Savjet sestramaUlazei, skoro, u jednu prodavnicu vidjeh jednu muslimanku sa hidabom na glavi, ali uda li velikog, na nogama je imala zategnute helanke. Pomislih: "Boe moj dragi, nata e ovo izai." Kad god insan pomisli da ne moze biti gore, odnosno da se jedna muslimaka sa hidabom ne moze loije obui, iznova se uvjeri da...ima gore. Zaista se ovjek moe svata nagledati, hodajui ovim dunjalukom, kod pojedinih sestara muslimanki. Vjerovatno smo mnogi bili u prilici da vidimo muslimanke sa hidabom na glavi, a zategnute hlae ima na sebi ili majica kratkih rukava, ili vidis ima se hidab, a pola se kose vidi, ili se hidab tako nekako privee da se ui i vrat vide, zatim obue se nekakv dui mantil, ali se ne sapne pa se vide i hlae, kai, maica ispod itd. . Da ne govorimo o jako izraajnim i upadljivim bojama odjee, te prekomjernom minkom na licu kada se izlazi vani. Potovano sestro, zaista nije namjera sa ovim tekstom da se neko ismijava, omalovaava, potcjenjuje ili proziva, nego samo pokuaj da se ukae na pogreke koje, kad se nau, prave izigravanje i ismijavanje vjere islama. Uistinu je velika stvar u dananje vrijeme staviti hidab ili nikab na glavu, jer na automatski nain skree se panja na sebe u ovim nemuslimanskim sredinama u kojima mnogi ivimo. Ja se sjeam, kad sam se oenio i kad bi u pocetku braka izaao sa suprugom vani, kako su ljudi gledali u moju enu zbog hidaba koji nosi. ak mi je bilo malo nelagodno, dok nisam sam sebi rekao: "Sram te i stid bilo, zar nisi traio enu sa hidabom i zar se stidi svoje vjere i onoga to vam je va Gospodar naredio!"Cjenjena sestro, kada ti je se ve Uzvieni Allah smilovao, olakao i omilio noenje hidaba i kada si savladala sve prepreke oko sebe, pa si stavila tu krunu estitosti na svoju glavu, onda se potrudi da to bude u potpunosti ispravno i da tvoja ostala odjea ne odudara od tvog hidaba, odnosno od propisa islama. Razmisli sama i logiki e zakljuiti da kada je Allah, swt, naredio vjernicama da se pokriju, da je razlog toga bio da se ne vide ukrasi kod ene koji mame poglede mukaraca, zatim da ena ne bude upadljiva i da ne skree panju na sebe kada izlazi vani. Meutim pojedine sestre i pored svog hidaba, trude se, moda i ne svjesno, da kad izau van svojih kua, da budu obuene onako kako je Uzvieni Allah zabranio. Jedne prilike je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, naredio enama da skrate svoje haljine u duini, jer su se vukle po zemlji od svoje duine, pa kad je rekao jednu mjeru, jedna ena je rekla: "Ostavi malo due, jer mi ne elimo da nam neko vidi noge, kada ih podignemo da bi prele preko kunog praga." Divne li estitosti i divnog li stida.Na kraju sestro, gledajmo da budemo od onih koji e izvravati propise ove vjere onako kako su propisani, a ne krnjavo i polovino, pa da ne budemo kao primjer ovjeka koji je 60 godina obavljao namaz, pa kad susretne svoga Gospodara na Sudnjem danu i kada bude oekivao nagradu, a Allah, swt, ljut na njega zato to svoj namaz nije obavljao kako treba. Budimo od onih koji e gledati da udovoljimo Allahu, d.., a ne da se prilagoavamo ljudima oko sebe, jer rekao je Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: "Ko udovolji Allahu srdei ljude, Allah e se umjesto njega pobrinuti za te ljude, a ko udovolji ljudima srdei time Allaha, oni mu kod Allaha nita nee pomoi." (hadis biljezi Tirmizi) (Autor: Allahov rob)

Dvije kratke i lijepe prie o hidabu

Sekica:"Imala sam veliku elju za hidab, stalno bih gledala stranice sa islamskom odjeom, zamiljala sebe u onoj haljini sa prelijepom mahramom, kako koraam ponosna a sestri muslimanki , koju susreem, upuujem selam , dennetski pozdrav ...Ve od 15.godine je moje srce lupalo jae kad bi ugledalo hidab, bila to slika ili pokrivena sestra ... ali, nisam bila dovoljno jaka, traila sam stalno neka opravdanja, - ejtanska poslaI onda dodje taj 06.06.2008, uzeh ja preko dana diplomu , zavrih srednju kolu i uvee, oko 22:00, saoptih mojim roditeljima da u da uinim taj korak, da se pokorim Allahovoj naredbi, da sauvam sebe i svoju ast i da se pokrijem. Elhamdulillah, bili su sreni, jer su me oduvijek podravali, da ih Allah nagradi i uputi, amiin.Ne mogu vam opisati kako sam klanjala ta 2 rekata, tu seddu u pamtiti ... bila je tako posebna, puna emocija, jedinstvena... Allahu Ekber".

Alma pasinica:"Uvijek u se sjeati tog perioda moga ivota, bio je to mjesec oktobar 2006 god. i mjesec Ramazana, vazduh je mirisao neobino danima, na neku istou koja je donosila smiraj, da sam u jednom trenutku pomiljala da je vrijeme da preselim na ahiret ili da e se na dunjaluku desiti neto lijepo. Uvijek sam znala da u jednog dana staviti hidab, podrazumjevalo se je jer sam godinama u ibadetu. Bio je 10 dan mjeseca Ramazana, drhtavim rukama sam stavljala maramu i znam da sam od uzbuenja povratila. Cijelo tijelo mi je podrhtavalo od uzbuenja....otila sam na posao i naravno okirala moje radne kolege, nazvala roditelje na telefon da im javim da sam stavila hidab....i eto tako je to krenulo...ve dvije godine nosim svoj hidab i nijednog trena svog ivota nisam osjetila teret to ga nosim, moje je srce mirno, dua zadovoljna i to je najvanije ispunila sam jo jedan farz i odredbu svoga Gospodara.... postoji neto to posebno me ini sretnom od kad nosim hidab, to su selami koje razmjenim sa mojim sestrama na ulici, koje ne poznajem a ipak se prepoznajemo. Hvala Allahu d.. na uputi i milosti i to me je poastio hidabom...mojom krunom."