Uzgoj šaranskih mladunaca u recirkulacijskom sustavu

stručni rad

Jelkić Dinko 1, Opačak Anđelko

2

Sažetak

Količini proizvedene mlađi šarana stagnira na 1.300 t, što ne zadovoljava potrebe toplovodnih

ribnjaka. Kao glavni uzrok niske proizvodnje mlađi smatraju se visoka uginuća tijekom

proizvodnje, a naročito u uginuća od stadija ličinke do stadija mladunca. Uzrocima visokih

gubitaka do stadija mladunca uglavnom su smatraju predacija, nedogovarajuća hrana i nagle

promjene životnih uvjeta. Kao jedno od rješenja visokih gubitaka do stadija mladunca

predlaže se uzgoj od stadija ličinke do stadija mladunca u kontroliranim uvjetima zatovrenog

recirkulacijskog sustava. Ova tehnologija uzgoja provjerena je u nizu istraživanja provedenih

na ribnjaku u Donjem Miholjcu. U nizu istraživanja (2009-2012) utvrđeno je kako je postotak

preživljenja ličinki uzgojenih u recirkulacijskom sustavi u odnosu na standardnu tehnologiju i

statistički značajan (p<0,001). Ostvaruje s značajno veći dužinski i maseni rast, a uzgojeni

mladunci su ujednačenog rasta i niske varijacije totalne dužine i mase.

Ključne riječi: recirkulacijski uzgoj, uzgoj mladunaca, šaran

1. Uvod

Proizvodnja slatkovodne ribe u toplovodnim (šaranskim) ribnjacima uglavnom je usmjerena

na proizvodnju šarana (Cyprinus carpio carpio) u polikulturi s amurom (Ctenopharygodon

idella), bijelim tolstolobikom (Hypophthalmichthys molitrix) i sivim tolstolobikom (H.

nobilis). U Republici Hrvatskoj je u 2011. godini bilo 23 toplovodnih (ciprinidnih) i 24

1 Dinko Jelkić, dipl. ing., asistent, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Zavod za lovstvo, ribarstvo i pčelarstva,

Kralja Petra Svačića 1d, 31000 Osijek; e-mail: djelkic@pfos.hr

2 prof. dr. sc. Anđelko Opačak, predstojnik Zavoda, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Zavod za lovstvo,

ribarstvo i pčelarstva, Kralja Petra Svačića 1d, 31000 Osijek; e-mail: aopacak@pfos.hr

Rad je prezentiran na jednodnevnom seminaru u Karlovcu 3. travnja 2014. godine u okviru IPA projekta

Aquaagro koji provodi Prirodoslovna škola Karlovac sa svojim partnerima.

hladnovodnih (salmonidnih) ribnjaka. Ukupne proizvodne površine toplovodnih ribnjaka

iznosile su u 2010. godini 10.226 ha, a hladnovodnih 50.258 m2. Prema službenim podacima

Državnog zavoda za statistiku u 2011. godini ukupna proizvodnja slatkovodne ribe u

ribnjacima s uključenim ulovom u otvorenim vodama iznosila je 6.333 tone. Uzgoja šarana u

ribnjačkim uvjetima po standardnoj tehnologiji u našim klimatskim uvjetima proteže se kroz

tri kalendarske godine (1,5 – 2,5 god). Ovako dug ciklus od nasada ličinki do šarana

spremnog za tržište značajno utječe na nestabilnost proizvodnje i oscilacije u financijskim

rezultatima poslovanja šaranskih ribnjaka. Iako se težilo skraćivanju proizvodnog ciklusa s tri

na dvije godine još uvijek velika većina naših šaranskih ribnjačarstava uzgaja šarana u

trogodišnjem proizvodnom ciklusu. Jedan od važnijih razloga održivosti trogodišnjeg

uzgojnog ciklusa je vrlo nestabilna i neizvjesna proizvodnja jednogodišnjeg šaranskog mlađa

kako po količinama tako i po individualnoj masi. Količina proizvedene mlađi šarana u

Hrvatskoj postepeno se smanjuje od 1998. godine kada je iznosila 2.014 t, na 1.278 t u 2007.

godini (Mišura i sur., 2008). Izostanak proizvodnje ili nedovoljne količine te mala

individualna masa jednogodišnjeg šaranskog mlađa stvara velike probleme proizvođačima u

drugoj godini što uzrokuje nedostatak konzumne ribe na tržištu i uzrokuje financijske gubitke

proizvođačima.

2. Standardna tehnologija uzgoja mladunaca i njeni nedostaci

Standardna proizvodnja šaranskih mladunaca bazira se na uzgoju ličinku starih tri dana (slika

1.) u zemljanim ribnjacima na otvorenom. Glavna hrana nasađenih ličinki je prirodna hrana u

ribnjaku prvih 10-ak dana, s kasnije uz dodatak proteinske hrane. Ova tehnologija uzgoja

rezultira s viskom gubitcima, koji se procjenjuju između 50 – 90%, dok šaranski mladunci

(slika 2.) ne dostignu masu od 1g (Feldlite i Milstein, 1999). Kao glavni uzroci uginuća

nasađenih ličinki šarana smatraju se predacija, nedostatak odgovarajuće hrane u ribnjaku i

nagle promjene životnih uvjeta. Nasađene ličinke izložene su predaciji od strane krupnog

zooplanktona, vodenih kukaca, vodozemaca i ihtiofagnih ptica, te je praksi teško utjecati na

smanjivanje gubitaka od predacije. Sljedeći važan uzrok uginuća je neodgovarajuća prirodna

hrana u smislu kvalitativnog i kvantitativnog sastava. U vrijeme nasađivanja ličinki šarana u

ribnjak (u dobi 3 dana), ličinka se nalazi u završnom stadiju apsorpcije žumanjčane vrećice

bez prethodnog hranjenja (Jirásek i Mareš, 2001). Ličinke se nalaze u situaciju kako se

moraju privići na novi okoliš, izbjeći predaciju i istovremeno pronaći dovoljno hrane.

Procjenjuje se kako ličinke šarana koje do 12 dana ne počnu s vanjskom hranidbom, iskoriste

svoje rezerve i ugibaju (Escaffre i sur., 1997). Mortalitet kod ličinki šarana koje nisu

prihvatile hranu počinje oko 8 dana te dostigne 99 % na 12 dan (Szlaminska, 1982, Geurden i

sur., 1999). Uz navedene uzroke uginuća također postoji još i mogućnost nagle promijene

temperature vode u ribnjaku. Kako se većina nasađivanja šaranskih ličinki obavlja početkom

svibnja, u kalendarskom razdoblju kada još uvijek može biti nestabilnog vremena, postoji

uvijek mogućnost naglog zahlađenja. Prema rezultatima istraživanja letalna promjena

temperature vode za ličinke šarana iznosi 3°C u sat vremena (Szumiec, 2004). S tolikom

promjenom temperature vode ličinka šarana se nije u stanju prilagoditi što rezultira visokim

mortalitetom .

Slika 1. Ličinka dobi 59 sati nakon izvaljenja

(Arhiva Zavoda za lovstvo, ribarstvo i pčelarstvo,

Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku)

Slika 2. Mladunac šarana dobi 24 dana

(Arhiva Zavoda za lovstvo, ribarstvo i pčelarstvo,

Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku)

3. Alternativna tehnologija uzgoja mladunaca šarana

Jedno od mogućih rješenja problema visokog mortaliteta ličinki šarana je uzgoj u

kontroliranim uvjetima recirkulacijskog sustava. Recirkulacijski sustav u zatvorenom prostoru

omogućava potpunu kontrolu čimbenika u uzgoju poput: temperature vode, količine

otopljenog kisika, trajanje insolacije, količini hrane, a ujedno uklanja rizike uginuća poput

predacije. Temperatura ima važan utjecaj na učestalost hranjenja i veličinu dnevnog obroka te

posljedično na specifičnu brzinu rasta (SGR), a brzina rasta povećava se s porastom

temperature sve dok se ne dostigne optimalna temperatura za vrstu (Verreth i Den Bieman,

1987). U intenzivnim uzgojnim sustavima, performanse rasta ličinki uglavnom su ograničene

operativnom praksom u uzgajalištu (Sharma i Chakrabarti, 1999). Kako su ličinke riba

osjetljive na promjenu temperature vode i dostupnost odgovarajuće hrane, intenzivni uzgoj je

najbolje obaviti u zatvorenom recirkulacijskom sustavu pod kontroliranim uvjetima koristeći

odgovarajuću hranu za pojedinu razvojnu fazu ličinke (Kaiser i sur., 2003). U optimalnim

uvjetima životne sredine i s dovoljno prikladne hrane, ličinka šarana može se brzo razvijati te

čak rasti u dužinu do 1 mm dnevno (Appelbaum i Riehl, 1997). Recirkulacijski sustav za

uzgoj šaranskih mladunaca može biti i jednostavne izvedbe (slika 3). U primjeru

recirkulacijskog sustava voda iz uzgojnih tankova (1) prelijevala se do mehaničkog filtera (2)

gdje su se taložile suspendirane čestice. Iz mehaničkog filtera voda je gravitacijskim putem

dolazila u biološki filter (3) gdje se odvijao bakterijski proces razgradnje amonijaka do

nitrata. Potom je voda iz biološkog filtera u tankom sloju protjecala ispod UV svjetla u

sterilizatoru (slika 4.3.), a nakon toga štetni plinovi poput ugljičnog dioksida, sumporovodika

i metana su se otplinjavali preko preljeva te se voda skupljala u upusnom bazenu (4). Voda se

u upusnom bazenu dogrijavala do ciljane temperature preko elektična grijača spojena na

automatsku sondu. Nakon dogrijavanja, voda se iz upusnog bazena pomoću potopne pumpe s

nivo sondom prepumpavala i skupljala u povišenom gravitacijskom bazenu (5) koji je

osiguravao stalni tlak vode (0,5 bara) i ujednačeni dotok vode u uzgojne tankove (1). Na slici

3. s oznakom 6 su raspoređeni tankovi za pripremu matica, a pod oznakom 7 nalazio se set

Zugger boca za inkubaciju ikre.

Slika 3. Grafički prikaz recirkulacijskog sustava

4. Primjer uzgoja mladunaca na Ribnjaku u Donjem Miholjcu

Istraživanja na uzgoju mladunaca šarana u zatvorenom recirkulacijskom sustavu provedena su

u priručnom recirkulacijskom sustavu na ribnjaku u Donjem Miholjcu tijekom 2009. – 2012.

godine. Prilikom uzgoja ličinki šarana do mladunaca koristila se kombinacija žive hrane,

artemija (Artemia salina) i dodatna hrana BioMar (Jelkić i sur., 2012). Tijekom istraživanja u

2011. godini koristilo se 12 uzgojnih tankova svaki volumena 500 litara koji su nasađeni s

5.500 tisuća ličinki po tanku. Prosječna individualna masa ličinke šarana iznosila je 2,36 ±

0,14 mg, odnosno po jednom tanku nasađeno je 13,0 g biomase. Istraživanje je trajalo 21

hranidbeni dan, tijekom kojeg je po jednom tanku utrošeno 1019,55 g hrane.

Tablica 1. Rezultati istraživanja

Skupina

Parametar

Preživljenje

(%)

Dužinski rast

(TL,mm)

Maseni rast

(BW, mg)

Ukupni

maseni prirast

(g)

Hranidbeni

koeficijent

(HK)

Skupina A 38,24±5,49 23,41±3,27 167,62±75,19 263,60±18,04 3,88±0,27

Skupina B 81,53±6,63 22,46±2,63 163,36±58,72 624,13±47,36 1,64±0,13

Skupina C 84,14±7,72 24,23±3,17 198,79±87,07 859,27±11,11 1,19±0,02

Skupina D 80,66±8,02 25,72±3,37 213,81±105,52 818,23±23,16 1,25±0,04

Ostvareni rezultati istraživanja uzgoja od stadija ličinki do stadija mladunca šarana u

zatvorenom recirkulacijskom sustavu ukazuju kako je promjenom tehnologije uzgoja moguće

ostvariti visoko preživljenje u zadovoljavajući dužinski i maseni rast. U nizu istraživanja

(2009-2012) utvrđeno je kako je postotak preživljenja ličinki uzgojenih u recirkulacijskom

sustavi u odnosu na standardnu tehnologiju i statistički značajan (p<0,001). Ostvaruje s

značajno veći dužinski i maseni rast, a uzgojeni mladunci su ujednačenog rasta i niske

varijacije totalne dužine i mase.

5. Literatura

1. Appelbaum, S., Riehl, R. (1997): Scanning electron microscopic observations of the

chemo- and mechanoreceptors of carp larvae (Cyprinus carpio) and their relationship

to early behavior. Aquat. Living Resour., 10: 1-12.

2. Escaffre, A.M., Infante, J.L., Cahu, C.L., Mambrini, M., Bergot, P., Kaushik, S.J.

(1997): Nutritional value of soy protein concentrate for larvae of common carp

(Cyprinus carpio) based on growth performance and digestive enzyme activities.

Aquaculture, 153: 63-80.

3. Feldlite, M., Milstein, A. (1999): Effect of density on survival and growth of cyprinid

fish fry. Aquaculture International, 7: 399-411.

4. Geurden, I., Bergot, P., Ryckeghem, K., Sorgeloos, P. (1999): Phospholipid

composition of common carp (Cyprinus carpio) larvae starved or fed different

phospholipid classes. Aquaculture, 171: 93-107

5. Jelkić, D., Opačak, A., Stević, I., Ozimec, S., Jug Dujaković, J., Safner, R. (2012):

Uzgoj ličinki šarana (Cyprinus carpio) u recirkulacijskom sustavu (RAS). Ribarstvo,

70: 9-17.

6. Jirásek, J., Mareš, J. (2001a): Výživa a krmení raných vývojových stadií kaprovitých

ryb. Bulletin VÚRH Vodňany, 37, (1), 23-38.

7. Kaiser, H., Endemann, F., Paulet, T.G. (2003): A comparison of artificial and natural

foods and their combinations in the rearing of goldfish, Carassius auratus (L.).

Aquaculture Research, 34: 943-950.

8. Mišura, A., Jahutka. I., Skakelja, N., Suić, J., Franičević, V. (2008): Hrvatsko

ribarstvo u 2007 godini. Ribarstvo, 66:157-175.

9. Sharma, J. G., Chakrabarti, R. (1999): Larval rearing of common carp Cyprinus

carpio: A comparison between natural and artificial diets under three stocking

densities. J. World Aquacult. Soc. 30 (4): 490-495.

10. Szlaminska, M. (1982): Preliminary studies on proteolytic activity in carp (Cyprinus

carpio L.) larvae intestines. Acta ichthyologica et piscatoria, 12 (2): 83-90.

11. Szumiec, M. A. (2004): Thermal limitation of carp (Cyprinus carpio L.) larvae

survival in ponds of the temperate climate. Aquaculture Research, 35: 601-604.

12. Verreth, J. and Den Bieman, H. (1987): Quantitative feed requirements of African

catfish (Clarias gariepinus Burchell) larvae fed with decapsulated cysts of Artemia. I.

The effect of temperature and feeding level. Aquaculture 63: 251-267.