rzhp_43_18_skiljan_343_372

ISSN 0353-295X UDK 355.1-058.65(497.5-3 Gorski kotar Radovi - Zavod za hrvatsku povijest =163.41)1941Vol. 43, Zagreb 2011. izvorni znanstveni rad primljeno: 5. 2. 2011.

343

Filip kiljan

Teror ustakog reima nad srpskim stanovnitvom na podruju kotareva Vrbovsko, Delnice i Ogulin

u proljee i ljeto 1941. godine

U radu autor pie o stradanju Srba u ogulinskom, vrbovskom i delnikom kotaru u prva etiri mjeseca rata. Koristei izvorno arhivsko gradivo iz fondova u Hrvatskom dravnom arhivu i Zaviajnom muzeju Ogulin te objavljeno gradivo i literaturu (objavljenu i neobjavljenu), autor pokuava prikazati cjelokupnu sudbinu srpskog stanovnitva na podruju Vrbovskog, Ogulina i Delnica u ljetnim mjesecima 1941. godine. Autor se bavi istraivanjem ustakog sustava terora i zakljuuje da je taj sustav u Gorskom kotaru paradigma za itavo podruje NDH.

Uvod

Dosadanja istraivanja stradavanja srpskog stanovnitva na podruju Gorskog kotara ograniila su se na nekoliko zbornika koje je objavio Historijski arhiv u Kar-lovcu, jedno monografsko djelo o narodnooslobodilakoj borbi u Gorskom kotaru objavljeno u Rijeci i tri manje monografije koje su se bavile lokalnom povijeu pojedinih mjesta. Historijski arhiv u Karlovcu objavio je monografska izdanja o Plakom, Partizanskoj Drenici i Gornjim Dubravama u narodnooslobodilakoj bor-bi. U ovim izdanjima najvrjedniji su doprinosi spomenutoj temi sjeanja sudionika i svjedoka dogaanja 1941. godine. Osim sjeanja zabiljeenih u ovim knjigama, dragocjeni su i memoari objavljeni u knjizi Srpske Moravice, doseljavanje, ivot i kole. U izdanju Centra za historiju radnikog pokreta Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara u Rijeci tiskana je knjiga Gorski kotar u radnikom pokretu i NOB-i. Ondje je Ivan Kovai objavio tekst vezan za dogaanja u Gorskom kotaru 1941. godine. Vrijedan doprinos istraivanju stradanja Srba na teritoriju Gorskog kotara 1941. godine dao je i Nikola Rajnovi koji je u monografiji o Vrbovskom objavio tekst o narodnooslobodilakoj borbi u opini Vrbovsko. Spomenimo jo i rad Zdravka Dizdara, koji se bavio istraivanjem sudbina stradalnika u logoru Danica, i uru Zatezala, koji je 2007. objavio monografiju u dva sveska o logoru Jadovno.

Nedovoljna istraenost arhivskih dokumenata dovodila je esto do jednodi-menzionalnih i redukcionistikih zakljuaka koji nisu pridonosili rasvjetljavanju dogaaja kakvi su se zbili u Gorskom kotaru u prva etiri mjeseca postojanja

344

RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 43, 2011. str. 343-372

NDH. O ustakim akcijama na podruju Gorskog kotara postoji relativno velik broj autentinih dokumenata. Radi se uglavnom o iskazima svjedoka pred Ze-maljskom komisijom za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa i o pojedinim dokumentima iz fonda Dravnog ravnateljstva za ponovu i Ministarstva pravosua i bogotovlja NDH te dokumentima koji su pohranjeni u Zaviajnom muzeju u Ogulinu i Dravnom arhivu u Karlovcu.

Ozakonjen progon Srba u NDH

Podruje Gorskog kotara je etniki mjeovito. U pojedinim mjestima od 16. stoljea obitava srpsko stanovnitvo. Najvei dio potomaka Srba ivi na podruju biveg kotara Vrbovsko (oko nekadanjih Srpskih Moravica i Gomirja) i Ogulin (oko Drenice, Jasenka, Plakog i Gornjih Dubrava). U delnikom kotaru srpsko stanovnitvo je prisutno u kraju oko Tuka i Mrkoplja.1

1 Srpsko stanovnitvo na ovom podruju imalo je relativnu ili apsolutnu veinu u ovim mjestima: Tuk Vojni i Biljevine na podruju Delnica, Ponikve, Popovo Selo, Munjasi, Gojak, Oklinak, Miri Selo, Brestovac Ogulinski, Vitunj, Potok Muslinski, Jasenak, Krakar, Radojii, Trbovii, Tomii, Vukelii, Drenica, Vruac, Podbitoraj, Nikolii, Zrnii, Seoani, Maravi Draga, Plaki, Lapat, Jezero, Blata, Begovac, Lika Jasenica, Janja Gora, Latin, Meeak, Kuni, Trojvrh, Istoni Troj-vrh, Pothum Plaanski, Vojnovac, Vajin Vrh, Munjava, Tri Tounjski, Mirii, Vucelii, Donji Zatezali, Gornji Zatezali, Donje Dubrave, Gornje Dubrave, Mikainovii, Janjani, Perii, Otok Otarijski, Vinji Brdo, Musulini, Gomirje i Ljuboina na podruju Ogulina; i u Radigojni, To-miima, Bunjevcima, Vukeliima, Dokmanoviima, Srpskim Moravicama, Donjim Vukoviima, Gornjim Vukoviima, Petroviima, Matiima, Dragoviima, Nikiima, Jakiima, Careviima, akulama, Tiima, Vuiniima, Mlinarima, Radoeviima, Donjim Vukiima, Komleniima, Hajdinama, Tuku i Vujnoviima na podruju Vrbovskog. Prema popisu stanovnitva iz 1921. godine na podruju kotara Delnice najvie je bilo Srba na podruju opine Delnice (352), Lokve (215) i Mrkopalj (210). Na ogulinskom podruju u opini Gomrije Srba je bilo 1686, Gornje Du-brave 2817, Drenica 4615, Josipdol 1309, Ogulin 2180, Otarije 401 i Plaki 7215. Na podruju Vrbovskog Srba je bilo 160 u opini Vrbovsko i 2216 u opini Srpske Moravice. Prema popisu iz 1931. u kotaru Delnice Srba je bilo najvie u opini Mrkopalj (226). Na ogulinskom podruju u opini Drenica bilo je 4717 Srba, u opini Gomirje 1878, u opini Gornje Dubrave 3100, u opini Josipdol 1385, u opini Ogulin 2469, u opini Otarije 478 i u opini Plaki 8349. U kotaru Vrbovsko najvie je Srba bilo u opini Srpske Moravice (2614) i u opini Vrbovsko (228). Godine 1921. na podruju kotara Delnice bilo je 886 Srba (od ukupno 20.336 stanovnika), na podruju kotara Ogulin 20371 Srba (od ukupno 42.565 stanovnika), a na podruju kotara Vrbovsko 2409 Srba (od ukupno 16.135 stanovnika). Godine 1931. na podruju kotara Delnice bilo je 364 Srba (od ukupno 20.288 stanovnika), na podruju kotara Ogulin 22.516 Srba (od ukupno 47.203 stanovnika) i na podruju kotara Vrbovsko 2859 Srba (od ukupno 17.228 stanovnika). Treba napomenuti da su granice tadanjih kotareva bile neto drugaije od poslijeratnih opinskih granica i dananjih upanijskih granica. Tako je Gomirje pripadalo kotaru Ogulin (a ne Vrbovsko), a Generalski Stol (koji je kasnije potpao pod opinu Duga Resa) takoer je pripadao Ogulinu. U kotar Vrbovsko ulazilo je Bosiljevo (kasnije opina Duga Resa) i Ravna Gora (kasnije opina Delnice). Podaci o broju stanovnika preuzeti su iz: Definitivni rezultati popisa stanovnitva od 31. januara 1921. godine, Sarajevo 1932. i Definitivni rezultati popisa stanovnitva od 31. marta 1931. godine, knjiga II, Beograd 1938.

345

Filip kiljan - Teror ustakog reima nad srpskim stanovnitvom na podruju...

U prvom razdoblju nakon osnutka NDH ustaki reim elio se osvetiti svim neprijateljima koji su na bilo koji nain sudjelovali ili podravali bivi kraljevski reim i bili neprijatelji hrvatskog naroda. Prvi na koje se ustaki reim okomio bili su Srbi.2 Ve 11. travnja 1941. godine u listu Hrvatski narod najavljeno je da e pravedni hrvatski narod suditi ne samo naim vjekovnim neprijateljima Srbima i Srbijancima, nego i onim pripadnicima nove Hrvatske, koji su svjesno i zlonamjerno pomagali ove nae neprijatelje.3 Sedam dana nakon uspostave NDH doneseni su propisi koji su ozakonili teror i odredili dravne institucije koje e teror provoditi. Tako je ve 17. travnja 1941. donesena Zakonska odredba za obranu naroda i drave4. Njome se utvrdilo da svatko tko na bilo koji nain povrijedi ili je povrijedio ast i ivotne interese hrvatskog naroda ili na bilo koji nain ugrozi opstanak NDH ili dravne vlasti, pa makar djelo ostalo samo u pokuaju, ini se krivcem zloinstva veleizdaje, a takvoga ima stii kazna smrti. Dana 25. travnja 1941. Paveli je izdao Zakonsku odredbu o zabrani irilice.5 Ubrzo nakon toga, 3. svibnja 1941., Paveli je donio Zakonsku odredbu o prijelazu s jedne vjere na drugu. Poetkom lipnja donesena je odredba o ukidanju svih srpsko-konfesionalnih pukih kola i zabavita, a sredinom srpnja izdana je naredba o ukidanju naziva srpsko-pravoslavna vjera s obrazloenjem da nije vie u skladu s novim dravnim ureenjem, pa se odreuje da se ubudue upotrebljava naziv grko-istona vjera. Uz to, uslijedile su i promjene imena pojedinih mjesta (25. kolovoza 1941. promijenjeno je ime mjesta Srpske Moravice u Hrvatske Moravice6), zabrana slobodnog kretanja Srbima i idovima, a potom oznaava-nje, otputanja s posla, oduzimanje imovine i prva hapenja. Ustake vlasti nisu imale precizan plan to uiniti s gotovo dva milijuna Srba u NDH. Znaajan broj

2 O odnosu prema Srbima u NDH vidi u: I. GOLDSTEIN 2008: 256-271, JELI-BUTI 1978: 158-187, KRIZMAN 1980: 117-137, HORY I BROSZAT 1964.

3 Hrvatski narod, 11. travnja 1941.4 Vidi vie o zakonskoj odredbi za obranu naroda i drave u: Zakoni NDH, I, Zagreb 1941, 15;

Hrvatski narod, 18. travnja 1941; I. GOLDSTEIN - S. GOLDSTEIN 2001: 117.5 Narodne novine, 25. travnja 1941. 6 Narodne novine, 25. kolovoza 1941, br. 110, 1. Inae su se do 1922. Srpske Moravice zvale

Komorske Moravice, a prije naziva Komorske nosile su naziv Donje Moravice, za razliku od Gornjih Moravica koje su kasnije dobile naziv Brod Moravice. Vie o nazivu mjesta vidi u: Gorski kotar (1981), Delnice, 240. U listu Hrvatski narod 29. srpnja 1941. izaao je lanak pod naslovom Hrvatske Moravice - tim je skinuta jedna velika sramota koja je vladala zadnjih desetljea. lanak je izaao u povodu odluke da se mjesto preimenuje u Hrvatske Moravice (Hr-vatski narod, br. 165, 29. srpnja 1941, 13.). Slubeno preimenovanje je uslijedilo 25. kolovoza, a 26. kolovoza izaao je lanak Hrvatske Moravice proglaene (Hrvatski narod, br. 193, 26. kolovoza 1941.). U NDH je preimenovanje mjesta bila uobiajena pojava. Tako su preimenovana mjesta Srpsko Polje (Otoac) u Hrvatsko Polje i Srpska Kapela (Vrbovec) u Hrvatska Kapela (Narodne novine, 6. listopada 1941.). Promijenjena su i imena sela Gradinsko Karaorevo (Virovitica) u Tomislavovac, Novo Obilievo (Slatina) u Zvonimirovac i Njegoevac (Naice) u Naiki Antunovac (Narodne novine, 20. rujna 1941.).

346


ustakih dunosnika tvrdio je kako bi srpsko pitanje trebalo rijeiti po naelu treinu pobiti, treinu iseliti, treinu pokrstiti7.

Na primjeru kotareva Ogulin, Vrbovsko i Delnice mogue je pratiti ustaki sustav terora prema Srbima u svim njegovim elementima. Radi se, naime, o tri kotara gdje su Srbi i Hrvati ivjeli u relativno dobrim odnosima8 i gdje u meu-ratnom razdoblju nije bilo mnogo primjera ekstremnih politikih opredjeljivanja.9 Ta su tri kotara, osim toga, kratko vrijeme bila izravno pod ustakom vlasti: samo u proljee i ljeto 1941. godine mogue je pratiti sustav terora koji su ustae vr-ile nad lokalnim Srbima. Stoga je primjer Gorskog kotara, kao jedne zatvorene regionalne cjeline, idealan za istraivanje tipa case study.

Uspostava vlasti NDH u Gorskom kotaru

Raspad Kraljevine Jugoslavije i uspostava NDH odjeknuli su snano na podruju Gorskog kotara. Upravo je kroz to podruje Ante Paveli morao proi da bi doao do Zagreba, pa je lokalno goransko stanovnitvo prvo bilo suoeno s novom vlasti.

Milan Jakovi iz Donjih Dubrava prisjea se kako je 10. travnja na telegrafu u eljeznikoj stanici u Donjim Dubravama saznao da su njemake trupe ule u Zagreb te da se pozivaju eljezniari da ostanu na svojim radnim mjestima i

7 Ta maksima nikada nije zapisana u ustakim programskim spisima niti je zabiljeena u tisku NDH, ali nema dvojbe da je teror nad Srbima imao za cilj realizaciju maksime o treinama (I. GOLDSTEIN 2008: 259).

8 U mijeanim sredinama Gorskog kotara bili su prije Drugog svjetskog rata, ali i nakon njega, vrlo esti brakovi izmeu katolika i pravoslavaca. Naime, ukoliko je otac katolik, a majka pra-voslavka, njihova muka djeca su katolici, a enska pravoslavke. Obrnuta je situacija ako je otac pravoslavac, a majka katolkinja. Bila su uestala i druenja i zajedniki pothvati lanova razliitih vjerskih zajednica; na primjer, prilikom gradnje katolike kapelice Svete Terezije od Malog Isusa u Moravicama, zemljite za kapelicu ustupio je trgovac drvima Josif Mamula, a u samoj gradnji sudjelovali su uvelike i pravoslavci dajui stoku za podvoz i radnu snagu (PETROVI s.a: 3). O odnosima pravoslavaca i katolika u Moravicama govori i injenica koju istie Josip Jureti: da katolici nikada nisu radili na pravoslavne blagdane. Branimir Grguri iz Moravica takoer biljei kako su djeca iz kole redovito pohaala pravoslavnu crkvu na znaajnije crkvene blagdane, bez obzira na vjeroispovijest.

9 Hrvatska seljaka stranka bila je najutjecajnija opcija u meuratnom razdoblju na podruju kotara Ogulin i Vrbovsko. Na ogulinskom podruju postojala je desna frakcija HSS-a (u kojoj su bili ad-vokat Lovro Sui, uitelj Jurica Markovi, trgovac Mijo Hako i trgovac Milan Dri). Od 1939. ovo desno krilo HSS-a djeluje u ilegalnoj formi na stvaranju ustakog pokreta. Pripadnici JRZ-a imali su u svakom selu po nekoliko aktivista, uglavnom istaknutih linosti ili dravnih slubenika koji su propagirali ideje JRZ-a. Pripadnici JRZ-a uglavnom su poubijani u prvom valu nasilja u razdoblju izmeu svibnja i kolovoza 1941. godine. etnike organizacije bile su u Srpskim Mo-ravicama, Likoj Jasenici i Gomirju organizirane od 1933. godine. Njihov je utjecaj bio minoran. Takoer je vei broj pripadnika tih organizacija likvidiran 1941. u prvom valu nasilja nad srpskim stanovnitvom. SDS je imao slab utjecaj meu stanovnitvom, a jedan dio njihovih glasaa preuzeli su radikali nakon koaliranja HSS-a sa SDS-om. Pojedinosti vidi u: HDA, SDS RSUP SRH, kutija 3, Elaborat o djelovanju gradjanskih stranaka na podruju kotara Ogulin, 1-15.

347


da im se duplo poveava plaa. U potpisu je stajao neki Markovi. Istoga dana vidio je kako se vijori hrvatski barjak na opinskoj zgradi u Gornjim Dubravama.10 Kroz Jezero kod Plakog iz Slovenije se prema Bihau istovremeno povlaila ju-goslavenska kraljevska vojska. Milovan Joveti sjea se kako su kraljevi vojnici u panici ostavili kamion pun streljiva, koji su potom uzeli seljaci. Meu njima se nalazio Nikola Dokmanovi, kojeg su ustae kasnije ubile zbog tog kamiona.11 Simo umonja iz Plakog prisjea se kako su se jugoslavenski vojnici povlaili vlakom, a kako su Talijani bombardirali vlak te kako je bilo mnogo mrtvih i ranjenih.12 Naime, talijanski zrakoplovi bombardirali su putniki vlak kod sela Blata. Stanovnici sela Blata pomagali su ranjenicima.13 Dana 11. travnja, oko 18 sati, jedna manja kolona Nijemaca probila se prema Delnicama. Prema pisanju Nikole Rakog, na doeku na delnikim ulicama, izuzev jednog hitlerovca, nekog mjesnog elektriara, i dvojice ili trojice sreskih slubenika, nitko nije bio.14

Srpsko stanovnitvo Gorskog kotara prvi put se susrelo s ustaama vrlo brzo nakon uspostave NDH.15 Rano ujutro 13. travnja 1941. ustae su prole autobusima kroz Rijeku i Suak, gdje su se vrlo kratko zadrali, a potom su krenuli prema Delnicama. U Lokvama je Poglavnik ponovno siao, a s njim i vijenac ustaa pratilaca, pie Mijo Bzik u knjiici Ustaka pobjeda.16 Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske uputio se je na potu i tamo zatraio brzoglasni spoj sa Zagrebom. U Delnicama je Paveliu prireen prvi doek, organiziran od strane manje frankovake grupe. Ondje su mjesni predstavnici vlasti traili pomo, jer se u brdima jo nalazila ma-nja grupa pripadnika kraljevske vojske, na to je Paveli u mjestu ostavio manji broj ustaa.17 Na putu iz Delnica prema Ogulinu ustae su se zaustavili na poetku

10 Iskaz Milan Jakovi, r. 1921., Donje Dubrave. 11 Iskaz Milovan Joveti, r. 1929., Jezero (Plaki).12 Iskaz Simo umonja, r. 1932., Vera (Plaki). Iskaz Sime umonje potvruje i Knjiga ranjenika

od uspostave Nezavisne Drave Hrvatske, tj. od 10. travnja 1941., koja se nalazi u Zaviajnom muzeju Ogulin. Ondje su pod brojevima 4, 5 i 6 zavedeni Tihomir Oklobdija (major), Pavao Kostelac (poljodjelac) i Matija Pintar (vlakovoa) koji su stradali prilikom bombardiranja vlaka kod eljeznike postaje Blata kod Plakog 11. travnja i koji su dopremljeni u bolnicu u Ogulin. Sva trojica su izlijeeni i otputeni iz bolnice.

13 ZATEZALO 1976: 80-81.14 RAKI 1971: 882. 15 Ivan Jakovi prisjea se kako je prvo vidio Talijane, ve 12. travnja, koji su doli s perjanicama.

Slovenac, ef postaje Stanko Bratok, izaao je pred Talijane i poeo govoriti na njemakom mislei da se radi o Nijemcima. Nijemci su proli tek kasnije (Iskaz Milan Jakovi, r. 1921., Donje Dubrave).

16 BZIK 1942: 105. 17 BZIK 1942: 106. S jugoslavensko-talijanske granice preko Jelenja Lokava Mrkoplja - Jasenka,

tj. Drenice, uputila se povea grupa vojnika. Taj pokret je izvren nou. Ulaskom u Mrkopalj, ova grupa vojnika doekana je od strane Maekove zatite, ali grupa se nije dala razoruati. Oito je da su zato ustae u Delnicama traili zatitu i pomo od strane Pavelia (ZATEZALO 1982: 69).

348


Srpskih Moravica, u zaseoku Tomii. Paveli je strahovao da bi u srpskim selima moglo biti zaostalih vojnika kraljevske vojske ili etnika, stoga je zahtijevao da se temeljito pretrese prvo srpsko selo koje mu se nalo na putu. U to vrijeme su u Tomiima ivjela 83 stanovnika, a budui da je 13. travnja bio rimokatoliki Uskrs i pravoslavna Cvjetna nedjelja, veina stanovnika bila je sveano odjevena i kod kue. Ustae su opkolili zaselak Tomie i uhitili su petnaestak mukaraca koji su znatieljno otili vidjeti novu vojsku. Potom su uli u kuu Tone Marinia i, budui da je imao duge brkove, optuili ga da je etnik. Marini im je kazao da je Hrvat, nakon ega su ustae od njega traili informacije o etnicima u selu. Meutim, Tone Marini im je odgovorio da u selu nema etnika, a nakon teme-ljitog pretresa sela, budui da nije pronaena niti jedna puka, ustae su postrojili stanovnike Tomia i natjerali ih da kliu ivio Ante Paveli! Poglavniku koji je prolazio cestom u automobilu.18 Milka Bunjevac prisjea se, u iskazu danom autoru 2009. godine, kako su Srbi silazili iz crkve u Srpskim Moravicama prema prometnici Rijeka - Karlovac i kako su iz crnih limuzina bacali letke na kojima je pisalo: Bjete psine preko Drine, bjete Vlasi, Paveli dolazi!19 Paveli se nakon prolaska kroz zaseoke Srpskih Moravica kratko zadrao u Vrbovskom, gdje su ga budui ustae burno pozdravljali20, a potom je produio do Ogulina, gdje je odrao svoj prvi govor na podruju NDH. U Ogulinu je Pavelia doekao sveenik Mikan.21 Vjerujui da e izgledati dostojanstveno, Mikan je na glavu stavio cilindar, to ga je uinilo smijenim u oima sugraana. Sveenik je na brzinu, po Pavelievu dolasku, odrao pozdravni govor, potom je pjevaki zbor otpjevao dvije-tri pjesme, a naposljetku je Paveli uzeo rije.22 U Ogulinu je

18 RAJNOVI 1984: 56-57. 19 Iskaz Milka Bunjevac (ro. Jaki), r. 1926., Jakii (Srpske Moravice). Taj iskaz potvruje i

pismeno svjedoanstvo Sime Tatalovia iz 1957.: on navodi kako su ustae letak toga sadraja bacali i na podruju Gomirja, kroz koje su tom prilikom prolazili (Zaviajni muzej Ogulin, Pri-log gradji (izjava) za historiju KPH (SKH), radnikog pokreta i NOB-e sela Ljuboina (opina Vrbovsko), 2).

20 BZIK 1942: 106.21 Ivan Mikan bio je sveenik u Ogulinu od 1937. do 1943., kada je preminuo. O tome Nova

Hrvatska donosi lanak Smrt elinog Hrvata zaastnog kanonika Ivana Mikana (Nova Hrvatska, br. 128, 1. lipnja 1943.). Prema iskazu Milana Jakovia skojevci su tijekom Drugog svjetskog rata odlazili na mise u crkvu u Ogulin i ondje ostavljali prijetee poruke sveeniku Mikanu, to je sveenika poprilino preplailo. Jakovi navodi da je Mikan pokuao utvrditi tko mu ostavlja prijetea pisma, pa su skojevci obustavili te akcije. Navodno je Mikan umro od straha (Iskaz Milan Jakovi, r. 1921., Donje Dubrave).

22 MAGDI 1981: 34-35. Dr. ime Novosel daje potanko opis Pavelievog dolaska u Ogulin. Konano im (proustakim elementima u Ogulinu) je osvanuo Paveli u pratnji nekog malog talijanskoga generala s perjanicom na eiru, a automobil je bio okien hrvatskom zastavom i praen od faistikih oficira i nekoliko autobusa punih ustaa povratnika, koji su bili obueni zajedno s Paveliem u ustake uniforme. Doek je organizirao nervozni pop Mikan u cilindru,

349


govorio o tome kako su Srbi dvadeset godina uvjeravali Hrvate kako trebaju biti ujedinjeni budui da su u susjedstvu jake drave koje bi mogle unititi Ju-goslaviju, a kako je Jugoslavija, eto, propala za svega nekoliko dana. Isticao je nezavisnost Hrvatske i najavio obraun sa svima onima koji su pili krv naroda. Uz to, ukazao je kako e svi biti odgovorni Poglavniku, a kako e Poglavnik biti odgovoran hrvatskom narodu.23

Prostor tadanjih kotareva Vrbovsko, Ogulin i Delnice pripao je drugoj oku-pacijskoj zoni, te su u tim podrujima bile rasporeene talijanske snage. Da bi postavljanje civilne vlasti bilo to uspjenije, Talijani su osnovali tajnitvo Rije-ko-pokupske okupacijske zone sa zadatkom da obavlja administrativne poslove u tom podruju. Za kotareve Vrbovsko, Ogulin, Delnice i Karlovac postavljen je civilni komesar Giuseppe Rinaldi. Talijani su svoje snage na ovom podruju rasporedili do 17. travnja.24 Meu prvim akcijama koje su Talijani zajedno s ustaama proveli bilo je oduzimanje oruja bive jugoslavenske vojske koje je bilo prikupljano u andarmerijskim postajama.25 Nakon potpisivanja Rimskih ugovora 18. svibnja 1941., komanda II. talijanske armije naredila je da civilni komesari predaju vlast organima NDH u kotarevima koji su do sada bili pod talijanskom vojnom okupacijom, dakle i u kotarevima Ogulin, Vrbovsko i Delni-ce.26 Tada poinje sistematski teror ustakog reima na podruju Gorskog kotara.

Ustae su svoju vlast najbolje uspostavili na podruju kotara Ogulin. Ve 11. travnja ondje je za vritelja dravne vlasti postavljen Lovro Sui, odvjetnik u

pa je sve ispalo komino i glupo (pjesme, govori, prijetnje). Sam Paveli je na terasi bio do-ekan pjevakim zborom, gdje je odrao govor pun prijetnji, itd. (psine preko Drine i slino), a s druge strane je pjevao hvalospjeve faistima koji su ga doveli, vie Talijanima nego Nijemcima, kojih u skupini nije bilo (Zaviajni muzej Ogulin, Iskaz dr. ime Novosela, 2).

23 KRIZMAN 1978: 404-405. U Ogulinu i Karlovcu Paveli se vrlo slinim govorima obratio graanstvu. Milo ZATEZALO kae kako je Paveli u Ogulinu izjavio kako je on zaorao brazdu, a oni (Hrvati) neka je poravnaju (Iskaz Milo ZATEZALO, r. 1931., Gornje Dubrave). O govoru u Ogulinu vidi u lanku Nezaboravni asovi u Ogulinu: Hrvatski narod, 29. travnja 1941., 7.

24 ZATEZALO 1976: 77. Dolaska Talijana prisjea se Simo umonja. Talijanski vojnici bacali su kekse i cigare, bombone, a vikali su mu Piccolo!, pa ih je Simo doivio kao dobre i paljive ljude. U Plakom je prema njegovu iskazu bilo ak 2000 Talijana. Dakako, radilo se o talijanskoj kraljevskoj vojsci, ne o crnokouljaima. Iskaz Simo umonja, r. 1932., Vera (Plaki).

25 Odnosi izmeu Talijana i ustaa bili su od samih poetaka vrlo napeti. Tako je 28. i 29. travnja 1941. skoro dolo do sukoba izmeu jednih i drugih na podruju mjesta Saborsko, gdje su Talijani uhitili estoricu ustaa (ZATEZALO 1976: 82).

26 RAJNOVI 1984: 57. Nakon potpisivanja Rimskih ugovora general Ambrosio, komandant Druge talijanske armije, 20. svibnja je naredio predaju vlasti ustaama na podrujima koja su prikljuena NDH. Iz te je naredbe vidljivo da se talijanske snage ne povlae sa spomenutih podruja, nego dobivaju drugi status. One prestaju biti okupacijske snage i dobivaju znaaj trupa koje su stacionirane na teritoriju prijateljske i saveznike Nezavisne Drave Hrvatske (Zbornik dokumenata NOR-a, sv. XIII/1: 70-71).

350


Ogulinu, koji se isticao kao jedan od najaktivnijih predratnih frankova-ca.27 Paveli je 1. srpnja 1941. osnovao Veliku upu Modru sa sjeditem u Ogulinu.28 U Veliku upu Modru uli su kotarevi Delnice, Ogulin, Vrbovsko i Slunj. Organizacija ustake vlasti na podruju kotareva Delnice i Vrbovsko ila je sporije od organizacije u Ogulinu. Osim u samom Vrbovskom, Ravnoj Gori i Mrkoplju, u ostalim naseljima kotareva Delnice i Vrbovsko nije bilo mnogo ustaa. Naime, ondje je bilo znatno manje domaih ustaa. Zakonom od 19. travnja 1941. bila su rasputena opinska poglavarstva.

Prve ustake aktivnosti na podruju Gorskog kotara bile su vezane za otputanje Srba s radnih mjesta. Prema naredbi MUP-a NDH od 10. svibnja 1941., trebalo je otpustiti iz slube sve Srbijance, pri emu se mislilo na one Srbe koji su doselili na podruje Nezavisne Drave Hrvatske poslije 1. sijenja 1900. godine i na njihove potomke, kako je precizirano u posebnoj odredbi.29 Takoer se istie da ostale Srbe treba otpustiti ako su se isticali protuhrvatskim radom, a oni koji budu zadrani u slubi ne smiju biti na rukovodeim poloajima. O njima takoer treba podnijeti konkretne razloge i dokaze da su dostojni i potrebni da budu zadrani u slubi.30

Otputanja su se dogaala i prije naredbe MUP-a NDH. U andarmerijskoj postaji u Plakom bilo je na slubi pet Srba i jedan Hrvat. Dana 16. travnja 1941. ustaa Josip Tomljenovi pozvao je Hrvata Mirka epala, kaplara u plaanskoj andarmerijskoj postaji, da razorua svoje kolege i da stanicu popuni Hrvatima koji su odani NDH. Prema iskazu Milete Velimirovia, epalo to nije odmah elio uiniti, ve je to uinio tek sljedei dan rekavi kolegama: Gospodo, to mora biti, mora.31 Istog dana epalu su kolege predali oruje i uputili se svojim kuama, budui da su bili nepoudni za novu dravu. Milka Bunjevac prisjea se kako su svi eljezniari morali poloiti prisegu vjernosti Anti Paveliu negdje krajem travnja ili poetkom svibnja 1941. godine.32 U lipnju su svi zaposleni Srbi u opini Gornje Dubrave dobili od kotarske oblasti Ogulin obavijest da su otputeni s posla, o emu je uslijedilo i rjeenje Ministarstva unutarnjih poslova.33 Popisi inovnika i ostalih slubenika Srba i idova na podruju kotara

27 KOVAI 1974: 196.28 Narodne novine, br. 64, 1. srpnja 1941.; Hrvatski narod, br. 138, 2. srpnja 1941., 9. 29 Narodne novine, 7. lipnja 1941. 30 JELI-BUTI 1978: 165; MILOEVI 1981: 131. 31 ZATEZALO 1976: 99. 32 Iskaz Milka Bunjevac (ro. Jaki), r. 1926., Jakii (Srpske Moravice). eljezniare se nije

moglo otpustiti budui da bez njih ne bi funkcionirao promet. 33 ZATEZALO 1987: 451. Milan Jakovi svjedoi kako su u Dubravama stari opinski funkcionari

ostali na poloajima sve do lipnja 1941. godine i kako su upravo oni slali pozive da stanovnici dubravskog kraja predaju uniforme i oruje stare jugoslavenske vojske. Manji broj stanovnika to je i uinio (npr. Lazo Janjanin). U lipnju je u Dubravama postavljen za biljenika Posavac, a naelnik opine postaje Franjo Stipeti, lokalni Hrvat iz Dubrava (Iskaz Milan Jakovi, r. 1921., Donje Dubrave, i iskaz Milo ZATEZALO, r. 1931., Gornje Dubrave).

351


Ogulin koji nisu stekli pravo na mirovinu od 30. lipnja i 16. srpnja 1941., pokazuju kako su opinski pisari, primalje, redari, lugari, dostavljai, podvornici, lijenici i veterinari bili procijenjeni kao posve nepouzdani zbog svoje nacionalne i vjerske pripadnosti.34

U kampanji protiv Srba voena je iroka propaganda, a s druge strane uslijedile su konkretne akcije terora najrazliitijih obilka. Propaganda koja je voena protiv Srba isprva je zapoela u novinama. Dnevnik Hrvatski narod donosi niz lanaka koji su ukazivali da Srbima i idovima nema mjesta u NDH, potom su autori lanaka iznosili kako su Srbi strani elementi koji su oduvijek bili protivnici oslobodilake borbe hrvatskog naroda35 i u konanici su se zalagali za rjeavanje srpskog pitanja. Ve 8. svibnja 1941. izlazi lanak u Hrvatskom narodu pod naslovom Red i rad u Ogulinu.36 U lanku se naglaava kako su poskidani razni znakovi, koji su ozna-avali bivu srpsku vlast, a mjesto toga su istaknute hrvatske zastave. Hrvatskom je narodu vraen bivi Sokolski dom, koji je pretvoren u Hrvatski dom. Posebno je znakovita reenica u kojoj se tek uzgred spominje i poetak rjeavanja srpskog pitanja: Ogulin se jo uvijek isti od raznih tipova, koji su pod okriljem srpske okupacije razvijali svoje mrano djelovanje. Veliki ustaki zborovi u pojedinim hrvatskim gradovima nisu zaobili ni Gorski kotar. Na takvim zborovima govorili su pojedini ustaki dunosnici koristei govor mrnje i propagirajui antisemistsku i antisrpsku kampanju. Takvi javni skupovi odrani su u Ogulinu i Vrbovskom 3. lipnja 1941. godine. U dnevniku Hrvatski narod o tome je izvjeteno sljedeeg dana. U Oguli-nu je mnotvo od preko 12000 ljudi odluno manifestiralo NDH i poglavniku. Na samom skupu govorili su Jozo Dumandi, ministar udrube, Lovro Sui, ministar narodnog gospodarstva, Ivan Mikan, ogulinski upnik, i seljaci iz Saborskog, Modrua i Ogulina. Prvo je Mikan sluio misu, a potom je Dumandi ovako govorio: Sve vie i vie biva on (hrvatski narod, op. a.) od neprijatelja i nebrata Srbina materijalno iscrpljivan, a nacionalno i politiki ubijan i unitavan Po paklenskoj zamisli tuina trebalo je nestati i hrvatsko ime, a od ponosnog hrvatskog naroda trebalo je stvoriti pokornu raju, na ijoj bi grbai i uljevima mogao nesmetano neprijatelj se razvijati siui mu krv37 Lovro Sui, ministar narodnog gospodarstva NDH, izjavio je u Slunju poetkom lipnja: Neemo krvavog ienja, ali Srbi moraju seliti.38

34 HDA, MUP NDH, kutija 24, 1643/41. Prema popisu Srba zaposlenih u dravnoj slubi vidljivo je da ih je na podruju kotara Ogulin bilo sredinom srpnja 1941. godine 144. Najvei broj ih je zaposlen na eljeznici, a jedan dio u koli, kotarskom sudu, opini, kotaru, umariji (HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 447, 2244/41).

35 Hrvatski narod, br. 109, 3. lipnja 1941., 4. 36 Hrvatski narod, br. 85, 8. svibnja 1941., 5.37 Hrvatski narod, br. 110, 4. lipnja 1941., 2. Istog dana odrana je ustaka skuptina i u Vrbovskom

na kojoj je bilo 3000 ljudi (Hrvatski narod, br. 110, 4. lipnja 1941., 4).38 Hrvatski narod, br. 114, 9. lipnja 1941.

352


Ti dijelovi Dumandievog i Suievog govora bili su nalik na nedjeljne besjede kojima je Mile Budak diljem NDH govorom mrnje raspirivao netrpeljivosti Hrvata prema Srbima i idovima. U ogulinskom i vrbovskom kraju, u kojem u meuratnom vremenu nije bilo meuetnikih sukoba, i u kojem su postojali dobri odnosi izmeu Samostalne demokratske stranke i Hrvatske seljake stranke, Dumandi je svojim govorom potvrdio dotadanje i najavio budue progone i likvidacije Srba.

Hapenja srpskog stanovnitva u Gorskom kotar

U travnju i prvoj polovici svibnja na podruju Gorskog kotara vladao je relativan mir. Ve spomenuto prikupljanje oruja od strane ustaa i Talijana znailo je da su srpski seljaci predavali svoje oruje u lokalne andarmerijske stanice, gdje su ostajali izmeu nekoliko sati i dva dana. Na podruju Plakog ustaama je oko 150 srpskih seljaka predalo oruje, a nije ga bilo mnogo. U tome razdoblju nije bilo masovnih hapenja, ali je, na primjer, na podruju Plakog dvanaest ekonomski i politiki istaknutijih ljudi stavljeno u kuni pritvor.39

Prva masovna hapenja na podruju kotareva Vrbovsko i Ogulin zapoela su u svibnju 1941. godine. Prije svibnja bilo je tek pojedinanih hapenja.40 Posebno dolaze do izraaja hapenja Srba pojedinaca koji su se vie ili manje isticali u javnom politikom ivotu za vrijeme Jugoslavije i iju su djelatnost ustae okvalificirali kao protuhrvatsku. ini se da su ustae hapsili krajem svibnja one za koje su imali podatke (usmene ili pismene) da su u etnikom udruenju ili su lanovi JRZ-a.41 Optube o antihrvatskom djelovanju i etnitvu uglavnom nisu bile potkrijeplje-ne dokazima. Karakteristina su bila hapenja na osnovi etnikih lista, od kojih

39 ZATEZALO 1976: 83. 40 Dana 21. travnja 1941. uhapen je u Donjim Dubravama Jandre Jakovi. Po njega je doao Franjo

Ahil vlakom u 14 sati. Jakovi nije bio vezan i Ahil ga je ostavio kod terne, kako svjedoi Milan Jakovi. Navodno je Jandre uhapen jer se nalazio u etnikom udruenju. Jandre Jakovi uspio je pobjei (Iskaz Milan Jakovi, r. 1921., Donje Dubrave). Na podruju Plakog prvi je uhapen Rade Vukas iz Kunia 26. svibnja 1941., trgovaki putnik. Otac Sime umonje iz Vere kod Pla-kog bojao se ustakog terora, pa je izjavio kako je otvoreno lovite na Srbe donoenjem rasnih zakona (Iskaz Simo umonja, r. 1932., Vera - Plaki). Na podruju Ogulina u travnju su uhapeni Joso Kuer, Dragan agrovi, Laslo Haveli, Pero Pikur i Roko Kuini. Dragan agrovi i Pero Pikur bili su lanovi Partije, a ostali su bili simpatizeri Partije. Sobolevski 1971: 911.

41 U Likoj Jesenici bili su istaknuti aktivisti JRZ-a Duan Vukeli, Miljenko Milakovi, Ilija uti, Stanislav Nasadil, u Gomirju Vlado Mrvo, Petar Musulin, Bogdan Mamula, Milo Trbovi, u Josipdolu Nikica Orli, uro Boca, Milutin Kosanovi, u Severinu na Kupi Matija Pavia, u Drenici Milan Tatalovi, Duan Maravi, Filip Tatalovi, uro Tomi, Branko Lonar, u Ogulinu Vlado Bosni, uro Tatalovi, Stevan uri, u Dubravama Simo Vuini. Gotovo svi nabrojeni poubijani su od strane ustaa 1941. godine. Oni koji su preivjeli rat emigrirali su na poetku rata ili su bili u etnicima (HDA, SDS RSUP SRH, kutija 3, Elaborat o djelovanju gradjanskih stra-naka na podruju kotara Ogulin, 10.). Pripadnici etnikog udruenja takoer su stradavali, ali oni najistaknutiji uglavnom su uspjeli izbjei hapenje te su se kasnije, 1942., prikljuili etnicima.

353


su mnoge liste ustae sastavile po vlastitom nahoenju, oznaavajui pojmom etnika svakog uhapenog Srbina. Ovakve metode nisu odudarale od ustake politike na podruju itave NDH. Odvoenje u zatvore onih koji su optueni da su etnici, antihrvatski raspoloeni ili projugoslavenski orijentirani bilo je poevi od posljednjih dana travnja 1941., esto u mnogim krajevima: od Grubinog Polja, Krievaca, Svetog Ivana abmog, Pakraca do Vinkovaca, Ludbrega i Bjelovara.

Ve 22. svibnja 1941. ustae su u Josipdolu uhapsile est mladia koje su op-tuili da su sudjelovali u propagiranju komunizma i u jugoslavenskom Sokolu u Kraljevini Jugoslaviji.42 Ve sljedeeg dana ustae upadaju u opinu Gornje Dubrave i odvode 29 stanovnika, meu njima eljezniare, zemljoradnike, uitelje, gostioniara, trgovca i paroha. Od 29 odvedenih samo ih se dvoje vratilo (uitelj i uiteljica, koja je prema zabiljeci Zemaljske komisije kasnije poludjela).43 Prema iskazu ime Novosela, ravnatelja bolnice u Ogulinu do 1943. godine, prvi zloini na podruju ogulinskog kraja zbili su se krajem svibnja. U poetku ustae nisu dirali Srbe, ali jedne noi, mislim na katolike Duhove, ustae su pohapsili sve istaknute Srbe u Ogulinu i neke Hrvate poznate kao Jugoslavene. Od Srba su uhvatili: Vuksana, Bosnia, Gjujia sudiju i druge Srbe u svemu oko 70 lica.44 Prema iskazu Savice Mamula iz Ogulina, 28. svibnja 1941. ustae su dole u kuu Dane Mamule i traili ga da doe na sasluavanje.45 Nisu toga dana svi Srbi pohapeni u svojim kuama, ve ih je mnogo uhapeno i na sajmu koji se odravao u Ogulinu.46 Tada je uhapeno i mnogo seljaka iz plaanskog, du-bravskog i jasenakog kraja.47 Razlog hapenju je, prema pisanju ure Zatezala,

42 ZATEZALO 1976: 112. 43 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 502, 40030/45. U iskazu Draginje Metiko, uiteljice iz Ogulina, pie

kako je uiteljica iz Dubrava poludjela nakon silovanja u ogulinskoj kuli i da je potom otpre-mljena u Stenjevec (HDA, ZKRZ-Zh, kutija 152, 1355/44).

44 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 163, 2757/44. U ogulinsku kulu bili su zatvoreni ovi poznatiji Srbi: trgovci Milo Vuksan, Vladimir Bosni, Ilija Ivoevi, Nikola Manojlovi, Vladimir Mrvo, lijenik ivanovi, profesor Papjevski, paroh Ilija uri, studenti uro Tatalovi i arko Momilovi, sudac Marinko uri, posjednik Dmitar Milanovi, geodet Vlado Bijeli, posto-lari uroTatalovi i Milan Agbaba, profesor Grga Heimovi, poslovoa trgovine Bata Mio Matijevi, upanijski podvornik u penziji Borojevi, profesor Stanislav Kepljevski, umarski inenjer Nestorovi, umar Grozdani, Vlado Papi, Ivica Stoi i neki drugi (ZATEZALO 2007: knjiga I, 195-196).

45 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 439, 34719/45.46 O hapenjima na sajmu u Ogulinu svjedoe i brojni iskazi: iskaz Milan Jakovi, r. 1921., Donje

Dubrave, iskaz Milo Zatezalo, r. 1931., Gornje Dubrave, iskaz Marica Zatezalo (ro. Zatezalo), r. 1935., Gornje Dubrave; iskaz Srboljub Radulovi, r. 1933., Drenica i iskaz Simo Milanovi, r. 1924., Musulinski Potok. Milan Jakovi kae kako je mnogo Srba iz Dubrava dolo na sajam u Ogulin i kako je ondje izvrena masovna racija. Jedan dio Srba uhapen je prilikom vraanja kui, u zasjedama (SOBOLEVSKI 1971: 911).

47 ZATEZALO 1976: 83-84.

354


bio dolazak Lovre Suia u Ogulin, koji je bio najavljen za taj dan, pa su Srbi iz Ogulina i okolice pohapeni radi njegove sigurnosti.48 Simo Milanovi iz Musu-linskog Potoka prisjea se kako je toga dana dovezao u Ogulin trupce iz Ponorca kod Jasenka u Ogulin. Ustaa koji ga je tada vidio, a koji mu je bio prijatelj, dao mu je cedulju na kojoj je stajalo da moe proi pokraj svih straa i vratiti se u svoje selo. Meutim, konje je morao ostaviti, a kasnije mu ih je dovela stara Rogovika.49 Nakon toga je Simo otiao u umu.50 Mali je bio broj onih koji su se uspjeli izvui nakon hapenja.51

Toga istog dana i u Plakom je izvreno prvo masovno hapenje. Meu uhap-enima su se nali paroh iz Plakog, uitelj iz Like Jasenice, trgovac iz Plakog, ef eljeznike postaje Plaki, pekar iz Plakog, gostioniar iz Plakog i zamjenik episkopa.52 Krajem maja, mislim da je bila srijeda 28., poslije podne dola su dvojica ustaa po Peru unjara. Poto su ga nali kod kue, pitali su ga je li on lan Udruenja etnika. Iako im je ubjedljivo odgovorio da nije, ipak su ga poveli sa sobom, kako svjedoi Mile unjar iz Janja Gore kod Plakog.53 Pero Klipa iz Plakog takoer se sjea svojeg hapenja 28. svibnja. On je bio pekar u Plakom i ustae su ga uhapsili toga dana u njegovoj radnji. Istoga su dana, prema njegovim rijeima, uhapeni i neki pravoslavni svetenici i ugledniji ljudi iz plaanske doline te su zadrani u zatvoru u Plakom, a potom su prebaeni u Frankopansku kulu u Ogulin.54 U Frankopanskoj kuli drali su nas oko 20 dana. Da nas ponize i kao ljude i kao mnoge dotada ugledne i cijenjene graane, prisiljavali su nas da metemo ogulinske ulice.55 Njih oko sedamdeset koji su se nalazili u ogulinskom zatvoru meli su ulice pjevajui pjesmu Spremte se, spremte se, etnici, koju su ih ustae prisiljavali pjevati. Oko 6. lipnja, kasno uvee, izvedeni smo iz elija u

48 ZATEZALO 2007: knjiga I, 196. 49 Iskaz Simo Milanovi (r. 1924.), Musulinski Potok (Ogulin). 50 Danu Mamulu su za razliku od Milanovia, kao i veinu uhapenih, zatvorili u kuli u Ogulinu,

a zatim ga odveli iz Ogulina u logor Danicu kod Koprivnice 6. lipnja 1941., zajedno sa stotinjak osoba uhapenih na podruju Vrbovskog i Ogulina. Dana 2. jula 1941. otpremljen je moj mu iz Koprivnice u Gospi, te na njegovom proputovanju kroz Ogulin razgovarala sam s njime na eljeznikoj stanici u Ogulinu, gdje mi je mu ukratko saobio, da idu u Gospi na izdravanje kazne. ini se da se Mamula jo jednom vlakom provezao kroz Ogulin kada su ga iz Gospia deportirali u Jasenovac, ali Savica Mamula nema o tome neposredne dokaze, ve je samo o tome ula od istaice na kolodvoru Zore Mihaljevi, koja je navodno Mamulu jo jednom vidjela kada su ga deportirali iz Gospia prema sjeveru (HDA, ZKRZ-Zh, kutija 439, 34719/45).

51 ZATEZALO 1976: 84-85.52 ZATEZALO 1976: 84. 53 ZATEZALO 1976: 90-91.54 Frankopanska kula u Ogulinu bila je zatvor Sudbenog stola. 55 Meu onima koji su meli ulice bili su uglavnom graani i sveenici, dok su seljake ustae

potedjeli, gledajui im prije odabira za metenje uljeve na rukama (ZATEZALO 1976: 103).

355


dvorite zatvora. Tu su nas postrojili u kolonu po jedan. Krivudava kolona pruila se preko cijelog prostranog dvorita i liila je na ogromnu zmiju koja nestaje u ponoru... Jedan po jedan je neto potpisivao... Koliko se sjeam, pisalo je ovo: Ja nie potpisani vlastoruno se potpisujem da sam za vrijeme Kraljevine Jugo-slavije radio protiv interesa hrvatskog naroda, ustakog pokreta i Poglavnika. Ve sljedei dan uhapenici su otpremljeni u logor Danicu.56 Klipu je iz Danice izvukao njegov punac, porijeklom Talijan, koji je u Plakom pomagao Talijanima koji su sastavili molbu za njegovo putanje iz logora, pa su Klipu 6. studenoga 1941. pustili iz Danice.57 Iz te skupine nisu svi imali toliko sree. Krajem svibnja ustae su pohapsile i nekolicinu seljaka iz Gomirja i Otarijskog Otoka. Mara Manojlovi prijavila je hapenje i ubojstvo svojega mua Zemaljskoj komisiji za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa. Naime, njezina su supruga ustae uhapsile na sajmu u Ogulinu i odande ga odvele u Frankopansku kulu, a odatle u Koprivnicu, pa Jadovno.58 Uz njega je toga dana iz Otoka odvedeno jo 30 ljudi, od kojih se nitko nije vratio kui.59 Na podruju sela Jablan, Hajdine, Presika, Stubica i Tuk 29. svibnja 1941. uhapeno je 20 Srba i 7 Hrvata. Svi su

56 Logor Danica bio je udaljen oko 1 kilometar od grada Koprivnice, na podruju nekadanje tvornice umjetnog gnojiva. Logor je osnovan u travnju 1941., a kroz njega je, prema istraiva-njima dr. Zdravka Dizdara, prolo oko 5600 zatoenika, od ega je u Jadovnom stradalo (prema poimeninom popisu) njih 2167. Prema istraivanjima dr. Zdravka Dizdara, s podruja kotara Ogulin u Danicu je otpremljeno 185 Srba, od toga je njih 182 stradalo u Jadovnom. S podruja kotara Vrbovsko u Danicu je otpremljeno 39 Srba, 2 Hrvata i 1 idov, od toga ih je stradalo 39. S podruja kotara Delnice u Danicu nitko nije otpremljen (DIZDAR 2002: 389). U prvom navratu odvoenja u Danicu, 6. lipnja 1941. iz Ogulina je odvedeno oko 90 uhapenih (SOBOLEVSKI 1971: 912). Prema istraivanjima ure Zatezala u logoru Jadovno je s podruja kotara Ogulin ubijeno 355 osoba. Podatke za podruje kotara Vrbovsko Zatezalo ne donosi (ZATEZALO 2007: knjiga I, 732).

57 ZATEZALO 1976: 93-97. 58 Logor Jadovno nalazio se dvadesetak kilometara od Gospia, na planini Velebit, i sastojao se

od logora i krakih jama nad kojima su ustae izvravali zloine. U sklopu logora Jadovno i Pag ubijeno je prema procjenama Slavka Goldsteina 28.000 ljudi. Iz logora Danica uglavnom su svi zatoenici s podruja Ogulina i Vrbovskog odvedeni u Jadovno i na Pag, gdje su poubijani (vidi biljeku 56).

59 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 503, 40175/45. Oni koji nisu na intervenciju puteni iz ogulinske kule, odvedeni su prvo u Danicu, a potom u Gospi, odakle su sprovedeni u Jadovno, gdje su ubijeni. Zanimljiv je dopis koji se uva u Zaviajnom muzeju u Ogulinu u kojem Milica Kosanovi trai da se njezin suprug Lazo Kosanovi, koji je uhapen 28. svibnja 1941., proglasi od strane Sudbenog stola u Ogulinu mrtvim. Milica Kosanovi je tu odluku dobila 1. kolovoza 1944., dakle tri godine nakon suprugove smrti. Nakon bezuspjenog traenja informacija o suprugu kod Opinskog poglavarstva u Ogulinu, eljeznike postaje u Ogulinu, Ministarstva unutarnjih poslova Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost, odjela za javnu sigurnost, odsjeka za politiko redarstvo u Zagrebu i objavljivanja oglasa u novinama, Milica Kosanovi dobila je rjeenje da je datum suprugove smrti 3. sijenja 1942. godine. Milica je zadnji put o suprugu neto doznala prilikom njegova premjetanja iz Danice u Gospi 7. srpnja 1941. (Zaviajni muzej Ogulin).

356


bili u zatvoru od 8 do 30 dana, a onda su puteni. Prema izjavi Ivana tiglia, koja se uva u Zaviajnom muzeju Ogulin, ova je grupa nedugo nakon putanja ponovo bila pohapena, a jedini su iz nje preivjeli on, Zvonko Matijevi i Jovo Stipanovi.60 Nakon ovih prvih hapenja bilo je mnogo Srba koji su razmiljali o tome da se prebace u Srbiju. Poetkom lipnja teror ustaa nad srpskim stanov-nitvom Gorskog kotara i dalje je bjesnio. U Plakom su prvih dana lipnja 1941. uhapeni pravoslavni sveenici.61 Prvi pravoslavni sveenik koji je uhapen u Plakom bio je Milan Dokmanovi, prema sjeanju Gaje Grbe.62 U Jasenku su, prema sjeanju Radoslava Kosanovia koje se uva u ogulinskom muzeju, ustae uspjeli pohapsiti desetak ljudi i prije nego to su ih pustili proitali su im imena nekih istaknutih pojedinaca iz okolice Jasenka i samog mjesta Jasenak. Pojedinci koji su puteni pozvali su one koje su ustae proitali da dou u Ogulin, a ovi, nadajui se da im se nita nee dogoditi kao ni prethodnoj grupi, doli su u Ogulin i odatle su odvedeni u Gospi, pa u Jadovno, gdje su pobijeni.63 Nakon svibanjskih hapenja, pojedini mukarci, strahujui od ponovnog hapenja, odlaze u ume i ondje se skrivaju u zbjegovima.64

Kotar Delnice znatno je bolje prolazio u prvoj godini rata. Nasilje ustaa ondje nije dolazilo toliko do izraaja, kao u ostalim dijelovima Gorskog kotara. Ustake vlasti su se ondje znatno tolerantnije odnosile prema domaim Srbima, tako da je bilo sluajeva da su se Srbi s podruja kotareva Ogulin i Vrbovsko sklanjali u kotar Delnice kod poznanika Hrvata koji su ih titili.65 Primjer sela Vojni Tuk, jedinog srpskog sela u kotaru Delnice, govori vie o tom suivotu. Ondje je 1941. ivjelo 45 pravoslavnih obitelji. Ustae su na popisu imali 15 znamenitijih Srba iz sela Tuk koje su trebali pohapsiti, ali zahvaljujui lanovima Partije iz Mrkoplja i biljeniku Peri Sinku nisu odvedeni u zatvore.66

Za razliku od Delnica, na podruju Vrbovskog, u Srpskim Moravicama, masovna hapenja su zapoela 13. lipnja 1941. godine. Nada Tomi prisjea se kako su ustae upali u selo 13. lipnja i doli u duan njezina supruga Miloa Tomia. Kad je vidjela kako ustae tuku njezina sina Veljka Tomia, uspjela je pobjei kod susjede Marije Le. Ondje je ustae nisu uspjeli pronai jer je bila skrivena pod krevetom.

60 KOVAI 1974: 199. 61 ZATEZALO 1976: 85. 62 ZATEZALO 1976: 100.63 KOVAI 1974: 199. 64 KOVAI 1974: 200. 65 Takvih je sluajeva bilo posebno mnogo u kasnijim godinama rata. Moji svjedoci su mi izjavili

kako Hrvatima od Moravica do Rijeke svima treba skinuti kapu, a od Moravica do Ogulina da im uglavnom nisu pomagali, ve da su ih hapsili. (Iskaz Veljko Tomi, (r. 1923. g.), Srpske Moravice, Iskaz Nada Mati (ro. Miri), (r. 1917. g.), Srpske Moravice).

66 KOVAI 1974, 200-201.

357


Taj dan su mi ustae opljakali sav duan. Pet dana nakon hapenja njezina supruga, ustae su doli u duan, zapeatili ga i izjavili da duan vie nije njezin, ve njihov. Istog dana je uhapen i Vlado Dokmanovi, eljezniar na kolovodvoru Srpske Moravice, kojeg su ustae kao i Tomia odveli u Ogulin.67 Istoga dana iz Srpskih Moravica odvedena su u Ogulin jo 23 stanovnika (dakle sveukupno 25 osoba), od kojih su veina bili eljezniari, trgovci, gostioniari, a posljednji na popisu bio je sveenik Vladimir Dui.68 O uhapenima Anka Vujnovi i Marta Vuj-novi daju iskaz Zemaljskoj komisiji za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa: Svi gore navedeni odvedeni su u Ogulin od kuda se nisu nikada vie vratili. Nisu se bavili politikom niti su dali nikakav drugi povod za hapenje, jer su svi odvedeni kod vrenja svoga posla, bilo iz tvornice ibica u Vrbovskom, ili eljeznike stanice, odnosno trgovine i gostione.69 Meu uhapenima naao se i otac znamenitog glumca Pere Kvrgia. Toga dana, prema sjeanju Pere Kvrgia, aci ogulinske gimnazije iz Srpskih Moravica, Vrbovskog, Gomirja i Ogulinskog Hreljina otili su po spomen-svjedodbe koje su bile dijeljene u ast Pavelieva roendana.70 U Ogulinu, na stanici, Peri je priao Vilko Mihaljevi, kum obitelji Kvrgi, rodom iz Fuina, i rekao mu: Pero, ustae su ti uhapsili oca. Kvrgi je na to odgovorio: Nita zato, budui da e ga pustiti kad ga ispitaju i utvrde da nije nita kriv. Milan Kvrgi je bio uspjean poslovni ovjek koji je drao u zakupu restoran na eljeznikoj postaji. Njemu je pomagao brat Nikola, koji je uhapen istoga dana s Milanom. Po dolasku na stanicu u Srpske Moravice dolo je do otrjenjenja. Uhapeni su bili vezani u andarmerijskoj postaji, a potom su ih potrpali u vagon na kojem je pisalo pokvareno voe i odvezli ih u Ogulin, a odatle u logor Danicu, pa u Gospi, a zatim su ih veinu pogubili u Jadovnom ili na Pagu. Ovog hapenja prisjea se i Milka Bunjevac.71 Njezin ujak Ilija Vuini nalazio se meu uhapenima. Majka Milke Bunjevac molila je ustakog tabor-nika tiglia u Moravicama da pusti na slobodu njezina brata Iliju Vuinia. Uz njega je navodno stajao Rade Jaki, koji je uz neke Brdare jedini u Srpskim Moravicama preao na katoliku vjeru, i on je potvrivao tiglieve rijei da je Ilija Vuini opasan po hrvatsku dravu. Vuiniu su nakon njegova odlaska iz

67 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 164, 2790/44. 68 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 501, 39899/45. Navodno ih je bilo i vie. Prema Prilogu gradji (izjava)

za historiju KPH (SKH), radnikog pokreta i NOB-e mjesta Srpske Moravice (opina Vrbovsko) koji su izradili Mihajlo Vukovi, Nikola Rajenovi i Dragan Manojlovi toga dana, 13. lipnja 1941., uhapeno je 36 ljudi, a ne 25 (Zaviajni muzej Ogulin). Nakon to su Duia odveli, Dr-avno ravnateljstvo za ponovu naredilo je prodaju robe iz stana Vladimira Duia a novac koji je dobiven od toga trebao je biti uloen na raun Dravnog Ravnateljstva za ponovu. (HDA, Fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 442, 668/41).

69 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 496, 39457/45. 70 Iskaz Pero Kvrgi, r. 1927., Srpske Moravice. 71 Iskaz Milka Bunjevac (ro. Jaki), r. 1926., Jakii (Srpske Moravice).

358


ogulinskog zatvora u logor Danicu povremeno sestra i neakinja ile u posjet, pa se jednog od posjeta Danici prisjea i Milka Bunjevac. S Marijom Petrovi, sluavkom paroha Duia, i nekim drugim enama iz Srpskih Moravica Milka je otila u logor Danicu. Milka se prisjea logora koji je bio golema tvornica ograena icom. Ispred logorske kapije svi posjetitelji morali su ostaviti kofere na kojima je na ceduljici bilo napisano ime onoga kojemu je prtljaga namijenjena. Milka se prisjea zatoenika koji su u to vrijeme jo relativno dobro izgledali, posebno oni koji su u logor doli nedavno. Od ustaa se prisjea emigranata u crnim unifor-mama i domaih ustaa u zelenkastim uniformama. ene su molile da vide svoje mueve. Supruga Ljube Dokmanovia takoer je molila da vidi svojega mua koji je bio prijeratni predsjednik etnikog udruenja, meutim ustaa kojeg je molila odgovorio je da ga ne moe vidjeti budui da je on bio neprijatelj Hrvata i da je ve dosta vremena provela s njime. Milka je ujaka uspjela vidjeti, ali ne i s njim razgovarati. Vidjela je i paroha Duia koji je u to vrijeme jo dobro izgledao, ali u kasnijim posjetama, u kojima Milka nije sudjelovala, sveenik Dui imao je iupanu bradu i gnojne rane. Ilija Vuini dobio je kofer koji mu je neakinja donijela i na ceduljicu na kojoj je pisalo njegovo ime napisao je na drugoj strani: Milka, ja sam dobro, hvala, te je poslao krui koji su dnevno dobivali u logoru, da bi sestra i neakinja vidjele da ima to jesti. Milka i danas uva taj papir. Ujak Ilija Vuini kasnije je odveden u Jadovno, a kad je vlak prolazio kroz postaju u Ogulinu, gdje je njegov brat radio u magazinu, jedan od logoraa rekao je bratu kako se u jednom od vagona nalazi i Ilija.72 U Jadovnom je meu mnogim r-tvama stradao i Ilija Vuini. Toga hapenja se prisjea i Nada Mati.73 Njezinog su oca Simeona Miria ustae uhapsile 13. lipnja. Meutim, majka Nade Mati, koja je bila Hrvatica, otila je tigliu moliti da ga pusti iz zatvora, to je ovaj zbog njezine vjerske i nacionalne pripadnosti i uinio. Otac je puten iz zatvora i nakon toga, kako kae Nada Mati, imao je krvave ruke od ice. Ve sljedei dan pobjegao je u Srbiju i na taj nain spasio si ivot.74 Budui da ni on ni brat nisu imali dokumente, Nada je dokumente odnijela u Srbiju i ondje preuzela pisma za rodbinu u Srpskim Moravicama. Nakon dijeljenja pisma netko ju je optuio da

72 Simo umonja gledao je kao dijete vlakove koji su prolazili s logoraima od Ogulina za Gospi kroz Plaki. Prisjea se kako je viao po danu tijekom 50 dana dva puta dnevno kompozicije od dvadeset vagona koji su bili puni logoraa. Pitanje je koliko ih je bilo po noi, kako kae Simo umonja. Prisjea se kako je jedan od logoraa bacio iz vagona komad cipele na kojoj je bila zavezana dopisnica i poruka na kojoj je stajalo da tko nae ovo neka baci na potu. Na dopisnici je stajalo kako putuje prema Gospiu iz Danice. umonja je dopisnicu bacio na poti. Na svakom je vlaku bilo pet ili est ustaa koji su uvali logorae. Vlakovi su prestali prolaziti tijekom kolovoza (Iskaz Simo umonja, r. 1932., Vera - Plaki).

73 Iskaz Nada Mati (ro. Miri), r. 1917., Srpske Moravice. 74 Pojedinanih odlazaka u Srbiju bilo je mnogo. Otac Miloa Zatezala, eljezniar, pobjegao je

na vrijeme u Srbiju te je ondje ostao itav rat ostavivi u Dubravama djecu i suprugu (Iskaz Milo Zatezalo, r. 1931., Gornje Dubrave).

359


iri propagandu pa su je ustae uhapsili. Ustae su proitali sva pisma i ustanovili da u njima nema niega kompromitirajueg pa su Nadu pustili, a ona je, zahva-ljujui savjetu prijateljice Anele Bambi, nakon toga pobjegla s malim sinom u Srbiju. Nada se prisjea kako su ustae istog dana kada su uhapsili njezina oca (13. lipnja) uhapsili i Simu Furkulju. Prilikom hapenja nali su kod njega sliku kralja Petra Karaorevia i naredili mu da je donese na ulicu i zatim ondje pred svim Moravanima podere i vie: Param sliku kralja Petra! Nakon toga odveli su ga u Ogulin uz pla njegova malog sina.75 I Miloa Tomia, trgovca, odveli su toga dana. Njegov sin, Veljko Tomi, imao je vezu pa je molio Ankicu Marheti koja je bila u ustaama u Ogulinu, da spasi njegova oca. Ankica Marheti traila je Veljka da donese dva potpisa od Hrvata iz Srpskih Moravica koji bi jamili za njegova oca. Tomi je dugo obilazio hrvatske kue, ali je uspio samo dobiti potpis mesara Vilka Mihaljevia koji je rekao da e mu se potpisati jo 100 puta ako to pomae. Meutim, oca nikada vie nije vidio.76 O stradanju svojih oeva i brae Moravani su, kako veli Veljko Tomi, saznali tek u srpnju 1941. preko Sime Vuinia koji je radio na eljeznici u Gospiu, pa je vidio transporte koji su vozili zatoenike iz Danice u Gospi.77 Na podruju kotara Ogulin, iz mjesta Plaki ustae svakodnevno tijekom lipnja odvode istaknute pojedince na ispiti-vanje u Ogulin, meu ostalim kaluere i lanove crkvenog suda.78 Istovremeno upan Jurica Markovi odluuje da e svoje prostorije opskrbiti pokustvom iz episkopalnog dvora u Plakom, to i ini odnosei najbolje komade poetkom lipnja 1941. godine.79

Ustae su nedugo potom uhapsili i kaluere u manastiru Gomirje. Dravno ravnateljstvo za ponovu uputilo je u srpnju 1941. popis sveenika koje treba pohapsiti i deportirati u Srbiju: na popisu su se nali iguman i etiri kaluera iz manastira Gomirje, sveenik iz Gornjih Dubrava, sveenik iz Ponikava, sveenik iz Drenice, sveenik iz Ogulina, vladika iz Plakog, prota i inovnik crkvenog suda iz Plakog, kateheta iz Plakog te sveenici iz Like Jasenice i Jasenka.80 Meutim, hapenja pojedinih od nabrojenih sveenika dogodila su se ve ranije. O hapenju kaluera i igumana u manastiru Gomirje dao je iskaz jedini preivjeli,

75 Iskaz Nada Mati (ro. Miri), r. 1917., Srpske Moravice. 76 Iskaz Veljko Tomi, r. 1923., Srpske Moravice. 77 Iskaz Veljko Tomi, r. 1923., Srpske Moravice. 78 Prema sjeanju Stevana Skorupana (r. 1929., Lapat - Plaki), u Plakom je bilo uhapeno 19

pravoslavnih sveenika. Samo se jedan spasio jer je u vrijeme hapenja bio na slubenom putu. 79 ZATEZALO 1976: 85.80 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 449, 2851/41. Prema izvjeu kotarskog

naelnika iz Ogulina od 15. srpnja 1941., svi pravoslavni popovi na podruju kotara Ogulin poslani su u koncentracijske logore, a jedino je ostao pravoslavni vladika u Plakom kojeg zbog starosti nisu otpremili (HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 444, 1175/41).

360


otac Nektarije Dazgi: Na dan u Duhovski ponedeljak 1941. godine (dakle prije nego to je popis izraen, u lipnju 1941., op. a.), iznenada dooe ustae iz Ogulina u kamionu, opkolie manastir Gomirski, bratiju sterae u manastirske sobe, poee ispitivati o novcu i kljuevima manastirske kase... Nakon maltretiranja sveenike su odveli u Ogulin, a zatim u Koprivnicu. Ondje su starom sveeniku Dujiu iz Srpskih Moravica oduzeli naoale, tako da nije mogao nita vidjeti. Dazgi se prisjea kako je u Danici zatekao gotovo itav crkveni sud iz Plakog i da je bilo vie od trideset sveenika.81

Protiv svakodnevnih hapenja na podruju kotara Ogulin glas je dignuo Hrvat, sedamdesetogodinji starac, trgovac i gostioniar Matija Suanj iz Ogulina, koji je ustaama prigovarao to hapse nevine ljude i govorio im: Pazite da se i vama ne bi to dogodilo. Suanj je bio uhapen 29. lipnja 1941. i odveden u Frankopansku kulu. Izmrcvarenog, nakon dva dana muenja odveli su ga u bolnicu, gdje se navodno sam bacio s drugog kata, iako se prema rijeima svjedoka nije mogao micati.82 Tijekom lipnja 1941. u ogulinskim knjiarama zaplijenjene su knjige izdavakih kua No-lit i Orbis, a djelatnost pojedinih lijevih sportskih i radnikih organizacija bila je zabranjena.83 Dana 26. lipnja 1941. objavljena je Izvanredna zakonska odredba i zapovijed Poglavnika. Tom je odredbom Paveli naredio stavljanje pred prijeki sud svakoga tko bi irio glasine da bi dne 28. o. mj. (lipnja, op. a.) u Hrvatskoj imali uslijediti tobonji progoni proti jednom dijelu graanstva, ali i svakoga tko bi uobe bilo kada izvrio bilo kakvo nasilje nad ivotom ili nad imovinom bilo kojeg dravljanina ili pripadnika Nezavisne Drave Hrvatske.84 Ta odredba je zapravo omoguavala ustaama da izvre nova hapenja optuujui uhapenike za irenje glasina koje su sami (ustae) svojim postupcima i progonima izazvali. Novi val nasilja zapoeo je u srpnju 1941. godine. Tada je uhapen Duan Ivoevi, kojega je sud u Zagrebu osudio na 10 godina strogog zatvora jer je govorio da su zloin nad Josipom Mravuncem u Hrvatskom Blagaju u noi 5. svibnja 1941. po-inile ustae, a ne etnici, kako je bilo slubeno objanjeno u javnosti. Ivoevi je 8. srpnja stavljen u pritvor u Ogulinu, a ubrzo nakon njegova hapenja pohapeno je 27 pripadnika KPJ u Ogulinu, od kojih su 26 bili Hrvati.85

Tijekom srpnja 1941. ustae su uspjeli prikupiti izvjestan broj ljudi iz Drenice i okolice u Ogulinu, pozivajui ih da izdre kaznu za umsku tetu. Naime, seljaci iz okolice Drenice krali su drva u umi i zbog toga su bili osuivani na 14 dana prisilnog rezanja drva. U pozivu je stajalo da e im se ukoliko budu vrijedni prili-

81 ZATEZALO 2007: knjiga I, 200. 82 MAGDI 1981: 38. 83 MAGDI 1981: 39.84 Zbornik zakona i naredaba Nezavisne Drave Hrvatske, godina 1941., godite I, Zagreb 212-

213: Izvanredna zakonska odredba i zapovijed. 85 MAGDI 1981: 39.

361


kom piljenja drva, kazna smanjiti na jedan dan. Pojedini naivni seljaci doli su iz Drenice u Ogulin, gdje su bili likvidirani.86 Ustae su traile prilike za hapenje Srba, a to je bilo onda kada bi se okupljalo mnotvo ljudi. Tako su ustae u Ogu-linu, nakon hapenja na sajmu u svibnju 1941., 30. srpnja, u nedjelju, ponovile masovno hapenje. Tom prilikom su uhapeni i seljaci iz Gornjih Dubrava, njih 16, koji su u Ogulin doli trgovati, ali i brojni seljaci iz Josipdola i drugih sela iz okolice Ogulina.87 Te nedjelje trebao je biti uhapen i Vuini, drugi ujak Milke Bunjevac, ef magazina na ogulinskom kolodvoru. Meutim, u vrijeme slube doao mu je jedan ustaa i priopio mu da e te noi biti uhapen te neka bjei kamo god zna. Vuini se potom ukrcao na vlak koji je vozio od Ogulina prema Rijeci i siao kod Gomirja. Tek oko ponoi doao je sestri, gdje je znao da ga ustae nee traiti te je ve za dva-tri dana uspio prebjei u Srbiju.88 Nakon masovnog hapenja te nedjelje Srbi vie nisu dolazili na sajam u Ogulin. O tome svjedoi i izvjee kotarskog predstojnika u Ogulinu Dravnom ravnateljstvu za ponovu u kojem pie: Danas je bio nedjeljni sajam (6. kolovoza 1941., op. a.) u Ogulinu, na koji Srbi u ope nisu doli iz straha, da bi bili uhapeni.89

U kolovozu stradavaju i sela oko Josipdola. Ustae iz Josipdola izdali su tijekom 5. i 6. kolovoza 1941. naredbu srpskom stanovnitvu na podruju opine Josipdol da se nikuda ne smiju kretati od svojih kua. Stanovnitvo je uglavnom potovalo tu naredbu, pa su ustae u veem broju sluajeva uspjeli izvriti hapenja 6. i 7. kolovoza. Dana 6. kolovoza hapenja su izvrena izmeu 21 i 23 sata u Josipdolu, Vajinom Vrhu i Vojnovcu. Vei dio pohapenih ustae su poubijale u Podveljunu u neposrednoj blizini Josipdola, prema iskazu Branka Sedlara. Dan kasnije ustae su napale selo Trojvrh i ondje poubijali 45 ljudi na lokalnom groblju.90 Usporedo s hapenjem i likvidacijom ljudi u Trojvrhu, uhapena je jo 41 osoba u Vajinom Vrhu, Vojnovcu i Josipdolu.91 Ustae su namjeravale likvidirati te osobe, ali zbog

86 O tome dogaaju izjavu Zemaljskoj komisiji za utvrivanje zloina okupatora i njihovih poma-gaa dao je Ilija Tatalovi (HDA, ZKRZ-Zh, kutija 152, 1379/44). Iskaz Srboljub Radulovi, r. 1933., Drenica.

87 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 497, 39502/45. U iskazu stoji da su uhapeni 29. srpnja, a vrlo vjerojatno je rije o pogreci, budui da je sajam bio u nedjelju 30. srpnja. To potvruje i izjava Glie Batala dana u Komesarijatu za izbjeglice i preseljenike u Beogradu 17. srpnja 1942. godine (AJ, fasc. 919). Izjavu vidi u: ZATEZALO 2007: knjiga II, 244-246. O stradavanju Srba iz okolice Plakog i Josipdola na sajmu 30. srpnja 1941. vidi u: ZATEZALO 1976: 87, 113-114. Milan Jakovi se prisjea kako je njegov otac Simo Jakovi rekao Mihajlu Jakoviu da ne ide na sajam, da e ga ondje uhapsiti. Mihajlo Jakovi se nije bojao pa je otiao, smatrajui da nikome nije nita naao uinio. Ustae su ga uhapsile i nikada se vie nije vratio. (Iskaz Milan Jakovi, r. 1921., Donje Dubrave).

88 Iskaz Milka Bunjevac (ro. Jaki), r. 1926., Jakii (Srpske Moravice).89 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 456, 5249/41. 90 ZATEZALO 1976: 114-115. 91 ZATEZALO 1976: 116.

362


intervencije Talijana dolazi do putanja zatoenika. U isto vrijeme, prema pisanju Branka Sedlara, dolazi u Josipdol neki ustaki funkcionar, koji nareuje da se zato-enici puste na slobodu i da se prestane s ubijanjem. Dana 12. kolovoza dolazi do demonstrativnog prosvjeda u Josipdolu gdje su ene od Talijana traile izruenje ustaa i stavljanje pred sud zbog uinjenih zloina nad njihovim muevima.92 Mukarci su, zbunjeni naglom promjenom raspoloenja na podruju ogulinskog kotara, pobjegli na masiv Hum i ondje ostali tijekom itavog kolovoza.93

Poetkom kolovoza ustae su poinile najvee masovno hapenje na podruju kotara Vrbovsko. Dana 3. kolovoza 1941. uhapeno je 85 Srba koji su bili na radnom mjestu kao eljezniari.94 Meutim, prema podacima Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, uhapenici su odvedeni u ogulinski zatvor, zatim u Koprivnicu, a odande u Gospi, pa u Jadovno, gdje su pobijeni.95 Prema poslijeratnom popisu Zemaljske komisije toga dana su uhapene 63 osobe. Hapenja se prisjea Duan Rajnovi iz Tomia, koji je zahvaljujui nepoznatom ovjeku spasio glavu. Naime, te strane noi 2. augusta 1941. go-dine bio sam u slubi zajedno s Lazom Jakiem. Poslije ponoi k nama je doao ovjek ijeg se imena ne sjeam i rekao da su na stanicu doli ustae i da hapse ljude koji su u nonoj smjeni. Mi smo se sakrli na vrh lokomotive serija 32, koja ima okolo lim. Na lokomotivi je bio mrak, a okolo je bilo sve osvijetljeno, i mi smo sve mogli vidjeti. Odmah nakon toga doao je Cvitei s jednim ustaom koji je nosio puku. Prema njima je iao Ivan Brajdi koga je Cvitei pitao: Gdje su ispirai lokomotiva? Brajdi je odgovorio da ne zna. Tada se Lazo uplaio i poao dolje s maine i rekao: Evo me, gospodine! Odmah su ga svezali, a pred uredom nadzornika Polia ve su bili svezani i braa Nikola i Jovo Kovaevi, Simo Vukovi-Mljekarov iz Petrovia, Nikola Niki Nestorov iz Bunjevaca i jo nekoliko ljudi koje nisam mogao prepoznati. Poslije toga sam pobjegao s radnog mjesta i otiao kui, a odmah zatim u zoru otiao u Radigojnu. Obavi-jestio sam Simiku Juzbaia i Simu Rajnovia-Miiina da ne idu u slubu, jer ustae hapse. Juzbai je posluao, a Rajnovi otiao na posao, gdje je uhapen

92 Talijani su nakon preuzimanja vlasti poetkom rujna 1941. u svim mjestima s veinskim srpskim stanovnitvom eljeli postaviti Srbe na elo dravne uprave zato da ne bi dolo do pobuna. Sa Srbima su Talijani nastojali biti to ljubazniji te su se trudili pokazati im kako su spremni kazniti ustae koji su poinili zloine.

93 ZATEZALO 1976: 117. 94 Hapenje eljezniara na radnom mjestu nije se dogaalo samo u Moravicama. Takvih je slua-

jeva bilo i u Donjim Dubravama. Tako je npr. uro Jakovi-ican, otac sedam keri, komandir odjeljenja prunih radnika, zbog straha da ga ne uhapse spavao u umi. Ondje su ga zatekli Rade Janjanin i Milan Jakovi i upozorili ga da ne ide na posao. uro Jakovi se bojao da e izgubiti svoj posao pa je stoga izjavio da e jo samo taj dan otii na posao. S posla se nikada nije vratio. Toga je dana uhapen (Iskaz Milan Jakovi, r. 1921., Donje Dubrave).

95 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 501, 39899/45.

363


i vie se nikad nije vratio.96 Hapenja se prisjea i Duan Hajdin, otpravnik vlakova u Moravicama. 2. augusta 1941. godine oko 23 sata stigla je jednim teretnim vlakom grupa od 8 ustaa. Na stanici ih je doekala grupa moravikih ustaa sa spiskovima za hapenje. Poeli su s hapenjem po redu, na svim radnim mjestima, tako da su blokirali saobraaj. Ja sam o tome obavijestio efa stanice arevia; istovremeno sam obavijestio i talijansku eljezniku komandu, ali ni jedna strana nije poduzimala nita, ve su mirno promatrali hapenje ljudi. Kad su zavrili hapenje po stanici, onda su otpoeli hapsiti po stanovima. Ujutro su iz Sokolskog doma doveli 85 ljudi na eljezniku stanicu, na teretni vlak. ene su vriskale za muevima, a djeca za oevima. Da bi sprijeile odvoenje mueva, ene s djecom su legle na prugu. Talijani su ene na najgrublji nain rastjerali, a ustae su ljude ubacili u vagone i otpremili ih za Ogulin, odakle se nisu nikad vie vratili sve su ih pobili.97 Milka Bunjevac je takoer proivjela ovaj dogaaj.98 Tog jutra je njezin otac Simo Jaki trebao ii na posao. Mihajlo Jaki dojavio je Simi da su oko 3 sata ujutro ustae dole na eljezniku postaju i da su ve oko 4 sata uhapsile gotovo sve iz none smjene. Majka je poslala Milku da javi efu kolodvora areviu, da je Simo bolestan. Budui da je arevi zahtijevao da se pojavi majka, i ona je dola i takoer potvrdila oevu bolest. Na taj nain je Simo Jaki spasio glavu. Stojan Jaki, iji je otac Mihajlo spasio Simu Jakia, prisjea se toga dana: Na otac Mihajlo Jaki (Mia Lukin) bio je u nonoj slubi i jedan je od rijetkih koji je pobjegao u vrijeme hapenja i tako izbjegao smrt. Kakav je bio predosjeaj koji ga je potakao da pobjegne, ne znam... Uglav-nom, on je pobjegao preko Dobre, pa kroz umu sve okolo kui u Jakie. Usput je drugu smjenu obavjetavao o tome to se dogodilo na stanici. Sjeam se kako se prialo da je oko Dokmanovi-Stevkov pobjegao iz kue neobuen i tako izbjegao hapenje. Nisam uo kada i kako je otac uao u kuu, ali sam uo i dobro upamtio kada je aptao u sobi: Hapse, hapse na stanici... ja idem jo obavijestiti ljude koji idu ujutro u slubu...99 Stojan Jaki istie kako je sluba bila neka vrsta svetinje, kako nije bilo jednostavno odluiti se i pobjei, napustiti posao. To je, kako svjedoi Jaki, bilo do tada nepoznato. Stojan i Marija Jaki otili su na stanicu ispriati svoje to ne dolaze na posao budui da su bolesni. Nismo otili daleko, odmah ispred Fereneve kue zauo se pla, bugarenje. Primijetili smo nedaleko od Joviinog duana dugu kolonu eljezniara, uhapenih na radnom mjestu, svi vezani icom, dva i dva, idu prema stanici, gdje su strpani u G kola. Sa strane kolone prate ih ustae, a iza kolone ene i djeca plau, jau-

96 RAJNOVI 1984: 61-62.97 RAJNOVI 1984: 62.98 Iskaz Milka Bunjevac (ro. Jaki), r. 1926. g., Jakii (Srpske Moravice).99 JAKI 1991: 259-261.

364


u... Najdramatiniji je bio susret Marije Jaki, Milkine majke, i eljezniara Mitra Jakia-Miljaljeva. Marija ga je, prema rijeima Stojana Jakia, upitala: Mitre, to je ovo?, a on je samo nijemo slijegao ramenima. Marija je vie puta, ba kao to se sjea i Milka Bunjevac, prema majinim priama, upitala Mitra: Mitre, to je, kuda vas vode?, a Mitar je samo slijegao ramenima. Sjeam se ia Mitra iz kolone, srednji stas, crni brii, putna torba (kakvu su nosili stro-jovoe i loai), zabrinute crne oi. Sve imam i danas pred sobom kao najbolju fotografiju. Zato, kako, na alost i gdje, pouzdano se ne zna ni danas.100 Neki se nisu stigli spasiti. Tako je Nikola Mati iz Donjih Vukovia, star 29 godina, pokuao ujutro 3. kolovoza 1941., kada je vidio ustae kako dolaze po njega, pobjei, ali su ga uhapsili Talijani koji su ga predali ustaama. I on je s ostalima ubijen u Jadovnom.101 Bilo je i onih koji su se sami javljali, kao Nikica Kosanovi i Marko Tomi koji su pitali ustae nalaze li se na popisu. Ustaa ih na popisima nije naao, ali ih je svejedno ukrcao u vlak za Ogulin.102 Neki su se spasili za-hvaljujui pravovremenoj reakciji Hrvata koji su im bili prijatelji. Tako se oko Miljenovi, koji je ve bio ukrcan u vlak za Ogulin, spasio jer je prijatelj Rudolf Hirnik, brija iz Moravica s kojim je oko kartao, jamio za njega.103 Dan ili dva nakon toga orunici su trebali pokupiti preostale eljezniare po njihovim kuama. Navodno su, prema rijeima Milke Bunjevac, prolazili selom i govorili: Najbolje rasap!, to je znailo bjeite i spaavajte se.104 Vrlo je jasno da su ustae mogle provesti takvo obimno hapenje uz pomo pojedinaca koji su radili na kolodvoru u Srpskim Moravicama, a koji su ih odvodili od jednog do drugog radnog mjesta i uz pomo popisa hapsili eljezniare Srbe. Osim toga, u okolici Vrbovskog do tada nije bilo veih pokolja ili odvoenja ljudi, pa su eljezniari ostali zateeni ovim hapenjem i odvoenjem. Uostalom, uhapenici nisu mogli vjerovati da e ih sve poubijati, pa nisu pruali otpor nadajui se da e ih odvesti na ispitivanje, a potom vratiti kuama. Naime, upravo ista takva situacija dogodila se 1914., poetkom Prvog svjetskog rata, kada su nakon ispitivanja eljezniari iz Srpskih Moravica bili puteni kuama.105

Dakle, sredinom kolovoza 1941. prestaju masovna hapenja i pokolji lokalnog stanovnitva na podruju Gorskog kotara. To se podudara i s talijanskom reoku-pacijom toga teritorija koja je uslijedila nakon poetka ustanka. Istovremeno s prekidom ustakih represalija prestaje s radom i koncentracijski logor Jadovno kojemu je jedini zadatak bio fizika likvidacija zatoenika.

100 JAKI 1991: 259-261.101 Iskaz Duan Mati, r. 1928., Donji Vukovii (Srpske Moravice). 102 Iskaz Veljko Tomi, r. 1923., Srpske Moravice. 103 Iskaz Veljko Tomi, r. 1923., Srpske Moravice. 104 Iskaz Milka Bunjevac (ro. Jaki), r. 1926., Jakii (Srpske Moravice).105 Iskaz Nada Mati (ro. Miri), r. 1917., Srpske Moravice.

365


Iseljavanje Srba iz Gorskog kotara

U Zagrebu je 4. lipnja 1941. organiziran sastanak u njemakom veleposlanstvu izmeu njemakog predstavnika u NDH i vlasti NDH, na kojem su Siegfried Kasche, njemaki veleposlanik u NDH, i Slavko Kvaternik, doglavnik, potpisali sporazum o razmjeni puanstva. Bila su dogovorena tri vala seoba. Prvi val seobe zahvaao je slovenske intelektualce koji bi bili izravno deportirani u Srbiju, osim sveenika koji su ostajali u NDH. Za to bi se vrijeme vlasti NDH potrudile de-portirati pravoslavne sveenike iz NDH u Srbiju. Drugi val je obuhvaao 25.000 Slovenaca koji bi trebali biti deportirani u NDH, dok bi NDH deportirala isti broj Srba u Srbiju. Trei val, koji bi uslijedio u rujnu i listopadu 1941., obuhvatio bi jo 65.000 seljaka iz slovenskih graninih zona (Kozjansko), dok bi NDH u Srbiju iselila isti broj Srba i sve one ostale Srbe koji nisu mogli dobiti dravljanstvo NDH, odnosno one koji su se doselili na prostor NDH nakon uspostave Kraljevine SHS. NDH je za provedbu dogovora od 4. lipnja osnovala Dravno ravnateljstvo za ponovu 20. lipnja. Dravno ravnateljstvo za ponovu je ve 2. srpnja poslalo dopise svim velikim upama o uspostavljanju ureda za iseljavanje na vlastitu podruju u svakom kotaru. Na elu toga ureda imao je biti kotarski predstojnik. Svaki kotar je morao primiti 2500 Slovenaca, bez obzira na to koliko je u njemu ivjelo Srba.106 Ve tri dana kasnije kotarski predstojnik u Ogulinu izvjetava Dr-avno ravnateljstvo za ponovu da je osnovao urede za iseljavanje i useljavanje.107

U okviru takve politike trebali su biti iseljeni i Srbi iz Gorskog kotara. Tako su u srpnju 1941. napravljeni planovi za smjetaj 2500 Slovenaca na podruju kotara Ogulin. Prije toga trebalo je iseliti isto toliko Srba. Budui da su se ustake vlasti eljele rijeiti bogatih Srba trgovaca i obrtnika, na njihova je mjesta trebalo naseliti takoer trgovce i obrtnike, pa tako kotarski predstojnik u Ogulinu pie Dravnom ravnateljstvu za ponovu kako bi u Generalskom Stolu trebalo naseliti 2 slovenska trgovca, a kako i u ostalim opinama gdje ima Srba treba naseliti makar nekoliko trgovaca i obrtnika. Ustake su vlasti tako predvidjele da se u opini Drenica naseli 500 Slovenaca, u Generalskom Stolu dvoje, u Gomirju 250, u Gornjim Dubravama 350, u Josipdolu 198, u Ogulinu 300, u Otarijama 100 i u Plakom 800 Slovenaca.108 Meutim, na ogulinskom podruju polovicom srpnja jo nema ispranjenih srpskih posjeda. Samo je u Josipdolu 25 vojnikih baraka, koje su za sada prazne i koje bi se mogle iskoristiti za zbiralite iseljenika. U te bi se prostorije moglo smjestiti oko 2000 dua. Kotarski naelnik zakljuuje da je Gomirje prelo u dravne ruke i da e manastir biti upotrijebljen za stoarsku

106 LISAC 1956: 127, I. GOLDSTEIN 2006: 595-605, MILOEVI 1981: 135.107 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 443, 801/41. 108 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 442, 648/41.

366


stanicu (tj. da se u njega ne bi moglo smjestiti preseljene Slovence). Na kraju rezimira kako bi trebalo prvo iseliti sve Srbe, a potom naseliti Slovence.109 Vrlo brzo nakon osnivanja ureda za iseljavanje i useljavanje ustake su vlasti pokrenule iseljavanje Srba iz Gorskog kotara. Dana 12. srpnja 1941. osnovana je ispostava Ureda za iseljavanje u Moravicama. U vodstvo su izabrani Ivan Pori (uitelj), Franjo Nagli (trgovaki poslovoa i ustaki tabornik), a u odbor Babol Dragutin (opinski biljenik), Josip tigli (postolar), Mato Falak (ekonom Dravnih eljeznica) i Anton Mufi (opinski naelnik).110 Ferdo Nagli pie u srpnju 1941. Dravnom ravnateljstvu za ponovu kako u selima Jakii i Gornji Vukovii (podruje Moravica) ima tri ispranjena posjeda. Na podruju opi-ne nema posve praznih zgrada, magazina ili naputenih tvornikih postrojenja, ali bi se ipak moglo silom prilika nastaniti i smjestiti oko 300 obitelji u kue pravoslavnih opinara. Na podruju nae opine ne imademo srpskih manastira, a popa imamo samo jednog i taj je po ustaama odstranjen (misli na Duia, mo-ravikog popa, op. a.). Ve 12. srpnja logornik u Vrbovskom izvjetava kako na podruju Moravica ima 2800 Srba i oko 250 Hrvata. Ostale opine nemaju uope Srba osim opine Severin na Kupi u kojoj se nalaze dva umirovljena orunika. Logornik za smjetaj Slovenaca (dok se ne isele Srbi) nudi u mjestu Vrbovsko ove lokacije: Narodni dom u koji bi stalo 50 ljudi, Vatrogasni dom za 100 ljudi, skladite tvornice ibica za 50 ljudi i barake za gradnju pruge za oko 150 ljudi. U Ravnoj gori (koja je u to vrijeme potpadala pod kotar Vrbovsko, op. a.) se moe u Deutscher dom smjestiti oko 100 ljudi, ali je zaposjednut od Talijana, a u bosiljevaki dvorac moe stati oko 30 ljudi. U Severinu vila Arko moe primiti 20 ljudi, a opinska zgrada oko 15 ljudi.111

Ve 24. srpnja 1941. Dravno ravnateljstvo za ponovu napravilo je popis predvienih za tree veliko hapenje u Srpskim Moravicama, a zajedno s njima trebali su biti otpremljeni i lanovi njihove ue obitelji. Na popisu se nalazilo 50 osoba te su oni nakon hapenja trebali biti odvedeni u logor Caprag (Sisak).112 Po zanimanju su uhapenici bili trgovci, gostioniari, lugari, radnici u pilani, eljezniari, inovnici i umirovljenici. Dana 8. kolovoza 1941. ustae i andari su po nalogu opinskih organa pokupili itave obitelji, koje su sa sobom mogle ponijeti samo najnunije stvari, dok su ostalu imovinu opinski organi zape-atili. Toga dana je s popisa pohapeno 17 obitelji te su zatvoreni u osnovnu kolu u Srpskim Moravicama. lanovi ovih sedamnaest obitelji proveli su u improviziranom logoru samo jedan dan, a umjesto da budu odvedeni u logor

109 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 444, 1175/41. 110 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 442, 651/41111 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 444, 1208/41. 112 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 452, 3687/41.

367


Caprag, puteni su svi svojim kuama.113 Ova se odluka podudara s Pavelievom promjenom odnosa prema Srbima, tj. s prekidom masovnog preseljavanja Srba u Srbiju, kamo su ove obitelji trebale biti poslane.

Istovremeno s iseljavanjem Srba s podruja kotara Vrbovsko trebalo je zapoeti i s iseljavanjem srpskog stanovnitva iz kotara Ogulin. I ondje je nainjen popis od 55 osoba koje bi trebalo transportirati u logor u Sisku. Spomenuti budui iseljenici bili su iz Jasenka, Josipdola, Munjave, Trojvrha i Vajinvrha.114 Meutim, ni ovdje ne dolazi do iseljavanja. Naime, zbog spomenutog masovnog hapenja Srba na ogulinskom sajmu krajem srpnja 1941., sve je manje onih koji vjeruju ustaama.115 Kotarski predstojnik u Ogulinu pie Dravnom ravnateljstvu za ponovu da se iseljavanju nije pristupilo iz razloga to se svi spomenuti u popisu nalaze izvan svojih kua. Kotarski predstojnik spominje kako je vrlo malo onih koji spavaju u svojim kuama, a malo tko obavlja i poljske radove. Zbog uestalih zloina ene budno paze na svaki auto i im opaze nekakav dolazak sumnjivog automobila, odmah bjee. Stoga kotarski predstojnik predlae da se s iseljavanjem prieka jo osam do deset dana, pa kad se duhovi malo umire, da se zapone s hape-njem spomenutih obitelji.116 Slino je izvjee poslalo i opinsko poglavarstvo Gomirje, koje 7. kolovoza izvjetava Dravno ravnateljstvo za ponovu kako su svi mukarci od 16 godina pa dalje pobjegli u ume, bojei se ustaa, pa e se popis iseljenih dostaviti tek kasnije, kada se izbjegli vrate kuama.117 Isto tako, kada su 2. kolovoza ustae pokuali pohapsiti seljake iz okolice Drenice, u samom mjestu nisu nali niti jednog seljaka, ve samo jednog djeaka, kojeg su tom prilikom ubili.118

Iseljavanja Srba iz NDH postala su rjea nakon 25. kolovoza, a u potpunosti su prekinuta 22. rujna 1941. godine. Razlog tome je oruani ustanak u Srbiji u ljeto 1941., koji je znaio sve vee probleme za Nijemce. Nijemcima je stoga sve manje odgovaralo prihvaanje veeg broja izbjeglica iz NDH, koji su mogli postati novi faktor u stvaranju sve nemirnije situacije.

113 RAJNOVI 1984: 60-61.114 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 456, 3685/41.115 Nakon prvih hapenja velik broj ljudi spava izvan svojih kua. Mnogi se sklanjaju pred ustaama

u oblinje ume. Kako svjedoi Milan Jakovi, bilo je dovoljno otii 100 metara od kue ili ceste pa da ovjek bude u potpunosti siguran da ga ustae nee uhapsiti (Iskaz Milan Jakovi, r. 1921., Donje Dubrave).

116 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 456, 5249/41. 117 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 460, 6555/41. 118 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 152, 1379/44. Radilo se o Predragu Tomiu, starom 12 godina. On se

s jo sedmero djece igrao na cesti. Kad su ustae naile, ostali su pobjegli, a on je ostao (Iskaz Srboljub Radulovi, r. 1933., Drenica).

368


Zakljuak

Tijekom 1941. godine, kao to je vidljivo iz svega spomenutog, srpsko stanov-nitvo s podruja prijeratnih kotareva Vrbovsko i Ogulin teko je stradalo u prva etiri mjeseca ustake vlasti. Akcija progona i ekterminacije stanovnitva bila je koordinirana iz Zagreba. Srpsko stranovnitvo je definirano kao jedna od ciljanih skupina koju su ustae od samih poetaka uspostave vlasti optuili da su oni krivi za injenicu da su Hrvati u Kraljevini Jugoslaviji bili u politiki tekoj situaciji i loem stanju. Ustae su potom definirali zla koja su navodno zadesila Hrvate i njihove su uzroke locirali u Srbima. Ustae su Srbe kao kolektivitet drali odgo-vornim za stradanja Hrvata u meuratnom razdoblju te su ih smatrali zaprekom u ostvarenju slobodne hrvatske drave. Srbe je trebalo to vie ocrniti. Socijalna konstrukcija nas i drugih sadravala je mnogo mitskih elemenata, uz izrazito po-zitivna odreenja etniki naih i negativno vrednovanje etniki drugih. Tako se javljaju jednostavna objanjenja o dobrim Hrvatima i loim Srbima i to je vrst temelj predrasuda. U novinskim napisima i govorima ustakih dunosnika Srbi se ocrnjuju najee ekstremnim karakteristikama, i to nerijetko bez ikakve veze s njihovim realnim obiljejima. Domoljublje i rodoljublje su pritom definirani u centrima politike moi, pa se u tom procesu stvaraju i graani prvog, drugog i treeg, remetilakog reda. Strogo kontrolirani mediji posluit e vladajuima, a onda i drugim akterima na javnoj sceni u etno-nacionalnom ozraju kao poligon za kreiranje slika Drugoga, a posebno etniki Drugoga. Govor mrnje u NDH prikupljao je elemente odsvuda, u vezama koje nisu nuno logike i svoju dje-latnu snagu nisu postizale logikom argumentacijom, nego upravo time to su nagomilavani elementi koji nisu morali biti ak ni meusobno povezani. U prvom mjesecu postojanja NDH na podruju Gorskog kotara Srbi su na taj nain bili izloeni ikaniranjima i pritiscima. Uz novinske napade i javne govore ustakih dunosnika u kojima su Srbi napadani, srpsko stanovnitvo bilo je izloeno i ot-putanju s posla kao posve nepouzdano. Ustae su potom teili samoizolaciji Srba. Taj osjeaj samoizoliranosti definirao se zatim kao njihova negativna crta. Nakon toga su pokuavali to vie ponititi njihovo postojanje kao grupe. Teilo se tome da Srbi ponu nijekati pripadnost toj grupi. Krajnji iskaz mrnje iskazao se zapravo u negiranju prava Srbima na postojanje. Zapravo su ih ustae tjerali da svi budu Hrvati ili da ne postoje. One koje su ustae smatrali najopasnijim, najprije su fiziki likvidirali. Tako su u prvom valu progona najvie su stradavale politiki aktivne osobe (lanovi prijeratne etnike organizacije, Jugoslavenskog sokola, JRZ-a, SDS-a, solunski dobrovoljci ili bilo kakve projugoslavenski orijentirane grupe). Pri tome su stradali i mnogi koji su zbog svojih demokratskih uvjerenja ili zbog svojih moralnih naela ili humanistikih opredjeljenja osuivali usta-ku ideologiju i teroristike postupke, bili okvalificirani kao etnici i komunisti.

369


Najdrastiniji nain rjeavanja srpskog pitanja bio je, dakle, fizika likvidacija. Iseljavanje Srba iz NDH imalo je funkciju polaganja prava na imovinu iseljenog stanovnitva, to je bio znaajan ekonomski moment za ustaku vlast.

Sve ove ustake represalije nisu mimoile Gorski kotar i ogulinsko-plaansku zavalu. tovie, na ovom vrlo uskom podruju ustaki teror je bio prisutan od samog poetka uspostave Nezavisne Drave Hrvatske.

Ustaki teror je trajap do prve polovice kolovoza, a potom naglo zavrio. Talija-ni, koji u ovoj zoni u to vrijeme jo nemaju punu vlast, postaju svjesni ekonomskih gubitaka zbog odvoenja radno sposobnih stanovnika. Osim toga, ustaki teror je kao posljedicu imao i izbijanje ustanka na podruju NDH.

Dakle, u Gorskom kotaru u prva etiri mjeseca ustake vlasti trajao je u konti-nuitetu teror. Kada vizuru Gorskog kotara prenesemo na podruje itave NDH, tj. na podruje dananje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, postavlja se pitanje uspo-reivanja: jesu li karakteristike ustakog terora bile jednake u svim nacionalnim i drutvenim grupama i jesu li intenziteti na svim podrujima bili isti.119 Povijest i povjesniari osjeaju potrebu da se ti problemi razrade jer bez komparacije nema povijesti. Za sada, dok takvog ozbiljnijeg istraivanja nema, svi elementi nam ukazuju da se situacija u Gorskom kotaru okupiranom od ustaa moe smatrati kao paradigma za itavo podruje NDH.

119 Izmeu 1941. i 1945. na podruju Hrvatske stradalo je 194.749 osoba, od toga 151.187 civila. U prvoj godini rata (1941.) stradalo je 24.854 Srba (72%) i 3414 Hrvata (9,9%). Opi podaci su navedeni prema podacima popisa rtve Drugoga svetskog rata 1941. 1945. godine iz AJ, Beograd, 179 2095-2867 i u: Cvetkovi 2002: 371. Na podruju Gorskog kotara izmeu 1941. i 1945., na podruju kotara Delnice ubijena je 601 osoba (od toga su 28 ubili Nijemci, 555 Tali-jani, 7 ustae i 11 etnici), na podruju kotara Fuine ubijene su ukupno 194 osobe (od toga 64 Nijemci, 123 Talijani i 7 ustae), na podruju kotara Ogulin ubijeno je 2743 osoba (od toga su 1592 ubili ustae, 671 Talijani, 420 Nijemci, 41 etnici i 18 Nijemci u logorima), a na podruju kotara Vrbovsko 273 osobe (od toga su 101 ubili ustae, 44 Nijemci, 12 Nijemci u logorima, 56 Talijani, 12 Bugari i 48 etnici). Toni podaci za pojedine godine nedostaju (HDA, ZKRZ-GUZ, kutija 38). Dokument iz Dravnog arhiva u Karlovcu daje iskaz o brojnom stanju Hrvata, Srba i drugih narodnosti u godinama 1941. i 1945. Tako je vidljivo da je na podruju kotara Delnice bilo 47 Srba 1941., a 1945. njih 36. Na podruju kotara Vrbovsko 1941. bilo je 2523 Srba, a 1945. njih 2415. Na podruju Ogulina 1941. bilo je 12.978 Srba, a 1945. ih je bilo 9067. Na podruju Fuina 1941. bilo ih je 205, a 1945. njih 137. Na podruju abra ih je 1941. bilo 14, a 1945. godine 2. Ukupno smanjenje srpskog stanovnitva na itavom podruju tijekom etiri godine rata bilo je 4110 (DAK, Fond memoarsko gradivo iz NOB-a 1941. 1945., kutija b.b.). Opi podaci su navedeni prema podacima popisa rtve Drugoga svetskog rata 1941. 1945. godine iz AJ, Beograd, 179 - 2095-2867 i u: CVETKOVI 2002: 371.

370


Bibliografija

Izvori

Hrvatski dravni arhiv

Fond Dravno ravnateljstvo za ponovu

Fond Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa

Fond Ministarstvo pravosua i bogotovlja NDH

Fond Sluba dravne sigurnosti Republiki sekretarijat za unutranje poslove Socijalistike Republike Hrvatske

Zaviajni muzej Ogulin

Dravni arhiv Karlovac

Fond Memoarsko gradivo iz NOB-a 1941.1945.

Hrvatski narod

Zbornik zakona i naredaba NDH, Zagreb 1941.

Zakoni NDH, Zagreb 1941.

Narodne novine

Nova Hrvatska

Iskazi kazivaa

Iskaz Milka Bunjevac (ro. Jaki), r. 1926., Jakii (Srpske Moravice)

Iskaz Bogomir Ivoevi, r. 1936., Krakar

Iskaz Milan Jakovi, r. 1921., Donje Dubrave

Iskaz Milovan Joveti, r. 1929., Jezero (Plaki)

Iskaz Pero Kvrgi, r. 1927., Srpske Moravice

Iskaz Pantelija Marovi, r. 1932., Nikolii

Iskaz Duan Mati, r. 1928., Donji Vukovii (Srpske Moravice)

Iskaz Nada Mati (ro. Miri), r. 1917., Srpske Moravice

Iskaz Simo Milanovi, r. 1924., Musulinski Potok (Ogulin)

Iskaz Srboljub Radulovi, r. 1933., Drenica

Iskaz Stevan Skorupan, r. 1929., Lapat (Plaki)

Iskaz Simo umonja, r. 1932., Vera (Plaki)

Iskaz Veljko Tomi, r. 1923., Srpske Moravice

Iskaz Milan Vujnovi, r. 1930., Vitunj (Ogulin)

Iskaz Milo Zatezalo, r. 1931., Gornje Dubrave

Iskaz Marica Zatezalo (ro. Zatezalo), r. 1935., Gornje Dubrave

371


Literatura

BZIK, Mijo. 1942. Ustaka pobjeda u danima ustanka i osloboenja, Zagreb.

CUCULI, Ivan. 1981. U Delnice 1481-1981, ur. Smilja Mateljan Radovanovi, 49-64. Delnice: mjesna zajednica, Rijeka: Centar za historiju radnikog pokreta i NOR Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.

CVETKOVI, Dragan. 2002. Stradali pripadnici Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije iz Hrvatske prema popisu rtve rata 1941-1945. iz 1946. godine. Analiza trenutnog stanja prema do sada izvrenoj reviziji. U Dijalog povjesniara - istoriara 6, ur. Hans Georg Fleck i Igor Graovac, 365-381. Zagreb: Zaklada Friedrich Naumann.

DIZDAR, Zdravko. 2002. Ljudski gubici logora Danica kraj Koprivnice, 1941. 1942. asopis za suvremenu povijest 34/2: 377-407.

GOLDSTEIN, Ivo, Slavko GOLDSTEIN. 2001. Holokaust u Zagrebu. Zagreb: idovska opina, Novi liber.

GOLDSTEIN, Ivo. 2006. Iseljavanje Srba i useljavanje Slovenaca u NDH 1941. godine. U Med srednjo Evropo in Sredozemljem: Vojetov zbornik, ur. S. Jere, 595-605. Ljubljana.

GOLDSTEIN, Ivo. 2008. Hrvatska 1918. 2008., Zagreb: Novi liber, Europapress holding.

Gorski kotar 1981. Gl. urednik Josip afar. Delnice: Fond knjige Gorski kotar.

HORY, Ladislaus, Martin BROSZAT. 1964. Der Kroatische Ustascha Staat. Stuttgart: Deutsche Verlags - Anstalt.

JAKI, Stojan. 1991. aptanje. U Srpske

rzhp_43_18_skiljan_343_372

Documents