skenderbeg

4
Sa preranom i misterioznom smrću cara Dušana Silnog (1355) dolazi do dinastičkih sukoba i borbi sa srbski presto između Dušanovog sina Uroša i Dušanovog polubrata Simeona (Siniše). Nadvladao je Uroš, i njemu je pripao srbski tron na Saboru u Skoplju 1537. godine. Do tada je centralizovana i jedinstvena srbska država pod mlitavom upravom nesposobnog cara Uroša počinje da se cepa na teritorije i oblasti kojima vladaju najmoćniji i osioni velikaši. Još za Uroševe carevine, u prvi plan izbijaju Mrnjavčevići koji su vladali u krajevima današnje severne Grčke i najvećeg dela Južne Srbije (Maćedonije). Braća Jovan i Konstantin Dejanovići (nećaci cara Dušana) upravljali su istočnim delovima Južne Srbije (Maćedonije). Vuk Branković (zet kneza Lazara) držao je Kosovo i Metohiju, sa centrom u Dreničkom kraju. Središnim delovima Srbije (oko Morave) gospodario je knez Lazar Hrebljanović. Preko žene, kneginje Milice bejaše on u daljem srodstvu sa Nemanjićima. Jer, otac Milice, Vratko je unuk Dimitrija, koji je opet sin Vukana i unuk Stefana Nemanje. Na severu Srbije, oko Braničeva i Kučeva, vlast su držali braća Rastislalići. Oblasti od Rudnika, Drine i Kosova, sve do mora, bile su pod upravom najpre velikaša Vojislava Vojinovića, a posle njegove smrti, sinovca mu Nikole Altomanovića. Zetom i znatnim delovima sadašnje Albanije, gospodarili su od 1360. godine Balšići, ukupno oko 60 godina. U preostalim delovima Albanije gospodarili su polunezavisni lokalni moćnici. Na početku 15. Veka, među njima se ističu dinasti iz porodice Dukađin i Musaki na severu, KASTRIOT u srednjem i Arijaniti u južnom delu Albanije. Region pod upravom KASTRIOTA (pravoslavnih Srba) bilo je mesto Kroja sa širom okolinom, dakle sadašnja centralna Albanija. Ivan Kastriot bio je neprikosnoveni gospodar ovog kraja. Žena mu beše Vojislava (Da li je uopšte neko čuo da se neka Šiptarka zove Vojislava?). Njihova četiri sina su: Staniša, Repoš, Kostadin i Đorđe ili Đurađ (znači sve čisto srbska imena!). Obližnjom Zetom, u to doba vladao je Balša ili Balšić. On umire 1321. godine. Svoja vladalačka prava nad nabuntovnijom Srbskom zemljom (Zetom – ranije Dukljom) prenosi na svoga ujaka i srbskog despota Stefana Lazarevića. I već 1422/ 23. godine , sunarodnici i saveznici, Ivan Kastriot i despot Stefan Lazarević, opsedaju bezuspešno Skadar (stari srbski prestoni grad), tada pod vlašću Mletačke Republike. KTITOR NAJVEĆE SRBSKE SVETINjE Ivan Kastriot, neosporivo je to, bio je i ktitor i zadužbinar manastira Hilandara. Izgradio je u njegovoj blizini pirg (kula sagrađena uz manastir za odbranu od gusara i razbojnika). Naravno Ivan Kastriot kao Srbin i naravno, kao pravoslavac, na Svetoj Gori Atonskoj, pomagao je najveću svetinju svoga roda. Da nije bio Srbin nego Arbanas, on bi izgradio arbanaški manastir na Atosu poput drugih pravoslavnih naroda (Grka, Rusa itd.), a ne pirg uz manastir matičnog naroda. Povelja Ivana Kastriota manastiru Hilandaru iz 1426. godine , što je i shvatljivo, pisana je ćirilicom. Doslovno glasi, citiram: “Po neizrečenom milosrđu vladike moga Hrista, ja grešni nedostojni, ne smem se nazvati rob Hrista Boga mojega, Ivan Kastriot i sa sinovima mojima Stanišom i Repošem i Kostadinom i Đurđem iskazujući revnost Gospodu Bogu, mome Svedržitenju i pomoći Prečiste Vladičice naše Gospođe Bogorodice Lavre Hilandarske, savetovavši se sa sinovima mojim priložismo svetom manastiru koliko je u našoj moći; sveblagi Bog i prečista Bogomati neka prime ove naše male priloge kao što su primili od one udovice dva novćića. I priložih selo Radostuše i s crkvom s Prečistom Bogorodicom koja je u tom selu Radostuši, i sa selom Trebištem.

Upload: sinisa

Post on 03-Oct-2015

13 views

Category:

Documents


3 download

DESCRIPTION

skenderbeg

TRANSCRIPT

Sa preranom i misterioznom smru cara Duana Silnog (1355) dolazi do dinastikih sukoba i borbi sa srbski presto izmeu Duanovog sina Uroa i Duanovog polubrata Simeona (Sinie). Nadvladao je Uro, i njemu je pripao srbski tron na Saboru u Skoplju 1537. godine.

Do tada je centralizovana i jedinstvena srbska drava pod mlitavom upravom nesposobnog cara Uroa poinje da se cepa na teritorije i oblasti kojima vladaju najmoniji i osioni velikai.Jo za Uroeve carevine, u prvi plan izbijaju Mrnjavevii koji su vladali u krajevima dananje severne Grke i najveeg dela June Srbije (Maedonije).

Braa Jovan i Konstantin Dejanovii (neaci cara Duana) upravljali su istonim delovima June Srbije (Maedonije). Vuk Brankovi (zet kneza Lazara) drao je Kosovo i Metohiju, sa centrom u Drenikom kraju.

Sredinim delovima Srbije (oko Morave) gospodario je knez Lazar Hrebljanovi. Preko ene, kneginje Milice bejae on u daljem srodstvu sa Nemanjiima. Jer, otac Milice, Vratko je unuk Dimitrija, koji je opet sin Vukana i unuk Stefana Nemanje.Na severu Srbije, oko Branieva i Kueva, vlast su drali braa Rastislalii. Oblasti od Rudnika, Drine i Kosova, sve do mora, bile su pod upravom najpre velikaa Vojislava Vojinovia, a posle njegove smrti, sinovca mu Nikole Altomanovia.Zetom i znatnim delovima sadanje Albanije, gospodarili su od 1360. godine Balii, ukupno oko 60 godina. U preostalim delovima Albanije gospodarili su polunezavisni lokalni monici. Na poetku 15. Veka, meu njima se istiu dinasti iz porodice Dukain i Musaki na severu, KASTRIOT u srednjem i Arijaniti u junom delu Albanije. Region pod upravom KASTRIOTA (pravoslavnih Srba) bilo je mesto Kroja sa irom okolinom, dakle sadanja centralna Albanija.Ivan Kastriot bio je neprikosnoveni gospodar ovog kraja. ena mu bee Vojislava (Da li je uopte neko uo da se neka iptarka zove Vojislava?). Njihova etiri sina su: Stania, Repo, Kostadin i ore ili ura (znai sve isto srbska imena!).Oblinjom Zetom, u to doba vladao je Bala ili Bali. On umire 1321. godine. Svoja vladalaka prava nad nabuntovnijom Srbskom zemljom (Zetom ranije Dukljom) prenosi na svoga ujaka i srbskog despota Stefana Lazarevia. I ve 1422/ 23. godine , sunarodnici i saveznici, Ivan Kastriot i despot Stefan Lazarevi, opsedaju bezuspeno Skadar (stari srbski prestoni grad), tada pod vlau Mletake Republike.

KTITOR NAJVEE SRBSKE SVETINjEIvan Kastriot, neosporivo je to, bio je i ktitor i zadubinar manastira Hilandara. Izgradio je u njegovoj blizini pirg (kula sagraena uz manastir za odbranu od gusara i razbojnika).Naravno Ivan Kastriot kao Srbin i naravno, kao pravoslavac, na Svetoj Gori Atonskoj, pomagao je najveu svetinju svoga roda. Da nije bio Srbin nego Arbanas, on bi izgradio arbanaki manastir na Atosu poput drugih pravoslavnih naroda (Grka, Rusa itd.), a ne pirg uz manastir matinog naroda.Povelja Ivana Kastriota manastiru Hilandaru iz 1426. godine , to je i shvatljivo, pisana je irilicom. Doslovno glasi, citiram:Po neizreenom milosru vladike moga Hrista, ja greni nedostojni, ne smem se nazvati rob Hrista Boga mojega, Ivan Kastriot i sa sinovima mojima Staniom i Repoem i Kostadinom i urem iskazujui revnost Gospodu Bogu, mome Svedritenju i pomoi Preiste Vladiice nae Gospoe Bogorodice Lavre Hilandarske, savetovavi se sa sinovima mojim priloismo svetom manastiru koliko je u naoj moi; sveblagi Bog i preista Bogomati neka prime ove nae male priloge kao to su primili od one udovice dva novia. I priloih selo Radostue i s crkvom s Preistom Bogorodicom koja je u tom selu Radostui, i sa selom Trebitem.I tako priloih oba ta sela da su slobodna od svih rabota malih i velikih, sa svim njihovim pravima, osim haraa careva i grada, a sve drugo da je svetoga manastira, da nema vlasti nad njim ni kefalija, ni vlasnik, ni psar, ni da daju deetak, ni od ita ni od vina, ni od pela, ni dinar na ime poklona, ni travninu, ni torovinu, nego da crkva uzima sve svoje pravine po zakonu tih sela. I prosto reeno da su slobodni od svih mojih rabota, malih i velikih.SAHRANIO SINA U HILANDARUKoliko je manastir Hilandar bio blizak porodici Kastriot, svedoi i podatak, da je Repo, sin Ivana Kastriota, sahranjen u najveoj srpskoj (eksteritorijalnoj) svetinji! Postavlja se odmah logino pitanje: Zato ako nije bio pravoslavni Srbin? I da li je uopte u Hilandaru sahranjen neko nije pravoslavni Srbin (osim neto Bugara, za period kada su oni drali Hilandar)?Teritorije lokalnih gospodara Albanije, Osmanlije osvajaju postepeno sa juga poev od 1417. godine . Oko 1430, podinjavaju Turci i sredinje oblasti Albanije. Formiraju od njih arbanaki sandak u koji potpada i oblast velikog turskog protivnika gospodara Ivana Kastriota, koga vojniki nadvladae.U osmanlijsko zarobljenitvo pada najmlai sin Ivana Kastriota, ore (ura). Poturen kao suanj, dobie ime Skender-beg. I dok ore Kastriot prima formalno islam i postaje lojalni podanik sultana,, 19. Jula 1427. Umire despot Stefan Lazarevi.Vlast nad Srbskom Despotovinom znai Zetom (Dukljom) dobija njegov vrnjak i sestri ura Brankovi Smederevac. I vladae srbskom dravom gotovo sve do njenog konanog sloma 1459. godine. Ali, jo pre definitivnog pada srbske despotovine, negde oko 1455. godine, zavladali su Zetom Crnojevii (urainovii). Oni su ujedno i poslednji srbski despoti ije su oblasti pokorili Turci (1499.).Iskoristivi ugarsko- turski rat (1442/ 44) i privremeno rasulo u Osmanlijskoj imperiji, Skender-beg se odmetnuo od sultana. Zagospodario je matinom Krojom i tako obnovio vlast svoje porodice. Sve one koji su preverili u islam, i koji su odbili da se vrate veri otaca je pobio (neki izvori navode da se radilo o vie hiljada ljudi).Ostala dinastija u Albaniji, tako je ohrabrio i podstakao da se okupe oko njega. Skoro tri decenije (od 1443. Do 1468.) odolevae ure Kastriot iliti Skender-beg agarjanskoj navali. Ispoljavae pritom udesno junatvo, zavidno strateko umee, izvanredno poznavanje turskog naina ratovanja i nemali diplomatski dar.U prvo vreme svoje vladavine, spadao je u ljute protivnike Mleia. Na njih se digao 1455, u sporazumu sa saveznikom i prijateljem despotom urem Brankoviem. Ovaj mu u pomo, uputi u Zetu svog vojvodu Altomana sa 12 hiljada vojnika.Posebno 1448. godine, uplai se Mletaka Republika, da se savezu Skender-bega i despota ura Brankovia ne pridrui i napuljski kralj Alfons. Neto kasnije, ipak stupie ore Kastriot u savez sa napuljskim vladarem, a saveznitvo e potrajati i za vladavine Napuljom, Alfonsovog sina. Radi toga, Mleani ucenie glavu Skender-bega. Preporuie svome namesniku u Skadru, da stupi u vezu sa Osmanlijama i da njihovom pomou: Izbaci Skender-bega (ora Kastriota) ne samo iz Albanije, nego i sa sveta!Samo dve godine kasnije, turska ordija predvoena sultanom Muratom Drugim lino, udarila je na ora Kastriota i dovela ga u teak poloaj. Ali on se (komunistiki istoriotvorci nazivaju ga er Kastriot!), uz pomo Mleia, Dubrovlana (Srba katolika) i drugih hriana sa Primorja odrao uz silne rtve.

POSLEDNjE SRBSKE ZEMLjEore Kastriot uspostavljao je roake veze putem brakova preteno sa pripadnicima svoga srbskoga naroda.Tako je svoju roenu sestru, Skender-beg udao za despota Stevana Crnojevia, gospodara Zete, te je i sa te strane imao roaku podrku.Njegov sestri Ivan Crnojevi, bio je jedan od naih poslednjih istinskih dinasta. Podigao je Cetinjski manastir, posveen Roenju presvete Bogorodice 1484; u kome je vievekovno sredite crnogorskih vladika (mitropolita). U njemu je 1493, osnovana i prva srbska irilina tamparija.ura (ore) Kastriot ili Skender-beg se oenio erkom velikaa i gospodara Elbasana, ora Arijanina Komnene. Karlo Topija, predhodnik i roak ora Arijanana Komnena je na katolikom manastiru (samostanu) u Elbasanu, gde su uvane moti dukljanskog vladara, Srbina Jovana Vladimira, stavio trojezini natpis: srbski, grki, latinski! (Albanski nije ni mogao, budui da ga nije ni znao!).Po padu Smedereva (1459), Stefan Brankovi Slepi (sin despota ura), sklonio se najpre u Budim, a malo kasnije kod svoje roene sestre Katarine (Kantakuzine) udovice grofa Ulriha Celjskog. Uputio se onda preko Senja i Dubrovnika u Albaniju kod oevog prijatelja ora Kastriota.Uz njegovo lino posredovanje, oenio se sestrom njegove ene, Angelinom, keri gospodara grada Elbasana i okoline, ora Arijana Komnena Topija Golema i njegove ene od roda Musaka. Venanje je obavljeno 1461. godine u Skadru, kojim je tada gospodario ore (ura) Kastriot. Porodica je neko vreme ivela kod Skender-bega. Prvoroeni sin ore izgleda dobi ime po oru Kastriotu. Kasnije, postae on sremski despot i potom mitropolit (arhiepiskop) beogradsko- sremski (vladika Maksim). Zabeleen je i po tome, to je uredio Vlaku (rumunsku) pravoslavnu crkvu.Drugi sin, Jovan Brankovi bie isto tako sremski despot. Njihova majka despotica Angelina, bie kanonizovana od strane SPC i proglaena srbskom sveticom (Prepodobna majka Angelina). A srbskim svetiteljima bie proglaena i oba njena sina, kao i mu Stefan Brankovi. Sultan Mehmed Drugi Osvaja, srbsku dravu Bosnu osvojie 1463. godine. Dve godine kasnije u tursko ropstvo pae i Hercegovina.Van vlasti Osmanlija, na Balkanu ostae jedino krajevi gde vladae Stefan Crnojevi i ore Kastriot (Skender-beg).Godine 1466. i sledee, lino e sultan Mehmed Drugi predvoditi ratne pohode na prkosnog, hrabrog i odvanog Skender-bega. Podran od Mletake Republike, Ugarske i zete, uz nadoveanske napore, odrae se ore Kastriot. Meutim, sa njegovom smru, pae i njegova zemlja (1468), a dest godina kasnije i Kroja.Treba istai, takoe, da je ore Kastriot (od Osmanlija prozvan Skender-beg) bio isto zadubinar manastira Hilandara, kao i sva njegova tri brata.

Uz maternji srbski jezik, ore Kastriot, govorio je i turski jezik.Kroz vekove mrane turske vladavine nad Srbima, Kastrioti (od njih je nastala i porodica Kastratovia) e biti islamizirani a onda poarnaueni. Poslednji Kastriot (sem Kastratovia koji su pravoslavni Srbi) kao Srbi i pravoslavci, pod prezimenima Petrovi i Tutovi, opstali su sve do 1918. godine.Zahvaljujui sramotnim falsifikatorima, grotesknim izmiljotinama i celovitom izokretanju istorijskih injenica Srbin ore Kastriot (Skender-beg) postao je najvei nacionalni junak i borac Arbanasa u srednjem veku protiv turske tiranije (paradoksa li, pa Arnauti su bili najvernije osmanlijske slugeranje!).U bajku o Arnautu Skender-begu, iptarske mase fanatino veruju! I zato u centru Tirane, i dan-danas dominira njegova ogromna figura na konju u borbenom stavu!Koristei ime i ugled Skender-bega, zagovornici Velike Albanije u Drugom svetskom ratu, obrazovali su faistiku diviziju pod njegovim imenom. Stekla je ona veliki i respektivan ugled inei uasam genocid nad Srbima sa Kosova i Metohije! I razume se, i sam pomen Skender-bega u vremenijih Srba izaziva uvek zlosutnu nelagodu.Za mnoge srbske narataje, obrazovane u komunistikom reimu, gde istorija poinje od 1941. godine, znanja o oru (urau) Kastriotu (Kastriotiu) Skender-begu se svode na injenicu da je on najvei nacionalni junak Albanije Mnogi na sreu, ne znaju ni to!Karikaturalno jeste, ali u srbskom narodu pamte ga ponajvie bonje stojei sledbenici boga Bahusa (hou rei pijanci) po etiketama (gde je bio naslikan) na flaama odlinog albanskog konjaka!Dolaskom KFOR-a i UMNIK-a na Kosovo i Metohiju (1999); posle humanitarnog bombardovanja srbskog naroda, politiki elnici teroristikih i kriminalne OVK (amerikih saveznika), Dreniki kraj, odnosno matine zemlje Vuka Brankovia, prekrstili su da ironija bude konana u Skenderaj! U ast i slavu najveeg ratnika arbanakog naroda, kau!Poetkom februara 2004. u zgradi skuptine KiM (vlada Kosova, kako je strani okupatori nazivaju), u skuptinskoj sali na jednom zidu nalazi se mural na kome je naslikan Skender-beg na konju sa maem u desnoj i uzdignutom albanskom zastavom u levoj ruci!

Bez obzira to to na ideoloku zatucanost srbskih komunista i njihovih sledbenika (sada estokih promotera globalizma) i sve bestitne lai arbanakih i kvazi-istoriara, ore (ura) Kastriot (Kastrioti) ili Skender-beg, bio je i ostao jedino veliki srbski vo i junak!!!Svakako ta injenica, nije nepoznata nezaobilaznim, po nas Srbe, Englezima. Oni su u Enciklopediji Britanika eksplicitno zapisali: ura Kastriot ili Skender-beg je srbskog etnikog porekla!