beĉ,

snovi blještavila,

usponi, padovi, java,

Ponovo blještavilo,

san i mir,

raskoš i bludnost!

java, bijeda i siromaštvo,

misao sna i jave!

dva kontrasta!

ponovo san

i bljesak stvarnosti

i dodir raskošnosti!

Oblak sanje u samoći

i u javi,

sa svojim odlaskom

u raskoš

i povratkom

u stvarnost,

koja lijeĉi sve,

siromaštvo i bogatstvo!

RUŢA I KAPI KRVI

Kapi krvi u snijegu,

znaĉe nešto teško i sjetno,

ali, kako utješiti sjetu

i misliti na crvene ruţe

koje si mi poklanjao i

obasipao poljupcima za sreću!

Sad leţi ruţa

na bijelom snijegu,

vraća i proganja misli i sjetu,

na ljepotu tvog dodira!

Ruţa pada pod noge tuĊinu,

kao i kapi krvi!

On ide naprijed i ne primjećuje

ni ruţu, ni kapi krvi,

sami ide naprijed

i sve gazi!

KAP SUZE

Ne ţelim da me prestaneš voljeti,

kada postanem kap suze,

već njeţno nosi, taj biser!

Ne dozvoli da se rastopi

u prah i da se izgubi

u toj tami!

Ne dozvoli da se ponovo rastanemo,

jer se utapamo

u svim kapima svijetla!

Ta, ţelim da budem

tvoja kap,

koja nikada neće nestati

u ovom vremenu!

SVIJEĆA I VINO

Razgovor uz ĉašu vina sa dodirom

svijetla svijeće, spajanje boli

u dodire, koji se pretaĉu

u dodire njeţnih rijeĉi

sjete i bola, nalaţenje

u prošlosti, a vraćati se

u sadašnjost i ostati svoj,

u svojim mislima,

koje prolaze krez vrijeme,

a ono se topi i nestaje

u svijetlu svijeće

i boci vina, koja je prazna,

kao naše duše,

koje traţe samo

lijepu rijeĉ i ljubav!

UŢITAK GLAZBE

Glazba se ĉuje,

spajanje sa dodirom,

koji je dalek i tone

u vjeĉnostima sna!

Da li je to stvarnost dodira

sa glazbom?

Moţda je to samo vjeĉnost,

koja nestaje

na krilima vjetra,

koji odnosi sve lijepo,

a ostavlja stvarnost,

koja je tako monotona!

Uţitak zaista odlazi,

sa snom,

i glazbom.

JASTUK SNA 1

Spuštam glavu na jastuk

i razmišljam, da li sam

nekome potrebna?

To je doista samo san,

koji nisam,

samo mogu sanjati,

jer, ovo je jastuk praznine

i jastuk snova

i sjećanja,

koja se vraćaju,

ali bez ostvarenja!

Ovo je samo jastuk suza

i praznine, koji je sa mnom

u svakom mom snu

i nemiru ţivota!

JASTUK SNA 2

Tiho se ĉuje glazba.

Dodiri i ţelje rastu

i pretvaraju se u rijeku ţelja,

koja se gubi u praznini

i vraća se u svoj izvor!

Glazba nestaje,

dodir prestaje,

vatra se pojaĉava!

Sve se smiruje na jastuku sna.

Kako oţivjeti dodire

i pokrenuti rijeku,

a osjetiti vatru ljubavi

na mirisnom jastuku,

kada ostaje prezan,

bez ljubavi i ţara,

a trebao bi smirivati

cijeli ţivot!

KRISTALNA NOĆ

Triptih kristalne noći

vodiše me u san, o ljubavi!

Njeţno se spušta tvoja ruka

na moje bradavice

i ti poĉinješ ples ĉeţnje,

za mnom!

Nestajem u kristalnoj noći!

Odnosiš snagu ljubavi,

u neku drugu galaksiju!

Ostajem sama na kristalu,

koji se topi

na mome tijelu!

NOĆNI TRIPTIH

Treba snage, da mogu nositi

taj osjećaj gorĉine,

u meni nestaje

plavetnilo noći,

To zvjezdano nebo,

koje blješti sa Mjesecom,

kojeg traţim u snu tijela!

Tada ipak trebam tebe,

koji si u nekom drugom

triptihu osjećaja,

koji nestaje sa danom

koji dolazi!

Ostaje samo praznina

i dogaĊaji, u drugom triptihu!

TRIPTIH SNA

Na slapovima grudi

poĉinje ples strasti

i širi se na kukove

do oblutaka nogu

i završava na prstima!

Potom se vraća na

mlijeĉnoj stazi zvijezda

do drugih planeta ţivota

i sna, a zvijezde trepere

i završavaju sa svojim ţarom

na bradavicama sreće

i ponovo se diţu i postaju

još sjajnije i veće,

kao da su se zapalile

u triptihu snage!

Kako se vratiti u stvarnost,

kada sve buja

u slapovima grudi

i oblutaka nogu?

Osjećaš veliĉinu i vrelinu,

u kojoj nestaješ i topiš se,

kao ledenjak u vrelini

ţivota i san,

san ljubavnih snova!

RUŢA NA JASTUKU

Na rubu jastuka poĉinje let

u fluid strasti,

ali nas vjetar nosi dalje,

a fluid strasti se raspršuje

u stvarnost i prazninu ţivota,

koji ostaje bez dodira,

samo se san raĊa

u nekoj javi, a rub jastuka

ostaje prazan, bez tebe!

BuĊenje u stvarnost je praznina

i ovaj ţivot treba uljepšati,

sa ruţom na jastuku,

koja budi nešto lijepo

i zaljubljeno!

NA RUBU JASTUKA

Da li se na rubu jastuka

stvara ljubav,

ili se ţivi na planeti strasti?

Taj fluid stvaranja ili uzimanja

je ljubav, što donosi

mir, osjećaj zadovoljstva,

ili ponovni poraz i poniţenje,

jer si na rubu osjećaja

koja nestaju kao snijeg!?

Ili taj fluid strasti

stvara nemir, za neĉim nejasnim,

za stalnim traţenjem,

ali unatoĉ tome, ipak ostaješ

Sam, na rubu jastuka!

VALENTINOVO ZA LJUBAV

RaĊanje ljubavi,

na vrelima sna

i doţivljaju orgazma.

Lebdenje u prostoru,

osjećati vrhunac,

koji dolazi u dodiru tijela,

na snu ljubavi,

koja prolazi u dodiru polova,

na lopticama od pjene!

Traţenje ljubavi koja prolazi

i nestvarnog ţivota, koji leti

pored nas…

SILINA PROLJEĆA

Te nabujale grudi mladosti,

to proljeće,

puno pupova i snage

za novi ţivot!

Ti ţdrebice,

prkosan ljepotice

nabujalih grudi i siline,

traţi svoj smiraj u noći!

Ali jutrom ranim

razuzdaj svoju snagu

i pokaţi veliĉinu

i ljepotu!

Ti cvijete neubrani,

roso ispijena,

sa svojih grudi ne daj nikom

ponos i ljepotu…

ORHIDEJE SNAGE

Bijele plahte pune znoja.

Poziv za snom ili nesanicom.

Krikovi buĊenja, grĉevi, bol!

Muze šute i ĉekaju da novi dan

baci orhideju na bijelu plahtu

znoja, grĉa, boli ili njeţnosti.

nude spokoj te orhideje,

tako njeţne, roza, kao da vape

na plahtama, za vodom ili snom!

Budim se s grĉem,

ali i nadom za uspjehom,

jer i te orhideje nude

ţivot i snagu!

One ostaju u smijehu i pozivu

za ţivot, ostaju sa mnom,

kao i prijatelj što ih je

darovao. One priĉaju

i zovu me u ţivot!

RAĐANJE I UMIRANJE LJUBAVI

Na vrhuncu doţivljaja nalaze se

rubini i smaragdi,

koji se tope u dodiru strasti

i nestaju u tami noći!

RaĊaju se u novom danu,

sa raĊanjem Sunca, koje sja,

a mašta poĉinje stvarati

nove smaragde i rubine,

koji blistaju tijekom dana,

kao rosa na laticama ruţe,

koja dolaskom noći umire,

sa dodirom topline zagrljaja,

koji se raĊa u snu,

a nestaje u dodiru dana!

NESTANAK SMARAGDA

Osjećaj potrebe za rukom koja

te miluje i traţi

milovanje i voĊenje ljubavi,

sa srećom koja prolazi!

Miris tvog tijela

na prstima tvojih ruku,

topi se kao prah pudera.

Taj smaragd ne smije otići

u prah pudera i ţelja za tobom!

Glazba ne prestaje i smiruje

tu intenzivnu ţelju za strašću.

što se to dogaĊa u ovom prostoru,

u toj strasti i ţelji?

Za ĉime ja ĉeznem?

Za strašću ili

smaragdom, koji se rasplinjuje

u puder i nestaje

u prstima ţelja i htijenja?!

DA LI TI NEŠTO ZNAĈE

Ti koji nudiš ruţe,

odlaziš i ĉekaš

san ili strast mirisa

mog tijela!

Tvrdoća i glatkost mojih grudi

i moji bokovi,

da li ti što znaĉe?

Te latice ruţe padaju

u ovoj bludnoj noći,

a sve se to stapa u baršunastu,

zlatnu nit i klizi

i nestaje

sa novim danom.

Tragovi bludne noći

i otpale latice ruţe,

moţda ipak nešto znaĉe!

OSTAJEM PRAZNA

Oprosti, ne ţelim te ljubiti

iz navike!

Ne pronalazim osjećaj,

pa te ostavljam bez

punine ţivota!

Ostajem prazna, bez ţelje,

za neĉim novim!

Ne traţim od tebe da me pratiš,

jer sam prazna,

bez ţelje za novim doţivljajima!

Osjećam se prazna

i ne osjećam ništa!

Ne ţelim da te muĉim,

da muĉim sebe i tebe,

jer sam doista, prazna,

prazna, prazna…

BIJELA RUŢA

Poklanjam ti bijelu ruţu,

kao i kristalno ĉiste suze,

poput bijele ruţe!

Ţelim ti je pokloniti,

kao sebe,

da budem tvoja!

Ovo je neki san,

što sanjamo,

moja bijela ruţa

i ja!

Ona ţeli ţivjeti u vrtu,

ponositi se svojim ţivotom,

ţeli biti kao snijeg ĉista

i jasna!

Moj ţivot je sav u ruţi,

poklanjam ti ruţu,

koja ostaje s tobom!

Ponosi se s tom ruţom

i kiti rever,

rever ţivota!!!

Tvoja ruţa,

ţeli biti s tobom,

ne odvajati se od tebe,

od tvog revera!

Nemoj baciti bijelu ruţu,

već je ĉuvaj!

S njom ĉuvaš i

mene,

nas

i

našu ljubav!!!

ĈEŢNJA

Dragi,

ţelim tvoj poljubac,

strasni!

Ĉeznem za tvojim milovanjem

i traţim

tvoj zagrljaj!

Ta je ĉeţnja uzaludna,

sve je to samo ţelja,

pusto htijenje!

Ti si kao sunce,

blistaš i ĉezneš

po danu,

ali kada dolazi mrak,

ti se skrivaš

i nestaješ!

traţim te kao kap rose,

ali kapi brzo nestanu

pod tvojim korakom!

Sve postaje samo san,

koji se ponekad

ne moţe

ni sanjati!

San se smjenjuje sa vremenom

i prostorom,

tako je sve u biti

samo ţelja

sa komadićima sna,

koji bjeţi,

nestaje u jutru,

kada se raĊa

novi dan!!!

BOL I KRV

Miris dunja se širi prostorom

ţivota i smrti.

Ţelim taj miris pretvoriti

u ljubav, koja zraĉi

bisernom bojom ţivota!

Taj rubin nara se pretvara

u ljepotu fluida

i ţelje za neĉim lijepim, ali

što se zbiva sa tim

rubinima nara, koji postaju

krv i bol ţivota!

Da, miris dunja se pretvara

u miris smrti!

Ta svijeća ţivota i ljepote

se gasi, jer se gubim

u ovom prostoru i vremenu.

Moţda je i bolje da se ugasi,

već da se pati

u bolu i krvi,

koja se pjeni,

a mora nestati i umrijeti!

SVE JE PRAZNINA

Praznina,

tvoj i moj korak je

samo neka sila za nas!

Odlazim u tamu, a ti,

ostaješ i ĉekaš,

da me miluješ i hrabriš!

Ţelim otići i nestati,

jer ţivot je prazan,

da nema san

u kojem me ti ĉekaš,

ne znam,

kako bi tu samoću podnijela?!

Sve je tako hladno

i ta kupka

je tako hladna,

kao i naši koraci

i prazna je,

jer nas nema zajedno

u ţivotu,

već samo u snu!

BEZ LJUBAVI

Duboki zdenac bez vode,

da li je to ljubav tvoja

Stijena, na kojoj piše:

«volim te», a hladna,

kao i ti, moţda

je to ljubav tvoja?!

Plavo more, koje

ne moţeš nositi,

da li je to ljubav tvoja?

Barke koje odlaze,

moţda je to ljubav tvoja?!

Ruţe i vino koje se pije,

ili latice koje padaju,

da li je to ljubav tvoja,

koja prolazi kroz moj ţivot

i ne zastaje nigdje,

samo prolazi ,kao vlak

na traĉnicama!

Što, što je sve,

bez ljubavi tvoje?!

DODIR KOJI ZAMIRE

Uzavrela krv, strasti i dodira,

odnosi misli i san,

osjeća javu i biće tijela.

Kako umiriti tu krv

i miris fluida strasti,

pruţati poljupce i uţivati

u snazi siline orgazma,

koji nestaje u trenu vatre

i javlja se ponovo.

Ostajem u tom prostoru sama,

a ne ţelim otići sama.

Ţelim biti svoja

i pruţati ĉistoću dodira,

koji zamire

i traţi san i mir,

umorna jutra i noći.

KAMEN

Još jedan dan prolazi,

bez osjećaja da si ţena.

Od koga oĉekuješ sitnicu,

samo malu paţnju?

Ipak sam za njega,

samo kamen,

a ne veselje!

On ne osjeća da jedna ruţa

donosi nešto lijepo!

Ţeli biti u prvom planu,

vidi samo sebe i smatra,

da sam kamen!

Moţda i jesam,

samo komad kamena,

koji ništa ne osjeti?!

ROSA I KRISTAL SREĆE

Susret koji zajedno ĉekamo i

pitamo se

u mislima,

kada i gdje je

kraj

ovoj vjeĉnosti!?

Osjetim da se spremaš

i osjetim da me

trebaš!

I ja tebe

doista trebam,

kao što kapi rose padaju

na tlo,

da uljepšaju jutro

u vrtu,

da se ti kristali

rastope u danu!

Tako i ja ĉekam

svoj kristal

i svoj dan!

Dosta je vjeĉnosti tame!

Ţelim nešto svijetlo,

svoj dan

blaţenstva i

sreće!

Ta je sreća doista skupa

i puna rose,

ali i kristali su

sitni poput rose

i brzo se u sreći

tope!

PTICA ZORE

U zoru, kada se raĊa sunce,

traţim pticu svog ţivota, ali

ona nestaje u toj zori,

kada ljudi spavaju, da

moja ptica nestaje!

Ĉekam ponovni njezin posjet,

koji moţda nikada neće doći!

Kako doĉekivati jutra,

ako ptica odlazi

iz mog ţivota i samo

ostaje zora i

puĉina modrog neba,

sa svjetlošću koja dolazi

i odlazi u smiraju dana!

PROSTOR BEZ LETA

Kondorov let je prekinut,

ostaje samoća i sjeta

za tim letom!

Galeb ostaje

na površini mora

i ne ţeli ići

u plave visine!

List je ostao na zemlji

i pretvara se u prah,

pripremajući se za let!

Sve ipak ostaje na zemlji!

Traţim prostor za svoj let,

a taj je prostor prazan

i nema smisao za kondora,

ni za galeba,

ni za list,

a kamo li za mene!

VRAĆANJE U VRIJEME

Dodir vjetra, kiša, java, san

i miris strasti!

Tijela u grĉu i dodiru!

Ponovo kiša i, i tišina.

obzor sunca i jave,

miris cvijeća i dana.

dodir tijela, fluid strasti,

vraćanje u vrijeme.

Sunce, kiša, miris vremena

i prostora.

Grĉ sreće!

Samoća i njeţan poljubac.

Vraćanje u vrijeme i prostor,

bez tereta!

San umjesto jave i dana!

STVAR

Kako biti zapaţen i pokazati ţelju,

kada te nitko ne ţeli?

Ostajem sama sa sobom

i svojim ţeljama, jer

ipak sam samo stvar!

Što da radim,

da bi prestala biti stvar?

To je nemoguće!

Više nemam snage za ĉeţnjom

da me netko zapazi,

a stvari se uzimaju po potrebi,

dok ono što se voli to se i njeguje!

Ja sam ipak, samo stvar,

koja se kreće i priĉa!

MOJ SAN ZA MIR

Nalazim se u svom snu!

Što to znaĉi za mene?

Naći san je kao naći

sva blaga svijeta,

a naći mir koji duša nema,

što to znaĉi?

Mir je sigurno negdje saĉuvan

za nekog drugog,

tko nije tu,

ali on ţeli i san

koji je snivan

i oduzima moj mir

koji nije u ovom ţivotu!

Zbog toga vam dajem

svoj san

za mir i sreću!

DOLAZAK

Kako ljubav sjediniti,

kada se poĉela topiti?

Moţda se i treba topiti,

jer dolazi proljeće

i snijeg se topi u proljeće!

Nestajem u ljetu i snijegu,

ljeti kao suhi list

ili poput snijega u proljeće.

Ţivot se i sastoji od nestajanja!

Tako i ja: letim sa listom

i nestajem poput snijega!!

Uspijem li se oporaviti,

bit će pravi uspjeh,

dolazak!

KAKO OSJETITI LJUBAV

Kako osjetiti da te netko,

voli ili treba?

da li je dovoljan poziv na kavu

ili par toplih rijeĉi?

Kako osjetiti da je to doista

iskreno i pravo,

a nisu samo neĉije vizije,

za nešto, Bog zna što!

Treba imati na umu,

da je ljubav poput ĉokolade

koja se topim i nestaje,

ili poput nekog napitka,

koji se ispije,

a i vrijeme trajanja je ograniĉeno!

Treba se razluĉiti što je

u ovom ţivotu pravo,

pa to ţivjeti,

ili ostaviti da propada!

Ipak se samo jednom,

prava ljubav raĊa

i ţivi…

ODLAZAK

Dragi,

ti si otišao i

ostavio me na kolodvoru!

Vlak je tako brzo otišao

i ti u njemu!

Ne znam,

da li ti je bilo teško?

Ne znam dali ti je srce,

jaĉe zakucalo?

Vlak je krenuo,

a imala sam osjećaj,

da je dio mene otkinuo!

Nisam mogla suze zadrţati,

ne zaplakati!

Pozorno sam pratila vlak

i mislila,

kako će lijepo biti

kad se vratiš!

Jedva te ĉekam!!!

ŠETNJA

Otišao si, sada se i ja

mogu bećariti!

Šetam gradom,

pruţam ruku,

a nitko je ne prihvaća!

Pitam se,

što mi to fali ,

tvoja ruka ili

ti,

da s nekim podijelim misli!

Sama sam,

malo ima onih

kojima je stalo do mene!

Ne znam kako to reći,

moţda priznati da volim,

ali ja nisam roĊena da

priznajem i

zato sam

tako dugo u biti bila

sama!

Poĉinje mi se drijemati,

dolazi san!

moţda je bolje da idem spavati,

sutra je novi dan,

ne znam kako će proći,

moţda ćeš i ti

doći!!!

POĈINJEM SANJATI

Poĉinjem sanjati tvoje ruke,

klize po mojim grudima,

osjećam poljupce po vratu.

Tako poĉinjem sanjati tebe,

a ti – spavaš!

Moje grudi i vrat

ostaju prazni,

bez tvog dodira,

vrat bez poljubaca,

a ja,

ostajem sama

u svom krevetu

bez tebe!

KAKO PROBUDITI LJUBAV

Ljubav koja nestaje i tone,

u moje snove,

kako probuditi to što nestaje?

Kako dati ljubav,

ljubav koja tone i vratiti je,

kada se hladi i nestaje?!

Ne, ne bukti ljubav prava,

jer se gasi i nestaje ili

samo spava i nestaje u mojim mislima?!

Kako je probuditi i ojaĉati

te postojano osjećati,

jer je to nešto tako sveto i blisko,

a tako nedodirivo i ĉisto i

to je smo za one koji

ljubav doista ţele!

ON DOLAZI

Da, on dolazi i ţeli me,

a ti, što se kod tebe javlja,

kada me ostavljaš?!

Moţda ipak nisam ona,

koju ti trebaš?

Ovaj fluid strasti mora otići

i ostaviti za sobom

trag uspjeha,

ili pada!

On, kao silueta dolazi

i širi za sobom

snagu uspjeha.

On ima svoj nagon mišica

i dodirom zraka

osvaja sve

što mu stoji na putu!

Po ovom snu,

sve uţiva u njegovoj jaĉini

mišica i mirisa ţelja,

za tim mojim

snom i javom!