1

�� ا� ا��� ا�����

SKRETANJE PAŽNJE UMMETU NA OBAVEZNOST ČVRSTOG DRŽANJA ZA KUR’AN I SUNNET

Napisao: Sulejman ibn Nasir el-Ulvan

Preveo:

ebu Muaz

Uvod

Hvala i zahvala neka je Allahu, Njemu zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost od grijeha tražimo. Allahu se utječemo od zla naših duša i od naših loših djela. Onoga koga Allah uputi nema toga koji će ga u zabludu odvesti, a onoga koga On pravedno, u zabludi ostavi nema toga koji će ga na Pravi put uputiti. Svjedočim da nema božanstva koje zaslužuje da iskreno bude obožavano osim Allaha, Jedinog koji nema sudruga i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik, a zatim: Zaista je obaveza svim robovima da budu poslušni naredbama Gospodara Zemlje i nebesa i naredbama Izaslanika milosti za robove, i da odbace sve govora koji se suprostavljaju Kur’anu i sunnetu1, bez svaña i inada (prkosa), a to je inqijad (poslušnost, predanost) koja je šart od šartova la ilahe illallah.

I nema Tevhida2 osim sa pokornošću Allahu i Njegovom Poslaniku, niti ima uspijeha i sreće osim sa stavljanjem Kur’ana i sunneta iznad mišljenja ljudi, koji su predmet pažnje i koji stoje nasuprot odbijanju i prihvatanju. Nema nikoga a da se njegov govor i prihvata i odbacuje, osim Izaslanika sa Furqanom (koji rastavlja istinu od neistine), niti ima imama o imama a da nema nepoželjnih govora, kod prve zabrane i viñenja, a sretan li je onaj koji se čvrsto uhvati za ove dvije Objave, pa makar mu se u tome obični puk (narodna masa) suprostavila, a nesretan li je onaj koji ih odbaci, radi hvatanja za mišljenja ljudi. Kada sam vidio da mnogi ljudi odbijaju Knjigu njihovog Gospodara i sunnet njihovog Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selleme, veličajući (uzdizajući) čistoću mišljenja, te fanatičko držanje (privrženost) za odreñeni mezheb3, koji je podložan 1 Sunnet je sve ono što se pripisuje Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme, od govora, djela, potvrde ili svojstava (izgleda i ponašanja). (opr.prev.) 2 Tevhid je skreno ispovjedanje vjere Allahu i obožavanje Njega Jedinog, Koji nema druga. (opr.prev) 3 Mezheb je učenje, pravac, doktrina, škola, a ovdje se misli se na jedan od četiri šerijatsko pravne škole: hanefijski, šafijski, hembelijski i malikijski. (opr.prev.)

2

zaboravu i grešci, odbijajući onoga koji se ne drži privrženo za odreñeni mezheb, obavezivajući ga neznanjem, i to sa Knjigom njihovog Gospodara, Koji ju je spustao najboljem čovječanstvu, zaželio sam da napišem ovu risalu (saopćenje, studiju) o obaveznosti čvrstog držanja za Kur’an i sunnet, uz odgovor sa njima na sporna pitanja, kako bi se ujedinili govori, sa zaustavljanjem na šerijatskim dokazima, i kako bi se umanjilo razilaženje, naprotiv, kako bi iščeznulo sa vraćanjem čvrstom Allahovom užetu koje je spušteno vjernom Poslaniku, a i sama Zemlja opstoji sa pokornošću Gospodaru Zemlje i nebesa, uprkos nosevima (protivljenjima) lažova (dangubnika), zbog toga što je, od onoga što nije skriveno (dakle, od onoga što je vidljivo), najveća stvar koja je mnogo naštetila vlasnicima znanja i vjere i unazadila ih od sjedinjavanja sa njihovim selefima (ispravnim predhodnicima), upravo ta privrženost svom mezhebu i čvrstina (nepopustljivost) na mezhebu njegovih istomišljenika, bez gledanja u šerijatske dokaze i prioritete koji se povode za dokazom koji upućuje na njegovu prioritetnost.

A koliko li je samo ova privrženost dovela do propasti islamskih pokrajina, zbog razilaženja i privrženosti u tome i nepostojanja čvrstog držanja i pribjegavanja Kur’anu i sunnetu. Zatim, nesreća da bi bila još veća, jeste to da je mnogo ovih zanesenjaka (entuzijasta) imamima četiri pravne škole i drugih, okupljeno oko dva pokudna svojstva, a to je da oni odbijaju vlasnike izdvojenosti (nepristrastnosti) zbog toga što oni slijede dokaz, optužujući ih zbog toga, naprotiv, sumljičivši ih za loša djela, lažno ih potvarajući, kako bi odvraćali od njih, dok je Allah njima blagodat od sebe darovao, time što ih je učinio da se izdvajaju u slijeñenju samo Poslanika sallallahu alejhi ve selleme. Meñutim, nema štete za vlasnike čistog Tevhida, od buke širitelja lažnih vijesti i optužbi lažova (dangubnika), i ta njihova vriska je samo poput dima, a to je sunnetullah (Allahov zakon) za Njegove robove vjernike, i muslimanu ne preostaje ništa osim da bude strpljiv, očekujući nagradu od Allaha, sve dok mu Allah ne da olakšanje i izlaz, ugledajući se na one koji su bili prije njega, koje su raskalašeni jezici uzimali za predmet razgovora, od strane njihovih neprijatelja i protivnika, te ih istjerivali iz njihovih domova i rodnih mjesta, kao što je se to desilo sa islamskim imamima i prosvjetiteljima, pa kako li tek sa onima koji žive u poslijednjem vremenu, kada je vjera postala strana meñu ljudima.

Kaže vjerni Poslanik koji je poslan kao milost svim svjetovima, neka je na njega salavat od našeg Gospodara sve do Sudnjeg dana:

��ا ا���م ����� و���د آ�� ��ا ��� ������ء“Islam je počeo kao stran i vratit će se kao što je počeo,

pa blago li se tim garibima (strancima).” 4

4 Ovaj hadis je prenešen od skupine ashaba Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selleme, a oni su: od ebu Hurejre kod Muslima u njegovom Sahihu (Nevevi 2/175 – 176), od Abdullaha ibn Mesu’da kod Tirmizija (5/19) i drugih. Od Abdullaha ibn Omera kod Muslima (Nevevi 2/176) i drugih. Od Enesa ibn Malika kod ibn Madže (2/1320) i drugih. Od Sa’da ibn ebi Vekasa u Musnedu (1/184), od Džabira ibn Abdillaha i ebu Derda’a i drugih Allah bio zadovoljan sa njima.

3

Musliman je garib meñu nevjernicima. Slijedbenik sunneta je garib meñu vlasnicima novotarija (novotaima) i uvijek kada ojača iman5 kod roba, ojača i njegov gurbet (stranost, otuñenost). Onaj koji se čvrsto drži za sunnet – istinskim držanjem – u ovom vremenu, je stranac meñu ljudima, u njega se upire prstima, kako bi se razdvojio njegov menhedž6 sa njihovim menhedžom i njegov put sa njihovim putem i njegov pravac sa njihovim pravcem.

Kaže Sehl ibn Abdillah: ‘Na vama je da se držite esera7 i sunneta jer zaista se bojim da će uskoro doći vrijeme da, kada čovjek spomene Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selleme, i slijeñenje njega u svim stanjima, da će zbog toga biti koren (grñen), i da će drugi biti odvraćani od njega, i da će se sami odreći od njega, i da će zbog toga biti ponižavan i da će zbog toga biti vrijeñan.’

Kaže Sulejman ibn Abdillah ibn Muhammed ibn Abdulvehhab Allah im se smilovao: ‘Allah se smilovao Sehlu kakva istinska pronicljivost, pa ovo je se već desilo i više od toga, a to je (kako kažu) da će čovjek zanevjerovati zbog izdvajanja Tevhida i slijeñenja, i zbog naredbe na pokornost Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme, i njegovim poštovanim i preciznim propisima.’8 Prenešeno je od Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao:

����� ا� ��� ا�!�س ز'�ن، ا�$��� ��#" �� د�! آ����� *+,� “Ljudima će doći vrijeme kada će onaj koji se strpljivo bude držao vjere biti kao onaj

koji drži žeravicu u ruci.”9

5 Kaže Sufjan ibn Ujejne: ‘Iman je govor i dijelo, to smo uzeli od onih koji su bili prije nas’.. A kaže ibn Qajjim el Dževzi u Hukmu tariku es - salah: ‘Govor se dijeli na dva dijela: Govor srca – a to je ubjeđenje i govor jezika – a to je izgovaranje riječi islama. Djela se dijele na dva dijela: Djela srca – a to je njegov nijet i iskrenost i djela udova (tijela). Ako nestanu ove četiri stvari onda nestaje i imana u potpunosti.’ Kaže imam Evzai: ‘Iman bez govora nije ispravan, niti je ispravan iman i govor bez djela, a niti je ispravan iman, govor i djelo osim sa nijetom koji se poklapa sa sunnetom. Oni koji su bili od selefa nisu razdvajali iman od djela, djelo je od imana i iman je od djela.’ (el – Ibaneh) (opr.prev.) 6 Menhedž je put, način, metoda, program. A ovdje je došlo u značenju program. (opr.prev.) 7 Eser u jeziku jeste ostatak nečega ili trag, dok u terminologiji ima dva mišljenja:

1. jeste da je i hadis i eser jedno znacenje 2. jeste da ima razlike između esera i hadisa i da je eser ono što se pripisuje ashabima i tabiinima

od govora i djela. (opr.prev) 8 Tejsirul azizi el-Hamid (61 str.)

4

I ovo su ti istinski garibi.

‘Vlasnici ovog gurbeta su Allahovi istinski ljudi. Oni ne traže utočište kod nekog drugog mimo Allaha, niti se vežu (pristupaju) uz nekog drugog mimo Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, niti čine dovu drugačije od onoga kako je došlo od njega. Oni su ti koji ostavljaju ljude i onda kada bi bili u najvećoj potrebi za njima, pa kada ljudi na Sudnjem danu krenu zajedno sa svojim božanstvima, oni će ostati na svojim mjestima, pa će im biti rečeno: ‘Zar nećete krenuti tamo gdje idu ljudi?’ Pa će reći: ‘Ostavljali smo ljude onda kada bi bili u velikoj potrebi za njima, nego li danas, mi doista čekao našeg Gospodara kojeg smo obožavali.’ I ovaj gurbet nije otuñenost (usamnjenost) za njenog vlasnika, naprotiv, on (garib – stranac) bude ljubazan (prijatan) kada se ljudi otuñuju od njega, a ta njegova otuñenost bude još veća u njihovoj prisutnosti. Njegov Zaštitnik je Allah i Njegov Poslanik i oni koji vjeruju, pa makar mu većina ljudi izražavala neprijateljstvo i surovost.’10

I ovi stranci su ‘ti koji istinski drže žeravicu u ruci i većina, naprotiv, svi im prijekor izražavaju, pa zbog njihovog gurbeta meñu ovim stvorenjima smatraju ih vlasnicima nastranosti, novotarije i onima koji su se razišli sa velikom većinom.’11 Allah je Taj od Koga se trži pomoć i na Njega se oslanja i nema snage i moći osim sa

Allahom.

Poglavlje I.

Znaj da on nije dozvolio nikom od ljudi da obavezuju robove osim onim čime ih je Allah i Njegov Poslanik obavezao, ili onim što im je Allah i Njegov Poslanik zabranio.

Pa ko učini nešto obaveznim, a što Allah i Njegov Poslanik nisu učinili obaveznim, ili učini nešto zabranjenim, a što Allah i Njegov Poslanik nisu učinili zabranjenim, propisao je u vjeri ono što Allah nije dozvolio i nije mu se dozvoljeno u ovakvom stanju pokoravati, zbog toga što nareñuje na nepokornost Allahu i Njegovom Poslaniku. A Kur’an, sunnet i idžma’a (konsenzus) prošlih generacija su već uputili na to da nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku.

9 Prenosi Tirmizij u Tuhfetul ahvezi (6/538) sa tri seneda. Kaže: Rekao nam je Ismail ibn Musa el-Fezarij ibn ibnetissedij el-Kufi, obavjestio nas je Omer ibn Šakir od Enesa ibn Malika kaže: Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme, pa ga je spomenuo, pa kaže poslije toga: Ovaj hadis je garib sa ove strane. Kaže ibn Hadžer u Tekarrubu (2/57): u Omeru ibn Šakiru je slabost i prenosi ga ibn Adij u el-Kamilu (5/1711) u prevodu Omera ibn Šakira i ibn Bette u el-Ibani (1/196): Hadis daif ali ima sličnosti sa hadisom od ebu Hurejre kod Ahmeda (2/390), i hadisom ibn Mesu'da i hadisom ebi Salebe el-Hašimija. 10 Medaridžul salikin (3/206) 11 Medaridžul salikin (3/207)

5

Allah dželle va’la nam je naredio pokornost Njegovom Poslaniku u približno trideset i tri teme12 iz Njegove Knjige, tako da joj se nije dozvoljeno protiviti, onda kada on precizira nešto kao zabluda, ili precizira nešto kao suprostavljanje Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme.

Ovo je postala nevolja koja je sve obuhvatila u ovom vremenu, tako da mnogi od njih ne prihvataju osim mišljenja ljudi, dok Kur’an i sunnet ne želi većina onih koji su ponizili sami sebe, otvoreno postupivši sa razvratom, i ne oslanjaju se na njih (Kur’an i sunnet) osim u potrebi, kao uginula životinja koja se ne jede osim u nuždi.

Najčudnije je čuñenje masa da svaki onaj koji se drži za mezheb odbacuje slijedbenika drugog mezheba, nemanjem osjećaja pripadnosti prema njemu, i ne znam koji je to dokaz koji ih je uputio na mezheb mimo njih, čak šta više i javno obznanjuju svoje poricanje slijeñenja drugog mezheba?!

Allah se je zakleo u suri En-Nisa’a (Žene) da oni neće vjerovati sve dok ne uzmu vjernog Vjerovjesnika za suca u malom i velikom i u svim pitanjima.

Pa kaže Uzvišeni:

ن 45 ��23ك ���� 0�� ��!#" �� ور�. -!'6� ��وا �* أ<=7#" �5>ً� '�� :8�9 و���7ا +����7� - "@

“I tako mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima meñusobnim tebe ne prihvate,

a potom u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne pokore.”

(sura En-Nisa’a – Žene 65. ajet)

Allah Tebareke ve Tea’la nije obavezao niti jednog pojedinca od ljudi na pokornost odreñenoj osobi lično, osim Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme.

Nareñeno nam je da mu se pokoravamo, bez protivljenja Njegovim naredbama, zbog toga što je on dostavljač od Allaha i ne nareñuje osim ono što Allah voli i ne zabranjuje osim ono što On mrzi.

Kaže Uzvišeni:

ا اB وا���ل ���2" +��5ن��Cوأ “I pokoravajte se Allahu i Poslaniku kako bi vam milost ukazana bila.”

(sura Ali Imran – Imranova porodica 132. ajet)

U ovom ajetu Allah Uzvišeni nareñuje svojim robovima da mu se pokoravaju i da se pokoravaju Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme, a naredba iziskuje (zahtjeva) obaveznost, ili tačnije rečeno, pod uslovom da ne postoji stvar koja uklanja tu obaveznost, a ovdje nema te stvari.

12 Kaže Ahmed: ‘Pogledao sam u Mushaf pa sam našao pokornost Poslaniku u trideset i tri teme.’

6

Naprotiv, mnogo ajeta potvrñuje ovu obaveznost, zatim, poznato je da, kada se potvrdi naredba, to upućuje na obaveznost da je onaj koji joj se suprostavlja griješnik prema Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme, zbog toga što je oprečnost naredbama griješenje.

Kaže Uzvišeni:

ن �H أ'�G أن +$��#" �F!4 أو �$��#" �Eاب أ��"=��I� H�Eر ا�E3��� “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno njegovim naredbama da ih ne

zadesi fitna ili da ih patnja bolna ne snañe.” (sura En-Nur – Svjetlost 63. ajet)

Uzvišeni Allah je učinio da suprostavljanje Njegovim naredbama za sobom

povlači fitnu ili bolnu patnju.

Kaže imam Ahmed Allah mu se smilovao:

‘Da li znaš šta je to fitna? Fitna je širk, moguće da mu je, kada je odgovorio na nekoliko riječi, ušlo u srce nešto od sumnja koje su ga upropastile.’

Kaže Uzvišeni:

�#�� H����J ر�#>K43#� ا+ H' ي��. و'� H�N اB وا���ل ���J >!�ت +"�Pز ا��ور�� و���4 �5ود�J�� G <�را ���Jا و'R�� H اB .وذ�. ا�=

H�#' ابE� ��#� و� “Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu on će uvesti u

džennetske bašče, ispod kojih teku rijeke i u kojima će vječno ostati. To je uspijeh veliki. A onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovu, te

preko granica Njegovih bude prelazio on će uvesti u vatru u kojoj će vječno ostati i njemu pripada sramna kazna.” (sura En-Nisa’a – Žene 13.-14. ajet)

I kaže Uzvišeni:

S�5 �' ��� ��>T� ا�ا ا���ل �Tن +��Cوأ Bا ا��Cأ S: "4��5 �' "2���وإن +���G +#�4وا و'� �� ا���ل إ- ا���غ ا����H .و

“Reci: Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, a ako se okrenete, pa on je dužan raditi ono što mu se

nareñuje, a vi ste dužni ono što se vama nareñuje, pa ako mu budete poslušni bit će te upućeni, a Poslanik je jedino

dužan da jasno obznani.” (sura En-Nur – Svjetlost 54. ajet)

U ovom ajetu je naredba od Uzvišenog Allaha na pokornost Njemu i pokornost Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme, zatim kaže Uzvišeni �4وا#+ G وإن +���“pa ako mu budete poslušni bit će te upućeni” tako da se neće ostvariti uputa osim sa slijeñenjem njega, zbog toga što je u ajetu došao uslov, a to je pokornost pa ako se ostvari ostvarit će se i uputa, a u suprotnom neće.

Zbog toga je Uzvišeni Allah učinio da pokornost Njemu i Njegovom Poslaniku za sobom povlači uspijeh i sreću, pa kaže Uzvišeni u suri El-Ahzab (Saveznici):

7

���P� و'� H�N اB ور�� ��� ��ز �زا “Onaj ko se Allahu i Njegovom Poslaniku bude pokoravao,

već je postigao veliki uspijeh.” (sura El-Ahzab – Saveznici 71. ajet)

I kaže Uzvišeni jasno šta je pripremio za one koji su zaduženi na pokornost

Njemu i Njegovom Poslaniku:

�Eا�� أ���� �E�� ل4� H'و “A onoga ko se okrene kaznom bolnom će mo kazniti.”

(sura El-Feth – Pobijeda 17. ajet)

I kaže Uzvišeni odlučujući na očitu zabludu onoga ko se suprostavlja Njemu i Njegovom Poslaniku:

.و'� آ�ن ��H'6 و- 'F!'6 إذا :9 اB ور�� أ'�ا أن �2ن �#" ا���Iة 'H أ'�ه" �!��' -�Y SY ��� �و'R�� H اB ور�

“Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede da po svom nahoñenju postupe.

A ko se suprostavlja Allahu i Njegovom Poslaniku već je skrenuo u očitu zabludu.” (sura El-Ahzab – Saveznici 36. ajet)

Oprečnost naredbama je griješenje kao što je predhodilo. Kaže Uzvišeni zabranjivajući svojim robovima da ne istupaju ispred Allaha i

Njegovog Poslanika:

�.�� أ�#� ا�H�E أ'!ا - +��'ا ��H ��ي اB ور� "��� N��� Bأن ا Bا ا وا+�

“O vi koji vjerujete ne istupajte ispred Allaha i Njegovog Poslanika i bojte se Allaha, Allah zaista sve čuje i sve zna.”

(sura El-Hudžurat – Sobe 1. ajet)

Naime, م��13 + ili istupanje ispred, je veće od protivljenja u nekoj od Njegovoj naredbi ili naredbi Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, zbog izraza ko griješi i pogaña i sa znanjem pa zaneznaje.

Kaže Uzvišeni nareñujući nam da se držimo govora Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, uzevši ga sa prihvatanjem, bez oklijevanja:

#4ا>�� !� و'� Z+�آ" ا���ل �EIوG و'�<#�آ" “Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani to ostavite.”

(sura El-Hašr – Progonstvo 7. ajet)

Od hadisa koji upućuju na obaveznost pokornosti Poslaniku i na držanje za njegov sunnet sallallahu alejhi ve selleme, je jako mnogo.

Od njih je govor Poslanika sallallahu alejhi ve selleme:

�=�Iا� F!2" �7!4* و����H���#ا�� H��0ا���3]...ء ا��ا

13 U značenju: davanje prednosti nečem nad Kur'anom i sunnetom. (opr.prev.)

8

“Na vama je da se držite mog sunneta i prakse upućenih i pravednih halifa” 14... pa do kraja hadisa.

I njegov govor sallallahu alejhi ve selleme:

*!' \��� *4!� H� 'H ر�[ “Ko mrzi moj sunnet pa taj nije od mene.”15

I njegov govor sallallahu alejhi ve selleme:

ن ا��!F إ- 'H أ��J�� *4'أ Sآ .Bل ا'H �,�؟: ����ا �� ر�

�$�<* ��� أ�: :�ل H'و F!��!* دSJ ا��Cأ H' “Cijeli moj ummet će ući u džennet osim onoga ko to odbije, pa rekoše: A ko će to da odbije o Allahov Poslaniče? Pa je rekao: Onaj ko mi se bude pokoravao taj će ući

u džennet, a onaj ko mi se suprostavi, pa taj je odbijo.”16

Najveći ljudi i oni koji su se najčvršće držali pokornosti Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme, su ashabi Allah im se smilovao.

Zadivljujuće li je ono što dolazi od cijenjenog ashaba Abdullaha ibn Revaha Allah mu se smilovao i bio zadovoljan njime, a što upućuje na istinsku pokornost Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme, i poštivanje njegovih naredbi, koji kada je prošao pored Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selleme, dok je on držao govor (u mesdžidu), pa ga je začuo kako kaže: ا sjednite” pa je sjeo na svom mjestu“ ا>�7izvan mesdžida, sve dok nije završio svoj govor, pa je o tome obavješten Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve selleme, pa je rekao:

�ا��F اB ور�C �� �ً`�5 Bزادك ا “Allah ti povećao želju za pokonost Allahu

i Njegovom Poslaniku.” 17

Poglavlje II.

14 Ovaj hadis je prenešen putem A'rbada ibn Sarije Allah bio zadovoljan njime, i bilježi se kod imama Ahmeda (4/126 – 127), i ebu Davuda u Sunnetu u poglavlju o obaveznosti sunneta (A'vnul ma'bud 12/358-359), i Tirmizija u poglavlju: Ono što je došlo o držanju za sunnet i udaljavanju od novotarija (5 – 43 – broj 2676), i ibn Madže (1/16 – broj 43), i ed-Darimij (1/44 – 45), ibn Hiban (Mevarid broj102), i el-Hakim (1/95 – 96), Tirmizij i el-Hakim su ga ocijenili vjerodostojnim i drugi mimo njih. 15 Bilježi ga Buharij (9/104 Fethul bari), i Muslim (2/1020 – broj 1401) i drugi mimo njih preko Enesa ibn Malika Allah bio zadovoljan sa njim. 16 Bilježi ga Buharij (13/249 Fethul bari), i Ahmed u Musnedu (2/22361) i drugi mimo njih preko Ata'a ibn Jesara, od ebu Hurejre Allah bio zadovoljan njime. 17 Kaže hafiz ibn Hadžer u el-Isabeti (4/66) bilježi Bejheki sa ispravnim senedom i pritvrđenim putem od ibn ebi Lejla, držao je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve selleme, govor pa je ušao Abdullah ibn Revaha...hadis, zatim kaže: Bilježi ga sa druge strane do Hišama ibn U'rve, od njegovog oca, od Aiše i kao mursel sa najispravnijim senedom, i spomenuo je u Medžmuatul zevaidi (9/316) hadis od Aiše i kaže: Prenosi ga Taberani u el-Evsatu i u njemu je Ibrahim ibn Ismail ibn Medžmeh koji je daif, i pogledaj biografije Ealamul nubela'a (1/232).

9

Selefi su Allah im se smilovao, bili žestokog nepriznavanja (odbijanja) prema onome koji bi se razišao sa hadisima zbog mišljenja i nepravedno bolesnih postupaka, i možda bi ga i napustili odavanjem počasti sunnetu i njegovom poštivanju.

Prenosi Muslim u svom Sahihu od Salima ibn Abdillaha da je Abdullah ibn

Omer rekao: Čuo sam Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selleme, da kaže:

ا <�7ءآ" ا���7>� إذا ا�4,ذ<2" إ��#��!�+ - “Nemoj te zabranjivat vašim ženama mesdžide

onda kada vam zatraže dozvolu za to.”

Pa je rekao: Kaže Bilal ibn Abdillah: Tako mi Allaha zabranjivat će mo im, rekao je: Pa se je okrenuo prema njemu Abdullah žestoko ga grdeći, nisam nikada čuo grdnju poput te, rekao je: ‘Ja te obavještavam od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, a ti kažeš: Tako mi Allaha zabranjivat će mo im.’18 Prenosi Buharij i Muslim od Abdullaha ibn Magfela da je vidio čovjeka kako baca kamenčiće, pa mu je rekao: ‘Nemoj bacati kamenčiće, zaista je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme, zabranio bacanje kamenčića ili je mrzio to bacanje, i rekao je: Zaista on ne lovi sa tim divljač, niti ranjava sa tim neprijatelje, meñutim, sa tim se lome zubi i izbijaju oči,’ zatim ga je vidio nakon toga kako baca kamenčiće, pa mu je rekao: ‘Obavijestio sam te od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, da je zabranio bacanje kamenčića ili je mrzi to bacanje, a ti ih bacaš?! Ne govorim ti tek tako.’ Prenosi Buharij u svom Sahihu (3/475 Feth) od Zubejra ibn Arabija da je rekao: Upitao je čovjek ibn Omera Allah bio zadovoljan sa njima, o dodirivanju kamena19 pa je rekao: ‘Vidio sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, kako ga dodiruje i ljubi,’ pa je rekao: Rekao sam: Šta misliš da i ja to uradim? pa reče: Uradi ��� vidio sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, kako أرأ � ga dodiruje i ljubi.’ Kaže hafiz ibn Hadžer o govoru ibn Omera: Uradi أرأ � ��� : ‘Zaista mu je to rekao zbog toga što je shvatio od njega da se protivi hadisu sa mišljenjem, pa je to odbacio od njega naredivši mu da, kada čuje hadis, da se drži za njega i da se boji mišljenja.’ Kaže ibn Abbas Allah bio zadovoljan sa njima: ‘Tako mi Allaha, ne vidim vaš svršetak sve dok vas Allah ne kazni. Govori vam se od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, a vi nama govorite od ebu Bekra i Omera.’20 18 Muslim (4/161) i prenosi ga Buharij u svom Sahihu (2/382,351,327 Fethul bari) međutim od njega samo kao merfu predaja. 19 Hadžerul esved (opr.prev.) 20 Kaže ibn Abdulberr u Bejanu Džami’l ilmi (2/195) i spomenuo ga je Abdulrezzak, pa kaže: Rekao nam je Mua’mer od Ejjuba da je rekao Urve ibn Abbasu: Zar se ne bojiš Allaha #$% pa je rekao ibn *�() '& ا�Abbas: Pitaj svoju majku o Arijet, pa je rekao Urve: Ali ebu Bekr i Omer nisu to radili, pa je rekao ibn Abbas: Pa ga je spomenuo. I pogledaj u Musnedu imama Ahmeda (1/337), i u knjizi el-Fekih ve el-Mutefekih (1/145), i u Metalibu el-A’lijeh (360 – 361).

10

Kaže Sulejman ibn Abdillah ibn Muhammed ibn Abdulvehhab Allah im se smilovao: ‘Pa kada je ovakav govor ibn Abbasa bio za onoga koji mu se suprostavlja sa ebi Bekrom i Omerom, a ko je ko oni, pa šta bi njegova slutnja rekla za onoga koji se suprostavlja sunnetu Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, sa svojim imamom i sa slijedbenikom svog mezheba kojem pripada, čineći njegov govor mjerilom, nad Kuranom i sunnetom, pa ono što se slaže sa njim prihvati ga, a ono što je u suprotnosti sa njim odbaci ga ili ga protumači, pa Allah je taj od koga se traži pomoć. Divno li je ono što su rekli neki od potonjih generacija:

‘Pa ako im u tome prihvatljiv dokaz doñe Za ono na čemu su im očevi bili, za njim se povode

Zadovoljivši se s time, a ako ne, onda se kaže: Ovo je tumač Koji pribjegava tumačenju u kojem su poteškoće.’

Nema sumnje da ovaj potpada pod govor Uzvišenog:

Bدون ا H' وا أ��5ره" وره��<#" أر����EI+ا “Uzeli su svećenike svoje i monahe svoje za gospodare pored Allaha.” (sura

et-Tevbe – Pokajanje 31. ajet)’21

Kaže ebu es-Saib: ‘Bili smo kod Vekia, pa je rekao čovjeku kod sebe, koji je bio od onih koji se bave mišljenjma: �$+أ Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme, i kaže ebu Hanife: On je uzor. Pa je rekao čovjek: Zaista je prenešeno od Ibrahima en-Nuhai’ja da je rekao: #,-. ر� kaže: Pa sam vidio Vekia kako se je žestoko ا/+$naljutio i rekao: Ja ti kažem kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme, a ti kažeš kaže Ibrahim. Ne zaslužuješ osim da te strpam u zatvor zatim, da ne izañeš sve dok se ne okaniš ovog svog govora.’22 Ovo je ono što treba da se uradi svakom onom koji želi odupiranje i suprostavljanje tekstovima sa govorom fulan ve fulan (taj i taj) sa dokazom kako je on učeniji od tebe!! Kaže Šafija Allah mu se smilovao u er-Risaleh (450. str.): ‘Obavijestio me je ebu Hanife ibn Simak ibn Fadl eš-Šehabij, rekao je: Obavijestio nas je ibn ebi Z’ib od el-Maqberija od ebi Šeriha el Ka’bija da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve selleme, rekao u godini slona23:

H��P!ا� ��I� #� S�4: � S4: H' :دإن أ5[ أEJ ا���S، وإن ا5[ �� ا�� “Kome bude ubijen njegov bližnji na njemu je da izabere

izmeñu dvoga: Ako hoće da uzme krvarinu (naknadu) i ako hoće odmazdu.”

21 Tejsirul azizil hamid (544 – 545) 22 Džamia et-Tirmizij (3/250), el-Fekih ve el-Mutefekih (1/149). 23 Godina po kojoj su predislamski arapi racunali vrijeme, u kojoj je Ebreha, kršćanski vladar Jemena, htio da sa slonovima sruši Ka’bu, pa je Allah poslao ptice koje su na njih bacale kamenje od pečene gline te ih spriječio u tome – priča poznata. (opr.prev)

11

Kaže ebu Hanife: Pa sam rekao ibn ebi Z’ibu: Da li ćeš se držati za to o eba Haris? Pa me je udario u prsa i mnogo se izderao i izgrdio na mene i rekao: Ja te obavještavam od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, a ti kažeš: Držat ćeš se za to!! Da, držat ću se za to, i to je obaveza za mene i onoga koji to čuje. Zaista je Allah izabrao Muhammeda izmeñu svih ljudi, uputivši ih posredstvom njega. I izabrao je za njih ono što je izabrao i za njega, na njegovom jeziku, tako da je na stvorenjima da ga slijede, pokorni ili ponizni, a musliman ne izlazi iz toga. Kaže: I nije ušutio sve dok nisam poželio da ušuti.’ Prenosi ebu Ja’la u Tabekatu el-Hanabileh (1/251) od Fadl ibn Zijada ibn Ahmeda ibn Hanbela, kaže: ‘Dostavio nam je ibn ebi Zi’b da se Malik nije držao za hadis: ا�����ن ��I���“Prodavač i kupac su na slobodnom odabiru.” Pa je rekao: Traženo je da seرpokaje u tom svom slobodnom izboru, pa ako se pokaje (bit će mu oprošteno) a ako ne, da mu glavu odsječem. A Malik nije odbio hadis već ga je protumačio na drugi način’... Na taj način su ispravni predhodnici bili žestokog odbijanja i ljutnje prema onome koji se suprostavlja hadisu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, sa mišljenjem ili kijasom (analogijom), ili pohvalom ili sa govorom nekog od ljudi, ma ko to bio, i napuštali bi onoga koji postupa tako, i odbacivali bi onoga koji navodi njemu (Poslaniku) primjere. I ne pihvataju ništa osim predanosti i potčinjenosti njemu i dočekivanje sa čujem i pokoravam se. I nedesi se da, kada ga prihvate njihova srca, da se zaustave na tome, sve dok mu to ne posvijedoče djelom ili kijasom ili slaganjem govora fulan ve fulan (toga i toga), naprotiv, bili su oni koji rade po govoru Uzvišenog:

.و'� آ�ن ��H'6 و- 'F!'6 إذا :9 اB ور�� أ'�ا أن �2ن �#" ا���Iة 'H أ'�ه" “Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora kada Allah i Njegov Poslanik nešto

odrede da po svom nahoñenju postupe.” (sura El-Ahzab – Saveznici 36. ajet)

I po govoru Uzvišenog:

"#!�� �� �� ور�. - �6'!ن 45 ��23ك ���� 0��وا �* أ<=7#" �5>ً� '�� :8�9 و���7ا +����7� - "@

“I tako mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima meñusobnim tebe ne prihvate,

a potom u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne pokore.”

(sura En-Nisa’a – Žene 65. ajet) I po govoru Uzvišenog:

ا+��ا '� أ<aل ا��H' "2 ر�2" و- +��4ا 'H دو< أو���ء :��� '� +Eآ�ون“Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne slijedite mimo Njega druge kao gospodare, a malo je onih koji pouku primaju.” (sura El-

Earaf - Bedemi 3. ajet)

I po njima sličnim.

12

Došli smo do vremena kada je rečeno jednom od njih: ‘Pritvrñeno je od Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao tako i tako,’ pa kaže: Ko je to rekao i učini to odbranom od navedenog hadisa, ili učini svoje neznanje, o onome o čemu ga je govornik obavijestio, dokazom za sebe u tom svom protivljenju i ostavljanju rada po njemu, a da je bio iskren prema sebi, shvatio bi da je taj govor od najveće zablude i da mu nije dozvoljeno da odbija sunnet Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, sa slično ovakom neznanju. A još ružnije od toga je njegovo opravdanje neznanjem, budući da vjeruje da je idžma’a (kod njega) okupljena na oponiranju tom sunnetu, i ovo je loše uvjerenje po zajednicu muslimana, kada ih optužuje da su saglasni u oponiranju sunnetu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme. A još ružnije i od toga je da smatra da je opravdan u uvjerenju ovog idžma’a, i ovo je odraz njegovog neznanja o sunnetu, a Allah je Taj od Koga se traži pomoć. ‘I nije poznato da je iko od islamskih imama rekao: ‘Ne radimo po hadisu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, sve dok ne spoznamo ko je radio po njemu, pa ako je bio u neznanju onaj do koga je došao hadis, o onome ko je radio po njemu, nije mu dozvoljeno raditi po njemu, kao što kaže ovaj zagovornik.’’24

Poglavlje III.(o osudi slijepog slijeñenja)

Znaj da je slijepo slijeñenje prihvatanje govora odreñenog govornika bez spoznaje njegovog dokaza, ‘i nema razilaženja meñu ljudima da slijepo slijeñenje ne proizilazi iz znanja i da se slijepi slijedbenik ne naziva učenjakom.’25 Zbog toga je ulema Allah im se smilovao, zabranila da se slijepo slijede i nema imama od islamskih imama osim da kažemo o njemu ono što upućije na to, zbog toga što je obaveza na svakom muslimanu i muslimanki spoznaja upute sa dokazom.26 Govori uleme su došli jedan za drugim, a posebno četvorice imama Allah im se smilovao, o obaveznosti držanja za hadis i ostavljanju slijepog slijeñenja.

Uzmite njihove govore, zaista je u njima korist za vlasnike privrženosti koji ih potčinjavaju:

1) Kaže ebu Hanife Allah mu se smilovao:

‘Nikom nije dozvoljeno da se drži za naše govore što neće znati odakle smo ih mi uzeli.’

24 Ia'lamul muki'in (4/244 – 245) 25 Ia'lamul muki'in (1/45)) 26 Kaže ibn ebi el-I’z Allah mu se smilovao: ‘I ne kažemo, zaista su ovi imami i njima slični, nije dozvoljeno da ih prosti plivači (obični ljudi) slijepo slijede, i da je On obavezao proste plivače da budu mudžtehidi (oni koji ulažu trud u riješavanju određenih pitanja) u riješavanju svih pitanja koja dođu do njih. Zaista je ovaj govor slab, rekli su ga neki filozofi, a velika većina imama su u suprotnosti sa njima. I pogrešan je zbog toga što je velika većina prostih plivača u nemogućnosti za spoznajom vađenja dokaza za svako pitanje.’ (el-Ittiba’a 43. str.)

13

2) Dok je od imama Malika Allah mu se smilovao, poznato slijeñenje sunneta i čvrsto držanje za njega zbog čega je bio Allah mu se smilovao, od najčvršćih ljudi u držanju za sunnet i odbacivanju novotarija. Vlasnik je govora:

‘Zaista sam ja samo čovijek, griješim i pogodim, pa pogledaj te u moje mišljenje te sve što se ne bude slagalo sa Kur’anom i sunnetom ostavite.’ I rekao je Allah mu se smilovao: ‘Nema niko poslije Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selleme, a da se iz njegovog govora i uzima i ostavlja osim Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selleme.’ Zbog toga što je on zaštićen i nepogriješiv u onome što mu se dostavlja od Allaha, dok se od drugih govora uzima ono što se slaže sa Kur’anom i sunnetom, a ono što im se suprostavlja ostavlja se.

Za razliku od nekih entuzijasta i gulata (zanesenjaka, fanatičara) koji su pretjerali sa svojim imamima, pa tako kažu neki od njih: ‘Zaista će Isa sin Merjemin kada se spusti suditi po mezhebu ebu Hanife.’ Ovo je žestoko pretjerivanje i razorna privrženost. Od onoga što se takoñer pripisuje nekim zanesenjacima za ebu Hanifu jeste: ‘Svaki ajet ili hadis koji se ne podudara sa mezhebom jeste tekst koji treba da se protumači ili je derogiran.’ Ova privrženost ukazuje na nedostatak vjere i nadmoć strasti. Njegova priča ukazuje na njegovo odbacivanje, a govora entuzijasta sličnih ovom je mnogo, a ovaj jedva da je ostao vezan za govor Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selleme. I koliko li je samo ova privrženost povukla za sobom fitni meñu muslimanima i razjedinjavanja njihovih riječi, potresa u njihovim saffovima i raspirivanja prikrivene mržnje meñu njima, sa mjenjanjem pozicija el-vela vel-bera (prijateljevanja i neprijateljevanja) zbog ovih mezheba, pa svaki onaj koji se privrženo drži za odreñeni mezheb neprijateljski se ophodi prema slijedbeniku drugog mezheba,27 iako njihovi imami nisu zadovoljni sa tim, naprotiv, zabranili su to na najžešći način ukoravajući njene vlasnike. Allah se smilovao ibn ebi el-I’zu kada je rekao: ‘Onaj ko se privrženo drži za odreñenog pojedinca mimo Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selleme, kao što je Malik, ebi Hanife, Šafija i Ahmed, i vidi da je taj govor ispravnost koju treba slijediti, bez govora ostalih imama, pa on je džahil (neznalica), zalutao, a ako vjeruje da je taj govor obavezan da se slijedi, bez dugih govora od ovih imama, pa zaista se bojimo za njega.’ 3) Dok je od imama Šafije Allah mu se smilovao, poznat govor o obaveznosti držanja za sunnet Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, kada je rekao: Nema nikoga a da mu ne izmakne nešto od sunneta Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme,

� . أ�@ إ< و*=ه; 0�,2 16# ��6:ل ا� 7,8 ا� 0�,2 و6,� و*$4ب 012.. pa šta god ja rekao od govora ili učinio osnovom od osnova u tome, od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, a ispostavi se da je u suprotnosti sa onim što

27 Kaže Jakut el-Hemevij u rijčniku el-Bildan: (1/209) u govoru Alije Asbehanija: 'Već je postalo rašireno razaranje u ovom vremenu, a i prije njega sa dvije strane, zbog mnoštva fitni i privrženosti između Šafija i Hanefija i nastalih ratova između ove dvije skupine, pa kada bi se god pojavila skupina otela bi položaj druge i popalila bi ga i borila bi se protiv nje i nebi im u tome uzela niti ugovor, niti zaštitu i sa tim gotovo da je nemoguće da bi država sultana stala uz to, ili izašla u susret te popravila te razornike...

14

sam rekao, pa govor je ono što je rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme, i on je moj govor.28 I rekao je Allah mu se smilovao:

‘Muslimani su saglasni da onome kome sunnet Allahovog Poslanika bude jasan, da mu nije dozvoljeno da ostavi sunnet zbog nečijeg mišljenja.’

Kaže šejh Sulejman ibn Abdillah Allah mu se smilovao: ‘Naprotiv, stroga obaveza i dužnost vjerniku je u koliko do njega doñe

Allahova Knjiga i sunnet Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, i sazna značenje toga u bilo čemu, na njemu je da radi po tome, ma ko se razišao u tome sa njim, i ovo nam je na taj način naredio naš Gospodar Tebareke ve Tea’la i naš Vjerovjesnik Muhammed sallallahu alejhi ve selleme, i na tome je složna sva ulema osim neznalica, slijepih slijedbenika i njihovih predvodnika. Slični ovima nisu od vlasnika znanja, kao što je to prenešena idžma’a o njima od strane vlasnika znanja ebu Omera ibn Abdilberra i drugih.

Kaže Uzvišeni:

ا+��ا '� أ<aل ا��H' "2 ر�2" و- +��4ا 'H دو< أو���ء :��� '� +Eآ�ون“Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne slijedite mimo Njega druge kao gospodare, a malo je onih koji pouku primaju.” (sura El-

Earaf - Bedemi 3. ajet)

I kaže Uzvišeni:

Hل إ- ا���غ ا���� وإن +���G +#�4وا و'� �� ا���“Ako mu budete poslušni bit će te upućeni, a Poslanik je jedino

dužan da jasno obznani.” (sura En-Nur – Svjetlost 54. ajet) Svijedoči Uzvišeni onome koji se bude pokoravao Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme, uputom (Pravim putem), a kod predvodnika slijepih slijedbenika onaj ko se pokorava Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme, nije upućen, nego je upućen onaj koji mu se suprostavlja, i odstupio je od njegovih govora i dao je prednost mezhebu, nad sunnetom ili šejhu i slično tome. U ovo zabranjeno slijepo slijeñenje je već upalo mnogo stvorenja koji se pripisuju znanju i spoznaji stvari, pa izdaje dijela iz hadisa i sunneta, zatim poslije toga naći ćeš ga čvrstog na jednom od ovih mezheba i vidi izdvajanje od njih velikom nesrećom. I u Ahmedovom govoru: ‘Čudim se ljudima spoznali su isnad (lanac penosilaca) i njegovu ispravnost, a odlaze ka mišljenju Sufijana.’29

Znak da je slijepo slijeñenje prije dolaska dokaza, jeste stvar koja nije

osuñujuća, meñutim, pokuñen je svaki grijeh a ustrajnost na tome je poslije dolaska dokaza. Da! I poriču svoje izbjegavanje Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, i zanimanje za izučavanje knjiga pisaca iz

28 I rekao je Allah mu se smilovao: ‘Sve što sam rekao, a što je bilo od Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selleme, nasuprot mom govoru, od onoga što je ispravno jeste hadis Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selleme, i nemoj te me slijepo slijediti.’ Prenosi ibn ebi Hatim u (Adabu eš-Šafii’j 67. str.) i pogledaj el-Hiljetu libni Nei'm (9/106 – 107) i el-Fekih ve el-Mutefekih od Hatiba (1/150) 29 Tejsirul azizil hamid (546 – 548)

15

fikha, neovisno sa njima od Kur’ana i sunneta, naprotiv, ako pročitaju nešto iz Knjige Uzvišenog Allaha i sunneta Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, zaista to čitaju radi berketa, ne radi izučavanja i razumjevanja ili budući da su se neki �BC: ا�posvetili onome koji je pročitao Buhariju na primjer, pa čitaju je zbog sticanja posla dakle, radi sticanja posla ne radi postizanja šerijata, i ovi su ljudi od najvećeg prava da podpadnu pod riječi Uzvišenog:

� H' ك�!�+Z �:وزرا F'���م ا�� S�3� >T� !��<� ذآ�ا 'H أ��ض ��5 F'���م ا� H����J ��#� و��ء �#" �

“Dali smo ti od Nas Opomenu, ko se od nje okrene na Sudnjem danu će doista, veliku odgovornost nositi, vječno će tako ostati,

a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti.” (sura Ta-ha 99. – 100 ajet)

Ovaj govor je veliki govor, za koji se čvrsto drži i radi kojeg se sprema na

put, sa znanjem da je ovo što je šejh Allah mu se smilovao, spomenuo od stanja ovih slijepih slijedbenika i njihove jasne zablude, samo zrno u pijesku i kap u moru, a ko ispita stanje ovih fanatičkih slijepih slijedbenika začudiće se kada vidi začuñujuće slijeñenje strasti i njihovo nalaženje u okovima loših dijela.

Allah se smilovao onome koji je iskren prema sebi i koji slijedi Kur’an i sunnet ma ko mu se u tome suprostavio. Divno li je rekao šejh ibnul Qajjim Allah mu se smilovao:

‘O ti koji želiš spas na Danu obračuna Od vatre i vatrenih ognjišta

Slijedi Allahovog Poslanika u rijčima i djelima I ne odvajaj se od Kur’ana Te uzmi dva Sahiha koji su

Vjerski akt, iman i dva posrednika I čitaj ih nakon osloboñenja od strasti,

Privrženosti i šejtanskog zanosa I učini ih principima, te ne sudi po

Onome što je u osnovi govor pojedinca.”

Od onoga što čini prsa vjernika prostranim te ukroćuje privrženost entuzijasta jeste ono što je rekao šejh ibn Abdusselam Allah mu se smilovao, rekao je: ‘Od najčudnijeg je da je jedan od pravnika, iz redova slijepih slijedbenika, zauzeo stav na slabosti onoga što je njegov imam uzeo, ne nalazeći za njegovu slabost razlog svog odbijanja, pa ga on sa tim u tome slijepo slijedi, ostavljajući onoga koji svijedoči Kur’anom, sunnetom i ispravnim kijasom, zbog njihovog mezheba odlučno u slijepom slijeñenju svog imama, naprotiv, razmišljajući o načinu da postigne zaštitu od vanjskog smisla Kur’ana i sunneta, tumačeći ih raznim tumačenjima koja su daleka i ništavna, zauzimajući se na taj način za to svoje slijepo slijeñenje.’ Kaže: ‘Vidjeli smo ih kako se okupljaju u medžlise, pa kada se spomene jednom od njih suprotnost na koju je navikao, jako se začudiš, kada vidiš da tu nema oslanjanja na dokaz onda kada se vratiš na njegovo slijepo slijeñenje imama, naprotiv, sve dok nije predpostavio da je istina svedena samo na mezheb njegovog imama, a da je dobro razmotrio stvari preče bi bilo da se je začudio sa mezhebom svog imama, nego li što se je začudio sa mezhebom drugog. Raspravljanje sa ovima

16

je izgubljena stvar koja dovodi ka kidanju meñusobnih odnosa i okretanju leña jedan drugom bez ikakve koristi.’ Kaže: ‘I nisam vidio i jednog da se povratio od mezheba njegovog imama kada bi mu se ukazala istina kod drugog, naprotiv, ostao bi sa većinom ustrajan na njemu, uz njegovu slabost i udaljenost, pa je najpreče ostavljanje rasprave sa ovima od kojih ni jedan nije u stanju da postupa po mezhebu svog imama. Kaže: ‘Možda se je moj imam upoznao sa dokazom sa kojim se ja nisam upoznao’ i nezna miskin ili ovaj koji je u suprotnosti sa njim, a koji je cijenjeni suparnik zbog onoga što je spomenuo od jasnih dokaza i vidljivih argumenata, pa neka je Slavljen Allah, koliko li je samo slijepih njihovo slijepo slijeñenje dovelo do ovoga što sam spomenuo.’ Kaže: ‘A ljudi nisu prestali pitati ko je to od uleme se složio bez slijepog slijeñenja, a poznato je da nema ograničavanja na mezheb i da nema osporavanja i jednog od pitaoca.’ Pa sve dok se nisu pojavili ovi mezhebi i oni koji su im privrženi od slijepih slijedbenika. I zaista je jedan od njih slijedio svog imama, čiji je se mezheb udaljio od dokaza, slijepo ga slijedeći u onome što kaže kao da je on vjerovjesnik koji je poslan njemu. Ovo je udaljenost od istine i nagrade sa kojom nije zadovoljan ni jedan od onih koji su razumom obdareni.’30 4) Dok je imam Ahmed ibn Hanbel Allah mu se smilovao, pomagač sunneta, suzbijač novotarija, strpljivi na danu iskušenja, njegove su odlike poznate a njegova dostignuća tradicionalna, vlasnik autoriteta u znanju u svom vremenu a i pored toga, poznata je njegova osuda slijepog slijeñenja tako da je rekao: ‘Nemoj da me slijepo slijediš, niti da slijediš Malika, niti Šafiju, niti Evzai’a, niti Sevrija i uzmi odakle su oni uzeli.’ Govori uleme Allah im se smilovao, o osudi slijepog slijeñenja i obavezi držanja za dokaz su mnogobrojni i poznati. ‘Obaveza je svakom onome do koga je došla Poslanikova sallallahu alejhi ve selleme, naredba i spozna je, da je izloži ummetu i da im uputi koristan savjet i da im naredi da slijede njegovu naredbu, makar se to suprostavljalo nekom od velikana ummeta, pa zaista je naredba Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, najvećeg prava da joj se pridaje važnost i da se povodi za njom u slijeñenju, od cijenjenog mišljanja koje je u supronosti sa njegovom naredbom u nekim stvarima greškom. Odavde su ashabi i oni poslije njih od uleme odbacili svakog onog koji se suprostavlja ispravnom sunnetu, i možda su bili i grubi u tom svom odbijanju, ne iz mržnje prema njemu, naprotiv, on je voljeni kod njih i cijenjen u njima samima meñutim, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme, je voljeni kod njih i njegova naredba je iznad naredbe svih stvorenja. Pa kada naredba Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, bude u suprotnosti sa naredbom drugog, pa naredba Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, je preča da predvodi i da bude slijeñenja, a to neće lišiti uvažavanja onoga koji je u suprotnosti sa njegovom naredbom, pa makar mu bilo oprošteno, naprotiv, ova oprečnost mu je oproštena. Nije pokuñeno da se suprostavi njegovoj naredbi, kada se slijedi naredba Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, onda kada se ukaže da je njegova naredba u suprotnosti sa njim, kao što je to oporučio Šafija

30 Prenešeno je posretstvom Sujutija u njegovoj knjizi (Er-redu men ahlede ilel erdi 140 – 141 str.) i pogledaj u knjizi (Qvaidul ahkami 2/305) od ibn Muhammeda Abdilaziza ibn Abdisselama. Osim što je od onoga što je spomenuo Sujutij prema riječima ibn Abdisselama, nisam ga našao u Qavaidu pa da znaš.

17

kada se ispravnost hadisa suprostavi sa njegovim govorom – da se slijedi hadis i da se ostavi njegov govor – i govorio je: ‘Nisam se raspravljao ni sa kim a da sam poželio da pogriješi, i nisam se raspravljao ni sa kim a da sam brinuo da li će se istina ukazati na njegovom jeziku ili mom.’ Zbog toga što je njihova rasprava bila zbog isticanja naredbe Allaha i Njegovog Poslanika, ne zbog isticanja i trijumfa njihovih ličnosti. Takoñer, šejhovi i znalci su oporučili da se prihvata istina od svakog ko kaže istinu, bio mlad ili star, i da se saslušaju njihovi govori31 ...

Poglavlje

Od onoga što je predhodilo, spomenuto je u cilju obaveze držanja za Kur’an i sunnet, i u cilju osude slijepog slijeñenja i oponiranja zbog mišljenja ljudi.

Da ne pomisli onaj koji sumnjiči da smo mi učinili beskorisnim gledanje u

knjige četvorice imama ili drugih mimo njih od imama, ili da smo narušili njihova prava i učinili ih beskorisnim, pa zaista mi ovo ne govorimo o njima, niti smo zadovoljni sa tim. Ono što mi zahtjevamo jeste izdvajanje Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, u slijeñenju zbog toga što je to šart od šartova la ilahe illallah.

Pa tako da čovjekov islam neće biti ispravan sve dok ne izdvoji Poslanika

sallallahu alejhi ve selleme, u slijeñenju. I ovo je u pratnji sa očuvanjem položaja uleme i njihovog slijeñenja u dobru,

te principa njihovih svetosti, njihove vjernosti i njihovog idžtihada (ulaganja truda u riješavanju odreñenih pitanja) te čuvanje vjere i njene preciznosti, a oni kruže oko nagrade ili dvije i oprosta, meñutim, nije ovo razlog za smatranje tekstova (Kur’ana i sunneta) beskorisnim, i za davanje prednosti govoru, jednog od njih, nad njima (tekstovima) zbog šubhe (sumnje) da je on više zna o njima od tebe, pa ako je tako – ko je to otišao ka tekstu, a da je znao više o njemu od tebe – pa zar se nećeš složiti sa njim ako si od onih koji govore istinu.

Pa onaj koji izloži govore uleme nad tekstovima (Kur’anom i sunnetom) i

razmotri ih sa njima, pa se raziñe sa njima (govorima) u onome u čemu se je razišao tekst nije obezvrijedio njihove govore i nije im učinio nepravdu sa te strane, naprotiv, ugledat će se na njih, jer doista su oni to naredili, pa onaj ko ih istinski slijedi jeste onaj koji se povinuje onome što su oni oporučili, a ne onaj koji se razilazi sa njima u govoru o kojem je došao tekst suprotan njemu (tom govoru). Ovo je lakše od razilaženja sa njima u osnovi i u potpunosti, koju su naredili i pozivali ka njoj, od davanja prednosti tekstu (Kur’anu i sunnetu) nad njihovim govorima.

I odavde se razjašnjava razlika izmeñu slijepog slijeñenja učenjaka, u svemu

onome što kaže, i izmeñu pomaganja sa njegovim razumjevanjem i

31 El-hukmu el-džediretu bil iza’a (41. – 42. str.) – Hafiz ibn Redžeb Allah mu se smilovao.

18

prosvijetljivanjem sa svijetlom njegovog znanja.32 Pa prvi uzima njegov govor, bez gledanja u njega i bez traganja za njegovim dokazom iz Kur’ana i sunneta, naprotiv, učini to kao uže koje mu se poput omče omota oko vrata, i zbog toga je nazvan taklidom (slijepim slijeñenjem), za razliku od pomaganja sa njegovim razumjevanjem i prosvijetljivanjem sa svijetlom njegovog znanja u dostizanju do Poslanika salavatullahi ve sellamihi alejh, i on ih je doista stavio na stepen dokaza ka prvom dokazu, pa kada dosegne do njega, zadovolji se sa njegovim dokazivanjem, bez gledanja u argumentaciju kod drugih. Pa ko se upravi prema kibli pomoću zvijezda, pa zatim je vidi, neostaje za njegovo dokazivanje sa zvijezdama ikakvog smisla.33

Kaže šejh Sulejman ibn Abdillah Allah mu se smilovao:

‘Pa ako kažeš: Šta je dozvoljeno čovjeku od čitanja ovih napisanih knjiga u mezhebima?

Rečeno je: Dozvoljeno je od toga njihovo čitanje u cilju pomaganja sa njima

radi razumjevanja Kur’ana i sunneta i oblikovanja pitanja, da bi bile od vrste velikih (cijenjenih) knjiga, nasuprot tome (daleko od toga) da budu uvod na Allahovu Knjigu i sunnet Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, i one koje sude meñu ljudima u onome u čemu se razilaze, i one koje pozivaju na suñenje pred njima, bez suñenja pred Allahom i Njegovim Poslanikom sallallahu alejhi ve selleme, i nema sumnje da je ovo poturiječnost (kontradiktornost) imanu i suprotnost njemu, kao što kaže Uzvišeni:

"#!�� �� �� ور�. - �6'!ن 45 ��23ك ���� 0��وا �* أ<=7#" �5>ً� '�� :8�9 و���7ا +����7� - "@

“I tako mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima meñusobnim tebe ne prihvate,

a potom u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne pokore.”

(sura En-Nisa’a – Žene 65. ajet)’

Ovo je zadnje što je olakšano (omogućeno) od onoga što je htio radi sažetog savjeta muslimanima i brige za njima kako im nebi godine prošle u svrhu govora fulan ve fulan (taj i taj), a njihov lijek je blizu njih, kada bi ga tražili sigurno bi ga našli.

Pa koga ne izliječi Allahova Knjiga i sunnet Njegovog Poslanika sallallahu

alejhi ve selleme, a izliječi ga govor fulan ve fulan (tog i tog), pa ovo je na ivici (rubu) strmovite litice u koju samo što se nije srušio i ovaj je ludo zbunjen i zaveden u zabludi.

Allah se smilovao šejhu ibn Qajjimu kada je rekao:

32 Kaže ibn ebi el-I’z Allah mu se smilovao u njegovoj risali El-Ittiba’a (43. str.): ‘Onaj ko misli da zna propise iz Kur’ana i sunneta bez spoznaje koju su izrekli ovi imami i njima slični, pa on je onaj koji griješi i koji se vara’ Kažem, govori ljudi se prosvijetljuju sa njima u razumijevanju Kur’ana i sunneta, pa kada se nešto razilazi sa Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, vraća se onome koji ju je izrekao, pa njihovi su govori oni za koje je potreban dokaz, a sami njihovi govori nisu dokaz, kao što je to spomenuto od strane više od jednog muhakika. 33 Ruh (390. – 391. str.) od ibn Qajjima štampa darul kitab i (356. – 357. str.) štampa darul kutub.

19

‘Kome nije dovoljano ovo dvoje34

Allah ga neće spasiti zlih nesreća vremena,

Koga ne bude ovo dvoje izliječilo Allah mu neće izliječiti niti srce, niti tijelo,

Kome ne bude ovo dvoje dostatnost

Gospodar Arša će ga baciti u oskudicu i lišenost,

Koga ne bude ovo dvoje uputilo Allah ga neće uputiti na put istine i imana.’

Allah se smilovao šejhul islamu ibn Tejmijji kada je rekao: ‘Pa opreznost, opreznost o čovječe, da ne zamrziš nešto od onoga sa čime je došao Poslanik sallallahu alejhi ve selleme, ili da ga odbiješ zbog svojih prohtjeva, ili podržavajući svoj mezheb, ili zbog svog šejha, ili zbog svoje zaokupljenosti strastima, ili dunjalukom. Zaista Allah nije obavezao ikoga da se pokorava ikome osim da se pokorava Njegovom Poslaniku i da se čvrsto drži za ono sa čime je došao, tako da, kada bi se rob suprostavio svim stvorenjima, a slijedio Poslanika, Allah a’ze ve džel ga ne bi pitao o suprostavljanju ikome. Uistinu ko se pokorava ili je poslušan, slijedeći u tome Poslanika, u protivnom ako bi naredio nešto što je u suprotnosti sa onim što je naredio Poslanik, nema mu pokornosti. Pa znaj, slušaj, pokoravaj se, slijedi i ne izmišljaj35 jer ćeš biti beskoristan i odbačen. Na tebi je da radiš, naprotiv, nema dobra u slijeñenju koje će dovesti do beskorisnog djela, a niti ima dobra u ophoñenju sa takvim, a Allah najbolje zna.’36

Risala je okončana zahvaljujući Allahu Gospodaru svih svijetova, i neka je Allahov salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.

34 Kur’an i sunnet (opr.prev.) 35 tj. ne uvodi u vjeru nešto sa čime nije došao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme. (opr.prev.) 36 Fetava šejhul islama (16/528 – 529)