robert ludlum - opcija pariz.pdf

7/27/2019 robert ludlum - Opcija Pariz.pdf

1/212

Ludlum Robert - Opcija Pariz

Budunost donosi uzbudljiv napredak u znanosti. Medu najizazovnijim inajfascinantnijim je DNK ili molekularno raunalo. Zahvalni smo na velikodunojpomoi dr. Kathleen Foltz koja je podijelila s nama svoje vrsno znanje na tompodruju. Dr. Foltz je izvanredna profesorica na Odjelu za molekularnu, staninu irazvojnu biologiju Kalifornijskog sveuilita u Santa Barbari. Nedavno ju jeDravna zaklada za znanost imenovala svojim lanom. lanica je i Instituta zapomorsku znanost.

Robert Ludlum OPCIJA PARIZNaslov izvornika THE PARI OPTIONCopvright 2002 by MY

UrednikPredrag Tomljanovi

Pariz, Francuska

Ponedjeljak, 5. svibnjaPrvi su topli proljetni vjetrovi puhali uskim mranim parikim ulicama i irokimbulevarima, pozivajui zimom iscrpljene stanovnike da izau u no. Ispunili suplonike, etali su, drali se za ruke, punili stolce oko stolova na terasamakavana, posvuda se smijali i brbljali. ak su se i turisti prestali aliti - to jebio oaravajui Pariz iz turistikih vodia.Zauzeti aama vin ordinaire pod zvijezdama, slavitelji proljea na bunoj rue deVaugirard nisu ni primijetili veliki crni Renaultov kombi sa zatamnjenim prozorimakoji je iz zakrene ulice krenuo na Pasteurov bulevar. Kombi je kruio oko etvrtipa otiao prema rue du Dr Roux i na kraju uao u tihu rue des Volontaires gdje sesamo neki mladi par ljubio u mranoj vei.Crni kombi zaustavio se ispred Pasteurova zavoda, ugasio motor i iskljuio svjetla.Ostao je ondje, tih, sve dok je mladi par, koji nije vidio nita od svoje sree,nestao u zgradi s druge strane ulice.Vrata su se kombija otvorila i pojavila su se etiri lika odjevena u crno. Lica su

im bila prikrivena maskama. Nosei strojnice Uzi i naprtnjae, utopili su se u no,gotovo nevidljivi. Lik se stvorio iz sjene Pasteurova zavoda i poveo ih u podrum,dok je ulica iza njih ostala tiha, naputena.Vani, na rue de Vaugirard, poeo je svirati saksofonist. Glazba mu je bila grlena isladunjava. Noni povjetarac unosio je glazbu, smijeh, miris proljetnog cvijeakroz otvorene prozore brojnih zgrada Pasteurova zavoda. Slavno istraivakosredite okupljalo je vie od dvije tisue petsto znanstvenika, tehniara,studenata i inovnika, a mnogi su radili jo dugo u no.Uljezi nisu oekivali toliku aktivnost. Oprezno su izbjegavali staze, sluajui,gledajui prozore i donji dio, drei se drvea i zgrada dok su se zvui proljetnogveselja iz rue de Vaugirard pojaavali.Ali sva ta vanjska aktivnost promakla je dr. Emileu Cham-bordu koji je sjedio samza tipkovnicom svoga raunala u laboratoriju, na inae praznom drugom katu. Njegovje laboratorij bio velik, kao stvoren za jednog od najuvaenijih istraivaazavoda. Imao je vrhunsku opremu ukljuujui robotizirani genetiki ita ipa imikroskop sa skenerom koji je mjerio i pomicao pojedine atome. Ali mnogo osobnije ivanije za njega veeras bili su fascikli pokraj lijevog lakta, a na drugoj stranispiralna biljenica otvorena na stranici na kojoj je paljivo upisivao podatke.Prsti su mu nestrpljivo stali na tipkovnici koja je bila prikljuena na udanaparat, sliniji hobotnici nego IBM-u ili Compaqu. Sredite je bilo na staklenompladnju u kojem se kontrolirala temperatura, a kroz njega su se mogla vidjetisrebrnastoplava pakiranja elatine poput svjetleih jaja u elatinastoj, pjenastojtvari. Krajnje tanke cijevi povezivale su elatinasta pakiranja jedno s drugim, aiznad njih bio je poklopac. Na mjestima gdje se poklopac spajao sa elatinastimpakiranjima bila je metalna ploa. Iznad toga bio je stroj veliine iMaca sa

Page 1


2/212

Ludlum Robert - Opcija Parizsloenom kontrolnom ploom na kojoj su svjetla mirkala poput nervoznih malihoiju. Iz toga je stroja izlazilo jo cijevi koje su inile klupko, a ice i kabelispajali su pladanj i stroj na tipkovnicu, monitor, pisa i razne druge elektronskenaprave.Dr. Chambord je utipkao naredbe, promatrao monitor, proitao brojke na strojuveliine iMaca i stalno provjeravao tempera-turu elatinastih pakiranja u pladnju. Upisivao je podatke u svoju biljenicu, aonda iznenada sjeo i stao promatrati cijelu postavu. Napokon je naglo klimnuo iistipkao odlomak koji se inio kao bezvezarija - slova, brojke i simboli te jeaktivirao broja.ivano je tapkao nogom i prstima bubnjao po klupi. Ali tono za dvanaest sekundipisa je oivio i izbacio komad papira. Kontrolirajui uzbuenje, zaustavio jebroja i napravio biljeku. Na kraju je uzeo ispis.Dok je itao, nasmijeio se - Mah, oui.Dr. Chambord je duboko uzdahnuo i istipkao male skupine naredbi. Sekvencije su sepojavile na zaslonu toliko brzo da njegovi prsti nisu mogli drati korak. Radei,mrmljao je jedva ujno. Trenutak poslije istegnuo se, pribliio monitoru iproaptao na francuskom - ... jo jedan... jo... jedan... evo!Glasno se nasmijao, trijumfalno i pogledao sat na zidu. Pokazivao je 21:55.Zabiljeio je vrijeme i ustao.Njegovo je blijedo lice sjalo, nagurao je fascikle i biljenicu u pohabanu aktovku

i uzeo kaput iz staromodnog empire ormara pokraj vrata. Dok je stavljao eir, joje jedanput pogledao na sat i vratio se svojoj napravi. I dalje stojei, ubacio jejo jedan kratki niz naredbi, gledao zaslon neko vrijeme i na kraju sve iskljuio.Otiao je otro do vrata, otvorio ih prema hodniku i vidio da je mraan i prazan.Na trenutak, priinio mu se kobnim znakom. Ali onda je odagnao tu misao. Ne,prisjetio se: to je bio trenutak koji je trebalo sauvati, veliko postignue.irokog osmijeha, krenuo je tamnim hodnikom. Prije nego to je zatvorio vrata,okruila su ga etiri lika u crnoj odjei.Vesela terevenka na plonicima, kavanama i tabacs nastavila se. Dolo je joulinih glazbenika, a vin ordinaire teklo je poput Seine. Zatim je bez ikakvaupozorenja zgrada u kojoj je bio laboratorij dr. Chamborda u legendarnom Pasteurovuzavodu eksplodirala i iz nje je rigala vatra. Zemlja se zatresla dok je plamenizlazio iz svakog prozora i gorio prema crnom nonom nebu u crvenoj i utojerupciji strane vruine to se vidjelo kilometrima daleko. Dok su cigle, iskre,

staklo i pepeo padali, masa je na okolnim ulicama vritala u strahu i trala uzaklon.* * *Nakon trideset minuta miiavi voa uljeza stajao je na strai dok su njegova trisudruga zavravala utovar u crni kombi na rue des Volontaires. im su se vrata sastrane zatvorila, jo jedanput je provjerio mirnu ulicu i uskoio na sjedalo.Klimnuo je vozau i kombi je kliznuo prema napuenoj rue de Vaugirard gdje jenestao u prometu.10 ...11 12PirwfiNita nije pomoglo. U 6:58 sati u panici je obavijestio zapovjednika baze.U 6:59 zapovjednik je obavijestio Pentagon.Zatim udno, neobjanjivo, u 7:00 sati, pet minuta nakon to su tajanstvenonestale, sve su se veze sa zrakoplovima vratile, tono u istoj sekundi.1Otok Diego Garda, Indijski oceanU 6:54 sati u vitalnoj bazi kopnene vojske, zrakoplovstva i mornarice Sjedinjenih

Page 2


3/212

Ludlum Robert - Opcija ParizDrava na otoku Diego Garcia asnik koji je zapovijedao smjenom u kontrolnom tornjugledao je kroz prozor kako jutarnje sunce osvjetljava ugodno plave vode smaragdnogzaljeva na lagunskoj strani atola u obliku slova U i poalio to je na dunosti.Oi su mu sporo mirkale, a um mu je lutao.Mornarika logistika baza, zapovjednitvo ove strateki locirane baze nemjerljivevrijednosti, dralo ih je kao potporu morskim, zranim i kopnenim letovima. Plaaje bio sam otok, udaljeno mjesto neopisive ljepote, gdje su lagani ritmovi rutineuspavljivali ambiciju.Ozbiljno je razmiljao o dugom kupanju im ne bude vie na dunosti, kad je minutukasnije, u 6:55 sati, kontrolni toranj izgubio vezu s cijelom flotom letjelicaB-1B, B-52, AWACS-a, P-3 Oriona i U-2 koje su bile na raznim misijama, ukljuujuiosjetljiva izvianja i protupodmorniku potporu i nadzor.Tropska mu je laguna nestala iz misli. Izdao je naredbe, maknuo tehniara s jedneod konzola i zapoeo dijagnozu. Sva pozornost bila je usmjerena na brojke, slova izaslone dok su se borili da uspostave vezu.Fort Cotlins, KoloradoUtorak, 6. svibnjaDok se sunce uzdizalo iznad nepreglednih prerija na istoku, rustikalni FoothittsCampus dravnog sveuilita u Koloradu svijetlio je zlatnom svjetlou. Ovdje, uvrhunskom laboratoriju u neuglednoj zgradi, dr. Jonathan (Jon) Smith gledao je krozmikroskop i paljivo primicao finu staklenu iglu. Stavio je nevidljivu kap tekuine

na ravni krug, manji od vrha igle. Pod mikroskopom visoke rezolucije ploa jedjelovala iznimno i naizgled nevjerojatno, poput strujne ploe.Smith je prilagodio mikroskop, fokusirajui sliku. - Dobro -promrmljao je inasmijeio se. - Ima nade.Strunjak za virologiju i molekularnu biologiju, bio je takoer i asnik i vojnilijenik, zapravo potpukovnik, privremeno stacioniran izmeu visokih borova iokruglih breuljaka Kolorada u Sreditu za kontrolu bolesti (CDC). Neslubenopremjeten iz Medicinskog istraivakog instituta za zarazne bolesti vojskeSjedinjenih Drava (USAMRIID), imao je zadatak nastaviti temeljna istraivanjanovih virusa.Samo to virusi nisu imali nikakve veze s osjetljivim radom koji je promatrao krozmikroskop te zore. USAMRIID je bio istaknuto vojno istraivako sredite dok je CDCbio njegov vrlo hvaljeni civilni dvojnik. Bili su estoki suparnici. Ali ne ovdje,ne sada, a ono to se radilo u ovom laboratoriju, imalo je samo perifernu vezu smedicinom.

Smith je bio u malo poznatom istraivakom timu CDC-USA-MRIID, u svjetskoj utrci ustvaranju prvog svjetskog molekularnog DNK raunala ime bi se iskovala nevienaveza izmeu prirodnih

1415i raunalne znanosti. Ta je zamisao zaintrigirala znanstvenika i bila izazovnjegovoj strunosti na podruju mikrobiologije. Zapravo, ono to ga je dovelo ulaboratorij u ovaj rani sat, bilo je neto to je trebalo biti vaan pomak umolekularnim krugovima na bazi posebnih organskih polimera, na emu su on i ostaliistraivai radili danju i nou.Budu li uspjeni, njihovi novi DNK strujni krugovi mogli bi se rekonfigurirati

mnogo puta i time omoguiti da silicij, kljuni sastojak povezivanja raunalnihstrujnih krugova, postane nepotreban; to je i trebalo uiniti. Raunalnaindustrija bila je ionako na granicama silicijske tehnologije dok su bioloke tvarinudile logian, iako teak, sljedei korak. Kad DNK raunala postanu operativna,bit e mnogo monija nego to javnost moe zamisliti i tu su dolazili do izraajavojni i USAMRIID-ovi interesi.Smith je bio zadivljen istraivanjem i im je uo za glasine o tajnom zajednikomCDC-USAMRIID-ovu projektu, sredio je da ga pozovu, eljno se bacajui u tehnolokuutrku gdje je budunost moda samo jedan atom daleko.- Hej, Jone - Larry Schulenberg, jo jedan od vrhunskih bio

Page 3


4/212

Ludlum Robert - Opcija Parizloga na projektu, stigao je u prazni laboratorij u invalidskim kolicima. - Jesi li uo za Pasteur?- Smith je digao pogled s mikroskopa. - Kvragu, nisam uo nida si otvorio vrata. - Primijetio je Larrvjevo tmurno lice. - Pasteur- ponovio je. - Zato? Sto se dogodilo? - Poput USAMRIID-a iCDC-a Pasteurov zavod bio je istraivako sredite svjetskogaglasa.Schulenberg je imao pedesetak godina, bio je preplanuo, energian ovjek, obrijaneglave s malom dijamantnom naunicom i miiavim ramenima od godina upotrebe kolica.Glas mu je bio tmuran. - Neka eksplozija. Grozno. Ima poginulih. - Izvukao je listiz gomile ispisa u svom krilu.Jon je uzeo papir. - Boe, kako se to dogodilo? Nesrea u laboratoriju?- Francuska policija ne misli tako. Moda bomba. Provjeravajubive zaposlenike. - Larry je okrenuo svoja kolica i krenuo premavratima. - Mislio sam da te zanima. Jim Thrane iz Porton Downaposlao mi je e-mail tako da sam skinuo lanak. Idem vidjeti tko jejo ovdje. Svi to ele znati.- Hvala. - Dok su se vrata zatvarala, Smith je brzo itao. eludac mu se stisnuo iponovno je proitao...Uniteni laboratoriji u Pasteurovu zavoduPariz - jaka eksplozija sino u 22:52 ubila je barem dvanaest ljudi i unitila

trokatnicu u kojoj su bili laboratoriji i uredi uglednog Pasteurova zavoda.Pronaeno je etvero preivjelih koji su u kritinom stanju. Potraga za ostalimrtvama u ruevinama nastavlja se.Istraitelji tvrde da su pronali dokaze o eksplozivu. Ni jedna osoba ili skupinanije preuzela odgovornost. Istraga se nastavlja, ukljuujui provjeru nedavnootputenih zaposlenika.Meu identificiranim preivjelima je dr. Martin Zellerbach, raunalni znanstvenikiz Sjedinjenih Drava koji je pretrpio ozljede glave...Smithovo je srce zastalo. Dr. Martin Zellerbach, raunalni znanstvenik izSjedinjenih Drava koji je pretrpio ozljede glave. Marty? Dok je drao ispis,prolo mu je glavom lice njegova starog prijatelja. Pokvareni osmijeh, jarkozeleneoi koje su bljeskale u jednom trenutku, a u drugom odlutale, izgubljene u mislimaili moda unutarnjem svemiru.Marty, nizak, okrugao ovjek, koji je hodao kao da nikad nije nauio micati noge,imao je Aspergerov sindrom, rijedak poremeaj na manjem tekom spektru autizma.

Simptomi bolesti bili su opsesivnost, visoka inteligencija, krajnji nedostatakdrutvenih i komunikacijskih vjetina i izuzetan talent na posebnom podruju - umatematici i elektronici. On je zapravo bio raunalni genij.Smith je progutao bolnu knedlu. Ozljede glave. Koliko je teko Marty ozlijeen? Tose nije spominjalo u lanku. Izvadio je mobitel koji je imao posebnu zatitu inazvao Washington.On i Marty zajedno su odrasli u Iowi gdje je titio Martyja od podrugivanja ostalihaka pa ak i uitelja kojima je bilo teko povjerovati da je netko tako pametannenamjerno bezobrazan i da stvara nevolje. Asperger je dijagnosticiran Martyju kadje bio

1617

stariji i naposljetku su mu dali lijekove koji su mu pomogli da funkcionira vrstos obje noge na zemlji. No, Marty je nerado uzimao lijekove i organizirao si jeivot tako da ih moe to ee izbjegavati. Nije izlazio iz svog udobnog bungalovau Washington D.C.-u godinama. Ondje je bio siguran sa svojim vrhunskim raunalima isoftverom koji je stalno stvarao, a njegov um i kreativnost mogli su se slobodnorazvijati. Poslovni ljudi, sveuilini radnici, znanstvenici iz cijeloga svijetadolazili su tamo da se savjetuju s njim, ali nikad osobno, samo elektroniki.to je onda srameljivi raunalni arobnjak radio u Parizu?Marty je posljednji put pristao nekamo otii prije osamnaest mjeseci i trebalo je

Page 4


5/212

Ludlum Robert - Opcija Parizmnogo vie od obinog uvjeravanja da ga se nagovori. Bila je to kia metaka ipoetak katastrofe s Hadesovim virusom koji su uzrokovali smrt Smithove zaruniceSophije Rus-sell.U dalekom Washington D.C.-u poeo je zvoniti telefon, a istodobno je uo neto toje zvualo poput mobitela koji je zvonio pokraj vrata laboratorija. Imao je udanosjeaj...- Bok! - Bio je to glas Nathaniela Fredericka (Freda) Kleina.Smith se naglo okrenuo i pogledao u vrata. - Ui, Frede.ef iznimno tajne organizacije Tajne jedan, vjete u obavjetajnim iprotuobavjetajnim stvarima, uao je u laboratorij, tih poput duha, drei i daljemobitel u ruci. - Trebao sam misliti da e uti i zvati me. - Iskljuio jetelefon.- O Martu? Da, ba sam proitao o Pasteuru. to ti zna otome i to radi ovdje?Klein je bez odgovora proao pored svjetleih epruveta i opreme koja je bila naklupama laboratorija za kojima e uskoro biti ostali istraivai i pomoniciCDC-USAMRIID-a. Stao je uz Smithov stol, podigao lijevi bok i sjeo na rub kamenogvrka, prekrienih ruku, mrkog lica. Visok oko metar i devedeset, bio je obuen,kao i obino, u jedno od svojih zguvanih odijela, ovaj put u smee. Koa mu jebila blijeda; rijetko je uope viala sunce. Fred Klein nije radio vani. Blagoelav, s okvirima naoala pojaanim icom te visokim inteligentnim elom mogao jebiti bilo to - od izdavaa do krivotvoritelja.

Gledao je pozorno Smitha, a glas mu je bio obziran dok jegovorio - Tvoj prijatelj je iv, ali je u komi. Neu ti lagati, pukovnie.Lijenici su zabrinuti.Smithu je strana bol od Sophijine smrti jo bila teak teret, a Martvjeva jeozljeda sve to vratila. Ali Sophije vie nije bilo, a sad je Marty bio vaan.- Sto je, dovraga, radio u Pasteuru?Klein je izvadio lulu iz depa i vreicu s duhanom. - Da, i mi smo se to pitali.Smith je ponovno poeo govoriti. Zatim je zastao. Nevidljiva za javnost i za bilokoji dio vlade osim Bijele kue, Tajna jedan radila je sasvim izvan slubene vojneobavjetajne birokracije i daleko od nadzora Kongresa. Njezin ef sjena nije sepojavljivao osim ako se nije dogodilo neto potresno ili se moglo dogoditi. Tajnajedan nije imala formalnu organizaciju ili upravu, nikakvo stvarno sjedite inikakve slubene operativce. Umjesto toga, bila je sastavljena od strunjaka umnogim podrujima, svi su imali iskustva na tajnim operacijama, veina ih je bila u

vojsci i svi su zapravo bili neoptereeni - bez obitelji, veza s domom ili obveza,privremenih ili stalnih.Kad su ga pozvali, Smith je postao jedan od tih elitnih opera-tivaca.- Nisi doao radi Martyja - zaustio je Smith - Pasteur je upitanju. Neto se dogaa. to?- Idemo proetati - Klein je digao naoale na elo i uguraoduhan u lulu.- Ne smije to tu zapaliti - ree mu Smith - DNK se moeoneistiti esticama koje lebde u zraku.Klein je uzdahnuo - Samo razlog vie da odemo van.Fred Klein i Tajna jedan nisu vjerovali nikome i niemu i nita nisu uzimali zdravoza gotovo. ak se i laboratorij koji slubeno nije ni postojao mogao prislukivati,a to je bio, znao je Smith, pravi razlog zato je Klein elio otii.Slijedio je obavjetajnog maga u hodnik i zakljuao vrata. Jedan do drugoga silisu pokraj mranih laboratorija i ureda koji su povremeno bili osvijetljeni. Zgradaje bila tiha osim jakog brujanja divovskog ventilacijskog sustava.

Vani je svjetlost zore nisko padala po jelama, osvjetljavajui ih19s istoka blistavom svjetlou, dok su sa zapada ostale postojano crne. Visoko iznadkompleksa na zapadu uzdie se Stjenjak i zrcale se njegovi otri vrhovi. Dolinekoje su presijecale padine bile su grimizne od none tame na izdisaju. Aromatinimiris borova ispunjao je zrak.Klein je proao tucet koraka od zgrade i zastao da zapali lulu. Puhao je i uvlaiosve dok mu oblak dima nije skrio pola lica.

Page 5


6/212

Ludlum Robert - Opcija ParizNeto je dima uspio odmaknuti rukom.- Proetajmo. - Dok su ili prema cesti, Klein ree - Priaj mio svom poslu. Kako ide? Jesi li blizu stvaranja molekularnog raunala?- Da barem jesam. Istraivanje ide dobro, ali je sporo, sloeno.Vlade diljem svijeta ele biti prve koje e imati upotrebljivoDNK raunalo jer e moi probiti bilo koju ifru ili zatitu za nekoliko sekundi.Strana stvar, osobito to se tie obrane. Svi ameriki projektili, tajni sustavi uNSA-i, NRO-ovi pijunski sateliti, mogunost djelovanja cijele ratne mornarice, sviobrambeni planovi... sve i svata to se oslanja na elektroniku, ovisit e omilosti prvog molekularnog raunala. ak ni najvee silicijsko superra-unalo neega moi zaustaviti.- Koliko e jo proi prije nego to planet vidi jedno koje radi?- Klein je elio znati.- Nekoliko godina - ree Smith bez oklijevanja - moda vie.- Tko je najblii?- Praktiki i operativno? Nitko za koga bih ikad uo.Klein je puio, ponovno je gurao gorui duhan. - Ako ti kaem da je to netko venapravio, to misli tko bi to bio?Prototipovi su ve sagraeni, svake se godine sve vie napredovalo, ali stvarni,potpuni uspjeh? Bio je barem pet godina daleko. Osim... Takeda? Chambord?Smith je shvatio. Budui da je Klein ovdje, odgovor je Pasteur.

- Emile Chambord. Tvrdi da je Chambord nekoliko godinaispred svih nas? Cak i ispred Takede u Tokiju?- Chambord je vjerojatno poginuo u eksploziji - Klein je puckao svoju lulu, zabrinuta izraza lica. - Njegov je laboratorij u cijelosti upropaten. Nita nije ostalo osim unitenih cigli, izgorjelogdrva i razbijenog stakla. Provjerili su mu stan, ker. Pogledalisve. Njegov auto bio je na Pasteurovu parkiralitu, ali njega ne mogu nai. Netose pria.- Pria, uvijek se pria.- Ovo je drukije. Dolazi iz visokih francuskih vojnih krugova,od kolega, od nadreenih.- Da je Chambord bio tako blizu, netko bi znao.- Ne nuno. Vojska ga je redovito provjeravala, ali tvrdio je danije dospio mnogo dalje od ostalih. to se tie Pasteura, visoki

istraiva Chambordova ugleda i poloaja ne odgovara nikome.Smith je klimnuo. Taj anakronizam bio je toan u slavnom zavodu.- A njegove biljeke? Zapisnici? Izvjea?- Nita od prole godine. Nula.- Nema zapisa? - Smithov se glas pojaao. - Mora biti. Vjerojatno su u Pasteurovoj banci podataka. Nemoj mi rei da je cijeliraunalni sustav uniten.- Ne, sredinje je raunalo dobro. Nalazi se u prostoriji otpornoj na bombe, ali nije ubacio nikakve podatke vie od godinudana.Smith je negodovao - Vodio je biljeke rukom?- Ako ih je uope vodio.- Morao je voditi biljeke. Ne moe obavljati temeljno istraivanje bez potpunih podataka. Laboratorijske biljeke, kretanje.Biljeke moraju biti krajnje precizne, ili se tvoj rad ne moe potvrditi ili ponoviti. Svaka slijepa ulica, svaka pogreka, svaki se korak

mora biljeiti. Kvragu, ako nije uvao podatke u raunalu, moraoih je voditi runo. To je sigurno.- Moda i jest, Jone, ali zasad ni Pasteur ni francuske vlastinisu nali biljeke, a vjeruj mi, traili su, temeljito.Smith je razmiljao. Runo? Zato? Je li Chambord postao oprezan kad je shvatio daje blizu uspjeha? - Pomislio bih da je znao ili sumnjao da ga promatra netko uzavodu?- Francuzi poput svih ostalih ne znaju to bi mislili - reeKlein.- Radio je sam.

Page 6


7/212

Ludlum Robert - Opcija Pariz- Imao je pomonika u laboratoriju koji je na odmoru. Francuska ga policija trai. - Klein se zagledao na istok gdje je sunce20bilo vie, divovski disk iznad prerije. - I mislimo da je dr. Zeller-bach takoerradio s njim.

- Mislite?- to god da je dr. Zellerbach radio, ini se da je bilo potpunoneslubeno, gotovo tajno. Bio je zabiljeen samo kao promatrapri Pasteurovu osiguranju. Nakon eksplozije policija je odmahotila do njegove hotelske sobe, ali nisu nali nita korisno. ivioje s jednim kovegom i nije imao prijatelja ni ondje ni u Pasteuru.Policija je bila iznenaena koliko ga se malo ljudi uope sjea.Smith je klimnuo. - To je Marty - njegov osamljeni stari prijatelj traio je daostane to anonimniji. Istodobno je molekularno raunalo bilo jedan od malobrojnihprojekata koji bi ga izveo iz potpune izolacije u Washingtonu. - Kad doe ksvijesti, ispriat e ti o Chambordovu napretku.- Ako se probudi. Ali ak i onda moe biti prekasno.Jon je osjetio iznenadni bijes. - On e se probuditi iz kome.- Dobro, pukovnie. Ali kada? - Klein je izvadio lulu iz usta iljutito prozborio. - Imali smo gadno buenje za koje mora znati.

Sino u 7:55 po washingtonskom vremenu otok Diego Garciaizgubio je svaku komunikaciju sa svojim zrakoplovima. Bilo kakavnapor da nau zrakoplove ili da pronau izvor gaenja propao je.Tono pet minuta poslije veze su se vratile. Nije bilo pogreaka usustavu, nije bilo problema s vremenom, nije bilo ljudske pogreke. Zakljuak je bio da je to sigurno djelo raunalnoga hakera,ali nikakvi otisci nisu naeni i svi strunjaci tvrde da ni jednopostojee raunalo to nije moglo izvesti, a da ne ostavi trag.- Je li nastala teta?- U sustavima nije. Ali u naim brigama jest - strahovita.- Kako se poklapa vrijeme s bombom u Pasteuru?Klein se tmurno nasmijeio. - Nekoliko sati poslije.- Moda je to bio test Chambordova prototipa, ako takavpostoji. Ako ga je netko ukrao.- Ne alim se. Kako stvari stoje, Chambordov je laboratorijnestao. Chambord je mrtav ili je nestao. I njegov je rad uniten...Ili je nestao.Jon je klimnuo. - Misli da je bombu postavio netko da pri-krije njegovo ubojstvote krau biljeaka i prototipa.

- DNK raunalo u pogrenim rukama nije lijep prizor.- Ve sam planirao ii u Pariz radi Martvja.- To sam i mislio. To je dobra krinka. Osim toga, ti e boljeprepoznati molekularno raunalo od bilo koga u Tajnoj jedan.Klein je podigao tjeskoban pogled prema golemom prerijskom nebu kao da vidi kakopada interkontinentalni balistiki projektil. - Mora saznati jesu li Chambordovebiljeke, izvjea i podaci uniteni ili su ukradeni; postoji li doista negdjeprototip koji radi. Djelovat emo na uobiajeni nain. Ja u biti tvoja veza, nouili danju. Sto god treba od bilo kojeg dijela vlade ili vojske s obje strane bare,samo trai. Ali mora biti oprezan. Ne elimo paniku. Jo gore, ne elimo da se

neka zemlja drugog ili treeg svijeta jednostrano dogovori s bombaima.- Dobro. - Polovica nerazvijenih zemalja nije ba voljela Sjedinjene Drave. A isto tako i razliiti teroristi koji su pojaano napadali Ameriku i Amerikance. - Kad kreem?- Odmah - ree Klein. - I drugi strunjaci Tajne jedan radit ena tome, naravno. Slijedit e druge tragove, ali ti e biti glavnistup. CIA i FBI poslali su svoje ljude. A to se tie Zellerbacha,i ja sam zabrinut kao i ti. Svi se nadamo da e se osvijestiti. Alimoda ima premalo vremena i mnogi, mnogi drugi ivoti vise okoncu.

Page 7


8/212

Ludlum Robert - Opcija Pariz ,,: 12Pariz, FrancuskaBio je kraj njegove smjene i gotovo est sati poslijepodne kad je Farouk al Hamidnapokon skinuo svoju odoru i napustio L'Hopital Europeen Georges Pompidou kroz ulazza zaposlene. Nije imao razloga primijetiti kako ga prate dok je hodao zakrenimboulevardom Victor prema kavani Massoud skrivenoj u pokrajnjoj ulici.Izmoren i potiten jer je cijelog dana ribao podove, nosio hrpetine prljaveposteljine i radio tisue drugih poslova istaa u bolnici koji unitavajukraljenicu, sjeo je za stol koji nije bio ni vani ni unutra, nego tono ondje gdjeje niz prednjih staklenih vrata bio povuen, a svjei vanjski proljetni zrakmijeao se s aromatinim mirisima kuhinje.Pogledao je oko sebe, ignorirao je svoje zemljake Alirce kao i Marokance i one izSahare koji su esto zalazili u kavanu. Uskoro je ispijao drugu alicu jake kave inegodujui, gledao one koji su uivali u vinu. Bilo kakav alkohol je zabranjen, toje naelo islama koje zanemaruje previe njegovih sjevernoafrikanaca, koji misle dasu daleko od Alaha kad su daleko od domovine.Dok je u Farouku vrilo, za stolom mu se pridruio stranac.Taj ovjek nije bio Arabe, ne s tim blijedoplavim oima. No, govorio je arapski. -

Sallam alake koom, Farouk. Ti si marljiv ovjek. Promatrao sam te i mislim dazasluuje bolje. Stoga imam prijedlog. Zanima li te?- Wahs-tah-hahb? - promumljao je sumnjiavo. - Nita nijebesplatno.Stranac je klimnuo potvrdno. - Istina. No, kako bi tebi i tvojoj obitelji odgovaraoodmor?- Ehs-mah-lee. Odmor? - Farouk upita ogoreno. - Predlaetenemogue.ovjek je govorio arapski vie klase nego to je bio Farouk, ali s nekim udnimnaglaskom, moda irakim ili saudijskim. Ali nije bio ni Iraanin, ni Saudijac, niAlirac. Bio je bijeli Europljanin, stariji od Farouka, vrste grae i tamnijeputi. Dok je stranac mahnuo konobaru da donese jo kave, Farouk al Hamid jeprimijetio da je i dobro odjeven. No, nije ga mogao svrstati ni uz jedan narod, apoznavao ih je veinu. Bila je to igra kojom je nastojao odvui misli od umornihmiia i dugakih sati bezumna rada, nemogunosti da se uspne u ovom novom svijetu.- Za tebe da - sloio se stari stranac. - Za mene ne. Ja samovjek koji moe nemogue uiniti moguim.- ha. Ne, neu ubijati.- Nisam to ni traio. Niti da krade niti da sabotira.Farouk je zastao, a interes mu je rastao. - A kako u onda platiti taj veliki odmor?- Samo da napie vlastoruno poruku bolnici. Poruku nafrancuskom koja kae da si bolestan i da si poslao svoga roakaMansoura da preuzme tvoje mjesto na nekoliko dana. U zamjenudat u ti novac.- Ja nemam roaka.- Svi Alirci imaju roake. Zar nisi uo?- To je tono. Ali nemam ni jednog u Parizu.Stranac se nasmijao kao da zna. - Tek je sad stigao iz Alira.Farouk je osjetio promjenu u sebi. Odmor za njegovu enu, djecu. Za njega. Taj jeovjek imao pravo, nikoga u Parizu nije bilo briga tko dolazi raditi u mamutsku

bolnicu Pompidou, samo da se posao obavi za malo novca. Ali to je ovaj tip htio,ili tkodrugi, nije bilo dobro. Moda da ukrade lijekove. S druge strane, sve su tonevjernici i to nije bila njegova stvar. Umjesto toga usredotoio se na uitak toe otii kui svojoj obitelji i rei im da idu na odmor... Kamo?- Volio bih ponovno vidjeti Sredozemlje - ree Faroukoprezno, gledajui ovjeka izbliza radi znaka trai li previe. -Capri, moda. uo sam da su plae na Capriju prekrivene srebrnim pijeskom. To e biti jako skupo.

Page 8


9/212

Ludlum Robert - Opcija Pariz- Neka bude Capri. Ili Porto-Vecchio. Ili jo bolje Cannes iliMonako.Kako su imena mjesta silazila sa straneva jezika, arobna, puna obeanja, Faroukal Hamid se nasmijeio duboko u svojoj umornoj, gladnoj dui i rekao - Reci mi toeli da napiem.Bordeaux, FrancuskaNekoliko sati poslije zazvonio je telefon u otrcanom pansionu izmeu skladita naobalama rijeke Garonne u blizini junog dijela Bordeauxa. Jedini stanovnik sobe bioje sitan mukarac bljedunjava lica u srednjim dvadesetima koji je sjedio na rubuomalene postelje gledajui u telefon to je zvonio. Oi su mu bile irom otvoreneod straha, a tijelo mu se treslo. Povici i sirene s teglenica ulazili su udepresivnu sobu, a mladi, koji se zvao Jean-Luc Mas-senet, skoio bi poputplastine lutke na koncu svaki put kad se oglasio zvuk. Nije podigao slualicu.Kad je zvonjava napokon prestala, uzeo je biljenicu iz aktovke pod nogama i poeopisati tresui se, a brzina se poveavala dok je urio da zapie sve ega sesjetio. No, nakon nekoliko minuta bolje je razmislio. Prokleo je u sebi, poderaolist papira, zguvao ga u kuglicu i bacio u ko za smee. Bijesan i preplaen,bacio je biljenicu na mali stol i zakljuio da nema drugog rjeenja nego da ode,da ponovno pobjegne.Znojei se, zgrabio je aktovku i pojurio prema vratima.Ali prije nego to je mogao dohvatiti kvaku, zaulo se kucanje. Smrznuo se.Promatrao je kako se kvaka pomie polako desno i lijevo, kao kad mi promatra

ljuljanje kobrine glave.

- Jesi li to ti unutra Jean-Luc? - glas je bio tih, francuski lokalnog stanovnika. Zasigurno, tko god da je govorio, nije bio vie oddva i pol centimetara od vrata.- Satnik Bonnard ovdje. Zato ne odgovara na pozive? Pustime unutra.Jean-Luc se stresao od olakanja. Pokuao je progutati, ali grlo mu je bilo suhopoput pustinje. Nespretno hvatajui prstima kvaku, uspio je otkljuati vrata iotvoriti ih prema otunom hodniku.- Bonjour, mon Capitaine. Kako ste me... ? - poeo je Jean--Luc.Ali nakon gestikulacije energinog, vrstog asnika koji je uao u sobu, zautio jepotujui mo ovjeka koji je nosio odoru elitne francuske padobranske postrojbe.

Zabrinut pogled satnika Bon-narda proao je svaki detalj jeftine sobe prije negoto se okrenuo Jean-Lucu koji je jo stajao nepomino na otvorenom ulazu.- Djeluje preplaeno, Jean-Luc. Ako smatra da si u tako velikoj opasnosti - ree hladno - predlaem da zatvori vrata. - Satnikje imao kockasto lice, ohrabrujue u svom jakom, istom pogledu.Njegova plava kosa bila je kratko oiana oko uiju na vojnikinain, a iz njega je izbijalo samopouzdanje za koje se Jean-Luczahvalno uhvatio.Jean-Lucovo pepeljasto lice postalo je ruiasto. - ao... ao mi je, satnice.Zatvorio je vrata.- I treba ti biti. No, o emu je rije? Rekao si da si na odmoru.U Archachonu, tono? Zato si sada ovdje?- S-skrivam se, gospodine. Neki ljudi su me doli traiti u mojhotel. Ne bilo koji ljudi. Znali su moje ime, gdje sam ivio uParizu, sve.Zastao je, progutao knedlu. - Jedan od njih je izvukao pitolj i priprijetio

recepcionaru... sve sam uo! Kako su znali da sam ondje? to su htjeli? Izgledalisu kao da su me doli ubiti, a ak nisam ni znao zato. Iskrao sam se, otiao doauta i odvezao se. Sjedio sam u skrivenoj udubini koju sam pronaao sluajui samoradio i pokuavajui odluiti hou li se vratiti po ostatak prtljage kad sam uonovosti o stranoj tragediji u Parizu.

A

Page 9


10/212

Ludlum Robert - Opcija Pariz,,, 9.7Da... da se misli da je dr. Chambord poginuo. Imate li kakvih novosti? Je li dobro?Satnik Bonnard tuno je klimnuo glavom. - Znaju da je te noi radio do kasno ulaboratoriju i nitko ga otad nije vidio. Istraiteljima je prilino jasno da e imtrebati jo barem tjedan dana da pretrae ruevine. Danas popopodne su nali jodva tijela.

- To je strano. Jadni dr. Chambord! Bio je dobar premameni. Uvijek je govorio da previe radim. Dugo nisam bio na godinjem i on je inzistirao da odem.Satnik je uzdahnuo i klimnuo. - Ali nastavi sa svojom priom. Reci mi zato mislida su te ti ljudi traili.Pomonik je dlanovima obrisao oi. - Naravno, kad sam saznao za Pasteur i dr.Chamborda... to je objanjavalo zato me progone. Tako sam opet poeo bjeati inisam stao sve dok nisam naao ovaj pansion. Nitko me tu ne poznaje i nije nauobiajenim putovima.- Je comprends. I tada si me nazvao.- Oui. Nisam znao to bih drugo napravio.Ali sad je satnik djelovao zbunjeno. - Krenuli su za tobom jer je Emile Chambordstradao u eksploziji? Zato? To nema smisla, osim ako ne tvrdi da je ta eksplozijabila neto drugo.Jean-Luc je jako klimnuo. - Ja uope nisam bitan osim to sam... bio sam...

pomonik velikog Emilea Chamborda. Mislim da je bomba postavljena da ga se ubije.- Ali zato, za ime Boje? Tko bi ga elio ubiti?- Ne znam tko, satnice, ali mislim da je to zbog njegova molekularnog raunala. Kad sam otiao, bio je devedeset pet postosiguran da je napravio operativno raunalo. Ali znate kakav jebio, pravi perfekcionist. Nije elio da se prouje, ak ni da budenaznaka, dok ne bude sto posto siguran da radi. Shvaate likako takav stroj moe biti vaan? Mnogo ljudi bi ubilo njega,mene i bilo koga drugoga da se doepa pravog DNK raunala.Satnik Bonnard je iskrivio lice. - Nismo nali nikakav dokaz takva uspjeha. No,ondje je brdo praha visoko kao Alpe. Jesi li siguran u to to govori?Klimnuo je. - Bien sur. Bio sam s njim svaki korak na putu. Mislim, nisam bashvaao vei dio toga to je radio, ali - oklijevaoje, a zatim ga je novi val straha ukoio. - Njegovo raunalo je uniteno? Niste

nali biljeke? Dokazi?- Laboratorij je u ruevinama, a u glavnom raunalu Pasteuranema nita.- Nee ni biti. Bio je zabrinut da se prelako moe doi donjega, ak da u njega mogu upasti pijuni. Zato je drao svoje podatke u biljenici, zakljuanoj u sefu u laboratoriju. Cijeli projektbio je u biljekama u njegovu sefu.Bonnard je urliknuo - To znai da nikad vie ne moemo reproducirati njegovo djelo.Jean-Luc ree oprezno - Moda moemo.- to? - satnik ga je upitno pogledao. - Sto mi to govori,Jean-Luc?- Da moda moemo reproducirati njegovo djelo. Moemosastaviti DNK raunalo bez njega. - Jean-Luc je oklijevao dokse borio s drhtanjem. - Mislim da su zato ti naoruani ljudi doliu Arcachon, traei me.Bonnard se zagledao - Ima li kopiju njegovih biljeaka?

- Ne, imam svoje. Nisu potpune kao njegove, priznajem.Nisam shvaao sve to je radio, a zabranio je i meni i udnomAmerikancu da mu pomaemo sastavljati biljeke. Ali ja sam tajnokopirao gotovo sve po sjeanju do kraja prolog tjedna. Tada samotiao na odmor. Siguran sam da moje biljeke nisu potpune ilidetaljne kao njegove, ali mislim da e biti dovoljne za jo jednogstrunjaka s tog podruja da ih prati, a moda ak i popravi.- Tvoje biljeke? - Bonnard je djelovao uzbueno. - Ponio siih na odmor? Ima ih sada?- Da, gospodine. - Jean-Luc je lupkao po aktovci pokraj nogu.

Page 10


11/212

Ludlum Robert - Opcija Pariz- Nikad ih nisam ispustio iz vida.- Onda bolje da krenemo, i to brzo. Moda su te pratili odsela i mogu biti samo nekoliko minuta odavde. - Krenuo je premaprozoru i pogledao dolje u mranu ulicu. - Doi, Jean-Luc.Izgleda li ti itko kao oni? Itko sumnjiv? Moramo biti sigurnitako da znamo hoemo li kroz prednja ili stranja vrata.Jean-Luc se pribliio satniku Bonnardu pokraj otvorenog prozora. Promatrao jekomeanje dolje pod svjetlou ulinih svjetiljaka. Trojica su mukaraca ula u barna obali, a dvojica su odla-29ila. estorica drugih kotrljala su bave iz skladita, jednu bavu za drugom, istavljala ih u kamion. Beskunik je sjedio s nogama na ulici, glave nagnute premanaprijed kao da je zadrijemao.Jean-Luc je dobro promotrio svaku osobu. - Ne, gospodine, ne vidim ih.Satnik Bonnard je proizveo u grlu zvuk zadovoljstva - Bon. Moramo brzo krenutiprije nego to te propalice nadu. Uzmi aktovku. Moj dip je iza ugla. Idemo.- Mercil - Jean Luc je pourio prema aktovci, zgrabio je ipojurio prema vratima.Ali im se mladi okrenuo, Bonnard je zgrabio debeli jastuk s leaja jednom rukom,dok je drugom posegnuo za opasaem i izvadio pitolj Le Frangais Militaire od 7.65

mm s posebno izraenim priguivaem. Bilo je to staro oruje, proizvodna linija izkasnih 1950-ih. Serijski broj koji je bio pokraj desnog stranjeg dijela cijevi sadje bio izbrisan. Nije imao osigura tako da je onaj koji je nosio Militaire moraobiti vrlo oprezan. Bonnard je volio osjeaj opasnosti pa je za njega takav pitoljbio samo izazov.Dok je slijedio Masseneta, zazvao ga je paljivo - Jean-Luc!Mladolikog lica punog olakanja i nade, Jean-Luc se okrenuo. Odmah je vidio orujei jastuk. Iznenaen, i dalje nita ne shvaajui, digao je ruku u znak protesta. -Satnice?- Zao mi je, sinko. Ali trebam te biljeke. - Prije nego to jepomonik mogao ponovno progovoriti ili se pomaknuti, satnikDarius Bonnard nabio mu je jastuk na zatiljak, gurnuo priguivana sljepoonicu i povukao okida. uo se praskav zvuk. Krv, tkivoi komadii lubanje prekrili su jastuk. Metak se probio i zavrio ubuci na zidu.

Koristei se jastukom da zatiti sobu od krvi, satnik Bonnard odnio je truplo nakrevet. Izravnao je truplo, s jastukom ispod glave i skinuo priguiva s pitolja.Stavio je priguiva u dep, a pitolj u Jean-Lucovu lijevu ruku. im je namjestiojastuk, stavio je svoju ruku preko Jean-Lucove i jo jedanput pritisnuo okida.Buka je bila gromoglasna, potresla je sve u malenoj sobi, ak i satnika Bonnardakoji ju je oekivao.Bilo je to surovo luko podruje, ali pucanj je privukao pozornost. Imao je malovremena. Prvo je provjerio jastuk. Drugi jepucanj bio savren, iao je tako blizu prve rupe da je izgledao kao velika rupa. Asad e i opekline od baruta biti na Jean-Lucovoj ruci da uvjere lijenike kako jeod boli zbog gubitka voljenog dr. Chamborda poinio samoubojstvo.Kreui se brzo, satnik je naao biljenicu s naznakama pisanja po prethodnomlistu. Iz koa za smee izvukao je jedini zguvani papir te gurnuo papir ibiljenicu u dep odore ne trudei se uope deifrirati to to pie. Provjerio jeispod kreveta i svakog drugog komada starog namjetaja. Nije bilo ormara. Izvukao

je prvi metak iz zida i stavio pohabani noni stoli petnaest centimetara nalijevoda prikrije rupu.im je uzeo Jean-Lucovu aktovku, u daljini se zauo uzlazno--silazni zvukpolicijske sirene. Srce mu je udaralo od adrenalina dok je analizirao zvuk. Oui,iao je prema njima. S uobiajenom odmjerenou jo jednom je paljivo pregledaosobu.Zadovoljan to mu nita nije promaknulo, otvorio je vrata. Dok je satnik Bonnardnestao u mraku gornjega hodnika, policijski je auto kripei zakoio ispredpansiona.

Page 11


12/212

Ludlum Robert - Opcija Pariz303Pariz, FrancuskaTeretni mlazni zrakoplov C-17 napustio je zrakoplovnu bazu Bucklev rano ujutro podenverskom vremenu i krenuo na dogovorenu rutu do Miinchena, nosei jedinog putnikaije se ime nije pojavljivalo nigdje na popisu ili slubenom dokumentu. Velikimlanjak neplanirano je sletio u Parizu dok je bio mrak, u 6:00 sati u utorak,naizgled da pokupi teret za Munchen. Automobil amerikoga ratnog zrakoplovstvadoao je do teretnog mlanjaka i mukarac u odori potpukovnika amerike vojske unioje praznu zapeaenu metalnu kutiju u avion. Ostao je unutra. Ali kada je zrakoplovuzletio nakon petnaestak minuta, nepostojei putnik vie nije bio unutra.Nedugo nakon toga isti je automobil stao drugi put, sad pokraj stranjeg ulazaizolirane zgrade na meunarodnom aerodromu Charles de Gaulle sjeverno od Pariza.Stranja su se vrata vozila otvorila i pojavio se visoki mukarac takoer u odoriamerikog potpukovnika. Bio je to Jon Smith. Zgodan, atletski graen, u ranimetrdesetima, izgledao je vojniki od glave do pete. Imao je pravilno lice, anjegova tamna kosa, malo dua nego inae, bila je uredno poeljana ispod vojnikekape. Dok je stajao, njegove mornarskoplave oi pretraivale su sve uokolo.Nije bilo niega neobinog na njemu kad je napokon doao do zgrade u tihe sateprije zore, samo jo jedan asnik koji nosi torbu i IBM Thinkpad u vrstoj

aluminijskoj torbi. Pola sata poslije ponovno se pojavio, ovaj put bez odore. Sadje nosio uobiajenu odjeu koju je volio - jaknu od tvida, plavu pamunu koulju,tamne pamune hlae i baloner. Imao je i skriveni platneni opasa ispod sportskejakne u kojoj je bio njegov Sig Sauer od 9 mm.Hodao je otro preko asfalta i proao s drugim putnicima kroz carinsku kontrolu DeGaullea gdje su ga, s obzirom na iskaznicu amerike vojske, propustili bezpretraivanja. ekala ga je limuzina, otvorenih stranjih vrata. Smith je uao nedoputajui vozau limuzine da mu uzme koveg ili laptop.Grad Pariz poznat je po joie de vivre u svim stvarima, ukljuujui vonju. Naprimjer, truba slui za komunikaciju: dugi zvuk znai - odvratno, makni mi se sputa; lagani znai prijateljsko upozorenje; nekoliko laganih znai veseli pozdrav,osobito ako je ritmiki. A brzina, vjetina, nemarni stav bili su potrebni osobitokod vozaa iz cijeloga svijeta koji su vozili brojne gradske taksije i limuzine.Smithov voza bio je Amerikanac koji je volio drati nogu na gasu, to je Smithuodgovaralo. Htio je to prije stii u bolnicu da vidi Martvja.

Dok je limuzina jurila juno po bulevaru Peripherique oko zaguenog grada, Smith jebio napet. U Koloradu je prekinuo uspjeno molekularno istraivanje. alio je toje to morao uiniti, ali bilo je potrebno. Na dugom putu do Francuske zvao je daponovno provjeri Martvjevo stanje. Nije bilo napretka, ali barem nije bilo nipogoranja. Jo je telefonirao, ovaj put kolegama u Tokiju, Berlinu, Sydneyu,Bruxellesu i Londonu, taktino ih ispitujui o njihovu napretku u razvojumolekularnih raunala. No, svi su bili oprezni, nadajui se da e biti prvi.Nakon to je profiltrirao podatke, stekao je dojam da nitko nije blizu uspjeha. Svisu komentirali tunu smrt Emilea Chamborda, ali ne bez spominjanja projekta. Smithuse inilo da su neobavije-teni kao i on.Voza je skrenuo limuzinu na avenue de la Porte de Sevres i uskoro stigao doeuropske bolnice Georgesa Pompidoua s osam-sto kreveta. Blistavi spomenik modernearhitekture s oblim zido-

32 Jvima i staklenim proeljem, uzdizao se poput diva koji je polegao nakon to je uzeoaspirin, tono preko puta parka Andrea Citroena. Uzevi torbe, Smith je platiovozau i uao u mramornu bolniku galeriju sa staklenim stropom. Skinuo je sunanenaoale, stavio ih u dep i gledao uokolo.Galerija je bila toliko prostrana, po duini vea od dva nogometna igralita, da suse palme njihale na unutarnjem povjetarcu. Bolnica je bila gotovo nova, otvorena

Page 12


13/212

Ludlum Robert - Opcija Parizprije nekoliko godina uz fanfare koje su oznaile da je to bolnica budunosti. Dokje Smith iao dalje prema informacijama, primijetio je dizala koja su izgledalapoput dizala u robnim kuama, a vodila su do soba pacijenata na viim katovima.Svijetle strelice pokazivale su prema operacijskim dvoranama, dok je zrak podsjeaona lagani miris poput Johnsonova Lemon Waxa.Na savrenom francuskom zamolio je za upute kako da doe do intenzivne njege gdjese lijeio Marty te je krenuo dizalom prema gore. Vladala je tiha uurbanost dok suse smjene mijenjale, a sestre, tehniari i inovnici, bolniari dolazili iodlazili. Sve je teklo glatko, tiho i samo bi iskusno oko moglo primijetiti smjenekoje su znaile predaju dunosti.Jedna od teorija zato je ova bolnica - model drukija bila je da su uslugegrupirane pa su specijalisti ili pacijentima, a ne obrnuto. Pacijenti su ulazilina jednu od dvadeset i dvije recepcije gdje su se susreli s osobnim hostesama kojesu ih vodile do privatnih soba. Ondje je bilo raunalo pri dnu svakog kreveta, svesu biljeke bile u cjberspaceu pa ako je bio potreban kirurki zahvat, roboti suesto obavljali dijelove toga posla. Golema je bolnica imala ak i bazene, saloneza masau i kafie.Iza stola koji je bio ispred intenzivne njege dva su andara stajala pokraj vrata.Smith se predstavio sestri na francuskom kao ameriki lijenik obitelji dr. MartinaZellerbacha. - elim razgovarati s glavnim lijenikom dr. Zellerbacha.- Znai trebate dr. Dubosta. Bio je na viziti i ve je vidio vaegprijatelja ujutro. Pozvat u ga.

- Merci. Moete li me odvesti do dr. Zellerbacha? Priekat uga ondje.- Bien sur. S'il vous plait! - Nasmijeila mu se odsutno i nakonto je jedan od andara pregledao njegovu vojnu lijeniku iskaznicu, uveo ga jeiza tekih dvokrilnih vrata.Bolnika buka i uurbani ambijent nestali su i on je iao u tihi svijet mekihkoraka, lijenika i sestara koji su aptali te priguenih svjetala, zvona itreperavih strojeva za koje se inilo da glasno diu u tiini. Na intenzivnoj njezistrojevi su bili vlasnici svemira, a pacijenti su im pripadali.Smith se zdvojno pribliio Martvju koji je bio u treoj sobi lijevo. Leao jenepomino u podignutim tranicama uskog kreveta kojim je upravljao stroj, nemoanizmeu cijevi, ica i monitora, poput novoroeneta koje odrasli dre za svakuruku. Smith je pogledao prema dolje, srce mu se steglo. Martvjevo lice smrznuto ukomi bilo je kao od voska, ali disanje je bilo jednolino.

Smith je dotaknuo raunalni zaslon na kraju kreveta i proitao Martvjev karton.Marty je jo bio u komi. Ostale ozljede bile su manje, veinom ogrebotine imodrice. Koma je zabrinjavala, mogla je uzrokovati oteenje mozga, iznenadnu smrtili, jo gore, stalno stanje ni ivota ni smrti. Ali prema cyber kartonu postojaloje i nekoliko dobrih znakova. Sve su autonomne funkcije radile -disao je bezvanjske pomoi, povremeno je kaljao, zijevao, mirkao i koketirao oima to jeznailo da je modano deblo, vitalni dio koji je kontrolirao te aktivnosti, jofunkcioniralo.- Dr. Smith? - mali mukarac sijede kose i maslinasta tena krenuo je prema njemu. - Koliko shvaam, doli ste iz SjedinjenihDrava. - Predstavio se, a Smith je primijetio slova na njegovojdugoj bijeloj lijenikoj kuti - Edouard Dubost. On je bio Martvjev lijenik. - Hvala to ste doli tako brzo - rekao mu je Smith. -Recite mi neto o stanju dr. Zellerbacha.Dr. Dubost je klimnuo. - Imam dobre novosti. ini se da je naem prijatelju bolje.Smith je osjetio kako mu smijeak dolazi na lice. - to se dogodilo? Nisam vidio

nita na njegovu kartonu od jutra.- Da, da. Vidite, nisam jo zavrio. Morao sam ii iza ugla natrenutak. Sad emo razgovarati, a ja u istodobno tipkati. - Lijenik se nagnuo iznad raunala. - Imamo sree s dr. Zellerbachom.Jo je u komi, kao to vidite, ali jutros je progovorio nekoliko rijeii pomaknuo ruku. Odgovorio je na stimulaciju.,34Smith je udahnuo s olakanjem. - Znai da je bolje nego to ste ranije mislili.

Page 13


14/212

Ludlum Robert - Opcija ParizMogue je da e se probuditi i biti dobro.Klimnuo je dok je tipkao. - Da, da.Smith ree - Prolo je vie od dvadeset i etiri sata od eksplozije. Naravno, svenakon toga zabrinjava hoe li e se opet potpuno osvijestiti.- Tono. Prirodno je biti zabrinut. I ja sam.- Dat ete sestrama da rade s njim? Postavljaju pitanja? Pokuati da se jo pomakne?

- Upravo to radim. - Utipkao je jo tucet rijei i digao se. Prouio je Smitha. - Ne brinite se, doktore. Znamo to radimo. Va jeprijatelj u odlinim rukama. Tjedan dana od danas, uz malo sree,alit e se glasno na razne bolove, a koma e u potpunosti bitizaboravljena. - Podignuo je glavu - On je va dobar prijatelj,vidim to. Ostanite koliko elite, ja moram nastaviti vizitu.Pun nade da e Marty ne samo izai iz kome nego imati i ouvane modane funkcije,Smith je sjeo pokraj kreveta, meu svjetleim tipkama i instrumentima monitora ipromatrao ga, prisjeajui se Council Bluffsa i srednje kole gdje su se on i Martvprvi put susreli i gdje je Jonov stric prvi dijagnosticirao Martvju Aspergerovsindrom... do ubojstva Sophije i pandemije virusa Hades kad je trebao Martvjevgenij u svim elektronikim pitanjima.Uzeo je Martvjevu ruku i stegnuo je. - Jesi li uo lijenika? Misli da e bitidobro. Mart, uje li me? - ekao je promatrajui mirno lice. - Sto se, za imeBoje, dogodilo u Pasteuru, Mart? Jesi li pomagao Chambordu da stvori molekularno

raunalo?Martv kao da se prenuo iz sna, a usne su mu drhtale kao da pokuava govoriti.Uzbuen, Jon je nastavio - to je? Reci mi, Mart, molim te! Obojica znamo da tinikad nije uzmanjkalo rijei. - Zastao je, nadajui se, ali kad Martv nije daonikakav drugi znak, glas je dobio poticajnu toplinu i nastavio - Ovo je jako udannain na koji se ponovno nalazimo, Mart. Ali zna kako je, trebam te. I sad sam tuda te zamolim da mi jo jedanput posudi taj svoj izvanredni um...Priajui i prisjeajui se, ostao je s Martvjem sat vremena. Stegnuo je Martvjuruku, protrljao ruke, izmasirao stopala. Ali tek kad je spomenuo Pasteur, Martv sepokuao probuditi. Smithse naslonio na stolac i protegnuo, odluivi nastaviti s istragom o molekularnomraunalu dr. Chamborda, kad se visoki mukarac u uniformi istaa pojavio navratima Martvjeve sobe.Mukarac je bio taman, tamne puti, s velikim crnim brkovima. Gledao je u Smitha.

Njegove su smee oi bile tvrde i hladne, inteligentne i smrtonosne.I na djeli sekunde kad su se Smithov i njegov pogled susreli, inio se zbunjen.ok u ivim oima bio je samo kratak, a zatim samo trenutak prije nego to semukarac okrenuo i pourio natrag, uinilo mu se da ima u njima naznaka nedjela ilizabave ili zlobe... nekako poznate.Taj lagani osjeaj poznatosti zaustavio je Smitha na jedan otkucaj srca, a zatim jeustao i krenuo za istaem, uzevi svoj Sig Sauer iz opasaa pod jaknom. Nisu samomukareve oi i izraz lica bili udni, nego i nain na koji je nosio posteljinupreko svoje desne ruke. Moda je ispod nje skrivao oruje. Je li doao ubitiMartvja?Izvan intenzivne sve su oi bile uperene u Smitha koji je bjesomuno proletio krozvrata, a baloner mu se vijorio. Ispred njega, ista je ruio ljude nakon to jeubrzao i projurio niz hodnik, bjeei.Teko diui u potjeri, Smith je vikao na francuskom - Zaustavite tog ovjeka!Naoruan je!S tim poklikom krinka je spala i ista je izvukao ministrojnicu ne veu od

Smithova Sig Sauera. Okrenuo se, struno trei unazad i podigao teroristikooruje bez panike ili uurbanosti. Micao ga je naprijed-nazad kao da mete hodnik.Tip je bio profesionalac, putao je da prijetnja orujem uini svoje bezispaljivanja metka.Nastupila je erupcija vriska dok su sestre, lijenici i posjetioci padali na pod,dovratke i po hodniku.Smith je odgurnuo kolica za doruak s puta i jurio dalje. Ispred njega, mukarac jeproao kroz ulaz i zalupio vratima. Smith ih je udario nogom i protrao poredpreplaenog tehniara, pa kroz druga vrata, zatim pokraj toplog spremnika zaterapiju u kojem je sjedio goli ovjek, a sestra ga je na brzinu pokrila runikom.

Page 14


15/212

Ludlum Robert - Opcija Pariz- Gdje je - vikao je Smith - kamo je pobjegao ista?Sestra je pokazala na jednu od triju soba, lica blijedog odstraha i on je uo kako vrata treskaju u tom smjeru. Krenuo je naprijed, otvoriojedina vrata u toj prostoriji i skliznuo u drugi hodnik. Pogledao je lijevo i desnoniz hodnik, svjetlucav od novog kroma.Uplaeni ljudi stisnuli su se uza zid i zurili desno kao da je pokraj njih proaosmrtonosni tornado, jedva ih ostavljajui ive.Smith je otrao u smjeru u kojem su gledali ubrzavajui, dok je dalje niz hodnik,ista gurnuo prazna bolnika kolica punom duinom da mu blokira put. Smith jeopsovao. Duboko je uzdahnuo, pokuavajui doi do zraka. Ako stane da makne kolica,mukarac e zasigurno pobjei. Ne zaustavljajui se Smith je skupljao energiju.Govorei si da to moe, preskoio je kolica. Osjetio je da su koljena slaba dok jeletio, ali zadrao je ravnoteu i potrao dalje, ostavljajui iza sebe jo jednuskupinu preplaenih ljudi. Znoj je curio s njega, ali napokon je sustizao istaakoji je bio usporen guranjem kolica. Smith je ponovno ubrzao, pun nade. Negledajui unazad, mukarac je zalupio jo jedna vrata. Na njima je bio znak zaizlaz. Poarno stubite. Smith je pojurio za njim. Ali krajikom oka uhvatio jesjenku nekoga tko se skrivao lijevo od vrata nakon to je upao.Imao je vremena samo da spusti pojaanje za rame. U sjenovi-tom stubitu ista jeiskoio i bacio se na njega. Udarac ga je pro-tresao, ali uspio je ostati nanogama. Udario je ramenom istaa, poslavi ga unazad prema stubama.

ista je zateturao. Udario je zatiljkom o elinu balustradu. Nije se oduproSmithovu udaru te je brzo uspostavio ravnoteu, a Smith je, s obzirom na to da jenaiao na manje otpora nego to je oekivao, ispustio Sig Sauer i izgubioravnoteu. Spotaknuo se, udario o cementni pod, zadobivi jak udarac u lea kad jelupio o zid. Zanemarujui bol, osovio se na noge i zgrabio pitolj gledajuimukarevu sjenu kako se nadvija nad njim. Smith je skoio, ali prekasno. Peckavabol eksplodirala je u lubanji, spustila se tiina i mrak.4Kad je jutarnji ekspresni vlak iz Bordeauxa stao tog utorka na Gare d'Austerlitz,satnik Darius Bonnard bio je trei putnik koji je siao, gurajui se kroz gomiluPariana, ljudi iz unutranjosti i turista koji su dolazili i odlazili kao da i nepostoje. No pratio je i najmanji znak zanimanja upuenog njemu. Bilo ih je previekoji bi pokuali zaustaviti njegov rad ako ga otkriju, neprijatelja i prijatelja,podjednako.

Ostao je usredotoen, prikrivajui pozornost. Krenuo je prema izlazu; vrst, krupanmukarac, plave kose, besprijekorno odjeven u odoru francuskog asnika. Proveo jecijeli ivot, otkad je odrastao, u slubi Francuske, a njegov trenutani zadatakmoda je najvaniji u cijeloj slavnoj dravnoj povijesti. U svakom sluaju,najvaniji za njega. I najopasniji.Izvukao je mobitel iz depa, nazvao broj, a kad se glas javio, rekao - Tu sam. -im je poklopio, nazvao je drugi broj i ponovio poruku.Vani je zaobiao redove taksija te etiri slubena i neslubena vozaa eljna poslai uao u taksi koji je upravo stao preko reda.- Salaam alake koom - hrapavi ga je glas pozdravio na stranjem sjedalu.Jo dok se smjetao pokraj omotanog ovjeka, satnik Bonnard odgovorio jeuobiajenim odgovorom - ha bahs hamdililah. -Zalupio je i zakljuao vrata.Na cesti su ostali vozai psovali ovo krenje poslovnog bontona taksija.Kako je vozilo odmicalo, vozei jugozapadno uskim pokrajnjim ulicama, satnikBonnard okrenuo se mukarcu koji je govorio. U osjenanoj unutranjosti sunana se

svjetlost poigravala povremeno preko zakukuljenih zeleno-smeih oiju. Veinamukareva lica bila je prikrivena golemim bijelim ruhom i zlatom optoenom planomza glavu pustinjskog beduina, ali Bonnard je razaznao da mukarac ima satenski crnukou. Znao je da se zove Abu Auda i da je iz plemena Fulani iz podruja Sahela najunom rubu Sahare gdje se suha, negostoljubiva pustinja spaja s bogatom umom itravnatim podrujima. Zeleno-smee oi odavale su da je negdje u obiteljskom stablubio plavooki Berber ili antiki vandal.- Donio si ih? - Fulani je pitao na arapskom.- Naam - klimnuo je francuski satnik. Otkopao je odoru,otvorio koulju i izvadio zatvorenu konu aktovku veliine pisma.

Page 15


16/212

Ludlum Robert - Opcija ParizAbu Audin pogled pratio je svaki pokret dok je Bonnard predavaoaktovku i javljao - Chambordov pomonik je mrtav. Sto je s Amerikancem Zellerbachom?- Nismo nali nikakve biljeke, kao to se i oekivalo, premdasmo sve dobro pretraili - rekao mu je Abu Auda.Mukareve udne oi bile su uprte u Bonnarda kao da mogu prodrijeti u Francuzovuduu. Oi koje nisu vjerovale nikome, ak ni Bogu kojem se molio pet puta na dan,to god bilo. Klanja se Alahu, ali ne vjeruje nikomu. Kako je lice satnika Bonnardaostalo mirno, nepomino pod teinom beduinova ispitivakog pogleda, tvrde su oinapokon skrenule pozornost na aktovku.Abu Auda ju je ispipao dugim prstima punim oiljaka, zatim gurnuo pod odjeu. Glasmu je bio snaan i odmjeren kad je rekao - Javit e se.- Nema potrebe. Nai u se s njim uskoro. - Bonnard je pristojno klimnuo - Zaustavi taksi.Pustinjski beduin izdao je naredbu, vozilo je stalo uz plonik i Francuz je izaao.im su se vrata za njim zatvorila, taksi je otiao.Satnik Bonnard otiao je do najblieg ugla, ponovno govorei na mobitel - Pratiosi?- Oui. Nema problema.Nekoliko sekundi kasnije veliki Citroen sa zatamnjenim prozorima usporio jepribliavajui se uglu. Stranja su se vrata otvorila i satnik je uao. Skupi se

automobil polukruno okrenuo, odvezavi ga u ured gdje je trebao telefonirati prijenego to se susretne s Abu Audinim efom.* * *Dok je Jon Smith dolazio k svijesti na stubitu goleme bolnice Pompidou, slika muje prolazila glavom. Bilo je to lice koje ga je gledalo postrance. Tamno, debelicrni brkovi, crne oi i trijumfa-listiki iroki smijeak. Ali oi... Usredotoiose na oi i smijeak, a zatim je sve poelo iezavati... Glasovi su govorili, to?Francuski? Da, Francuski. Gdje se, kvragu, nalazi?- Jeste li dobro? Monsieur?- Kako se osjeate?- Tko je bio ovjek koji vas je napao? Zato je...?- Odmaknite se, idioti. Zar ne vidite da je jo bez svijesti?Napravite mjesta da ga mogu pregledati...Smithove su se oi otvorile. Leao je na leima na tvrdom betonu, a sivi cementnistrop bio je iznad njega. Prsten zabrinutih lica gledao je odozgo - bolniari i

sestre, lijenik je kleao nad njim, andari i uniformirani ljudi iz osiguranjabili su nad njim i odostraga.Smith je sjeo, a glava mu je pucala od boli. - Kvragu!- Morate lei, monsieur. Dobili ste gadan udarac u glavu.Recite kako se osjeate.Smith nije ponovno legao, ali dopustio je lijeniku u bijeloj kuti da mu baterijompogleda oi. Izdrao je pregled s vrlo malo strpljenja. - Odlino. Osjeam seapsolutno odlino. - To je bila la. Glava mu je pucala kao da ga je tko udariomaljem. Iznenada se sjetio. Zgrabio je lijenikovu ruku poput klijeta, odgurnuosvjetlo i pogledao uokolo. - Gdje je on? - upitao je -onaj arapski ista. Gdje jeon} Imao je strojnicu. On...- Nije on jedini bio naoruan. - andar je drao Smithov SigSauer. Izraz mu je bio otar, nepovjerljiv i Smith je osjetio da je/in

blizu da ga uhite. andar je nastavio - Jeste li ga kupili tu u Parizu? Ili stemoda nali neki drugi nain da ga prokrijumarite u zemlju?Smith je pretraio dep sakoa. Bio je prazan, to je znailo da je iskaznicanestala. - Imate li moju iskaznicu? - Kad je andar klimnuo, Smith je nastavio -Onda znate da sam ja pukovnik amerike vojske. Izvadite iskaznicu iz omota. Ispodnje je posebna dozvola da unesem oruje i da ga nosim.Policajac je uinio kako je zatraeno dok je bolniko osoblje sumnjiavopromatralo. I napokon je andar polako klimnuo i vratio iskaznicu.- I moj Sig Sauer. S'il vous plazi. - uvar mu ga je predao, aSmith ree - Priajte mi o tom istau sa strojnicom. Tko je

Page 16


17/212

Ludlum Robert - Opcija Parizto bio?- Lijenik je pogledao ovjeka iz osiguranja - Drugi mukaracje bio ista?- Sigurno je to bio Farouk al Hamid - ree uvar. - Ovo jenjegov odjel.Drugi uvar se nije sloio. - To nije bio Farouk. Vidio sam ga kako bjei i to nijebio Farouk.

- Morao je biti. Ovo je njegov odjel.Sestra je upala u razgovor - Poznajem Farouka. Taj je mukarac bio previsok da bibio Farouk.- Dok oni pokuaju razrijeiti taj misterij, ja u zavriti pregled- lijenik je objavio Smithu. - To e biti zaas gotovo. - Uperio jesvjetlo u jedno Smithovo oko, a zatim u drugo.Smith se borio da prikrije frustraciju. - Dobro sam - ree ponovno, ali ovaj put jeto i mislio. U glavi mu se raistilo, a bol je jenjavala.Lijenik je maknuo svjetlo i ustao. - Vrti li vam se?- Ni najmanje - to je bila istina.Doktor je slegnuo ramenima i ustao. - Koliko znam vi ste lijenik, pa znate zaopasnosti ozljeda glave. Ali ini se da ste pomalo nagli. - Nije se slagao izabrinuto je promatrao Smitha. - Oito elite to prije otii odavde i ne mogu vaszaustaviti. Ali, barem su vam oi bistre i usmjerene, boja koe je dobra irazmiljate racionalno tako da u vas samo upozoriti da se pazite i izbjegavate

daljnje ozljede. I ako se ponete osjeati loije ili ponovno izgubite svijest,odmah se vratite. Znate opasnosti od potresa mozga. Moda ste ga pretrpjeli.- Da, doktore. - Jon je teko ustao. - Hvala. Cijenim vaubrigu. - Odluio je zanemariti komentar da je nagao. - Gdje jeef osiguranja bolnice?- Odvest u vas - ree jedan od uvara.Poveo je Smitha po stubitu za nudu do zabitog ureda s nekoliko soba koje su bileopremljene najnovijom elektronskom opremom za motrenje i raunalima. Ured efaosiguranja gledao je na parkiralite, a na zidu je bilo nekoliko privatnihuokvirenih fotografija. Jedna je bila crno-bijela fotografija petorice iscrpljenihmukaraca, ispijenih oiju s prkosnim licima u ratnim odorama. Sjedili su nadrvenim sanducima, a uokolo je bila gusta dungla. Smith je na trenutak promatraofotografiju, a zatim prepoznao Dien Bien Phu gdje su Francuzi 1954. poraeni ubrutalnoj, poniavajuoj opsadi koja je oznaila kraj dugogodinje francuske

kontrole nad tim podrujem.uvar je objasnio - efe, ovo je gospodin koji je pokuao zaustaviti naoruanogistaa.Smith je ispruio ruku - Potpukovnik Jon Smith, amerika vojska.- Pierre Girard. Sjednite, pukovnie.Girard nije ustao iza istih linija modernog stola da bi se rukovao sa Smithom, alije klimnuo prema jednom od stolaca. Debeli, jaki mukarac srednje visine, efosiguranja nosio je masno sivo odijelo i olabavljenu kravatu. Izgledao je vie kaodugogodinji detektiv Smete CID nego netko iz privatnog osiguranja.Smith je sjeo. - ista ili tkogod to bio, a ini se da postoje odreene sumnje,doao je na intenzivnu da ubije Martina Zeller-bacha, mislim.Girard je pogledao prema uvaru. - Taj ovjek nije bio ista?Na tom mjestu radi Farouk al Hamid - objasnio je uvar - ali neki svjedoci kau dato nije bio on.ef je posegnuo za telefonom. - Dajte mi kadrovsku. - Priekao je neutralnog izrazalica. Bivi detektiv, nedvojbeno, priviknut na birokraciju. - Imate istaa koji se

zove Farouk al Hamid koji

47..43radi u... da, intenzivnoj. Je li? Dobro. Hvala vam. - Girard je zaklopio i rekaoSmithu - Napisao je da je bolestan, da e ga zamijeniti roak i poslao je obavijest

Page 17


18/212

Ludlum Robert - Opcija Parizzajedno s roakom, koji je, ini se, bio taj na visoki ista s orujem.- I koji - ree Smith - nije uope bio ista, a moda ak niAlirac.- Maska - Girard je klimnuo sam sebi. - Moda. Mogu lipitati zato bi netko elio ubiti g. Zellerbacha? - ef osiguranjanapravio je uobiajen kao svi Francuzi kad hoe izgovoriti njemako ime.

- On je dr. Zellerbach, raunalni znanstvenik. Radio je s dr.Emileom Chambordom u Pasteuru one noi kad je bila eksplozija.- Gubitak Chamborda je velika teta. - Girard je zastao. -Znai, mogue je da je taj va dr. Zellerbach vidio ili uo netosumnjivo. Moda atentatori pokuavaju sprijeiti dr. Zellerbachada se probudi i da nam taj podatak.Bio je to odgovor policajca i Smith nije smatrao da ga treba dalje razraivati. -Rekao bih da je to vie nego mogue.- Obavijestit u policiju.- Bio bih vam zahvalan da vi ili policija pojaate strau naintenzivnoj i da, ako ga maknu s intenzivne, stave strau gdjegod on bude.- Kontaktirat u sa Surete.- Dobro - Smith je ustao. - Hvala vam. Imam sastanak pamoram ii. - To ba nije bila istina, ali bilo je blizu.

- Naravno. No, mislim da e policija eljeti razgovarati s vama.Smith je dao Girardu naziv i broj telefona svoga hotela te jeotiao. U intenzivnoj Martyjevo se stanje nije promijenilo. Ponovno je sjeo pokrajMartyjeva kreveta, promatrajui okruglo, uspavano lice i brinui se. Marty jeizgledao tako ranjivo da se Smithovo grlo stegnulo od emocija.Na kraju je ustao, jo jednom stisnuo Martyjevu ruku i rekao mu da e se vratiti.Napustio je intenzivnu, ali je ostao na istom katu, vrativi se do poarnih stuba.Na stubitu je pretraio sve to bi moglo otkriti ubojicu, bilo kakav trag. Nijepronaao nita osim traga krvi na stupu ograde, dokaz da je doista ranio ubojicuto e biti zanimljiva informacija ako se mukarac ikad ponovno pojavi.Dok je jo bio na pustom stubitu, ukljuio je mobitel s posebnim scramblerom inazvao. - Netko je pokuao ubiti Martyja u bolnici - javio je.ef Tajne jedan Fred Klein odgovorio je preko Atlantskog oceana s uobiajenimgunanjem. - Znamo li tko?- ini se profesionalac. Bila je to dobra namjetaljka. Tip jebio preruen kao ista i da nisam bio ondje, uspio bi.- Francusko osiguranje nije nita nalo o njemu?- Ne, ali moda e Surete - ree Smith.- Jo bolje, razgovarat u s Francuzima, traiti da poalju spe-cijalce da uvaju Zellerbacha.- To mi se svia. Postoji jo neto to treba znati. Tip je imaoministrojnicu. Nosio ju je skrivenu meu posteljinom.Na drugoj strani linije nastupio je muk. Klein je znao kao i Smith da je strojnicapromijenila cijelu sliku. Pretvorila je ono to se inilo kao najobiniji pokuajubojstva u neto mnogo sloenije. Kad je Klein ponovno progovorio, postavio jepitanje - to to zapravo znai, pukovnie?Smith je bio siguran da Klein savreno zna na to je mislio, ali je ipak rekao -Imao je vatrenu mo da ubije Martyja otamo gdje je stajao. To to sam ja bio ondjene bi ga odvratilo, ako je bio voljan ubiti me, kao i moda sve ostale naintenzivnoj. Njegov je poetni plan vjerojatno bio da koristi no, neto tiho, tako

da ne privue pozornost. Strojnica je bila samo za krajnju nudu.-I?- I to pokazuje da je shvatio kako bi ako otvori vatru i pobijetucet ljudi, njegov bijeg iz bolnice bio mnogo tei. Znai da nijehtio riskirati da ga uhvate, mrtvog ili ivog. to nadalje pokazujeda eksplozija nije bila sluajan in ili osveta otputenog zaposlenika, nego dio paljivog plana ljudi s odreenim ciljem koji eii do krajnjih granica samo da ih ne otkriju.Klein je ponovno bio tih. - Misli da je sad jasnije da je dr. Cham-bord biometa? I stoga i Marty jer je radio s Chambordom.

Page 18


19/212

Ludlum Robert - Opcija Pariz- Je li bilo koja skupina ili pojedinac preuzela odgovornost zaeksploziju?- Jo nije.- I nee - zakljuio je Smith.44Klein se hladno zahihotao. - Oduvijek sam smatrao da se tvoj talent samo trati namedicinu i istraivanje, Jone. Dobro, isto mislimo, ali zasad svi tapkaju u mrakunadajui se da je Chambor-dova smrt samo uzgredna teta od eksplozije, nesrea. -Na drugom je kraju dolo do dubokog uzdaha. - Ali to je moj posao. Tvoj je da kopadublje i nabavi te biljeke i bilo koji tip prototipa raunala koje je razvio. -Glas mu je postao otriji - I ako ih se ne moe doepati, mora ih unititi. To suti naredbe. Ne moemo riskirati da takva mo ostane u pogrenim rukama.- Shvaam.- Kako je Zellerbach? Ima li kakvih promjena?Smith je javio napredak - Dobro je, ali jo nema jamstva da to znai puni oporavak.- Onda emo se nadati.- Ako ita zna ili je uzeo biljeke, moda je sauvao podatke naglavnom raunalu u Washington D.C.-u. Poalji raunalnog strunjaka iz Tajne jedan.- Ve jesam, pukovnie. Strahovito je teko uao u njega, akad je i uao, nije nita naao. Ako je Zellerbach vodio biljeke,oponaao je Chamborda i nije ih stavljao u raunalo.- To je bila samo jedna ideja.- Cijenim to. Sto sad namjerava?- Idem u Pasteur. Ondje je ameriki biokemiar s kojim samradio. Vidjet u to mi moe rei o Chambordu.- Budi oprezan. Sjeti se, nema slubeni poloaj u ovoj operaciji. Tajna jedan mora ostati skrivena.- To samo prijatelj ide prijatelju, nita vie - uvjerio ga jeSmith.- Dobro. Jo neto... elim da se nae s generalom CarlosomHenzeom, Amerikancem koji zapovijeda NATO-ovim snagama uEuropi. On je jedina osoba ondje koja zna da si dobio zadatakda istrauje, ali misli da radi za vojnu obavjetajnu slubu. Predsjednik ga je osobno nazvao da mu to kae. Henzeove veze rade

na tom i on e ti rei sve to je pronaao. Ne zna nita o meniili Tajnoj jedan, naravno. Upamti ovo: Pension Cezanne, tonodva sata popodne. Trai M. Wernera. Lozinka je Loki.5Washington D.C.Bilo je rano jutro, a proljetni je povjetarac nosio miris vinjinih cvjetova poTidal Basinu i kroz otvorena francuska vrata Ovalnog ureda. No, predsjednik SamuelAdams Castilla bio je previe zaokupljen da bi to primijetio ili da bi ga bilobriga. Ustao je iza stola od masivne borovine koji mu je sluio kao radni stol ipromatrao troje ljudi koji su sjedili ekajui da on nastavi. Posljednja stvar kojaje Castilli trebala u prvoj godini drugog mandata bila je vojna kriza. Drugi mandatbio je trenutak da uvrsti svoja dostignua, provede ostatak programa upodijeljenom Kongresu i izgradi svoj povijesni ugled.- Znai, tako stoje stvari - mrmljao je. - Nemamo dovoljno dokaza da ustanovimopostoji li molekularno raunalo i ako postoji, tko ga ima. Znamo samo da nije u

naim rukama, kvragu. - Bio je krupan ovjek s jakim ramenima i irokim strukom.Uobiajeno ugodan, gledao je kroz naoale od titana i radio na kontroliranju svojefrustracije. - Zrakoplovstvo i moji raunalni strunjaci tvrde da nemaju drugoobjanjenje za ono to se dogodilo na Diegu Garciji. Moj savjetnik za znanost kaeda se savjetovao s vrhunskim ljudima na tom podruju i oni tvrde da moe biti mnogorazloga za prekid komunikacija, poevi od kakve rijetke

46.

Page 19


20/212

Ludlum Robert - Opcija Pariz..,..47atmosferske anomalije. Nadam se da znanstvenici imaju pravo.- I ja - sloio se odmah admiral Stevens Brose.- I svi mi - dodala je savjetnica za nacionalnu sigurnost EmilyPowell Hill.

- Amen - ree ef kabineta Charles Ouray naslonjen na zid uzkamin.Admiral Brose i savjetnica za nacionalnu sigurnost (NSA) Powell Hill sjedili su ukonim naslonjaima ispred predsjednikova stola koji je on donio iz Santa Fea.Poput svih predsjednika, sam je uredio interijer. Trenutani interijer odraavao jenjegov ruralni jugozapadni ukus modificiran tijekom pet godina kozmopolitskesofisticiranosti koju je neoekivano zavolio na najviem poloaju savezne vlade uzslubena putovanja u glavne gradove, muzeje i bankete diljem planeta. Pokustvo jeiz guvernerske rezidencije u Novom Meksiku smanjeno, a pridrueni su mu elegantnifrancuski stolii i udoban britanski naslonja pokraj kamina. Crvene i utedraperije naroda Navajo i indijanske vaze, koevi i maske za lice mijeale su se sasenegalskim maskama, nigerijskim drvorezima i titovima plemena Zulu.Predsjednik je uznemireno hodao oko stola. Naslonio se, prekriio ruke i nastavio -Svi znamo da teroristiki napadi dolaze od ljudi iji je glavni zadatak privuipozornost na vlastiti cilj i razotkriti ono to smatraju zlim. Ali ovo to se

dogodilo, ima barem dvije zakoljice: nije bilo upereno protiv uobiajenesimboline mete - veleposlanstva, vladine zgrade, vojne graevine, poznatogspomenika, a usto, to nije bio neki usamljeni bomba samoubojica koji je dignuo uzrak prepun autobus ili pretrpani noni klub. Umjesto toga meta je bilaistraivako i obrazovno sredite, mjesto koje pomae ovjeanstvu. Tonije, zgradau kojoj se stvaralo molekularno raunalo.Emily Powell Hill, bivi brigadni general amerike vojske, podignula je svojesavrene obrve. U pedesetima bila je mrava, dugonoga i vrlo inteligentna. - Sdunim potovanjem, gospodine predsjednie, ini se da su podaci koje imate, da jezavreno DNK raunalo, utemeljeni na spekulacijama, stvorenim na temeljunedostatnih podataka, zapravo isto nagaanje. Temelje se na glasinama o onome tomoe biti sluajna eksplozija sa sluajnimrtvama. Je li mogue da je izvor vaeg scenarija katastrofe neka paranoja? -zastala je. - Da se finije izrazim... svi znaju da protu-obavjetajna sluba voli

skakati i na najmanju sjenku. Sve ovo zvui kao jedna od njihovih uobiajenihideja.Predsjednik je uzdahnuo - Pretpostavljam da elite rei neto drugo o toj temi.- Zapravo, gospodine predsjednie, i elim. Moji znanstvenicime uvjeravaju da je raunalna DNK tehnologija stala u ranim razvojnim fazama i da je na klimavim nogama. Upotrebljiv stroj neoekuje se jo barem jedno desetljee, moda i dva. To je samojedan razlog vie da se posumnja na preburnu reakciju.- Moda imate pravo - ree predsjednik - ali mislim da e sevai znanstvenici takoer sloiti da ako postoje ljudi koji mogunapraviti takav skok, onda je Chambord na vrhu te liste.Charles Ouray, ef predsjednikova kabineta, namrtio se -Moe li tko objasniti takoi da stari konj poput mene moe razumjeti to DNK stroj ini tako posebnim i takovelikom prijetnjom?Predsjednik je klimnuo Emily Powell Hill, a ona se usredotoila na Ouraya. - Radise o prelasku sa silicija, temelja raunala, na ugljik, temelj ivota - rekla mu

je. - Strojevi su ropski brzi i precizni, a ivot se stalno mijenja i suptilan je.DNK raunala ujedinit e najmonije dijelove obaju svjetova u tehnologiji koja jemnogo monija nego to veina ljudi danas moe zamisliti. A velikim dijelom i stogato smo smislili kako iskoristiti molekule DNK umjesto mikroipova.Ouray je napravio grimasu. - Spajanje ivota i strojeva - zvui kao pria koju moguproitati u stripovima.- Sigurno si je proitao u stripovima - sloio se predsjednik. -Veina tehnologije koja je danas uobiajena davno se pojavila uznanstvenoj fantastici i stripovima. Istina je, istraivai godinamarade ne bi li otkrili kako iskoristiti prirodnu sposobnost DNK

Page 20


21/212

Ludlum Robert - Opcija Parizda se preustroji i ponovno iskombinira u sloenim, predvidljivimablonama.- Izgubio sam se, gospodine predsjednie - ree Ouray.Predsjednik je klimnuo. - Oprosti, Chuck. Recimo da elipokositi tratinu poput one na etalitu. - Mahnuo je velikom rukom nejasno u tomsmjeru. - Elektronsko rjeenje bilo bi da

..4.8.49upotrijebi nekoliko divovskih kosilica i svaka bi sjekla tisuu vlati trave usekundi. Tako rade superraunala. Eh, sad, DNK rjeenje upravo je suprotno.Upotrebljava milijarde malih kosilica koje kose samo jednu vlat. Trik je da te maleDNK kosilice kose vlati istodobno. To je klju - prirodni masovni paralelizam.Vjeruj mi, molekularno e raunalo upatuljiti mo najveih superraunaladananjice.- Usto gotovo i nee troiti energiju i bit e jeftinije za upravljanje - dodala je Emily Powell Hill. - Kad se stvori. Ako se stvori.- Krasno - progunao je admiral Stevens Brose, zapovjednikstoera iz drugog konog naslonjaa gdje je u tiini sluao. Sjedioje udno, prekrienih glenjeva, a velika brada naginjala se premanaprijed.Sigurnost i briga borili su se na njegovu kockastom licu. - Ako ta DNK stvarstvarno postoji i ako je nadzire netko tko nas ne voli ili eli da damo neto tone elimo dati, a to je vjerojatno barem pola svijeta... ne elim ak ni misliti obudunosti. Naa se vojska pokree, bori, ivi i die na elektronici, zapovjednim ikomunikacijskim iframa. Kvragu, raunala sad vode sve, ukljuujui naruivanjepia za koktele u zdruenom stoeru. Ja na to gledam ovako: eljeznica je bilaklju Graanskog rata, zrakoplovi Drugog svjetskog rata, a ifrirana i zatienaelektronika bit e odluujui faktor buduih ratova, Bog nam pomogao.- Obrambene posljedice tvoja su zadaa, Stevens - ree mupredsjednik - pa naravno da najprije na to pomisli. Ja moramuzeti u obzir i druge probleme, civilne naravi.- Kao na primjer? - upita Chuck Ouray.- Reeno mi je da DNK raunalo moe zaustaviti naftovode iplinovode i tako nam ode opskrba gorivom. Moe zaustaviti kontrolu zranog prometa po cijelom kontinentu, svuda od NewYorka do Chicaga i Los Angelesa. Broj poginulih koji bi se odtoga mogao oekivati je katastrofalan. Naravno, moe imati pristup prijenosu sredstava u Saveznim rezervama, to znai da senaa blagajna moe isprazniti za sekundu. Moe otvoriti Hoove-rovu branu. Tada moemo oekivati smrt stotina tisua ljudi odutapljanja.Lice je Chucka Ourava problijedjelo. - alite se. Recite mi dase alite. ak je i Hooverova brana dostupna?Predsjednik ree jednostavno - Da. Kompjutorizirana je, a raunalo je povezano sazapadnim elektranama.U sobi je nastupila strana tiina.Predsjednik se pomaknuo. Njegov je pogled preao po trojici savjetnika - Naravno,

kao to je Emily rekla, jo nismo sigurni da postoji DNK raunalo koje u potpunostiradi. Idemo korak po korak. Chuck, vidi to nam CIA i NSA mogu rei. Kontaktiraj sBritancima i saznaj to oni znaju. Emily i Stevens, saznajte najnovije podatke odsvojih ljudi. Sastat emo se ponovno poslije.im su se zatvorila vrata iza ravnatelja NSA-e, zapovjednika zdruenog stoera iefa kabineta, otvorila su se pokrajnja vrata koja su vodila do predsjednikoveprivatne radne sobe. Fred Klein je uao u Ovalni ured, u zguvanom sivom odijeluvaui praznu lulu.Klein je izvadio lulu iz usta i izgovorio aljivo - Mislim da je dobro prolo.Predsjednik je uzdahnuo i vratio se velikom konom stolcu. -Moglo je biti i gore.

Page 21


22/212

Ludlum Robert - Opcija ParizSjedi, Frede. Zna li to vie od svoje intuicije i Diega Garcije o ovom neredu?Klein je sjeo u sjedalo u kojem je bio admiral Brose. Proao je rukom po svojojproelavoj glavi. - Ne vie - priznao je - ali saznat u.- Je li Jon Smith togod saznao?Klein je ispriao predsjedniku o napadu na Martina Zeller-bacha koji je Smithsprijeio. - Kad smo prekinuli vezu, Smith je krenuo u Pasteur da razgovara skolegom. Nakon toga ide generalu Henzeu.Predsjednik je stisnuo usne - Smith je oito dobar, a jo nekoliko ljudi bilo bibolje. Zna da u odobriti to god i koga god treba.Klein je klimnuo glavom. - Teroristika je elija mala i brzo se kree. Primijetite veliku akciju, to znai ako CIA i MI6 podignu uobiajenu prainu, vie nisukorisni. Stvorili smo Tajnu jedan za51kirurke situacije poput ove. Dajmo Smithu priliku da bude muha na zidu, da sestopi s okolinom, da ga nitko ne primjeuje. U meuvremenu, kao to znate, imamoperativce Tajne jedan na posebnim zadacima. Ako Smith treba pomo, javit u vam izatim emo postupiti prema situaciji.- Trebamo neto od njega... od nekoga... brzo, dovraga.Predsjednikove su se obrve spojile od brige. - Prije nego to dobijemo udarac goriod Diega Garcije.

Pariz, FrancuskaPrivatan i neprofitan, Pasteurov zavod bio je jedno od velikih znanstvenih sreditasvijeta, s dvadesetak ogranaka smjetenih na pet kontinenata. Prolo je barem petgodina otkad je Smith bio u njegovu sjeditu u Parizu na konferenciji Svjetskezdravstvene organizacije o molekularnoj biologiji, jednom od Pasteurovih primarnihpodruja istraivanja. Razmiljao je o tome, kao i o onome to e pronai dok setaksi zaustavljao na rue du Docteur Roux 28, nazvanoj po jednom od prvihistraivaa zavoda. Platio je vozau i otiao do aneksa.Smjeten u istonom dijelu petnaestog arondismana, Pasteurov se zavod prostirao sobje strane jako prometne ulice. U jednoj od ivotnih ironija, zgrade na istokuzvale su se jednostavno zavod ili stari kampus, a zgrade na zapadu, iako bitnovee, bile su poznate kao aneks. Cijelo mjesto djelovalo je poput draesnogfakulteta i Smith je mogao vidjeti brojne graevine, od kienih palaa izdevetnaestog stoljea do staklenih zgrada dvadeset prvog stoljea, kako se uzdiumeu stablima s obje strane ulice. Takoer je vidio francuske vojnike kako

patroliraju ulicama i plonicima zavoda, neobian prizor, ali nesumnjivo odgovor nastranu eksploziju.Smith je pokazao svoju iskaznicu osiguranju Pasteura pokraj kioska aneksa gdje jejedan od vojnika uvao strau s pukom FAMAS od 5.6 mm u rukama. Iza ovjekaizdizali su se sivi oblaci dima iznad vrhova krovova.Smith je maknuo iskaznicu i klimnuo prema dimu te pitao uvara u Pasteuru nafrancuskom - Je li ondje bio laboratorijdr. Chamborda?- Oui. Malo je toga ostalo. Nekoliko vanjskih zidova i velikatuga - mukarac je tuno, galski slegnuo ramenima.Smith je htio proetati. Trebalo je jo mnogo toga srediti, a Martyjevo stanjestalno mu se vrtjelo po glavi. Pogledao je prema gore. Kao da je jeka njegovihmisli, dan je postajao tmurniji, a sunce se izgubilo iza debelog oblaka koji jebacao monokromatsku paletu boja. ekao je auto da se doveze do aneksa, zatim jepreao ulicu na ploniku, idui prema dimu koji je bio prvi fiziki znak

katastrofalnog napada.Uskoro je vidio drugi znak, sivi prah i pepeo koji je napraio biljke i graevine.Lunati smrad peckao mu je nos. I na kraju, ondje su bili ptiji leevi - vrapci,sokolovi, sojke koji su leali razasuti po tratini, poput lutaka palih s neba,uginuli od udara eksplozije ili vatre koja je slijedila nakon eksplozije.to je iao dalje, bilo je vie pepela, strani je pokriva bio preko zgrada,drvea, grmova, znakova... svega i svaega. Nita nije bilo poteeno, ostavljenonetaknutim. Naposljetku je skrenuo iza ugla te se pojavilo samo mjesto, veliko,uokolo zidine, pocrnjele cigle i prah iznad kojeg su tri vanjska zida uvalaopasni, turobni okvir sivog neba. Ruke je stavio duboko u depove balonera i stao

Page 22


23/212

Ludlum Robert - Opcija Parizna mjestu gdje je elio prouiti bezduni prizor.Zgrada je zasigurno bila prostrana, veliine skladita. Psi su njukali ruevine.Spasioci i vatrogasci kopali su estoko, a naoruani vojnici bili su u ophodnji.Pougljenjeni ostaci dvaju automobila ostali su na ploniku. Pokraj njih, nekimetalni znak otopio se u izoblienu elinu aku. U blizini su ekala kola hitnepomoi ako se nae jo koji preivjeli ili se neki od radnika ozlijedi.Smith je ekao s tugom u srcu, a vojnik je oprezno pristupio i zatraio iskaznicu.Predao ju je i upitao - Ima li traga dr. Cham-bordu?- Ne mogu o tome govoriti, gospodine.Smith je klimnuo. Imao je druge naine da to sazna, a sad kad je vidio devastaciju,shvatio je da nema nita to bi mogao saznati ovdje. Tko god je preivio, imao jesree, sree kao Marty. Dok je odlazio, razmiljao je o udovitima koja su touinila. Ljutnja mu se skupljala u grudima.Vratio se do rue du Dr Roux i preao ulicu prema starom kam-pusu. Smirujui se,pokazao je iskaznicu na kiosku gdje su jo jedan Pasteurov uvar i naoruani vojnikkontrolirali pristup. Nakon detaljnog pregleda uputili su ga u ured i laboratorijnjegova starog prijatelja i kolege Michaela Kernsa.Dok je prolazio uz staru zgradu gdje je ivio i radio Louis Pasteur i gdje je ipokopan, bio je zapanjen koliko se dobro osjeao to se vratio u ovu kolijevkuiste znanosti, unato okolnostima. Naposljetku, tu je Pasteur u devetnaestomstoljeu provodio svoje sjajne pokuse s fermentacijom koji nisu vodili samo do

pionirskog istraivanja u bakteriologiji ve i do sterilizacije koja je zauvijekizmijenila shvaanje bakterija i spasila milijune ivota.Nakon dr. Pasteura drugi su istraivai nastavili s vanim znanstvenim probojimakoji su doveli do kontrole zaraznih bolesti kao difterije, gripe, kuge, polija,tetanusa, tuberkuloze pa ak i ute groznice. I ne udi to je zavod imao vienobelovaca nego veina drava. S vie od stotinu istraivakih jedinica ilaboratorija kompleks je imao petstotinjak stalnih znanstvenika dok je jo esto izsvih krajeva svijeta radilo povremeno na posebnim projektima. Medu njima je bio idr. Michael Kerns.Mikeov ured bio je u zgradi Jacquesa Monoda u kojoj je bio odjel molekularnebiologije. Vrata su bila otvorena. Kad je Smith uao, Mike je pogledao sa stola nakojem je bila rasprostrta gomila papira s izraunima.Kerns je pogledao Smitha i skoio. - Jone! Blagi Boe, ovjee! to radi tu? -Bijela laboratorijska kuta je vijorila, Kerns je priao s lakoom medvjeda koji sevraa u brlog. Nekoliko centimetara nii od metar osamdeset i pleat, vrsto je

stisnuo Smit-hovu ruku. - Pa, Jone, koliko je prolo?- Barem pet godina - Smith ga je podsjetio sa smijekom. -Kako ide posao?- Tako blizu, a opet tako daleko - nasmijeio se Kerns - kao iobino, zar ne? Sto te vodi u Pariz? Jo virusa koje treba uhvatitiza USAMRIID?Smith je protresao glavom - Moj prijatelj Marty Zellerbach. Ozlijeen je ueksploziji.- Onaj dr. Zellerbach za koga kau da je radio s jadnim Cham-bordom? Nisam ga nikad upoznao. ao mi je, Jone. Kako je on?- U komi.- Prokletstvo. Kakva je prognoza?- Nadamo se. Ima gadnu ozljedu glave, a i dalje je u komi. Alipokazuje znakove da bi se mogao izvui. - Smith je ponovnozatresao glavom, izraz mu je bio tuan. - Ima li novosti o Cham-

bordu? Jesu li ga pronali?- Jo trae. Eksplozija je sruila zgradu. Trebat e im dani prijenego to sve prekopaju. Nali su neke dijelove tijela koje pokuavaju identificirati. Jako tuno.- Jesi li znao da je Marty radio s Chambordom?- Zapravo ne. Ne, sve dok nisam proitao u novinama - Kernsse vratio za stol i pokazao Smithu na stari naslonja u neurednomuredu.- Samo baci te papire na pod.Smith je klimnuo, maknuo hrpu registratora i sjeo.

Page 23


24/212

Ludlum Robert - Opcija ParizKerns je nastavio - Rekao sam da nisam nikad upoznao Zeller-bacha, je li tako? Alida budem precizniji, nikada nisam ni uo da je ovdje. Nije bio zaposlenik, a nisamnikada ni vidio njegovo ime. Da je detairan ili gostujui znanstvenik, znao bih.To je morao biti neki privatni aranman s Chambordom. - Kerns je zastao -Vjerojatnoti to ne bih smio rei, ali bio sam zabrinut za Emilea. Ove godine ponaao seudno.Smith je usredotoio pozornost. - Chambord se ponaao udno? Kako?

- Pa - Kerns je razmiljao, a zatim se nagnuo poput urotnika,ruke su mu bile sklopljene na papirima. - Bio je veseo ovjek, znato mislim? Ugodan, otvoren, drueljubiv. Marljiv radnik koji nijeshvaao svoj rad ozbiljno unato vanosti. Vrlo razuman. Ekscentrian, poput veine nas, ali na sasvim drukiji nain od prole godine. Imao je pravo stajalite, njegov ego nikad nije bio velik. Zapravo, kad smo se svi okupili na piu, rekao je - svijet moe i beznas. Uvijek e se nai netko drugi da radi.- Skromno i na mnogo naina tono. I odjednom se promijenio?- Da. Kao da je nestao - na hodnicima, na sastancima, u kafiima, druenjima, zabavama zaposlenika i svim ostalim. I to sedogodilo samo tako. - Pucnuo je prstima. - Kao da nas je sve odsjekao, otrim rezomnoa. Nestao je, to se veine nas ticalo.

- Je li to bilo prije godinu dana, otprilike u isto vrijeme kad jeprestao unositi podatke o napretku u raunalo?Kerns je bio zaprepaten. - Nisam to uo. Prokletstvo, znai li to da nemamo pojmato je postigao u posljednjih dvanaest mjeseci?- Da, to znai to. Zna li na emu je radio?- Naravno, svi su znali - na molekularnom raunalu. uo samda je napravio velike korake, da e moda ak stii prvi, za manjeod deset godina. To nije bila tajna, dakle...- Dakle?Kerns se naslonio. - Dakle emu tajnovitost? To je bilo udno kod njega: tajnost,povuenost, zbunjenost, izbjegavanje kolega. Doe na posao, ode doma, vrati se naposao, nita vie. Katkad je bio tu nekoliko dana za redom. uo sam ak da je ondjeimao i krevet. Mi smo to samo pripisali istraivakom aru.Smith nije elio ispasti prezainteresiran za Chamborda ili njegove biljeke ili DNKraunalo. Naposljetku, bio je u Parizu zbog Martvja. Nita vie, to se tie Kernsa

ili bilo koga drugog. - On nije prvi koji je toliko zaokupljen svojim radom.Znanstvenik koji nije tako zaokupljen ne treba se baviti znanstvenim istraivanjem.- Zastao je i upitao leerno - Znai, koja je tvoja teorija?Mike se nasmijeio - Pa, onako moda kako mi mata radi, kraa istraivanja.pijuni. Industrijska pijunaa, moda. Neke tajne operacije.- Zar se dogodilo neto to bi te navelo na tu pomisao?- Pa tu je uvijek pitanje Nobelove nagrade. Tko god stvoriprvo molekularno raunalo, bit e glavni. Naravno, to ne znaisamo novac, nego i presti, uspon na Olimp prestia. Nitko uPasteuru ne bi ga odbio. Vjerojatno nitko u svijetu. Pod takvimuvjetima svatko od nas moe postati nervozan i tajnovit, titeirad sve dok bude spreman izai u javnost.- To si dobro rekao. - Ali kraa je jedna stvar, a masovnoubojstvo uzrokovano eksplozijom druga. - Tu mora biti jo netozbog ega si pomislio da je Chambord bio zabrinut da e muukrasti rad. Neto neobino, moda ak sumnjivo, to te je navelo

na tu pomisao.- Sad kad si spomenuo... Pitao sam se katkad koji su to ljudikoje sam primijetio s Chambordom jedanput ili dvaput ispredPasteura. Isto vrijedi i za auto koji ga je katkad znao pokupitiovdje.Smith je dopustio da se samo djeli zanimanja pokae na njegovu licu. - Kakviljudi?- Ma dovoljno obini. Francuzi, dobro obueni. Bili su uvijeku civilu, ali rekao bih da su vojnici. Ali ako je Chambord napredo

Page 24


25/212

Ludlum Robert - Opcija Parizvao s DNK raunalom, to bi imalo neko znaenje. Vojska bisigurno htjela imati prste u svemu to je radio ako bi im dopustio.- Prirodno. A to je s autom? Sjea li se godine i marke?- Citroen, noviji. Ne znam tonu godinu. Bio je velik i crn.Vidio bih ga kad bih radio do kasno. Ja sam iao prema svomautu, a on bi proao nekoliko puta. Stranja bi se vrata irom otvorila, Chambord bi se pognuo i uao, on je jako visok, zna, i odvezao se. To je bilo udno jer je imao svoj mali Renault. Mislim, primijetio bih Renault parkiran na parkiralitu nakon to bi ga velikiauto odvezao.- Nikada nisi vidio tko je bio s njim u Citroenu?- Nikada. Ali bio sam umoran i razmiljao sam samo kako dadoem kui.- Je li ga Citroen dovezao natrag?- Ne bih znao.Smith je razmislio. - Hvala, Mike. Vidim da ima puno posla i ne elim ti vieoduzimati vrijeme. Samo sam doao provjeriti to je Marty radio u Parizu da dobijemprocjenu njegova zdravlja prije eksplozije. Oprosti to smo skrenuli s teme sChambordom. Marty ima Aspergerov sindrom i obino je dobro, ali kako nisam s njimrazgovarao neko vrijeme, samo elim potvrdu. Sto mi moe rei o Chambordovojobitelji? Moda znaju neto vie o Martvju.- Emile je bio udovac. ena mu je umrla prije sedam godina.Nisam bio u Pasteuru tada, ali uo sam da ga je to jako pogodilo.Zakopao se u posao, bio je izgubljen neko vrijeme, rekli su mi.Ima jedno dijete, odraslu ker.- Ima njezinu adresu?Kerns se okrenuo raunalu i dao mu adresu. Okrenuo je glavuprema Smithu. - Zove se Therese Chambord. Mislim da je uspjena glumica, uglavnom ukazalitu, ali snimila je i nekoliko francuskih filmova. Odlina je, prema onometo sam uo.- Hvala, Mike. Javit u ti kako je s Martyjem.- I moramo otii na pie prije nego to ode kui. A uz malosree i Marty.- Dobra ide

robert ludlum - opcija pariz.pdf

Documents