z_23_zuz

@IVJETI U ZAGREBUPrinosi sociologijskoj analizi

Biblioteka ZBORNICI, knjiga 23.

Copyright © 2004.Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar

ISBN 953-6666-34-0

CIP – Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveu~ili{na knji`nica – Zagreb

UDK 316.334.56(497.5 Zagreb)(082)

@IVJETI u Zagrebu : prinosisociologijskoj analizi / uredili AnkaMi{eti}, Maja [tambuk, Ivan Rogi}. –Zagreb : Institut dru{tvenih znanosti IvoPilar, 2004. – (Biblioteka Zbornici ; knj.23)

Bibliografije iza svakog rada.

ISBN 953-6666-34-0

1. Mi{eti}, Anka 2. [tambuk, Maja 3.Rogi}, IvanI. Zagreb – – Kvaliteta `ivljenjaII. Zagreb – – Urbani identitet – – Sociolo{kogledi{te

440428097


Uredili:Anka Mi{eti}

Maja [tambukIvan Rogi}

Zagreb, 2004.

UVOD

Tragati za jasnijim obrisima zna~enja sloènice “ìvjeti uZagrebu” moè se, dakako, na vi{e (metodi~ki vjerodostoj-nih) na~ina.

Jedan, napokon dobro poznat, jest istraìvanje kvalite-te ìvota. Modelom je obuhva}en niz pokazatelja podrijet-lom iz tzv. subjektivne i objektivne sfere. Naàlost, rijetkisu primjeri, u hrvatskoj istraìva~koj praksi, uspje{na sinte-tiziranja njihovih vrijednosti. Zbog toga, po pravilu, istra-ìva~ki uvidi ostaju ograni~eni ili na podru~je subjektivnihocjena ili na podru~je koje opisuju odabrani “tvr|i”, nonikako i dostatni, podatci.

Drugi na~in moè se, za ljubav prigodne redukcije,ozna~iti sloènicom: istraìvanje interesnih sudionika. Vid-ljivo je da se taj pristup temelji na identifikaciji glavnih in-teresa, sudionika koji ih oblikuju i zastupaju te, na drugojstrani, interesâ, a bogme i potreba, koji ostaju potisnuti inepriznati. Posebno su u takvoj shemi va`ni oni sudionicikoji su, posredno, va`ni za dugoro~ne i “odrìve” aspektedru{tvenog razvitka. Njihov poloàj u interesnom odmje-ravanju dobrim je pokazateljem i ukupne “odrìvosti” od-re|ene razvojne strategije. Primjerice, interesno odmjera-vanje (teatralizirano u trogodi{njem razdoblju na gotovouzorit {kolski na~in) izme|u nekoliko politi~kih stranakakoje su nadzirale izradu generalnog urbanisti~kog planagrada Zagreba u razdoblju 2000.–2004., ako ni{ta drugo,pokazuje da su se u njemu lako “gubili” sudionici izravnozainteresirani za vrijednosti kakve su za{tita zelenila na sje-veru, centriranje sveu~ili{ta na mjestu generativne instituci-je gradskog razvitka, i srodne. Doda li se tomu i prigodno“sotoniziranje” urbanisti~ke struke, bilanca dobiva gotovoizlo`benu kakvo}u.

Nije nepoznat ni na~in istraìvanja, cilj kojega je ja-snija predod`ba o mehanizmima dru{tvene prerazdiobeìvotnih, navlastito ekologijskih, rizika. U toj shemi manjete{ko}e zadaju rizici javnosti dobro poznati. Javni uvid,jednostavno, ome|uje osnovni okvir odmjerivanja i rizika 5

i upori{ta prerazdiobe osnovnog tereta opasnosti {to je ri-zik oblikuje. Ve}e te{ko}e su pak svezane s onim rizicimakoji su javnosti nepoznati ili za koje dru{tveni sudionicinisu “opremljeni”, pa ih i ne mogu “vodoravno” indicira-ti, nego ovise o ekspertnoj pomo}i gotovo u cijelosti. Utom slu~aju ve} i zgoljno indiciranje rizika postaje pred-metom zamr{ene igre asimetri~no raspore|ene dru{tvenemo}i. Pa ni zaklju~ni obris sloènice “ìvjeti u …” nijete{ko nazrijeti.

Jedan od mogu}ih na~ina, a koji leì – premda samoposredno nagovije{ten – i u osnovi istraìva~kih radovapredo~enih u ovoj knjizi, jest predloàk oblikovan na te-melju uvida da dinamika mjesta nije homogena. Jedno-stavnije re~eno, u jednom gradu mogu se nazrijeti vi{estru-ki procesi njegova oblikovanja, s korijenom u razli~itimosnovnim ili ishodi{nim “ànrovima”. Primjerice, procesioblikovanja svojstveni velegradu druk~iji su od procesaoblikovanja svojstvenih zavi~ajnom gradu (ili gradu s jo{izrazito sna`nim zavi~ajnim silnicama). Procesi mjerodav-ni za oblikovanje metropole (glavnog grada, ali i “materin-skog” grada u nekoj mreì gradova) ili periferijskog po-dru~ja svaki su za sebe specifi~ni i ne mogu se me|usobnoreducirati. U pribranoj analizi oslonjenoj na skicirani uvidide se za tim da se ustvrde u~inci spomenutih ili srodnihskupina procesa. O~ito je da se u svim gradovima ne mo-gu na}i na djelu isti procesi. Primjerice, Zagreb je u hrvat-skoj gradskoj mreì poseban po tomu {to u oblikovanjunjegove zbilje sudjeluju dvije skupine procesa kojih u dru-gim hrvatskim gradovima nema. To su procesi velegrada iprocesi metropole. Nije, dakako – Zagreb, odmjeren me-trom velegradske ili metropolske skupine gradova – tolikoizniman. Prije }e biti da je i velegradom i metropolomskromnih dimenzija. Ali na drugoj je strani nedvojbena~injenica da su ta dva gradska “ànra” odsutna u svim dru-gim suvremenim hrvatskim gradovima. Druk~ije re~eno,ìvjeti u Zagrebu zna~i, za razliku od ìvota u drugimhrvatskim gradovima, ìvjeti u – velegradu i metropoli.

Koja su glavna obilje`ja ìvotnog okvira spomenutih“ànrova”, predmetom je posebne rasprave. No u njoj nit-ko nije bez nemale pomo}i istraìva~ke literature; ona je,poznato je, poprili~na, pa glavna te{ko}a i nije toliko u ne-jasnim obrisima samih “ànrova”, koliko u preglednoj kla-sifikaciji odabranih obilje`ja. Na drugoj strani, gotovo ne-ovisno o tome koja su obilje`ja progla{ena glavnima a kojasporednima, izbija na ~istinu pitanje koje se, grubo, moèformulirati ovako: kakav je u~inak spomenutih procesa naìvotnu svakodnevicu gradskih stanovnika? Druk~ije re-~eno, utje~e li ~injenica da Zagreb oblikuju i velegradski i6

metropolski procesi specifi~no na ìvotnu svakodnevicuzagreba~kih stanovnika? Preglednosti radi, podru~je grad-ske svakodnevice nije nekorisno dràti istovrsnim podru-~ju zavi~ajnog “ànra”. Prihvatimo li takvu preinaku, pret-hodno pitanje svodi se na pitanje o odnosu izme|u proce-sa ukorijenjenih u velegradu i metropoli i procesa ukori-jenjenih u zavi~ajnom “ànru”. I}i tim tragom zna~i, pona{oj ocjeni, izvla~iti na vidjelo jedan od mo}nih oslonacau oblikovanju suvremene zagreba~ke zbilje. Radovi izlo-èni u ovoj knjizi nisu posve podre|eni toj shemi.1 Oni nezrcale usporedno obje skupine procesa. Nego ih sabire na-por uloèn u izradu slike/slikâ ìvotne zbilje ili uvjeta kojije odre|uju, svojstvenih zavi~ajnom podru~ju. Sloènica“ìvjeti u Zagrebu” u ovom se slu~aju poklapa sa sloèni-com “ìvjeti u Zagrebu zavi~ajno zainteresiran za njegovboljitak” (a ne velegradski ili metropolski zainteresiran).

Na tom je tragu mogu}e razlikovati tri osnovne skupi-ne radova.

U prvoj su skupini radovi koji se temelje na anketnimpodatcima dobivenim na uzorku gra|ana Zagreba. Podatciotkrivaju kako anketirani gra|ani ocjenjuju pojedine, zasvakodnevni ìvot va`ne sastavnice gradske zbilje, ~emudaju prednost u budu}em razvitku te koliko su, uop}e, za-vi~ajno, a ne samo interesno, povezani s gradom gdje ìve.Korisna strana iznesenih podataka nije ograni~ena samona “izvje{}e o stanju” nego se proteè i na njihovu uporab-ljivost u odlu~ivanju o ciljevima komunalne politike.

U drugoj su skupini radovi predmet kojih su gradskekavane ili poloàj djece u gradskoj svakodnevici. Nije te-{ko pomisliti da takvi radovi nemaju ni{ta {to ih izravnopovezuje. Tematski promatrana, ta ocjena je, dakako, po-sve to~na. Ali, na drugoj strani, oba primjera su i vi{e negouporabljiva u analizi procesâ koji oblikuju ìvotnu svakod-nevicu, u analizi njihova smjera i, za{to ne, sakrivena smi-sla. Ako na jednoj strani nestaju odre|ena “àri{ta dru{tve-nosti”, a na drugoj djecu “susre}u” sve brojnije zapreke ilirizici u okoli{u, nije neopravdano zaklju~iti, premda suposrijedi prividno heterogeni primjeri, kako ih pokre}e, nadubljoj razini, isti proces.

U tre}oj su skupini radovi predmet kojih su speci-fi~ne inicijative ili specifi~ni oblici identifikacije, koji suredovito bili brisani u dosada{njim istraìvanjima. Razlo-ga je vi{e – u rasponu od empirijske odsutnosti samogfenomena do epistemolo{kog brisanja ina~e o~itih ~inje-nica. Premda zasnovani na relativno skromnoj empirijskojosnovi, radovi u ovoj skupini posebno su instruktivni jernagovje{}uju, premda jo{ posve bezazleno, s kojim }e sehorizontom urbane diferencijacije morati suo~iti sociolo- 7

gijska analiza kada se hrabrije odvaì na postmoderne pa-radokse.

Iz izloènog pregleda svakom je ~itatelju jasno da slo-ènica “ìvjeti u Zagrebu” ne sabire sliku sustavne cjelineìvota u Zagrebu. Pa, ipak, ne drìmo da je naslov zloupo-rabljen, premda je samo parafrazom. Njime se, vidljivo je,cilja podsjetiti – na temelju raspoloìvih empirijskih poda-taka, dakako – da je ìvjeti u Zagrebu vi{e od sumornihotisaka raznolikih redukcija koje su u upravljanju hrvat-skim gradovima gotovo cijelo pro{lo stolje}e imale va`no,no posve nezasluèno mjesto. Koliko im je korijen u poli-ti~kom idiotizmu, a koliko u drugim oblicima razvojnenekompetencije, predmetom je posebne rasprave. Knjigompozivljemo da, za promjenu – uostalom, zajam~eno os-vjeùju}u – poku{amo o Zagrebu misliti s tla ìvota, nje-govih polaznih poloàja.

U Zagrebu, travanj 2004.Urednici

BILJE[KA 1 Radovi u ovom Zborniku temelje se na podacima istraìvanja urba-nih aspiracija gra|ana Zagreba, provedenog 2000. godine za potrebeGradskog zavoda za planiranje razvoja i za{titu ~ovjekovog okoli{a, tenekoliko novijih istraìvanja provedenih u sklopu znanstvenog pro-jekta “Odnos selo-grad u Hrvatskoj u postmodernoj perspektivi” ko-jeg financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i {porta RepublikeHrvatske.

8

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambukUrbane aspiracije Zagrep~ana ...................................................................................... 11

Ines Saboti~Od stola do {anka: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u ....................... 45

Lynette [iki}-Mi}anovi}Djeca u susjedstvu: primjer jednoga novozagreba~kog naselja ................................... 69

Anka Mi{eti}Tko je Zagreb meni: otkrivanje zagreba~kog identiteta u esejima gimnazijalaca .. 103

Anka Mi{eti}, Geran-Marko Mileti}Privr`enost Zagrebu: “doma}i” i “do{ljaci” ............................................................... 123

Maja [tambukDva zavi~aja: Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca ....................................................... 141

Benjamin Perasovi}Reciklirano imanje – grupa Vukomeri} ................................................................... 183

DODATCI

Tabli~ni prikaz rezultata anketnog upitnika .............................................................. 201

Anketni upitnik: Urbane aspiracije gra|ana Zagreba .............................................. 217

Nacrt eseja za vi{e razrede srednje {kole ..................................................................... 231

Upitnik za djecu ............................................................................................................ 235

SA@ETCI ........................................................................................................... 239

ABSTRACTS ..................................................................................................... 247

BILJE[KE O AUTORIMA ........................................................................... 255

IvanROGI]

AnkaMI[ETI]

Maja[TAMBUK

URBANEASPIRACIJE

ZAGREP^ANA

Identifikacija anketiranih s gradom

Podatci na kojima se temelji ovaj ~lanak dio su opse`nogistraìvanja urbanih aspiracija gra|ana Zagreba, provede-nog u travnju 2000. godine za potrebe Gradskog zavoda zaplaniranje razvoja i za{titu ~ovjekovog okoli{a. U tu svrhuprimijenjena je metoda anketnog upitnika na slu~ajnomuzorku od 1700 ispitanika.

O identifikaciji anketiranih sa Zagrebom, kao cjeli-nom, posredno govore podatci dobiveni odgovorima napitanja 24, 33, 34 i 35 u anketnom listu (vidjeti Anketniupitnik u Dodatku).

Odgovori dobiveni na pitanje 24 pokazuju da je uuzorku anketiranih 49,6% ro|enih Zagrep~ana. Ostali, da-kle 50%, u Zagreb su se doselili; do 1960. godine doselilo17% anketiranih; u razdoblju 1961. – 1980. doselilo se20,6% anketiranih; u razdoblju 1981. – 2000. doselilo se12,1% anketiranih. No odgovori na pitanje 33 pokazuju,pak, da je udio anketiranih koji sebe drè “uro|enim” Za-grep~anima, znatno ve}i; takvima sebe drì 86,8% anketi-ranih. Druk~ije re~eno, u uzorku anketiranih nalazi se37,2% vi{e “uro|enih” Zagrep~ana nego {to ih je u Zagreburo|eno. Neukorijenjenim u Zagrebu (do{ljakom) sebe drì6,8% anketiranih; njima treba dodati i 6,1% onih koji nemogu pouzdano ocijeniti jesu li u Zagrebu “doma}i” ili ni-su; ukupno neukorijenjenih jest, dakle, 12,9% anketiranih.

Podatci dobiveni odgovorima na pitanje 34 pokazujuda je u skupini koja se ne vidi u Zagrebu “doma}om”, udioonih uvjerenih da su u Zagrebu privremeno manji od spo-menutih 12,9%, koliko je velika cijela skupina; 3,1% potpu-no je uvjeren da je u Zagrebu privremeno i da }e se odseliti~im uzmogne; neznatno je vi{e, 4%, onih koji }e se odselitikada ostare ili odu u mirovinu; dodatnih 3,7% ima posebneplanove koji istraìvanjem nisu precizirani.

Iznesenoj razdiobi anketnih odgovora strukturno jesukladna i razdioba odgovorâ na pitanje 35. Razdioba po-kazuje da 8,3% anketiranih drì kako Zagreb nije grad za 13

budu}nost njihove djece; 5,5% tvrdi da su se njihova djecave} odselila iz Zagreba, a 2,8% uvjereno je da }e odseliti.

Iz predo~enih je podataka dopu{teno izvesti hipotezuda 10% anketiranih (pribli`no) sebe ne drì ukorijenje-nim u Zagrebu; dakle, drè se nezagrep~anima. Nazna-~ena “negativna” identifikacija nije, koliko je vidljivo, po-sljedica malog broja godina ìvota u Zagrebu. Ona izravni-je ovisi o ~injenici da ~lanovi te skupine sebe drè u Zagre-bu identitetskim strancima, ~iji je poloàj u gradu bitnoodre|en iskustvom privremenosti. Takvo iskustvo anketi-rani dopisuje i sebi i svojim potomcima (djeci).

No, nasuprot tim podatcima jest nalaz (razdioba od-govora na pitanje 34) da 89% anketiranih namjerava traj-no ìvjeti u Zagrebu. To zna~i da Zagreb “svojim” gradomsmatra gotovo 40% anketiranih vi{e nego {to iznosi udioanketiranih ro|enih u Zagrebu. Taj je nalaz sukladan na-lazima i u nekim drugim istraìvanjima (vidjeti Rogi} i su-radnici, 1995.) u hrvatskim gradovima. Nakon razdobljapaleoindustrijske ekspanzije (1955. – 1980.), kada su ve}ihrvatski gradovi u kolektivnom iskustvu bili ozna~eni,uglavnom, kao privremena boravi{ta masovnog radni{tva,zainteresiranog za socijalne i radne olak{ice te ìvotnu per-spektivu potomstva, ustaljuje se novi identifikacijski pre-dloàk; njime se izravnije afirmira vrijednost zavi~ajnogpripadanja gra|anina (“svom”) gradu. Na temelju takvapredlo{ka i doseljeni~ke se skupine odlu~nije samoidentifi-ciraju naslovima kakvi su Zagrep~anin, Rije~anin, Spli-}anin itd. One, svakako, ne raspolaù ni rasponom ni bo-gatstvom kolektivnog pam}enja o mjestu, kakvim raspo-laù skupine nastale vi{egeneracijskim boravkom u njemu.(Ako ni{ta drugo, nemaju u tim gradovima pristup zajed-nici predaka.) No taj “manjak” teè nadoknaditi brojniminicijativama kojima je zajedni~ko ishodi{te potreba za ja-snijim obrisima novog identifikacijskog predlo{ka. Me|unjima je odluka da se u odabranom gradu trajno ìvi sva-kako na vrhu popisa. Trajnost implicira vi{estruke obvezespram gradske zajednice, koje se ne iscrpljuju u vremen-skom obzoru aktualne ìvotne svakodnevice.

Razdioba odgovora na pitanje 8 pokazuje kojim seosnovnim odrednicama konstruira identifikacijski predlo-àk grada. Rang-ljestvica onih najva`nijih izgleda ovako:1. privrènost Zagrep~ana svom gradu2. mije{anje razli~itih stilova i navika3. me|usobna “otu|enost” gra|ana4. otvorenost Zagrep~ana prema novom i suvremenom5. masovnost6. ekologijska rizi~nost7. odsutnost mogu}nosti da se za kratko vrijeme pojedi-

nac obogati.14

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti},Maja [tambukUrbane aspiracijeZagrep~ana

Na iznesenom su popisu tri odrednice koje izravnonazna~uju pozitivnu predod`bu o gra|anima Zagreba. Tosu: privrènost (gra|ana gradu); osjetljivost gra|ana zanovo te sno{ljivost (gra|ana) u odnosu spram ìvotnihrazlika (drugih). Tri su odrednice izravno adresirane naop}e uvjete gradskog ìvota. To su: “otu|enost” u odnosi-ma; masovnost; ekologijska rizi~nost. Rasporede li se po-brojene odrednice sukladno osnovnim teritorijalnim àn-rovima, postaje o~ito da tri iz prve skupine upu}uju na za-vi~ajni grad. Njega, grubo re~eno, odre|uje privrènostmjestu te povjerenje u druge koji su istom mjestu na sro-dan na~in privrèni. Tri odrednice iz druge skupine, pak,upu}uju na velegrad. Njega, grubo re~eno, odre|uje ma-sovnost i rizi~nost. Na drugom smo mjestu pokazali (Ro-gi}, 1997.; Rogi}, Daki}, 2000.) da u Zagrebu oba ànraimaju gotovo ravnopravni poloàj u kolektivnom isku-stvu. Zagreb je, nedvojbeno, u drugoj polovici 20. stolje}apostao prvim hrvatskim velegradom. Ali, na drugoj strani,njegova velegradskost nije raspr{ila i obrisala upori{ta za-vi~ajnosti, barem nije ona koja se “konzerviraju” i odrà-vaju u praksama svakodnevnog dru{tvenog komuniciranja.Zato i nije neto~no ustvrditi da dobiveni odgovori zrcaleidentifikacijski predloàk koji saìmlje zavi~ajne predo-d`be o gradu, svojstvene kolektivnom iskustvu srednjihgradova, i velegradske predod`be oblikovane na temeljuurbane ekspanzije Zagreba u drugoj polovici 20. stolje}a.

Posebno mjesto ima uvid da Zagreb nije grad gdje jemogu}e obogatiti se u kratkom razdoblju. Promatra li setaj iskaz restriktivno, on, zapravo, poja{njava da Zagreb ni-je – uspje{nim velegradom. Jer su velegradovi (premda nenu`no) ipak mjestima sabiranja vi{ka mogu}nost, gdje jedopu{teno racionalno ra~unati na ìvotne uspjehe u krat-kom razdoblju. Ta je mogu}nost, napokon, i jedno odupori{ta njihove privla~ne snage. No promatra li se tajiskaz kao dio razvojnog portreta Zagreba, onda on, po-sredno, poja{njava da Zagreb nije grad gdje dobro uspije-vaju zamisli o brzom boga}enju. Druk~ije re~eno, za us-pjeh u Zagrebu potrebno je raspolagati zalihom gra|anskepouzdanosti i vrsno}e koja se svakako nagra|uje sretnimishodom; ali u vremenskom obzoru koji isklju~uje labi-rintsko mnoènje nezasluènih sretnih slu~ajnosti.

No da je, unato~ tomu, ìvot u Zagrebu jednomvrstom posebne socijalne nagrade, pokazuje razdioba od-govora na pitanje 7. Sukladno toj razdiobi 64,5% anketira-nih tvrdi da ìvot u Zagrebu pruà bolje mogu}nosti negove}ina drugih hrvatskih gradova. Naspram toj skupini“optimista” nalazi se gotovo zanemariva skupina s 2,5%onih koji tvrde kako Zagreb pruà slabije uvjete za ìvot 15

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti},Maja [tambuk

Urbane aspiracijeZagrep~ana

nego ostali hrvatski gradovi. Po ocjeni pak 20,1% anketira-nih, mogu}nosti koje pruà Zagreb ne razlikuju se od dru-gih ve}ih hrvatskih gradova; 10,6% upitanih ne mogu oci-jeniti. Razdioba, dakle, pokazuje da dva od tri upitana Za-grep~ana drì kako ìvjeti u Zagrebu zna~i imati posebnuìvotnu privilegiju. Korijen privilegija nije, vidjelo se, sa-mo u velegradskih sposobnostima Zagreba; barem nije uonima {to se pokazuju u nekoj vrsti statisti~kog ekstrema(kao rijetki skup iznimnih prilika za uspjeh). Ali leì, ned-vojbeno, u sposobnosti Zagreba da svojim gra|animau~ini ìvot lak{im nego u drugim hrvatskim gradovima.

Promotre li se izneseni podatci kao cjelina, izbija navidjelo ~injenica da anketirani svjedo~e sna`nu poveza-nost s gradom. Osnovica te sna`ne i stabilne veze je tro-vrsna.

(a) Za uvjerljivu ve}inu anketiranih Zagreb je zavi~aj-nim gradom. Naslov “zavi~ajni grad” nije izveden samo iziskustva onih u Zagrebu ro|enih, premda se, svakako, taskupina ne smije zanemariti. Za precizniju ocjenu zavi~aj-ne uvjerljivosti Zagreba va`niji su oni ro|eni drugdje, alikoji su izabrali Zagreb kao svoju zavi~ajnu ìvotnu adre-su. Ta je skupina, vidjelo se, ne{to manja od skupine kojazavi~ajnost temelji najprije na iskustvu ro|enih u Zagrebu.No u ukupnom uzorku Zagreb je zavi~ajan za pribli`no90% svojih stanovnika.

(b) Zagreb je velegradski masovan i “otu|en”. Ali, nadrugoj strani, likovi masovnosti i njezine unutra{nje nape-tosti nisu nadmo}ni socijalnim silnicama gradske zajedni-ce kojima je ishodi{te u privrènosti gradu, gra|anskoj to-leranciji i sposobnosti za recepciju novosti. Ravnoteà iz-me|u zavi~ajne preglednosti i pouzdanosti, na jednoj stra-ni, te velegradskih procesa s nizom labirintskih u~inaka irizika, na drugoj, zacijelo je ishodi{te niza povoljnih“kratkih spojeva” u gradskoj svakodnevici. Na njih suvi{ekratno upozorili i stranci s iskustvom vi{emjese~nogboravka u Zagrebu, isti~u}i kako se u Zagrebu, kao rijetkogdje, mije{aju i amalgamiraju lokalna prisnost i velegrad-ski ritmovi, lokalna sigurnost i labirintska masovnost.(c) Mjeren hrvatskim mjerilima, ìvot u Zagrebu jednomje vrstom socijalne nagrade zagreba~kim stanovnicima.Premda nije klasi~ni ispunja~ neobi~nih èlja, Zagreb usvojoj urbanoj strukturi krije brojne ìvotne mogu}nostikoje ga ~ine u tom pogledu nadmo}nim drugim hrvatskimgradovima. U tu su ozna~nicu uvjerena pribli`no dva odtri anketiranâ. Ako i nije uvjerljivom tvornicom mogu}no-sti (perspektive), Zagreb je bez konkurencije me|u hrvat-skim gradovima u ulozi mehanizma koji olak{ava ìvot-ne zapreke i ~uva prihvatljivu kakvo}u ìvotnih uvjeta.16


Razvojna predod`ba o Zagrebu

Odgovori na pitanje 4 pokazuju kako anketirani ocjenjujurezultate (koristi od) dosada{njeg razvitka grada. Pri tomunije mogu}e posebno ocjenjivati rezultate ostvarene u soci-jalisti~kom razdoblju od rezultata iz razdoblja 1990. –2000. godine. Pitanjem se cilja dobiti jedinstvenu (sumar-nu) ocjenu stanja kakvo je nastalo, a odredivo je u anket-nom razdoblju.

Najvi{e se anketiranih slaè s tvrdnjom da je dosa-da{nji gradski razvitak uspje{no oblikovao Zagreb kao va-`no kulturno i intelektualno sredi{te Hrvatske. S tvrd-njom se potpuno ili uglavnom slaè uvjerljivih 83,5%.Udio onih s druk~ijim mi{ljenjem gotovo je zanemariv.Vi{e od polovice broja anketiranih, 54%, drì da se uistom razdoblju grad razvio u mjesto sigurno i ugodnoza ìvot. S tom se tvrdnjom ne slaè uvjerljivih 43,9%. Po-larizacija je otisak ~injenice opisane u prethodnom odjelj-ku; u Zagrebu su u dinami~noj ravnoteì u~inci zavi~ajnoggrada i velegrada. Oni se mije{aju i paradoksalno povezujuna vi{e ìvotnih razina. Oslanjaju}i se na mreù takvihspojeva, anketirani se predvidljivo polariziraju. No u raz-diobi odgovorâ malobrojni su oni skloni ekstremnim ocje-nama. Pa ~itanje razdiobe dopu{ta hipotezu da anketiranivjeruju kako se Zagreb oblikovao kao mjesto sigurno iugodno za ìvot, ali u mreì napetosti {to ih mnoì vele-gradska zbiljnost (masovnost, rizi~nost itd.). Druk~ije re-~eno, motri li se Zagreb kao velegrad, on je nedvojbenougodan i siguran.

Nasuprot iznesenim pozitivnim ocjenama nalaze sedvije negativne, poduprte uvjerljivom ve}inom anketira-nih. âk 93,3% anketiranih ne slaè se s tvrdnjama kakoje dosada{nji razvitak oblikovao uvjete za bolju budu}nostmladih te kako je stvoreno gospodarstvo s obilnom ponu-dom radnih mjesta i dobrim mogu}nostima zarade. Pro-~itaju li se dobiveni podatci pomo}u zna~enjske inverzije,dobiva se osnova za hipotezu da anketirani drè dosa-da{nji razvitak – neuspje{nim na njegovu temeljnom za-datku: proizvodnji dru{tvene perspektive. Promotre li se“tvrdi” statisti~ki podatci o ìvotnim uvjetima mladih uZagrebu ili o nezaposlenosti, lako je uo~iti da su zagre-ba~ke prilike bolje, ako ne i uvjerljivo bolje, od prilika udrugim hrvatskim gradovima. No, i veli~ina udjela anketi-ranih koji izri~u negativnu ocjenu, i veli~ina skupine s ek-stremnim negativnim stajali{tem (u obje tvrdnje 67%) uka-zuju da im korijen nije u spoznajama dobivenim takvomusporedbom. To~nije je da anketirani dijele jedinstvenoiskustvo besperspektivosti dosada{njeg razvitka. (Bez)per- 17

spektivnost se najjasnije zrcali u mogu}nostima {to ih raz-vitak oblikuje za mlade te u vi{kovima mogu}nosti {to ihoblikuje za aktualnu radno sposobnu populaciju. Budu}ida, po ocjeni anketiranih, dosada{nji razvitak nije uvjerlji-vo osnaìo ni jedan ni drugi proces, oni drè opravdanimpolemi~ki ga osporiti.

Ustvrditi kako je dobiveni rezultat u~inak “kondicio-niranja” pomo}u medijâ masovna komuniciranja, nije za-snovano. Na to upozoravaju i nalazi posebnih istraìvanja(vidjeti êngi}, Rogi}, 1999.). Iskustvo besperspektivnostioblikovalo se prete`no u mreàma “me|uosobne komuni-kacije” sudionikâ “svijeta ìvota” (obitelj, susjedstvo, prija-telji, poznanici itd.), gdje su se vi{estruko nataloìla razvoj-na iskustva socijalnih skupina koje su snosile i najve}e raz-vojne rizike (opasnost od nezaposlenosti, pauperizacije itd.).Na drugoj strani, i u socijalisti~kom razdoblju, a i u raz-doblju 1990. – 2000. godine, glavni institucionalni jamcirazvojne perspektive – dràva, politi~ke stranke i radne or-ganizacije/poduze}a – redovito su ohrabrivali i podupirali“revoluciju socijalnih aspiracija” (@upanov) vjeruju}i daim je nu`na u prigodnim mobilizacijama. Zahvaljuju}i to-mu, iskustvo besperspektivnosti dodatno se dramatiziralo.

Na toj podlozi oblikovala se i jedna, zapravo paradok-salna, ocjena. Iz razdiobe odgovora na pitanje 4 vidljivo jeda se ~ak 56,3% anketiranih ne slaè s tvrdnjom kako seZagreb u dosada{njem razvojnom razdoblju povezao s raz-vijenim zemljama i postao dijelom svijeta razvijenih. Na-suprot njima nalazi se 38,1% anketiranih koji se s tvrd-njom slaù. Ali je vidljivo da je zanemarivo malen udioonih koji se “potpuno slaù”; njih je samo 5,6%. “Tvrda”pak serija podataka dopu{ta zaklju~ak da je Zagreb u nizudjelatnosti vjerodostojan sudionik svijeta razvijenih; k to-mu, poloàj dràvnoga glavnoga grada od 1992. godinepriskrbio mu je niz dodatnih olak{ica. Ide li se njihovimtragom, trebalo bi o~ekivati vi{e anketiranih koji se s izne-senom tvrdnjom slaù. No anketirani drè kako te ~injeni-ce nisu dostatne za povoljniju ocjenu. Sredi{nja jezgra nji-hova iskustva pou~ava ih da Zagreb nema legitimacijusudionika svijeta razvijenih. Za nju je obvezatna sposob-nost oblikovanja dru{tvenog razvitka koji jam~i vi{ak per-spektive, navlastito mla|em stanovni{tvu.

Ve} i zato (ponu|ena) tvrdnja da su u Zagrebu stvore-ne mogu}nosti da pojedinac moè (autonomno) odabratina~in ìvota koji mu je primjeren, ima malo zagovornika:21,9%. Me|u njima je samo 3,6% onih koji se “potpunoslaù”. Po ocjeni uvjerljive ve}ine, dakle, u Zagrebu je tak-vih mogu}nosti malo. To zna~i da velegradska preobrazbaZagreba nije efikasna kada se mjeri uspje{no{}u u mnoè-18


nju vi{kova “neo~ekivanih” mogu}nosti. Na to iskustvoanketiranih upozorili smo u prvom odjeljku. Velegradskiproces u Zagrebu odre|en je, po ocjeni anketiranih, najpri-je masovno{}u/masivno{}u i mnoènjem rizi~nih odnosai stanja. Socijalno obuzdavanje njegovih u~inaka samo seiznimno moè osloniti na njegove unutra{nje mogu}nostii kakvo}u. Oslanja se, naprotiv, na relativno postojane za-lihe (zna~enjske i ekologijske) praksa razvijenih u srednjo-gradskim okvirima zavi~ajnoga grada. No njihovo je te-meljno ograni~enje {to su (uglavnom) – obrambenog, ne ipoticajnog, zna~enja.

Dosljedno ~itanje iznesenih nalaza ohrabruje o~eki-vanje da }e u ukupnoj populaciji zagreba~kih gra|ana bitivi{e onih sklonih ozna~iti Zagreb naslovom: privremenoboravi{te. Podatci izneseni, pak, u prija{njem ulomku po-kazuju da je iskustvo “nove zavi~ajnosti” (Rogi}, 1991.)nadmo}no u oblikovanju odnosa gra|anâ prema Zagrebu.[tovi{e, osnaìvanje iskustva nove zavi~ajnosti, vidljivo jo{osamdesetih godina, dodatno dramatizira negativne ocjeneu~inaka op}ih razvojnih strategija. Sistemsko ohrabrivanjevi{ih i raznovrsnijih aspiracija radi pojedinih oblika ma-sovne mobilizacije hrvatskog stanovni{tva, svakako je va-àn izvor novih mjerila kakvo}e i dru{tvene uspje{nosti.Ali bez sukladnosti s radom i u~incima nove zavi~ajnostiostalo bi ograni~eno na situacijske likove uporabljive samou posebnim prilikama. Svezano, me|utim, s glavnim aspi-racijskim silnicama nove zavi~ajnosti, ono se prometnulou mjerodavni izvor novih kriterija i ciljeva. U razdoblju1990. – 1995., k tomu, uloga Zagreba kao, ~ak i doslovno,obrambene metropole Hrvatske poja~ala je u hrvatskomkolektivnom iskustvu vrijednost za{titnih/zavi~ajnih oz-na~itelja. Na toj podlozi op}i smjer reagiranja na nemo}nositelja dru{tvenog razvitka da oblikuju razvitak efikasanu ponudi vi{ka dru{tvene perspektive ne vodi prema izra-zitom povi{ku broja zagreba~kih stanovnika sklonih sebeozna~iti atributom “privremeni”. Na to podatci nedvosmi-sleno ukazuju. Vodi, naprotiv, dramatizaciji op}ih mjerilauspje{nosti organizatora razvitka. Budu}i da o sebi mislekao o zavi~ajnim Zagrep~anima, anketirani drè da je Za-greb i “prirodno” mjesto gdje trebaju ostvariti svoje pravona ìvotnu perspektivu. Bez “alternativnog” zavi~aja, gdje bimogli potraìti povoljnije uvjete za budu}nost, oni glavniaspiracijski pritisak usmjeruju prema gradu s kojim su se za-vi~ajno identificirali. Od njega zahtijevaju da ovdje/sadafunkcionira kao razvijeno (imaginarno) inozemstvo.

Nazna~eni okvir razumijevanja primjereno obja{njavai rezultate dobivene u odgovorima na pitanje 5 (kojima setraga za {tetama {to ih je u Zagrebu prouzro~io dosada{nji 19



razvitak). S tri se tvrdnje anketirani najvi{e slaù. Najvi{enjih, 91,1% (me|u kojima se 57,2% “slaè potpuno”), slaèse s tvrdnjom kako je u gradu nastao “prometni kaos”, ukojemu je gradski promet ozbiljno ugroèn. Uzme li seprometni nered kao prispodoba neuspje{na velegrada, on-da je smjer razdiobe osnovnih {teta gotovo predvidljiv.Druga tvrdnja, sa 75% zagovornika, upu}uje da je dosa-da{nji razvitak uni{tio Savu i njezin ekologijski potencijal.Isticanje ekologijskih {teta posve je o~ito. Na primjeru Sa-ve ono je samo steklo uvjerljivu temu. Ali poga|a i drugesrodne slu~ajeve. (U nazna~enom kontekstu treba vredno-vati i podatak da se 63,9% anketiranih slaè s tvrdnjom ka-ko je dosada{nji razvitak oblikovao previ{e prakti~nih opa-snosti i rizika za ìvot Zagrep~ana.) Tre}a tvrdnja, sa70,7% zagovornika, upu}uje da je pod pritiskom dosa-da{njeg razvitka uni{ten tradicionalni zagreba~ki na~in ì-vota. Premda je ukupni postotak zagovaratelja velik, udioonih ekstremnijih, koji se “potpuno slaù”, uvjerljivo jemanji (33,1%) od udjela sli~nih u skupinama zagovarateljaprvih dviju tvrdnja. To zna~i da je pri~a o tradicionalnomzagreba~kom na~inu ìvota, u osnovi, supkulturni proiz-vod. Nju je u me|uvremenu uspje{no zamijenila, prije spo-menuta, pri~a o zagreba~koj otvorenosti i sno{ljivosti kaoo novom/poèljnom rezultatu gradske preobrazbe.

Op}i kontekst razvojne besperspektivnosti utjecao jena naknadno “glancanje” slike o zagreba~koj industriji.Manjinskih 42,7% anketiranih slaè se s tvrdnjom kako serazvila industrija koja je {tetila razvitku grada. Njima jenasuprot 37% anketiranih koji se s tvrdnjom ne slaù. Norelativno mali udio onih s ekstremnim stavom (11,5%uop}e se ne slaè) dopu{ta pretpostaviti da “bitka za svijet-lu (industrijsku) pro{lost” nije posljedica odnosa prema in-dustriji koliko prema sigurnosti koju je ona jam~ila, napo-se u socijalisti~kom razdoblju.

Razdioba odgovora na pitanje 2 pokazuje kako anke-tirani identificiraju temeljne djelatnosti na koje se prijeskicirani model razvitka naslanjao. Podatci pokazuju da jeu predod`bi anketiranih mjerodavna samo serija doga|ajaiz pro{log desetlje}a, dakle u razdoblju 1990. – 2000. Poocjeni anketiranih u tom se razdoblju najvi{e poticao (naprakti~noj razini) razvitak ugostiteljstva (26,2% anketira-nih tvrdi da se poticao ”previ{e”, a 53,8% da se poticao“dovoljno”), razvitak trgovine (24,5% tvrdi “previ{e”, a59,9% “dovoljno”), razvitak usluga (5,3% tvrdi “previ{e”,a 62,0% ”dovoljno”). Rang-ljestvica djelatnosti, pak, kojese nisu dovoljno poticale, s posljedicama na razvitak (do-bivena na temelju postotaka anketiranih koji to tvrde), iz-gleda ovako:20


1. zdravstvo (70,1% anketiranih)2. turizam (64,9% anketiranih)3. poljoprivreda u gradskoj okolici (58,5% anketiranih)4. zanatstvo (57,4% anketiranih)5. promet (55,2% anketiranih)6. kultura i znanost (54,8% anketiranih)7. industrija (51,9% anketiranih)

Pogleda li se pozornije dobiveni popis, lako je uo~itida na njemu dominiraju djelatnosti koje su bile sistemskizapu{tane i u razdoblju prije devedesetih godina (primjeri-ce zanatstvo, turizam, poljoprivreda, kultura i znanostitd.). No tom su uvidu anketirani dodali i jednu bitnu no-vost. Upozorili su da je model razvitka u razdoblju 1990. –2000. godine oduzeo eshatologijski poloàj industrijskomsektoru te da je, na drugoj strani, ubrzao razvitak jednogskupa tercijarnih djelatnosti. Skup je odre|en dominaci-jom figure malog vlasnika, {pekulantskom predod`bomo poslu i minimalnom profesionalnom kompetencijom.Nije ga neto~no nazvati paleotercijarom. Ova njezina ina-~ica temelji se, kao i druge, na shemati~noj/tipi~noj pre-dod`bi o korisniku; ali organizacijski predloàk ne opo-na{a industrijski/tvorni~ki (po predlo{ku masovne robneku}e), nego opona{a periferijsku predod`bu o razmjenikao o jednoj vrsti prigodna sajamskog odnosa. Vi{estrukiprosvjedi zagreba~kih stanovnika protiv gradskog “pose-lja~enja” devedesetih godina zacijelo vuku korijen i iz tevrste paleotercijarne ekspanzije.

Dodatnu negativnu dramatizaciju odnosa spram tak-ve paleotercijare olak{ala je ~injenica da devedesetih godi-na u Hrvatskoj gospodarstvo vi{e nije sposobno mnoìtinova radna mjesta i nuditi nove profesionalne {anse. Uvu-~eno u zamr{ene mreè privatizacijskih me{etara, ono se~e{}e definira nekretninama nego proizvodnim procesimai sposobnostima. U takvu kontekstu ja~anje skiciranog ti-pa paleotercijare u kolektivnom se iskustvu odre|uje ni-zom atributa svojstvenih ina~e cini~nim socijalnim strate-gijama. Posebnu nelagodu izazivlju ~injenice kakve su za-pu{tanje zdravstvene skrbi i opadanje pripravnosti na du-goro~ne poslovne strategije i ulaganja u tehni~ko dru{tvo;kra}e, ja~u nelagodu pobu|uju poslovni postupci koji setuma~e kao znaci cini~ne indiferencije i spram socijalnihskupina i sudionika, i spram tehni~kog dru{tva i njegovihrazvojnih {ansa.

Zato i nije posve neo~ekivan nalaz da anketirani po-pisu tradicionalno zapu{tenih djelatnosti dodaju i indu-striju. Njezin je poloàj u modelu razvitka u socijali-sti~kom razdoblju bio, ponavljamo, eshatologijski. Druk-~ije re~eno, njezino poticanje i ja~anje imalo je korijen u 21



sistemskim zada}ama industrijskog sektora, a ne u zonigospodarske racionalnosti. Zato i nije u iskustvu poretkabilo posebno va`no koliko je ona “moderna” a koliko“arheologijska”; njezina je zada}a bila proizvoditi jednu,sistemski naru~enu, dru{tvenu zbilju. Devedesetih godi-na, anketirani su upozorili, taj je poloàj industrija izgu-bila. Ali se pri tomu, koliko je vidljivo, anketirani nisuodijelili i od zastarjele predod`be o industriji kao sektorumasovnog zapo{ljavanja. Pa upozoravaju da se istih deve-desetih godina ni ona ne poti~e dovoljno, ali ponajprijestoga {to ne “proizvodi” nova radna mjesta. Takva se pre-dod`ba o industriji njeguje, djelomi~no, i u kolektivnomiskustvu pojedinih politi~kih aktera. To je posebno vidlji-vo u programskim deklaracijama i dokumentima, gdje sezagovara nova industrijalizacija kao strategija masovnogmnoènja novih radnih mjesta. Nove industrijske strate-gije, me|utim, s takvim optimizmom nisu prisne. Nakon{to je industrijska rekonstrukcija poljodjelstva u 20. sto-lje}u granice zapo{ljavanja u tom sektoru reducirala na,pribli`no 5–15% radnog kontingenta, novoindustrijskestrategije, oblikovane u zaklju~nim desetlje}ima stolje}a,pripremile su strukturnu redukciju granica zapo{ljavanjai u sekundarnom sektoru na, pribli`no, 15–30% radnogkontingenta u jednom dru{tvu. Zahtijevati da se indu-strijski sektor oblikuje kao sektor masovnog zapo{ljava-nja, zna~i, u osnovi, zahtijevati da se on oblikuje po mje-ri njezinih arheologijskih likova i stanja. Budu}i da je ukolektivnom iskustvu anketiranih socijalisti~ka predo-d`ba o industrijskom sektoru jo{ jasna, a drugih, konku-rentnih, predodàba na raspolaganju nema, predvidljivoje da anketirani na popis zapu{tenih djelatnosti upisuju,pokraj zdravstva, ili zanatstva, i industriju. Njihovo je uv-jerenje osnaèno slikama svakodnevnog rasula doju~e-ra{njih industrijskih jamaca socijalne i gradske sigurnosti(primjerice, Chromos, Rade Kon~ar, Badel itd.). Dramskenapetosti s tih slika dostatan su argument na koristtvrdnje kako je industrija jo{ jedna na popisu zapu{tenihdjelatnosti. Bez njezine eshatologijske sjene anketiraniostaju na poloàju gdje nema posebnog sektora s ovlasti-ma jamca socijalne sigurnosti gra|ana. Na drugoj strani,novi likovi razvitka devedesetih godina, odre|eni, prete-`no, ve} spomenutim sajamskim predod`bama o tercijar-noj ekspanziji, obeshrabruju svojom prigodno{}u i krat-koro~no{}u. Zato dobivenu rang-ljestvicu zapu{tenih dje-latnosti, kakvu su ponudili anketirani, nije neto~no pro-~itati kao poseban oblik tvrdnje kako devedesetih godinahrvatsko dru{tvo i nema mjerodavne razvojne strategi-je. Nema je, sukladno tomu, ni grad Zagreb.22


Razdioba odgovora na pitanje 1 pokazuje ~ime su an-ketirani posebno zadovoljni/nezadovoljni u upravljanjugradom. Pri tomu je prije skicirana predod`ba o modelurazvitka jednom vrstom op}e podloge dobivenih odgovo-ra. Uvjerljivo je najvi{e nezadovoljnih (50,8% vrlo nezado-voljnih, a 26,2% uglavnom nezadovoljnih) na~inom skrbio mladima i njihovoj ìvotnoj perspektivi. Na drugojstrani, samo je 0,6% anketiranih izjavilo kako je “vrlo za-dovoljno” odnosom grada prema budu}nosti mladih. Pobroju nezadovoljnih na drugom je mjestu odnos gradaprema velikim industrijskim zaga|iva~ima (28,3% vrlonezadovoljnih i 39,5% nezadovoljnih uglavnom). U prvomje slu~aju, na drugoj strani, samo 1,6% anketiranih u sku-pini “vrlo zadovoljnih”. Samo je neznatno manje nezado-voljnih brzinom izgra|ivanja javnih parkirali{ta (28,9%vrlo nezadovoljnih i 38% uglavnom nezadovoljnih). Uistu skupinu treba jo{ ubrojiti i nezadovoljnike izgrad-njom gradskih prometnica, za{titom i stupnjem sigurnostistanovni{tva u gradu te za{titom okoli{a op}enito. Popisva`nijih izvora nezadovoljstva u upravljanju gradom za-vr{ava nebrigom u odràvanju i njegovanju specifi~na lo-kalnog na~ina ìvota (19,8% vrlo nezadovoljnih i 37,4%uglavnom nezadovoljnih).

Na drugoj strani, rezultati u obnovi gradskog sredi{ta(73,5% “vrlo…” i “uglavnom zadovoljnih”), izgra|ivanjunovih naselja (58,2% “vrlo…” i “uglavnom zadovoljnih”),pobolj{anju komunalnih prilika (58,5% “vrlo…” i “uglav-nom zadovoljnih”), pobolj{anju dru{tvene infrastrukture(56,5% “vrlo…” i “uglavnom zadovoljnih”) na vrhu su lje-stvice glavnih izvora zadovoljstva. No, upozoriti je, u us-poredbi s izvorima nezadovoljstva, njihov je popis manji,a i postotni su udjeli “uglavnom” i “vrlo zadovoljnih” an-ketiranih koji ih isti~u, tako|er, manji. Ipak, uo~iti je, ob-nova je gradskog sredi{ta stekla uvjerljivu potporu za-greba~kog stanovni{tva. A jo{ prije petnaest godina, kadaje program obnove bio u po~etnim obrisima, pitanje okakvo}i sredi{ta nije izazivalo uznemiruju}e odgovore an-ketirane ve}ine.

Razdioba odgovora na pitanje 6 pokazuje kako anke-tirani bilanciraju osobne koristi/{tete od dosada{njeg mo-dela razvitka grada. Najve}a je skupina anketiranih, 48,4%,koji tvrde kako opisani model gradskog razvitka nije imaoizravnijeg pozitivnog/negativnog utjecaja na njihov ìvotili na ìvot njihove obitelji. Oni su bili “zatvoreni” u ulo-gu op}ih korisnika koji su, ovisno o dru{tvenom i teritori-jalnom poloàju, izvla~ili ve}e ili manje pogodnosti iz nje-govih ponu|enih ili sakrivenih mogu}nosti. Najva`nijedobro {to su ga pri tomu dobili na ba{tinjenje jest ukupna 23



unutra{nja preobrazba grada, koja je potvrdila Zagreb kaoposebnu socijalnu nagradu svojim stanovnicima.

Ali osim skupine op}ih korisnika grada i njegovih po-godnosti, vidljive su i dvije posebne skupine anketiranih.U prvoj je 21,3% anketiranih: oni tvrde kako je dosada{njimodel gradskog razvitka izravno povoljno utjecao na ì-votne uvjete anketiranog i njegove obitelji. Koliko je ta~injenica posljedica samog modela razvitka, koliko pakosobne spretnosti ili sretnih okolnosti, nije iz razdiobe od-govora mogu}e zaklju~iti. U svakom slu~aju, petina anke-tiranih tvrdi kako je dosada{nji model razvitka i{ao na ru-ku njima i njihovim obiteljima. U drugoj je skupini 10,7%anketiranih. Oni tvrde kako ih je dosada{nji model razvit-ka izravno o{tetio, njih i njihove obitelji. Oni su, dakle,po vlastitoj ocjeni, “`rtve” dosada{nje strategije razvitkagrada. Njima je djelomi~no srodna omanja skupina anketi-ranih (4,7% anketiranih) koji tvrde da su oni (osobno) bili`rtvama, ali da je drugi nara{taj (mladi) uspio odbje}i izpo~etne uloge `rtve. U cjelini promatrana, dakle, dosa-da{nja strategija razvitka grada svakog je desetog anketira-nog “zaledila” u ulozi `rtve. Ali, na drugoj strani, velikaskupina neutralnih i onih koji su izvukli dobiti iz njezineponude pokazuje da ona nije bila nepodno{ljivo socijalnoekskluzivna. I po njezinim rubovima bilo je jo{ – makar isamo ulomljenih – ìvotnih mogu}nosti.

Mjerila za budu}nost

Razdioba odgovora na pitanje 3 otkriva koje bi kriterijeanketirani primjenjivali za poticaj razvitka pojedinih dje-latnosti ili skupina djelatnosti. Uvjerljivo najvi{e anketira-nih (~ak 95,7%) najva`nijim kriterijem za poticanje razvit-ka pojedinih djelatnosti drì mogu}nost zapo{ljavanja{to ve}eg broja sada nezaposlenih (84,4% drì je presud-no va`nim, a 11,2% donekle va`nim mjerilom). Po ocjenianketiranih, to je gotovo sinteti~ni pokazatelj dru{tveneperspektive. S njim se, po stupnju prihva}enosti, vidjelo se,moè ravnopravno mjeriti jo{ samo stav da je skrb za mla-de i njihovu ìvotnu perspektivu klju~ni pokazatelj kak-vo}e upravljanja dru{tvenim razvitkom. Taj se stav ponav-lja i u ovoj razdiobi odgovora anketiranih. Njegovu va-`nost isti~e ukupno 91,8% anketiranih (62,5% tvrdi kakoje prihvatljivost pojedine djelatnosti mladima “presudnova`na”, a 29,3% kako je “donekle va`na” u oblikovanjumjerodavne selekcije djelatnosti za budu}nost). No unato~tako uvjerljivu udjelu anketiranih, taj kriterij u ovoj raz-diobi nije na drugom mjestu, kako bi se moglo na prvi po-gled pomisliti. Po broju anketiranih koji ga zagovaraju, na24


drugom je mjestu stav da je ekologijska prihvatljivost poje-dine djelatnosti nezaobilazan kriterij u oblikovanju bu-du}eg ansambla glavnih sektora razvitka. âk 70% anketi-ranih tvrdi da je ekologijska prihvatljivost djelatnosti “pre-sudno va`na”, a 22,6% da je “donekle va`na”.

Anketirani, dakle, na prva dva mjesta upisuju dvamjerila budu}eg razvitka koja nisu posve komplementar-na. Na jednoj strani jest imperativ masovnog zapo{lja-vanja. Njegovo ostvarivanje, poznato je na temelju opisabrojnih primjera iz gospodarske povijesti, tipi~no je ekolo-gijski, a i socijalno, neobzirno – naprosto pod pritiskomimperativa pada vrijednost ostalih sastavnica gospodarskogpona{anja (cijena okoli{a, veli~ina olak{ica itd.). Na drugojje strani “simetri~ni” ekologijski imperativ. Strategijskovrednovanje i jednoga i drugoga ne dopu{ta oduzimanjeracionalnih atributa jednome na korist drugoga. To~nije jeustvrditi kako su oba samo pojedini sektorski likovi potre-be anketiranih za ìvotnom sigurno{}u (radna sigurnost isigurnost u okoli{u). Prosje~noj poduzetni~koj ma{ti sva-kako je prihvatljivija predrasuda da strategija masovnog za-po{ljavanja treba prethoditi strategiji ekologijske obzirno-sti. Ali, njezine glavne implikacije pokazuju da se time sa-mo dovode u disjunktivni odnos dva posebna lika ìvotnesigurnosti. (Ili radna perspektiva ili ekologijska sigurnost.)Ukupno razvojno iskustvo, pak, pokazuje da takva disjun-ktivna shema nema potrebnu kakvo}u. Jer premje{tanjepojedinih likova rizi~nosti iz jednog prakti~nog sektoraìvota u drugi ne moè biti valjanim sredstvom oblikova-nja stabilne dugoro~ne razvojne perspektive i potrebne jojrazvojne mobilizacije za rad sposobnog stanovni{tva. Zatoje korisno, po na{oj ocjeni, i}i vjerno tragom simetrijeopre~nih imperativa ponu|enih u anketnim odgovorima.To zna~i da je u anketnim odgovorima sakriven zahtjev dagrad Zagreb (a i sudionici za razvitak sposobni u hrvat-skom dru{tvu) oblikuju novu razvojnu strategiju. Njezinje osnovni konstrukcijski uvjet simetri~no/jedinstvenoorijentiranje ekologijskom obzirno{}u i potrebom za stva-ranjem novih radnih mjesta. Taj uvjet, predvidljivo, usmje-ruje prema vi{estrukim usporednim praksama poticanjerazvitka, u rasponu od novih industrijskih strategija (odi-jeljenih od eshatologijskih kotva paleosocijalisti~kih indu-strija) do novih tercijarnih strategija (tako|er odijeljenihod likova paleotercijarne reciklaè prigodnih prijevara kaoglavnih oblika tercijarnih “tehnika”). Koliko je vidljivo,takvi su napori i u gradu Zagrebu i u ostatku Hrvatskeprisutni samo u ulomcima. Pa se u kolektivnom iskustvui ne mogu predo~iti kao primjeri koji pobu|uju optimi-zam anketirane ve}ine. 25



Znatno zaostaju}i po postotku zagovaratelja, na tre}emje mjestu skupina s ~etiri posebna kriterija. U skupini su: (i)zainteresiranost poduzetnika i ulaga~a za pojedinu djelat-nost (62,6% anketiranih tvrdi da je kriterij “presudno va-àn”, a 28,5% da je “donekle vaàn”); (ii) zainteresiranostmladih za pojedinu djelatnost (ponovimo, 62,5% anketira-nih tvrdi da je kriterij “presudno vaàn”, a 29,3% da je “do-nekle vaàn”); (iii) izgledi za uspjeh na trì{tu (61,5% an-ketiranih drì kriterij “presudno va`nim”, a 29,9% “donekleva`nim”); (iv) mogu}nost uporabe doma}eg radni{tva, bezuvoza stranaca (60,5% anketiranih kriterij drì “presudnova`nim”, a 24,4% “donekle va`nim”).

Uo~iti je da su postotne razlike izme|u udjela anketi-ranih koji zagovaraju pojedini kriterij vrlo male. Ta ~inje-nica dopu{ta ustvrditi kako me|u njima i nema izrazitijeghijerarhijskog razlikovanja. Po ocjeni anketiranih, interespoduzetnika i ulaga~a te izgledi na trì{tu va`ni su tolikokoliko je, na drugoj strani, va`na stvarna socijalna potporaodabranim djelatnostima (prihvatljivost djelatnosti mladi-ma te uporabljiva doma}a radna snaga). No vidljivo je dasocijalnu potporu odabranim djelatnostima anketirani za-mi{ljaju posve na tragu “modernizacije odozdo”. To zna-~i da se razvojna racionalnost odabranih djelatnosti, struk-turno promatrano, izvodi iz stupnja njihove sukladnostinekim op}im interesima lokalnog dru{tva; anketirani sudva jasno nazna~ili: radna rehabilitacija i perspektiva mla-dog stanovni{tva te oslonac na djelatnosti koje o uvozustranaca u Hrvatsku ovise samo marginalno. Oba zahtjeva,u osnovi, izviru iz istog: iz potrebe da se nova razvojnastrategija, na drugoj strani, ne otpla}uje novim oblicimasocijalne dezintegracije ili novim oblicima mnoènja hori-zontalnih konflikata (polarizacija stranci-doma}i). Posve jeo~ito da je odràvanje pogonske ravnoteè izme|u naz-na~enih imperativa vrlo te{ko i upravlja~kim skupinama siskustvom, u hrvatskom dru{tvu rijetkim. Ali ta ~injenicane umanjuje kakvo}u ponu|enih mjerila. Ona su, jedno-stavno, odabrana kao skup orijentira s regulativnom sna-gom. Imaginarno podru~je koje ome|uju, u osnovi, jestpodru~je gdje prigodni oblici mobilizacije stanovni{tva namodernizaciju odozdo imaju izgleda za uspjeh.

Uvjerljivo najslabije ocjene anketirani su dopisali kri-teriju: tradicionalna sklonost stanovnika odre|enim dje-latnostima, ili, druk~ije re~eno, profesionalnim i radnimtradicijama. Ima li se pred o~ima osjetljivost anketiranihna likove modernizacije odozdo, opisana u prethodnomulomku, taj nalaz i nije posve sukladan predvi|anju. Uo~i-ti je, isti~e ga 68,3% anketiranih. Veli~ina postotka svaka-ko upu}uje da su anketirani svjesni koliko su za obliko-26


vanje uspje{na razvitka, napose u tehni~kim dru{tvima,va`ne postojane profesionalne i radne tradicije. No, nadrugoj strani, u skupini anketiranih koji taj kriterij drè“presudno va`nim”, nalazi se manjinskih 21,7%, dakle ivi{e nego uvjerljivo manje u usporedbi s postotkom anke-tiranih, kada ocjenu “presudno vaàn” dopisuju drugimprije spomenutim kriterijima (raspon je 84,4%–60,5%). Izponu|enih je ~injenica zasnovano izvesti pretpostavku dasu anketirani svakako svjesni va`nosti toga kriterija. Ali ida ga drè manje va`nim (ili sekundarnim) u usporedbi skriterijima kakvi su mogu}nost radne mobilizacije mladihili mogu}nost zapo{ljavanja “armije nezaposlenih”. No to-liko udaljivanje od spomenutog kriterija nije bez implicit-nih opasnosti. Ono je opravdano uzme li se u obzir ~inje-nica da u praksama neoindustrije u zaklju~nim razdoblji-ma 20. stolje}a sva specijalisti~ka znanja i umije}a ubrzanozastarijevaju, pa dràti do tradicije zna~i izloìti se opasno-sti od propadanja u jednu vrstu nostalgi~na zastarijevanja(“voljenog” zaostajanja). Ali, u isti mah, ono je bez racio-nalna temelja uzme li se u obzir ~injenica da kakvo}a so-ciokulturnog kapitala u cijelosti izravno odre|uje izgledena uspjeh suvremenih strategija razvitka. Kakvo}a je po-sebno va`na u pripremi odgovora na sredi{nje pitanje: u~emu Zagreb moè biti (planetarno ili kontinentalno)izvrstan?

Ritam ~etvrti

Dva naslova anketirani spominju ~e{}e od drugih kada suobvezatni “odraditi” glavnu (pozitivnu) razliku koja odre-|uje ìvot u njihovoj ~etvrti. (Razdioba odgovora na pita-nje 14.) Prvi jest: mirni dio grada. Taj naslov isti~e 35,9%anketiranih. Drugi je naslov: nezaga|ena priroda/ugodanambijent. Taj naslov isti~e 34,4% anketiranih. Drugi na-slovi imaju uvjerljivo manje zagovaratelja (primjerice, po-voljni smje{taj, blizina usluga, komunalna oprema itd.).Oba naslova, posve je o~ito, pripadaju naslovima iz fondazavi~ajnoga grada. No ~injenica da, pribli`no, svaki tre}iupitani isti~e te naslove, pokazuje da anketirana ve}ina u~etvrtima gdje ìvi nema na raspolaganju glavna ìvotnadobra zavi~ajnoga grada. Premda je dobivena razdioba od-govora djelomi~no pod utjecajem istraìva~kog postupka(jednake odabrane kvote u svakog gradskoj ~etvrti), njeziniglavni obrisi o postupku ne ovise. Otiskom su, naprotiv,~injenice da je u mnoìni gradskih ~etvrti svakodnevica ikakvo}a njezinih ìvotnih uvjeta pod pritiskom vi{evrsnih,i funkcionalnih i socijalnih, poreme}aja. Rang ljestvicaglavnih nedostataka dobivena u odgovorima na pitanje br. 27



13 zorno pokazuje kako izgleda tipi~na slika. Ljestvica iz-gleda ovako:1. slaba komunalna infrastruktura (25,9% anketiranih)2. zapu{tene prometnice i

parkirali{ta (20,6% anketiranih)3. ne~ist i zapu{ten okoli{ (19,9% anketiranih)4. slaba dru{tvena infrastruktura (15,0% anketiranih)5. slaba osnovna opskrba (12% anketiranih)6. slaba organizacija javnog

prijevoza (13,7% anketiranih)Svi spomenuti nedostatci tipi~ni su za razdoblje socija-

listi~ke urbanizacije. Oni su, dakle, jednom vrstom urbani-zacijskog negativnog naslije|a. Premda je nova urbana poli-tika devedesetih godina na normativnoj razini bila osjetljivai na gradske rubove, raspon hitnih zada}a i posustajanjeop}e razvojne sposobnosti grada nije dopustio dramati~noudaljivanje od njezinih na~elnih obe}anja. To jednostavnozna~i da je u prete`nom broju gradskih ~etvrti ostala nad-mo}na skicirana opreka: na jednom njezinom polu sabranodjeluju zavi~ajne aspiracije i intencije (miran ambijent, sigu-ran ambijent, tehni~ka i socijalna pristupa~nost javnih do-bara itd.); na drugom njezinom polu djeluje paradoksalnasinteza vi{evrsnih poreme}aja, u rasponu od onih u infra-strukturnim mreàma (i tehni~ke i dru{tvene infrastrukture)do onih u socijalnom i prirodnom okoli{u.

Upozoriti je da nazna~eno identificiranje ~etvrti uiskustvu anketiranih nema ~vrstu upravnu/teritorijalnuosnovicu. Razdioba odgovora na pitanja 9 i 10, iznesenutvrdnju izravno precizira. Razdioba dobivena u odgovori-ma na pitanje 9 pokazuje da tek 28,6% anketiranih pouz-dano zna kakve su upravne/teritorijalne granice ~etvrtigdje ìve. Nasuprot njima nalazi se 43,6% anketiranih kojio granicama ne znaju ni{ta; dakle, pribli`no 50% upitanihne zna pouzdano odrediti upravne/teritorijalne granice~etvrti gdje ìve. înjenica da je Gradsko poglavarstvoodluku o granicama proglasilo nedavno (1999. godina),djelomi~no poja{njava jedan od va`nijih izvora dobivenerazdiobe. Ali udio “neznalica” odve} je velik a da bi gauspje{no objasnila spomenuta ~injenica. U svakom slu-~aju, preciznije razlikovati upravne/teritorijalne posebno-sti ~etvrti gdje ìvi, moè samo manjina anketiranih. Tajnalaz ne ugroàva ni uvid da (dodatnih) 27,1% anketira-nih “djelomi~no” zna kako razgrani~iti vlastitu ~etvrt.

Ima li se izneseno u vidu, razlo`no je pretpostaviti dase anketirani, kada opisuju ìvotne prilike u ~etvrtima gdjeìve, orijentiraju prete`no jednom vrstom stabilne teritori-jalne sheme grada, koja se ne poklapa nu`no s upravnomrazdiobom. U njoj su nadmo}ne strukturne sheme obliko-28


vane dugotrajnim taloènjem socijalnog iskustva na poje-dinim gradskim odsje~cima. Oni, svakako, imaju svoje oz-na~itelje i obrise; ali njihova je preciznost odre|ena ìvot-nim praksama u svakodnevici, a ne upravnim shematiz-mom. Zato je i dobivene razdiobe korisnije ~itati kao oti-ske procesa lokalizacije u gradu, autonomne u odnosu naupravlja~ke klasifikacije gradskog teritorija. To zna~i da sepojedini anketni uvidi ili ocjene “pretapaju” zrcale}i stanjai prilike na ìvotnim podru~jima koja se ne poklapaju sprojektiranim granicama ~etvrti. No njihova vrijednost ine izvire iz obveze da se oni doslovno lokaliziraju. Negoda nazna~e horizont urbane politike koji treba, na odre-|enom podru~ju grada, oblikovanom povijesnim taloè-njem iskustava i u~inaka, dosljedno razvijati i slijediti. Dapredloèna metodi~ka ograda ima vrijednost, pokazuje irazdioba odgovora na pitanje 10. Razdioba pokazuje da63,1% anketiranih ne moè primjereno ocijeniti novuupravnu/teritorijalnu shemu i zasnovanost granica izme|u~etvrti gdje anketirani ìve, i onih susjednih. Nasuprot nji-ma, manjina o (novim) granicama govori s potrebnom si-gurno{}u; 29,1% tvrdi da su granice prihvatljive; 5,4%tvrdi da su pre{iroke, a 1,8% da su preuske. Dakle, anketi-rani, kada izvje{}uju o ìvotnim prilikama u ~etvrti gdjeìve, izvje{}uju na temelju urbanom tradicijom u~vr{}ene irazvijene sheme lokalnih razlika: u izvje{}ivanju upravna/teritorijalna shema Gradskog poglavarstva ima, predvidlji-vo, samo pomo}nu vrijednost.

Nije nekorisno, idu}i tim tragom, upozoriti na raz-diobu odgovora dobivenu na pitanje 12; razdioba pokazu-je kako anketirani na temelju postoje}e funkcionalne mre-è (spleta usluga i djelatnosti) upisuju razliku izme|u sre-di{njeg podru~ja i dijela grada gdje ìve. Po toj razdiobidominantne lokalne ustanove jesu ove:1. trgovine za dnevnu opskrbu (u naselju ih rabi 81,2%

anketiranih)2. apoteka (u naselju je rabi 65,5% anketiranih)3. crkva (u naselju je posje}uje 62,0% anketiranih)4. zdravstvene usluge (u naselju ih dobiva 57,9%

anketiranih)5. po{tanske usluge (u naselju ih dobiva 57,4%

anketiranih)6. osnovne obrtni~ke usluge (u naselju ih dobiva 53,4%

anketiranih).Nisu, dakako, dobiveni nalazi posebnom novo{}u. Oni

pokazuju da se granice lokalnih podru~ja upisuju izme|ugradskih dijelova koji, osim stabilnih “fizionomijskih” oz-na~itelja ({uma, voda, obilje`ja terena, kulturne ili prirod-ne rijetkosti itd.) imaju i stabilne dnevne funkcionalne 29



mreè. Na njihovu popisu, predvidljivo, najva`nije su mre-è dnevne opskrbe, zdravstva, obrtni~kih usluga te mreàlokalnih sveti{ta i crkava. Preklope li se teritorijalne silniceizvedene iz prve i druge skupine upisanih tragova, dobiva-ju se orijentiraju}e granice mjesnog podru~ja.

Upozoriti je da gradsko sredi{te konkurira lokalnimfunkcionalnim mreàma samo u specijaliziranoj trgovini(za posebne potrebe), u kori{tenju kavana, restorana te(djelomi~no) u kori{tenju “finijih” obrtni~kih i bankar-skih usluga. Ostali pak dijelovi grada (ponajvi{e u nepo-srednom susjedstvu dijela o kojemu anketirani izvje{}uju)lokalnim funkcionalnim mreàma uspje{no konkurirajuna istim podru~jima na kojima i gradsko sredi{te (osim ka-vana i restorana); djelomi~no imaju i zada}u pri~uvnoglokalnog podru~ja (s funkcionalnim mogu}nostima struk-turno srodnim mogu}nostima lokalnog podru~ja); poseb-no lokalnom podru~ju konkuriraju u kori{tenju rekreacij-ske i sportske infrastrukture. Podatci pokazuju da je fun-kcionalno razlikovanje sredi{ta i pojedinih gradskih dijelo-va najlak{e precizirati na ~etiri posebna podru~ja djelatno-sti: u dnevnoj opskrbi, rekreaciji i {portu, odlasku u crkvui kori{tenju ambulanta, apoteke i po{te. Na tim je po-dru~jima udio anketiranih koji potrebne usluge dobivaju ugradskom sredi{tu uvjerljivo mali (u rasponu 4,6–13,8%).Kada bi se iz spomenute razdiobe uklonili i odgovori an-ketiranih dobiveni po sredi{njim gradskim dijelovima(Gornji grad, Donji grad), udjeli bi, zacijelo, bili jo{ i ma-nji. Kra}e, bog (crkva), zdravlje (ambulanta, apoteka),dnevne potrebe (op}e trgovine), po{ta i dnevni odmor(rekreacijska oprema) upisuju najjasniji trag razlike izme|ulokalnog ìvotnog podru~ja i gradskog sredi{ta.

Prije nego {to iznesemo podatke o posebnim (sektor-skim) izvorima nezadovoljstva uvjetima ìvota u zagreba-~kim gradskim naseljima, nije nekorisno promotriti i raz-diobu odgovora na pitanje 16: razdioba pokazuje kako an-ketirani, po kvaliteti uvjeta ìvota u cijelosti, identificirajudio grada u kojem ìve na imaginarnoj ljestvici gdje suupisani svi gradski dijelovi. Najvi{e anketiranih, 30,6%,drì kako izme|u dijela grada gdje ìve i ostalih zagre-ba~kih gradskih dijelova – po kakvo}i ìvotnih uvjeta –nema razlike. Najvi{e ih je, dakle, sklono jednoj vrsti ega-litarnog razvrstavanja gradskih dijelova po ìvotnim olak-{icama. Uo~iti je da su takve anketne reakcije ~e{}e u grad-skim dijelovima unutar tradicionalnog gradskog podru~ja(potez ^rnomerec – Maksimir).

Udjeli anketiranih koji tvrde kako ìve u dijelu gradagdje su uvjeti bolji nego u drugim dijelovima (26,8%) i an-ketiranih koji tvrde kako ìve u dijelu grada gdje su uvjeti30


gori nego u drugim dijelovima (21,5%) gotovo su u ravno-teì. Ide li se tragom u~inaka dominiraju}ih predloàkajavnog komuniciranja u hrvatskom dru{tvu (koji boljevrednuju i uspje{nije poti~u negativne ocjene ìvotnih uv-jeta i stanja), nalaz da tek svaki peti anketirani tvrdi kakoìvi u naselju gdje su uvjeti gori od uvjeta drugdje po Za-grebu, djelomi~no iznena|uje. Iznena|uje, zbog istog raz-loga, i nalaz da svaki ~etvrti anketirani tvrdi kako ìvi ulokalnim uvjetima boljim nego {to su drugdje po Zagrebu.Izloèna razdioba dopu{ta hipotezu da anketirani drèu~inke teritorijalne distribucije javnih dobara u graduprihvatljivijim od distribucije dobiti u posebnim sekto-rima djelatnosti (gospodarstvo, zdravstvo, socijalna politi-ka itd.). Na to posredno (ali samo posredno) ukazuju i po-datci dobiveni odgovorima na pitanje 18. Po spomenutimpodatcima, 79,1% anketiranih ne namjerava mijenjatigradski dio gdje ìvi. U ostaloj pak skupini tek 4,5% èlise odseliti u drugi/bolji dio Zagreba.

Koja zagreba~ka naselja imaju poèljne a koja nepo-èljne pridjeve, pokazuje razdioba odgovora na pitanja 19i 20. Na popisu najpoèljnijih zagreba~kih naselja po ocje-ni anketiranih jesu: Jarun, Pantov~ak te sjeverni dijelovigrada op}enito. Spominju se jo{ gradsko sredi{te (bez raz-likovanja Gornji/Donji grad) i Dubrava. Na popisu ne-poèljnih spominju se Dubrava, Novi Zagreb, KozariBok, gradsko sredi{te i @itnjak.

Uo~iti je da su Jarun, Pantov~ak i sjeverni dijelovi gra-da op}enito bez dodatnih “negativnih” naslova. To zna~ida su oni likovi op}ih predloàka poèljnosti. Razlozi nji-hova odbira svakako nisu homogeni. U odbiru Jarunanadmo}an je uvid da je naselje, u cjelini promatrano, urav-noteèn spoj zavi~ajnih (jezero, voda) i infrastrukturniholak{ica ({portska oprema, komunalna oprema itd.). U od-biru sjevernih dijelova grada nadmo}an je uvid da kakvo}azavi~ajnih olak{ica (prirodni uvjeti, prostranost parcela,obiteljske ku}e itd.) nadokna|uje manjkove u tehni~komili komunalnom opremanju.

U drugoj su, suprotnoj, skupini naselja bez pozitivnihnaslova. To su naselja u industrijskoj zoni @itnjak (KozariBok, @itnjak) i oko nje te novozagreba~ka naselja. Po ocje-ni anketiranih, spomenuta su naselja najvi{e udaljena odzavi~ajnih ozna~itelja. U prvom slu~aju nadmo} industrijene dopu{ta njihovo oblikovanje. U drugom slu~aju nad-mo} jedne vrste pragmati~ne i grube tehnofilije oteàva za-vi~ajnu lokalizaciju pojedinih skupina.

U tre}oj su skupini naselja s podijeljenim identite-tom. To su, vidjelo se, Dubrava i gradsko sredi{te. Za sku-pine polemi~no suprotstavljene ìvotu na masovnoj grad- 31



skoj periferiji Dubrava je nepoèljna. Poèljniji je gradskicentar, s nizom funkcionalnih i institucionalnih olak{icate s predlo{cima svakodnevnog ìvota koji aktivno podupi-ru (idealnotipske) gra|anske ìvotne stilove i navike.

Razdioba odgovora na pitanje 11 otkriva “sektorske”izvore zadovoljstva/nezadovoljstva po zagreba~kim ~etvrti-ma. Korisno je u ~itanju razlikovati vi{e osnovnih skupinapokazatelja.

(i) Ocjena op}ih uvjeta ìvota. Ona je uvjerljivo po-zitivna. Iz dobivene razdiobe odgovora vidljivo je da je68,7% anketiranih “uglavnom zadovoljno” ìvotnim uvje-tima po zagreba~kim ~etvrtima. Njima treba dodati jo{ i10,8% anketiranih koji su “vrlo zadovoljni”. Druk~ije re-~eno, 79,5% anketiranih jest ili “vrlo” ili “uglavnom” za-dovoljno op}im uvjetima ìvota u gradskim dijelovimagdje ìve. Naspram toj ve}ini nalazi se 14,5% “uglavnomnezadovoljnih” i 4,3% “vrlo nezadovoljnih”.

(ii) Odsutni ure|aji i olak{ice. Anketirani su upozo-rili da nekih ure|aja ili olak{ica, kakvo}u kojih su trebaliocijeniti, u naselju gdje ìve – nema. Budu}i da su kvartov-ske cjeline ve}e od posebnih naseljskih cjelina, anketiraniiz iste ~etvrti o “ima/nema”-~injenici izvje{}ivali su raz-li~ito, ovisno o tomu je li ure|aj ili olak{ica prisutan u nji-hovu naselju (a ne u ~etvrti). Budu}i da u jednom naseljuiste ~etvrti ure|aj moè biti prisutan a u drugom ne, raz-dioba odgovora skupine iz iste ~etvrti nije nu`no homoge-na. Ipak, korisno je podsjetiti na popis ure|aja i opreme okojoj anketirani naj~e{}e izvje{}uju da je u naseljima gdjeìve nema. To su:1. centralno grijanje iz toplane (62,8% anketiranih)2. kulturne ustanove (34,8% anketiranih)3. sastajali{ta za mlade (32,7% anketiranih)4. sastajali{ta za stare (32,3% anketiranih)5. opskrba plinom (28,5% anketiranih)6. sportski ure|aji i oprema (21,9% anketiranih)7. vrti}i (6,6% anketiranih)8. zanatske usluge (6,5% anketiranih)9. vodoopskrba (5,1% anketiranih)

10. zelenilo i parkovi (5,9% anketiranih).Razdioba pokazuje da su sastavnice dru{tvene i komu-

nalne infrastrukture, va`ne u “prvoj” urbanizaciji (kada senovo naselje tek oblikuje), uglavnom primjereno raspo-re|ene. Skupine anketiranih koji upozoravaju na njihovuodsutnost, relativno su male. Nasuprot tomu, dru{tvena itehni~ka infrastruktura primjerena “drugoj” urbanizacijiili, to~nije re~eno, reurbanizaciji (kada je glavni cilj kak-vo}a ìvotnih uvjeta) u brojnim je slu~ajevima ili nerazvije-na ili odsutna. Posebno je to vidljivo u slu~aju oskudna di-32


ferenciranja mreà ustanova za posebne skupine (stari,mladi itd.), za slobodno vrijeme (sport, kultura), speci-fi~nih usluga (obrt itd.) te tehni~ke opreme koja znatnoutje~e na udobnost i sigurnost stambenih prilika.

(iii) Manjkovi. Iz razdiobe je vidljivo da nema poseb-nog sektora gdje nisu zabiljeèni udjeli “uglavnom” ili“vrlo nezadovoljnih”. U ovom analiti~kom osvrtu ogra-ni~it }emo se samo na popis onih s potporom ve}eg brojaanketiranih. Popis izgleda ovako:1. asfaltirane prometnice (59% anketiranih)2. ure|eno zelenilo, parkovi (46,3% anketiranih)3. sastajali{ta za mlade (43,9% anketiranih)4. zanatske usluge (38,7% anketiranih)5. sportska oprema i ure|aji (37,8% anketiranih)6. sastajali{ta za stare (37,5% anketiranih)7. kulturne ustanove i oprema (37,2% anketiranih)8. odvoz sme}a (26,4% anketiranih)9. zdravstvena slu`ba u ~etvrti (22,5% anketiranih)

10. javni prijevoz (19,2% anketiranih).Pregledna klasifikacija zabiljeènih manjkova otkriva,

uglavnom, iste osnovne ~injenice na koje smo upozorili iu prethodnom ulomku. Njima treba dodati jo{ i upozo-renje anketiranih da je prometna povezanost (to~nije: pri-stupa~nost) kvartova slaba, da im op}e ekologijske prilikenisu dobre te da treba pobolj{ati lokalnu zdravstvenu slu-`bu. Sva tri dodatna upozorenja poga|aju kakvo}u “prveurbanizacije”. Ona, poznato je, nije dovr{ena primjereno;nije, napose na rubnim gradskim dijelovima. Zato se poru-ka anketiranih moè saèti na dva osnovna stava: prvo, po-trebno je dovr{iti osnovnu urbanizaciju zagreba~kih ru-bova; drugo, potrebno je usporedno razvijati reurbaniza-ciju grada.

(iv) Prioriteti. Popis prioriteta (pitanje 15) koje suanketirani imali priliku sami predloìti (za ~etvrti gdjeìve) pokazuje, me|utim, da anketirani va`nijim drè pri-oritete iz djelokruga prve/primarne urbanizacije. Popisizgleda ovako:1. javni gradski prijevoz, ure|enje

prometnica, regulacija prometa (25,1% anketiranih)2. dosljedna i lokalno odgovorna

komunalna politika (24,8% anketiranih)3. urediti i obnoviti lokalne

prometnice (22,1% anketiranih)4. dru{tvena infrastruktura (15,1% anketiranih)5. izgled i ~isto}a naselja (14,7% anketiranih)6. lokalne institucije (10,1% anketiranih).

Predloèni prioriteti mogu se razdijeliti u tri osnovneskupine. U prvoj su skupini intervencije u prometnu 33



mreù, organizaciju prometa i pobolj{anje javnog prijevo-za (prometna pristupa~nost i sigurnost). U drugoj su sku-pini intervencije u dru{tvenu infrastrukturu i pobolj{a-nje ansambla razli~itih dru{tvenih/kulturnih usluga, inici-jativa i ustanova. U tre}oj su skupini ekologijske inter-vencije u rasponu od onih kojima je cilj op}i izgled nase-lja do onih kojima je cilj ekologijski nadzor i planirano iz-gra|ivanje sustava zelenih dijelova naselja. Posve je o~itoda je planiranje posebnih oblika djelovanja u svakoj ~etvrtiovisno o tamo{njim prilikama i sudionicima. Predloènipopis prioriteta pokazuje tek op}i shematizam na kojemuse zasnivaju i u okviru kojega se pojedina~no s lako}ommogu rekonstruirati.

Stambeni portret

Na {to se anketirani najvi{e àle u stanu/ku}i ili u naseljugdje stanuju, otkriva razdioba odgovorâ dobivena odgovo-rima na pitanje 17. Kao grubi pokazatelj glavnih stambe-nih nelagoda rabimo u ovom analiti~kom osvrtu zbroj an-ketiranih upisanih u rubriku “izrazito” i “donekle”. (Ru-brike omogu}uju anketiranima stupnjevati teìnu pojedi-nih stambenih te{ko}a.) Dobiveni raspored izgleda ovako:1. izdatci za stan (60% anketiranih)2. ruàn izgled i slabo odràvanje

naselja (53,2% anketiranih)3. slaba opremljenost naselja (47,9% anketiranih)4. slabi uvjeti za djecu u naselju (44,5% anketiranih)5. slabi uvjeti za stare u naselju (44,4% anketiranih)6. zaga|enost naselja (42,8% anketiranih)7. buka (35,8% anketiranih)8. premalen stambeni prostor (31,7% anketiranih)9. nepovoljan socijalni sastav

stanovnika naselja (30,6% anketiranih)10. slaba opremljenost stana (27,9% anketiranih)11. neugodni susjedi (27,8% anketiranih)12. neprikladan raspored u stanu (27,3% anketiranih)13. ru`na i oronula zgrada (23,2% anketiranih)14. oronulost stana (19,7% anketiranih)15. slaba lokacija naselja (17,2% anketiranih)16. slaba pristupa~nost stana (13,8% anketiranih)

Razdioba odgovora pokazuje da najvi{e upitanih neupu}uje prigovore stanu (kao takvom) nego cijeni upora-be (izdatci) te uvjetima ìvota u naselju (rangovi 2 – 7).Prigovori se mogu svesti na dva osnovna: (i) skupo odrà-vanje i uporaba stana; (ii) ru`no i za ìvot neprivla~no na-selje. Prvi prigovor ima dva poznata korijena. Vidljiviji jestop}e posustajanje gospodarske perspektive u hrvatskom34


dru{tvu devedesetih godina te pauperizacija znatnog dijelakontingenta nezaposlenih. U takvom kontekstu cijenauporabe stana svakako moè biti izvorom nelagode. Manjevidljiv korijen istog prigovora jest u socijalisti~kom raz-doblju oblikovana predod`ba da izdatci ku}anstva za upo-rabu stana trebaju/moraju biti mali ili neznatni u struktu-ri tro{kova ku}anstva. Zato sklonost anketiranih àljenjuna skupo}u uporabe stana nije dopu{teno “poprijeko” pro-~itati kao nedvosmisleni pokazatelj neima{tine. Drugi pri-govor anketiranih saèto reproducira kritiku uvjeta ìvotau naselju, zabiljeènu i u prethodnim ulomcima. Notornoje da je proces urbanizacije u socijalisti~kom razdoblju, a injegovi glavni fragmenti iz devedesetih godina, bio zauzetciljevima prve/osnovne urbanizacije. U takvoj strategijipredod`ba o naselju kao o lokalnoj cjelini ìvotnih uvje-ta nije imala, osim, dakako, na~elno, snagu prakti~na ori-jentira stanogradnje. Njezin je glavni cilj bio koliko je mo-gu}e hitnije smjestiti {to vi{e novodo{lih ljudi pod krov.Ta je inverzija, predvidljivo, utjecala i na prakse komunal-nog gospodarenja; one su, bilance pokazuju, ostale “prek-ratke” u odnosu na mnoìnu specifi~nih lokalnih ciljeva izahtjeva. Prigovori anketiranih na mjestima 2 – 7 pokazu-ju, tako|er, da identifikacijske te{ko}e stanara s naseljimagdje ìve nisu samo posljedica op}e neurednosti naselja.Posljedica su, tako|er, i odsutnosti mreè lokalnih ustano-va za mlade i stare te djelovanja pojedinih (tipi~nih) ekolo-gijskih izvora ugroàvanja; me|u njima zaga|enost zraka ibuka anketirane najvi{e poga|aju. Na toj podlozi anketira-ni te{ko oblikuju zavi~ajni odnos prema naseljima gdjeìve. Ali, na drugoj strani, sve spomenute te{ko}e prete`nostavljaju u rubriku: izdr`ljive/podno{ljive. Pa ih ne dra-matiziraju do stupnja gdje bi one imale snagu posebnogmotiva za oblikovanje “alternativnog” teritorijalnog po-na{anja.

Prigovori na sam stan (kao fizi~ki i funkcionalnisklop) zauzeli su mjesta na sredini iznesena popisa (mjesta8, 10, 12, 14). Odvojimo li prigovor na 14. mjestu popisa(oronulost stana), jer se njegova osnova moè predo~iti ibez predod`be o konstrukcijskim propustima u samomstanu, lako je uo~iti da glavne prigovore na stan (premale-nost, neprikladan raspored, slaba oprema) isti~e pribli`noisti udio anketiranih: 31,7% – 27,3%. Grubo re~eno, tre-}ina anketiranih isti~e tegobe prouzro~ene oskudnim obi-lje`jima stambene jedinice. Ima li se pred o~ima shemati-zam socijalisti~ke stanogradnje, u kojoj je malen i slaboopremljen stan sredi{njom vrijedno{}u, dobiveni nalaz dje-lomi~no iznena|uje. Jer bi, sukladno toj ~injenici, trebaloo~ekivati ve}i udio anketiranih koji se àle na neprihvat- 35



ljiv stan. No, na drugoj strani, struktura zagreba~kog stam-benog fonda pokazuje da takvo o~ekivanje treba relativira-ti. Posebno na to nagone dvije ~injenice. Prva je sastavstambenog fonda u “klasi~nom” gradskom sredi{njem po-dru~ju (^rnomerec – Maksimir). Na njemu je, poznato je,udio ve}ih stanova, izgra|enih u razdoblju prve hrvatskemodernizacije (1868. – 1945.), nezanemariv. Druga ~injeni-ca pou~ava da je, za razliku od socijalisti~ke stanogradnjeu ve}im hrvatskim sredi{tima kakva su, primjerice, Rijekaili Split, gdje je udio privatnih graditelja bio manjinski, uZagrebu, u cijelom socijalisti~kom razdoblju, privatni gra-ditelj gotovo ravnopravnim partnerom “gra|evinskim rad-nim organizacijama”. Premda privatni graditelj ne gradinu`no ve}e stanove (radi financijskih ograni~enja), analizepokazuju da je, prosje~no promatrano, njegov stan ve}i za,pribli`no, jednu sobu. Promatra li se djelovanje tih dviju~injenica, kao jedinstvena okolnost dobiva se osnova i zato~nije razumijevanje iznesenog nalaza. Relativno manjiudio anketiranih koji se àle na slabu kakvo}u samog sta-na treba tuma~iti ~injenicom da je i udio stanova izgra-|enih po tipi~noj “{pranci” socijalisti~kog stanograditelj-stva u Zagrebu znatno manji od ukupnog broja tada iz-gra|enih stanova; a jo{ je manji od ukupnog broja raspo-loìvih stanova.

Na manji broj anketiranih koji se tuè na sku~enost imalenost stana zacijelo utje~e aktualna pauperizacijska pa-nika kao i op}e slabljenje sposobnosti hrvatskog stanov-ni{tva za stambeno investiranje. Ve} i grubi pregled odno-sa na stambenom trì{tu pokazuje da se, po pravilu, manjistanovi lak{e i bolje prodaju. Raspolagati, dakle, malimstanom, barem promatrano iz perspektive teku}eg zbrinja-vanja, nije, u iskustvu anketiranih, ograni~enjem; prije bise moglo re}i da je jednom vrstom paradoksalne prednosti(jeftinije odràvanje i ve}a mogu}nost da se na trì{tu sta-nova stan bolje proda). No vrijednost takvih uvida nenadma{uje vrijednost pani~nih upisa u kolektivno isku-stvo. Ve}ina mjerodavnih istraìvanja, na drugoj strani,pou~ava da kakvo}a malih stanova, napose oblikovanih urazdoblju socijalisti~ke stanogradnje, po~iva na ekstremnoreduciranim predod`bama o ìvotnim aspiracijama kori-snika i o ansamblu u stanu “dopu{tenih” praksa. Brojnepak tendencije na posebnim ìvotnim podru~jima (skrb zastare, “povratak” intelektualnih poslova u stan, oblikova-nje vi{egeneracijske obitelji kao prirodna okvira socijaliza-cije, stan u ulozi alternativna kulturna sredi{ta itd.) oja-~avaju potrebe i aspiracije za ve}im stanovima. Stoga je do-bivene nalaze korisno razumjeti kao priru~ne orijentire zajednu vrstu situacijski odre|ene socijalne politike (cilj koje36


je preventivni nadzor pauperizacijske panike). No oni suneuporabljivi za dugoro~nu i razvojno odgovornu grad-sku stambenu politiku. [tovi{e, dosljedno razvijanje novihreurbanizacijskih predloàka predvidljivo vodi i postoja-noj reviziji parahumanisti~kih fantazama na kojima seoblikovala konstrukcija lika tipi~nog stanara u razdoblju1950. – 2000. godine. Vodi, dakako, i reviziji {pekulantskihbankarskih strategija (za{ti}enih, po pravilu, dràvnim mo-nopolom); pod njihovim nadzorom, poznato je, kreditniodnosi u stanogradnji oblikovali su se kao kreditni odnosina apstraktnom tipi~nom podru~ju svakodnevne potro{nje.

“Izvanjske” socijalne prigovore na stan (mjesta 9, 11)tako|er isti~e pribli`no jednak udio anketiranih kao uprethodnom slu~aju (neugodne susjede isti~e 27,8% anketi-ranih; nepovoljan socijalni sastav naselja isti~e 30,6% anke-tiranih). Promatrani sami za sebe, nalazi navode na hipo-tezu da je stambeno susjedstvo i ({ire) naselje u predod`bianketiranih relativno nekonfliktno podru~je. Ta ocjena inije bez temelja uzme li se u obzir direktivna homogeni-zacija lokalne zajednice, razvijena i u~vr{}ena u socijali-sti~kom razdoblju. U njezinu okviru, poznato je, orijenti-ranje stanara razlikama, ~ak i minimalnim, koje bi “iskaka-le” iz reducirane sistemske predod`be o stanaru, bilo jekonstrukcijski premje{teno na nepriznato podru~je. Raditoga su i àlbe na “neugodne susjede” ili na neprihvatljivsocijalni sastav naselja bile rijetko biljeène.

Ipak – uo~iti je – udio anketiranih koji isti~u ve}usocijalnu udaljenost izme|u sebe i susjeda, ili izme|u se-be i socijalnog portreta naselja gdje ìve, sukladan je udje-lu anketiranih (zabiljeènih u razdiobi odgovora na pi-tanje 18) koji namjeravaju promijeniti stambenu adresu.Premda je u toj skupini manjinska podskupina anketira-nih koji èle stambenu adresu zamijeniti drugom u graduZagrebu, tu ~injenicu ne drìmo prijepornom u raspravio veli~ini skupine koja je pripravna na stambenu migraci-ju. U op}em okviru odre|enom pauperizacijskom pani-kom, vidjelo se, potraga za ve}im/velikim stanom nijedostatno uvjerljivim pokreta~em stambenih migracija.[tovi{e, lako je predo~iti primjere s to~no suprotnim ci-ljevima (kada se jedan veliki stan, radi stambene skrbi zadrugi nara{taj, “cijepa” na dvije ili vi{e manjih jedinica).No zato potraga za stambenim i dnevnim uvjetima kojisu stanarima socijalno i identitetski prihvatljiviji, moèimati (premda, svakako, u manjoj skupini) vrijednost au-tenti~na pokreta~a na promjenu stambene adrese. Kolikoje vidljivo, na temelju usporedaba sa stambenim praksa-ma u ve}im europskim sredi{tima, Zagreb je tek u po~et-noj fazi takve urbane dinamike. 37



U tre}oj su skupini stambenih prigovora ozna~iteljiizvanjske, i socijalne i trì{ne, manje vrijednosti stambeneadrese (prigovori na poloàjima 13, 15, 16). Oronulostzgrade, slaba ili nepoèljna lokacija naselja te slaba pristu-pa~nost stana izravno indiciraju nisko mjesto na ljestvicisocijalne segregacije. Uo~iti je da te prigovore isti~u ma-njinske skupine anketiranih (raspon 23 – 13%). Iz dobive-ne razdiobe moglo bi se zaklju~iti da je postoje}i stambenimodel u gradu Zagrebu relativno osjetljiv na pokazateljestambene segregacije te da ohrabruje uspostavu prosje~nihvrijednosti. U tom slu~aju udio anketiranih sa segregiranihadresa imao bi biti istovrstan statisti~koj ~injenici na za-mi{ljenoj normalnoj krivulji (sa simetri~nim rasporedomiznadprosje~nih i ispodprosje~nih slu~ajeva). Stavimo li,me|utim, iste iskaze u zna~enjski kontekst odre|en ve}in-skim zahtjevima anketiranih da se naselja gdje ìve boljeprometno poveù i integriraju, opreme nu`nom komunal-nom i dru{tvenom infrastrukturom te oblikuju po prih-vatljivim ekologijskim mjerilima, onda je zasnovanije za-biljeène prigovore pro~itati kao tragove reakcija anketira-nih na ekstremne uvjete (kakvi su, primjerice, u naseljimaistovrsnim ili sli~nim Kozari Boku, rubnim naseljima napodru~ju Dubrave, ili zapu{tenim fragmentima na sredi-{njem gradskom dijelu itd.) ali tipolo{ki srodne ve}inskim.Druk~ije re~eno, na temelju op}e slike o kakvo}i stambe-nih uvjeta u gradu Zagrebu, {to je nagovje{}uju odgovorianketiranih, zasnovano je pretpostaviti da je ve}i brojgradskih naselja ispod (imaginarna) prosjeka nego iznadnjega. Sukladno tomu, vrijednost parametara {to opisujurubne poloàje (u~inke segregacije) samo je zavr{ni likop}enite supstandardnosti (po shemi nejednaki i nejed-nakiji). Pa ve}ina anketiranih i nema posebnu potrebu zaupis svojih odgovora u tu skupinu. Op}i oblik slike sup-standardnih uvjeta i stanja dostatno je prostran za upis bi-lo koje kriti~ke opaske i bez ekstremnih gesta. Druk~ijere~eno, oronulost ili nepristupa~nost stambene adrese nisurubna stanja nego vjerojatne i tipi~ne okolnosti.

Tipi~ne stambene aspiracije

Kakve su one, pokazuje razdioba odgovora na pitanje 21.Uo~iti je da ve}insku potporu anketiranih imaju ove od-rednice stambene adrese:1. stambena adresa na niìm

katovima (87,3% anketiranih)2. obiteljska ku}a s oku}nicom i

dvori{tem (80,3% anketiranih)38


3. stambena adresa u pje{a~kojzoni (72,2% anketiranih)

4. u gradskom ambijentu (66,8% anketiranih)5. stambena adresa u naselju s

formiranim gradskim ulicama (65,9% anketiranih)6. dalje od obala rijeke (62,8% anketiranih)7. dalje od gradskog sredi{ta (55,2% anketiranih)

Posve je o~ito da stambena jedinica pod naslovom“obiteljska ku}a s oku}nicom i dvori{tem” nije tipi~nomsastavnicom gradskoga sklopa. Njezino je mjesto, poznatoje, u naseljima koja su izravnije odre|ena periferijskim sil-nicama; ili gdje je, zahvaljuju}i ve}oj koncentraciji dru{tve-ne mo}i lokalne skupine, oblikovan posebno poèljan am-bijentalni i stambeni sklop ìvotnih uvjeta; na temelju temo}i on se uspje{no odràva neovisno o tomu {to op}eoblikovne i konstrukcijske silnice gradske zbilje djeluju usuprotnom smjeru. (Mogu}e je, dakako, da se sli~an skupuvjeta i odnosa javi na poloàju za{ti}ene cjeline; za{ti}eneili zbog posebnih simboli~nih obilje`ja ili zbog jasne fizio-nomijske razlike dobro uporabljive u oblikovanju uspje{nelegitimacije gradskog identiteta). No spomenute posebneokolnosti samo posredno potvr|uju da je u tekstu suvre-mena grada doslovni oslonac na lik “ku}a s oku}nicom/dvori{tem” vidljiv samo u posebnim slu~ajevima (ne ra-~unaju li se, kako je upozoreno, upisi posebnih primjera,gdje je snaga takva fragmenta zajam~ena posebnim kon-strukcijskim pravilima). Sukladno tomu, razlo`nim se drìpitanje: ima li takva aspiracija urbanotvornu kakvo}u?

Nekoliko je primjera koji pokazuju da s njom trebara~unati. Ali i s posebnim okolnostima pod kojima se spo-menuta kakvo}a pokazuje.

(i) Primjeri rane moderne (iz tridesetih godina), sabra-ni, napose, na sjevernim zagreba~kim predjelima (obronci-ma), pokazuju da obiteljska ku}a s oku}nicom/dvori{temmoè biti vrlo va`nim predlo{kom oblikovanja primjerenepredod`be o kakvo}i gradskoga stanovanja. Njezina soci-jalna ekskluzivnost, me|utim, govori protiv nje. Njezinapak strukturna posebnost govori da je neuporabljiva u ulo-zi univerzalnoga gradskog predlo{ka. Ali, zato, na drugojstrani, razumije li se njezina uloga kao uloga predlo{kaidealnotipi~nog orijentiranja mjerila stambene kakvo}e,onda je njezina va`nost velika. Ona se posebno potvr|ujena mjestu op}eg orijentira stambenih praksa koje se struk-turno ne mogu potvrditi u zbilji mnoìne individualnihku}a s oku}nicom/dvori{tem; ali koje mogu, u raspolo-ìvim okvirima masovna gra|enja, planski potvrditi nizvrijednosti i uvjeta ekskluzivno oblikovanih u granicamapredlo{ka obiteljske ku}e s oku}nicom/dvori{tem. Niz po- 39



ku{aja u strategijama reurbanizacije europskih gradskihsredi{ta, od sedamdesetih godina dalje (“nove urbane poli-tike”), pokazuju da je primjerenim i ~vrstim programimamogu}e napredovati znatno dalje od na~elne pripravnosti.

(ii) Primjeri izgra|ivanja gradskih rubova u ve}imhrvatskim gradovima u razdoblju 1960. – 2000., pokazujuda se ciljevi tada{njeg urbanizacijskog predlo{ka ne bi mo-gli ostvariti da nije dràva sura|ivala s individualnim gra-diteljem po gradskim rubovima. Pri tomu je, poznato je,slabo razlikovala njegov “bespravni”, “divlji” ili sistemskilik. Nesputani rast periferije svakako bi ugrozio sposob-nost grada da na novim podru~jima ruba primjerenoodràva potrebni dru{tveni i komunalni standard. To,druk~ije re~eno, zna~i da upis individualnih graditelja namnoga podru~ja gradskog gospodarstva nije i zaklju~nagesta urbanizacije. Nego, naprotiv, prva urbanizacijskazbilja koja }e se, o~ekivati je, pod daljnjim pritiskom grad-skih silnica, transformirati afirmiraju}i brojne sastavniceodre|ene jednostavnom ~injenicom da se gradska zbilja nemoè oblikovati bez nu`ne socijalne, funkcionalne i ko-munikacijske gusto}e.

(iii) Primjeri urbane preobrazbe tradicionalnih pu~kihnaselja, uhva}enih u klopke {irih urbanih strategija, pokazu-ju, tako|er, da se primjerenim orijentiranjem sukladno pre-dlo{ku obiteljske ku}e s oku}nicom/dvori{tem mogu ostva-riti brojne fizionomijske varijacije i simboli~ne razlike kojedjeluju pod izravnim silnicama op}ih gradskih mjerila. Raz-motre li se preciznije i iskazi anketiranih o najpoèljnijimzagreba~kim naseljima, lako je uo~iti da je vaàn korijen(premda nije i jedini) njihove socijalne privla~nosti jasnaosjetljivost na zamisao o stambenoj autonomiji u okviruobiteljske ku}e i u granicama oku}ne parcele.

Predloèni primjeri, u cijelosti promotreni, pokazujuda obiteljska ku}a s oku}nicom/dvori{tem na mjestu sre-di{nje stambene aspiracije nije izvedena iz potrebe za pre-bivali{nim modelima i praksama polemi~nim s gradom.No ona je, nedvojbeno, polemi~na s praksama paleoin-dustrijske urbanizacije, pod za{titom koje je u razdoblju1960. – 2000. ideja ku}e bila, podsje}amo, s primjernomgrubo{}u i neosjetljivo{}u na urbane uvjete, reducirana naideju o tehni~ki dobro opremljenom skladi{tu. U no-vom stambenom okviru mnogi su, nedvojbeno, dobili za-dovolj{tinu radi “krova nad glavom”. Ali su, na drugojstrani, zadovoljstvo platili strukturnom (a nepotrebnom)suspenzijom elementarne potrebe: da prebivali{no mjestobude, u isti mah, i sredi{nja potpora predod`bi o zavi~aj-nosti. Aspiracija, dakle, otkriva u kojem }e se osnovnomsmjeru rekonstrukcija obitavali{nih zavi~ajnih ozna~itelja40


razvijati. Svaka reurbanizacija mora s tim smjerom dugo-ro~no ra~unati.

Poèljnost niìh katova isti~e ~ak vi{e anketiranih ne-go poèljnost predlo{ka naslonjena na obiteljsku ku}u soku}nicom/dvori{tem (87,3%). Iskustva iz primjene spo-menutih “novih urbanih politika” u razdoblju 1970. –2000. po ve}im europskim gradovima, pokazuju da niskakatnost ne mora biti i neuklonjivim ozna~iteljem zavi~aj-nog iskustva u stanovanju. (Zabiljeèni su primjeri, prem-da svakako po udjelu anketiranih manjinski, u kojima sepotvr|uje labirintska/za{titna kakvo}a stanova na vi{imkatovima). No niska katnost je nu`na u procesima socija-lizacije mla|ih skupina i djece te u praksama resocijalizaci-je starijih. Budu}i da se u oba slu~aja optimalni uvjetiodràvaju u okvirima obitelji, predvidljivo je da anketiranikoji zastupaju takvo iskustvo i predloàk zahtijevaju niskukatnost samo kao posebnu, dodatno odre|enu, sastavnicuu ({irem) predlo{ku obiteljskog stanovanja ovisnog o mo-delu “samostalna ku}a s oku}nicom/dvori{tem”. Anketira-ni, pak, koji svoje aspiracije oblikuju orijentirani na~inomìvota s preteìtim ozna~iteljima individualne autonomije,a koji, k tomu, ra~unaju s mogu}no{}u kori{tenja poseb-nih specijaliziranih ustanova kada su prisiljeni na odre-|ene obiteljske obveze (primjerice, smje{taj starijih u do-move za stare), ~e{}e isti~u vezu sa stambenim predod`ba-ma koje, barem na~elno, nude vi{e labirintskih zaklonai anonimnosti.

Poèljnost pje{a~ke zone isti~e manje anketiranih; alije njihov udio jo{ uvijek vrlo velik (72,2%). Ta je aspiraci-ja, svakako, strukturno svezana s aspiracijskom dominaci-jom predod`be o obiteljskoj ku}i s oku}nicom/u dvori{tu.Ali joj dodatnu uvjerljivost daje potreba (po korijenu op}aekologijska potreba) gradskog stanovnika da radikalno re-ducira broj i veli~inu rizika u neposrednom ìvotnomokoli{u. Budu}i da je stambena adresa u sredi{tu takvaokoli{a, predvidljivo je da anketirani najprije teè redukcijiu stambenom naselju gdje “stalno” ìve.

Ista je aspiracija zabiljeèna i u nizu drugih srodnihistraìvanja po Hrvatskoj u razdoblju 1980. – 1990. Noona, sukladno op}em modelu “nove urbane politike”, neteì potvrditi se samo u okviru stambenog naselja nego i uokviru glavnih gradskih sredi{ta. Sukladno tomu, drugastrana te aspiracije jest da se kao {ira pje{a~ka podru~jaoblikuju i podru~ja sredi{njih naselja, kakva su u Zagrebu,primjerice, Gornji i Donji grad. Pokazalo se, na drugojstrani, da se aspiracija izravno sukobljuje s (op}om) inten-cijom gradskih stanovnika da gradski okoli{ rabe kao auto-mobilski korisnici. No nova istraìvanja regulacijskih re- 41



ìma pokazuju da uporaba automobila na mnogim ulom-cima javnog/gradskog zemlji{ta nije bitno razli~ita od ren-tiranja bez cijene. Uvede li se, pak, obveza da se rentira-nje takva zemlji{ta/prostora pla}a, uporaba automobila usredi{njim dijelovima grada odvaja se od jedne vrste soci-jalne nagrade – i postaje srodna svakom drugom oblikudjelovanja u okoli{u gdje je obvezatno znati kakve “nega-tivne usluge” u okoli{u to djelovanje (drugima) izazivlje ikoja im je cijena.

Uo~iti je da nedvosmislenu gradsku kakvo}u ìvotnihuvjeta podupiru, tako|er ve}inske, dvije dodatne aspiraci-je. Razdioba pokazuje da u gradskom ambijentu èli ìv-jeti 66,8% anketiranih. U naselju pak s formiranimgradskim ulicama èli ìvjeti samo neznatno manje,65,9% anketiranih. Obje aspiracije, promatrano jedinstve-no, upu}uju na dublju potrebu za srednjim i preglednimgradskim ambijentom. Zasnovano je pretpostaviti da seona sadràjno oblikovala ponajvi{e pod utjecajem predo-d`be o srednjem gradu kao op}em predlo{ku pregledna iuspje{na grada. Zasnovano, zbog toga {to je u hrvatskomkolektivnom iskustvu taj predloàk bio lako odredljiv. Jo{je lak{e bio odredljiv i predloàk maloga grada. Me|utimpotonji, zbog stalne nu`de da radikalizira svoju razli~itostu odnosu na ne-grad, o~ituje stabilnu te`nju da u kolektiv-nom iskustvu i svojih stanovnika, ali i drugih, “iznudi”priznanje da je – srednji grad. Zbog toga je, po na{oj ocje-ni, opravdano predlo{ke srednjega grada u hrvatskom ur-banom iskustvu dràti sredi{njim predlo{cima kada se ob-likuju osnovne urbane aspiracije. Na to, posredno, ukazujei ~injenica da ve}ina anketiranih (premda ve} znatno ma-nje, 55,2% anketiranih) èli ìvjeti u naselju dalje od grad-skog sredi{ta. Druk~ije re~eno, èli gradski ambijent, alièli i zavi~ajnu mirno}u i preglednost u stambenom nase-lju srodnu onoj koju srednji grad jam~i kao svoju navlasti-tu razliku.

Anketirani nisu, koliko je vidljivo, posebno hidrofil-ni. Ve}ina, 62,8%, ne èli stanovati blizu rijeke (u Zagre-bu rijeke Save). Nije ta reakcija posljedica posebno nega-tivna odnosa prema vodi. Sva mjerodavna iskustva poka-zuju da “ìvjeti na obali” dominira na popisu glavnihstambenih aspiracija. Reakcija anketiranih, naprotiv, po-sljedica je ~injenice da svako podru~je nije odvojeno odnaslova “rizi~no podru~je”. Na potezima gdje je, nedvoj-beno, uklonjena opasnost od poplava ili sli~nih, ekstrem-nih, poreme}aja, nije oblikovana nova urbana zbiljnostkoja bi imala navlastitu privla~nost novog stambenogmjesta. Imaju li se u vidu mnogostruki za{titni imperati-vi koje urbana politika Zagreba mora afirmirati na sav-42


skom podru~ju, nije zasnovano zahtijevati da se takvazbiljnost na podru~ju i oblikuje. To~nija je interpretacijakoja se dr`i doslovna ~itanja nalaza. Ona podsje}a da suu Zagrebu manjinske skupine s aspiracijama na stanova-nje uza Savu. To, druk~ije re~eno, zna~i da u ostvarivanjuvi{evrsnih za{titnih imperativa na savskom podru~ju (vo-doza{titni, rekreacijski, ekologijski, fizionomijski itd.) netreba o~ekivati nesavladive socijalne otpore. Toliko vi-{e koliko je jasno da se, po predlo{ku naselja Jarun, moguoblikovati sretni primjeri pomirbe spomenutih zahtjeva istambenih zamisli.

LITERATURA^engi}, D.; Rogi}, I. (ur.) (1999). Privatizacija i javnost, Institut Pilar,Zagreb.

Razvoj Zagreba. Prilozi za strategiju hrvatske i europske metropole (1999). Za-greb: Gospodarska komora Zagreb.

Rogi}, I. (1991). Periferijski puls u srcu od grada, Hrvatsko sociolo{kodru{tvo, Zagreb.

Rogi} i suradnici (1995). Rijeka – ba{tina za budu}nost, Benja, Rijeka.Rogi}, I. (1997). Tko je Zagreb?, Hrvatska sveu~ili{na naklada, Zagreb.Rogi}, I.; Daki}, S. (2000). Grad i plan, Institut Pilar, Zagreb.[tambuk, M.; @upan~i}, M. i Kelebuh, I. (1995). @upanija Zagreba~ka:

stanovni{tvo i socijalnogospodarske pretpostavke razvitka, Zagreb: @upa-nija Zagreba~ka.

43



InesSABOTI^

OD STOLADO [ANKA:

kratka povijestdru{tvenosti ukavani i kafi}u

UVOD

Krajem XVII. stolje}a otvara se u Parizu, tada najve}em eu-ropskom gradu, prvi café, a u Be~u, pobjedni~kom gradunad Turcima, prvi Kaffehaus. Za razliku od salonâ, kavanesu otvorene svima; za razliku od kr~mâ, tamo se ne pije(uglavnom) vino i alkohol, ve} kava. Kada bezalkoholnopi}e postaje oslonac dru{tvenosti jedne skupine i jednogavremena, daju}i ~ak i ime jednom tipu ugostiteljskog pro-stora, rije~ je zasigurno o razdoblju prosvjetiteljstva, vlada-vini razuma i velikih rasprava, slavnih umova i ljubiteljafilozofije. Zapravo, “pojava kavane u XVIII. stolje}u bila jeshva}ena kao znak napretka, kao pobjeda civilizacije nadbarbarstvom” (Lecoq, 1992.). Kako je kavanski oblik dru-{tvenosti usko vezan, kroz svoje goste – gra|ane, za svojokoli{ – grad, ubrzo se pro{irio u svim gradovima konti-nenta, pa i u Zagrebu.

Prvi spomen zagreba~ke kavane seè u 1749. godinu(Horvat, 1992.). Me|utim, o zlatnom dobu zagreba~kihkavana moè se govoriti tek u XIX. stolje}u, odnosno naprijelazu iz XIX. u XX. stolje}e. Tada ih i Zagreb mo`danajbolje uklapa u svoj krajolik, zadovoljuju}i potrebe gra-|anstva. Stotinjak godina kasnije i dalje se pamte kavane injihovi najslavniji gosti, primjerice Mato{ ili Ujevi}. Pamtese jer su ve} u{le u pretinac uspomena, njihovo je vrijemepro{lo. Naime, 1970-ih godina razvija se nova vrsta ugosti-teljskih objekata u Zagrebu – kafi}i; oni postaju novi i mo-derniji prostori dru{tvenosti, i dalje vezani za grad. Kafi}isu postali dio urbanog inventara (vidjeti, na primjer, koli-ko se ~esto spominju u rubrici “Za{to volim Zagreb” u Vje-sniku).

Za tvrdnju o popularnosti i va`nosti kavane i kafi}aargumenti ne nedostaju. Za kavane je Nikola Poli} tvrdioda “ima ne{to istine kad se tvrdi da je kavana vrlo va`nainstitucija, va`nija od raznih akademija te ostalih u~evnihzavoda” (Poli}, 1921.). Moèmo spomenuti enciklopedistei Procope, dadaiste i Cabaret Voltaire, rusku emigrantsku knji-èvnost, Altenberg i be~ke kavane, reviju Nygat i budim- 47

pe{tanske kavane... Pisci su s lako}om kavane pretvorili uneslu`beni institucionalni prostor knjièvnosti. Tu poveza-nost s knjièvno{}u djelomi~no je zadrào i kafi}.

Op}enito, i kavane i kafi}e valja povezati sa slobod-nom rije~i. Tome svjedo~i u~estalost rije~i kafi} (ili ina~icacafé, caffe, kafé…) kao sastavni dio imena rubrika ili emisi-ja u raznim medijima: na web-stranicama (“Webcaffe” naIskonu...), u ~asopisima (“Sabor caffe” u Jutarnjem listu,“Story cafe” u Story, “Caffé” u Vjesniku ...), na televiziji(“g'lamur:kafé” na HRT-u), na radiju (“S predsjednikomna kavi” na HR-u, “Uz kavu s Doricom Barbi}” naHKR-u). Kafi} i kavana shva}eni su kao prostori susreta,dru{tvenog ìvota, razmjene informacija, dijeljenja ideja,pa ~ak i onih revolucionarnih. Naime, svaka revolucijaima svoju kavanu: kavane ~etvrti Palais-Royal u Parizu iFrancuska revolucija 1789., kavana Lorenzi u Madridu i{panjolski ustanak 1820., kavana Florian u Veneciji i risor-gimento 1848., kavana Pilvax u Budimpe{ti i ma|arska re-volucija 1848…

Rije~ “dru{tvenost” ~ini nam se prikladnom kao prije-vod za sociabilité, sociability, Geselligkeit, socievolezza. Taj po-jam razvio se prije svega me|u sociolozima. Na primjer, zaGeorga Simmela on zna~i “igranje dru{tva”, za Maxa We-bera odnosi se na sve socijalne strukture, odnosno organi-zacije izme|u pojedinca i obitelji, s jedne strane, te dràve,lokalnih vlasti i Crkve, s druge strane. U prvom slu~aju ri-je~ je o mondenom obliku pona{anja, a u drugome o obi-lje`jima civilnoga dru{tva. Kao precizniju definiciju mo-èmo preuzeti sljede}u: “zanimljivost koncepta dru{tveno-sti jest taj {to omogu}uje stavljanje u formalni odnos vrlorazli~itih domena stvarnosti: oblikovanje i socijalizacijupojedinca, modele integracije raznih dru{tvenih klasa, kon-stituciju socijalnog identiteta afirmacijom vlastitog na~inaìvota, modele konkretnih odnosa izme|u pojedinca isteili razli~itih dru{tvenih sredina” (Bozon, 1982., u: Larmet,2002.). Svakako treba naglasiti da se dru{tvenost, ovako de-finirana, uvijek odvija u slobodno vrijeme, u vrijeme kadase ne radi, kada je dokolica mogu}a. To slobodno vrijemedugo je bilo svojstveno slojevima koji nisu ovisili o radu(u anti~kim vremenima, u aristokratskim dru{tvima), me-|utim industrijalizacija ga je ra{irila u svim slojevima(Corbin, 1995.; Dumazedier, 1962.).

Dru{tvenost nudi zanimljive perspektive istraìvanja,ne samo kada je rije~ o suvremenom dru{tvu nego i oonom pro{lom. Povjesni~ari, osobito francuski (me|u prvi-ma moèmo spomenuti Mauricea Agulhona 1960-ih), radosu prihvatili tu istraìva~ku okosnicu. Ona se jo{ obo-ga}uje i nijansira ako joj se dodaju atributi. Naime, postoji48

Ines Saboti~Od stola do {anka: kratkapovijest dru{tvenosti ukavani i kafi}u

knjièvna dru{tvenost (mnogo povjesni~ara bavilo se njo-me za razdoblje prosvjetiteljstva) ili primarna (obiteljskikrug), sekundarna (prijatelji) i tercijarna (udruge) dru{tve-nost (Paugam, Gallie, 2000., u: Burnay, 2000.), formalnadru{tvenost, “prehrambena” dru{tvenost (podijeliti objedili pi}e s osobom koja nije dio obitelji) (Larmet, 2002.)…Spoj “prehrambene” i “knjièvne” dru{tvenosti opisuje do-nekle dru{tvenost kavane i kafi}a.

Veza izme|u knjièvnosti i kavana ili kafi}a prili~noje dobro poznata, iako nije temeljito prou~ena. Zahvalju-ju}i samoj naravi knjièvnog stvaranja, pisci dviju genera-cija ostavili su nam pisane dokumente koje ovdje ne}emovrednovati prema njihovoj kvaliteti, nego }emo ih koristitiradi informacija koje nude (Antun Gustav Mato{, Zvoni-mir Mil~ec, Jurica Pavi~i}, Robert Peri{i}, Nikola Poli},Borivoj Radakovi}, Davor Slamnig, Ljubo Wiesner). Raz-govori s nekima od njih (s Brankom êgecom, IrenomLuk{i}, Stjepanom Gulinom, Edom Popovi}em) tako|ersu pridonijeli razumijevanju dana{nje dru{tvenosti kafi}a.Drugim rije~ima, knjièvnike ovdje promatramo prije sve-ga kao kroni~are svoga vremena.

Naravno, knjièvna dru{tvenost je samo polazna to-~ka koja kao ulazna vrata, kao studijski slu~aj olak{ava ra-zumijevanje jednog dru{tvenog fenomena. Prvo, s obziromna to da se radi o kavani i kafi}u, vremenski okvir je {irok– od 1900-ih (na po~etku modernosti) do 2000-ih godina(vrijeme “kasne modernosti” ili postmodernosti). Drugo, ikavana i kafi} gradski su oblici dru{tvenosti, {to posrednogovori o gradu i njegovim stanovnicima. Tre}e, tema omo-gu}uje jedan multidisciplinaran, to~nije bi-disciplinaranpristup, kombiniraju}i sociologijski i povijesni u socio-povi-jest (Guibert, Jumel, 2002.).

Pitanja koja }e nas pratiti kroz cijeli rad jesu sljede}a:O kakvoj je dru{tvenosti rije~? [to je trajno, a {to se mije-nja? Nad kojim to~kama opaàmo dru{tvene promjene?Kako “biti zajedno”? [to to govori o gradu? Postoji li kon-tinuitet izme|u kavane i kafi}a? Kona~no, valja istaknutida su neposredni odgovori na pitanja o dru{tvenosti ta-ko|er i posredna pitanja o dru{tvu. “Pa ipak, dru{tvenostje i danas mjerilo svake kulture” (Mato{, 1910.).

KNJI@EVNA DRU[TVENOST U KAVANI I KAFI]U

Da dru{tvenost ne bi ostala op}i i apstraktni pojam, bavit}emo se ovdje jednim primjerom – knjièvnom dru{tve-no{}u koja se odvija u kavani i kafi}u.

49

Ines Saboti~Od stola do {anka: kratka

povijest dru{tvenosti ukavani i kafi}u

Dvije knjièvne mreèKada se skupina ljudi koja dijeli zajedni~ke interese redovi-to susre}e u nekom prostoru, ostvaruje se mreà. A kad jerije~ o knjièvnicima i pjesnicima, ostvaruje se knjièvnamreà. Ta mreà se, dakako, ostvaruje i u salonima i aka-demijama, kroz dru{tva, ~asopise, izdava~ke ku}e, knjiàreitd., ali, za razliku od kavana i kafi}a, navedene institucijenisu otvorenog i javnog tipa.

Zagreb “fin-de-siècle”: boema u kavani

Mato{evim povratkom u Zagreb 1908. godine ostvaruje seposebna veza izme|u kavana i knjièvnikâ. Mo`da ni jed-na dotada{nja generacija nije pokazala toliko privrènosti ipovezanosti s tim ugostiteljskim objektima (Jeì}, 1993.).Druga generacija moderne uspjela je pretvoriti slobodu iknjièvnost u na~in ìvota, to jest u boemski ìvot. Tadasu kavane postale prava mala kraljevstva, simboli slobod-nog i novog ìvota. Valja ovdje napomenuti da su kr~me igostione tako|er bile rado posje}ene, me|utim simbolknjièvnog druènja ipak je kavana.

Osim karizmati~nog lika Antuna Gustava Mato{a, me-|u pripadnicima druge generacije moèmo spomenuti VilkaGabari}a (1889.–1915.), Zvonka Milkovi}a (1888.–1978.),Karla Häuslera (1887.–1942.), Frana Galovi}a (1887.–1914.),Ljubu Wiesnera (1885.–1951.), Nikolu Poli}a (1890.–1960.)...Me|u tim mladim knjièvnicima, potonja dva autora osta-vila su nam posebno zanimljiva svjedo~enja o kavanskomìvotu.

Nikola Poli} (Poli}, 1921.), koji nije bio stalni ~lan to-ga dru{tva, sje}a se toga vremena: “|a~ka boema, ~esto bezkruha i odijela, ali nikada bez duha i bez znanja, jer ako jei popila bezbroj kava, ali je progutala i bezbroj knjiga”(Wiesner, 1936.). Ljubo Wiesner, jedini koji je cijeloga ì-vota ostao vjeran boemskom ìvotu, `rtvuju}i se do kraja,obja{njava takav mladena~ki ìvot kao izbor za razvoj “~u-la” a ne “mi{ica” (Wiesner, 1936.). Naime, taj ìvot “iz-me|u mladena~kih ekscesa i silne volje sluìti umjetni-~kom idealu, rodio je paradoksom, po kome prezirasmozdrave sportove, a kultivirasmo nezdrava sjedenja u kavaniili kr~mi” (Wiesner, 1936.).

Za Nikolu Poli}a kavanski ìvot po~inje ve} u {kol-skim klupama: “jedan tu{kana~ki {pricer, {to smo ga zavrijeme ‘markiranja’ popili u tu{kana~koj restauraciji, uno-sio je u na{e |a~ke intelektualne ìvce ve}u senzaciju nego{to je danas unosi bilo koja doma}a ili strana kazali{napremijera” (Poli}, 1930.). Tamo je tako|er “prvi puta ~itaoHeinea”, ali i Mato{a. Kao i mnogi mladi ondje je u{ao ne50

samo u svijet odraslih nego i u svijet knjièvnosti, koji jeubrzo zauzeo va`no mjesto u njegovu ìvotu.

Naime, Nikola Poli} je 1909. upoznao najva`nijegprotagonista tada{nje knjièvnosti – Antuna Gustava Ma-to{a, u gostioni Jazbina: “na{a, to jest Mato{eva ‘Jazbina’”(Poli}, 1929.a). Od no}i kada je upoznao Mato{a, Poli} je scijelim dru{tvom i{ao od kavane do kavane. Zapo~elo jepravo kavansko bratstvo koje je trajalo sve do 1911., kadaje po{ao u vojsku: “a ja sam se s Mato{em i s drugim sto-lom iz kavane Bauer doskora i rastao” (Poli}, 1929.a). To-~nije, s Mato{em “sastao sam se i rastao formalno posljed-nji puta” u Rijeci, u kavani Panahof (Poli}, 1929.a).

Zahvaljuju}i prvoj, inicijacijskoj no}i koja otvara dvo-godi{nje razdoblje kavanskoga ìvota, dvoja se vrata otva-raju Poli}u. S jedne strane ondje zapo~inje doba “moje ‘li-terarne karijere’, jer je kratko vrijeme iza toga {tampanamoja prva pjesma” (Poli}, 1929.a). S druge strane integrira(jednu) knjièvnu dru{tvenu mreù, jer u kavane zalaze iostali mladi pjesnici. Me|utim, nisu sve kavane integriraneu tu mreù, nego samo neke, ~ija se imena neprestano po-navljaju, kao na primjer kavana Elite (Juri{i}eva ulica), ka-vana Bauer (Frankopanska ulica 2), pa Kazali{na kavana(Sveu~ili{ni trg), ali i Hrvatska kavana (Potok), Narodnakavana (Trg bana Jela~i}a) Sloga (Potok)... Spominju se ta-ko|er i kr~ma Matejna (Pivarska ulica), gostiona Jazbina(Ilica) i Frankopan (Frankopanska ulica). Sve su one “po-staja no}nog kri`nog puta” koji zavr{ava “kod tre}ih pijet-lova” (Poli}, 1929.a).

Kroz te susrete odvijaju se u kavani ozbiljni dogovori,kao oni vezani za Hrvatsku mladu liriku. Ljubo Wiesner,glavni urednik, s mladim piscima dogovara u Kazali{nojkavani posljednje pojedinosti (Milkovi}, 1969.). U kavanisu se smjestila i uredni{tva novina, ~esto samo jednogabroja, ali i uspje{nijih pothvata, kao Koprive, ~ija se redak-cija nalazi u Kazali{noj kavani (Kova~i}, 1990.).

Zagreb “fin-de-millénaire”: Zve~kin |ir

îni se da se stotinjak godina kasnije stvari nisu tolikopromijenile, osim {to se vi{e nije izlazilo u kavane nego ukafi}e.

Dakako, moèmo se prisjetiti vremena kada je otvo-ren Tingl-tangl, {ezdesetih godina u Mesni~koj ulici. Stje-pan Gulin se sje}a: “Ja sam par puta dolazio i ostao tu odpo~etka do kraja da vidim {to jest to. Isto su dolazili mla-di pjesnici kao ja. Bilo je tu i vrlo dobrih pjesnika koji sudanas poznata imena”. Takav prostor treba donekle shvati-ti kao prostor nekog alternativnog pjesni{tva: “dok sam ja 51



tamo sjedio, oni zagreba~ki kriti~ari, knjièvnici, pjesnicipoglavito koji su, idemo re}i, dràli do sebe, bili poetedoctus, bave}i se filozofijom, kritikom, oni bi na sekunduprovirili unutra, ipak je njih to malo rajcalo, da takokaèm, i ve} prva slika im je bila takva da bi se okrenuli ioti{li. Smatrali su da je to vezano za vino”. Me|utim, tre-ba pri~ekati 1980-e godine da se razvije u~estalija i ~vr{}aveza izme|u mladih knjièvnika i kafi}â.

Edo Popovi} se prisje}a: “Moja generacija, dakle 80-ihgodina, susretala se, vi|ala i upoznavala uglavnom u ka-fi}ima”. Tada je tako|er bilo samo nekoliko “kultnih mje-sta”. “Mladost se ostavljala” i danju i no}u u Zve~ki, Blatu,Gavelli, Devetki Donji grad, Kavkazu. Krajem 80-ih trebadodati Kvazar i ostale kafi}e na Opatovini, “naro~ito ljeti”(Popovi}). Na prijelazu obaju stolje}a gosti zadràvaju no-madske navike te imaju potrebu i}i na vi{e mjesta.

Ta su mjesta bila mjesta okupljanja, “gemi{t svega”(Popovi}). “Tu su se skupljali stripa{i, rockeri, glumci, ali ipisci!” (Radakovi}), mla|i i stariji. Kao i kavana, kafi} jeprostor susreta razli~itih generacija, {to ima i jednu obra-zovnu dimenziju. Dakako, tamo se ne prenosi samo ste-~eno i provjereno iskustvo, tamo se i stvara: “pred tim za-greba~kim kafi}ima, na ulici, rodio se i ìvio je zagreba~kinovi val (...) Ljudi odatle stvorili su zagreba~ku (uostalomi hrvatsku) urbanu knjièvnost!” (Radakovi}). Kafi} je pra-vi laboratorij, a novi val je nezaobilazan fenomen kojemusvakako treba posvetiti vi{e pozornosti.

U prvoj fazi kafi}i su bili u sredi{tu grada, “uglavnomvezani uz redakcije” (êgec) omladinskih ~asopisa poputPoleta i Pitanja. Me|utim, zbog poskupljenja cijene prosto-ra, redakcije su se selile u periferne dijelove grada, kaoprimjerice “u jedan tada jako udaljen kvart na Savici”. Ta-ko su “lokalni kafi}i postali mjesto okupljanja. Odjednomneki kafi}i koji nisu bili napravljeni s pretenzijom da bu-du mjesto okupljanja za bilo {to (to su bili jako mali pro-stori), postali su na neki na~in sredi{te susretanja ljudi kojise bave knjièvno{}u, ljudi mla|e i srednje generacije” (ê-gec). Na primjer, za êgeca je to bilo 1990-ih godina u Po-tepuhu na Opatovini, u neposrednoj blizini njegove izda-va~ke ku}e i knjiàre. “Dolazio sam svaki dan i dogovaraosastanke (prostori firme bilo su mali) u kafi}u preko puta,Potepuh”. Op}enito je kafi} za poslovne razgovore i dogo-vore vezane za knjièvnost “zemljopisno vrlo pogodan” jerse svaki protagonist nalazi “na jednom kraju grada, i prak-ti~ki ih je nemogu}e povezati i organizirati promocije”(Luk{i}). A i za ostale vrste razgovora bilo je i lako svratitiu Potepuh, jer je u najuèm sredi{tu grada, u blizini Dolca.“I to je bio jo{ jedan od povoda da ljudi tamo do|u, osta-52


ve {peceraj pa odu preko puta popiti kavu s nama”. Ubrzo“su subote postale dan kada se tamo susre}emo i nalazi-mo. Dolazio je vrlo razli~it krug ljudi: intelektualci ovak-vog ili onakvog profila, likovnjaci, glazbenici, kazali{tarciitd. Tamo se razmjenjivalo i pone{to ideja i pone{to novihinformacija koje su mo`da pojedinim ljudima bile dostup-ne, a drugima nisu” (êgec). Kafi} ima svojevrsnu obra-zovnu funkciju: “sasvim sigurno je to utjecalo na formi-ranje odre|enih ideja. Nije mogu}e da ~ovjek ìvi izvan to-ga. Slika i ideja o knjièvnosti formira se pod takvim utje-cajima” (êgec).

Kada se knjièvnici po~inju redovito druìti u kavanii kafi}u, ti prostori prestaju biti obi~ni ugostiteljski prosto-ri. To se doga|a jedino kad u|u u svakodnevicu, kad po-staju sigurno ali neobvezno mjesto susreta, navika bez ruti-ne. Va`nost nekih kavana dokazala se time {to su ostale upam}enju. Od svih 25 kavana iz 1900. pamti se samo njihnekoliko, a od kafi}a svakako valja spomenuti Zve~ku iKavkaz (pam}enje traì vremensku distancu, vrijeme selek-tira). I jedni i drugi prepoznati su kao prostori okupljanjaposebne skupine ljudi, kao neki laboratorij (moderna, no-vi val...). Osim druènja s ve}im brojem ljudi zajedni~kogainteresa u posebnom ozra~ju, mogu}a je svojevrsna inicija-cija, obrazovanje, integracija i, naravno, stvaranje. Kavanai kafi} postaju gotovo ekvivalentom knjièvnoga svijeta: tuse ulazilo, tu se stvaralo, tu se opstalo.

Dvije knjièvne produkcije

Knjièvnost se razvija, mijenja teme, rije~i i senzibilitet.Ona i druga~ije zaìvi u kavani i kafi}u. U nekim se vi{epi{e, u drugima vi{e ~ita.

Pisati

Krajem XIX. stolje}a bilo je uobi~ajeno da konobar donesepapir i olovku gostu koji to zatraì. Gosti su, naime, radopisali u kavanama. O ~emu? Dakako da su se pisala pismadrugima, dnevnik sebi, ali i tekstovi namijenjeni nepozna-tim ~itateljima. Knjièvne forme su bile raznovrsne. Tadasu osobito bile popularne poezija, knjièvna kritika, pole-mika, feljtoni, uglavnom kratke forme (Jeì}, 1993.) – do-voljno kratke da se lak{e mogu objaviti u nekom ~asopisu,koji se, dakako, moè ~itati u kavani, a dovoljno dobre daipak ostave neki trag. Ali od svih formi mo`da je najza-nimljivija ona feljtonska, posebice kada govori o kavana-ma (Johnston, 1985.). Kavana, novine i feljton slo`no sutrojstvo. 53



Feljton se razvio kao posebna knjièvna vrsta. Ti efe-merni tekstovi, kao i kavansko vrijeme, nemaju za prvi ciljupisati se u dugotrajnost. Rije~ je o kratkoj formi koja sebrzo pro~ita. Uostalom, i sam oslonac su novine, koje opettako brzo na|u mjesto u ko{u za sme}e ili u nekom ormarukoji sluì kao arhiv. A i sama tematika feljtona ~esto je opistrenutka, pi{~eva impresija {to zadovoljava o~ekivanja isklonosti ~itatelja za trenuta~nim emocijama obi~noga, sva-kodnevnog ìvota. Ono {to najvi{e privla~i ~itatelja, vi{e ne-go sama tema, jest subjektivnost (Schorske, 1985.).

Majstor hrvatskog feljtona jest, bez ikakve sumnje,Antun Gustav Mato{. Poli} pi{e: “Svi na{i kulturni i poli-ti~ki (dakle nekulturni) ìvot ~itamo u Mato{evim fejtoni-ma. Nema knjige, nema autora, nema dogadjaja, koji nijepopra}en Mato{evim opaskama. Njegovi su se feljtoni o~e-kivali svake subote. Oni su se gutali” (Poli}, 1929.b). Mo-èmo posebno spomenuti Kafanske varijacije, zbirku 16 felj-tona izdanih 1910. u Hrvatskoj slobodi. Slijede}i Mato{evestope, Nikola Poli} pi{e 1921. godine U kavani o kavani(razmatranje oko jednog stola). Dakako, takva knjièvna for-ma popularna je u ostalim europskim gradovima, naposeu Austro-Ugarskoj monarhiji. Be~ke kavane i feljtoni rimu-ju se s Altenbergom. Ma|arski pisac Jeno Heltai naziva to“urbanom knjièvno{}u” (Heltai, 1949.). I kasnije je tako:“Ja pi{em o gradu, sva moja literatura, bez izuzetaka, do-ga|a se u gradu, ba{ na takvim mjestima. Ja ne mogu za-misliti literaturu bez kafi}a. Proza koju ja pi{em, koju ja~itam, povezana je na onaj ili ovaj na~in s kulturom ka-fea” (Popovi}).

îtati

Ako se u kavanama pisalo, stotinjak godina kasnije u ka-fi}ima se vi{e ne pi{e. Ali ako se vi{e ne pi{e, vi{e se ~ita.Naime, vrlo ~esto organiziraju se doga|aji na kojima autor~ita svoja djela pred publikom.

U prosincu 1964. Gustav Krklec, Salih Ali}, Vesna Pa-run i ostali pokrenuli su tribinu Jutro poezije u Tingl-tan-glu, sa èljom “da se knjièvno stvaranje poezije opet spojis nekim vidom javnog prostora. To je bila za Zagreb novi-na.” Ruìca Ore{kovi} bila je voditeljica i “imala je glavnurije~” (Gulin). Jutro poezije (od 1990-ih voditelj je Sa{aMer{injak) i dalje okuplja poznata i manje poznata imenane samo iz svijeta knjièvnosti ve} i kazali{ta, glazbe. Po-stoji i udruga koja dijeli, me|u ostalim, i nagradu za mla-de pjesnike, “Ruìca Ore{kovi}”.

Ima jo{ primjera. Moèmo spomenuti poznato ~itanjeFAK-ovaca, Internet-cafe Mama. Knjièvna mreà oslanja54


se jo{ jednom na infrastrukturu ugostiteljskog objekta.Oìvljavanje takvih oblika knjièvnih doga|anja, kao svo-jevrstan nastavak kavanskog druènja, posljedica je svijestida “jedna totalna izolacija ipak nikamo ne vodi” (Gulin).

Kako se u kafi}u okupljaju knjièvnici stvaraju}i ho-mogeni krug, ostvaruje se specijalizirana komunikacijaunutar jednog svijeta – onog knjièvnoga. Prvo, vidljivo jeto na razini savjetovanja i sudjelovanja u stvaranju: “mikoji pratimo rad svojih kolega moèmo unaprijed vidjeti ipopri~ati s autorom o njegovom budu}em djelu i prije ne-go ono bude tiskano” (Gulin). Me|utim, ne samo strukave} i publika (mo`da “nestru~na”, ali svakako klju~na jerje glavni korisnik knjièvnih ostvarenja) tako|er sudjelujeu procesu pisanja. îta~i, odnosno “slu{a~i”, nisu vi{eskup pasivnih slu{atelja. “Posjetitelji tih lokala su obi~nonjihova prva publika, njihova prva kritika i prema tomambijentu oni odre|uju i uspjeh i stil svojeg knjièvnogdjelovanja i eventualno strah od onoga {to kaù” (Luk{i}).Uostalom, to i odgovara suvremenoj knjièvnosti koja semoè opisati kao “beskrajni tekstovi” (Luk{i}). Drugim ri-je~ima, ~ini se da danas “knjièvnik ne traì sugovornikanego nekoga tko }e moè biti usavr{avati njegov àrgon,njegove knjièvne postupke i nadograditi ih nekakvim svo-jim vi|enjem. Dakle ja bih rekla da je to vi{e u stilskojfunkciji knjièvnog djela negoli u dru{tvenoj funkciji knji-èvnika” (Luk{i}). Kafi} je gotovo postao “mjesto u kojems jedne strane ima mogu}nosti estradnog djelovanja, jerknjièvnici imaju potrebu javno govoriti” (Luk{i}).

Ugostiteljski prostor (dovoljno velik i otvoren za svo-ju publiku, a opet dovoljno intiman) postaje pravom po-zornicom, izvrstan prostor za prezentaciju knjièvnosti ipjesni{tva publici. Ako se kazali{na, operna i baletna djelaizvode na kazali{noj pozornici, koja je pozornica za dra-me, novelu, pjesmu? Kafi}? Kavana? Tu su kulise i pozor-nica, izvo|a~i i publika.

Ipak, za{to u kavani prevladava pisanje, a u kafi}u~itanje?

Dva poloàja tijela

Kako pisanje i ~itanje zahtijevaju razli~ite poloàje tijela,valja se vratiti onim obi~nim predmetima kavane i kafi}a,to jest stolu i {anku.

Od stola...

Na starim crno-bijelim fotografijama (vidjeti npr. Zagreb1900.) iz pro{loga stolje}a jasno se vidi kako je kavana mje- 55



sto gdje se sjedi. Ljubo Wiesner je govorio o “nezdravomsjedenju”. Gosti uvijek sjede, osim ako igraju biljar, a ko-nobari uvijek stoje. I fotografski prikaz ljudi odraàva so-cijalnu hijerarhiju i raspodjelu uloga u prostoru. Stol jedakle sredi{te svake kavane, odnosno ima onoliko sredi{takoliko ima stolovâ. Okrugli ili kvadratni, ~esto mramorni({to je lijepo i lako za odràvanje), stolovi okupljaju malenbroj ljudi. Kavanska dru{tvenost jest prije svega intimna.Izme|u stolova vlada pristojna udaljenost, ali “me|u-stol-ni” razgovori i dalje ostaju mogu}i. Oko stolova – stolci.Gotovo svugdje moè se gost smjestiti na thonet stolce kojisu obiljeìli kavanski namje{taj. Rije~ je o stolcu napravlje-nom od drva savijenog parom, tehnici smi{ljenoj u atelije-rima Michaela Thoneta. To je i prvi serijski proizveden ko-mad namje{taja, povoljne cijene te kvalitetnog dizajna(Langle, 1990.). Tu i tamo vidi se pokoji kau~, ali dosta ri-jetko.

... do {anka

U kafi}u je atmosfera druga~ija. Kafi} je “onaj lokal~i} sa-mo sa {ankom i dva-tri visoka stola za stajanje u “dubini”malene prostorije” (Radakovi}). Bez {anka nema kafi}a. Atipi~ni poloàj gosta jest stajanje; ~ak i sjedenje na visokimstolcima vi{e sli~i stajanju nego sjedenju. “U kafi}u se mo-ra stajati. [ank i onaj visoki stol idealan su oslonac, na-slon, stativ koji ti omogu}uje da satima stoji{ na jednommjestu”, “kafi} je postao mjesto dugotrajnog stajanja” (Ra-dakovi}). Za razliku od kavane, u kafi}u gosti imaju potre-bu za kretanjem. “Ali, zato i jesmo stajali, upravo zato se istoji: da vidimo ima li ~ega {to bi nas odràlo na okupu,osim stola. (...) Razlaz je jednostavan kad se stoji” (Peri{i}).Ovdje sjedenje odnosno stajanje poprima simboli~nu di-menziju. Naime, “stol je forma s autoritetom” (Peri{i}).Me|utim, to se pravilo ~esto prekr{i. Primje}uju se i kafi}isa stolovima. K tome, valja ovdje spomenuti ulogu glazbe,koja je ~esto i preglasna, tako da je kafi} vi{e “sli~an disko-teci ili hotelskom baru” (Pavi~i}). “I glazba na neki na~insudjeluje ne samo u onome {to se odvija u mozgu nego i{ire. I ona poti~e odre|ene asocijacije, misli i odre|eni ri-tam pisanja. Kratke, duge re~enice” (Luk{i}). Tin Ujevi}pi{e: “samo slu{aju}i kavansku muziku pisao sam najboljestihove” (u: Vukoni}, 1994.). A stajati u (pre)bu~noj glazbii pisati zaista je te{ko.

Vratimo li se na prethodna razmatranja oko knjièv-nih ostvarenja u kavani i kafi}u, lak{e }emo razumjetiza{to se u kavani pi{e, a u kafi}u ~ita. Stol poti~e na dugo-trajnost, na pisanje, na sebe, pogotovo ako je okruènje56


dosta mirno. [ank, me|utim, poti~e na drugoga, na pred-stavu, na ~itanje, na trenutak, ~esto u ritmu glazbe.

Stol ili {ank, pisanje ili ~itanje, kavana ili kafi}, prevla-davanje jednoga ili drugoga nije, dakako, stvar slu~ajnosti.Njega odre|uje, pa ~ak i ozakonjuje, dru{tvo. A svaki ugo-stiteljski objekt odraz je svoga vremena, svojega grada isvojih stanovnika, me|u koje se ubrajaju i knjièvnici, ali ine samo oni.

DRU[TVO, KAVANA I KAFI]

@ivjeti u velikom gradu zna~i usvojiti nove na~ine ìvota.Industrijalizacija mijenja odnos ~ovjeka prema vremenu.Za razliku od seljaka, pa i obrtnika, radnik i slu`benikimaju strogo odijeljeno radno vrijeme od slobodnog. Naraspolaganju imaju “vrijeme za sebe”. Urbanizacija uspo-stavlja novu dru{tvenu mreù; ìvjeti me|u (pre)velikimbrojem ljudi ne zna~i mo}i sa svima komunicirati: napro-tiv. Mreà upoznavanja i druènja traì druge strukture.Osim industrijalizacije i urbanizacije, i politi~ki okviri, od-nosno op}i dru{tveni svjetonazor imali su velik utjecaj nadru{tvo. Tako se dru{tvenost hrvatskog dru{tva u Zagrebuu doba monarhisti~ke Nagodbe, socijalizma i samostalno-sti razlikuju. O tome svjedo~e kavana i kafi}.

Dru{tvene funkcije

Biti s drugima

Kavana i kafi} nude opu{teno okruènje za upoznavanje idruènje s ljudima. “Svi moji kvalitetni socijalni kontaktidoga|aju se kroz kafi}e zato {to se ja najugodnije i najo-pu{tenije osje}am na tim mjestima” (Popovi}). Pogotovo{to ovdje nema obveza, nema dogovora. Sve je otvoreno.“Uvijek netko nai|e, nosi ne{to nepredvidljivo. Ako se do-govara{ s nekim, to je samo inicijalni dio pri~e i onda sedoga|aju sve stvari” (Popovi}). Zapravo, u takvom su oz-ra~ju dru{tveni odnosi gotovo identi~ni onima koji vlada-ju za vrijeme slavlja ili “fe{te”, ali bez ekscesa i izvanredno-sti, jer su kavana i kafi} prostori svakodnevice.

Potreba za komunikacijom je neosporna. Kavana“... nadomje{tavaju}i u svim nijansama potrebu kluba,konverzacionih salona i budoara. Ona je sve i ni{ta” (Po-li}, 1921.). Naime, Nikola Poli} se sje}a kako u kavani“mnogo smo jo{ govorili, jo{ smo vi{e galamili. Koje suteme vladale ovim improviziranim pono}nim simpozio-nom, ne znam ni danas, pa makar me za mjehove derali”(Poli}, 1929.a). Alkohol je ponekad sudionik tih druè- 57



nja. Dakako, stotinu godina kasnije ni{ta se nije promije-nilo.

Kroz te razgovore izmjenjuju se i informacije, ali i pu-tem novina. Kavanar je posebno pazio da ponuda novinabude bogata. Svaka dobra kavana trebala je imati dovoljanbroj tuzemnih i inozemnih novina. S obzirom na razvojnovinarstva i fotografije, odnosno ilustriranih novina, toje razdoblje obiljeèno naglim pro{irenjem i neiscrpnimizvorom novosti. Novine su zaista bile kao prozor u svijet.S obzirom na njihovu prili~no pristupa~nu cijenu, takvase navika pomalo izgubila u kafi}ima, iako se sve ~e{}epronalazi po nekoliko novina na stalcima. Danas je Inter-net pomalo zamijenio novine.

Razgovori su naravno i puni smijeha. U zagreba~kimkavanama 1900-ih godina bilo je veselo. Wiesner se sje}a:“pa one anegdote i larme, oni kalamburi, oni Mato{evi vi-cevi u formi o{trih opservacija: habsbur{ka dinastija starakao sifilis, Franc-Josip car s Midasovim u{ima” (Wiesner,1936.). âk i najo{trije rasprave i polemike zavr{avaju u ve-selju, kao vic. Tako su zavr{avale neke polemike, kao onaizme|u Kamova i Mato{a: “~itava je ta polemika urodilatime da su se obojica jedne vesele i lijepe no}i pomirili ipoljubili, ispiv{i kod Frankopana te{ku i radosnu kupuvje~nog mira, na sveop}u radost dalmatinskih studenata,koji su zava|enoj i pomirenoj bra}i uprili~ili veliku pu~kusve~anost, otprativ{i ih do beskona~nog }o{ka no}i uz po-vike: ‘@ivio Kamov! @ivio Mato{!’” (Poli}, 1929.a). Naime,Poli} napominje: “Da, ali onda se u kavani nije debatiraloi ozbiljnijoj je li~nosti bio ulaz zabranjen” (Poli}, 1921.).Tako|er, “u kafi}koj kulturi vladaju kratke i ironijske for-me, a pred fajront mogu} je i teatar. Stvar je uvijek u im-provizaciji i humoru…” (Peri{i}). Lagani razgovori koji tje-raju na smijeh nisu toliko povr{ni koliko se misli. Distan-ca od stvarnosti ostavlja ve}e mjesto sanjarenju i ma{ti. Aznati ispri~ati anegdotu zna~i imati i oratorske vje{tine.Na kraju, za navedeno treba imati duha i lucidnosti. “Ja-sno je da }e jedan vic, pa i najjednostavniji vic, ako je iz-re~en u zgodno mjesto i vrijeme, sru{iti cijelu veli~anstve-nu zgradu sistema i ideja, znojno i bri`ljivo njegovanukroz decenije, stolje}a i milenija, ispisanu u te{koj nekojbiblioteci” (Poli}, 1921.). Pa i “karikatura je mogu}a jedinou kavani; mjesto koje je sva~ija i ni~ija ku}a” (Poli}, 1921.).Usmene igre rije~ima ~esto su se na{le i na papiru.

Dru{tvenost kafi}a moè imati posebnu ulogu u po-sebna vremena. Moèmo ovdje spomenuti ulogu Potepuhatijekom rata 1990-ih: “Mnoge od tih uzbuna proveli smoupravo u Potepuhu i ~ekali da pro|e, da bismo krenuli neg-dje dalje. Bili smo na neki na~in ~ak i osu|eni na ta mjesta58


bez suvi{e mogu}nosti kretanja. Kafi} kakav je Potepuhmo`da nije najbolji kafi} na svijetu, ali nama je on bionajva`niji. Bio je u sredi{tu zbivanja koje nu`no nije imaloneku vezu s knjièvno{}u. @ivo, dinami~no, bu~no...”(êgec).

Biti sam, ipak

Bez obzira na otvorenost i komunikaciju s drugima, sjeditiu kavani i kafi}u ne zna~i nu`no biti s drugima, ve} pone-kad i biti sam, ipak.

Naime, upitna je kvaliteta rasprava i razgovora. Poli}ve} nakon I. svjetskoga rata primje}uje: “danas se me|utimu kavani ozbiljno debatira o najozbiljnijim pitanjima i da-na{nja je forma kavane naprosto mu~ionica. Politika, um-jetnost i knjièvnost, va`nost i utvaranje kvari simpati~naaroma lo{ih cigareta. Vic je danas postao naprosto tragedi-ja” (Poli}, 1921.). îni se da se niti nakon nekoliko deset-lje}a stvar nije popravila. Naime, “ni jedna tema se ne raz-vije, ne dovede se do jedne to~ke kad bi mo`da postalaproduktivna. Svatko zapravo ode ku}i, ode negdje s ne~im{to je dobio kao naznaku pa to eventualno uspije razviti”(êgec). Kao da ne postoji spremnost za razgovor. Kao daje kafi} postao skup “pojedinih otoka-ljudi” (Luk{i}). “Sveje posustalo pod terorom kafi}a, zna~i bu~ne glazbe, zbije-nog prostora, malih nikakvih stolova za kojima ~ovjek nemoè sjediti sam” (êgec). I televizija (iako bez zvuka) zao-kuplja pozornost gosta. Ta ~injenica nu`no ima posljediceza kvalitetu me|uljudskih odnosa, odnosno razgovora.Ulomak drame “Mi mladi” (1980.) Davora Slamniga daje za-nimljivu sliku tih razgovora pred Zve~kom, Blatom i osta-lim kafi}ima. Pajo, Boò, Vesna, \ur|ica i ostali iz {kvadrepozdravljaju se s “Bok” po nekoliko puta iste ve~eri jer seneprestano susre}u i odlaze. Pitanja “Kaj se de{ava?”, “Imakoga?”, “Kam je oti{el?”, “Di je {kvadra?” stalno se ponav-ljaju, kao i odgovori “Ni{”, “Nema nikog”, “Ne znam”,“Nisam”. A i zaklju~ci tako|er: “Idem do Blata pogledat”,“Mo`da je u Kavkazu, idem pogledat”.

Kako je potreba za druènjem i dalje prisutna i real-na, postoje alternativna mjesta koja omogu}uju mirnu ikvalitetnu izmjenu i razmjenu informacija, kvalitetan raz-govor. Tako neki sjede u autu i razgovaraju, drugi razgova-raju telefonom, a neki e-mailom.

U nemogu}nosti da se zaista i potpuno komunicira sdrugim, otvara se prostor za dosadu – nuspojavu slobod-nog vremena modernih vremena, jer zna~i neuspjeh u ra-spolaganju slobodnim vremenom. U kavani “sazrijeva do-sada, najdivniji pojam u dana{njoj tuberkulozi nesretnih i 59



te{kih dana” (Poli}, 1921.). Gost moè postati pasivan predsvojom sudbinom, pa ~ak i pred nadom. Poli} govori o to-me kako se u kavani ne{to ~eka “sjede}i u njoj po cijele da-ne i mjesece, kao da o~ekujem ne{to stalna {to ne dolazi, amora, mora do}i” (Poli}, 1921.). “Kavana tu~e o na{ mo-zak kao sat, kao budilica bez budnice. Ne do|emo li jedandan u kavanu, mi smo nesretni, jer smo izgubili dan, jer jemogu}e ba{ to bio taj dan kad je imao do}i onaj kojega~ekamo uzalud mjesece i godine” (Poli}, 1921.). To je kaoza~arani krug koji gosta pretvara u ovisnika. Nikola Poli},svjestan tog posebnog odnosa koji ima s kavanom, ima iambivalentne emocije naspram njoj: “Ja kavanu kao pojamstrahovito i o~ajno mrzim, i da ima vrat, zadavio bih je konedono{}e (...). Po{to je mrzim, ipak je i cijenim, jer je tocijena pod koju mogu da radim, to jest da ne radim. (...)Mi shva}amo otrov kavane, ali ga i opra{tamo” (Poli},1921.).

Iako se kavana i kafi} razlikuju po formi i po modelu(izgledu i namjeni), i jedan i drugi prostor nude toplinu iveselje. Ali taj prostor moè postati i prostorom svojevrsnebolesti i o~itovanja problema kao {to su dosada, rezignira-nost, pasivnost. Tada i komunikacija s drugima postaje si-roma{na i la`na. Nastaje ovisnost o njoj, ponekad i o alko-holu.

Po tome su kavana i kafi} sli~ni: nuspojave i dobrestrane gotovo su iste.

Dvije gradske tradicije: gra|anska i urbana dru{tvenost

Kavane i kafi}i nastali su u gradu. Me|utim, s obzirom napromjene samoga grada (metropolizacija, multikultural-nost...), atributi koji ih veù uz grad nisu isti. Uz kavanuse veè “gra|ansko”, uz kafi} “urbano”.

Kavana, gra|anska dru{tvenost

U kavani Corso, preure|enoj 1907. u secesijskom stilu, stro-povi su visoki, dvorane prostrane, postoji ~ak i jedna gale-rija s arkadama, {to tom prostoru daje posebnu monumen-talnost i sve~anost. Kavana ima nekoliko biljara. Sredi{njemjesto zauzima kasa, ~esto izme|u stolova i biljara. Bezobzira na stil, rasko{an ili ogoljen, kavana je uvijek luksuz-no mjesto. Dakako, zagreba~ke kavane nisu ni{ta “izmisli-le”. One su samo slijedile stil koji je zami{ljen u drugimeuropskim gradovima. Svugdje kavane izgledaju jednako.Svugdje se nalaze thonet stolci, mramorni stolovi, lusteri,jer kulturni je izvor isti – Be~ i, pogotovo, Pariz (Heltai,1949.). Svugdje je kavana prostor gra|anske dru{tvenosti.60


Na kavanskim stolovima su {alice kava. S Mato{em se“uni{tilo nekoliko kavinih plantaà” (Wiesner, 1936.).Zvonko Milkovi} potvr|uje takvu dru{tvenost: “znali bi-smo se na}i u Kazali{noj kavani, ili u kavani Bauer, na kra-ju Frankopanske ulice, ve} kako je tko stigao, ve}inom nabijelu kavu s pecivom” (Milkovi}, 1969.). Iako je kava bilajedno od glavnih pi}a, pila su se, naravno, i alkoholnapi}a, kao i vino: “s Mato{em se ispilo nekoliko podrumavina” (Wiesner, 1936.). Uostalom, inicijacijska no} NikolePoli}a po{kropljena je alkoholom: “znam samo da sam teno}i popio i s Mato{em, Kriàljkom i s pokojnim Delame-lom kupicu pobratimstva, a to je za mojih 20 godinazna~ilo i previ{e” (Poli}, 1929.a). Me|utim, ~ini se da se vi-no ponajprije pije u gostionama i kr~mama. Zvonko Mil-kovi} primje}uje da Fran Galovi} “nije dolazio u kavanu,znao je dolaziti u gostionicu Frankopan”. Jednom je ona-mo oti{ao s njim, “ali tu se nije pila bijela kava, ve} vino,iz litrenke. Bili su okupljeni njegovi poznanici i prijatelji,no nisu bili pisci” (Milkovi}, 1969.). Kavana slijedi svojutradiciju ispijanja kave.

Kad dolazi toplo vrijeme, kavanar, ako ima dovoljnosredstava, zakupi cestu, pretvori je u terasu. Na tom pro-storu pona{anje i navike ostaju, dakako, iste. Terasa omo-gu}uje i dokazuje svojevrsno socijalno oslobo|enje te opu-{tanje od pravila pona{anja (Bailly, 1990.). Zato vlasti in-terveniraju nastoje}i da se to pravo plati i uvede obveznoogra|ivanje terase, simboli~no odvajanje od ulice. Ipak,ulica nije potpuno gra|anska. Kako su kavane privla~ileposebnu klijentelu, one se nalaze u uèm centru grada, pai na Trgu bana Jela~i}a, kao jedini ugostiteljski objekti.

Ako izgled i opis kavane odgovaraju ukusima jednogdru{tvenog sloja, ponekad nalaze svoje upori{te u zakonu,odnosno u [tatutu za obrte, bave}e se drànjem svrati{tah, go-stionah, pivanah, kr~mah, rakija{nicah, kavanah, kavoto~jah izgodine 1887. Od 59 ~lanaka nekoliko njih ti~e se kavana(~lanak 37–39). Kavana je na prijelazu iz XIX. u XX. sto-lje}e vrlo to~no definiran ugostiteljski objekt. Kavanom sesmatra posao “gdje se stalno dobiva kave, ~aja, ~okolade,spirituoznih pi}ah (sve vrti `ganice i likeri), razhladjuju}ihpi}ah i za njih potrebnih sokovah, sladoleda i napokonpeciva, {to se tro{i uz izbrojene gore uìtne predmete”. Po-nuda je raznolika, kompletna i bogata. Osim toga, statutdodaje jo{ jednu stavku: “gdje ima barem jedan biljar zaporabu op}instva”. Dok je velik broj igara, osobito hazar-dnih (koje se lako povezuje s kriminalom i nemoralom),strogo zabranjen u ugostiteljskim objektima, biljar ne sa-mo da je dopu{ten nego je i obvezan, i to ba{ u kavanama.Osim toga, zanimljivo je primijetiti da se kavana definira i 61



na vrlo “mjerljive” na~ine. Naime, ona mora imati prosto-rije od najmanje 60 m2 i strop visok najmanje 4 metra;ona se moè otvoriti na prizemlju i na prvom katu zgrade;otvorena je do 1 sat iza pono}i. Moèmo primijetiti da akoje ve} dopu{teno otvoriti kavanu u samom sredi{tu grada iliu blizini javnih zgrada, to je na {tetu glazbe, koja se u njojzabranjuje. Tako|er, statut precizira da ne moè biti vi{e od15 kavana u gradu, odnosno 25 od 1897. godine.

Me|utim, kako nam statut svjedo~i, postoji na prijela-zu iz XIX. u XX. stolje}e, osim kavane, mno{tvo ugosti-teljskih objekata. Ako se svi obrti spomenuti u samom na-slovu statuta bave ugostiteljstvom, ipak se razlikuju povrsti ugostiteljske djelatnosti ili po profilu gostiju kojimasu namijenjeni. U tom kontekstu kavane se definiraju kaogra|anski ugostiteljski obrti. Za potpunije definiranje do-voljno ju je usporediti s kr~mom.

Iako nisu u suprotnosti s kavanama, za kr~me vrijededruk~ija pravila (~lanak 27–31). Kr~mom se smatra posao“koji se bavi podavanjem jela nepodvrèna izboru po je-stveniku i pila svake vrsti izuzam `gana èstoka pi}a (svevrsti `ganica i likeri)”. Paleta pi}a mnogo je skromnija, aliza razliku od kavane, u kr~mi je mogu}e jesti. Me|utim,ako koja gospoda èle raznoliku hranu, prema jelovniku,trebaju se uputiti u gostionu. U kr~mi prostorije morajuimati najmanje 30 m2, a strop mora biti visok najmanje 3metra; biljar je zabranjen; zatvara se u 11 sati nave~er; ot-varanje kr~mi dopu{teno je samo u prizemlju, a zabranje-no u blizini nekih zgrada (javne zgrade, crkvene zgrade,{kole...) te u strogom sredi{tu grada (na Trgu bana Jela~i}a,u Ilici do Frankopanske, na Kaptolu, na Trgu svetoga Mar-ka, na Strossmayerovu {etali{tu, u Gospodskoj ulici i uDugoj ulici do Kamenitih vrata). Osim toga, najve}i do-pu{ten broj kr~mi je 150, odnosno 190 (ili 210) od 1903.godine. Broj lokala bez ikakve je sumnje zasnovan na pro-cjeni broja gostiju koji se o~ekuje u svakom tipu lokala.

Uglavnom, sve su te norme postojale da bi se razliko-vala kavana od kr~me, gra|anska dru{tvenost od pu~ke.

Prema Poli}u, zlatno razdoblje kavana prestaje nakonPrvoga svjetskoga rata. I Tin Ujevi} pi{e: “Danas je Zagrebdrugi. Stare intimne kavane nema vi{e. Automobili subrojniji, posvuda odjekuje radio. Zlatne mladi}e zanimasport. Hiljade bezimenih soneta ne pi{u se vi{e u suradnjis kafanama. Odavno ne ~uh rasprave o tome koji je naj-bolji predava~ prava ili sociologije na kontinentu” (u: Vu-koni}, 1994.). Kona~na degeneracija kavane po~inje nakonDrugog svjetskog rata. Naime, kako je kavana prostor gra-|anske dru{tvenosti, bila je nu`no osu|ena na nestanak ukomunizmu. Ona nije samo “prirodno” nestala onako ka-62


ko nestaju anakrone stvari ve} su i vlasti ubrzale taj feno-men sustavno i “tiho” zatvaraju}i kavane (Vukoni}, 1994.).Slobodno vrijeme je va`no, moè biti i opasno. Posljednjekavane jo{ su slijedile svoju tradiciju. Tako je na primjerOpera bila “podalje od ulice, staklena stijena nije komuni-cirala u oba smjera – unutra se sjedilo, a cijeli jedan unu-tarnji zid bio je u ogledalima, {to je stvaralo iluziju dubineprostora”, bila “je {ezdesetih pomodarsko, reklo bi se{minkersko mjesto, i pravi je primjer ne-kafi}a” (Radako-vi}). One nisu vi{e bile gra|anske ve} “{minkerske”, kaonasljednik gra|anskog identiteta u potpuno anakronomne-gra|anskom dru{tvu. Vrijeme kavane je prolazilo. A ka-vana Corso pamti se kao posljednja kavana u gradu Zagre-bu, ona zauzima posebno mjesto u toj povijesti nestajanja.“Kavanska je tradicija nestala na na~in na koji je nestao iKorzo. Zagreb je postao grad bez kavana s imalo povijesti”(Pavi~i}). Pizzeria je zamijenila kavanu.

Kavana je simbol gra|anstva koje otvara mogu}nostuspona neplemi}kih slojeva. Uspon, dakako, podrazumije-va postojanje hijerarhizacije dru{tva. A u vremenu bratstvai jedinstva ta ista hijerarhizacija trebala je biti izbrisana,dok se neki (novi) oblik elite formirao pod pla{tem pom-no kontrolirane ideolo{ke podobnosti. Kako su gra|anskenavike postale neuskla|ene s novim svjetonazorom, takosu i kavane nestajale. Me|utim, ostala je potreba za javnimprostorom dru{tvenosti, koji se pojavio u novoj transfor-maciji – kafi}u.

Kafi}, urbana dru{tvenost

Propadanje kavana zna~ilo je ujedno i uspon novog, mo-dernijeg oblika ugostiteljstva – kafi}a. U 70-im godinamazapo~inje kultura kafi}a. “Prvi zagreba~ki kafi} bio jeMatch Ball kod Arhitektonskog fakulteta. Tamo je dolazilaelita tada{nja sportska, politi~ka... ona koja je imala nova-ca... Onda je po~eo Charlie, koji ima jako dugu tradiciju,bio je sigurno me|u prvih deset kafi}a u Zagrebu, onda jeto bubnulo 80-ih godina” (Popovi}). Kafi} je zna~io grad:“jo{ sedamdesetih i ve}i su se gradovi dijelili na one kojiga imaju, i one koji nemaju nijedan” (Pavi~i}). Kafi} odra-àva ìvot u gradu: brzinu i mobilnost. Pije se espresso – snogu. Nema nikakve veze s nekakvim dru{tvenim (gra|an-skim) slojem, ve} s gradskim prostorom. Za razliku od ka-vane, kafi} je prostor potpuno otvoren gradu. Kao prvo,potpuno je proziran: “Prvi kafi}i imali su ‘obi~na’, dvo-smjerno propusna stakla, pa se lijepo vidjelo i tko je unu-tra i tko je vani, pa je tako kafi} bio dio ulice: sve je bilonenametljivo javno” (Radakovi}). U kafi}u gosti ne traè 63



da im se za{titi intimnost. Kao drugo, ulica (odnosnograd) gotovo se pretvorila u kafi}. “Javnost je i{la dotle dase po~etkom sedamdesetih ulica ja~e nametnula kafi}u –prvo Mali Kavkaz, pa Zve~ka i Blato, osamdesetih Kvazar icijeli niz lokala na Opatovini, donedavno Dolac” (Radako-vi}). Gosti ~esto stoje vani. Ispred Zve~ke, Blata, Kavkaza,“20–30 metara plo~nika pripadalo je mladim ljudima me-|u kojima su bili i mladi pisci” (Popovi}). Ulica se gotovopretvorila u kafi}. Mobilnost je maksimalna, prelijeva seizvan kafi}a.

Me|utim, zanimljivo je primijetiti da nema rije~i “ka-fi}” na gradskim natpisima iako je on sveprisutan u sva-kodnevici. Nema ga u gradskom krajoliku jer ga nema uzakonima. Naime, Pravilnik o razvrstavanju, minimalnimuvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata od 1995. godinene spominje kafi} ve} kavanu, no}ni klub, no}ni bar, di-sco klub, disco-bar, caffe-bar, pivnicu, buffet, kr~mu i ko-nobu pod zajedni~kim nazivom “bar”. Razlika izme|u tihlokala prili~no je mala. Svugdje se vi{e-manje posluùjunapitci, pi}a, jednostavna jela, jedino su kavana i caffe-barspecijalizirani za kavu, pivnica za pivo, konoba za vino irakiju ({to, dakako, ne zna~i da je nemogu}e drugdje pitikavu, pivo, vino, rakiju). Zapravo, jedina razlika jest u to-me {to su neki prete`no no}ni lokali s glazbom (s podijemza ples ili bez njega), a drugi dnevni ugostiteljski lokali. Zarazliku od kavana, zakon ni po ~emu ne odre|uje izgledkafi}a, ne ulazi vi{e toliko u na~in provo|enja slobodnogvremena. Ali, ako pravila nisu napisana, to ne zna~i da nepostoje. To moè zna~iti da ih nije bilo potrebno pisati.

Izgled kafi}a ogledalo je tada{njeg dru{tva: jednosta-van, mali, prili~no uniformiran prostor. Dana{nje ocjenemogu ponekad biti i prili~no stroge. “Ono {to se u Hrvat-skoj sredinom osamdesetih standardiziralo kao kafi} za-pravo je osiroma{eni i oklja{treni hibrid nekoliko mrsnihi punokrvnih ugostiteljskih rodova” (Pavi~i}). “Kafi} je uHrvatskoj zapravo poprili~ni skorojevi}”, “hibrid razli~itihugostiteljskih vrsta” (Pavi~i}). A ocjene su lo{e jer smatrase da je kafi} “neki nadomjestak kavanama” (Popovi}),“ro|en je kao zamjena za kavanu” (Radakovi}), “postao jeslogan za mjesto okupljanja” (êgec), “kafi} je srodan i iz-danak kavane” (Pavi~i}). Naime, ispijanje kave i kavanskidiskurs, odnosno intelektualne razmjene bogatijeg jezika isadràja, na{li su se u skromnijim, ali ne manje modernimi kreativnim prostorima koje nudi kafi}.

Me|utim, kafi} ne slijedi samo kavansku tradiciju, ve}je spoj dviju ugostiteljskih tradicija – kavanske, ali ikr~marske. Iako je rije~ o dvama mo`da opre~nim prosto-rima, kr~ma kao pu~ki oblik dru{tvenosti igrala je pone-64


kad ulogu sli~nu kavani. Na prijelazu iz XIX. u XX. sto-lje}e, me|u velikim brojem kr~mi, ona Ivana Per{i}a bilaje mjesto susreta, ne samo obrtnika i seljaka nego i poli-ti~ara, glumaca, gra|ana, ru{e}i (barem simboli~no jer suipak dijelili isti prostor) granice izme|u raznih dru{tve-nih slojeva (Saboti~, 2002.). Tako|er, iako se prijateljinaj~e{}e pozovu u kafi} poznatom re~enicom “si za kavi-cu?” (Radakovi}), tu se ~esto pije “gemi{t”, “konjak”, “lo-za” i “pivo”, ali gosti rado izmi{ljaju nove kombinacije,odnosno “junk-cuge” kao: “‘poja~ani gemi{t’, odnosno ge-mi{t u koji se ulije loza (jako udara!)”, “‘asfalt’: konjak,pivo, kava!”, “‘beton’ (pivo + konjak)” (Radakovi}). Osim{to se popije pi}e, moè se igrati koja igra, “fliper, pika-do, automati, |apaneza, oklade. Uvijek u pi}e” (Radako-vi}). Kafi} po tome slijedi kr~marsku tradiciju vi{e veza-nu za alkoholna pi}a.

Jesu li kafi}i “vjerojatno jedini hrvatski doprinos florii fauni svjetskog lumpanja” (Pavi~i})? Moglo bi se ovdje,osim kafi}a, pribrojiti i kr~mu. Za razliku od kavane, kojaje proizvod gra|anske kulture europskih metropola, kr~mai kafi} autohtoni su hrvatski oblici dru{tvenosti, jer sustvoreni “odozdo”, kao {to su francuski ili talijanski ili au-strijski kafi} s ugla ulice. Oni nisu vezani za gra|anskidru{tveni sloj, ve} za gradski prostor. Tako je u socijaliz-mu, kafi} gotovo jedini oblik javne (ugostiteljske) dru{tve-nosti koji je to vrijeme – zbog svoje naravi – moglo prihva-titi (ugostiti). To je doba ugostiteljske uniformizacije. Po-nuda je bila jedinstvena, kao i klijentela. U Austro-Ugar-skoj je moglo biti i gostionâ, i kr~mâ, i kavanâ, jer jedru{tvo bilo jako hijerarhizirano. Treba pri~ekati 1990-eda se dru{tvo ponovno po~ne raslojavati (ne uvijek us-pje{no). Pojavom potro{a~kog dru{tva oboga}uje se ponu-da na trì{tu ugostiteljstva, ~ak do ekstrema. Osim kla-si~nih kafi}a, u gradu opaàmo pubove, internet-cafe, lati-no-barove, sistem after-work party, speed-dating... ali ne i poja-vu filozofijskih i geografskih kafi}a (kafi}i u kojima se de-batira). No ipak, biljeìmo i povratak jednog starog i poz-natog prostora – kavane.

Povratak kavane?

“Negdje potkraj osamdesetih, s probu|enim srednjoeurop-skim i agramerskim senzibilitetom, u Zagrebu su na mje-stima trgovina tavama po~ele ponovno nicati kavane” (Pa-vi~i}). Mil~ec otvara svoju kavanu Knjiga i kavana s nostal-gijom za pro{la vremena (pa i ona K.uK. Monarhije). Zaneke generacija mladost je zna~ila kavanu (Mil~ec, 1975.)Za njega je kavana roman, a kafi} kratka pri~a. 65



Kako je socijalizam “omek{avao”, tako je (malo)gra-|anska kultura traìla pukotine da bi se mogla izraàvati.Kad je Hrvatska stekla neovisnost, kavana je postala po-èljna, pa ~ak i podobna. Gra|anstvo se afirmiralo protivsocijalizma, povijest i tradicija protiv zaboravljenog identi-teta. Kavana je kao simbol prija{njeg vremena na nekina~in postala moderna.

Dakako, moèmo imati vi{e vrednovanjâ samog ostva-renja takve pojave. “Tradicija koje nema po~ela se izmi{lja-ti, i u nepuno desetlje}e budu}a }e metropola biti puna ka-fi}a nevje{to preru{enih u kavane (…). Kafi}i su po~eli glu-miti kavane, i to lo{e. (...) Kavane izmi{ljene tradicije, zagoste kojima tradiciju mora{ izmisliti”; “komunisti su ubi-li memoriju, a onda su do{li ljubitelji starine. I starinuubili ki~em” (Pavi~i}).

Bez obzira na vrednovanja takve pojave, rije~ je o pro-cesu koji se zove retradicionalizacija (Mi{eti}, 2001.). Rije~je o procesu koji se pojavio kad je popustio jugoslavenskisvjetonazor, a koji treba shvatiti kao potragu za identite-tom. Te{ko je do}i do korijena ako nema pam}enja ili akoje pam}enje isprekidano. A ako je tako, onda ga treba iz-misliti. Me|utim, primje}ujemo da je kavana ostala sim-bol dru{tvenosti gra|anskoga dru{tva, svojevrsni lieu de mé-moire (Pierre Nora), koji je, unato~ svemu, ostao u kolek-tivnom pam}enju. Tako|er, kako je kavana gra|anska, isvjedo~enja be~kih ili pari{kih kavana okrepljuju hrvatskokolektivno pam}enje.

Povratak kavana 1990-ih godina valja razumjeti ne sa-mo kao dio procesa tranzicije prema zapadnome svijetunego i kao dio procesa retradicionalizacije hrvatskog iden-titeta.

ZAKLJUÂK

Kafi} i kavana varijacije su na temu ugostiteljstva, odno-sno potrebe za druènjem oko stola. Knjièvni su krugovii u jednom i u drugom prostoru na{li svoje mjesto. Krozsvoje tekstove ostavili su nam svjedo~enja, ali i uveli te spe-cifi~ne prostore u pam}enje, napravili od njih lieu de mé-moire.

Naravno, knjièvnici su samo neki od korisnikâ tedru{tvenosti, jer kavana i kafi}i (gotovo) svima pripadaju.Tu su se nastanili sloboda i ovisnost, otvorenost za druge isamo}a, veselje i dosada. Svugdje i uvijek isto je ili sli~no,jer su poput ìvota. Ali ti prostori nisu svugdje i uvijekisti, oni su kao ogledalo dru{tva i vremena. Naime, pojav-ljuju se u druga~ijim oblicima (sjediti-stajati, kava-alkohol,luksuz-jednostavnost…). Te razlike posljedica su op}ih dru-66


{tveno-politi~kih sustava. Kavana i kr~ma obiljeìle su Mo-narhiju, svaki sloj je imao svoj ugostiteljski objekt. Kafi},kao spoj kr~marske i kavanske tradicije, obiljeìo je socija-lizam jer je bio jedini prihvatljiv oblik dru{tvenosti. A ikafi} i kavana obiljeìli su tranziciju i samostalnost. Potre-be su, dakle, ostale gotovo iste, jedino su se oblici mijenja-li. Iako su oba prostora proizvod grada, kavana je gra|an-ska (dru{tvena komponenta u odnosu na ostale gradskeslojeve), a kafi} urbani (prostorna komponenta u odnosuna ruralnu sredinu).

Jo{ ne{to. Kao dokaz da je veza izme|u kafi}a/kavane iknjièvnosti ìva svjedo~i nedavno otvaranje kafi}a Bookse uMarti}evoj ulici.

LITERATURABailly, A. (1990). Le restaurant: rationnalité, théâtralité, image, localisa-tion et fréquentation. Les restaurants dans le monde et à travers les âges.Grenoble: Glénat, str. 127–133.

Burnay, N. Le statut des chômeurs en Belgique. Dostupno na http://www.crest.fr/seminaires/lsq/seminairesDec2000.pdf.

Corbin, A. (1995.) L’avènement des loisirs 1850.–1960. Paris: Flammarion.Dumazedier, J. (1962.). Vers une civilisation du loisir? Paris: Ed. Du Seuil.Guibert, J. i Jumel, G. (2002.). La socio-histoire. Paris: Armand Colin.Heltai, J. (1998.). Grandeur et décadence des cafés, (1949). Les cafés litté-

raires de Budapest, Nantes: Le Passeur-Cecofop.Horvat, R. (1990.). Pro{lost grada Zagreba. Zagreb: August Cesarec.Larmet, G. (2002.). La sociabilité alimentaire s’accroît. Economie et stati-

stique, br. 352–353.Lemaire, G. (1997.). Les cafés littéraires: vies, morts et miracles. Paris: La

Différence.Mato{, A. G. (1973.). Dru{tvenost, (1910). Sabrana djela. Zagreb: Mla-

dost.Mesnil, M. (2000.). Le temps de boire un café. Revue des sciences sociales.

br. 27.Mil~ec, Z. (1975.). Umiru stare kavane. Pozdravi doma zg-fejtoni. Zagreb:

Znanje.Milkovi}, Z. (1995.). Autobiografija. Autobiografija hrvatskih pisaca, Za-

greb: AGM.Mi{eti}, A. Gradski rituali: sociolo{ki aspekti retradicionalizacije socijalnog

ìvota u hrvatskim gradovima nakon 1990. Disertacija, Filozofski fa-kultet, Zagreb.

Pavi~i}, J. (1999.). Kavanska politika i kafi}ogeneza. Narod iz kafi}a. Go-dine Nove. br. 6.

Peri{i}, R. (1999.). Stojicizam teorija s nogu. Pa ti budi pametan. GodineNove. br. 6.

Poli}, N. (1970.). Zagreba~ke {etnje, (1930). Ljubo Wiesner, Nikola Poli},Ulderiko Donadini. Izabrana djela. Zagreb: Matica Hrvatska.

Poli}, N. (1970.). Susretaji s A. G. Mato{em, (1929.a). Ljubo Wiesner, Ni-kola Poli}, Ulderiko Donadini. Izabrana djela. Zagreb: Matica Hrvat-ska. 67



Poli}, N. (1970.). AGM (Nacrt za studiju), (1929.b). Ljubo Wiesner, Niko-la Poli}, Ulderiko Donadini. Izabrana djela. Zagreb: Matica Hrvatska.

Poli}, N. (1921.). O kavani u kavani, 1921. Marginalije, Zagreb.Radakovi}, B. (1999.). Junk-cuga. Fofoju, burazu od [tefice kaj je i{la z

menom u osnovnjak. Godine Nove. br. 6.Saboti~, I. (2002.). Les cafés de Zagreb de 1884 a 1914: sociabilités, normes et

identités. Doktorska disertacija, Paris I Panthéon-Sorbonne.Slamnig, D. (1980.). Ulomak drame “Mi mladi”. ^udovi{te, Zagreb: No-

vo Slovo.Wiesner, Lj. (1970.). Nikola Poli}, (1936). Ljubo Wiesner, Nikola Poli},

Ulderiko Donadini. Izabrana djela. Zagreb: Matica Hrvatska.Zagreb 1900. (1974.). Zagreb: Liber.

68


Lynette[IKI]-MI]ANOVI]

DJECA U SUSJEDSTVU:

primjer jednoganovozagreba~kog naselja

Djeca1 kao “drugi” – “bi}a u nastajanju” ili “bi}a”?

Op}enito govore}i, djeca se, kao poveznica dru{tva s bu-du}no{}u, u znanstvenim istraìvanjima, i u {irem dru{tve-nom okruènju, naàlost, ~esto zanemaruju i doìvljavajukao “drugi” (othered). Iako je postmodernisti~ko usmjeriva-nje pozornosti na takve “zanemarene skupine” u posljednjevrijeme donekle oìvjelo zanimanje za njihov marginalizi-ran poloàj, djeca su kao dru{tvena skupina, ipak, jo{ pri-li~no slabo zastupljena u znanstvenim istraìvanjima (Va-lentine, 1996.). S iznimkom razvojne psihologije, djeca su,kroz ve}i dio 20. stolje}a, bila sustavno izostavljana iz po-dru~ja dru{tvenih znanosti. Stoga novija istraìvanja, pose-bice ona u Velikoj Britaniji, nastoje ispraviti tu veliku po-gre{ku. Morrow i Richards (1996., str. 97) podsje}aju da“nemamo kulturu slu{anja djece” i da je u sociologiji bilosamo nekoliko poku{aja – uzimanjem neizmijenjenih dje-~jih iskaza kao osnovnog izvora spoznaja o njihovim ìvot-nim iskustvima – razumijevanja dje~jeg ìvota “vi|enog dje-~jim o~ima”. U osnovi teorije socijalizacije, u okviru razvoj-ne psihologije, pretpostavka je da su djeca prilagodljiva, ne-uka i nevina pasivna bi}a koja se oblikuju u odrasle ljude;djeca se ne doìvljavaju kao ljudska bi}a, ve} kao bi}a koja }etek postati ljudi (James, Jenks i Prout, 1998.), kao “odrasli uprocesu nastajanja, a ne kao djeca koja jesu” (Brannen iO’Brien, 1996., str. 730). Nasuprot tome, novija dru{tvenaistraìvanja djetinjstva nadilaze ograni~enja psihologijski za-snovanih modela. Socijalni antropolozi James i Prout(1990., 1997.), koriste}i pristup usmjeren na sudionika istra-ìvanja, shva}aju dijete kao “bi}e”:

Dijete se koncipira kao osoba, status, tijek aktivnosti, skuppotreba, prava ili razli~itosti – ukratko, kao dru{tveni akter…ovaj novi fenomen, “biti djetetom” (the ‘being’ child), moè serazumjeti na na~in na koji on zaista jest. Ne treba mu unapri-jed pristupati kao da posjeduje manjak sposobnosti, razuma ilikompetencije (James, Jenks i Prout, 1998., str. 207).

Corsaro (1997.) nudi komplementarnu konceptualiza-ciju djetinjstva, uvode}i pojam “interpretativne reproduk- 71

cije”, prema kojem djeca nisu samo pasivni primatelji kon-strukata koje im nude odrasli, ve} aktivni agensi u procesuformiranja vlastitog identiteta, sa sposobno{}u dono{enjaodluka i vlastitim “na~inom vi|enja svijeta”. Morrow(2000.) me|utim isti~e da iako u ovakvim novijim koncep-tualizacijama djeca kao aktivni dru{tveni agensi oblikuju(barem na mikrorazini) brojne strukture i procese koji ihokruùju, oni su “kao djeca” i dalje na neki na~in ogra-ni~ena.2 U {irem dru{tvenom okruènju djecu se ~estostavlja u poloàj ranjivih, nesposobnih i relativno nemo-}nih (izvan sustava demokratskih struktura) upravo zbog~injenice {to su djeca (vidjeti Morrow i Richards, 1996.).Zbog poloàja u dru{tvu kojim dominiraju odrasli, djecanisu navikla slobodno izraàvati svoja mi{ljenja te da ihodrasli doìvljavaju ozbiljno (Punch, 2002., str. 325). No,nesumnjivo, djeci vi{e ne bi trebalo pripisivati marginalanpoloàj, a njihovim mi{ljenjima, potrebama, pravima i raz-li~itostima treba pridati pozornost i va`nost.

Djeca nisu homogena skupina

Noviji radovi (Davies, 1998.; James i sur., 1998.; Freeman,1998.) ukazuju na to da djetinjstvo kao ìvotno razdobljenije jednako za svu djecu, ve} da postoje razli~ite vrstedjetinjstva, ovisno i o {irim dru{tvenim odrednicama(spol, dob, socio-ekonomski status, narodnost, rasa), i ovezanosti i uklju~enosti u razli~ite vrste svakodnevnihsvjetova i iskustava (Ritala-Koskinen, 1994.). Stoga poi-manje djece kao jedinstvene homogene skupine onemo-gu}uje prepoznavanje tih brojnih, osporavanih vrsta dje-tinjstva, zanemaruje ~injenicu da u osnovi svako dijeteposjeduje razli~it skup vrijednosti, razumijevanja, sposob-nosti i potreba koje se mijenjaju s vremenom i prosto-rom. [tovi{e, u radu koji se bavi etikom dru{tvenih istra-ìvanja s djecom, Morrow i Richards (1996., str. 100–101)navode da samoiskazi djece mogu biti pod utjecajem nizavarijabli: 1) rodnost djeteta, dob, etnicitet, neke osobineli~nosti, npr. srame`ljivost, razgovorljivost; 2) mjesto pri-kupljanja podataka (u {koli ili kod ku}e, na igrali{tu ilina ulici, u nekim javnim prostorima) koje u odre|enojmjeri moè djelovati na njihovo neslaganje; 3) na~in pri-kupljanja podataka odnosno kori{tena metoda; 4) dob,rodnost, etni~ko podrijetlo i osobni stil istraìva~a i, ko-na~no, 5) odre|ena pitanja (npr. ona koja se odnose nasocio-ekonomski status ili visinu obiteljskih primanja) nakoja je djeci te{ko odgovoriti i samim tim su potencijal-no neeti~na te mogu djelovati na njihove odgovore. O~i-to, u istraìvanjima s djecom potrebna je senzibilnost za72

Lynette [iki}-Mi}anovi}Djeca u susjedstvu: primjerjednoga novozagreba~kognaselja

razli~itost njihovih glasova i brojnost varijabli koje ut-je~u na njihovo izraàvanje.

Djeca i prostor

Sukladno s idejom da su djeca heterogena bi}a, “ona }eimati i razli~ita vi|enja svijeta, filtrirana njihovim vlasti-tim inventarima znanja” (Jones, 1997., str. 176). Neizbje-`no, djeca stvaraju zna~enja prostora kroz koji se kre}u i ukojem ìve znatno druga~ije od odraslih (James, 1990.;Matthews i Limb, 1999.; Matthews, Limb i Taylor, 1998.;Sibley, 1991.). Istraìvanja u ovom podru~ju pokazuju dadjeca konstruiraju vlastito poimanje svoje okoline, me|u-sobno oblikuju brojne dru{tvene odnose i aktivno stvarajuvlastitu kulturu i dru{tvene prakse (Matthews, Taylor,Sherwood, Tucker i Limb, 2000.; McCormack, 2002.; Skel-ton i Valentine, 1998.; Valentine, 2000.). [tovi{e, djeca sunajbolji stru~njaci za probleme lokalnog okoli{a budu}i dasu naju~estaliji korisnici otvorenih prostora i da je taj oko-li{ izravno vezan uz njihov ìvot (Cooper-Marcus i Sarkis-sen, 1986.). Rob White (1994., str. 109) navodi da je ulicaza ve}inu mladih ljudi mjesto na kojem mogu slobodnodo}i do izraàja bez stalne kontrole roditelja ili “odra-slih”, uz nikakav ili minimalan financijski tro{ak. To jetako|er mjesto doga|anja, mjesto na koje dolaze da bi“vidjeli i bili vi|eni”. Malone (2002.) smatra da su dijelje-ni prostori zajednice ~esto privla~ni mladima, koji neèle postati nevidljivi i biti isklju~eni iz svakodnevnogìvota svoga grada:

Vibrantnost zajedni~kih javnih prostora pruà mladim lju-dima raznolikost va`nih elemenata, uklju~uju}i i mogu}nost pro-matranja i uklju~ivanja u razvoj dru{tvenog i kulturnog kapi-tala zajednice u kojoj ìve, u~enje vje{tina socijalnog pregovara-nja i rje{avanja konflikata, isku{avanje novih socijalnih identi-teta... (str. 165).

Stoga su za mnoge mlade ljude javni prostori mjestana kojima konstruiraju svoje socijalne identitete, kako uodnosu prema svojim vr{njacima, tako i prema drugim~lanovima dru{tva. McLaughlin (1993.) razvija pojam“usa|enih identiteta” (embedded identities), opisuju}i kakomladi koriste prostor(e) kao na~in za oblikovanje vlastitogidentiteta, nagla{uju}i va`nost mjesne pripadnosti, koja, uodre|enoj mjeri, odre|uje i na~in odrastanja tih mladih.McLaughlin (1993.) i James (1986.) sugeriraju da razli~iteskupine pojedinaca koriste odre|ene prostore, na primjersusjedstva, kao forume unutar kojih mogu rje{avati borbeidentiteta izme|u sebe i drugih.

73

Lynette [iki}-Mi}anovi}Djeca u susjedstvu: primjer

jednoga novozagreba~kognaselja

Susjedstvo

Susjedstvo je jedno od najzna~ajnijih okruènja unutar ko-jeg se odvija dru{tveni i kulturni razvoj djece. To je mjestogdje djeca formiraju dru{tvene odnose, razvijaju svjesnostprema okolini i usvajaju dru{tvene vrijednosti (Proshanskyi Fabian, 1987.). Kao {to postoje razli~ite vrste djetinjstva,tako postoje i vi{estruka poimanja susjedstva, odnosno raz-like u znanstvenoj definiciji i lai~kom shva}anju toga kon-strukta. Socijalne i fizi~ke kvalitete susjedstva mogu sna-`no djelovati na slobodu kretanja i aktivnosti djece, a sa-mim time utje~u i na njihovo ìvotno iskustvo. Tonucci iRissotto (2001.) navode da susjedstvo moè postati iznim-no va`no mjesto za mla|u djecu (posebice kada se radi osigurnim susjedstvima, po kojima se djeca mogu slobodnokretati, a ne moraju biti zatvorena u ku}i), koja u tom ok-ruènju imaju priliku ve} u ranoj ìvotnoj dobi razvijatisamostalnost, upoznavati drugu djecu i druge odrasle ljuderazli~ite od njihovih roditelja. No, obratno, budu}i da seradi o otvorenom prostoru na kojem je sve dostupno sva-~ijem pogledu, susjedstvo moè i kontrolirati ili barem dje-lomi~no utjecati na aktivnosti djece i odraslih (uklju~uju}ii aktivnosti istraìva~a).

Metode istraìvanja – na~ini vi|enja djece

U ovom sam istraìvanju nastojala koristiti kvalitativne,djeci pristupa~ne, inovativne metode da bih {to bolje mo-gla otkriti kompleksnost i heterogenost dje~jih iskustava.U radu koji se bavi tematikom istraìvanja s djecom, Punch(2002., str. 322) navodi kako na~in na koji istraìva~ perci-pira djecu utje~e na izbor istraìva~ke metode odnosno nana~in na koji pristupa djeci i prou~ava ih (vidjeti tako|erJames, 1995, citirano u Morrow i Richards, 1996.). Istra-ìva~i koji percipiraju djecu kao sli~ne odraslima, ali s dru-ga~ijim sposobnostima (tzv. perspektiva dru{tvenog djete-ta) koriste metode koje su prilago|ene dje~jim sposobno-stima, kao {to su slike ili dnevnici (Nesbitt, 2000.), pisanjeili dovr{avanje re~enica (Morrow, 2000.), crtanje, izno{enjeideja (Horelli, 1998.; McCormack, 2002.) ili fotografiranje(Horelli, 1998.; Morrow, 2000.; Leyshon, 2002.). Ove sumetode prikladne i prihvatljive jer djeca, za razliku ododraslih, imaju druga~ije sposobnosti i interese. Inovativnii “zabavni” zadatci djeci su ~esto privla~niji i manje na-metljivi, a mogu ih i samostalno rje{avati.

Oslanjaju}i se na istraìvanja Virginie Morrow, u koji-ma su kori{tene metode uklju~ivale pismene i vizualne za-datke3 (vidjeti Morrow, 1999., 2000.), zamolila sam u~eni-74

ke petih i {estih razreda4 osnovne {kole u Slobo{tini (Za-greb) da odgovore na niz pitanja u vezi s naseljem u kojemìve (njihova percepcija naselja, osje}aj pripadnosti i sigur-nosti, prednosti i problemi naselja, izvan{kolske aktivno-sti, stupanj uklju~enosti u aktivnosti i dono{enje odlukavezanih uz naselje, njihova mi{ljenja, ideje i preporuke zaure|enje naselja). Objasnila sam im da sudjelovanje u istra-ìvanju nije obvezno i da ne moraju sudjelovati ako to neèle,5 ali sam ih ipak poticala objasniv{i im da time dobi-vaju priliku slobodno izraziti svoja mi{ljenja i ideje. [to-vi{e, naglasila sam da zadatak nije za ocjenu, da nemaispravnih i pogre{nih odgovora. Objasnila sam im da susvaka njihova ideja ili prijedlog podjednako va`ni i vrijed-ni, budu}i da svatko od njih doìvljava naselje u kojemìvi na druga~iji na~in. U obja{njenjima i odgovorima napitanja koja su u~enici postavljali u vezi s istraìvanjem,nastojala sam izbje}i izno{enje vlastitih percepcija i raz-mi{ljanja, nagla{uju}i da je osnovni cilj istraìvanja priku-piti njihova mi{ljenja i na~ine doìvljavanja naselja u ko-jem ìve. Da bih osigurala anonimnost sudionika, a radidobivanja {to “iskrenijih” odgovora, zamolila sam u~enikeda svoje uratke potpisuju pseudonimima. Da bih {to to-~nije prikazala svakodnevni ìvot djece koja su sudjelovalau ovom istraìvanju, svi citati kori{teni u ovom radu preu-zeti su iz dje~jih odgovora doslovno i bez ikakvih isprava-ka. Ipak, svjesna sam ~injenice da moj odabir citata i nji-hova interpretacija nisu bez predrasuda, pa }e u tom smi-slu i svaki poku{aj ispravnog prikazivanja “na~ina na kojidjeca vide i koriste prostor” uvijek biti djelomi~no pri-stran.

Po zavr{etku pismenog zadatka djeca su upitana èleli sudjelovati u daljnjim aktivnostima, koje uklju~uju sa-mostalno snimanje fotografija (zamoljeni su da slikajumjesta u naselju koja su njima osobno va`na i da objasnezbog ~ega), obilaske naselja (da bi mi mogli pokazati onajavna mjesta na koja im se brani pristup i objasniti zbog~ega je to tako). Podatci prikupljeni za ovih obilazaka na-vo|eni su sustavno kroz cijeli rad da bi {to vjernije opisalidje~ja iskustva, a podatci dobiveni vizualnom metodomprikazani su i raspravljeni na kraju rada.

Slobo{tina

Slobo{tina je ju`no predgra|e grada Zagreba, sastoji se pre-te`no od stambenih zgrada (u prosjeku sedmerokatnica) sa-gra|enih prije dvadesetak godina i obiteljskih ku}a koje senalaze na vanjskim rubovima naselja. Slobo{tina ima otpri-like 7000 stanovnika, a prostorni razmje{taj unutar naselja 75



relativno je pravilan, gust i s brojnim pje{a~kim zonama. Unaselju postoji mnogo otvorenih zelenih povr{ina, koje sudostupne svima, pa tako i djeci, koja se na taj na~in moguslobodno i samostalno kretati naseljem. Naselje ima sport-ske objekte (sportska igrali{ta, dje~ja igrali{ta, fitness klubo-ve), nastavne centre (osnovnu {kolu, gradsku knji`nicu, cen-tar za rehabilitaciju osoba s te{kom mentalnom retardaci-jom), trgovine i druge uslu`ne objekte (vo}arna, mesnica,trgovine odje}om i sportskom opremom, pekarnica, po{ta,frizerski saloni, kozmeti~ki saloni, kemijska ~istionica,crkva, zlatarnica, cvje}arnica, papirnica, sportska kladionica,trgovine s tehni~kom opremom, servisi automobila, vo-za~ka {kola), zdravstvene objekte (lije~ni~ka ambulanta, lje-karna) i druge usluge (videoteke, kafi}e). Na glavnom trgusmje{teni su i kontejneri za odlaganje stakla, plastike, starogpapira i opasnog otpada (stare baterije i lijekovi), no nemakontejnera za kompost (bio-otpad). U osnovnu {kolu“Otok”, sagra|enu tako|er prije dvadesetak godina, {kolskegodine 2002./2003. upisano je 427 u~enika – stanovnikaSlobo{tine i okolnih naselja (Otok, Sveta Klara itd.).

Uzorak

Istraìvanje je provedeno u svibnju 2003. [est razreda(ukupno 121 u~enik) odgovaralo je na upitnik o naselju ukojem ìve. Upitnik su u~enici ispunjavali u razredima, apopunjavanje upitnika trajalo je otprilike 40 minuta. Se-damnaestero djece naknadno je isklju~eno iz uzorka jer neìve u Slobo{tini, ve} u drugim susjednim naseljima. Stogase krajnji uzorak sastojao od 104 ispitanika (51 djevoj~ice i53 dje~aka) koji poha|aju peti (49) i {esti (55) razred os-novne {kole. Svi su ispitanici hrvatske nacionalnosti, u do-bi od 11 do 14 godina, no ve}ina njih su dvanaestogo-di{njaci i trinaestogodi{njaci. [ezdeset i sedam u~enika ìviu Slobo{tini od ro|enja, dok ih se dvadeset i pet doselilo unaselje s po~etkom poha|anja osnovne {kole. Samo se dva-naestero djece u Slobo{tinu doselilo tek nedavno.

Dje~ji opisi Slobo{tine

Djeca obuhva}ena ovim istraìvanjem (104) obi~no opisu-ju Slobo{tinu kao malo novozagreba~ko naselje, ugodne iprijateljske atmosfere koju ~esto vezuju uza svoje prijatelje,rodbinu i op}enito ljude koji ìve u Slobo{tini. Slobo{tinudoìvljavaju lijepim naseljem, a polovina ispitanika u svo-jim opisima nagla{uje i “prirodnost” naselja – mno{tvoparkova, drve}a, cvije}a i zelenih povr{ina na kojima semogu igrati.76


Atmosfera je uvijek napeta i uzbudljiva jer ima mnogo djece.Dino, 12

Atmosfera je dobra, imam svoje prijatelje, svoje roditelje, obitelj iosje}am se ugodno.Helena, 13

Vrlo rijetko se nailazi na lo{e raspoloène ljude. U Slobo{tini jesve uvijek veselo i razigrano.Barbara, 12

Atmosfera je jako dobra jer se gotovo svi poznaju.Cleopatra, 12

Oboàvam izgled, kao da si negdje u prirodi, sve zeleno i punocvije}a.Nika, 12

Ja ìvim u Slobo{tini. To je najbolje naselje. U prolje}e je prekra-sno sve je zeleno i {areno.Felicity, 13

Djeca su u svojim opisima navodila i ve}inu objekatai usluga (ranije opisanih u radu), s iznimkom trgovina stehni~kom opremom, kozmeti~kih salona, kemijske ~istio-nice, cvje}arnice i zlatarnice – najvjerojatnije zato jer samine koriste te usluge. Pisali su tako|er i o stvarima za kojemisle da njihovu naselju nedostaju. Predloìli su, na prim-jer, vrlo konstruktivno, da bi njihovu naselju dobro do{labanka, slasti~arnica, dje~ji vrti}, veliki supermarket, trgovi-na obu}e, bolnica i nogometno igrali{te. No, imali su iodre|ene primjedbe na svoje naselje. Devetero djece smatrada u naselju ima previ{e sme}a i grafita, sedmero ih smatrada nema dovoljno prostora za igru, sportske aktivnosti izabavu, a petero se djece poàlilo na neugodno odnosnonesigurno okruènje.

Mislim da se ovdje mnogo djece ne osje}aju sigurno. To je jedanklo{arski kvart.Ruà, 13

Osje}aj pripadanja

Ljudi su usko povezani s naseljem u kojem ìve, i op}enito suzdraviji kad ìve u naseljima uz koje ih vezuje osje}aj ponosa ipripadnosti. (Morrow, 1999.)

Ve}ina djece (92%) na pitanje Osje}a{ li da pripada{ svo-me naselju? izraàva sna`ne i raznolike osje}aje uklju~enostiu naselje. Iz njihovih je opisa mogu}e zaklju~iti da osje}ajpripadnosti naselju u kojem ìve ponajprije potje~e iz njiho-vih “korijena” i ìvotnog iskustva koje ih veè uz naselje.êtrdeset sedmero djece izjavilo je kako osje}aju da pripada- 77



ju Slobo{tini jer su tu ro|eni i odrasli, ili pak u naselju ìveve}i dio svog ìvota. Osje}aj pripadnosti i sna`na vezanostuz naselje dodatno su oja~ani dobrim poznavanjem i broj-nim iskustvima “iz prve ruke” koja ih veù uz ovo naselje.

Da. Zato {to ga volim i dugo ìvim u njemu.Viktorija, 13

A i navikao sam se na opasnosti tj. znam svaki kutak u Slo-bo{tini.Dano, 12

Da, zato {to tamo ìvim od ro|enja i ne bih se mogla odvajatiod njega, ne bih mogla nau~iti ìvjeti drugdje kao {to }u na-àlost morati. A i svi moji prijatelji me prihva}aju.Ana, 12

Osje}aj pripadnosti osnaùju i brojna prijateljstva sdrugom djecom iz naselja. êtrdeset i ~etvero djece naveloje da u Slobo{tini imaju mnogo prijatelja (dobrih, najbo-ljih, plemenitih, dugogodi{njih ili pak novih), {to nedvoj-beno potvr|uje njihov osje}aj pripadnosti. Njihovi opisiprikazuju kako familijarnost i dobri me|usobni odnosikoje razvijaju dovode do toga da se djeca osje}aju ~lanovi-ma zajednice.

Ja osobno osje}am da pripadam svome naselju zbog prijateljstvas djecom. To je za mene veliki krug.Luka 12

Da. Zato {to ìvim u njemu i ne bih voljela mijenjati naselje.Jer su mi tu svi prijatelji.Paula 12

Poznavanje drugih ljudi koji ìve u naselju i dobri od-nosi s njima djeci su tako|er va`ni, {to dodatno potvr|ujedru{tvenu narav prostora u kojem ìve. Trideset i sedmerodjece kao va`no navelo je poznavanje mnogo ljudi u nase-lju (uklju~uju}i i {iru rodbinu), ~injenicu da drugi ljudinjih poznaju i da u naselju vladaju dobrosusjedski odnosi.To zapravo pokazuje da dje~ji diskursi uklju~uju i koncept“zajednice” koji izraàva osje}aj pripadnosti.

Da, osje}am da pripadam ovom naselju zato {to ovdje poznajemmnoge ljude koji su dobri prema meni.Lily, 11

Da, zato {to me “svi” poznaju imam puno prijatelja i dobrih su-sjeda.Lara, 12

Osje}am. Svi smo dio ne~eg velikog, pomaèmo drugima, lijepo sepona{amo, ali najva`nije je da se svi drìmo zajedno.Iva, 1278


O~ito je, dakle, da dugogodi{nje interakcije s prijatelji-ma i drugim ljudima u naselju dovode do toga da se djecaosje}aju uklju~enima u ìvot naselja u kojem ìve. Ipak,manji broj djece (8%) izjavljuje da ne osje}aju pripadnostnaselju. Razlog tomu ponajprije leì u osje}aju nezado-voljstva koji iskazuju jer nemaju (dovoljno) prijatelja ili suse tek nedavno doselili u naselje.

Ne, jer se mnogi iz mog razreda ne druè sa mnom.Maja, 12

Mogli bismo stoga zaklju~iti da su za osje}aj pripad-nosti od iznimne va`nosti prijateljstva s drugom djecom iznaselja (to~nije s drugom djecom iz {kole ili razreda). No,jedan od u~enika {estog razred izjavio je da ne èli osje}atipripadnost Slobo{tini zbog potencijalnih {tetnih utjecajana njegov identitet.

Ne. Zato {to veliki broj djece i mladih su pu{a~i i pijanci, a ja tonikako ne èlim biti.Nenad, 13

Osje}aj sigurnosti

Kad su upitani osje}aju li se sigurnima u svome naselju,61% ispitanika odgovorilo je da se u Slobo{tini osje}aju si-gurnima, 11% njih se ponekad osje}a sigurno, a ponekadnesigurno, dok ih se 28% osje}a nesigurno. Dobro pozna-vanje ljudi i naselja glavni su razlozi zbog kojih se djecaosje}aju sigurno:

Osje}am se sigurno, jer znam da bi mi odmah netko iz naseljapomogao u nevolji.Angelina, 12

U svom se naselju osje}am najsigurnije zbog smirene atmosfere,jer nema nasilja.Tara, 13

Kao i djeca, prostori imaju vi{estruka zna~enja koja sudinami~na i promjenjiva. Ujedno, razli~ita poimanja “na-selja” koegzistiraju i istodobno su percipirana i kao sigur-na i kao opasna (vidjeti Valentine, 1997., str. 147). Takvase razli~ita poimanja jasno prepoznaju u nekima od dje-~jih iskaza:

Po danu se osje}am sigurnom, zato jer ima puno ljudi. Po no}i sene osje}am sigurno zbog pijanaca, drogera{a itd.Britney, 13

Naàlost, odre|en broj djece (njih 28%) osje}a se usvom naselju nesigurno, pri ~emu ih u prvom redu pla{e“narkomani” koji se okupljaju na razli~itim mjestima u 79



Slobo{tini (na primjer oko {kole, kod ulaza u zgrade itd.) i“pijanci” koji ispijaju pivo pred du}anima ili oko {kole.

Ne! Zato {to ima mnogo opasnih ljudi (pijanci, drogera{i) pogo-tovo kod {kole, a nema policije da to kontrolira

Ray, 13U sljede}im su odlomcima navedene prednosti i ne-

dostatci Slobo{tine, onako kako su ih sama djeca navela iobjasnila. Njihova shva}anja jasno pokazuju koliko je zna-~enje i utjecaj prostora u kojem ìve i odrastaju.

Prednosti

Dvadeset i ~etvero djece kao glavnu prednost Slobo{tineisti~e njezinu “prirodnost”, koju opisuju kao mno{tvo ot-vorenih zelenih povr{ina na kojima se mogu slobodnoigrati.6 Budu}i da ve}ina ljudi u Slobo{tini (kao i u cije-lom Zagrebu) ìvi u stambenim zgradama i nemaju vlasti-te vrtove ili dvori{ta, postojanje otvorenih zelenih povr{i-na doìvljava se istodobno kao prednost, ali i kao potreba.Op}enito govore}i, stanovnici Zagreba, bez obzira na spoli dob, veliku va`nost pridaju mogu}nosti boravka na otvo-renim javnim mjestima, stoga ni ne ~udi {to to djeca do-ìvljavaju kao prednost. Pogotovo stoga {to je odnos iz-me|u prostora i igara koje se igraju djeci vaàn i sloèn.Brougère (1991.) smatra da za razliku od privatnih vrtova,ulice, trgovi i prirodni prostori u susjedstvu (koji se doìvlja-vaju kao poluprivatni prostori) omogu}uju djeci druènjes vr{njacima i stjecanje ve}eg broja prijatelja, osmi{ljavanjeraznolikih igara i bolje upoznavanje s okolinom (citiranou Tonucci i Rissotto, 2001.). Adams (1995., str. 167) napo-minje da “ako djeca nemaju mogu}nost igrati se na mjesti-ma koja nisu izravno pod kontrolom odraslih, teè }e raz-vijati vlastiti identitet i osje}aj samopo{tovanja i slabije seprilago|avati dru{tvu, odnosno imat }e manje mogu}nostinau~iti kako ìvjeti i pripadati {irem dru{tvu”. Nesumnji-vo, mno{tvo “otvorenog” prostora u Slobo{tini pruà djecimogu}nost istraìvanja okoline, razvijanja vlastitog znanjai poimanja prostora u kojem ìve, prisvajanja prostora i sa-mostalnog osmi{ljavanja ma{tovitih igara, bez utjecaja od-raslih.

Dvadeset i ~etvero djece pozitivno je ocijenilo i nekaobilje`ja Slobo{tine (lokacija naselja, ugo|aj i sl.). Slobo{ti-nu opisuju kao ljep{e odnosno bolje mjesto (nego {to je tona primjer centar grada), mirnije, ti{e, sigurnije i ~i{}e mje-sto za ìvot. Devetnaestero kao prednost Slobo{tine navo-di i njezinu infrastrukturu (posebice postojanje osnovne{kole, lije~ni~ke ambulante, ljekarne, po{te, knji`nice, trgo-80


vina, odgovaraju}e ozna~enih pje{a~kih prijelaza i semafo-ra). Sedamnaestero djece kao prednost Slobo{tine navelo je“blizinu” svega (tj. {kole i prijatelja). Iz toga bi se moglozaklju~iti da djeca nisu izolirana iz svakodnevnog ìvotanaselja u kojem ìve i da imaju prili~no dobro razvijenekognitivne prostorne mape, ponajprije zahvaljuju}i ~inje-nici da su sva njima va`na mjesta (odnosno osobe) dostup-na i u blizini doma. Kona~no, desetero je djece navelo iva`nost socijalnog kapitala u naselju (dobri me|ususjedskiodnosi, familijarnost i uzajamnost). Troje djece nije moglonavesti nikakvu posebnu prednost Slobo{tine i napisali suda se prema njihovu mi{ljenju ovo ne razlikuje od ostalihzagreba~kih naselja. Suprotno tome, ~etrnaestero djece nijenavelo niti jedan nedostatak svoga naselja.

Nedostatci

Alarmantna je ~injenica da {ezdeset i dvoje djece (dakle,60% ispitanika) izraàva strah od “drugih ljudi”. Tajstrah nije poput onog “straha od neznanaca” u anglosa-skim kontekstima vezan uz otmice i ubojstva djece, ve} seodnosi na prisutnost mu{kih “narkomana” ({to navodi21 dijete) i “pijanaca” (23 djece) na ulicama Slobo{tine.Njihova “pojava” oko {kole, u ulazima zgrada, pred du-}anima, izvor je straha i osje}aja nelagode, i u tolikojmjeri mijenja ta mjesta da ih djeca namjerno izbjegavaju,naro~ito no}u.

Djeca ne smiju biti vani nave~er jer se tada drogera{i okupljajunaàlost to je ve} oko 8:00 h.\uro, 12

Obi~no se pijanci skupljaju na igrali{tu i razbijaju boce, pa kadneko dijete tr~i i padne, poreè se.Rada, 12

Uz to, neka su djeca navela da se boje “drugih”, to~ni-je djece starije od njih. Naime, {estero ih je navelo kao po-tencijalno lo{ utjecaj djecu koja pu{e i piju, a drugih {este-ro navelo je i da se boje neke djece iz naselja koja ih za-stra{uju ili tuku.

U~enici 7. i 8. razreda pu{e i piju iza {kola, a i uni{tavaju zele-ne povr{ine.Kelly, 13

U Slobo{tini puno starijih momaka pu{i i drogiraju se. Bojim seda }e me istu}i ako me vide. Zato izbjegavam takve zle bande.Jancek, 13

U nekima od dje~jih iskaza spominju se i kriminalci(to navodi troje djece), agresivne osobe (tako|er troje dje- 81



ce), koji bi zapravo mogli pripadati nekoj od ve} navede-nih kategorija.

Kao nedostatak naselja djeca su ~esto navodila i pro-padanje fizi~ke okoline. Trideset osmero djece pisalo je oproblemima zaga|enja, sme}a i grafita u Slobo{tini. Kon-kretno, kao negativna obilje`ja svoga naselja djeca su nave-la (brojevi u zagradi ozna~uju broj djece koja su dala poje-dini odgovor): zaga|enje uzrokovano ispu{nim plinovimaautomobila (13), smrad s Jaku{evca – obli`njeg odlagali{tasme}a (9), otpatci na ulici (11), pse}i izmet (2), grafiti (3).Uzev{i u obzir da je osnovna {kola “Otok” ~lanica hrvat-ske mreè {kola koje promoviraju zdravlje i zdrav ìvot,7

ne ~udi da u~enici ove {kole primje}uju i ne odobravaju“narkomane”, “pijance”, pu{a~e, one~i{}enje i otpatke, bu-du}i da su o~ito dobro upoznati s njihovim potencijalnim{tetnim u~incima.

Dvadeset i sedmero djece navelo je i neke nedostatkesocijalnog okoli{a, u smislu da ih u Slobo{tini “nema do-voljno za djecu”. To se konkretno odnosi na prostore zaigru, za koje djeca misle da ih nema dovoljno ili da nisuodgovaraju}i (17) te na neke druge prostore orijentiranedjeci, kao {to su npr. slasti~arnice ili restoran McDonalds(10). Petnaestero djece kao jedan od problema navelo je ipromet (automobila) koji im ograni~uje kretanje i igranjeunutar naselja, osobito u onim dijelovima naselja gdje po-stoje samo pje{a~ki prijelazi bez semafora.

U svojem naselju ne mogu se ba{ druìti s mnogo djece jer ih seve}ina nalazi tj. stanuje u drugom dijelu naselju, a tamo mi ro-ditelji ne daju i}i jer je tamo veoma opasno prelaziti cestu kojadijeli na{e naselje na dva dijela.

Silvio, 13Odre|eni broj djece pisao je i o bezobzirnim voza-

~ima koji neoprezno voze kroz naselje, ~ak i u pje{a~kimzonama (npr. na sredi{njem trgu), gdje se djeca obi~no na-laze i igraju.

Kao jedan od primjera kako prostor susjedstva moèbiti osporavan, ~etrnaestero je djece kao problem naveloosporavanje prava na igru. Ujedinjeni narodi priznaju pra-vo na igru kao jedno od osnovnih djetetovih prava, aUN-ova Konvencija o pravima djeteta (potpisana u Hrvat-skoj 1991. godine, po progla{enju dràvne neovisnosti) na-gla{uje da dje~ju igru treba promicati i pobolj{avati.8 Paipak, vrlo ~esto djeca imaju negativna iskustva, i to uglav-nom sa starijim ljudima koji ìve u stanovima (pogotovoprizemnim) u blizini javnih povr{ina, kao {to su dje~jaigrali{ta, parkovi ili trg u Slobo{tini.82


Ima previ{e ljudi koji nas stalno tjeraju s nekog mjesta gdje se mikartamo ili igramo.Miro, 12

U mojoj ulici gdje ja ìvim jedna èna uop}e ne da djeci da senormalno igraju i zabavljaju (tamo je park i uobi~ajeno je da sedjeca nekad znaju zaderati, jer su sretna, itd.).Barbara, 13

Obi~no su problem ljudi jer im uvijek sve smeta. Na trgu namnedaju da igramo nogomet, i u parku.Kez, 13

Prema istraìvanju Percy-Smitha (2002., str. 68) o isku-stvima mladih u engleskom gradu Northamptonu, kon-flikti se javljaju zbog nejasnog odre|enja statusa prostorau susjedstvu i osporavanih pretpostavki o pravima mladihu kori{tenju tih prostora. Za obilazaka Slobo{tine s dje-com kao vodi~ima, pokazalo se o~itim da odrasli ~estospre~avaju djecu u kori{tenju javnih prostora.9 Gill Valen-tine (1996., str. 214) u skladu s tim zaklju~uje:

Javni prostor stoga nije stvoren kao otvoren prostorna kojem se djeca mogu slobodno igrati i sudjelovati uuli~nom ìvotu ili samostalno odre|ivati na~ine interakci-je i kori{tenja prostora, ve} je to strogo reguliran – zapravozatvoren – prostor na kojem se od djece o~ekuje da se po-koravaju odraslima i njihovu odre|enju prikladnog po-na{anja, buke i tome sli~no. Ba{ kao prema tradicionalnojizreci: “Djecu treba vidjeti, ali ne ~uti”.

Kona~no, neki od nedostataka naselja koje su djecanavodila – bu~ni kafi}i, gradili{ta, psi (4), nedostatak (poli-cijske) kontrole (2) i neodgovaraju}a parkirali{na mjesta(4) – ~ini se da vi{e odraàvaju roditeljsku brigu nego pro-bleme koje djeca doista doìvljavaju.

Izvan{kolske aktivnosti

Da bih dobila podatke o aktivnostima kojima se djeca ba-ve u svoje slobodno vrijeme, o stupnju autonomije i slobo-de kretanja koju imaju u naselju kojem ìve, zamolila samdjecu da pi{u i o tome “{to rade kada nisu u {koli”. Goto-vo jednoglasno izjavljuju da u svoje slobodno vrijeme obi-~no pi{u doma}e zada}e, ponavljaju {kolsko gradivo10 ipotom se odlaze igrati s drugom djecom u Slobo{tini.

Kada nisam u {koli onda prvo napi{em zada}u, nau~im i ondaidem van.Jennifer, 12

Kad nisam u {koli ja odem van sa prijateljima i igramo nogo-met na {kolskom igrali{tu. Sjedimo na klupi i pri~amo ili se kar-tamo (pokemon).@uti, 12 83



Slobodno vrijeme naj~e{}e provode s prijateljima (izrazreda, {kole, s “najboljim prijateljima” ili s prijateljimaiz susjedstva), a samo manji broj djece (njih 15) navodi danakon {kole svoje slobodno vrijeme provode s rodbinom.Gotovo sva djeca svoje slobodno vrijeme provode unutarSlobo{tine – u parkovima, na {kolskom igrali{tu, ispredsvoje zgrade ili iza nje, na sredi{njem trgu, ili se kod ku}eigraju s prijateljima.

Druìm se sa svojim vr{njacima. [e}emo po naselju, po livada-ma, igramo se u parkovima. Idemo jedni kod drugih. Igramoko{arku, gumi, tenis i druge sportove.Nika, 12

Druìm se sa mojim prijateljicama i prijateljima iz razreda, ide-mo na brdo, livadu, igramo se na igrali{tu, kod mene ili kodnjih kod ku}e.Lara, 12

Druìm se sa prijateljima iz naselja, a to je naj~e{}e na trgu ili uparku.Marin, 12

Za razliku od toga sedmero je djece izjavilo da se po-vremeno voze biciklom do susjednih naselja, a ~etrnaeste-ro njih (uglavnom su to u~enici {estih razreda) svoje slo-bodno vrijeme ponekad provodi i izvan Slobo{tine, u cen-tru grada ili drugim udaljenijim naseljima. Op}enito govo-re}i, dje~ji iskazi upu}uju na zaklju~ak da ta djeca imajuprili~no veliku slobodu i mogu}nost kretanja po naselju idruènju s prijateljima. Nitko od djece nije izravno izjavioda se osje}a “usamljeno”11 – kao {to je to slu~aj u mnogimrazvijenim zemljama i urbanim sredinama u kojima javnepovr{ine sve vi{e gube svoju funkciju, a ulice postaju mje-sta rezervirana gotovo isklju~ivo za automobile (vidjeti To-nucci, 1995., citirano u Tonucci i Rissotto, 2001.). [tovi{e,djeca u Slobo{tini uìvaju u pruènoj im slobodi kretanja iigranja unutar naselja. Igranje vani, na otvorenom, prilikaje za bolje upoznavanje okoline i razvijanje svijesti o pro-storu koji se obi~no smatra prostorom odraslih. Uz to, tri-deset i sedmero djece navelo je da se u svoje slobodno vri-jeme bavi i nekim institucionalnim aktivnostima koje suuglavnom organizirane (kao npr. u~enje stranog jezika,folklor, sportski treninzi), odnosno nekim aktivnostimakod ku}e (npr. igranje kompjutorskih igara, gledanje tele-vizije, ~itanje).

84


Sudjelovanje

Kao odgovor na pitanje mogu li donositi odluke o stvari-ma vezanim uz naselje u kojem ìve, djeca obuhva}enaovim istraìvanjem (njih 104) odgovorila su sljede}e: dva-deset i dvoje djece odgovorilo je pozitivno, dok je pedeset isedmero djece izjavilo da ne mogu donositi takve odluke.Ovakav nedostatak sudjelovanja u dono{enju odluka veza-nih uz naselje zasigurno ograni~uje njihov osje}aj u~inko-vitosti i kontrole koju imaju nad okolinom u kojoj ìve(vidjeti Morrow, 2000.). Troje djece izjavilo je da “mogu ine mogu” donositi takve odluke, ovisno o situaciji. Za-nimljivo je da je devetero djece izjavilo kako niti ne èleni{ta mijenjati u svome naselju, jer im se ono svi|a ovakvokakvo jest. Naàlost, trinaestero je djece pogre{no shvatilopitanje ili nisu uop}e ni poku{ali odgovoriti.

Uklju~ivanje djece u oblikovanje i ure|enje prostora ukojem ìve klju~no je u stvaranju djeci pristupa~nog oko-li{a (Moore, 1986.; Hart, 1992.). Sukladno tome neka sudjeca izjavila da bi, kad bi im se pruìla prilika sudjelovatiu dono{enju odluka vezanih uz naselje, rado poljep{ala iz-gled naselja, vanjski izgled i sigurnost zgrada u kojimaìve, da bi uveli stroì nadzor nad “drugima” i pobolj{alime|ususjedske odnose.12 [tovi{e, iako se sama djeca osje-}aju dovoljno sposobnima za dono{enje ovakvih odluka,naglasila su da takve odluke ipak donose odrasli i da nitkozasigurno ne bi prihvatio njihovo mi{ljenje odnosno da bise odrasli te{ko sloìli s odlukama djece. Nasuprot tome, unastojanju da na neki na~in opravdaju svoje nepovjerenjeili ravnodu{nost spram uklju~ivanja u dono{enje odluka,odre|eni je broj djece izjavio kako su oni ipak jo{ samodjeca te kako takve odluke donose odrasli.

Naàlost, ne mogu jer ja sam samo dijete koje mora slu{ati stari-je od sebe.Vanessa, 13

Ne mogu, jer ja sam dijete koje ima samo svoju ma{tu da za-mi{lja ljep{u Slobo{tinu.Sandra, 13

Pozitivno, neka su djeca u svojim odgovorima obja-snila da bi rado sudjelovala u dono{enju takvih odluka, alida bi to morali ~initi udruìv{i se zajedno s drugom dje-com, jer pojedina~no ne mogu ni{ta posti}i.

Ne mogu zato {to nemam tu mo} ni snagu. Zato {to se svi mora-mo zajedno sloìti kao sloga i ne{to poduzeti.Fran, 12

Sude}i prema prikupljenim podatcima, dono{enje od-luka vezanih uz naselje i dalje se smatra aktivno{}u isklju- 85

~ivo odraslih ljudi, a djeca o~ito nisu navikla da se odrasliprema njima odnose kao prema sebi ravnima. Istraìva~isavjetuju da bi djeci trebalo dopustiti slobodno izraàvanjemi{ljenja te saslu{ati i razmotriti njihove ideje (Tonucci iRissotto, 2001., str. 413), iako to odrasli gotovo nikada ne~ine jer misle kako je uloga djece da slu{aju. Konkretno,sudjelovanje u planiranju ìvota lokalne zajednice na~in jeda se djeca bolje u nju uklju~e i razviju pozitivan odnos sokolinom u kojoj ìve (Matthews i sur., 2000., str. 152).Hrvatska je, nakon stjecanja neovisnosti, potpisala UN-ovuKonvenciju o pravima djeteta i zato hrvatska vlada ima nesamo obvezu {tititi i skrbiti za djecu ve} i po{tivati odred-be niza ~lanaka ove Konvencije, prema kojima djeca imajupravo sudjelovati u odlukama koje utje~u na njihov ì-vot.13

Ja kao dijete, mislim da ne utje~em na odluke u svom naselju,{to nije dobro, jer svatko ima pravo svog mi{ljenja.Tyna, 13

Pobolj{anja

Rezultati nekoliko studija ukazuju na to da osmi{ljavanjedjeci prijateljskog okoli{a u suradnji s njima samima zna~ipomak prema ekolo{koj okolini i pruànje mogu}nostiuklju~ivanja razli~itim skupinama (vidjeti Horelli, 1998.).Sukladno tome, djeca koja su sudjelovala u ovom istra-ìvanju iznijela su neke vrlo prakti~ne i izvedive prijedlogeza pobolj{anja okoli{a u kojem ìve, a koja ne bi bila odkoristi samo njima ve} i drugim skupinama u naselju, po-gotovo onima iz socijalno zapostavljenih slojeva, primjeri-ce starijim ljudima. Devetero djece izjavilo je kako u svomnaselju ne bi ni{ta promijenili jer im se ~ini da ni{ta netreba mijenjati.

Pedeset i petero djece smatra da bi u naselju trebalopobolj{ati prostore za igru. Ovo jasno ukazuje na ~injeni-cu da okoli{ u kojem djeca trenuta~no ìve, propada, iakobi djeca (prema UN-ovoj Konvenciji, ~lanci 6, 23, 24, 27,29 i 31) trebala ìvjeti u zdravoj i rastere}enoj okolini. Dje-ca izjavljuju da bi u naselju rado voljela imati ve}e i boljeopremljeno sportsko igrali{te14 (31), vi{e “zelenila” – travei drve}a (14), manje automobila (7) i bolja dje~ja igrali{ta(3).

Imamo guba parkova samo {to vrtuljci ne rade i nikako danam urede igrali{te za nogomet.Daniel, 13

Zabrinutost zbog propadanja fizi~ke okoline izraziloje ~etrdeset osmero djece, i to u obliku èlje za cjelokup-86


nim pobolj{anjem i ure|enjem naselja (popravci, reorgani-zacija, ~i{}enje)15 (22 djece), manje ba~enih otpadaka (21)te kao brigu zbog one~i{}enja od obli`njih tvornica i odla-gali{ta sme}a (5).

Tridesetero djece smatra da bi trebalo pobolj{ati infra-strukturu naselja, {to odraàva nedostatke socijalne okoli-ne. Smatraju da bi u naselju trebalo biti vi{e mjesta za dje-cu (odnosno namijenjenih djeci) kao {to su kino, kazali{te,kompjutorski centar i sl. (15), bolje opremljena {kola (7),vi{e du}ana (4) i vi{e semafora (4).

Dvadeset i sedmero djece izjavilo je da bi naselje treba-lo biti sigurnije, {to o~ito odraàva njihov strah od “dru-gih” u naselju. Ove su izjave uklju~ivale èlju za “o{trimmjerama” prema narkomanima, pijancima i pu{a~ima (15) istroòm policijskom kontrolom u naselju (12).

Bilo bi super kad bi u ve~ernjim satima dolazila policiju. Bilabi tada puno sigurnija kada dolazim sa plesa ili sa ro|endana.Karmen, 12

Kona~no, trinaestero je djece navelo i razvoj socijal-nog kapitala (bolji me|ususjedski odnosi i ve}a uklju~e-nost zajednice) kao na~in pobolj{anja naselja. Nesumnjivo,svaka od predloènih izmjena imala bi zna~ajan utjecaj naìvot ove djece. Me|utim, valja imati na umu da je krei-ranje javnih pozitivnih prostora pristupa~nih mladim lju-dima trajan proces, koji se ne moè jednostavno rije{iti“jednim potezom”, ve} zahtijeva dugotrajno ulaganje sred-stava, radne snage i institucija (vidi White, 1998.).

Na kraju upitnika djeca su mogla napisati vlastite ko-mentare o ovom istraìvanju, a dvadeset i troje to je iu~inilo. Njihovi su komentari bili pozitivni, a pismeni suzadatak ocijenili kao dobar (osobito za djecu), zabavan,sjajan, O.K. i koristan.

Svi|a mi se ova anketa, zato {to mi DJECA NAPOKONmoèmo iznijeti stav svog mi{ljenja. Hvala.Sandra, 13

Mislim da je ova anketa korisna da odrasle osobe mogu vidjetikako se djeca osje}aju u svom naselju. Meni je bilo zanimljivozato {to sam mogla re}i sve {to sam pomislila.Maria, 13

Neka su djeca dala i druga~ije komentare, na primjeru~enik {estog razreda napisao je da mu se upitnik svidio,ali “nije ba{ bio raspoloèn za pisanje”, ili drugi koji seispri~avao jer je u pubertetu. Neki su izrazili potporu istra-ìvanju, dok su dvije djevoj~ice iz {estog razreda upitaleza{to trebam “njihove podatke” (iako sam im to na po~et-ku objasnila). Jedna u~enica {estog razreda opravdano jena izazovan na~in upitala: 87



Zanima me, {to ste ovime htjeli posti}i? Ho}e li se ispuniti nekeod mojih èlja i pitanja? Nadam se da ho}e!Helena, 13

Vizualna metoda – fotografiranje

Fotografirati zna~i prisvajati objekt fotografiranja. To je uspo-stavljanje odre|enog odnosa sa svijetom, koji pruà osje}aj potpu-nog spoznavanja – i stoga, osje}aj mo}i.Susan Sontag, str. 4, 2002.

U svom radu o istraìvanjima s djecom Punch (2002.,str. 333) iznosi kako kori{tenje inovativne metode poputfotografiranja moè biti zanimljiviji i zabavniji zadatak,kako za dijete tako i za samog istraìva~a. No, osim {to imje kao zadatak privla~no, fotografiranje opunomo}uje dje-cu da dokumentiraju vlastite interakcije s okolinom (Ley-shon, 2002., str. 185). Ova prikladna istraìva~ka metoda,koja se djeci posebice svi|a, daje im i dosta veliku sloboduizraàvanja i interpretiranja zabiljeènog. Stoga se pretpo-stavlja da }e podatci prikupljeni ovom metodom biti raz-li~iti, ali istodobno i vrlo korisni i relevantni. [tovi{e,dje~je fotografije olak{avaju da dru{tveno i kulturno zna-~enje koje djeca pripisuju naselju u kojem ìve bude vidlji-vo. Drugim rije~ima, fotografije – kao na~in izraàvanjasubjektivnog doìvljaja prostora – pruàju korisne podatkeo dje~jem na~inu kori{tenja prostora. Prema Susan Sontag(1984.), fotografije su na~in osloba|anja poznatih stvari iznjihovih ustaljenih okvira. Fotografiranje nas prisiljava darazmislimo o odnosu koji imamo s okolinom (citirano u:Jovero i Horelli, 2001.). Ovakvo je samostalno16 snimanjefotografija izvan kontroliranih istraìva~kih uvjeta ohra-brilo djecu da razmisle o svome naselju i “uhvate” na fil-mu (a onda i opi{u rije~ima) ono {to je njima osobno zai-sta va`no.

Trideset i devet u~enika petih i {estih razreda (21 dje-voj~ica i 18 dje~aka) dobrovoljno se javilo za sudjelovanjeu ovom zadatku. Zamolila sam ih da fotografiraju pet mje-sta u naselju koja su njima osobno va`na.17 Djeca su zaizvr{enje ovog zadatka dobila na upotrebu jednokratne fo-toaparate, a uz to sam ih zamolila da napi{u i zbog ~egasu im ba{ ta mjesta (ne prijatelji, rodbina…) va`na. Pretpo-stavljaju}i da }e ovaj zadatak djeca izvr{avati sama, beznadzora odraslih, zamolila sam ih da se pri fotografiranjune izlaù nikakvim opasnostima, kao {to je primjerice,penjanje na povi{ena mjesta, te da slike snimaju samo da-nju, vani i na otvorenom.

Skupina u~enika petog razreda ({estero dje~aka) izgu-bila je svoj fotoaparat, formulare za ispunjavanje, te su88


isklju~eni iz ovog dijela istraìvanja. Dvadeset i tri fotogra-fije vra}ene su djeci jer se nisu odnosile na zadatak (foto-grafirali su druga naselja, ljude i sl.). Neke od fotografijanisu uspjele jer su (izgleda) snimane u zatvorenom prosto-ru. Sveukupno, osjetila sam da se djeci zadatak jako svidio(iako su neki od njih s velikim zaka{njenjem vra}ali fotoa-parate i formulare) jer im je pruìo mogu}nost da se bavene~im novim, zanimljivim i da se izraze na njima zabavanna~in.

Fotografirana mjesta i dje~ja gledi{ta

Budu}i da je Slobo{tina povr{inom relativno maleno na-selje, ne iznena|uje ~injenica da su mnoge fotografije pri-kazivale ista mjesta u naselju. Ipak, kako isti~e Sontag(2002., str. 88), “nitko ne fotografira istu stvar na potpunoisti na~in (...) fotografije nisu dokaz samo o onome {to po-stoji ve} i {to pojedinac vidi; one nisu samo zapis ve} iprocjena svijeta.” Ve}ina djece fotografirala je mjesta u na-selju na kojima se mogu druìti i igrati s vr{njacima, a dasu istodobno relativno udaljeni od “o~iju odraslih” (rodi-telja, u~itelja i drugih “~uvara” –gatekeepers).18 Ti se otvore-ni prostori mogu svrstati u sljede}e skupine (brojevi u za-gradama ozna~uju broj djece koja su fotografirala pojedi-no mjesto): dje~ja igrali{ta19 (12), zelene povr{ine (drve}e)(12), staze na kojima nema automobilskog prometa (3),brdo (5) i sredi{nji trg u naselju (10).

U Slobo{tini postoje ~etiri dje~ja igrali{ta koja su starai zapu{tena te nikako ne udovoljavaju europskim sigurno-snim standardima.20 Ve}ina djece koja su sudjelovala uistraìvanju, odrasla su na jednom ili vi{e ovih igrali{ta.Ona se i dalje koriste kao prostori za igru (~ak i za nogo-met) ili prostori na kojima se djeca okupljaju i razgovara-ju. Ti relativno mali prostori za igru okruèni su drve}em,stazicama i travnatim povr{inama. Dje~ji opisi ovih mjestave}inom se odnose na sje}anja iz djetinjstva i odraàvajuosje}aj vezanosti uz prostore koji su uglavnom u neposred-noj blizini mjesta gdje djeca ìve. Sljede}i citati ilustrirajurazloge zbog kojih djeca ova mjesta u naselju doìvljavajuva`nima.

Mjesto mi je jako privla~no To je moj park u kojem sam odra-stao. Puno je zelenila i prirode. Tu se zezam i igram. Posebno mije zato {to me svi poznaju.Stipan, 12 (vidi prilog – Fotografije)

... zato {to tu dolazim sa prijateljicama i tu sam se igrala kaomala.Petra, 13 89



Vaàn mi je zbog toga {to se tu igram i zabavljam sa svojimfrendicama, zgradu u kojoj ja ìvim okruùje ga pa imam po-gled na njega.Martina, 12 (vidi prilog – Fotografije)

... na livadi djeca mogu za igru napraviti {ator. Livada je na{asloboda!Marija, 12

Na njoj radimo izlete i uìvamo u njima znaju}i da u traviima dosta buba i moljaca (u{i).Petra, 12 (vidi prilog – Fotografije)

Kao mala, a i sada uvijek se tu igram i imam puno uspomenana tu livadu. Svoga mla|eg brata uvijek tu vodim jer èlim daima lijepe uspomene na tu livadu.Martina, 13

Jer se ~esto {etam. Tamo se ~ak volim i rolati. U prolje}e je tamonajljep{e i za rolanje i za {etanje.Sara, 12

Na odabir mjesta koje }e fotografirati zasigurno je ut-jecalo i godi{nje doba (u ovom su istraìvanju sve fotogra-fije snimljene u prolje}e; vidjeti Punch, 2002.), {to je mo-glo rezultirati prenagla{avanjem va`nosti pojedinih mjestazbog aktivnosti koje se ba{ u to godi{nje doba odvijaju natim mjestima. Ipak, petero je djece fotografiralo i brdo uSlobo{tini na kojem se zimi sanjkaju.

Uvijek se tu sanjkam i igram kada je zima. Imam tako|er punouspomena i sa obadva brata jer radimo svakakve ludosti tamo…Martina, 13 (vidi prilog – Fotografije)

Iako su u pisanom zadatku u velikom broj navodilikao nedostatke prostora na kojima se igraju sme}e, otpatkei pse}i izmet, u vizualnom se zadatku ti nedostatci niti nespominju, vjerojatno jer je naglasak bio na mjestima kojasu im va`na, a ne na problemima. Ipak, djeca su zabiljeìlaneke od svakodnevnih problema s kojima se susre}u unu-tar svojih prostora za igru, i to ponajprije kada se njihovaprava kao djece ne po{tuju.

Desetero djece fotografiralo je jasno vidljiv, izloèntrg u Slobo{tini – otvoren prostor koji opisuju kao “cen-tar”, “u blizini doma”, “mjesto kroz koje prolaze na putudo {kole”, “kao popularno mjesto za sastanke s prijatelji-ma” (vjerojatno zbog velikog sata koji je tamo postavljen iispod kojeg se ~esto sastaju), pa ~ak i kao mjesto za igru.21

Neki od autora (vidjeti Matthews i sur., 2000., str. 146) na-vode da su mnoga mjesta na kojima se djeca rado sastajuzapravo otvoreni prostori (npr. pored du}ana), osobito umanjim naseljima u kojima su dru{tveni prostori prili~no90


ograni~eni i nema nekog javnog prostora koji bi jasno biopredvi|en da ga koriste djeca. Takvi su javni prostori djeciva`ni jer ona na njima, poput aktivnih agensa, mogu pri-svajati ili “interpretirati” elemente kulture odraslih i na tajna~in procjenjivati i vlastiti svijet (vidjeti Corsaro, 1997.).

... zato {to prolazim svaki dan. Sastajem se tamo s prijateljima.Mateja, 12

Jer na trgu se skupljaju djeca i onda se igramo ne~ega npr. Gra-ni~ara, gumi-gumija…Sara, 12 (vidi prilog – Fotografije)

... za mene je to prostor za igru i zeku. Va`nost tog prostora je {tosam tu na{ao svoje najbolje prijatelje.Stipan, 12

... ovo mi je najdraè mjesto jer se ovdje ~esto nalazim s prijate-ljicama.Kristina, 13

Neka su djeca (njih petero) fotografirala i marginalnamjesta okupljanja u Slobo{tini, na kojima ih mogu vidjetisamo njihovi vr{njaci, koja su izoliranija, odnosno dalekood “o~iju odraslih” i pruàju im privatnost. U~enica petograzreda fotografirala je improvizirane/doma}e klupe u par-ku sakrivene me|u drve}em i nedostupne pogledu odraslih.

Va`ne su mi zato jer se tamo okuplja cijeli moj razred na dogo-vorima, a izolirane su {to mi pa{e.Mirta, 12 (vidi prilog – Fotografije)

Ovi su “javni” otvoreni prostori oboga}eni “dru{tve-nim i kulturalnim” zna~enjima za djecu. Oni su ih samikreirali kao “poluprivatna” mjesta na kojima mogu bitislobodni i samostalno se druìti s prijateljima, bez nadzo-ra odraslih i bez straha od neznanaca. U svim svojim izja-vama, iako se tema odnosila na va`nost pojedinih mjesta unaselju, djeca stalno spominju svoje prijatelje (neke ~ak iod ro|enja), s kojima najvjerojatnije idu u istu osnovnu{kolu ili razred, te ~lanove svoje obitelji.22

Ve}i broj djece (16) fotografiralo je {kolu koju poha|a(Osnovnu {kolu “Otok”) kao jedno od mjesta koja su imu ìvotu va`na. Mnoga su djeca (11) navela da im je {kolava`na jer se u njoj obrazuju i u~e razli~itim vje{tinama.

Va`na mi je zbog toga {to u njoj provodim puno vremena istje~em znanje koje }e mi trebati.Martina, 12

Neka su djeca (5) navela i da im je {kola va`na jer unjoj provode ve}inu svoga dana. To je tako|er mjesto nakojem sklapaju nova prijateljstva, provode vrijeme s prija-teljima i zabavljaju se (4). 91



... va`no mi je {to u nju odlazim skoro svaki dan, u njoj u~im,u njoj sam stekla nove prijatelje.Mateja, 13 (vidi prilog – Fotografije)

Sportsko igrali{te, koje se nalazi u sklopu {kole, foto-grafiralo je jedanaestero djece – ve}inom dje~aci koji tu do-laze igrati nogomet, ko{arku i odbojku. Naàlost, ovosportsko igrali{te nije dobro opremljeno ni za jedan od tihsportova (tvrda betonska povr{ina, nema ko{eva za ko{ar-ku i sl.). Kao javni prostor ovo je igrali{te tako|er dostup-no mu{karcima koji piju pivo (i ostavljaju za sobom razbi-jene boce), narkomanima (koji za sobom ostavljaju isko-ri{tene igle i {price) i vlasnicima pasa (koji ostavljaju pse}iizmet).

Zato {to na igrali{tu svi zajedno vje`bamo, igramo razne sport-ske igre a ponekad ovdje odlazim s bratom igrati nogomet.Kristina, 13 (vidi prilog – Fotografije)

Osamnaestero je djece, uglavnom djevoj~ica, kao va-`na mjesta fotografiralo ulaze u svoje zgrade – mjesta nakojima ìve ve}i dio svoga ìvota. Petnaestero djece foto-grafiralo je neke konkretne objekte u naselju (knji`nica,po{ta, ljekarna, ambulanta, vo}arnice, papirnica) i objasni-lo kako su im ta mjesta va`na zbog usluga koje pruàju.

... ambulanta va`no mi je jer kad se razbolim odlazim u Slo-bo{tinsku ambulantu.Domagoj, 12

... to je knjiàra u kojoj kupujemo razne poklone i mnogo {kol-skog pribora.Petra, 12

Neka su djeca (4) fotografirala i crkvu u Slobo{tinikao mjesto mira i molitve.

Va`no mi je jer nedjeljom dolazimo u crkvu kako bismo se po-molili, otpjevali i opustili.Domagoj, 12

Rasprava

Ovo je istraìvanje – èle}i se odmaknuti od standardneznanstveno-istraìva~ke prakse unutar koje djeca uglavnomimaju status “zanemarene skupine” – bilo usmjereno upra-vo na djecu kao aktivne agense i kreativne pojedince, uzi-maju}i dje~je iskaze kao pouzdane i valjane podatke ona~inu na koji ona vide i doìvljavaju svijet oko sebe. Ovoje kvalitativno istraìvanje tako|er pokazalo (u skladu snovim istraìva~kim trendovima) postojanje kompleksnihi heterogenih dje~jih iskustava (iako je bilo i odre|enihsli~nosti), na~ine na koje djeca percipiraju i koriste prostor92


u naselju u kojem ìve. Iako je ovo tek preliminarno istra-ìvanje, ono ipak pruà uvid u dje~ji na~in doìvljavanjaprostora, i to kroz njihove interakcije s javnim prostorom,pojedincima i aktivnostima koje se uz te prostore vezuju.Njihovi pismeni opisi i fotografije s obja{njenjima pruàju(dakako, ovisno o motivaciji i razini pismenosti) zanimlji-ve, vrlo osobne podatke o njima i okolini u kojoj ìve. Ne-sumnjivo, djeca vrlo aktivno i dinami~no koriste prostor ukojem ìve, stvaraju}i pritom vlastita shva}anja prostora,oblikuju}i vlastite kulturalne i dru{tvene prakse i identite-te te dogovaraju niz dru{tvenih odnosa s vr{njacima i dru-gim osobama u svom naselju.

Ukratko, gotovo su sva djeca iz ovog istraìvanja(92%) izrazila osje}aj pripadanja ili uklju~enosti u naselje,koji se temelji na njihovim 'korijenima' i svakodnevnimiskustvima, prijateljstvima i dobrim odnosima koje suuspostavili s drugim ljudima u naselju. Ti podatci ne odra-àvaju samo dru{tvenu narav prostora ve} ukazuju i na toda su djeca prili~no vezana uz naselje u kojem ìve iosje}aju se njegovim dijelom. Sukladno tome dobri odnosis ljudima u naselju, dobro poznavanje samog naselja stva-raju u ve}eg broja djece (61%) osje}aj sigurnosti. Djeca suslo`no kao glavne prednosti svoga naselja navodila “pri-rodnost”, blizinu “svega” i dobru infrastrukturu. Ipak, ve-lik broj djece (60%) izrazio je i strah od “drugih”– ve-}inom pijanaca i narkomana, koje navode i kao jedan odglavnih nedostataka naselja (gotovo tre}ina, odnosno 28%djece, osje}a se nesigurno u svom naselju iz ovog razloga).Sljede}i navedeni nedostatak odnosi se na propadanje oko-li{a (37%). Ta dva glavna navedena nedostatka odraàvajujasnu (gotovo aktivisti~ku) svijest, zdrav i zreo stav kojidjeca prema tim problemima imaju. Nasuprot tome, pro-blem prometa – za koji se pretpostavlja da je glavni pro-blem s kojim se manja djeca susre}u – navelo je tek 14%djece. Dje~ji opisi izvan{kolskih aktivnosti otkrivaju kakodjeca uìvaju u samostalnom kretanju i igri s prijateljimau naselju. U nekoliko navrata djeca opisuju da imaju pri-li~no veliku slobodu kretanja (bez stalnog nadzora odra-slih) i da se u svom naselju nipo{to ne osje}aju “usamljeni-ma”. Me|utim, u svojim pismenim izjavama, fotografija-ma i tijekom obilazaka naselja ~esto su napominjali kakoosje}aju da nemaju dovoljno “prava” na igru te kako su~esto marginalizirani ili isklju~eni iz “javnih” prostoraunutar naselja. Iako bi dje~je sudjelovanje u dono{enjuodluka vezanih uz naselje omogu}ilo stvaranje djeci pristu-pa~nog okoli{a i na taj im na~in omogu}ilo da se osje}ajukao aktivni ~lanovi zajednice, tek petina njih (21%) smatrada bi mogli donositi takve odluke, dok znatno ve}i broj 93



djece (55%) smatra da to ne bi mogli. No ipak, ve}ina jedjece iznijela neke vrlo korisne i izvedive prijedloge u vezis pobolj{anjem stvari u naselju, koji jasno odraàvaju dje-~je potrebe23 (iako bi od takvih pobolj{anja zapravo svi sta-novnici naselja imali koristi). Ti prijedlozi odnose se naobnavljanje i ure|enje prostora za igru, samog okoli{a, alii dru{tvenih prostora unutar naselja, na èlju za ve}om si-gurno{}u i razvijanje socijalnog kapitala. Fotografije kojesu djeca snimila u sklopu vizualnog zadatka odraàvajunjihov odnos s prostorom u kojem ìve te sociokulturalnazna~enja koja pripisuju tim mjestima. O~ekivano, naj~e{}esu fotografirana mjesta na kojima se djeca sastaju i igraju –{kola i {kolsko igrali{te. Obja{njenja fotografija ukazujuna to da djeca uìvaju u slobodi kori{tenja tih otvorenihprostora u naselju i ~esto ih prilago|uju za vlastitu upotre-bu. [tovi{e, kroz osmi{ljavanje razli~itih ma{tovitih igara iistraìvanje okoline djeca su u prilici razvijati sposobnostsnalaènja u prostoru, vlastito poznavanje prostora koji ihokruùje, na {to se rijetko nailazi u drugim velikim svjet-skim gradovima. Ovaj bih rad zavr{ila napomenom da sumnoga djeca u svojim iskazima izrazila trajnu predanostsvome naselju, {to ukazuje na mogu}nost da bi ta ista dje-ca èljela i mogla preuzeti aktivnu i odgovornu ulogu ubrizi za svoje naselje ako bi im se omogu}ilo pravo sudje-lovanja u dono{enju takvih odluka.

Oboàvam svoje naselje i ne bi se nikako htjela odseliti.Rada, 12 (ìvi u naselju od ro|enja)

Naselje Slobo{tina je odli~no i uvijek }u ìvjeti u njemu.Kleopatra, 12 (doselila u naselje kad je imala pet godina)

Na prvi pogled ne izgleda kao idealno mjesto za ìvjeti, ali kadnaselje bolje upozna{ jako ga zavoli{.Ruìca, 13 (ìvi u naselju od ro|enja)

Zahvale

Autorica je neizmjerno zahvalna u~enicima Osnovne {kole“Otok” u Slobo{tini koji su sudjelovali u ovom istraìva-nju, ravnatelju {kole, {kolskom pedagogu i nastavnicimaza pomo} koju su joj pruìli pri provo|enju istraìvanja.Posebna zahvala doktorici Virginiji Morrow (Brunel Uni-versity) za potporu i dopu{tenje kori{tenja njezinih ideja imodela istraìvanja u provo|enju ovog istraìvanja u Hr-vatskoj.

94


BILJE[KE1 U ovom se radu izraz “djeca” koristi u skladu s odredbom UN-oveKonvencije o pravima djeteta (Convention of the Rights of the Child) iozna~uje “svaku osobu mla|u od 18 godina”.

2 Nejasno}e i kontradiktornosti koje se odnose na vi|enje djece isto-dobno kao aktera i ovisnih o drugima, uklju~enih i isklju~enih, po-pustljivih i otpornih na postoje}e oblike dru{tvenog “poretka”, za-nimljivo su opisane i obja{njene u feministi~kim poststrukturalisti-~kim teorijama (vidjeti Nairn i Freeman, 2000.).

3 Punch (2002., str. 336) smatra da je jedna od prednosti kori{tenja pi-smenih i vizualnih zadataka {to zna~ajno umanjuju problem “nejed-nakosti mo}i” izme|u odraslog istraìva~a i djeteta kao sudionika tese dijete ne osje}a prisiljeno davati brze i “ispravne” odgovore (kaonpr. kod intervjua). Autorica obja{njava postojanje (kod takvih zada-taka) interakcije izme|u djeteta i papira ili djeteta i fotoaparata.

4 Pri odluci o odabiru u~enika razgovarala sam s drugim roditeljima ikolegama koji su tako|er mislili da bi upravo u~enici petih i {estihrazreda (u dobi od 12 do 13 godina) bili odgovaraju}i sudionici, bu-du}i da vrlo dobro poznaju naselje u kojem ìve i za sada ve}inu svo-ga slobodnog vremena provode ondje, a ne na nekim drugim mjesti-ma (npr. u centru grada, koji je od Slobo{tine udaljen otprilike {estkilometara). To su mi potvrdili i sudionici u svojim odgovorima.

5 Punch (2002., str. 328) napominje da su mnoga mjesta na kojima seprovode istraìvanja zapravo prostori odraslih na kojima djeca imajumanju kontrolu. Na primjer, {kola je mjesto namijenjeno djeci, pro-stor u kojem djeca u~e i obrazuju se, ali je ipak vo|ena i nadgledanaod odraslih u~itelja.

6 Taylor, Wiley, Kuo i Sullivan (1998.) isti~u da “prirodnost” prostorakoji ih okruùje utje~e na oblik i vrstu dje~jih aktivnosti: na mjestimagdje postoje zelene povr{ine (livade i drve}e) djeca ~e{}e osmi{ljavajukreativne igre.

7 Kao jedna od trideset sedam osnovnih {kola u Hrvatskoj (koliko ih jeuklju~eno u ovaj program), {kola “Otok” nastoji u svom radu s dje-com, u~iteljima, {kolskim lije~nicima, roditeljima i lokalnom dru{tve-nom zajednicom razvijati pozitivne stavove prema zdravlju i zdravomìvotu.

8 Konvencija o pravima djeteta sadrì niz ~lanaka koji se odnose nakvalitetu ìvotnog okoli{a, prema kojima djeca imaju pravo na ìvotu zdravoj i pristupa~noj okolini. Posebice ~lanak 31 ove Konvencijenagla{uje pravo djeteta na “odmor i slobodno vrijeme”, na “igru irekreativnu aktivnost primjerenu njegovoj dobi” te na “slobodno sud-jelovanje u kulturnom ìvotu i u umjetnostima”.

9 Dje~je izjave potvr|uje i ~lanak objavljen u Jutarnjem listu od 20. kolo-voza 2003., u kojem se opisuju anonimne poruke koje su bile zalijeplje-ne na ulaze zgrada i rasvjetne stupove u Slobo{tini, a u kojima nepoz-nat ~ovjek prijeti da }e na djecu koja se igraju u parku baciti suzavac ilibombu, jer – kako kaè – zbog “te bu~ne djece” ne moè spavati. Valjanapomenuti da u Hrvatskoj jo{ uvijek postoji velik broj osoba koje ile-galno posjeduju vatrena oru`ja i da mnogi sudionici Domovinskog ra-ta ozbiljno pate od post-traumatskog stresnog poreme}aja.

10 Na kraju {kolske godine 2002./2003. u osnovnoj {koli “Otok” u Slo-bo{tini bilo je 270 (63%) odli~nih u~enika.

11 Troje ih je, dodu{e, izjavilo da slobodno vrijeme provode sami ili uigri s ku}nim ljubimcima.

12 Postoje primjeri takvih op}ina, kao {to je npr. Christchurch na No-vom Zelandu, u kojima se sve odluke koje se ti~u lokalne zajednice(uklju~uju}i i odluke o planiranju izgradnje i ure|enja grada) razma-traju iz dje~je perspektive (citirano u Horelli, 1988., str. 237). 95

13 Konvencija o pravima djeteta sadrì ~etiri ~lanka koji se izravno od-nose na pravo sudjelovanja, a uklju~uju pravo na slobodno izraà-vanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose (~lanak12); pravo na slobodu izraàvanja odnosno traènja, primanja i {i-renja obavijesti i ideja svake vrste (~lanak 13); pravo na slobodu mi-sli, savjesti i vjere (~lanak 14); pravo na slobodu udruìvanja i slobo-du mirnog okupljanja (~lanak 15) (citirano u Chawla, 2002., str. 12).

14 Gradnju sportskog igrali{ta, obnovljenog u prolje}e 1999., financiralaje mjesna zajednica Slobo{tina i stoga je to igrali{te istodobno i {kol-sko i javno sportsko igrali{te.

15 U Slobo{tini postoje mnoga mjesta koja su potencijalno opasna zadjecu, kao {to su na primjer rupe na plo~niku, nesigurne ograde,zgrade koje nisu sigurne za djecu ili djeci pristupa~ne, pa ~ak i dje~jeigrali{te (vidjeti bilje{ku 19), {to zasigurno ne zadovoljava sigurnosnestandarde Europske unije.

16 Za provo|enja ovog istraìvanja vidjela sam, dodu{e, grupice djecekako kruè Slobo{tinom nose}i fotoaparate, {to bi moglo zna~iti daneki od njih nisu samostalno fotografirali, ve} da su se dogovarali sasvojim vr{njacima i raspravljali o tome koja bi mjesta bilo dobro fo-tografirati.

17 Kako bih izbjegla mogu}nost da djeca fotografiraju mjesta koja im se~ine lijepa za fotografiranje umjesto onih koja su njima osobnova`na, zamolila sam ih da odmah nakon {to snime neku fotografijunapi{u i zbog ~ega im je ba{ to mjesto va`no. Na taj sam im na~inèljela naglasiti svrhu ovog zadatka.

18 Djeca i tinejdèri imaju relativno malo privatnosti u usporedbi sodraslima. Kod ku}e ili u {koli stalno su izloèni pogledu u~itelja,roditelja, bra}e i sestara (Wolfe, 1987.; Parke i Sawkin, 1979.). Stogamladi vrlo ~esto, paradoksalno, doìvljavaju dom kao javni prostor,a ulicu kao privatni prostor (Valentine, 1996., str. 213).

19 Ova igrali{ta ne “zatvaraju” djecu da ne izlaze na ulicu i ne {tite ihod prometa, jer to nisu ogra|eni, ve} otvoreni prostori okruèniuglavnom zgradama, a ne ulicama.

20 Prema Ve~ernjem listu, 20. svibnja 2003., samo jedno od ukupno 350dje~jih igrali{ta u Zagrebu, i u cijeloj Hrvatskoj, u potpunosti ispu-njava europske sigurnosne standarde u pogledu ure|enosti i oprem-ljenosti, {to definitivno oslabljuje {anse Hrvatske za ulazak u Europ-sku uniju.

21 Valja napomenuti da se dje~ja igra na ovom javnom mjestu tolerirasamo ako djeca svojom prisutno{}u i igrama ne prelaze granice osjet-ljivosti odraslih: tj. ako ne ometaju zaposlenike, ljude koji sjede naokolnim klupama ili ljude koji ìve na niìm katovima okolnih zgra-da (bilje{ke s jednog od obilaska naselja na koja su me djeca vodila ulipnju 2003.).

22 Morrow u svom istraìvanju (1999., 2000.) tako|er navodi da su pri-jateljstva bila klju~na za mnoge izvan{kolske aktivnosti i da su ih ta-ko|er ~esto fotografirali.

23 Trebalo bi imenovati “ministra za djecu”, koji bi osigurao da lokalnazajednica i Hrvatska vode brigu o potrebama djece, o njihovim inte-resima, pravima i dobrobiti.

LITERATURA Adams, R. (1995). Places of Childhood. In: P. Henderson (Ed.) Childrenand Communities. London: Pluto Press.

Brannen, J. and O’Brien, M. (eds.) (1996). Children in Families: Researchand Policy. London: Falmer.96


Chawla, L. (2002). “Insight, creativity and thoughts on the environ-ment”: integrating children and youth into human settlement deve-lopment, Environment & Urbanisation 14(2): 11–20.

Cooper-Marcus, C. and Sarkissen, W. (1986). Housing as if People Matte-red. Berkeley: University of California Press.

Cosaro, W. (1997). The Sociology of Childhood. California: Pine ForgePress.

Davis, J. (1998). “Understanding the Meanings of Children: A ReflexiveProcess”, Children and Society 12: 325–335.

Freeman, M. (1998). “The Sociology of Childhood and Children’sRights”, The International Journal of Children’s Rights 6: 433–444.

Hart, R. (1992). Children’s Participation, From Tokenism to Citizenship,Innocenti essays Florence: UNICEF.

Horelli, L. (1998). Creating Child-friendly Environments: Case Studieson Children's Participation in three European Countries. Childho-od: A Global Journal of Child Research 5 (2): 225–239.

James, A. (1986). Learning to Belong: The Boundaries of Adolescence.In: A. Cohen (Ed.) Symbolising Boundaries. Manchester: ManchesterUniversity Press.

James, A., Jenks, C. and Prout, A. (1998). Theorising Childhood. Cambrid-ge: Polity Press.

James, A. and Prout, A. (1990; 1997). Constructing and ReconstructingChildhood. London: Falmer Press.

James, S. (1990). “Is there a place for children in geography?” Area 22(3): 278–283.

Jovero, S. and Horelli, L. (2001). Girls and boys breaking and makingborders through mobile locality. Making Breaking Borders NYRIS7th Nordic Youth Research Symposium. Helsinki, NYRI,http://www.alli.fi/nyri/nyris/nyris7/papers/joverohorelli.htm.

Jutarnji list 20. kolovoz 2003. Nezadovoljni zbog galame prijete smr}udjeci i psima!

Leyshon, M. (2002). On being “in the field”: practice, progress and pro-blems in research with young people in rural areas’, Journal of RuralStudies 18: 179–191.

Malone, K. (2002). “Street life: Youth, culture and competing uses ofpublic space”, Environment and Urbanization 14 (2): 157–168.

Matthews, H., Limb, M. and Taylor, M. (1998). “The geography of chil-dren: some ethical and methodological considerations for projectand dissertation work”, Journal of Geography in Higher Education 22(3): 311–324.

Matthews, H. and Limb, M. (1999). “Defining an agenda for the geo-graphy of children: review and prospect”, Progress in Human Geo-graphy 23(1): 61–90.

Matthews, H., Taylor, M., Sherwood, K., Tucker, F. and Limb, M.(2000). “Growing up in the countryside: children and the ruralidyll”, Journal of Rural Studies 16: 141–153.

McCormack, J. (2002). “Children’s understandings of rurality: explo-ring the interrelationship between experience and understanding”,Journal of Rural Studies 18: 193–207.

McLaughlin, M. W. (1993). “Embedded Identities”. In: S. B. Heath andM. V. McLaughlin (Eds.) Identity and Inner City Youth: Beyond Ethni-city and Gender. New York: Teachers College Press.

Moore, R. (1986). Childhood’s Domain: Place and Play in Child Develop-ment. London: Croom Helm. 97



Morrow, V. (2000). “‘Dirty Looks’ and ‘trampy places’ in young peo-ple’s accounts of community and neighbourhood: implications forhealth inequalities”, Critical Public Health, 10(2): 141–152.

Morrow, V. (1999). Searching for Social Capital in Children’s Accounts ofNeighbourhood and Networks: A Preliminary Analysis. LSE GenderInstitute Discussion Paper Series Issue No. 7.

Morrow, V. (1999). Networks and Neighbourhoods: Children and Yo-ung People’s Perspectives. Ministry of Health, UK.

Morrow, V. and Richards, M. (1996). “The Ethics of Social Research withChildren: An Overview”, Children and Society Vol. 10 pp. 90–105.

Nairn, K. and C. Freeman (2000). Childrenz Issues 4 (Special Issue; Chil-dren and their environments).

Nesbitt, E. (2000). “Researching 8 to 13 Year-Olds’ Perspectives on theirExperience of Religion”. In A. Lewis and G. Lindsay (eds) Resear-ching Children’s Perspectives pp. 135–49. Buckingham: Open Univer-sity Press.

Parke, R. D. and Sawkin, D. B. (1979). “Children’s Privacy in the Ho-me”, Environment and Behaviour 11: 87–104.

Percy-Smith, B. (2002). Contested Worlds: Constraints and Opportuni-ties in City and Suburban Environments in an English MidlandsCity. In: Chawla, L. (ed.) Growing up in an Urbanising WorldUNESCO and Earthscan, London.

Proshansky, H. and Fabian, A. (1987). The Development of Place Iden-tity in the Child. In: Spaces for Children: The Built Environment andChild Development Eds. C.S. Weinstein and T.G. David New York:Plenum.

Punch, S. (2002). Research with Children. The same or different fromresearch with adults? Childhood Vol. 9 (3): 321–341.

Ritala-Koskinen, A. (1994). Children and the Construction of Close Re-lationships: How to find out the Children’s Point of View. In:Brannen, J. and O’Brien, M. (Eds.) Childhood and Parenthood. Insti-tute of Education, London: University of London.

Sibley, D. (1991). “Children’s geographies: some problems of represen-tation”, Area 23: 269–270.

Skelton, T. and Valentine, G. (Eds.) (1998). Cool Places: Geographies of Yo-uth Culture. London: Routledge.

Sontag, S. (2002). On Photography. Penguin Classics.Taylor, A. F, Wiley, A., Kuo, F. E. and Sullivan, W. C. (1998). “Growing

up in the Inner City: Green Spaces as Places to Grow”, Environmentand Behaviour 30: 3–27.

Tonucci, F. and Rissotto, A. (2001). “Why Do We Need Children's Par-ticipation? The Importance of Children's Participation in Chan-ging the City”, Journal of Community & Applied Social Psychology 11:407–419.

Valentine, G. (1996). “Children should be seen and not heard: the pro-duction and transgression of adults’ public space”, Urban Geography17(3): 205–220.

Valentine, G. (1997). “A safe place to grow up? Parenting, Perceptionsof Children’s Safety and the rural idyll”. Journal of Rural Studies13(2): 137–148.

Valentine, G. (2000). “Exploring Children and Young People’s Narrati-ve of Identity”, Geoforum 31: 257–267.

Ve~ernji list 20. svibanj 2003. Dje~ja igrali{ta grade se bez potrebne za{ti-te, a bez toga nema ni ulaska u Europsku uniju.

White, R. (1998). Public Space for Young People: A Guide to Creative Projectsand Positive Strategies, pg 146, NSW: Australian Youth Foundation.98


White, R. (1994). Street life: police practices and youth behaviour. In:R. White and Calder (Eds.) The Police and Young People in Australia.Cambridge: Cambridge University Press.

Wolfe, M. (1978). Childhood and Privacy. In: Children and the Environ-ment. New York: Plenum Press.

DODATAK – FOTOGRAFIJE

Mjesto mi je jako privla~no. To je moj park u kojem sam odra-stao. Puno je zelenila i prirode. Tu se zezam i igram. Posebno mije zato {to me svi poznaju.Stipan, 12

Vaàn mi je zbog toga {to se tu igram i zabavljam sa svojimfrendicama, zgrada u kojoj ja ìvim okruùje ga pa imam po-gled na njega.Martina, 12 99



Na njoj radimo izlete i u`ivamo u njima znaju}i da u traviima dosta buba i moljaca (u{i).Petra, 12

Uvijek se tu sanjkam i igram kada je zima. Imam tako|er punouspomena i sa obadva brata jer radimo svakakve ludosti tamo…Martina, 13

100


Jer na trgu se skupljaju djeca i onda se igramo ne~ega npr. gra-ni~ara, gumi-gumija…Sara, 12

Va`ne su mi zato jer se tamo okuplja cijeli moj razred na dogo-vorima, a izolirane su, {to mi pa{e.Mirta, 12

101



... va`no mi je {to u nju odlazim skoro svaki dan, u njoj u~im,u njoj sam stekla nove prijatelje.Mateja, 13

Zato {to na igrali{tu svi zajedno vje`bamo, igramo razne sport-ske igre, a ponekad ovdje odlazim s bratom igrati nogomet.Kristina, 13

102


AnkaMI[ETI]

TKO JE ZAGREB MENI:

otkrivanje zagreba~kogidentiteta u esejima

gimnazijalaca

UVOD

Me|u ve} ponu|enim odgovorima na pregnantno pitanje“tko je Zagreb?”1 svakako bi, uz ve} brojna razmi{ljanja,valjalo razmotriti i ona koja nude njegovi mladi stanovni-ci. Opetovano otvaranje ovog pitanja korisno je i zbog to-ga jer se gradski identitet kao zna~enjska sinteza neprestanosamoproizvodi i dopisuje (Rogi}, 1995.), pa je i svaka novarasprava {ansa za njegovo razumijevanje bilo kroz noviupis bilo kroz ~itanje povratnog konstrukcijskog djelova-nja. U spomenutoj knjizi o identitetu Zagreba Rogi} tvrdikako je identitet socijalni proizvod razli~itih dru{tvenihaktera. Raspravljaju}i pak o identitetu kao sredi{njoj temipostmoderne kulture, Kalanj navodi da “te{ko}e ome|i-vanja i definiranja identiteta proizlaze upravo iz njegovavi{edimenzionalnog i dinami~kog karaktera, koji mu dajekompleksnost ali i fleksibilnost. Svojstvene su mu varijaci-je i podlo`nost reformulacijama...” (Kalanj, 2003., str. 62).Osje}aj zajedni{tva koji se na osobit na~in pojavljuje u vezis odre|enim teritorijalnim entitetom kao {to su zavi~aj,grad, dio grada i sl. ~esto predstavlja i emocionalnu vezu sidejama, ljudima, psiholo{kim stanjima, pro{lim iskustvi-ma i kulturom oblikuju}i identitet osobe, ali i socijalnihskupina ili posebnih (sub)kultura. Njegova uloga va`na jei za oblikovanje individualnog identiteta, osobito kod raz-voja identiteta u djece i mladih (Low, Altman, 1992.). Mla-dima se ne moè zanijekati socijalna posebnost niti sa sta-jali{ta dru{tvenih uloga niti aspiracija. Sociolo{ke raspraveo mladosti kre}u se od isticanja mladih kao posebne soci-jalne grupacije koja se razlikuje od “svijeta odraslih”, ilipak kao supkulturne skupine s obzirom na prihva}anjeposebnih vrijednosti i na~ina pona{anja, do negiranja mla-dih kao posebne i homogene – socijalno ili generacijskiodre|ene skupine. Premda rasprave o mladima, od sedam-desetih godina, stavljaju naglasak na istraìvanje ìvotnihstilova, one kontinuirano traju, {to je pouzdan znak da imsuvremena teorija priznaje status sociolo{kog entiteta (To-mi}-Koludrovi}, Leburi}, 2001.). Na podru~ju urbane so- 105

ciologije, posebice kada je rije~ o urbanizmu i razvojnimstrategijama, sve su ~e{}e rasprave o potrebama posebnihdru{tvenih skupina i njihovu kori{tenju javnih prostora.Me|u njima se isti~u i diskusije o praksama i modelimakori{tenja nekih urbanih sektora od strane mlade popula-cije. Cilj im je prepoznati potrebe korisnika te predloìtina~ine prilagodbe nekih gradskih prostora mladim kori-snicima.2 Metodolo{ka strategija istraìvanja mladih redo-vito uklju~uje i forme kvalitativnih istraìvanja (intervju,promatranje, esej i dr.). Stoga smo, za potrebe istraìvanjame|u zagreba~kim srednjo{kolcima, odlu~ili upotrijebitimetodu eseja.3 @ele}i izbje}i patetiku op}eg mjesta po kojem“na mladima svijet ostaje”, njihovu ulogu u oblikovanju ituma~enju gradskog identiteta radije iz budu}nosti vra}a-mo u sada{njost. O na~inima na koje doìvljavaju svojgrad, zagreba~ki gimnazijalci pisali su u formi kra}eg eseja,potpomognuti s nekoliko pitanja-natuknica. Ta pitanja po-sluìt }e nam, kasnije, i kao vodi~ kroz interpretaciju esejâ.Pi{u}i o odnosu prema Zagrebu, o doìvljaju grada i ìvo-tu u njemu, u~enici su, dakle, kao orijentir imali pred so-bom pitanja:(1) Smatrate li sebe Zagrep~aninom? [to nekoga ~ini Zagrep-

~aninom?

(2) Kako biste ukratko, u samo nekoliko re~enica, opisali gradZagreb?

(3) [to je u Zagrebu posebno lijepo, ~ega drugdje nema?

(4) Koliko grad Zagreb pruà mladim ljudima?

(5) Koji su najve}i nedostatci ìvota u Zagrebu?

(6) Kad zavr{ite {kolovanje, namjeravate li trajno ìvjeti u Za-grebu?

(7) Kako }e Zagreb izgledati za 10 godina?

Od ispitanika smo traìli da upi{u tek dva sociodemo-grafska obilje`ja: spol i mjesto ro|enja. Dob je unaprijedutvr|ena uzorkom, koji je, zbog objektivnih pote{ko}a(pripreme u~enika ~etvrtih razreda za maturu), obuhvatiosamo u~enike koji su upravo zavr{avali tre}i razred. Istra-ìvanje je, naime, provedeno u svibnju 2003. godine, u VII.gimnaziji, u Zagrebu.

Uzorak je sastavljen od 63 u~enice i 31 u~enika. Ro-|enih u Zagrebu je 82, dok ih je 12 ro|eno u drugim mje-stima u Hrvatskoj i inozemstvu. Ove dvije varijable nismokoristili kao nezavisne zbog nesrazmjera skupina unutarnevelikog uzorka, {to se osobito isti~e u slu~aju mjestaro|enja. Umjesto informacije o mjestu ro|enja za na{u te-mu dràli smo zna~ajnijom subjektivnu procjenu – osje-}aju li se ispitanici Zagrep~aninom ili ne. No niti ovaj kri-terij nije ostavio mogu}nost ozbiljnijoj usporedbi dvaju106

Anka Mi{eti}Tko je Zagreb meni:otkrivanje zagreba~kogidentiteta u esejimagimnazijalaca

poduzoraka jer se omjer tek neznatno promijenio ~injeni-com da je 13 u~enika formiralo skupinu nezagrep~ana.Drìmo stoga korisnim promatrati ih kao jedinstvenu sku-pinu – mlade gra|ane Zagreba koji nam mogu pomo}i uodgovoru na sredi{nje pitanje o identitetu grada. Uzorkuse moè prigovoriti manjak raznovrsnosti s obzirom natip {kole. Ipak, prigovor ublaùje odabir metode koja neteì dati reprezentativne spoznaje o cijeloj populaciji, ve}se svjesno fokusira na jednu skupinu ~ije se mi{ljenje drìposebno zanimljivim ili relevantnim. U tom smislu, gim-nazijalce smo odabrali zbog njihove “{iroke” op}e nao-brazbe koja ih redovito upu}uje na daljnje {kolovanje tedopu{ta pretpostavku da je rije~ o skupini iz koje se regru-tira budu}a intelektualna elita jednog dru{tva. Takve okol-nosti dopu{taju nam i pretpostavku da }e u~enici zavr{nihrazreda gimnazije mo}i relativno dobro artikulirati svojemi{ljenje i stavove o jednom op}enitom dru{tvenom pita-nju kao {to je gradski identitet. Ovakav pristup na isklju~ujemlade iz drugih vrsta/tipova {kola, {to moè biti predme-tom budu}ih istraìvanja, pa i me|usobnih usporedba.

TKO JE ZAGREPÂNIN?

Naslovno pitanje najto~nije opisuje prvu namjeru ovoga~lanka. Cilj nam je iz mnogobrojnih obilje`ja grada po-ku{ati izdvojiti ona koja se prenose i ugra|uju u identitetpojedinca – gra|anina. Stoga najprije postavljamo pitanjeiz kojeg se minimuma uvjeta i obveza ostvaruje dru{tvenapripadnost gradu? Na temelju ~ega pojedinac postaje re-prezentant grada i njegov konstitutivni element: drugim ri-je~ima – simbol?

Pojam dru{tvene pripadnosti kako ga obja{njava Ba-novac “predstavlja jedan od onih elementarnih pojmovakoji su toliko bjelodani da se ~ini kako ne zahtijevaju po-sebno definiranje ve} se mogu koristiti aksiomatski. Pojamsmjera na odnos pojedinca i kolektiviteta, ~ime se tekuspostavlja dru{tvenost. Dru{tvena pripadnost je u tompogledu pretpostavljeni kriterij za odre|enje bilo kojeg ko-lektiviteta od obitelji do globalnog dru{tva. Ona odre|ujegranice socijalnih podsustava na razli~itim razinama dru-{tvene organizacije jer odvaja pripadnike od ne-pripadni-ka” (Banovac, 1998., str. 10). Isti autor poziva se na Webe-rovo poimanje “pripadnosti” kao dru{tvenog odnosa kojije povezan isklju~ivo s pojmom “zajednice” a moè se defi-nirati kao dru{tveni odnos “utemeljen na subjektivnom osje-}aju pojedinaca da pripadaju jedni drugima” (Banovac,1998., str. 11). Na istom mjestu Banovac se poziva i naDurkheimov koncept pripadnosti koji je “zasnovan na 107

Anka Mi{eti}Tko je Zagreb meni:


gimnazijalaca

pretpostavci o simboli~kom konstituiranju dru{tvene gru-pe i dru{tva u cjelini” (Ibid, str. 13).

No osim ove “pripadnosti” koju ~lanovi zajedniceosje}aju me|usobno, valja uzeti u obzir i teritorijalnu di-menziju, koja se moè identificirati kroz osje}aj pripadno-sti gradu koji se u prostoru pojavljuje i kao osobita terito-rijalna konfiguracija, odnosno gradu kao teritorijalnoj je-dinici. Weber govori o gradu kao teritorijalnoj korporaciji.Stoga je i u ovom slu~aju rije~ o odnosu zajednice i oko-li{a, prostornog i socijalnog (Mi{eti}, 1996.). Temeljem to-ga odnosa ljudi pridaju zna~enja prostorima i razvijajuraznovrsne sklonosti spram nekog mjesta (Low, Altman,1992.).

[to nekoga ~ini Zagrep~aninom?Pitaju}i srednjo{kolce “[to nekoga ~ini Zagrep~aninom?”nismo im ponudili izbor odgovora, ve} smo pitanje ostavi-li otvorenim. Tako|er, nismo ih ograni~ili niti brojem od-govora, pa je pojedini ispitanik navodio vi{e kriterija pokojima je netko Zagrep~anin. Njihove odgovore grupiralismo u nekoliko kategorija, od kojih svaka ozna~uje jedanmogu}i korijen identifikacije s gradom. U tablici 1 iz-loèni su rangirani postotci dobivenih kategorija (postotakod ukupnog broja ispitanika).

[to nekoga ~ini Zagrep~aninom? %

1. Zagreba~ki “{tih” / Poseban zagreba~ki stil ìvota ipona{anja 96,8

2. Doprinos razvitku / Zalaganje za grad na bilo kojina~in 90,4

3. Svijest o ba{tini / Prihva}anje tradicije i kulturegrada u svakodnevnom ìvotu 84,0

4. Ljubav prema Zagrebu / Osje}aj pripadnosti 58,5

5. Ro|enje i obiteljsko podrijetlo 52,1

6. @ivot u Zagrebu 43,6

Ve} smo rekli da se istraìvanja mla|e populacije do-brim dijelom orijentiraju na istraìvanja ìvotnih stilova. Iporedak odgovora u na{oj tablici potvr|uje da “ìvotnistil” i op}enito “stil pona{anja” imaju presudnu ulogu uformiranju identiteta mladih. Stoga se mladi pozivaju nanjih i kada je rije~ o oblikovanju jedne vrste teritorijal-nog/gradskog identiteta koji bi, po pravilu, saìmao i uje-dinjivao identitete raznovrsnih dru{tvenih skupina, nesvo-dive na zajedni~ki ìvotni stil. Mladi su time potvrdili da isvoj grad doìvljavaju kroz optiku “ìvotnog stila”. Kako108

Tablica 1.


se identificiranje nekoga grada uvijek obavlja uspostavlja-njem razlike spram drugih gradova, moèmo re}i da sumladi skloni tu razliku simboli~ki uspostaviti na razini“ìvotnog stila”.“...Naravno da sebe smatram Zagrep~ankom, jer sam ro|enaovdje, ìvim ovdje, i na kraju krajeva, posjedujem onaj zagre-ba~ki, purgerski ‘{tih’...”

Visoko se cijeni i na~elo “aktivnog sudjelovanja” uìvotu grada. Onoliko koliko je i sam konstitutivni ele-ment grada, toliko stje~e pravo na upis grada u konstruktvlastitog identiteta – kojim se stje~e pravo na naslov Za-grep~anina. Stoga se “doprinos razvitku” i “zalaganje zagrad” moè ~itati kao imperativ, nedostatak kojega je te{konadoknaditi drugim atributima.“...Zagrep~ani su oni koji ìve u Zagrebu i vole ovaj grad, onikoji pridonose boljitku i razvoju grada...”

Tako|er je u rangu obilje`ja “pravoga Zagrep~anina”visoko pozicionirana i svijest o ba{tini. Ona je izravno po-vezana s ~injenicom da se intervencije i pomaci u okoli{une upisuju u “prazan prostor”, ve} se taloè na mnogeprethodne slojeve iskustava, vrijednosti i artefakata, koji zasada{nje i budu}e sudionike djeluju obvezuju}e.“...Nekoga Zagrep~aninom ~ini to {to nosi karakteristike te kul-ture u kojoj je odrastao...”

“...Zagrep~anina ~ini to {to prihva}a kulturu grada i ìvi uskladu s njom...”

“...U~ili su me, kad sam bio mla|i, o gradu, odlazio sam u mu-zeje grada Zagreba, u~ili su me gdje se nalazi koja ulica u Zagre-bu, kazali{te, a pogotovo Gornji grad, te legendarne pri~e o nje-mu. ôvjeka ~ini Zagrep~aninom to {to je odgajan u tom zagre-ba~kom duhu, koji poznaje bliù i dalju povijest grada...”

Prekid razvojnog kontinuiteta i kidanje veza s ba{ti-nom naru{ilo bi identitet grada/gra|anina, pa nije ~udno{to se i ba{tina na{la me|u gotovo nezaobilaznim, konsti-tutivnim uvjetima gradskog identiteta. O njezinoj va`no-sti, pa i obvezatnosti, dodatno govori i podatak da je mla-di smje{taju u sferu svakodnevnog ìvota, tj. svakodnevnogprakticiranja.

Nalazi su sukladni Rogi}evoj tvrdnji da se gradskazbilja procjenjuje/izvodi iz “imperativa identiteta”: “Bu-du}i da je gradska zbilja va`na kao zavi~ajna zbilja, a netek kao polunesre|ena mnoìna funkcionalnih i pragma-ti~nih ulomina razli~itih mreà koje su (neko}) imale za-da}u pobolj{ati gradske ìvotne uvjete na zadanu teritori-ju, takvoj subjektivnosti ukupna kakvo}a gradske zbilje po-staje va`na ne samo na pragmati~noj razini; nego, u istimah i na identitetnoj” (Rogi}, 2001., str. 490). 109



gimnazijalaca

Iskaz o “ba{tini u svakodnevici” kao identitetskoj kom-ponenti na vrhu popisa poèljnih osobina Zagrep~ana po-sebno je vaàn jer nije mladim ispitanicima sugeriran, ve}se pojavljuje, kao i drugi navedeni odgovori, najve}im dije-lom iz intuitivne predod`be o tome tko bi Zagrep~anintrebao biti.

Osim posjedovanja navedenih osobina, Zagrep~aninbi, po mi{ljenju ispitanikâ, trebao biti u nekoj vrsti emo-cionalne veze s gradom. Vi{e od polovice ispitanika takoodre|uje odnos spram grada donekle i kao odnos spram“zavi~ajnog mjesta”, kojemu se naprosto – emocionalnopripada.“...Netko je Zagrep~anin ako osje}a da pripada tom gradu, aline mora nu`no ìvjeti u Zagrebu ili biti ro|en...”

Takva naklonost, premda jasnije izraèna u manjim isrednjim gradovima, nije neva`na niti za ukupnu bilancusocijalnog kapitala velikoga grada.

Nije zanemariv ni odgovor o va`nosti “ro|enja u gra-du” i “obiteljskog podrijetla”.“...Ja sebe smatram Zagrep~ankom zato {to sam tu ro|ena, mojiroditelji su tu ro|eni, a i njihovi roditelji...”

Vjerojatno se pretpostavlja da }e ~injenica ro|enja/po-drijetla sama po sebi proizvesti u~inak “emocionalne veze”i ukloniti efekte “rezervnog zavi~aja”, koji ~esto imaju onigra|ani ro|eni “negdje drugdje”. Premda su ova dva odgo-vora na samom dnu ljestvice poèljnih osobina Zagrep-~ana, ona su zastupljena u vi{e od polovice ispitanika ipredstavljaju sna`ne ~imbenike identifikacije s gradom i“teritorijalne ukorijenjenosti”,4 zbog ~ega se grad, neovi-sno o njegovoj veli~ini, doìvljava kao zavi~ajno mjesto.

Ne{to manje od polovice ispitanika osobito va`nomsmatra ~injenicu “ìvota u Zagrebu”. Premda se ovaj odgo-vor moè ~initi suvi{nim u onoj mjeri koliko se to napro-sto podrazumijeva, ipak ga predlaèmo i dodatno interpre-tirati. Mjesto ìvljenja, mjesto izbora – suprotstavlja se “za-vi~ajnom gradu” kao “mjestu ro|enja/podrijetla”.“...Zagrep~aninom se ne postaje ro|enjem, kao uostalom ni gra-|aninom nijednog velikog grada. Mora{ se tako pona{ati, u skla-du s propisima, jer ipak si na neki na~in privilegiran ìvotom uglavnom gradu...”

“...Sebe ne smatram pravom Zagrep~ankom jer tu nisam ro|ena initko od moje uè obitelji ne ìvi u Zagrebu. Ipak, volim Zagrebi voljela bih se jednog dana osje}ati kao prava Zagrep~anka...”

U tom smislu i gradski, zagreba~ki identitet razumijese kao ne{to u ~emu gradski sudionici aktivno sudjeluju –konstrukt koji je mogu}e mijenjati, pa i proizvesti.110


KAKAV JE ZAGREB GRAD?

“...Lijep, osobit, zanimljiv, predivan, otvoren i ljubazan grad sdobrim ljudima...”

Kada smo zamolili ispitanike da ukratko opi{u Za-greb izdvajaju}i samo tipi~na obilje`ja, dobili smo prili~no{aroliku sliku grada izraènu kroz vi{e proturje~ja: vele-grad – srednji/mali grad; ure|en grad/kaoti~an grad; obe-}avaju}i grad/grad bez perspektive. Njihove odgovore gru-bo saìmljemo u nekoliko skupina:

1. Ekologijska perspektiva. Ovakvo ~itanje grada ta-ko|er nije bez dvostrukog ozna~ivanja. Zagreb se, naime,opisuje kao “lijep grad/~ist grad”, ali i kao grad “prena-pu~en, zagu{ljiv, pun smoga”.“...Zagreb je lijep grad, negdje ~ist, negdje prljav...”

“...najljep{e je {to se nedaleko od centra grada moè na}i ~ista pri-roda i mir...”

“...uvijek mogu na}i mirnu oazu, park ili jezero...”

“...s ljepotom Zagreba kosi se njegova ne~isto}a, zaga|enost...”

“...grad je malen, prepun ljudi, automobila, svega...”

“...lijepa, ~ista metropola...”

2. Socio-kulturna perspektiva. Isti~e se uloga Zagrebakao kulturnog sredi{ta dràve, ali i multikulturalnost gra-da te u kulturno-identitetskom smislu nagla{uje pripada-nje europskoj kulturnoj tradiciji.“...Zagreb bih opisala kao grad s mnogo prednosti koje uklju~ujuljepote starih ulica, rasko{ne parkove, povijesne spomenike i mu-zeje, grad koji po{tuje tradiciju i kulturnu ba{tinu... Trebali bi sepotruditi da ga prezentiramo svijetu kao pravi zapadnja~ki, me-tropolski grad...”

“...Grad Zagreb je hrvatska metropola, politi~ka, kulturna, i go-spodarsko sredi{te. Najve}i i najmnogoljudniji hrvatski grad...Po svojem izgledu srednjoeuropska je metropola...”

3. Modernizacijska perspektiva. Za na{e ispitanike“moderan grad” povezuje se s gradom koji osigurava pred-nosti i pruà zna~ajne razvojne mogu}nosti. Ispitanici suposebno nagla{ivali modernizacijsku ulogu Zagreba kao iprednosti {to iz nje proizlaze u odnosu na druge hrvatskegradove.“...Tako|er mislim da pruà velike mogu}nosti u daljnjem {kolo-vanju, zapo{ljavanju i smatram ga lijepim mjestom za boravaksvoje obitelji...”

“...Zagreb je glavni grad Hrvatske pa u njemu ima najvi{e mo-gu}nosti za uspjeh u ìvotu...”

111

Prednosti i nedostatci ZagrebaTipi~no pitanje urbanosociolo{kih istraìvanja o predno-stima i nedostatcima nekog grada u odnosu na druge suge-rirali smo, pone{to modificirano, i u ovom istraìvanju.Svi su u~enici prilikom pisanja eseja uzeli u obzir tu “na-tuknicu” i izrazili svoje mi{ljenje, ponekad samo o pred-nostima, ponekad o nedostatcima, a naj~e{}e i o jednom io drugom aspektu.

Odgovore smo saèli u nekoliko kategorija, te ih u ta-blici prikazujemo rangirane po ~estini pojavljivanja. Kvan-tificiraju}i njihove odgovore, zasigurno smo ih osiroma-{ili. Oni svoje pravo zna~enje dobivaju u kontekstu cjelovi-tog razmi{ljanja o gradu. Taj manjak nastojat }emo nadok-naditi izvornim citatima iz eseja kojima }emo potkrijepitiovu analizu.

Prednosti ìvota u Zagrebu f

1. Ure|en/lijep grad (arhitektura, parkovi...) 34

2. Mogu}nost stjecanja (naj)bolje naobrazbe 23

3. Mno{tvo mjesta za izlazak i zabavu mladih 19

4. Velegradski/kozmopolitski duh 7

5. Bogat kulturni ìvot 5

6. “Tu sam doma” 4

Vidljivo je da u~enici najvi{e cijene ure|enost i ljepo-tu grada, njegov arhitektonski rukopis, ali i urbanizam ko-ji ra~una s parkom kao sastavnim dijelom grada. To odu-{evljenje fizi~kom komponentom grada redovito se odnosina visoko vrednovanje gradskog sredi{ta i graditeljske tra-dicijske ba{tine.“...Grad je prepun zanimljivih lokacija, arhitekture i parkova...”

“...Ima prekrasnu arhitekturu i spomenike koji ~ine ponos ovoggrada. Mislim da je u Zagrebu posebno lijepa sama jezgra gradagdje se moè vidjeti izgled grada gotovo od njegovog osnutka...”

“...Zagreb je stari grad i to ga ~ini lijepim...”

“...Novi Zagreb i ova moderna podru~ja mi se uop}e ne svi|aju.Volim ulice s drve}em, stare tro-~etvorokatnice, trg sa cvije}em,Gornji grad...”

“...Iako je, s obzirom na europske metropole, kao igla u plastu si-jena, Zagreb je bajkovit grad. Njegovi parkovi, trgovi, starezgrade, ulice... sve me to odu{evljava...”

Iz perspektive svoje generacije (zavr{ni razredi gimna-zije) ispitanici su o~ekivano uo~ili i dobro ocijenili i obra-zovne mogu}nosti koje im pruà grad te koli~inu i raz-novrsnost zabavnih sadràja.112

Tablica 2.

“...Zagreb pruà veliki spektar {kola i obrazovnih ustanova...”

“...Grad Zagreb je pravi europski velegrad...”

Uz isticanje “velegradskog duha” te posebno apostro-firanje gradske kulturne ponude, najmanje o~ekivana, po-javila se i skupina odgovora koju smo nazvali – doslovnocitiraju}i odgovor – “Tu sam doma”, a koji u gradu napro-sto valoriziraju “osje}aj pripadnosti mjestu” kao specifi~nuemocionalnu prednost {to je za njih ima Zagreb spramdrugih gradova.

“...kada do|em doma od nekud i samo udahnem gradski smog –znam: doma sam...”

“...Zagreb je ‘moj’ grad...”

“...U Zagrebu je najljep{e {to se ovdje nalazi moj topli dom...”

Nedostatci ìvota u Zagrebu f

1. Neadekvatan javni gradski prijevoz 47

2. Premalo (raznovrsnih) sadràja za mlade 24

3. Nezaposlenost 20

4. Problemati~na komunalna infrastruktura iodràvanje grada 15

5. Prebrz ìvotni ritam, buka, prenapu~enost 12

6. Previ{e “do{ljaka” 12

7. Nesigurnost/kriminal 11

8. Nedostatak sportsko-rekreacijskih objekata 10

9. Monotonost/uniformnost na~ina ìvota 9

10. Nema podzemnu èljeznicu (metro) 7

Prvim mjestom duga~kog popisa nedostataka ovladalesu neprilike s gradskim prometom. Podsje}amo, ispitanicisu mjerodavni ocjenjiva~i prometnih (ne)prilika samom~injenicom da su njegovi svakodnevni(no}ni) korisnici.Ovisnost o javnom gradskom prijevozu proizlazi iz njiho-ve dobi kad jo{ nisu u mogu}nosti koristiti individualniprijevoz. Moè se re}i da, op}enito, njihova o~ekivanja ipotrebe za mobilno{}u unutar grada nisu zadovoljene.

“...U stvari, to je jedan relativno malen grad kojeg su pove}ale izakomplicirale tramvajske linije. Ba{ i nije u redu da mi od Ja-runa do Dubrave treba sat vremena putovanja – pa za to vrije-me ve} mogu oti}i u Karlovac i vratiti se!”

“...Veliki nedostatak je slaba povezanost Zagreba sa svojim pred-gra|ima...”

“...Najve}i nedostaci ìvota u Zagrebu su prevelike gu`ve i pre-velika buka, lo{e ceste, neorganiziranost, velika nezaposlenost...” 113

Tablica 3.



gimnazijalaca

Pritu`ba na premalo sadràja za mlade u izravnoj jevezi i s nagla{ivanjem monotonosti/uniformnosti na~inaìvota, pa ako se odgovori pro~itaju kao dvije strane istogproblema, onda se on pokazuje jo{ zna~ajnijim.“...Mislim da Zagrebu nedostaje ne{to novo, druga~ije, neko no-vo mjesto za izlazak jer su no}ni izlasci uvijek isti, monotoni...”

Problem je i neodràvanje grada:“...Gu`ve u prometu, ru{evne i ru`ne ku}e u sredi{tu grada...”

“...gotovo sve ceste na periferiji imaju rupe i grabe...”

“...smeta mi sme}e po ulicama...”

Nesigurnost i ugroza kriminalom, za pretpostaviti je,pojavljuje se kao posljedica ~estih ve~ernjih/no}nih izlaza-ka gdje su izloèni doticaju s raznovrsnim oblicima soci-jalno nepoèljnog i opasnog pona{anja, kao {to su primje-rice alkoholizam, narkomanija, fizi~ki napadi i sl.“...Najve}i nedostaci ìvota u Zagrebu su brojne opasnosti kojevrebaju ljude, (alkohol, droga), izoliranost ljudi...”

Prigovor “do{ljacima” ponajprije ima korijen u su-protnosti poèljnih i nepoèljnih ìvotnih stilova i navika.Ipak, ovako generalizirano iznesen, osim {to smjera bitinekorektnim iskazom, i sam je u suprotnosti s njihovim,na istom mjestu izraènim, èljama da Zagreb profunkcio-nira kao velegrad/metropola.

Nastojanje da se grad uspje{no transformira u ravno-pravan europski velegrad potvr|uje se i kroz zahtjev za iz-gradnjom podzemne èljeznice. Premda se javlja istodobnos isticanjem prometnih pote{ko}a, zalaganje za metro, osimnastojanja da se razrije{e prometne neprilike ovdje ima isimboli~ku ulogu potvrde velegradskog identiteta.

Omiljena mjestaPrilikom davanja uputa za pisanje eseja u~enike nismo po-sebno potaknuli da navode najpoèljnija mjesta. Ipak, unjihovim tekstovima ~esto se izrijekom navode i gradskiprostori za koje drè da su osobito ugodni za boravak i ak-tivnosti ili pak da su naprosto posebna i nezamjenjivamjesta. Me|u njima se isti~e prostor neposredno oko jeze-ra Jarun, tj. prostor sportsko-rekreacijskog centra Jarun.“...Ni jedan drugi grad nema Jarun, nema Ribnjak, nema mje-sta koja su tako izolirana i lijepa...”

“...svakom od nas je zadovoljstvo, posebno u toplijim danimapro{etati Zrinjevcem, rashladiti se na Sljemenu...”

“...Gornji grad i pogled s njega odi{u posebnim duhom...”

114


Omiljena mjesta u gradu f

1. Jarun 26

2. Maksimir 15

3. Gornji grad 13

4. Zrinjevac 8

5. Trg bana Jela~i}a i “uì centar” 8

6. Sljeme 6

7. Sava (savski nasip) 3

îtaju}i popis, lako uo~avamo pretek “zelenih zona”.Izvan zelenih zona privla~nost imaju tek zagreba~ki Gor-nji i Donji grad. U tom smislu, premda na za~elju, zna~aj-no je i pojavljivanje rijeke Save, koja se nerijetko na|e i napopisu pre{u}enih/zaboravljenih mjesta, koji je u Zagrebu,o~ito, poduì.5

Ve} povr{na analiza odsutnog suo~ava nas s ~injeni-com da u~enici gotovo uop}e ne spominju objekte suvre-mene arhitekture (samo jedan ispitanik spomenuo je “Ci-bonin toranj”) niti u pozitivnu niti u negativnu kontek-stu. Radije govore o “novim gradskim ~etvrtima”. I naklo-nost gornjogradskoj i donjogradskoj arhitekturi tako|er sepokazuje kao naklonost spram uli~nog sklopa, ambijenta,tipa urbanizma, nego kao identifikacija preko pojedina-~nih autorskih ostvarenja. Tako|er, ni traga objektu od“me|unarodnog zna~enja”, kojim bi grad probio granicenacionalne metropole i identificirao se i u europskomkontekstu. [tovi{e, mnogi uvidi pokazuju da se u razdob-lju nakon Drugog svjetskog rata Zagreb utvrdio u ulozi ti-pi~nog makroregionalnog sredi{ta. Sukladno tome “...Za-greb nu`no ostaje bez i minimalnih tragova me|unarod-nog identiteta, koji bi bili prirodna posljedica ~injenice daZagreb utje~e na europske tokove robe i radne snage, akove} ne i kapitala...” (Rogi}, 1995.). Zagrebu je, drì Rogi},kao “paleoindustrijskom sredi{tu federacije” stoga dopalatek uloga – “odsutno mjesto u me|unarodnoj urbanojmreì”.

BUDU]NOST U GRADU – GRAD U BUDU]NOSTI

Upravo u europskom kontekstu ispitanici rado sagledava-ju i svoju budu}nost, i budu}nost grada. Sukladnost tihdviju putanja usmjeruje i odgovore na slijede}a pitanja onamjerama – a mo`da vi{e i o njihovim èljama – da osta-nu ìvjeti u Zagrebu ili da iz njega odu.

Tek ne{to vi{e od polovice ispitanika izrijekom je po-tvrdilo namjeru trajnog ostanka u Zagrebu. Oko petina 115

Tablica 4.



gimnazijalaca

ispitanika najavljuje odlazak, dok je broj onih koji jo{ neznaju ili su zaobi{li ovo pitanje tek neznatno ve}i.

Kad zavr{ite {kolovanje, namjeravate litrajno ìvjeti u Zagrebu? %

1. Da 57,4

2. Ne 19,1

3. Jo{ ne znam 13,8

4. Bez odgovora 9,7

Razumije se, rije~ je prije o karakteristi~nim mlade-na~kim aspiracijama negoli o ~vrstim planovima, pa ih nataj na~in valja i tuma~iti. Uostalom, u toj dobi nerijetka jei promjena mjesta boravka vezana uza studiranje u dru-gom gradu. U na{em slu~aju, s obzirom na iskazane stavo-ve o obrazovnim mogu}nostima Zagreba spram drugihhrvatskih gradova, moèmo zaklju~iti da bi cilj tog prese-ljenja bio, dakako, u inozemstvu.“...Kada zavr{im {kolovanje, ne znam da li }u trajno ìvjeti uZagrebu... namjeravam kasnije ìvjeti u nekom drugom europ-skom ili svjetskom gradu...”

“...ne razmi{ljam o tome da li bih ostao u Zg ili ne... vidjet }emo{to bude, mo`da se pruì prilika 'vani' raditi, ali za{to ne i osta-ti...”

Zanimljivo je usporediti ove nalaze s odgovorima do-bivenim na sli~no pitanje u anketnom upitniku iz 2000.godine, primijenjenom na reprezentativnom uzorku (pu-noljetne) zagreba~ke populacije.

Namjeravate li i dalje ìvjeti u Zagrebu? %

Da, namjeravam trajno ìvjeti u Zagrebu 89,0

Ne, tu sam samo privremeno i nastojat }uodseliti ~im to bude mogu}e 3,1

Odselit }u kad ostarim ili odem u mirovinu 4,0

Ne{to drugo 3,7

Bez odgovora 0,2

Ukupno 100

Izvor: Urbane aspiracije gra|ana Zagreba, Institut Pilar, 2000. Istraìva~koizvje{}e

116

Tablica 5.

Tablica 6.


Mislite li da }e Va{a djeca ostati ìvjeti uZagrebu ili }e se odseliti? %

Vjerujem da }e ostati 72,0

Mislim da }e se odseliti 3,7

Ve} se jedno ili vi{e djece odselilo 7,1

Ne znam, ne mogu ocijeniti, bez odgovora 17,2

Ukupno 100

Izvor: Urbane aspiracije gra|ana Zagreba, Institut Pilar, 2000. Istraìva~koizvje{}e

Gotovo 89% ispitanika iz populacije “odraslih” nam-jerava trajno ìvjeti u Zagrebu, dok je takva odlu~nost pri-sutna tek u 57% mladih. Ovi podatci o~ituju razliku iz-me|u aspiracija srednjo{kolaca, s jedne, i “populacijskogprosjeka”, s druge strane. No, ovom prigodom, vi{e nas za-nima procjena (odrasle populacije) ho}e li njihova djecaostati ìvjeti u Zagrebu. Razlika se smanjuje kad se uspore-de stavovi u tablicama 5 i 7. Unato~ visokom udjelu rodi-telja koji smatraju da }e im djeca ostati u Zagrebu, gotovotre}ina ih ra~una s mogu}no{}u da }e im djeca oti}i ìvjetidrugdje, ili su to ve} i u~inila, {to se pribliàva postotkuu~enika koji su u esejima izjavili da “ne namjeravaju ìvjetiu Zagrebu” ili se “jo{ nisu odlu~ili” ho}e li oti}i ili ostati.

Kako }e Zagreb izgledati za 10 godina?

Raspodjela odgovora na ovo pitanje ne iznena|uje zbogzna~ajne prevage optimizma – tj. povjerenja da }e grad iz-gledati zna~ajno bolje – nad pesimizmom, koji predvi|azna~ajnu negativnu promjenu. Svakako, iznena|enje je po-datak da ~ak 22,3% ispitanika smatra kako u (ne ba{ krat-kom) razdoblju od idu}ih 10 godina – ne}e biti promjene.Takvo mi{ljenje ispitanici naj~e{}e nisu posebno obrazlaga-li. Premda se moè pro~itati kao nezainteresiranost, ne tre-ba ga odmah pribrojiti skupini pesimisti~nih. Mo`da serazlog ovakvu stavu koji ne predvi|a promjene krije u (pri-je spomenutoj) izraènoj emocionalnoj vezi s gradom, kojise voli ovakav kakav je sada i kakvoga ga svakodnevnoupoznaju. U tom slu~aju predvi|anje stanja status quo mo-è se protuma~iti kao èlja da grad “sa~uva” prepoznatljividentitet, da bude otporan na vrijeme. Takvo tuma~enjeohrabruju i izjave poput:

“...Mislim da se Zagreb za 10 godina ne}e drasti~no promijeniti.Svi|a mi se ìvot u Zagrebu. Volim Zagreb...”

Naravno, na drugoj su strani mi{ljenja koja izravnovode pesimisti~nom scenariju: 117

Tablica 7.



gimnazijalaca

“...Naàlost, ne}e se promijeniti ni za 10 godina, jer nitko neulaè u njega...”

Kako }e Zagreb izgledati za 10 godina f

1. Ostat }e uglavnom isti, bez promjene 22,3%

2. Promijenit }e se zna~ajno – na lo{ije 11,7%

3. Promijenit }e se zna~ajno – na bolje 48,9%

4. Bez odgovora 17,0%

Projekcije Zagreba u budu}nosti otvorile su, u na{ihispitanika, niz socio-ekolo{kih pitanja i mogu}ih razvojnihproblema, te se moè re}i kako je u fokusu njihova intere-sa pitanje o budu}nosti grada neodvojivo od pitanja kvali-tete ìvota.“...Za 10 godina mislim da }e Zagreb biti u kaosu. Bit }e pretr-pan automobilima i bit }e sve puno smoga. @ivot po ljeti u Za-grebu }e biti nemogu} kakav je ve} i sad...”

“...Siguran sam da }e se Zagreb razviti u jedan pravi, veliki eu-ropski grad, i da }e biti dio Europe jer tamo i pripada...”

“...Za 10 godina Zagreb }e biti puno napu~eniji, nadam se da }edoìvjeti pozitivne promjene...”

“...Sigurno bolji nego danas, mislim da }e se ceste popravit, grad}e se pro{irit...”

“...bit }e jo{ vi{e ljudi, bit }e jo{ ve}i...”

“...Nadam se da }e za 10 godina rije{iti pitanje Jaku{evca, pro-blem zapo{ljavanja i pitanje ‘podzemne’...”

“...Veliki grad i jedno od glavnih urbanih sredi{ta ju`ne i jugo-isto~ne Europe... vjerojatno prljav, ali imu}an i bogat grad...”

“...Bit }e jednako nepovezan s Europom kao i danas... mo`da~ak i gore...”

“...ljudi }e se osje}ati da stvarno ìve u velikom gradu...”

“...nadam se da }e do tada i dalje zadràti svoj duh, no ipak bitiu korak s ostalim europskim i svjetskim gradovima...”

Scenariji su, svakako, razli~iti, no zajedni~ko im jepredvi|anje rasta grada i u prostornom i u demografskompogledu. Stoga gimnazijalcima izgleda da i uspje{an razvi-tak ovisi o tome kako }e se uspje{no grad nositi s tim ra-stom.

Osim toga, kao ~vrsta referentna to~ka usidrila se Eu-ropa, pa }e se, ako slijedimo logiku na{ih mladih ispitani-ka, svaka daljnja promjena uspore|ivati s njom i, napro-sto, mjeriti europskim mjerilima.

118

Tablica 8.


ZAKLJUÂK

Analiziraju}i eseje srednjo{kolaca pisane o Zagrebu, bilismo svjesni opasnosti da na skliskom tlu interpretacija nji-hovih misli, ideja i stavova, ponekad dvosmislenih, pone-kad ironi~nih – ustrajemo oko naoko va`nog ili presko-~imo ne{to {to zasluùje ve}u pozornost. Odlu~ili smo seza metodu eseja vjeruju}i da }emo se na ovaj na~in najvi{epribliìti odgovoru na parafrazirano pitanje koje smo è-ljeli da svaki od njih sebi postavi: Tko je Zagreb meni? Tek-stovi koje smo dobili u velikoj mjeri nisu do kraja “anali-ti~ki iskori{teni”, jer svako novo ~itanje otkriva novu razi-nu odnosa spram grada. Na temelju napisanog poku{alismo interpretirati grad kroz doìvljaj skupine njegovihmladih stanovnika. Istodobno sa slikom Zagreba nastojalismo uobli~iti i njihovu sliku Zagrep~anina, kao njegovakonstitutivnog elementa, reprezentanta, jednom rije~ju: sim-bola. Ispitanici drè da se Zagrep~anin ostvaruje i na sim-boli~koj razini prakticiranjem posebnog ìvotnog stila iligestâ, ali i na podru~ju svakodnevnog djelovanja za dobro-bit grada. Moè se re}i da oko tih stavova nema prijepora.Tako|er je, po njima, za Zagrep~anina karakteristi~no pri-hva}anje tradicije i kulture grada. Ne{to manji broj, okopolovice ispitanika, inzistira na emocionalnoj vezi s gra-dom i osje}aju pripadnosti te obiteljskom podrijetlu gra-|ana kao uvjetima da se postane i bude Zagrep~aninom.

Promatraju}i ove rezultate u cijelosti, vidimo da seZagreb u optici njegovih mladih stanovnika ~ita kao dvo-smislen iskaz. S jedne strane doìvljen je kao velegrad, me-tropola, a s druge strane pokazuje obilje`ja zavi~ajnog, naj-bliè re~eno srednjeg, pa ~ak i malog grada.

Ve} i sama ~injenica {to su u poku{ajima da opi{u Za-greb, da odgovore na spomenuto pitanje Tko je Zagreb?,u~enici naj~e{}e traìli polazi{te u definiranju pomo}u oz-nake veli~ine, lutaju}i od kategorija veliki grad, srednji grad,mali grad, vra}a nas na spomenuto proturje~je: metropola– srednji/mali grad. Protivnost se temelji vi{e na socijalnojrazlici nego na statisti~koj. To se pokazalo i kroz ove esejeu kojima se prednost davala “ìvotnom stilu”, kulturi, du-hu grada, sveop}oj kvaliteti ìvota, mnoènju mogu}nosti:razvojnih, obrazovnih i drugih. [tovi{e, statisti~ki otklonod velegrada moè zna~iti da je Zagreb prona{ao “pravumjeru”. Ali u socijalnom smislu, manjak velegradskih atri-buta dovodi u pitanje njegovu metropolsku ulogu. Niz iz-nesenih prigovora, o~ekivanja, pa i predvi|anja, govore uprilog tome. Na koncu, ako Zagreb u sebi nosi dva identi-teta ({to zna~i da nosi dva grada), i pitanje – tko je Zagreb– u sebi nosi dva pitanja: Tko je Zagreb u Hrvatskoj? i Tko 119

je Zagreb u Europi? Zagreb – metropola neprestano se od-mjerava s drugim hrvatskim gradovima, ali istodobno i sdrugim europskim metropolama. To odmjerivanje doga|ase, izme|u ostalog, i kroz ove eseje, kroz svakodnevna raz-mi{ljanja i procjenjivanja njegovih (mladih) stanovnika.Podsje}amo, Bogdanovi} (2001.) je napisao: “...svaka pravametropola u sebi sabire reflekse i ~estice mnogih drugihdragocjenih gradova... U mnogim gradovima ovog na{egsvijeta, kao u ispup~enom ogledalu, ogledaju se i mnogidrugi gradovi. êstice univerzalnog trepere u odlomcima imrvicama gradske materije; one se ponekad, recimo u stil-skim fragmentima, gotovo mogu opipati, ali se dublje iupe~atljivije ~itaju u iskricama duha i ukusa, u ukupnojauri gradske li~nosti.” Uspore|uju}i Zagreb s drugim me-tropolama, u~enici koji su pisali ove eseje traìli su njiho-ve tragove u njemu, i traìli su Zagreb u njima. I to je, za-sigurno, prva indicija njegova upisivanja u europsku urba-nu mreù.

BILJE[KE 1 Vidjeti vi{e u Rogi}, I. (1997.). Tko je Zagreb?. Zagreb: Hrvatska sve-u~ili{na naklada.

2 Vidjeti, primjerice u: Crane, Ph., Dee, M. (2001.). Young people, pu-blic space and new urbanism. Youth Studies Australia, 20(1); te Wool-ley, H., Spencer, Ch., Dunn, J., Rowley, G. (1999.). The Child as Citi-zen: Experiences of Biritish Town and City Centres. Journal of UrbanDesign, 4(3).

3 Iskustvo u prija{njim istraìvanjima pokazalo je da je ova metodavrlo plodonosna jer se njome ~uva neposrednost mladena~kog iz-ri~aja. Vidjeti, primjerice, analize eseja mladih u Rogi}, I., Mi{eti}, A.(2000.). Sisak u gra|anskom iskustvu. U: Rogi}, I., Miki}, M., Mi{eti},A. (ur.) (2000.). Sisak 2000+: sociodemografska upori{ta budu}eg Siska. Za-greb: Institut Pilar; te Raboteg-[ari}, Z., Rogi}, I. (2002.). Daleki ìvot,bliski rub: kvaliteta ìvota i ìvotni planovi mladih na podru~jima posebnedràvne skrbi. Zagreb: Dràvni zavod za za{titu obitelji, materinstva imladeì; Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar.

4 O fenomenu “nove urbane zavi~ajnosti” vidjeti vi{e u Rogi}, I.(1992.). Periferijski puls u srcu od grada. Zagreb: Hrvatsko sociolo{kodru{tvo.

5 I svjedo~i o identitetskim prazninama karakteristi~nim za “pseudo-gradska tkiva”, koja spominje Bogdanovi} (2001.), diskutiraju}i o pro-blemima gradskog identiteta.

120


LITERATURABanovac, B. (1998). Dru{tvena pripadnost, identitet, teritorij: sociolo{ko istra-ìvanje regionalne pripadnosti u Istri. Rijeka: Pravni fakultet.

Bogdanovi}, B. (2001). Grad i budu}nost. Zagreb: Naklada Mlinarec-Pa-vli}.

Crane, Ph.; Dee, M. (2001). Young people, public space and new urba-nism. Youth Studies Australia, 20 (1), str. 11–24.

Kalanj, R. (2003). Zov identiteta kao prijeporno znanstveno pitanje. So-cijalna ekologija, 12 (1–2), str. 47–69.

Low, S. M.; Altman, I. (1992). Place Attachment, Human Behaviour andEnvironment. New York, London: Plenum Press.

Mi{eti}, A. (1997). Socijalne zna~ajke rive u ìvotu grada: primjer Splita.Dru{tvena istraìvanja, 1 (27), str. 71–89.

Osvrt na urbane aspiracije gra|ana Zagreba (2000). Zagreb: Institut dru-{tvenih znanosti Ivo Pilar.

Raboteg-[ari}, Z.; Rogi}, I. (2002). Daleki ìvot, bliski rub: kvaliteta ìvotai ìvotni planovi mladih na podru~jima posebne dràvne skrbi. Zagreb:Dràvni zavod za za{titu obitelji, materinstva i mladeì, Institutdru{tvenih znanosti Ivo Pilar.

Rogi}, I. (1992). Periferijski puls u srcu od grada: zamke revitalizacije. Za-greb: Hrvatsko sociolo{ko dru{tvo.

Rogi}, I. (1997). Tko je Zagreb?: prinos sociologijskoj analizi identiteta gradaZagreba. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada.

Rogi}, I. (2001). Tehnika i samostalnost: okvir za sliku tre}e hrvatske moder-nizacije. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada.

Rogi}, I.; Mi{eti}, A. (2000). Sisak u gra|anskom iskustvu, 2000. Sisak2000+: sociodemografska upori{ta budu}eg Siska. I. Rogi}; M. Miki}; A.Mi{eti} (ur.). Zagreb: Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar.

Tomi}-Koludrovi}, I.; Leburi}, A. (2001). Skepti~na generacija: ìvotni stilo-vi mladih u Hrvatskoj. Zagreb: AGM.

Woolley, H.; Spencer, Ch.; Dunn, J.; Rowley, G. (1999). The Child asCitizen: Experiences of Biritish Town and City Centres. Journal ofUrban Design, 4 (3), str. 255–268.

121

AnkaMI[ETI]

Geran-MarkoMILETI]

PRIVR@ENOSTZAGREBU:

“doma}i” i “do{ljaci”

UVOD

U klasi~nim sociolo{kim raspravama, kao {to su, u prvomredu, Weberova i Durkheimova, “dru{tvena pripadnost”prvi je uvjet oblikovanja/razlikovanja dru{tvenih skupinana svim razinama (Banovac, 1998.). Povezanost s poseb-nom zajednicom ~esto je udruèna s ukorijenjeno{}u u po-sebnom mjestu. Koncept “ukorijenjenosti u mjestu/prosto-ru” opisuje jedan od na~ina na koji se pojedinci ili skupi-ne smje{taju u socio-kulturnom okoli{u. Neki autori sma-traju da “pripadnost mjestu” ili “vezanost za mjesto” (placeattachment) moè biti zna~ajan ~imbenik povezan sa spre-mno{}u na socijalnu akciju kao i preduvjet odgovorna po-na{anja u zajednici (Vaske, Kobrin, 2001.; Payton, 2003.).U doma}oj znanstvenoj literaturi sve ~e{}e se govori o “za-vi~ajnosti” kao vezi socijalne i fizi~ke/prostorne dimenzijeokoli{a, ali i mehanizmu oblikovanja socijalnog identiteta(Daki}, 1992.; Rogi}, 1997., 2000.). Ono {to neko mjesto~ini osobitim u odnosu na druga mjesta, moè se ostvari-vati na nekoliko razina. Na funkcionalnoj razini mogu}a jepovezanost s mjestom jer je ono opremljeno svime {tonam omogu}uje da upravo tu zadovoljimo svoje potrebe,ostvarimo ciljeve i sl. U tom slu~aju, primjerice, moè seraditi o mjestu s dobrom socijalnom i tehni~kom infra-strukturom. No, povezanost se ostvaruje i kao neposredna,emocionalna povezanost, koja se doìvljava kroz identifika-ciju s mjestom ili osje}aj identiteta. Tada je rije~ o vezi~ovjek-prostor, koja rezultira ugra|ivanjem elemenata oko-li{a ili cijelog mjesta u identitet pojedinca (Payton, 2003.).Posebno je u drugom slu~aju rije~ o kompleksnom odno-su u kojem se okoli{ doìvljava i predo~uje kroz simboleidentiteta. J. E. Cross (2003.) isti~e da je s obzirom na mje-sto za koje gajimo osje}aj pripadnosti mogu}e razlikovatitri razine okoli{a s kojima se povezujemo: (a) prirodniokoli{ (more, planina, rijeka, {uma i sl.); (b) socijalni oko-li{ u najuèm smislu (obitelj, prijatelji, profesionalne sku-pine, socijalne mreè); (c) izgra|eni okoli{ (objekti, dijelovigrada, osobite panorame mjesta, ~itavo mjesto). S druge 125

strane, smatra Cross, postoje i razli~ite dimenzije poveza-nosti: (a) èlja da se tu ìvi; (b) osje}aj pripadnosti; (c)identifikacija s mjestom; (d) ovisnost o mjestu te (e) o~eki-vanja za budu}nost.

Vrste ili tipovi okoli{a povezani su s vrstama i intenzi-tetom veza koje ljudi unutar njih izgra|uju. Gradovi, osobi-to veliki gradovi, mjesta su u kojima se stvara specifi~an tipodnosa ~ovjeka i izrazito artificijelnog okoli{a koji ga okru-ùje. Rije~ je, u osnovi, o klasi~nim temama urbane sociolo-gije u koje su nas uveli Simmel i ~ika{ka {kola, a koje su i da-nas predmetom rasprava, naj~e{}e multidisciplinarnih.

U ovom radu zanima nas kako se ta povezanost s mje-stom o~ituje u stavovima stanovnikâ Zagreba. Za tu svrhuupotrijebljeni su podatci anketnog istraìvanja o urbanimaspiracijama gra|ana Zagreba.1 Posebno }emo se fokusiratina dvije skupine ispitanika, nastale temeljem subjektivneprocjene pripadnosti gradu. Naime, ispitanici su odgovara-li na pitanje “Osje}ate li se u Zagrebu doma}im ili do{lja-kom” opredjeljuju}i se za jedan odgovor. Ovakva formula-cija pitanja neosjetljiva je na razli~ite vrste i intenzitete od-nosa koji se stvaraju izme|u pojedinca i grada. [tovi{e,ona “prisiljava” ispitanike da se u kona~nici opredijele iz-me|u “pripadnosti” i “nepripadnosti”, da odvagnu brojnerazloge i motive te povuku crtu na bilanci svog (uvijek)kompleksnog odnosa s gradom. Stoga, premda stojimopred dvjema skupinama, ne bi bilo razlo`no o~ekivati dasu one nu`no i po ve}ini stavova razli~ite, ili ~ak suprot-stavljene. Rije~ je o gra|anima koji zajedno sudjeluju narazli~itim razinama oìvotvorenja grada. Njihov osje}ajbliskosti ili distance spram grada koji se o~ituje na emo-cionalnoj razini, ostat }e na nekim drugim razinama prik-riven, nevidljiv ili nevaàn. Zanimalo nas je, stoga, otkritiupravo one dimenzije na kojima se on potvr|uje kao zna-~ajan usmjeriva~ razlike, bez obzira na to je li ona izrazitonagla{ena ili se tek nazire kroz fine nijanse.

PREDMET I METODA

Metoda koju smo koristili prilago|ena je prema koncep-tualizaciji pojma “povezanost s mjestom” kako je donosiCross. Dakle, analizirat }e se odgovori na pitanja o zado-voljstvu nekim aspektima ìvota koji predstavljaju spome-nute tri razine okoli{a prema kojima se razvija povezanost,a zatim i dimenzije povezanosti s gradom.1. Dimenzije povezanosti mjerit }emo pomo}u sljede}ih

varijabli:(a) @elja da se ìvi u mjestu

Pitanje: Namjeravate li i dalje ìvjeti u Zagrebu?126

Anka Mi{eti},Geran-Marko Mileti}Privrènost Zagrebu:“doma}i” i “do{ljaci”

(b) Osje}aj pripadnosti

Pitanje: Smatrate li sebe u Zagrebu “doma}im” ili “do-{ljakom”?(c) O~ekivanja za budu}nost

Pitanje: Mislite li da }e va{a djeca ostati ìvjeti u Zagre-bu ili }e se odseliti?

2. Zadovoljstvo stanjem na tri razine okoli{a mjerit }emopreko izabranih varijabli:(a) Prirodni okoli{:

– za{tita okoli{a– gospodarenje savskom obalom(b) Izgra|eni okoli{:

– arhitektonsko oblikovanje novih ku}a– izgradnja stambenih naselja– obnova gradskog sredi{ta(c) Socijalna infrastruktura:

2

– opremanje grada dru{tvenim sadràjima– za{tita i sigurnost stanovni{tva– briga o mladima i njihovoj budu}nosti

Uz ova tri aspekta uvest }emo jo{ jedan, koji bi, sma-tramo, mogao biti vaàn za identifikaciju s gradom, a kojise odnosi na (d) tradicijsku ba{tinu te obuhva}a varijable:

– ~uvanje kulturne ba{tine– o~uvanje specifi~nosti lokalnog na~ina ìvota.Osim pregleda navedenih stavova za uzorak gra|ana

Zagreba u cjelini, izvr{it }emo i nekoliko posebnih stati-sti~kih analiza da bismo utvrdili postoji li statisti~ki zna-~ajna razlika u stavovima dviju skupina: “doma}ih” i “do-{ljaka”.

INTENZITET POVEZANOSTI

Sve tri dimenzije kojima smo mjerili intenzitet veze s gra-dom (èlja da se tu ìvi, osje}aj pripadnosti, o~ekivanja zabudu}nost) pokazuju da je rije~ o vrlo visokom stupnjupovezanosti ispitanikâ sa Zagrebom. Prvi u nizu argume-nata za potkrepu ove tvrdnje jest ~injenica da 90% anketi-ranih namjerava trajno ìvjeti u Zagrebu, a ako slobodnijeinterpretiramo odgovore, moè se re}i da se od samo 3%ispitanih moè o~ekivati aktivno nastojanje da se grad na-pusti i da se ode ìvjeti drugdje (tablica 1).

127

Anka Mi{eti},Geran-Marko Mileti}

Privrènost Zagrebu:“doma}i” i “do{ljaci”

Da, namjeravam trajno ìvjeti u Zagrebu 89,0%

Ne, tu sam samo privremeno i nastojat }u odseliti ~im tobude mogu}e 3,1%

Odselit }u kad ostarim ili odem u mirovinu 4,0%

Ne{to drugo 3,9%

Ukupno 100,0%

Premda pitanje “Namjeravate li i dalje ìvjeti u Zagre-bu?” podrazumijeva projekciju u budu}nost jer je formuli-rano kao namjera, zbog nagla{enog kontinuiteta kroz for-mulaciju “...i dalje ìvjeti...” ipak odraàva i trenuta~no ra-spoloènje ispitanika. No, pitanje koje se odnosi na bu-du}nost djece poti~e ispitanika na dalekose`niju projekci-ju, pa se iz njega, premda posredno, moè i{~itati u kojojmjeri su njihova “o~ekivanja za budu}nost” povezana saZagrebom (tablica 2). U ovoj dimenziji ~ini se da intenzi-tet povezanosti slabi do 71% ispitanika koji vjeruju kako}e i njihova djeca ìvjeti u Zagrebu.

Vjerujem da }e ostati 71,2%

Mislim da }e odseliti 3,6%

Ve} je jedno ili vi{e djece odselilo 7,2%

Ne znam, ne mogu procijeniti 17,1%

Ukupno 100,0%

Ipak, ako se pa`ljivo promotre svi ostali odgovori,najvi{e je neodlu~nih, a tek zatim slijede oni ~ija su se dje-ca ve} odselila te oni koji pretpostavljaju da }e im djecaoti}i iz grada. Svakako, jo{ uvijek nam ostaje ve}ina kojasmatra da }e u Zagrebu i dalje imati potporu obiteljskemreè, pa se moè o~ekivati kako }e se zbog toga njihovapovezanost s gradom dodatno u~vrstiti.

Ovakve aspiracije jasnije su ako se pogleda dobnastruktura unutar skupine ispitanika koji “ne namjeravajuìvjeti u Zagrebu”, a u koju su uvr{teni svi odgovori osimizri~ite tvrdnje da }e “ostati u Zagrebu”. Ve} je na prvi po-gled o~ito da u drugoj skupini (ne èle i dalje ìvjeti u Za-grebu ili barem nisu u to sigurni) prevladavaju mla|i ispi-tanici, kojih je ~ak 63% u prvoj dobnoj skupini (do 29 go-dina). U tom smislu vjerojatno je i èlja za odlaskom pove-zana s mla|om ìvotnom dobi. To potvr|uje i analizahi-kvadratom (tablica 3).

128

Tablica 2.Mislite li da }e Va{a djeca

ostati ìvjeti u Zagrebu ili }ese odseliti? (n=1307)

Tablica 1.Namjeravate li i dalje ìvjeti u

Zagrebu? (n=1700)


Namjerava ìvjetiu Zagrebu

Ne namjerava ìvjetiu Zagrebu

0–29 18,3% 62,9%

30–59 53,2% 29,0%

60 i vi{e 28,5% 8,1%

Ukupno 100,0% 100,0%

p<0.01

IDENTIFIKACIJA S GRADOM

Usporedimo li odgovore o mjestu ro|enja i odgovore napitanje smatraju li sebe “doma}im” ili “do{ljakom”, mo-èmo formirati prvi op}i zaklju~ak da je Zagreb grad pre-ma kojem zna~ajna ve}ina njegovih gra|ana ima izraènosje}aj pripadnosti ili povezanosti. Odmah valja re}i: 87%ispitanika iz uzorka doìvljava se u Zagrebu “doma}im”,dok se “do{ljacima” smatra njih 13%. Pri tome grad –o~ito uspje{no – osvaja prido{lice, o ~emu govori i poda-tak da se “doma}ima” u Zagrebu osje}a 37,2% anketiranihvi{e nego {to ih je u Zagrebu ro|eno (tablice 4 i 5).

Doma}im 86,8%

Do{ljakom 6,8%

Ne mogu ocijeniti 6,5%

Ukupno 100,0%

Zagreb 49,6%

Drugdje 50,4%

Ukupno 100,0%

Skupine “doma}ih” i “do{ljaka” usporedili smo i ponekoliko obilje`ja: me|u njima nema statisti~ki zna~ajnerazlike u stupnju naobrazbe, u pitanju zaposlenosti/neza-poslenosti, po spolu, niti po ìvotnoj dobi.

Tek uspore|uju}i ove skupine s obzirom na namjeruostanka ili odlaska iz grada, analizom testa hi-kvadrata do-bili smo statisti~ki zna~ajnu razliku. [tovi{e, razlika se po-kazala zna~ajnom i kad je rije~ o osobnim namjerama ipredvi|anjima o pona{anju njihove djecu (tablice 6 i 7).

129

Tablica 5.Mjesto ro|enja

Tablica 3.Dob i namjera ostanka iliodlaska iz grada

Tablica 4.Smatrate li sebe u Zagrebu:



Doma}i Do{ljaci

Namjeravaju i dalje ìvjeti u Zagrebu 97,0 87,6

Ne namjeravaju dalje ìvjeti u Zagrebuili nisu sasvim sigurni u to 3,0 12,4

Ukupno 100,0% 100,0%

p<0.01

Doma}i Do{ljaci

Djeca }e im ostati ìvjeti u Zagrebu 74,5 53,8

Djeca im vjerojatno ne}e ostati uZagrebu ili su se ve} odselili 25,5 46,2

Ukupno 100,0% 100,0%

p<0.01

Na prvi pogled vidljivo je da i oni ispitanici koji sesmatraju “doma}ima” kao i oni koji se drè “do{ljacima”u velikoj ve}ini veù svoju budu}nost uza Zagreb. Zna~i lito da je Zagreb grad u kojem se uspje{no formira veza smjestom, barem na prvoj dimenziji koju smo ozna~ili “è-lja da se ìvi u mjestu”? Mogu}e je. No, vi{e od toga zani-ma nas usporedba spomenutih skupina. Podatci ipak po-kazuju statisti~ki zna~ajnu razliku me|u njima, koja suge-rira da u skupini do{ljaka postoji stabilno ve}i udio onihkoji ne namjeravaju ostati u Zagrebu nego {to ih nalazimou skupini “doma}ih”. Kad su u pitanju predvi|anja veza-na za budu}nost njihove djece, ova razlika jo{ se vi{e po-ja~ava. Na temelju toga potvr|uje se da je skupina “do{lja-ka” manje ukorijenjena u gradu od skupine “doma}ih”.

Istraìvanja pokazuju da se povezanost s mjestom, ko-ja u kona~nici rezultira identifikacijom s njime, ostvarujekao rezultat akumuliranih “biografskih iskustava” poveza-nih s tim mjestom. To zna~i da dulji “boravi{ni sta`” u ne-kom mjestu ima za posljedicu ~vr{}u vezu s njime (Gieryn,2000.). Na{i podatci o “doma}ima” koji brojem prema{ujuro|ene u Zagrebu, otvaraju mogu}nosti i za druk~ije inter-pretacije povezanosti s mjestom. Oni pokazuju da se iden-tifikacija s mjestom ne mora nu`no oslanjati na dugotraj-nost nizanja biografskih ~injenica, ve} moè na}i upori{te iu mnogim socijalnim i emotivnim vezama u kojima je po-jedinac umreèn. Tako|er ju je mogu}e traìti i u projekci-jama vlastitog identiteta, u koji se predod`ba o gradu upi-suje kao “izabrani zavi~aj”. U tom slu~aju “zavi~aj” vi{e ni-je (samo) “rodni kraj” ve} postaje socijalna konstrukcijakoja ima sva obilje`ja simbola: misterijska, ekologijska,energijska, reprezentacijska i, naposljetku, motivacijska130

Tablica 7.Doma}i i do{ljaci o budu}nosti

svoje djece u Zagrebu

Tablica 6.Doma}i i do{ljaci o

namjerama ostanka u Zagrebu


(Rogi}, 1991., 1997.). U takvom mjestu za koje smo seopredijelili, ~injenice koje proizlaze iz tvrde podloge socio-demografskih podataka nekog pojedinca (kao {to je npr.mjesto ro|enja), ne mogu ga ni primorati, ali ni prije~itida se osje}a “doma}im”, ili naprosto da se osje}a “doma”.Jo{ jedan podatak iz istraìvanja govori tome u prilog. Nai-me, procjene posljedica koje je imao dosada{nji razvitak gra-da za njihove ìvotne uvjete i ìvotni standard, sudaraju se svisokim stupnjem identifikacije s gradom (tablica 8).

Razvitak grada je:

Povoljno utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota moje obitelji 21,3%

Nepovoljno utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota mojeobitelji 15,6%

Nije imao zna~ajnijeg utjecaja na moj ìvot kao ni na ìvotmoje obitelji 48,4%

Ne znam, ne mogu ocijeniti 12,4%

Bez odgovora 2,4%

Ukupno 100,0%

Odgovor koji je izgledao najmanje vjerojatnim – naj-~e{}e je izabran. Tvrdnja da grad u kojem se ìvi nemazna~ajnijeg utjecaja na ìvot gra|ana, diskvalificira ga kaoozbiljnog socijalnog aktera. Na grad se, naprosto, u tomsmislu, ozbiljnije “ne ra~una”. Pa ipak, to ih ne prije~i dase u njemu ukorjenjuju. Podatci ukazuju da se povezanost sgradom ne oblikuje nu`no na funkcionalnoj razini, suk-ladno mogu}nostima u kojima se grad pojavljuje kao servi-sno mjesto na kojem se “zadovoljavaju potrebe”. Naprotiv,grad se preuzima (ili se ne preuzima) kao dio pri~e o vlasti-tom ìvotu, pa je u tom slu~aju, unato~ nezadovoljstvu ne-kim obilje`jima ìvota, od njega neodvojiv.

OCJENA GRADSKOG OKOLI[A

U uvodu smo opisali koncept koji privrènost mjestu ob-ja{njava preko tri razine okoli{a: prirodne, socijalne i iz-gra|ene ili proizvedene te kroz ~etvrtu razinu koja se od-nosi na tradicijsku ba{tinu. U istraìvanju urbanih aspira-cija Zagrep~ana nije se posebno mjerio stupanj privrèno-sti pojedinoj razini okoli{a, ve} se u tom slu~aju ispitanikepitalo o gradu “u cjelini”. Ono {to se posredno moè isko-ristiti za ovu raspravu jest procjena zadovoljstva stanjem irje{avanjem problema na svakoj od ovih razina. Naravno,premda ne moèmo sa sigurno{}u tvrditi da je procjenazadovoljstva stanjem u pojedinom gradskom sektoru nu- 131

Tablica 8.Kakve ste koristi i {tete Viosobno imali od dosada{njegrazvitka grada? (n=1700)



`no povezana s privrènosti mjestu, ne moèmo zanemari-ti mogu}i utjecaj dugotrajnog zadovoljstva ili nezadovolj-stva na stupanj privrènosti. Odabrane varijable grupiralismo u ~etiri kategorije koje opisuju prirodni, socijalni i iz-gra|eni okoli{ te tradicijsku ba{tinu. Iz tablice 9 vidljivo jeda su ispitanici najzadovoljniji stanjem u sferi “izgra|enogokoli{a”, dok je na drugom mjestu po zadovoljstvu “tradi-cijska ba{tina”. Na tre}em je mjestu “prirodni okoli{”, anajmanje su zadovoljni stanjem “socijalne infrastrukture”(tablica 9).

M

Izgra|en okoli{ 3,3

Tradicijska ba{tina 2,8

Prirodni okoli{ 2,6

Socijalna infrastruktura 2,4

Najve}e zadovoljstvo izraèno spram “izgra|enogokoli{a” moèmo protuma~iti i kao prvi pokazatelj dagrad djeluje kao dru{tveni akter – poduzetnik. Osim toga,po njihovoj ocjeni, s ne{to manje uspjeha, ali ipak ocje-nom “dobar”, vrednuje se i stanje “tradicijske ba{tine”,{to je jedno od posebno va`nih upori{ta za oblikovanjegradskog identiteta. Ne{to je slabije zadovoljstvo “prirod-nim okoli{em”, pri ~emu treba re}i da se to odnosi naupravljanje prirodnim okoli{em, na pitanja za{tite i go-spodarenja. Najmanju ocjenu dobila je “socijalna infra-struktura”. Nedostatci u opremljenosti dru{tvenim sa-dràjima zna~ajno slabe kvalitetu ìvljenja, ali i uvjerlji-vost grada kao socijalnog aktera. U ovom slu~aju izostalaje analiza neformalnih socijalnih mreà koja bi moglapokazati nadokna|uju li se takvi nedostatci drugim obli-cima socijalne potpore.

Ako pogledamo rezultate za svaku varijablu pojedi-na~no (tablica 10), na prvi pogled nema ve}ih razlika u oc-jeni rje{avanja problema. Sli~nost je o~ita i u rangu, no ni-je neva`no da su, u ukupnoj ocjeni, “do{ljaci” ipak ne{tozadovoljniji.

Statisti~ki zna~ajne razlike u stavovima “doma}ih” i“do{ljaka” nema samo u procjeni stanja i problema socijal-ne infrastrukture. Treba re}i da je kod tri varijable na koji-ma se pokazala razlika vidljiv isti smjer odgovora – srednjeocjene ne prelaze razdjelnicu prema pozitivnim odgovori-ma (uglavnom ili izrazito zadovoljan) te se moè re}i daobje skupine ispitanika dijele sli~no (ne)zadovoljstvo.

132

Tablica 9.Koliko ste, kao gra|anin

Zagreba, zadovoljnirje{avanjem sljede}ih pitanja i

problema grada?(srednja ocjena na skali 1–5,

pri ~emu je 1=vrlonezadovoljan, a 5=vrlo

zadovoljan)


Za{to su ispitanici koji se deklariraju “doma}ima”, patime izraàvaju i ve}u povezanost s gradom, kriti~niji u oc-jenjivanju stanja i problema? Mo`da je rije~ o tome da oni,naprosto, postavljaju vi{e kriterije ili pokazuju ve}e zani-manje i o~ekivanje spram grada i gradskog okoli{a. No, odtakvih pretpostavki za nas je u ovom trenutku va`niji na-laz da zadovoljstvo rje{avanjem pote{ko}a ili uspje{nostfunkcioniranja unutar pojedinih gradskih sektora nijenu`no povezana sa stupnjem identifikacije s gradom. Uprotivnom, ne bismo u prosjeku dobili ve}e zadovoljstvookoli{em u skupine koja se spram njega distancira (“do- 133

Tablica 10.Koliko ste, kao gra|anin Zagreba, zadovoljni rje{avanjem sljede}ih pitanja i problema grada:(ocjene od 1=izrazito nezadovoljan do 5=izrazito zadovoljan)

“Doma}i” (rang srednjih ocjena) M “Do{ljaci” (rang srednjih ocjena) M

1. Obnova gradskog sredi{ta 3,7 1. Obnova gradskog sredi{ta 3,7

2. Izgradnja stambenih naselja 3,2 2. Izgradnja stambenih naselja 3,4

3. ûvanje kulturne ba{tine 3,1 3. ûvanje kulturne ba{tine 3,2

3. Opremanje grada komunalnomopremom (vodovod, kanalizacija,plin, asfalt i sl.) 3,1

3. Arhitektonsko oblikovanje novihku}a 3,2

3. Opremanje grada dru{tvenimsadràjima (kulturnim izdravstvenim objektima, {kolama,vrti}ima i sl.) 3,1

5. Opremanje grada dru{tvenimsadràjima (kulturnim izdravstvenim objektima, {kolama,vrti}ima i sl.) 3,1

6. Arhitektonsko oblikovanje novihku}a 2,9

6. Opremanje grada komunalnomopremom (vodovod, kanalizacija,plin, asfalt i sl.) 3,0

6. Odràvanje grada (~isto}a, fasade,zelenilo itd.) 2,9

6. Odràvanje grada (~isto}a, fasade,zelenilo itd.) 3,0

8. Izgradnja gradskih prometnica 2,7 8. Za{tita okoli{a 2,8

9. Za{tita okoli{a 2,6 8. Gospodarenje savskom obalom 2,8

10. Gospodarenje savskom obalom 2,5 8. Izgradnja gradskih prometnica 2,8

10. Za{tita i sigurnost stanovni{tva(za{tita od kriminala, terorizma isl.) 2,5

11. O~uvanje specifi~nosti lokalnogna~ina ìvota 2,7

10. O~uvanje specifi~nosti lokalnogna~ina ìvota 2,5

12. Za{tita i sigurnost stanovni{tva(za{tita od kriminala, terorizma isl.) 2,4

13. Izgradnja javnih parkirali{ta 2,3 12. Izgradnja javnih parkirali{ta 2,4

14. Rje{avanje problema velikihindustrijskih zaga|iva~a 2,2

14. Rje{avanje problema velikihindustrijskih zaga|iva~a 2,2

15. Briga o mladima i njihovojbudu}nosti 1,6

15. Briga o mladima i njihovojbudu}nosti 1,8

Ukupna srednja ocjena 2,6 Ukupna srednja ocjena 2,8

{ljaci”) nego u skupine koja se s njim identificira (“do-ma}i”). Prije bismo mogli re}i da ve}a povezanost s gra-dom donosi i ve}a o~ekivanja i stavove da se “moè bolje”.

Doma}i Do{ljaci p

Prirodni okoli{ 2,55 2,79 <0.01

Izgra|eni okoli{ 3,28 3,42 <0.05

Socijalna infrastruktura 2,39 2,46 >0.05

Tradicijski okoli{ 2,76 2,92 <0.01

Premda dijele nezadovoljstvo, statisti~ki zna~ajna raz-lika potvr|uje da izme|u dviju skupina moèmo o~ekivatistabilnu razliku koja se o~ituje u ipak ve}em nezadovolj-stvu “doma}ih”. Posebno je zanimljivo vidjeti na kojim serazinama okoli{a zbiva taj raskorak (tablica 11). Rije~ je oprirodnom okoli{u koji jam~i uspje{no “ìvotno mjesto”.Drugo, rije~ je o odnosu prema tradiciji koja se izravnoveè za pitanje identiteta i, na posljetku, rije~ je izgra-|enom okoli{u. Sve tri razine riznica su iz koje se crpesimboli identiteta zajednice, pa je, u tom slu~aju, mogu}a ive}a osjetljivost/kriti~nost u skupine “doma}ih”.

Istraìvanje je pokazalo da se na razli~it na~in ocjenjujegrad u cjelini i dio grada u kojem se ìvi ({ire susjedstvo).Unato~ prete`no niskim ocjenama stanja u raznim segmen-tima gradskog ìvota i funkcioniranja, podatci pokazuju dasu ispitanici u ve}ini “uglavnom…” ili “vrlo zadovoljni”op}im uvjetima ìvota u naselju. Takvo zadovoljstvo moèzna~ajno pridonijeti povezanosti s mjestom. Razlog je tomuu na~inu na koji se oblikuje povezanost s mjestom. Ona se,po Crossu, ostvaruje na nekoliko razina s obzirom na opsegprostora s kojim se osoba povezuje: dom/ku}a, susjedstvo,cijeli grad i sl. Na{e istraìvanje pokazuje da se zadovolj-stvo/nezadovoljstvo na jednoj razini gradskog okoli{a (su-sjedstvo) ne prenosi nu`no na grad u cjelini. S druge strane,moèmo pretpostaviti da ukorijenjenost na bilo kojoj odovih razina moè osnaìvati povezanost s gradom. U prilogtome govore i podatci da su gra|ani koji se smatraju “do-ma}ima” zna~ajno zadovoljniji op}im uvjetima ìvota u di-jelu grada u kojem ìve (tablica 12).

Zadovoljni Nezadovoljni

Doma}i 82,4% 17,6%

Do{ljaci 71,3% 28,7%

Ukupno 100,0% 100,0%

p<0.01134

Tablica 11.Zadovoljstvo okoli{em i

subjektivna ocjena pripadnostigradu?

(srednja ocjena zadovoljstvaokoli{em, pri ~emu je

1=izrazito nezadovoljan, a5=izrazito zadovoljan)

Tablica 12.Zadovoljstvo op}im uvjetima

ìvota u dijelu grada ukojem ìve


POGLED U BUDU]NOST

Zanimljivo je pogledati i kako su ispitanici vrednovali kri-terije za poticanje budu}ega gospodarskog razvitka. U ta-blici 13 istaknute su one varijable za koje se pokazala stati-sti~ki zna~ajna razlika (metodom hi-kvadrata) me|u skupi-nama “doma}ih” i “do{ljaka”.

Analiza odgovora pokazuje vrlo malu razliku izme|uispitanika i s obzirom na subjektivni doìvljaj pripadnostigradu. Tako su se statisti~ki zna~ajnima pokazale razlikesamo na varijablama: ekolo{ka prihvatljivost i ~isto}a dje-latnosti te na varijabli koja preferira uporabu doma}e (za-greba~ke) “radne snage”. “Do{ljaci” su ovim kriterijimapripisali manji stupanj va`nosti. Njihov ravnodu{niji stav,poglavito za prvi slu~aj, mogao bi se objasniti i slabijomidentifikacijom s mjestom, koja rezultira i ne{to manjiminteresom za o~uvanje okoli{a. Ve}u osjetljivost na eko-lo{ka pitanja, podsje}amo, ve} smo zabiljeìli u skupine“doma}ih” (tablica 11). U drugom slu~aju rije~ je o stavukoji ih, kao skupinu, izravno poga|a, stavljaju}i ih u nepo-voljan poloàj u natjecanju za {to bolji dru{tveni poloàj.

SLIKA GRADA

Kako bismo utvrdili na koji na~in gra|ani doìvljavajuìvot u Zagrebu, traìli smo od njih da ocijene u kolikomstupnju su pojedine pretpostavljene karakteristike svojstve-ne Zagrebu. Odgovaraju}i tako na pitanje kakav je Zagrebza njegove gra|ane, ponajprije nas je zanimalo utvrditi po- 135

VARIJABLESMATRAJU SEDOMA]IMA

SMATRAJU SEDO[LJACIMA p

1 2 3 1 2 3

1. Tradicionalna sklonost stanovnika premaodre|enim djelatnostima 25,0 54,7 20,3 26,9 48,5 24,6 >,05

2. Mogu}i uspjeh na trì{tu, profit 64,4 32,1 3,5 69,9 27,7 2,4 >,05

3. Ekolo{ka prihvatljivost i ~isto}a djelatnosti 75,2 22,7 2,1 63,7 31,4 4,9 <,01

4. Zainteresiranost poduzetnika i mogu}ihulaga~a za djelatnost 66,1 30,8 3,1 69,4 27,2 3,4 >,05

5. Zainteresiranost mladih za doti~nudjelatnost 66,0 30,5 3,5 64,2 32,4 3,4 >,05

6. Mogu}nost kori{tenja doma}e radne snage,bez ve}e potrebe zapo{ljavanja ljudi izdrugih krajeva Hrvatske ili inozemstva 64,8 25,6 9,6 55,2 26,4 18,4 <,01

7. Mogu}nost zapo{ljavanja {to ve}eg brojanezaposlenih 87,5 11,3 1,2 84,5 12,7 2,8 >,05

Tablica 13.Koji bi, prema Va{emmi{ljenju , trebali biti presudnia koji manje va`ni razlozi zapoticanje razvoja pojedinihgospodarskih djelatnosti uVa{em gradu?1=presudno va`no;2=donekle va`no;3=neva`no

stoji li razlika u doìvljaju i iskustvu grada kakav se pojav-ljuje u Zagrep~ana koji se u njemu osje}aju “doma}ima” uodnosu na skupinu gra|ana koji su se u anketi deklarirali“do{ljacima”.

Dvanaest varijabli pomo}u kojih smo nastojali de{ifri-rati identifikacijski predloàk Zagreba odnosi se na slje-de}e elemente gradskog ìvota: ìvotne stilove, urbane sti-love, identifikaciju gra|ana s gradom, sigurnost, ali i per-cepciju mogu}ih povlastica koje donosi ìvot u Zagrebu.

Kada smo, dakle, ispitanike podijelili u dvije skupinepo odgovorima na pitanje osje}aju li se u Zagrebu “do-ma}ima” ili “do{ljacima”, me|u njima se pokazala stati-sti~ki zna~ajna razlika u procjeni koliko su po njihovumi{ljenju gra|ani Zagreba privrèni gradu. O~ekivano,skupina “doma}ih” sigurnija je u “privrènost Zagrep~anasvom gradu”, dok su “do{ljaci” ~e{}e nesigurni u procjeni(“ne mogu ocijeniti”), ali i skloniji negiranju ove tvrdnje(tablica 14). Na ovakve stavove zasigurno je utjecala i pro-jekcija vlastitog odnosa spram grada.

Izrazito Donekle Uop}e ne Ne moguocijeniti Ukupno

% % % % %

Doma}i 54,5 37,0 5,5 2,9 100,0

Do{ljaci 47,7 35,8 8,3 8,3 100,0

p<0,01

Relativno najve}i udio ispitanika ulogu lokalne tradi-cije u ìvotu grada drì donekle zna~ajnom. Razlika me|uispitanicima koji se smatraju “doma}ima” u odnosu naone koji su se deklarirali “do{ljacima” najvi{e se o~ituje udvostruko ve}em udjelu “do{ljaka” koji “ne mogu ocijeni-ti”, ali i u ne{to ve}em udjelu istih koji su se odlu~ili zanegativan odgovor. Razlog tomu moè biti, pretpostavlja-mo, i u nedovoljnoj integriranosti “do{ljaka” u gradsku so-cijalnu zajednicu, zbog ~ega se ne osje}aju kompetentnimaza procjenu ove dimenzije zagreba~kog ìvota (tablica 15).


% % % % %

Doma}i 21,4 47,8 22,5 8,2 100,0

Do{ljaci 18,8 40,4 24,3 16,5 100,0

p<0,01

136

Tablica 15.Velika uloga lokalne tradicije u

ìvotu grada i subjektivnaprocjena pripadnosti gradu

Tablica 14.Privrènost Zagrep~ana svomgradu po subjektivnoj procjeni

pripadnosti gradu


Otvorenost prema novom i suvremenom karakteri-sti~na je za velike gradove i gradski mentalitet, pa propor-cionalno raste s “gradskim staèm”. U tom smislu kre}u sei na{i nalazi (tablica 16). Ve}ina anketiranih slaè se da suZagrep~ani otvoreni prema “novom i suvremenom”. Ipak,analiza je pokazala statisti~ki zna~ajnu razliku izme|u tzv.“doma}ih” koji se vi{e slaù s ovom tvrdnjom od “do{lja-ka” koji ~e{}e od njih biraju odgovor “uop}e ne” i “ne mo-gu ocijeniti”, a rje|e potvrdne odgovore. O~ekivano je daispitanici koji se osje}aju “do{ljacima” i grad doìvljavaju“manje propusnim” za novo, jer imaju vlastito iskustvo unastojanju da kao “novi” stanovnici budu prihva}eni ugradskoj zajednici.

Izrazito Donekle Uop}e neNe moguocijeniti

Ukupno

% % % % %

Doma}i 33,0 52,2 10,0 4,8 100,0

Do{ljaci 28,4 44,5 17,0 10,1 12,9

p<0,01

Kad je rije~ o izrazitoj sklonosti opona{anju na~inaìvota drugih gradova, pokazala se zna~ajnija razlika me|uuspore|enim skupinama, i to tako da se ispitanici iz sku-pine “do{ljaka” ~e{}e slaù kako je ovo obilje`je “izrazito”karakteristi~no za Zagreb, kao i da je dvostruko manjiudio onih koji misle da ga ono “uop}e ne” karakterizira.Mogu}e je obja{njenje u ve}oj distanci {to ga ova skupina(koja se sama svrstala u “do{ljake”) ima spram grada, zarazliku od “doma}ih” kojima su poznatije i vidljivije “ni-janse” razli~itosti i koji su bolje upu}eni u raznolikostigradskog ìvota (tablica 17).


% % % % %

Doma}i 12,0 36,1 41,0 10,9 100,0

Do{ljaci 15,6 30,7 33,9 19,7 100,0

p<0,01

I o pitanju me|usobne “otu|enosti” gra|ana stati-sti~ka analiza pokazala je postojanje razli~itih skupina. Is-pitanici koji se smatraju “do{ljacima” izrazitije nagla{avajuovo obilje`je. Pretpostavljamo da je i krug osoba na kojesu upu}eni u obiteljskim, prijateljskim i drugim odnosimauì, a da su socijalne mreè u koje su uklju~eni jo{ uvijek 137

Tablica 17.Izrazita sklonost opona{anjuna~ina ìvota drugih gradova isubjektivna procjenapripadnosti gradu

Tablica 16.Otvorenost Zagrep~anaprema novom i suvremenomi subjektivna procjenapripadnosti gradu



slabije nego ispitanicima koji se smatraju “doma}ima” teda jo{ uvijek kao referentne to~ke zadràvaju manje sredi-ne iz kojih potje~u, a kojima se ovo obilje`je ne moè (ba-rem ne u drasti~nom smislu) pripisati (tablica 18)

Izrazito Donekle Uop}e neNe moguocijeniti

Ukupno

% % % % %

Doma}i 48,5 38,3 9,2 4,0 100,0

Do{ljaci 59,2 29,8 5,5 5,5 100,0

p<0,01

Nije bilo zna~ajne razlike me|u navedenim skupina-ma kada su ispitanici ocjenjivali mogu}nost za ostvarenjedobrog ìvotnog standarda, svakodnevnu ìvotnu sigur-nost, mogu}nost da se u Zagrebu ìvi po vlastitom izboru,niti u ocjeni da je ìvot u gradu “poselja~en”, a slo`ni su ida je za ovaj grad karakteristi~no mije{anje ìvotnih stilo-va i navika.

Kako bismo potpunije upoznali skupine za koje drì-mo da su vi{e ili manje povezane s gradom, da se u ve}ojili manjoj mjeri s njim identificiraju, napravili smo nekoli-ko dodatnih statisti~kih obradbâ podataka kojima je ciljbio dobiti uvid u osnovne, premda grube obrise njihovihprofila.

Zanimalo nas je, izme|u ostaloga, razlikuju li se postambenim aspiracijama ispitanici koji se doìvljavaju “do-ma}ima” od onih koji se smatraju “do{ljacima”. Stogasmo te skupine usporedili, a u tablici prikazujemo rezulta-te samo za ona pitanja na kojima se pokazala statisti~kizna~ajna razlika.

Doma}im Do{ljakom

U naselju s formiranim gradskim ulicama 66,7 74,2

U naselju bez tipi~nih gradskih ulica 33,3 25,8

p<0.05

U starijem dijelu grada s klasi~nomarhitekturom 52,5 34,8

U novijem naselju s modernomarhitekturom 47,5 65,2

p<0.01

U velikom gradu 49,0 57,5

U manjem ili malom gradu 51,0 42,5

p<0.05138

Tablica 18.Me|usobna “otu|enost”

gra|ana i subjektivna procjenapripadnosti gradu

Tablica 19.Osje}ate li se u Zagrebu

doma}im ili do{ljakom?/Gdjebiste voljeli stanovati?


Kada se pogledaju razlike u stavovima “doma}ih” i“do{ljaka”, podatci pokazuju da bi moglo biti rije~i o pre-feriranju dvaju tipova grada (tablica 19). Ispitanici koji sesmatraju “doma}ima” u ve}ini slu~ajeva radije bi ìvjeli unaselju s formiranim gradskim ulicama. No, premda je ta-kav odgovor i u ve}ine do{ljaka, statisti~ki zna~ajnom raz-likom potvr|eno je da su “do{ljaci” kao skupina u takvomizboru uvjerljiviji od “doma}ih”. Skupine su se razi{le naizboru izme|u klasi~ne arhitekture starog dijela grada imoderne arhitekture novijih naselja, kao i u izboru ve-li~ine za ìvot poèljnoga grada. Ne bezuvjetno, ali svaka-ko s dosta argumenata moèmo ustvrditi kako “doma}i”kao poèljno mjesto za ìvot vide radije grad s atributimamanjeg/srednjeg grada negoli grad s atributima velegrada.Kako je rije~ o gra|anima Zagreba, nalaz se moè pro~itatii kao nostalgija za Zagrebom – zavi~ajnim mjestom spramsumnji~avosti prema Zagrebu-velegradu. “Do{ljaci”, s dru-ge strane, o~ekuju grad s atributima velegrada. U takvom(vele)gradu i mogu}nosti za oblikovanje vlastitog gra|an-skog identiteta za njih bi bile ve}e.

ZAKLJUÂK

U ovom radu analiziran je odnos stanovnika Zagrebaspram njihova grada preko teorijskog koncepta “povezano-sti s mjestom”. Za tu svrhu kori{teni su podatci iz istra-ìvanja urbanih aspiracija gra|ana Zagreba (2000.). Rezul-tati su pokazali vrlo visok stupanj povezanosti/identifika-cije ispitanikâ sa Zagrebom, o ~emu neposredno govoripodatak da se velika ve}ina (87%) njih u tom gradu osje}a“doma}ima”.

Vidjeli smo da se testiranjem razlike me|u skupinama“doma}ih” i “do{ljaka” statisti~ki zna~ajna razlika pojavilana nekoliko varijabli. Premda je, u pravilu, rije~ o intenzi-tetu a ne o smjeru stava, u pitanjima o razinama okoli{askupine su se ipak razdvojile pokazuju}i time da grad raz-li~ito doìvljavaju. Ta razlika izraèna je u ukupnoj ocjeniprilika, ali jo{ vi{e nam otkriva kada gradski okoli{ razdije-limo na nekoliko razina. Razvrstane po subjektivnom osje-}aju pripadnosti na “doma}e” i “do{ljake”, skupine su sezna~ajno razlikovale i u stambenim aspiracijama, i u pro-cjenjivanju privrènosti gra|ana svom gradu, uloge lokal-ne tradicije u ìvotu grada, otvorenosti novom i suvreme-nom, sklonosti opona{anju drugih gradova te me|usobnojotu|enosti gra|ana.

Primjenom prilago|enoga koncepta “povezanosti smjestom” (Cross, 2003.) potvrdilo se da se veza s mjestomoblikuje preko nekoliko razina okoli{a: socijalne, prirod-ne, artificijelne. 139



Tako|er se pokazalo da mjesto koje se doìvljava kaodom (mjesto u kojem smo doma}i) ne mora biti, s funkcio-nalnog stajali{ta, idealno, pa ~ak ni optimalno mjesto. Ve-za s mjestom vjerojatnije }e se oblikovati na emocionalnojnego na funkcionalnoj razini, pa se i identifikacija s mje-stom moè o~ekivati vi{e kao “èlja” nego kao funkcional-na ovisnost temeljena na potrebi.

BILJE[KE 1 Podatci na kojima }emo temeljiti ovaj rad dio su opse`nog istraìva-nja urbanih aspiracija gra|ana Zagreba, provedenog u travnju 2000.godine za potrebe Gradskog zavoda za planiranje razvoja i za{titu~ovjekovog okoli{a. Za tu svrhu primijenjena je metoda anketnogupitnika na slu~ajnom uzorku od 1700 ispitanika.

2 U ovom radu govorimo o socijalnoj infrastrukturi, a ne o socijalnomokoli{u jer se navedene varijable ne odnose na obiteljske, profesional-ne I druge veze koje ~ine formalne ili neformalne socijalne mreè.

LITERATURA Banovac, B. (1998). Dru{tvena pripadnost, identitet, teritorij: sociolo{ko istra-ìvanje regionalne pripadnosti u Istri. Rijeka: Pravni fakultet.

Cross, J. E. (2003). Conceptualizing Community Attachment. 66th AnnualMeeting of the Rural Sociological Society, Montreal. Dostupno nahttp://www.ruralsociology.org/annual-meeting/2003/CrossJennifer.pdf

Daki}, S. (1992). Spisi o novoj zavi~ajnosti. Zagreb: Turistkomerc.Gyerin, T. F. (2000). A Space for Place in Sociology. Annual Review of

Sociology, 26, 463–496.Payton, M. A. (2003). Influence of Place Attachment and Social Capital

on Civic Action: A Study at Sherburne National Wildlife Refuge.University of Minnesota.

Rogi}, I. (1997). Tko je Zagreb?: prinos sociologijskoj analizi identiteta gradaZagreba. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada.

Rogi}, I. (2000). Tehnika i samostalnost: okvir za sliku tre}e hrvatske moder-nizacije. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada.

Rogi}, I.; Mi{eti}, A.; [tambuk, M. (2000). Urbane aspiracije gra|ana Za-greba: istraìva~ki izvje{taj. Zagreb: Institut dru{tvenih znanosti IvoPilar.

Vaske, J.; Kobrin, K. C. (2001). Place attachment and environmentallyresponsible behavior. The Journal of Environmental Education, 32 (4),16–21.

140


Maja[TAMBUK

DVA ZAVI^AJA:

Zagrep~anipodrijetlom

iz Selaca

UVOD

Pripadnost u dru{tvenom smislu polazi od odnosa poje-dinca i kolektiviteta, ~ime se oblikuje dru{tvenost, dakle, uelementarnom zna~enju, oblikuje se na~in postojanja unu-tar skupine, simboli~ka razmjena ili participacija. Teritorijna kojem ìvi skupina, kolektivitet, naj~e{}e je “djelo ljud-skih ruku”, pa stoga ozna~uje prostor organiziranog dru-{tvenog ìvota, {to pridonosi njegovu razumijevanju kaova`ne sastavnice svih obilje`ja kulture, dru{tvenosti i iden-titeta.1

Uostalom, pripadnost gradu i pripadnost selu ponaj-prije je pripadnost teritorijalnoj zajednici. Me|utim, dokje selo neupitno zajednica homogenog, autohtonog sta-novni{tva, grad bi izgubio svoje osnovno zna~enje kad nebi bio popunjen stanovni{tvom heterogenoga podrijetlaili, u kona~nici, stranaca.2 Za doseljene stanovnike gradskazavi~ajnost je nova zavi~ajnost, bez obzira na snagu emo-cionalne pripadnosti stanovnikâ grada. Me|utim, dru{tve-na pripadnost ne odre|uje se samo teritorijem, iako je teri-torijalni aspekt vrlo zna~ajan. Na njega je uvijek dogra|ensocijalni sadràj.

Identitetski profil gradskog stanovnika, upravo zbogkorijena koji nisu nezamjetljivi, sloèniji je i finije tkan(teè razmrsiv) od identitetskog profila seoskog stanovni-ka. Ili je, mogu}e, dvojan. S druge strane, osvje{}ivanje ru-ralnog kulturnog identiteta u Europi ve} {ezdesetih, a unas mnogo kasnije i jo{ uvijek nedovoljno, omogu}ilo jeslobodnije i samim tim nezavisnije oblikovanje identitetaimigrantskih zavi~ajnih skupina koje su se “na{le” u gra-du. Nije bez posljedica pro{lo ni ekolo{ko gledi{te na raz-vitak dru{tva, koje je iz sjene izvuklo svu va`nost koju zaopstanak ima sveukupna ba{tinska (prirodna i socijalna)komponenta i njezino o~uvanje. êsto su te skupine pri-padale i razli~itim nacionalnim, etni~kim korpusima.

Osamdesete i devedesete godine pro{log stolje}a u Eu-ropi obiljeìle su dvije glavne sociopoliti~ke promjene: 1.nastavak migracijskih pokreta s ju`nih europskih periferija 143

prema sjevernim europskim centrima; i 2. implozija starihdràva i pojava novih dràva u isto~noj i centralnoj Euro-pi.3

[to su ta dva va`na transformacijska procesa zna~ilaza inauguraciju nekih novih tema u dru{tvene znanosti?Zanemarimo ovaj ~as i stare i nove migracije s juga i nji-hov nesumnjiv utjecaj na aktualizaciju spomenutih tema ueuropskom dru{tvenom prostoru. Nove dràve nastale uvrijeme sna`nog globalizacijskog vala, upravo kao suprot-nost globalizacijskim procesima koji su obiljeìli spome-nuto razdoblje, i u strahu od globalizacijskog brisanja raz-lika, pridonijele su da se svom snagom i, ~inilo se, neiz-bje`no{}u, ponovno pojave identitet, nacija, pripadnost,etnicitet, zavi~aj, teritorijalnost, zemlja, u dru{tvenim zna-nostima.4 Osim toga, ve} je prethodno na teorijskom pla-nu uo~eno da se “socijalne i politi~ke mobilizacije na et-ni~ko-teritorijalnim osnovama vi{e ne mogu tretirati kaoodstupanja od klasi~ne paradigme modernizacije”,5 pa jetako pripremljena osnovica za njihovo “novo” ~itanje ismje{taj unutar razvitka modernog dru{tva. Na tom tragumogu}e je razumjeti, na druk~iji na~in, ulogu i poloàjmalih zavi~ajnih skupina ruralnog podrijetla unutar slo-ènog sustava velikog grada.

Posebno nas, u istraìvanju zavi~ajne skupine, zanimapojam identiteta6 jer igra va`nu ulogu u nekim dru{tve-nim fenomenima i procesima, osobito kad su u pitanjumigracija, integracija, asimilacija, kulturna su rezisten-cija. O snazi pripadnosti grupi, o slici o sebi koju doselje-ni stvaraju upravo unutar grupe, ovisi kakva }e biti socijal-na i kulturna budu}nost pojedinca, obitelji ili zavi~ajnegrupe koja se zatekne u velikom, {arolikom i atraktivnomsocijalnom okruènju grada. Netko se ne èli integrirati unovo dru{tvo jer èli zadràti vlastiti, singularni identitet.Netko }e pak, osobito u drugoj generaciji doseljenika, stva-rati svoj “mije{ani” identitetski predloàk ili pak dvojniidentitet, odnosno, oblikovati dvojnu zavi~ajnost.

Koje su sastavnice identiteta i kako ga odrediti?Identitet se vezuje uza simbole, znakove. Istovremeno

je temelj sli~nosti, prepoznavanja me|u ~lanovima identitet-ske grupe i ujedno temelj razlikovanja od druge skupine.

Rogi}, ra{~lanjuju}i socijalni identitet, upozorava nadvije istraìva~ke tradicije u sociologiji. Jedna se oslanja navarijablu pripadnosti pojedinim dru{tvenim tvorbama (sim-boli~ki interakcionizam), koja je u temelju odre|ivanjame|usobnog djelovanja sudionika. A druga sociologijskatradicija temelji se na smislu koji odre|uje dru{tveno djelo-vanje, odnosno na oblikovanju smisla. Identitet je uvijeksimboli~na tvorba.7 S motivacijskoga gledi{ta identitet je144

Maja [tambukDva zavi~aja: Zagrep~anipodrijetlom iz Selaca

vrlo poticajna kategorija, pa je itekako uporabiva u akcij-skom smislu.

Rogi} analizira razine na kojima se identitet oblikuje imanifestira. Tri su razine: kulturna, dru{tvena i egzistenci-jalna. Sredi{nje pitanje prve razine jest Tko sam ja u svijetu?Drugu razinu najbolje saìmlje pitanje Tko sam ja u dru-{tvu?, a na tre}oj razini dobro funkcionira pitanje Tko samja spram sebe?8 Ukratko, na prvo pitanje dru{tveni sudionikodgovara samoodre|uju}i (ili suodre|uju}i) kulturne “nor-me i forme s pomo}u kojih se orijentira i izgra|uje”; nadrugo pitanje, nu`no smje{taju}i sebe unutar “normi i for-mi”, dru{tveni akter zauzimlje “svoje” (pokretno, promje-njivo) mjesto unutar dru{tva; a na tre}e pitanje odgovararazvijanjem ìvotnih stilova u svim egzistencijalnim po-dru~jima.9 Razvijaju}i svoj identitet na svim ovim razina-ma, oblikuju}i ga u “ukupni” osobni (ili grupni) identitet-ski sustav, njeguju}i ga i oboga}uju}i dinami~nim suodno-som prema sje}anjima, pri~ama, slikama, emocijama, do-pu{taju}i utjecajima da ga u~vr{}uje, da nagla{uje nekaobilje`ja a neka bri{e, teritorijalizira ili re/teritorijalizira,socijalni sudionik ostaje vezan i odre|en u djelovanju vla-stitim identitetskim predlo{cima. Pritom je temeljno pita-nje vjerodostojnosti djelovanja, a ono se definira ~inomkoji isklju~uje interes. Uzbudljivost djelovanja identitet-skom motivirano{}u ostaje ~esto jedina naknada, jedini“interesni” sastojak takve akcije.

U tom smislu moglo bi se govoriti o aktivnom i pasiv-nom identitetskom predlo{ku. Onom koji poti~e na djelo-vanje i onom koji ne uklju~uje djelovanje kao oblik iskazi-vanja identitetske pripadnosti.

Dakle, s jedne strane izgra|uje se gradski identitet do-seljenih, sloèni sustav prihva}enih posvojenih obilje`jagrada, uspostavljenih odnosa, prihva}enih gradskih slika,vizura. S druge strane, korijeni su i elementi jednog dru-gog identiteta, koji se oblikovao u druk~ijem sociokultur-nom okviru.10

O ISTRA@IVANJU

Ovo je tekst o jednoj zavi~ajnoj skupini koja ìvi u Zagre-bu. Oslanja se na anketno istraìvanje koje je provedeno ustudenom i prosincu 2003. godine. Jedan od ciljeva istra-ìvanja bio je da se ustanovi mogu li se, i u kojoj mjeri,odseljeni smatrati razvojnim ~imbenikom kraja iz kojeg supotekli te na koji se na~in aktiviraju ili mogu aktiviratikao razvojni potencijal zavi~aja. S ove strane interesa po-stavili smo i pitanje moè li se taj potencijal “upotrijebiti”u~inkovitije, usmjereno i svrsishodno. Druga razina na{eg 145

Maja [tambukDva zavi~aja: Zagrep~ani

podrijetlom iz Selaca

interesa odnosila se na ulogu, poloàj i va`nost doseljeni-ka za Zagreb. Oni nesumnjivo predstavljaju zna~ajan seg-ment ljudskih i materijalnih razvojnih potencijala grada.U tom pogledu korisno je istraìvanje takve jedne zavi~aj-ne, doseljene skupine. Njihov prinos razvitku grada nijezanemariv, iako ga je te{ko precizno utvrditi. Ali iz pret-postavljenog pozitivnog prinosa moè se postaviti temeljza dodatno ~itanje odnosa grada i sela, a to je da je grad –osobito Zagreb, jer je o njemu ovdje rije~, osim moderni-zacijske odgovornosti koju ima prema razvitku periferije,na neki na~in i dodatno obvezan baviti se i pridonositirazvitku ruralnog podru~ja. Ljudski kapital doseljen u gradiz seoskih podru~ja, osim osobnog, pojedina~nog prinosaukupnom napretku, predstavlja i u grupnom smislu obo-ga}ivanje grada i prinos gradskoj raznolikosti, a to je jednaod temeljnih odrednica dru{tvene definicije grada. Za is-traìvanje je odabrana zavi~ajna skupina Zagrep~ana po-drijetlom iz Selaca.11 Pri planiranju i izvo|enju istraìva-nja kao glavna pote{ko}a pojavio se problem popisa Sel-~ana u Zagrebu. Osim njihove definicije (operacionalne),valjalo je prona}i na~ine kako do}i do njihova {to potpu-nijeg popisa.

Tko su, dakle, Sel~ani u Zagrebu? Moè li se uop}e bi-ti Sel~anin i ìvjeti u Zagrebu? Moè li se biti Sel~anin iZagrep~anin istovremeno? Odlu~ili smo se za jednostavnui tehni~ki provedivu definiciju.

Zagrep~ani sela~kog podrijetla ili “Sel~ani u Zagrebu”svi su oni koji zadovoljavaju jedan od tri kriterija:

• rodili su se u Selcima• jedan roditelj je Sel~anin, ili• baka ili djed je iz Selaca.Dakle, Sel~anin nije onaj tko samo voli Selca. Dapa~e,

Sel~anin ne mora voljeti Selca, ali onda se postavlja pitanjeidentificiranosti s mjestom podrijetla. Jer bitna ozna~nicaidentiteta jest i emocionalna vezanost.

Evo kako su ispitanici vezani uza Selca:

Broj %

Ro|en sam u Selcima 43 36,4

Jedan od roditelja je podrijetlom iz Selaca 60 50,8

Oba roditelja su iz Selaca 6 5,1

(Pra)djed/(pra)baka iz Selaca 6 5,1

Bez odgovora 3 2,5

Ukupno 118 100,0

146

Tablica 1.Kakve su Va{e veze saSelcima? (mogu}e vi{e

odgovora)


Najvi{e ispitanika je sa Selcima vezano (biolo{ki) jed-nim roditeljem koji je odande, ~ak 50,8%. Oba roditeljaSel~ana ima 5,1% ispitanika; dakle, ukupno 55,9% ispita-nika preko svojih roditelja identificira se kao Sel~ani. Njih~etrdeset troje ro|eno je u Selcima, ili 36,4% realiziranoguzorka. [estero ispitanika, pak, vu~e svoje sela~ko podrijet-lo preko djeda, bake, prabake ili pradjeda. Ovi posljednjimogu sluìti za provjeru koliko moè biti ~vrsta veza s ko-rijenima i u tre}oj ili ~etvrtoj generaciji.

U uzorak su u{li svi koji su navr{ili 18 godina. Mnogikoji su mla|i od te dobne granice, za o~ekivati je, tako|ersu (bit }e) Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca.

Kao osnovica za popis “Sel~ana” posluìo nam je po-pis primatelja “Bra~ke crkve”,12 koju na zagreba~ke adrese{alje sela~ki ùpnik don Stanko Jer~i}. Svima njima upu-}en je poziv da se odazovu i da “prijave” kako ~lanove svo-je obitelji koji su stariji od 18 godina tako i druge Sel~aneza koje pretpostavljaju da nisu na spomenutom popisu.Osim ovim putem, do dodatnih adresa do{li smo i privat-nim istraìvanjima, raspituju}i se u Selcima ili u Zagrebu.Uvijek ima dobro informiranih i oni su dragocjen izvor.Prikupili smo imena oko 150 Sel~ana starijih od 18 godi-na. Dio anketiranja obavili su studenti sociologije Hrvat-skih studija, a dio anketa je poslan po{tom. Anketa je bilaanonimna. Ukupno je ispunjeno 118 anketnih upitnika.Kontrola reprezentativnosti uzorka te{ko je provediva. Sobzirom na sela~ko iskustvo, razgovore s dobrim informa-torima i po~etni popis mogu}e je pretpostaviti da je uzo-rak, ako ne reprezentativan, onda vrlo blizu tome.13

Definicija Sel~anina koju smo rabili u ovom istra-ìvanju, dakle, vi{e je “tehni~ka”, oslanja se na tvrde so-cio-demografske varijable. To naravno ne zna~i da su po-datci koje smo prikupili anketom “tehni~ke” naravi. Na-protiv. Oni su prete`no mjerili kulturalnu i emocionalnurazinu zavi~ajnosti.

Stupanj pripadnosti Selcima mjerili smo za nekolikosela~kih simboli~kih vrijednosti: zemljopisni prostor, je-zik, dijalekt, sela~ka povijest, ali i neke ocjene, aspiracije,planovi. U skladu s ciljevima istraìvanja, istraìli smo ineka obilje`ja pripadnosti, vezanosti uza Zagreb.

Polazimo od teze da se teritorijalne identifikacije me-|usobno ne isklju~uju, pa tako socijalna i emocionalna ve-za s jednim mjestom ne isklju~uje vezu s drugim. Rije~ jeo tome da se elementi identifikacije razlikuju.

147



TKO SU ZAGREPÂNI PODRIJETLOMIZ SELACA I ZA[TO SU U ZAGREBU

Rekli smo prethodno koga smatramo, u smislu definicije,Sel~aninom u Zagrebu i tko su ispitanici. A kako se oniidentificiraju po zavi~ajnoj pripadnosti? Kako se moè bitiSel~anin u Zagrebu, odnosno Zagrep~anin sela~kog podri-jetla?

Broj %

Zagrep~anin/Zagrep~anka 46 39,0

Sel~anin / Sela~ka privremeno u Zagrebu 26 22,0

“Mje{anac” 24 20,3

Druk~ije 17 14,4

Bez odgovora 5 4,2

Ukupno 118 100,0

Me|u Sel~anima u Zagrebu najvi{e je Zagrep~ana –39%. Slijede Sel~ani privremeno u Zagrebu (22%), potom“mje{anci” (20,3%). Mnogi Zagrep~ani sela~kog podrijetlaro|eni su u Zagrebu, pa je Zagreb, osim mjesta boravka imjesto ro|enja, dakle mjesto u kojem se ìvi od ro|enja. Ato je vrlo utjecajan temelj zavi~aja.

Vezanost uz Zagreb pokazuje ìvotne namjere ispita-nika koje se odnose na mjesto stanovanja.

Broj %

Da, namjeravam trajno ìvjeti u Zagrebu 87 73,7

Ne, tu sam samo privremeno i nastojat }use vratiti u Selca ~im to bude mogu}e 1 0,8

Ne, tu sam samo privremeno i nastojat }use odseliti nekamo drugamo ~im to budemogu}e 7 5,9

Odselit }u se u Selca kad ostarim ili odemu mirovinu 9 7,6

Odselit }u se negdje drugdje kad ostarim iliodem u mirovinu 6 5,1

Ne{to drugo 7 5,9

Bez odgovora 1 0,8

Ukupno 118 100,0

Gotovo tri ~etvrtine ispitanika ostat }e trajno u Zagre-bu. Zanimljiv je relativno mali udio onih koji }e oti}i uSelca pod stare dane (7,6%). Budu}i da mnogi imaju ku}u148

Tablica 2.Kako se identificirate po

zavi~ajnoj pripadnosti?

Tablica 3.Namjeravate li i dalje

ìvjeti u Zagrebu?

u Selcima (58%), o~ekivalo se kako }e vi{e njih planiratipovratak u zavi~aj (“prvi” ili “drugi”, svejedno). Vjerojatnose ovdje susre}emo s nedovoljnom opremljenosti Selaca (imanje-vi{e svih drugih sela, malih mjesta) i time manjeatraktivnima za trajan ìvot u njima, osobito za posebneskupine (stariji, bolesni ili, s druge strane, mladi, poduzet-ni). U konkurenciji sa Zagrebom, najve}im i najja~im go-spodarskim i kulturnim sredi{tem Hrvatske, o~ito je, nijese te{ko odlu~iti. Selca ostaju tek emocionalno intimnoskloni{te.

Broj %

Vjerujem da }e ostati 64 73,6

Mislim da }e se odseliti u Selca – –

Mislim da }e se odseliti negdje drugdje 6 6,9

Ve} se jedno ili vi{e djece odselilo u Selca – –

Ve} se jedno ili vi{e djece odselilo drugdje 3 3,4

Ne znam, ne mogu ocijeniti 14 16,1

Ukupno 87 100,0

Ispitanici koji imaju djecu ne dvoje oko toga ho}e linjihova djeca ostati ìvjeti u Zagrebu. Mogu}nosti Zagre-ba doista su neusporedive s ostalim prostorima Hrvatske.I takva se situacija perpetuira, nema strate{kog nastojanjada se postupno podiè stupanj atraktivnosti na drugimnaseljskim razinama. U razvijenim europskim zemljamave} je dugo na djelu renesansa ruralnih prostora i procesodseljavanja iz (osobito ve}ih) gradova prema periferij-skim gradovima i selima. U nas je jo{ uvijek, bez pravestrategije ravnomjernog prostornog razvitka zemlje, te{koo~ekivati ikakav pomak stanovni{tva u smjeru obrnutomod postoje}eg. Stoga je gotovo nemogu}e da roditelji videneke druge putove za svoju djecu, putove koji bi vodiliprema periferijskom prostoru, pa ni onom bliè Zagrebu.Ni jedan roditelj ne vidi budu}nost svoga djeteta na oto-ku, u Selcima.

Vezano uz ove odgovore, zanimljivo je spomenuti dagotovo 90% ispitanika ocjenjuje da im podrijetlo nije biloni prednost ni prepreka.14

Za{to se ova skupina Sel~ana odlu~ila za Zagreb, a neza neko drugo mjesto? Odgovori na ovo pitanje pomo}i }eboljem razumijevanju nekih ve} iznijetih ali i nekih poda-taka koji slijede.

149

Tablica 4.Mislite li da }e Va{a djecaostati ìvjeti u Zagrebu ili }ese odseliti?



Broj %

Ro|en sam u Zagrebu 43 36,4

Doselio sam se kao dijete, s roditeljima 21 17,8

Do{ao sam u Zagreb u {kolu (fakultet) 16 13,6

Zagreb nudi vi{e mogu}nosti za kvalitetnijiìvot nego drugi gradovi u Hrvatskoj 10 8,5

Dobio sam posao u Zagrebu 16 13,6

Supruga (suprug) je iz Zagreba 9 7,6

Odgovara mi zagreba~ka klima 0 0

Zbog djece ({kolovanje i sl.) 1 0,8

Ne{to drugo. [to? 2 1,7

Ukupno 118 100,0

Skupinu ro|enih u Zagrebu, {to je naj~e{}i odgovor(36,4%), slijedi skupina koja se u dje~joj dobi doselila s ro-diteljima (17,8%). Podjednako zastupljen razlog doseljenjajest {kolovanje i zapo{ljavanje (po 13,6%). Zanimljiv je po-datak da se 8,5% ispitanika doselilo zato {to Zagreb nudivi{e kvalitetnijih mogu}nosti. Me|u ovim mogu}nostimanesumnjivo je i mogu}nost izbora dobrih fakulteta i mo-gu}nost profesionalnog napredovanja, a to je, prema odgo-vorima na druga pitanja, neosporna zagreba~ka prednost uodnosu na druga gradska sredi{ta u Hrvatskoj.

Kona~no, kao razlog doseljavanja u Zagreb spominjese (u 7,6% slu~ajeva) bra~ni partner koji je iz Zagreba.

Broj %

Ne 74 62,7

Da 28 23,7

Bez odgovora 16 13,6

Ukupno 118 100,0

Kao {to vidimo iz tablice, iz Selaca se neposredno do-selilo 28 ispitanika (23,7%).

Mjesto boravka Broj %

U Splitu 21 17,8

U nekom drugomhrvatskom gradu 20 16,9

U nekom drugomhrvatskom selu 6 5,1

U inozemstvu 9 7,6

150

Tablica 5.Za{to ste izabrali Zagreb za

mjesto stanovanja? (Zaokruìtijedan, najva`niji razlog)

Tablica 6.Jeste li se u Zagreb doselili

neposredno iz Selaca?

Tablica 7.Ako se niste doselili ravno iz

Selaca i niste ro|eni uZagrebu, gdje ste u

me|uvremenu ìvjeli (najmanjepola godine)?


Ako ostavimo one koji su ro|eni u Zagrebu preostali– koji se nisu neposredno doselili iz Selaca, prethodno suìvjeli ve}inom u Splitu, potom u nekom drugom hrvat-skom gradu, u inozemstvu ili nekom drugom hrvatskomselu.15

PREDNOSTI I NEDOSTATCI @IVOTA U ZAGREBUKAKO IH VIDE ZAGREPÂNI PODRIJETLOM IZ SELACA

Uobi~ajeno je smatrati kako su prednosti malih mjesta, se-la i gradova u ~istom zraku, a nedostatci su cijeli popismanjkova u socijalnom i tehni~kom standardu. Tako|er jeuobi~ajeno da se prednosti vrednuju niè od nedostata-ka.16 Za grad je pak uobi~ajeno da vrijedi obratno. Do-du{e, u posljednjih nekoliko desetlje}a promijenila se hije-rarhija vrijednosti kad je u pitanju ìvotni prostor. Sve jeve}a osjetljivost na stanje prirodnog okoli{a i onog kultivi-ranog. Svjedoci smo osjetno pove}ane brige za pravilnoodlaganje sme}a.17 Tako|er, iznimno je porasla osjetljivoststanovnika velikih gradova na sigurnost, odnosno rizi-~nost ìvota u gradu.

Tvrdnja Srednja ocjena*

Zagreb je zna~ajno kulturno i intelektualno sredi{teHrvatske 4,7

Zagreb je povezan s razvijenim svijetom i njegov je dio 4,2

U Zagrebu svatko moè odabrati na~in ìvota koji munajvi{e odgovara 4,0

Zagreb je siguran i ugodan za ìvot 3,7

Dobri su uvjeti za bolju budu}nost mladih ljudi 3,4

Gradsko gospodarstvo nudi obilje radnih mjesta idobre su mogu}nosti zarade 3,0

* Napomena: Aritmeti~ka sredina izra~unana je na temelju raspona od-govora od “U potpunosti se slaèm s tvrdnjom” (5) do “Ni malo se neslaèm” (1).

Na ~emu Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca temeljesvoju visoku privrènost svom gradu? Na kojim zagre-ba~kim prednostima po~iva gotovo trajno opredjeljenje zagrad i kad su u pitanju sami ispitanici, ali i njihovo vi|e-nje budu}nosti vlastite djece?

U gornjoj tablici posloène su prednosti prema rangu.Na prvom mjestu je neupitna pozicija i uloga Zagreba kaokulturne i intelektualne sredi{nje to~ke Hrvatske (ocjena4,7). Slijedi poloàj Zagreba u ukupnom sustavu veza srazvijenim svijetom, {to ga ~ini njegovim sastavnim dije-lom. Ovu prednost visoko ocjenjuju ispitanici (4,2), pa se 151

Tablica 8.Koje su, po Va{em mi{ljenju,prednosti koje Zagreb nudisvojim stanovnicima? Ozna~itestupanj slaganja s tvrdnjom:



ve} na ovoj razini obradbe podataka moè zaklju~iti kakona visinu ovih ocjena bitno ne utje~u neke temeljne osobi-ne ispitanikâ (poput dobi, naobrazbe). S visokom ocjenomna tre}em je mjestu tvrdnja da u Zagrebu svatko moèodabrati na~in ìvota koji mu najvi{e odgovara (4,0). Bu-du}i da se radi o ispitanicima kojima nije nepoznat ìvotpod socijalnom kontrolom u malim naseljima, visoka ran-giranost ove zagreba~ke prednosti jasno pokazuje kakavstav imaju ispitanici prema teè ostvarivoj mogu}nosti dase u Selcima slobodno odabere vlastiti ìvotni stil. Slijeditvrdnja da je Zagreb siguran i ugodan za ìvot (3,7). Na sa-mom kraju ovog popisa dvije su, moglo bi se re}i gospo-darske tvrdnje: da su dobri uvjeti za bolju budu}nost mla-dih (3,4) i da gradsko gospodarstvo nudi obilje radnihmjesta te da su dobre mogu}nosti zarade (3,0). Ovakavrang tvrdnji – od iznimno podràne one o Zagrebu kaokulturnom i intelektualnom sredi{tu do najlo{ije ocijenje-nih gospodarskih prilika – daje naslutiti odre|enu promje-nu u percepciji Zagreba kao gospodarskog sredi{ta i naj-ja~eg razvojnog aktera Hrvatske. I visoko ocijenjene vezeZagreba s razvijenim svijetom, dade se zaklju~iti, vi{e go-vore o dru{tvenim, kulturnim, politi~kim vezama metro-pole nego o njezinu sudjelovanju u gospodarskoj razmjenisa svijetom.18

Tvrdnja Srednja ocjena*

Prometni kaos, oteàno je odvijanje prometa 4,6

One~i{}ena je Sava i uni{ten ìvot u njoj 4,1

Uni{ten je tradicionalan zagreba~ki na~in ìvota 3,8

Zrak je zaga|en u cijelom gradu 3,7

Naru{en je izgled grada lo{im urbanisti~kim igra|evinskim zahvatima 3,7

Razvile su se industrijske grane koje {tete razvitku iprosperitetu grada 3,6

Zagreb je postao prevelik za kvalitetan ìvot 3,4

Stvoreno je previ{e opasnosti i rizika za ìvotgra|ana 3,3

Zapu{teno je gradsko zelenilo i gradski okoli{ 2,8

* Napomena: Aritmeti~ka sredina izra~unana je na temelju raspona od-govora od “U potpunosti se slaèm s tvrdnjom” (5) do “Ni malo se neslaèm” (1).

@ivot u Zagrebu ima i svojih mana. Na prvome mje-stu je prometna zagu{enost, kaos, koji oteàva i usporavasvakodnevni ìvot (4,6). Na to se, izgleda, te{ko priviknuti.Nije nemogu}e da je podloga ovako visoke negativne ocje-152

Tablica 9.[to Vam smeta u Zagrebu?Ozna~ite stupanj slaganja sa

sljede}im tvrdnjama:


ne gradskog prometa u pretpostavkama ispitanika kako jeto problem koji se moè rije{iti ako se ho}e i zna. Zato sene prihva}a kao “nu`no gradsko zlo”, kao neodvojiv ele-ment (izabranog) gradskog na~ina ìvota. Stoga za taj pro-blem o~igledno nema razumijevanja. Na drugome mjestuna popisu gradskih manjkova jest zaga|enost Save (4,1).[to to pokazuje? Ponajprije to da je Sava itekako vaànidentitetski simbol Zagreba i da je Zagrep~ani podrijetlomiz Selaca vole, pa i oni koji su se doselili ne tako davno.Na tre}emu mjestu jest tvrdnja da je uni{ten tradicionalnizagreba~ki na~in ìvota (3,8). [to imaju doseljeni Sel~ani ipodrijetlom Sel~ani s tradicionalnim zagreba~kim na~i-nom ìvota? Te{ko je rekonstruirati na koje su sve sastavni-ce negda{njeg zagreba~kog ìvota mislili ispitanici kad surelativno visokom negativnom ocjenom pokazali kolikoàle za o~igledno pro{lim vremenima. Ipak, na temeljuranga ove tvrdnje lako je pretpostaviti da su Zagrep~anipodrijetlom iz Selaca o~ito ne samo oni koji su ro|eni uZagrebu, vrlo vezani uza Zagreb, da su Zagreb “posvojili”,da je na odre|eni na~in zagreba~ka povijest, barem onablià, postala i njihova povijest. Slijedi jo{ uvijek visokoocijenjena tvrdnja o zaga|enosti zraka (3,7), potom tvrdnjada je naru{en izgled grada lo{im urbanisti~kim i gra|evin-skim zahvatima (3,7), ne{to manje je ocijenjena tvrdnja dasu u Zagrebu razvijene industrijske grane koje {tete razvit-ku i prosperitetu grada (3,6). U op}em, pa i zagreba~kommanjku radnih mjesta, ispitanicima se, moè se pretposta-viti, ~inilo neprimjerenim reagirati negativno (ili mo`danegativnije?) na kvalitetu zagreba~ke industrije i njezin ut-jecaj na stanje u okoli{u. Manja je suglasnost oko tvrdnjeda je Zagreb postao prevelik za kvalitetan ìvot (3,4), da jepostao rizi~an (3,3). Najniù ocjenu dobila je tvrdnja da jezapu{teno gradsko zelenilo (2,8). Iz ovog popisa gradskihnedostataka, odnosno njihovih ocjena, zaklju~ujemo da suZagrep~ani podrijetlom iz Selaca itekako osjetljivi na sta-nje okoli{a, da se u znatnoj mjeri identificiraju s gradom,da grad ne doìvljavaju kao posebno opasan i rizi~an zasvakodnevni ìvot i da ga smatraju jo{ uvijek kvalitetnimìvotnim okvirom.

KORISTI I [TETE OD PRESELJENJA

Ispituju}i Sel~ane u Zagrebu, zaobi{li smo detaljnija pita-nja o motivima i aspiracijama zbog kojih su se preselili, jersu ta (uostalom kao i mnoga druga zanimljiva a nepostav-ljena) pitanja prelazila zadane ciljeve istraìvanja. Dakle, zaone koji su ro|eni u Selcima (ili negdje drugdje, samo neu Zagrebu) ne znamo precizno motivacijsko-aspiracijski 153



sklop koji je u temelju svakog prostornog pomaka. Stogaje te{ko upustiti se u usporedbe “koristi i {teta” s njihovimpredmigracijskim o~ekivanjima. Ro|enima u Zagrebu po-stavili smo isto pitanje, ra~unaju}i da oni indirektno mo-gu ocijeniti izbor svojih roditelja (ili baka i djedova), aujedno iskazuju odnos prema ìvotu u svom gradu.

Koristi i {tete Broj %

Povoljno je utjecao na uvjete mog ìvota i ìvotamoje obitelji 70 59,3

Nepovoljno je utjecao na uvjete mog ìvota i ìvotamoje obitelji 2 1,7

Oteào je uvjete mog ìvota ali je osigurao dobruperspektivu mladima iz moje obitelji 4 3,4

Nije imao zna~ajnijeg utjecaja na moj ìvot kao nina ìvot moje obitelji 28 23,7

Ne znam, ne mogu ocijeniti 13 11,0

Bez odgovora 1 0,7

Ukupno 118 100,0

Za razliku od onih doista malobrojnih koji su imalinesre}u da je ìvot u Zagrebu nepovoljno utjecao na uvjetenjihova ìvota i ìvota njihove obitelji (svega 2 odgovoraili 1,7%), mnogi su (60%) ocijenili da je Zagreb povoljnoutjecao na njihove osobne i obiteljske ìvote. Uspje{ne ilisretne osobne i obiteljske biografije oblikovane u pozitiv-nom ozra~ju zagreba~kog okvira vjerojatno su mogle pri-donijeti popularnosti Zagreba u Selcima. (Ali za tu tvrd-nju, osim osobnog dojma, nemamo dokaza.) Blizu ~etvrti-ne ispitanika uvjereno je da Zagreb nije imao zna~ajnijegutjecaja na njihove ìvote (23,7%), dok je 11,0% onih kojine mogu ocijeniti “koristi i {tete” od ~injenice da ìve (to-liko koliko ìve) u Zagrebu.

Nesumnjivo je te{ko jasno odgovoriti na pitanje o to-me {to bi bilo da se nisu preselili (ili netko od njihovih ro-ditelja), da su ostali u Selcima. Mnogi ispitanici nisu uspje-li pogledati svoj ìvot unatrag i s vremenskim odmakomprocijeniti bi li on bio, i koliko, te u kojem smjeru, druk-~iji da se nisu odlu~ili na selidbu. Njihov broj bi svakakobio manji da smo iz obradbe izuzeli ro|ene u Zagrebu, ko-ji, dakle, nemaju neposredno selidbeno iskustvo.

154

Tablica 10.Kakve ste koristi i {tete Viosobno imali od Zagreba?

Zagreb je:


Broj %

Ne mogu ocijeniti 45 38,1

Bio bi bolji, nije se trebalo seliti 5 4,2

Bio bi gori, selidba je omogu}ila perspektivu 39 33,1

Bio bi pribli`no ili jednako dobar 8 6,8

Drugo 10 8,5

Bez odgovora 11 9,3

Ukupno 118 100,0

Ipak, iz odgovora na ovo pitanje ne{to se moè zak-lju~iti bez ve}e pogre{ke. Tre}ina svih ispitanih smatra dabi njihov ìvot bio gori te da su se selidbom ostvarile boljemogu}nosti napretka, osobnog i obiteljskog. Tako|er je in-dikativno da je svega 4,2% ispitanika izjavilo kako bi bilobolje da su ostali u Selcima.

VEZE SA SELCIMA

U~estalost druènja Broj %

Vi{e puta tjedno 4 3,4

Jednom tjedno 6 5,1

Vi{e puta mjese~no 2 1,7

Jednom mjese~no 11 9,3

Nekoliko puta godi{nje 31 26,3

Jednom godi{nje ili rje|e 59 50,0

Bez odgovora 5 4,2

Ukupno 118 100,0

Kad se radi o ne-obiteljskim druènjima, polovica is-pitanih se prili~no rijetko susre}u: jednom godi{nje ilirje|e (njih 50,0%). Ne{to vi{e od ~etvrtine vi|aju drugeSel~ane nekoliko puta godi{nje, a desetak posto se sastajejednom ili vi{e puta mjese~no (11,0%). Blizu devet postoispitanika ~ak se vi|a i tjedno. Ovim druènjima moramododati i njihove susrete u Selcima tijekom praznika. Je lito puno ili malo? Kad se uzme u obzir da ne postoji nekitrajniji oblik organizacije koji bi nudio sadràjna druènjaili akcije, da ne postoji ni potpuni popis Sel~ana u Zagre-bu, onda podatci svjedo~e o relativno visokoj motivirano-sti za susretanja. Nekoliko provedenih akcija imalo je izni-man odziv pozvanih Sel~ana. O~ito je, nedostaje makar inajniì oblik organiziranosti. 155

Tablica 11.Bi li, po Va{oj ocjeni, Va{ìvot i ìvot Va{e obitelji biobitno druk~iji da ste ostaliìvjeti u Selcima, da nisteodselili?

Tablica 12.Druìte li se u Zagrebu saSel~anima? (samo ne-obiteljskadruènja)



Sel~anin u Zagrebu jest i Zagrep~anin i Sel~anin, u se-bi sjedinjuje pripadnost gradu i malom mjestu. I s jednimi s drugim prostorom povezuje ga emocija, osje}ajnost, bli-skost. Odsutnost radikalne blizine Selaca nadomje{ta senjegovanjem nekih elemenata identiteta.

Njegova pripadnost teritorijalnoj grupi i teritoriju tra-je i sada kad te grupe zapravo nema. Gotovo da se moègovoriti o “pomaknutoj teritorijalnoj zajednici”. [to toSel~ani u Zagrebu njeguju, a {to pripada isklju~ivo sela~kojpri~i?

Unutar obitelji, me|u prijateljima, u druènju s dru-gim Sel~anima, ~esto i povremeno sela~kim dijalektom govo-ri 40,7% ispitanika. Lokalne, sela~ke blagdane slavi u svo-jim ku}ama ili s prijateljima ~esto ili povremeno ~ak 62,7%Sel~ana u Zagrebu. Budu}i da osim Gospe od Karmela, ko-ja je za{titnica Selaca, i nema nekih posebnih sela~kih blag-dana, varijabla “slavljenje sela~kih blagdana” prije svegapodrazumijeva na~in obiljeàvanja tih blagdana: od jela ikola~a koji se tradicionalno uz neki blagdan pripremaju uSelcima (pr{urate, hrustule, sirnice, makaruni, pa{ticada,bakalar...) do eventualnog druènja sa Sel~anima na blag-danski dan.

S drugim Sel~anima se ~esto ili povremeno druì60,8% ispitanika. U Selcima boravi ~esto ili povremenonjih 65,3%. Na neki na~in pomaè ili sudjeluje u razvitkuSelaca 21,2% ispitanika.

Broj %

Jednom 35 29,7

Dva puta 26 22,0

Tri i vi{e puta 21 17,8

Rje|e od jednom godi{nje 34 28,8

Bez odgovora 2 1,7

Ukupno 118 100,0

156

Tablica 13.Koliko su u Va{em na~inu

pona{anja prisutni elementikarakteristi~ni za lokalnu

kulturu i ìvot u Selcima?

êsto PovremenoRijetkoili nikad

Bezodgovora

Ukupno

a. Govorim sela~kim dijelektom 15,3 25,4 56,8 2,5 100,0

b. Slavim lokalne blagdane 28,8 33,9 34,7 2,5 100,0

c. Druìm se sa Sel~anima 16,9 44,9 35,6 2,5 100,0

d. Boravim u Selcima 16,1 49,2 32,2 2,5 100,0

e. Pomaèm u razvitku Selaca 3,4 17,8 75,4 3,4 100,0

Tablica 14.Koliko puta godi{nje

odlazite u Selca?


Kao {to se vidi iz tablice, redovito se (netko ~e{}e, net-ko rje|e) odlazi u Selca. Iako su otoci jo{ uvijek te{ko do-stupni i daleki te putovanje traje dugo, blizu 70% Za-grep~ana podrijetlom iz Selaca barem jednom godi{nje ot-putuje u Selca.

Naravno, telefonirati je lak{e, osobito znaju}i da goto-vo i nema ku}e u Selcima koja nema telefon.19 Naj~e{}e setelefonira rodbini (64,4%) i prijateljima (13,6%).

KU]A U SELCIMA

Veze sa Selcima nisu samo rodbinske i prijateljske. Njihitekako intenziviraju i imanja, osobito ku}e. Tako ku}u uSelcima (ili neposrednoj okolici, uz more ili u susjednomselu na moru – Sumartinu) ima 57,6% ispitanika u Zagre-bu. Valja re}i da je u uzorku moglo biti i vi{e od jednogispitanika iz jedne obitelji, pa nije mogu}e identificirati istvaran broj ku}a na koje se ovi podatci odnose. Isto vrije-di i za eventualno vi{e ispitanika iz jedne obitelji koja ne-ma ku}u u Selcima. Zanimalo nas je koliko ~injenica da seu Selcima ima vlastita ku}a utje~e na neke stavove i mi-{ljenja ispitanika.20

Broj %

Imam 68 57,6

Nemam 49 41,5

Bez odgovora 1 0,8

Ukupno 118 100,0

Broj %

Da 5 4,2

Ne 43 36,4

Ne znam, nisam siguran 21 17,8


Ukupno 118 100,0

Me|u Zagrep~anima sela~kog podrijetla obuhva}enihovim istra`ivanjem ima jo{ graditelja ku}e u Selcima. Me-|u njima je mnogo manje onih odlu~nih u tome, a vi{eonih koji nisu ba{ sigurni ili ne znaju.

157

Tablica 15.Imate li ku}u (ili ku}u zaodmor) u Selcima?

Tablica 16.Ako nemate ku}u u Selcima,planirate li je sagraditi ili kupitiu skorije vrijeme?



PREDNOSTI I NEDOSTATCI @IVOTA U SELCIMA

Kao {to vrijedi za ve}inu ruralnih krajeva, i Selca privla~eprije svega ~istim zrakom, usporenim svakodnevnim ìvot-nim ritmom, koji je rezultat ponajprije veli~ine samog mje-sta, u kojem je sve dostupno pje{ice, potom broja stanovni-ka koji su dnevno u me|usobnoj komunikaciji, susjedstvokoje ~esto nadomje{ta funkcije velikih gradskih uslu`nih su-stava. Kad je u pitanju selo na dalmatinskom otoku, ondaje dobra, blaga klima dodatna neupitna prednost.

Prednosti Selaca Srednja ocjena

îst zrak, blaga klima 4,8

Sporiji ìvotni ritam 4,3

Blizina rodbine i prijatelja 3,9

Kad se, pak, radi o ljudima koji imaju intenzivne rod-binske i prijateljske odnose sa stanovnicima Selaca, onda jenesumnjivo da }e i to biti sela~ka prednost u odnosu naZagreb.

Samo, je li to dovoljno za prostorni pomak, pa i naaspiracijskoj razini, prema Selcima?

Broj odgovora %

Rodbina 51 43,2

Uspomene na ìvot u Selcima 37 31,4

Ljepota naselja i krajolika 34 28,8

Mogu}nost odmora 30 25,4

Dobar osje}aj 19 16,1

Prijatelji, susjedi 14 11,9

Dobra, nekretnine 12 10,2

Lokalni na~in ìvota 6 5,1

Drugo 2 1,7

Ukupno ispitanika 118 205

Najja~e ljepilo Sel~ana u Zagrebu i starog zavi~aja jestrodbina, dakle socijalne veze. Oni koji su se odselili, svojupovezanost posreduju uspomenama na ìvot u Selcima.Slijede ispitanici koje ljepota samog mjesta i krajolika po-sebno veè uza Selca. Naravno, visoko je rangirana i va`naidentifikacija sa Selcima kao mjestom odmora. Dobar osje-}aj kad ste na nekom “svom” mjestu u Selcima za neke jenenadomjestiv i predstavlja motiv dolaska. Ondje nas jo{vabe prijatelji, susjedi, ku}e i ostala dobra itd.158

Tablica 17.Kako ocjenjujete prednosti

ìvota u Selcima?

Tablica 18.[to Vas posebno veè za

Selca? (2 odgovora)

Kad se iz Zagreba, dobro opremljenog tehni~kom isocijalnom infrastrukturom, baci pogled na Selca i njihovinfrastrukturni okvir, o~ekuje se da uo~avanje manjkova injihov rang budu posljedica usporedbe tih dviju sredina.Naime, vjerojatno je da bi nedostatke Selaca druk~ije ran-girali Sel~ani koji ìve u Selcima.

Na prvome mjestu je slaba dru{tvena infrastruktura,koja poga|a ponajprije najmla|e i najstarije. Analiza seo-ske infrastrukture u Hrvatskoj pokazala je da je ovim dob-nim skupinama zapravo najteè.21 S jedne je strane udiostarije dobne skupine u seoskom stanovni{tvu zna~ajan, pabi bilo nu`no da razvojni projekti itekako uvaè tu ~inje-nicu, odnosno specifi~ne infrastrukturne potrebe starogstanovni{tva. Zdravstvene ustanove su, nesumnjivo, na vrhupopisa njihovih potreba. S druge strane, budu}nost selapo~iva na mladima, njihovom broju i ostanku u selu. Zatose mora jam~iti ìvotna kvaliteta najmla|oj populaciji. USelcima djeca ne mogu organizirano u~iti strane jezike,glazbu, balet, ne mogu se organizirano baviti {portom, ne-ma srednje {kole (nekad je postojala vrlo dobra [kola u~e-nika u privredi). Prema ocjeni zagreba~kih Sel~ana, upravona tom planu Selca trpe najteè nedostatke.

I u ovom popisu nedostataka visoko je rangirana od-sutnost privatnosti; slijedi slaba mogu}nost zabave, potomneki nedostatci iz podru~ja tehni~ke infrastrukture (nemakanalizacije, nedostatna povezanost javnim prijevozom dotrajekta i s ostalim mjestima na Bra~u).

Broj %

Slaba dru{tvena infrastruktura (zdravstvena za{tita,{kolstvo – nema srednje {kole, nema organiziranihte~ajeva dodatne naobrazbe za djecu i odrasle,primjerice te~ajeva stranih jezika, glazbe, baleta, {porta) 67 56,8

Te{ko je sa~uvati privatnost: svi sve znaju 45 38,1

Slaba mogu}nost zabave 30 25,4

Slaba tehni~ka infrastruktura (struja, voda, slaborije{ena kanalizacija, telefon, javni prijevoz 21 17,8

Nema zajedni{tva 5 4,2

Drugo 12 10,2

Ukupno odgovora 295 100,0

Nekoliko ispitanika spomenulo je (u otvorenom od-govoru) manjak zajedni{tva. Vjerojatno pretpostavljaju dabi se neki problemi kvalitete ìvota u Selcima mogli rije{itizajedni~kim akcijama. Osobito oni za koje nisu potrebnavelika financijska ulaganja. 159

Tablica 19.Koji su, po Va{oj ocjeni,nagla{eniji nedostatci ìvota uSelcima? (dva odgovora)



Kako su Selca, kao mjesto stanovanja i boravka, pro{liu preporuci mladima?

Broj %

Preporu~ujem ga za ljetni odmor 69 58,5

Preporu~ujem ga za povremeni boravak 30 25,4

Preporu~ujem ga za stalni ìvot jer Selca imajubudu}nost 8 6,8

Uop}e ga ne preporu~ujem 3 2,5

Drugo 2 1,7

Bez odgovora 6 5,1

Ukupno 118 100,0

Ve}ina odgovora koncentrirana je u odgovoru da Sel-ca preporu~uju mladima za ljetni odmor (58,5%). Uosta-lom, ve} prije smo vidjeli da nijedan Zagrep~anin sela~kogpodrijetla ne vidi budu}nost svoga djeteta u Selcima. ê-tvrtina ispitanika mladima preporu~uje Selca kao mjestopovremenog boravka (25,4%). Selca kao mjesto s budu-}no{}u, pa stoga dobrim izborom za stalno nastanjivanjemladih, vidi 6,8% ispitanika. Svega 3 ispitanika ih uop}ene preporu~uje mladima.

Za{to Selca nisu bolje pro{la u ovoj preporuci? Za{toostaju (i nadalje) neprivla~nim mjestom za doseljavanje?Iako Selca nisu zabitno selo, nisu selo bez povijesti, sa-da{njosti i razvojnih mogu}nosti? Odgovor na ovo pitanjesigurno nije jednozna~an i nemogu}e ga je otkriti isklju-~ivo u podatcima koje smo dobili ovim istraìvanjem. Na-ime, rezultat je to i op}eg odnosa prema ruralnom u Hr-vatskoj, nepostojanja (prihva}ene) razvojne strategije rural-nog prostora, dugotrajnog razvojnog zanemarivanja i neu-vaàvanja ovog velikog segmenta hrvatskog dru{tva (43%stanovnika Hrvatske ìvi u selima) i nacionalnog teritorija(80–90% cjelokupnog teritorija). Razvojni impulsi koji sti-ù do sela uglavnom su (bili) nesustavni i bez osobitihpromi{ljanja. Op}a oznaka vi{edesetljetne razvojne politi-ke jest izrazita urbanocentri~nost, usmjerenost prema ur-banom i urbanim djelatnostima. Ovakav dru{tveni odnosprema ruralnom te{ko da je mogao oblikovati druk~iji od-nos stanovnika prema tom segmentu. Uostalom, ovakavodnos pridonio je migracijskim procesima koji u Hrvat-skoj vode gotovo isklju~ivo iz sela u grad.

Proces zanemarivanja sela i cijelog seoskog prostora,ako je duè vrijeme nekontroliran, ako se na vrijeme neidentificiraju njegove negativne posljedice, dovodi, osobitou krajevima s razvojno nepovoljnijim uvjetima, do te{koobnovljivih demografskih i gospodarskih prilika.160

Tablica 20.Jesu li Selca mjesto koje bistemladima preporu~ili za ìvot?


Selca su svakako me|u onim ruralnim naseljima kojase “ne daju”. Uostalom, ni ocjene koje su dali Zagrep~anipodrijetlom iz Selaca o funkcioniranju pojedinih sastavni-ca infrastrukture nisu tako lo{e.

Srednja ocjena

Ljekarna 4,1

Kafi}i 4,0

Odvoz sme}a 3,9

Trgovine prehrambenom robom 3,7

Zelene povr{ine, parkovi, {etali{te 3,6

Ambulante op}e i stomatolo{ke medicine 3,5

Javna rasvjeta 3,4

Plaè 3,2

Restorani 3,1

î{}enje i pranje ulica 3,0

Ostale trgovine 3,0

Kulturni ìvot 2,9

Odvoz krupnog otpada 2,7

Usluge (brija~, frizer, servisi za ku}ne strojeve itd.) 2,7

U Selcima je jedna ljekarna i njome su jako zadovolj-ni ispitanici koji svoj godi{nji odmor provode u Selcima.Visoku ocjenu zasluìli su i ne tako malobrojni sela~ki ka-fi}i, vjerojatno zahvaljuju}i dobrom smje{taju. U Selcimaje dobro organiziran odvoz sme}a (ocjena 3,9). Drugo jepitanje gdje se ono odlaè. Parkovi, {etali{te, ostalo zeleni-lo zadovoljava zagreba~ke kriterije zagreba~kih Sel~ana.Pretpostavljamo da je vaàn prinos ovoj ocjeni priskrbioure|en i dobro odràvan prostor oko spomenika papi Iva-nu Pavlu II., kao i prostori oko nekih drugih sela~kih jav-nih spomenika. U Selcima je ambulanta op}e medicinskeprakse s dva lije~nika (“pokrivaju” cijelu op}inu, dakle jo{i naselja Sumartin, Povlja i Novo Selo te sela~ke zaseoke) istomatolo{ka ambulanta. Kad se zna da svega 11,5% hrvat-skih sela ima ambulantu op}e prakse i 6,1% stomatolo{kuambulantu, onda je medicinska opremljenost Selaca vrlozadovoljavaju}a. U ovim ocjenama nije lo{e pro{la ni jav-na rasvjeta, plaè i restorani: sve iznad ocjene 3. Ipak, uovim ocjenama moèmo prona}i odre|ena o~ekivanja ispi-tanika da se ovi elementi sela~kog javnog standarda po-bolj{aju. Najniè je ocijenjena opremljenost drugim trgovi-nama (neprehrambenim), potom kulturni ìvot, odvozkrupnog otpada te skup razli~itih usluga. Ovdje nas pose- 161

Tablica 21.Kako ocjenjujete funkcioniranjesljede}ih usluga u Selcima?(kao ocjene u {koli)



bice intrigira niska ocjena kulturnog ìvota, pogotovu kadsu Selca postala poznata po kulturnoj manifestaciji “Croa-tia rediviva”, koja je sredi{nja manifestacija sela~koga ljetave} 13 godina. Ali to nije sve. Selca imaju i Puha}i orke-star, koji povremeno prire|uje koncerte, nekoliko puta ti-jekom ljeta, a povremeno i zimi organizira se predstav-ljanje zanimljivih knjiga, gostovanja razli~itih kulturnihumjetnika. Selca imaju i lijepu knji`nicu, s dobrim izbo-rom knjiga. Revitaliziran je Hrvatski sastanak 1888., kul-turno-umjetni~ko dru{tvo u ~ijem sastavu djeluje spome-nuti orkestar. Povremeno amaterska kazali{na skupina pri-prema dobro posje}ene predstave. Organiziraju se poklad-ne manifestacije. Kulturnom ozra~ju Selaca svakako prido-nose i spomenici, osobito oni koje su izradili poznati ki-pari. Dakle, za{to tako slaba ocjena sela~kom kulturnomìvotu?

Moèmo naga|ati o razlozima.Mogu}e je da Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca ocje-

njuju sela~ki kulturni ìvot uspore|uju}i kulturni stan-dard Zagreba s onim sela~kim, zaboravljaju}i da je vrlote{ko, ako ne i nemogu}e, uspore|ivati ove dvije po malo~emu usporedive sredine.

Drugi razlog, koji nam se ~ini vjerojatnijim, jest daSel~ani u Zagrebu o~ekuju, zato {to dobro poznaju se-la~ku kulturnu povijest, vi{e i bolje za Selca. Nije bezosnove pretpostavka kako im se ~ini da u dana{njim Sel-cima slabe obilje`ja kulturnog identiteta, odnosno da sukulturni elementi sela~kog ìvota nekad bili na vi{oj, kva-litetnijoj razini.

VA@NOST PODRIJETLA PRIJATELJA I DRUGIH

Ve} smo kazali da grad obiljeàvaju doseljenici, odnosnoda oni, uz autohtono stanovni{tvo, temeljno ozna~ujugrad kao dinami~no naselje u svakom pogledu. Zato semoglo o~ekivati da ljudi koji se sje}aju svoga podrijetla iukorijenjenosti u nekom drugom socijalnom prostoru, uvelikom broju smatraju kako im u svakodnevnom ìvotunije va`no teritorijalno podrijetlo ljudi s kojima se su-sre}u, rade, komuniciraju na bilo kojoj razini. Dakle, radise o sno{ljivosti, toleranciji prema doseljenicima, {to jekarakteristi~no osobito za veliki grad, kojemu je imanen-tan napredak. “Novi” ljudi su nu`ni modernom gradu.Osim toga, Sel~ana ima posvuda po svijetu, pa bi bilo unajmanju ruku neobja{njivo kad bi ova skupina reagiraladruk~ije.

Za 15% ispitanika vrlo je va`no teritorijalno podrijet-lo ljudi s kojima komuniciraju.162


Broj %

Nije mi va`no 75 63,6

Nekad mi je va`no, a nekada nije 24 20,3

Vrlo mi je va`no 18 15,3

Bez odgovora 1 0,8

Ukupno 118 100,0

Kad sude o bliskosti po na~inu ìvota s pojedinim te-ritorijalnim skupinama, ispitanici u svojim odgovorimaodaju svoj drugi identitet i na prvo mjesto stavljaju Dal-matince. Ovaj odgovor posve otkriva tradicijske korijene,odnosno njihov nesumnjiv utjecaj na na~in ìvota.

Broj odgovora %

Zagrep~ani 76 64,4

Zagorci 6 5,1

Slavonci 6 5,1

Primorci 6 5,1

Dalmatinci 79 67,0

Li~ani 1 0,8

Boduli 15 12,7

Ukupno 189

Uz Dalmatince jo{ su samo, valjda, Zagrep~ani ostaliispitanicima “visoko bliski” po na~inu ìvota. Razlika jegotovo zanemariva. I ovi odgovori potvr|uju tezu da jemogu}a dvojna zavi~ajnost, da zavi~ajnosti ne konkurirajume|usobno.

RAZLIKUJU LI SE SELÂNI U ZAGREBUOD SELÂNA U SELCIMA

Po ~emu se razlikuju Zagrep~ani sela~kog podrijetla odSel~ana u Selcima? Naravno, o razlikama su sudili Sel~aniu Zagrebu.

O tome da Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca imajubolju naobrazbu sudi 90% ispitanika. Ovakav podatak ui-stinu se mogao o~ekivati, jer su mnogi Sel~ani do{li u Za-greb zbog {kolovanja. Uostalom, poznata je i dobro opisa-na selektivnost migracija selo-grad. Naime, iz sela odlazemla|i, poduzetniji, aktivniji. A kad se tome doda da Sel-~ani ve} cijelo 19. stolje}e odlaze na studij po Austro-Ugar-skoj Monarhiji (osobito u Be~ i Prag), nije nimalo neo~eki-van pozitivan stav i odnos prema obrazovanju djece. Ne 163

Tablica 22.Koliko je Vama usvakodnevnom ìvotu va`noteritorijalno podrijetlo ljudi skojima se susre}ete?

Tablica 23.Koja Vam je teritorijalnaskupina po na~inu ìvotanajblià? (najvi{e dvije)



moè se re}i da su se ba{ svi koji su to èljeli mogli i obra-zovati, ali ve}ini sela~ke djece bilo je omogu}eno {kolova-nje nakon osnovne {kole. Ovakav stav prema naobrazbisvakako je pridonio i relativno ranom osnutku osnovne{kole u Selcima (1860.), koja je kvalitetnim kadrom daljepoticala naobrazbu kao va`nu i nu`nu stepenicu u ìvotu.U Selcima gotovo da i nema stanovnika bez zavr{eneosnovno{kolske naobrazbe. Me|utim, ulaè li se u djecudovoljno i moè li se vi{e? Je li naobrazba djece samo pi-tanje mogu}nosti roditelja?

[to prije oblikujemo “pogonsku predod`bu”22 o uloziznanja bez kojeg se nijedna, ni mala ni velika, zajednica nemoè razvojno pona{ati, to bolje. Razvijaju li Selca danasdovoljno poticaja za stjecanje znanja i dovoljno prostoraza njegovu primjenu? Sude}i prema odseljenima, odnosnonjihovoj obrazovnoj strukturi, shva}anje o va`noj uloziznanja itekako je pro{irena u sela~kom malom dru{tvu.Nije te{ko pretpostaviti da se takvo shva}anje prenosi i nanove generacije. Ostaje drugo pitanje na koje ovdje nemoèmo dati argumentiran odgovor. A to je: koliko se uSelcima otvaraju prostori za utjecaj znanja na njihov razvi-tak?

[to se ti~e bogatstva, izgleda da ipak nije sve u visininaobrazbe i da Sel~ani u Selcima, barem prema ocjenionih iz Zagreba, ìve u mnogo boljim financijskim i imov-nim prilikama. Gotovo polovica ispitanika smatra da suSel~ani koji ìve u Selcima bogatiji.

Me|utim, s vi{om naobrazbom ide i ve}i dru{tveni ut-jecaj, pa tako prema mi{ljenju gotovo dvije tre}ine ispitani-ka, Sel~ani u Zagrebu su dru{tveno utjecajniji od onih naBra~u.

Sukladno mi{ljenju o dru{tvenom utjecaju, ispitanici(pr)ocjenjuju da je ve}i broj poznatih osoba me|u Sel~animau Zagrebu. Zagreb kao najve}i grad u Hrvatskoj svakako164

Tablica 24.Kakvi su, po Va{em mi{ljenju,

Sel~ani u Zagrebu u usporedbisa Sel~anima koji ìve u

Selcima?

Slaèm seDjelo-

mi~no seslaèm

Ne slaèmse

Ne moguocijeniti

Bezodgovora

Ukupno

Imaju bolju naobrazbu 45,8 43,7 5,1 11,0 3,4 100,0

Bogatiji su 6,6 17,8 48,3 23,7 3,4 100,0

Imaju ve}i dru{tveni utjecaj 28,0 35,6 11,9 19,5 4,2 100,0

Imaju vi{e poznatih ~lanova 30,5 34,7 11,9 19,5 3,4 100,0

Malo ~ine za boljitak Selaca 24,6 32,2 11,9 28,0 3,4 100,0

Radi{niji su 18,6 13,6 41,5 22,0 4,2 100,0

Sposobniji su 16,1 15,3 39,8 24,6 4,2 100,0


da osigurava i (naj)ve}e mogu}nosti dru{tvene afirmacije ipromocije.

Ispitanici smatraju (slaù se posve ili djelomi~no) daSel~ani u Zagrebu, dakle obrazovaniji i dru{tveno utjecaj-niji dio uvjetno re~eno ukupne sela~ke zajednice, malo ~ineza boljitak Selaca, manje nego oni koji su ondje ostali.Mo`da je u ovom odgovoru mogu}e prepoznati volju dase organizirano ne{to vi{e iz Zagreba u~ini za Selca.

Mnogi ispitani (41,5%) ne slaù se s tvrdnjom da suZagrep~ani sela~kog podrijetla radi{niji od Sel~ana koji ì-ve u Selcima. Pri procjeni radi{nosti vjerojatno su se ispita-nici u svojim odgovorima vodili i vrstom posla koji obav-ljaju mnogi u Selcima, a to je naporan tradicionalni posaooko obradbe kamena.

Mi{ljenje o razlikama u sposobnostima podijelila je Sel-~ane u Zagrebu. Ne{to vi{e je onih koji drè da Sel~ani uZagrebu nisu sposobniji od Sel~ana u Selcima.

Upozoravam ~itatelje na broj odgovora “Ne moguocijeniti”. On je, naime, vrlo velik u ovoj seriji pitanja.O~igledno nije bilo lako opredijeliti se za neki od jasnihodgovora.

RAZVOJNE IDEJE (49) I OSOBNOUKLJUÎVANJE U RAZVOJNI PROJEKT

Broj %

Ne 64 54,2

Da 51 43,2

Bez odgovora 3 2,5

Ukupno 118 100,0

Za uklju~ivanje u razvojne ili revitalizacijske projekteu Selcima spreman je velik broj ispitanika, ~ak 43,2%. Na-ravno, anga`man moè biti vrlo raznolik, od stru~nog, or-ganizacijskog do pomo}i u nov~anom smislu ili investicij-ski. O~ito je da bi se mnogi od ovih koji su se akcijskiodredili prema razvojnim sela~kim projektima, stvarno iuklju~ili, bilo u definiranje i operacionalizaciju konkret-nih ideja bilo u njihovo (su)financiranje. Ovakav odzivSel~ana u Zagrebu neprocjenjiv je kapital Selaca. Zasad ne-ma mehanizama, a ni volje, da ga se prepozna i iskoristi.

Ovako visoka spremnost ispitanika da se angaìraju urazvojnim pothvatima u Selcima nije samo posljedica osje-}aja obveze prema mjestu podrijetla, nepromi{ljen i tek uemocijama utemeljen poriv da se na ovo pitanje pozitivnoodgovori. Pretpostavljamo da se doista radi o ljudima koji 165

Tablica 25.Biste li se osobno (stru~no,nov~ano, organizacijski ili kaoinvestitor) uklju~ili u nekiobnoviteljski projekt uSelcima?



vrlo dobro znaju {to je dobro za Selca i kako to posti}i.A ako to znaju za Selca, znaju i za Zagreb, odnosno,moè se dalje pretpostaviti da su kreativni i na svomeradnom mjestu.

IDENTITETSKA OBILJE@JA SELACA I SELÂNA

Analiza sela~ke (ruralne) povijesti i njezine usporedbe s ne-kom drugom ruralnom povijesti mo`da bi pokazala kakokulturni otisak (zanemaruju}i ovdje poljoprivredu kaoproizvodnju kultura) u relativno dubokoj povijesnoj razinimoè osnaìti pojedine sastavnice (dana{njeg) mjesnogidentiteta. Taj identitetski izvor ili poticaj ne bi trebalo za-nemariti, pa u (lokalnim) slu~ajevima kad je on slabiji, ilikad ga tek valja proizvesti, ne treba zaboraviti na kulturnisegment svakodnevnog ìvota. Nije u {oldima sve!

Identitetsko obilje`je Ocjena(1–5)

Fijera Gospe od Karmela 4,6

Kamenoklesari i kamenolomi 4,6

Pijaca 4,6

Stara crkva Gospe od Karmela 4,5

Kulturna povijest Selaca 4,5

Ve~eri poezije Croatia rediviva 4,4

Crkva Krista kralja 4,3

Sela~ki spomenici 4,1

Radonja 4,1

Crkvica sv. Nikole 4,0

Martin Kuku~in 3,6

Pogled na Biokovo 3,4

Popis identitetskih obilje`ja Selaca i Sel~ana, Zagrep-~ani podrijetlom iz Selaca visoko ocjenjuju. Ipak, blagdanza{titnice Selaca je na prvom mjestu. Mnogi odseljeni plani-raju svoj godi{nji odmor da bi tog dana bili u Selcima, pave} time ovaj blagdan na odre|eni na~in upravlja go-di{njim ìvotnim ritmom njih samih, ali i njihovih obite-lji, pa i njihova posla.

Visoko drugo mjesto u identitetskom sustavu sela~kihobilje`ja imaju kamenoklesari i kamenolomi. Naime, Selca suse i razvila, ovako kako jesu, upravo zahvaljuju}i nalazi{ti-ma dobroga kamena i majstorima klesarima koji su gapretvarali u prepoznatljiv i kvalitetan svjetski konkurentanproizvod.23 Njihova spretnost vidljiva je na svakoj kame-166

Tablica 26.Koliko je, po Va{em mi{ljenju,

za identitet Selaca va`no?


noj ku}i u Selcima. I danas, kad je konkurencija drugihdjelatnosti potisnula va`nost klesarstva u samim Selcima ismanjila prihode od te djelatnosti u mnogim sela~kim obi-teljima, taj se zanat njeguje i postupno modernizira. I uZagrebu je, mo`da neko} vi{e nego danas, nemali brojSel~ana koji su se nastavili baviti kamenoklesarstvom uvrlo razli~itim poslovima (gradnja ku}a, unutarnje ure|e-nje ku}a, obnova kamenih spomenika kulture, izrada nad-grobnih spomenika).

Pijaca je na tre}em mjestu po identifikacijskom zna-~enju. Sredi{nji prostrani sela~ki trg, s dvjema crkvama,spomenikom Stjepanu Radi}u, sa starom {kolom, ~ije jeprizemlje zauzeo izlo`beni prostor, a pred kojom se odrà-vaju pjesni~ke ve~eri Croatia rediviva, sa zdravstvenim am-bulantama, op}inskom upravom, knji`nicom, s restora-nom i njegovom terasom u hladovini dalekoisto~nog drve-}a, sa ùpnom ku}om, sa ~ak {est ulica koje vode k njemu,doista je nezaobilazno mjesto, i u prakti~nom i virtual-nom smislu. Zimi se mo`da manje ljudi zadràva na trgu,ali ljeti je trg, osobito nave~er, prostor za mnoge manife-stacije i druènja. Uostalom, druènje na otvorenom neza-obilazni je mediteranski oblik druènja. Treba podsjetitida su upravo Zagrep~ani podrijetlom iz Dalmacije “izmi-slili” [picu, koja se danas pro{irila na ve}i dio najuèggradskog sredi{ta.

Ve}ina se ocjena tijesno razlikuje. Tako dvije glavnesela~ke crkve, stara crkva Gospe od Karmela i Crkva Kristakralja, obje na Pijaci, visoko su ocijenjene u identitetskojmemoriji Sel~ana u Zagrebu. Vrlo visoko su rangirani ikulturni sadràji koji ekskluzivno pripadaju Selcima, po-put op}e kulturne povijesti Selaca, ve} tradicionalne sveh-rvatske pjesni~ke manifestacije Croatia rediviva, sela~kih spo-menika.24 Zanimljiva je ~injenica da je Martin Kuku~in,25

slova~ki knjièvnik koji je na prijelazu 19 u 20. stolje}eìvio u Selcima i radio kao lije~nik, jo{ uvijek vrlo prisu-tan u memoriji Sel~ana, pa se relativno redovito odràvajuveze izme|u Selaca i Slova~ke. Crkvica sv. Nikole26 na brduponad Sumartina, pokraj starog sela~kog kamenoloma,kao da gubi trku s ostalim identitetskim obilje`jima. Nijeni ~udno jer cesta do crkve je zapu{tena, kamenolom zat-voren (osim za sme}e), okoli{ crkve neure|en.

Od krajobraznih identitetskih obilje`ja sela~ka lukaRadonja nije osobito visoko rangirana, a na zadnjem mje-stu je, osobito u nekim dijelovima godine, lijep pogled sPijace na Biokovo, Sel~anima najbliè kopno.

Duh mjesta (genius loci) je neprenosiv. Selca su samoondje gdje jesu, sela~ka Pijaca je samo jedna, Gospa je sa-mo sela~ka, kao i perivoj, spomenici, Radonja, Put Tumbi- 167



na… S druge strane, samo je jedan Trg bana Jela~i}a, jednaje Sava, jedan je Dinamo... Zato se moè imati vi{e identi-teta.

VRIJEDNOSNI SUSTAV SELÂNA U ZAGREBU

Bez namjere da izradimo cjelovit vrijednosni profil Za-grep~anina podrijetlom iz Selaca, nastojali smo, vi{e radiidu}ih usporednih istraìvanja, utvrditi koliko su pojedinipojmovi va`ni u ìvotu ispitanikâ. Naime, mo`da bi seusporednim istraìvanjima moglo dokazati da vrijednosnisklopovi zavi~ajnih skupina pokazuju odre|ene pravilno-sti, veze sa sociokulturnom matricom na kojoj su “izrasli”,ili koja je na neki na~in utjecala na njihovo oblikovanje.Kona~no, sam vrijednosni sklop moè biti odre|enim us-mjeriva~em razvojnih aktivnosti ili kriterijem (ne)izborarazvojne strategije. Budu}i da se radi o Sel~anima u Zagre-bu, ovaj nepretenciozan popis vrijednosti moè biti putokazizboru sadràja za okupljanje i aktivnost zavi~ajne grupe.

U idu}oj su tablici ponu|eni pojmovi rangirani pre-ma “dobivenoj” prosje~noj ocjeni. Ina~e, ocjene su, kao u{koli, od jedan do pet, gdje jedan zna~i “posve neva`no”, apet “iznimno va`no”.

Srednja ocjena

Po{tenje 4,8

Ljubav 4,8

Djeca 4,8

Prijateljstvo 4,7

Sloboda i neovisnost 4,7

Znanje, {kolovanost 4,5

Zavi~aj 4,5

Brak 4,4

Za{tita okoli{a 4,4

Rad, karijera 4,3

Slobodno vrijeme 4,2

Seksualni ìvot 4,1

Vjera 4,0

Nacija 3,9

Novac 3,9

Politika 2,6

Po{tenje je na vrhu poèljnih vrijednosti. Pretpostavkaje da se radi o po{tenju kao individualnoj poèljnoj osobi-168

Tablica 27.Molimo Vas da uz niè

navedene pojmove odreditekoliko je svaki od njih Vama

osobno zna~ajan u ìvotu?


ni, ali i kao dru{tvenoj vrijednosti koju bi valjalo poticati ipromovirati. Te{ko je oteti se dojmu da se – u tranzicij-skom turbulentnom dru{tvenom vremenu – po{tenje kaoop}a dru{tvena vrijednost (privremeno) izgubilo u promje-nama vrijednosnih sustava te da je stoga ovo prvo mjestovi{e zahtjev za njezinim vra}anjem u temeljne odrednicedru{tvenog pona{anja. Izgleda da postaje sve teè ìvjeti udru{tvu u kojem ne vlada (i) po{tenje.

Slijede ljubav, djeca, prijateljstvo te sloboda i neovisnostkoji su dosegnuli ocjenu vi{u od 4,7. Odmah iza ovih poj-mova rangirano je znanje i {kolovanost, {to se moglo i o~e-kivati s obzirom na visoku naobrazbu ispitivane populaci-je i tradicionalno vrlo pozitivan odnos Sel~ana prema {ko-lovanju. Slijede jo{ uvijek visoko rangirani zavi~aj, brak,za{tita okoli{a te rad i karijera. Iza ovih pojmova, a sve skvalifikativom iznad “uglavnom va`no”, smjestili su se slo-bodno vrijeme, seksualni ìvot i vjera. Na samom kraju, s ocje-nom ispod 4, dakle, ocijenjeno kao ne{to {to nije ni va`noni neva`no, nalaze se nacija, novac i politika.

U vrijednosnom smislu, Zagrep~ane podrijetlom izSelaca ne promatramo kao zajednicu, jer se razlikuju. Onisu zajednica tek ako su spremni angaìrati se na pomo}Selcima. Potpuna vjerodostojnost pripadnosti stje~e seupravo neupitnom spremno{}u da se, mimo vlastita inte-resa, pomogne zavi~aju.

PRIVR@ENOST PROSTORU

Iz prethodne tablice podsje}amo na visok rang koji imazavi~aj u vrijednosnom sustavu Sel~ana u Zagrebu (ocjena4,5). Sljede}i podatci donekle preciziraju privrènost soci-jalnom i fizi~kom prostoru.

Broj %

Zagreb 58 49,2

Selca (Bra~) 25 21,2

Dalmacija 13 11,0

Hrvatska 14 11,9

Mediteran 2 1,7

Europa 4 3,4

Ne{to drugo 1 0,8

Bez odgovora 1 0,8

Ukupno 118 100,0

Ispitanike smo stavili pred jednozna~nu odluku: mo-rali su odabrati kojem su prostoru najvi{e privrèni. Utoli- 169

Tablica 28.Kojem ste od ovih prostoranajvi{e privrèni? (Zaokruìtesamo jedan odgovor)



ko se ovi podatci smiju jedino tako i interpretirati. Izborjednoga ne zna~i da drugi nije vaàn.

Polovica ispitanika odgovorila je da su najvi{e pri-vrèni Zagrebu. Za 21% ispitanika to su Selca (ili Bra~), za12% Hrvatska, za 11% Dalmacija, ~etvero ih se opredijeli-lo za Europu, a dvoje za Mediteran.

Prije poku{aja interpretacije ovih rezultata valjalo bipodsjetiti da se cijeli upitnik bavi Zagrebom i Selcima teodnosom ispitanikâ prema tim dvama sociokulturnim i fi-zi~kim prostorima. U tom smjeru lako je pretpostaviti dasu neki ispitanici i ovo pitanje shvatili kao poziv da seodrede upravo spram tih dvaju prostora. Stoga su se radijeodredili prema gradu ili selu, to jest Zagrebu ili Selcima,odnosno usko su teritorijalizirali svoju identitetsku pri-padnost, a nisu se opredijelili za uù regiju, dràvu ili {iruregiju, odnosno za Europu. Svakako, ovi podatci potvr-|uju relativno visoku privrènost Sel~ana Zagrebu, oni suvjerodostojna potvrda da je Zagreb “njihov grad”. Budu}ida i iz odgovora na ovo pitanje, ali i drugih odgovora,proizlazi neupitna vezanost za Selca, ne kao mjesto ìvlje-nja, ve} kao sociokulturni okvir unutar kojega grade svojidentitet, prepoznaju svoje korijene, realiziraju svoje potre-be za malim, doma}im, prisnim, poistovje}uju}i ga s od-morom, ti{inom, usporeno{}u, druènjem s prijateljima irodbinom, s morem i zelenilom, krajolikom zapam}enimu djetinjstvu, mogu}e je zaklju~iti o dvostrukoj privrèno-sti i vezanosti Zagrep~ana podrijetlom iz Selaca. Razvidnoje da ta dva identitetska predlo{ka, Zagreb i Selca, svaki zasebe posjeduju vlastiti prostor, u doslovnom i prenesenomzna~enju. Nema konkurencije me|u njima iako je izboruvijek na strani Zagreba. Ne treba zaboraviti da se iz Sela-ca nije odlazilo tek toliko da se ode. Odlazilo se s manjeili vi{e pomno promi{ljenim ìvotnim ciljevima. To nijeuvijek bila (naprotiv, bila je uglavnom rijetko) odlukaglavnog aktera, ve} preteìto roditeljske ili {ire rodbinskeskupine. Dakle, za razliku od Selaca u kojem su ro|eni oniili njihovi roditelji, Zagreb je uvijek bio izbor. Ne ovisi samou Zagrebu ho}e li to tako biti i ubudu}e. Moè li se ne{tou~initi da i Selca dobiju atraktivnost koju bi im priskrbiostatus izabranog mjesta ìvljenja? Mogu li tome razli~itimprinosima pridonijeti odseljeni i njihovi potomci?

Nesumnjiv je utjecaj odnosa globalnog dru{tva premaselu i periferijskim prostorima na oblikovanje identiteta pri-padnikâ malih lokalnih dru{tava. Ako se selo shva}a kao de-mografska, gospodarska, prostorna pri~uva gradske civiliza-cije, onda nije neo~ekivano da se zavi~ajni identitet pojav-ljuje kao “pri~uvni identitet” doseljenika i (eventualno) nji-hovih potomaka. îni se da to ovi podatci pokazuju.170


SNAGA I TIP OSJE]AJA KOJI VE@U LJUDEUZ SELCA I ZAGREB

Parovi pridjeva ili imenica, koji zna~e raspon od ne-gativnog do pozitivnog, postavljeni su tako da se na skaliod 1 do 7 zaokruì broj koji najto~nije odraàva, opisuje{to osje}amo (unutar svakog pojedina~nog raspona) pre-ma Selcima ili Zagrebu. Prilikom obradbe podataka mak-simalno pozitivan odnos ozna~en je sa 1, a maksimalnonegativan sa 7.27 Izra~unana je srednja vrijednost (na te-melju odgovora svih ispitanika) i sada se ta ocjena nalaziu tablici. Na neki na~in, ona sluì da se izradi profil od-nosa.

Odnos prema Selcima moè se interpretirati kao po-stojanje sna`nije osje}ajnosti na toj strani. Svi pozitivnoozna~eni osje}aji (privla~enje, veselje, ugoda, doma}e, bli-sko, sigurnost, zainteresiranost, povjerenje, toplo) ocje-nom se pribliàvaju maksimalno pozitivnoj vrijednosti(prosje~na ocjena za sve parove iznosi 1,97). Kad je u pi-tanju Zagreb, niì je stupanj osje}ajnog odnosa, odnosno,mogli bismo odnos prema Zagrebu opisati kao ne{to rav-nodu{niji (prosje~na ocjena za sve parove jest 2,45). Me-|utim, valja re}i da su razlike doista male i, s obzirom nato da se radi o velikom gradu i malom mjestu, o~ekivane.Oba zavi~aja, dakle, izazivaju pozitivne osje}aje.

U svim parovima srednja ocjena za Selca blià je pozi-tivnom kraju skale nego {to je to ocjena za Zagreb. Gdje sete ocjene pribliàvaju, a gdje se najvi{e razlikuju? Zanimlji-vo je da je najve}a razlika u paru toplo-hladno. Mogu}e jeda su mnogi ovaj par pridjeva doìvjeli kao klimatsku,temperaturnu ocjenu, a kako smo istraìvanje obavili zimiu Zagrebu, a u Selcima ispitanici uglavnom borave ljeti, ne 171

Tablica 29.Pomisao na Zagreb i Selcaizazivaju kod mene osje}aj:

Pomisao na Zagreb izazivakod mene osje}aj:

Srednjaocjena

Pomisao na Selca izazivakod mene osje}aj:

Srednjaocjena

Razlika usrednjojocjeni

Privla~enje – Odbijanje 2,26 Privla~enje – Odbijanje 1,63 0,63

Veselje – tuga 2,59 Veselje – tuga 2,32 0,27

Ugoda – neugoda 2,48 Ugoda – neugoda 1,81 0,67

Doma}e – strano 1,98 Doma}e – strano 1,68 0,30

Blisko – daleko 2,01 Blisko – daleko 1,79 0,22

Sigurnost – nesigurnost 2,31 Sigurnost – nesigurnost 2,19 0,12

Zainteresiranost – ravnodu{nost 2,84 Zainteresiranost – ravnodu{nost 2,23 0,61

Povjerenje – sumnji~avost 2,76 Povjerenje – sumnji~avost 2,30 0,46

Toplo – hladno 2,82 Toplo – hladno 1,78 1,04

bi bilo neto~no tvrditi da je barem u nekih ispitanikaupravo to bio glavni poticaj za odgovor.

Slijedi par ugoda-neugoda, s tako|er ve}om razlikom.Nije isklju~eno da je ovaj “par” vezan uz objektivni doìv-ljaj Selaca kao mjesta u kojem se provodi godi{nji odmor iZagreba kao mjesta u kojem se radi, ide u {kolu ili postojeneke druge redovite svakodnevne obveze, koje ne morajuizazivati samo ugodu.

Ve}a je razlika zabiljeèna i kad je u pitanju par pri-vla~enje-odbijanje. Ovu razliku mogu}e je interpretirati po-najprije kao odnos prema malom i velikom, kao prema“malom dru{tvu me|usobnog poznavanja” i velikom dru-{tvu u kojem poznajemo relativno malo ljudi, u kojemsre}emo ve}inom nepoznate ljude. Me|utim, ovdje se neradi o osje}aju sigurnosti ili nesigurnosti u susretu s uglav-nom nepoznatima, jer se u paru sigurnost-nesigurnost, goto-vo neo~ekivano, pojavila iznimno mala, najmanja razlikau doìvljaju Zagreba i Selaca, ve}, ~ini se, prije svega u pri-vla~nosti poznatog.

Vjerojatno je sli~no i s “osje}ajnim” parom zainteresi-ranost-ravnodu{nost, jer i ovdje se susre}emo s ne{to ve}omrazlikom. Dakle, osje}aj izazvan prema Selcima bliè je za-interesiranosti nego {to je to prema Zagrebu.

Osim para sigurnost-nesigurnost, za koji smo rekli kakopokazuje najmanju razliku u stupnju izazivanja osje}aja –{to Zagreb predstavlja kao izrazito sigurnu ìvotnu sredi-nu, jo{ je nekoliko parova unutar kojih se intenzitet osje-}aja prema Zagrebu i Selcima minimalno razlikuje. To suredom sljede}i parovi: blisko-daleko, veselje-tuga, doma}e-stra-no i povjerenje-sumnji~avost. Dakle, i Zagreb i Selca su udoìvljajima Zagrep~ana sela~kog podrijetla gotovo pod-jednako bliski, gotovo podjednako izazivaju veselje, goto-vo podjednako su doma}i i izazivaju povjerenje.

PODATCI O ISPITANICIMA

Ve} smo spominjali metodolo{ke probleme istraìvanja za-vi~ajnih zajednica u velikim gradovima. Kao {to smo rekli,temeljna pote{ko}a javlja se u prikupljanju {to potpunijegpopisa ~lanova te, u pravilu posve neformalne, zajednice.Jer, zapravo (barem sude}i prema hrvatskom iskustvu), nji-hova uloga u razvitku starog zavi~aja nije osobito prepozna-ta, pa stoga i nema potrebe da se njihov popis sastavi i re-dovito aùrira. S druge strane, oni, kao pripadnici neke do-seljeni~ke skupine, grad posebice ne zanimaju. Pa ni s testrane nema potrebe za njihovom evidencijom. Stoga jete{ko re}i koliko realizirani uzorak odgovara nekim osnov-nim varijablama zajednice Sel~ana u Zagrebu. Od ukupno172


150 imena koje smo imali na popisu, uspjeli smo anketiratinjih 118. Za neke adrese nismo sigurni koliko su bile to~ne,pa je to vjerojatno jedan od razloga za{to nemamo koji is-punjeni upitnik vi{e. Tako|er, za postoje}i “kona~ni” popisnemamo temeljne informacije o strukturi skupine. Za nada-ti se da je prikupljeni broj anketa reprezentativan s obziromna pretpostavljeni stvarni broj Zagrep~ana podrijetlom izSelaca. A {to se ti~e strukture ispitanika prema nekim po-datcima dobivenim iz upitnika, ona je vrlo zadovoljavaju}a,budu}i da su zastupljene sve planirane podskupine.

Spol i dob ispitanikaMe|u ispitanima je vi{e èna – blizu 58%. Tomu vjerojat-no pridonosi relativno visok udio starijih od 61 godine uuzorku, a s obzirom na dulji prosje~an vijek ènskog sta-novni{tva, one redovito u toj dobnoj skupini prevladavaju.

Ina~e, u uzorku su zastupljene sve dobne skupine.28 Iztoga moèmo zaklju~iti da su anketari pa`ljivo slijediliupute, ali i da je, bez obzira na spol, postojala visoka moti-vacija za sudjelovanje u istraìvanju. Dakle, najvi{e je mla-dih do 30 godina (ispitanici su morali imati navr{enih 18godina) – 22,7%, slijede po zastupljenosti stari izme|u 41 i50 godina (21,2%), potom stariji od 71 godine (15,3%) itd.

Broj %

18 – 30 godina 27 22,7

31 – 40 godina 15 12,7

41 – 50 godina 25 21,2

51 – 60 godina 21 17,8

61 – 70 godina 12 10,2

71 godina i vi{e 18 15,3

Ukupno 118 100,0

Mjesto ro|enjaNajve}i broj ispitanika ro|en je u Zagrebu i okolici (41,5%),slijede ro|eni u Selcima, kojih je 36,4%, potom ro|eninegdje drugdje u Dalmaciji (10,2%).

Broj %

Selca na Bra~u 43 36,4

Drugdje u Dalmaciji 12 10,2

Zagreb i okolica 49 41,5

Drugdje u Hrvatskoj 7 5,9

Izvan Hrvatske 7 5,9

Ukupno 118 100,0 173

Tablica 30.Dob ispitanika

Tablica 31.Mjesto ro|enja



One koji nisu ro|eni u Zagrebu, pitali smo kada su sedoselili u Zagreb. Jo{ uvijek su vrlo brojni doseljeni tije-kom Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon rata(13,6%). Promatramo li doseljene po desetogodi{njim raz-dobljima, upada u o~i da je u uzorku doseljenih izme|u1951. i 1980. u svakom desetlje}u podjednak broj anketira-nih. To doista moè ukazivati na vrlo kontinuirano “pri-tjecanje” Sel~ana tih godina u Zagreb, bez ve}ih uzleta ipadova, {to svjedo~i o trajnom interesu Sel~ana da do|u uZagreb. U idu}a dva desetlje}a taj se broj smanjuje. Za 80-ese moè re}i da su bile gospodarski i politi~ki krizne, pasu utoliko manje privla~ile doseljenike. Nakon 1990. za-po~inje rat, u Zagrebu je mno{tvo izbjeglica, nakon rataslijede tegobne godine. Opada interes za preseljavanje uZagreb. Uostalom, Split ve} ima dobru ponudu sveu~i-li{nih studija, pa i ta ~injenica, osobito kad su u pitanjumladi, utje~e na odluku o blièm mjestu preseljenja. Ipak,na temelju dosada{njeg pona{anja moè se predvidjeti, bezobzira na atraktivnost bliskog Splita i drugih mogu}ihìvotnih destinacija, da broj Zagrep~ana podrijetlom iz Se-laca mo`da ne}e rasti, ali svakako da }e se odràti. Zagrebdanas ima ve}u konkurenciju nego {to je imao neko}. Sto-ga }e za privla~enje “kvalitetnih” stanovnika morati uloìtive}e napore u podizanje vlastite atraktivnosti.

Broj %

Prije 2. svjetskog rata i do 1950. 16 13,6

1951. – 1960. 11 9,3

1961. – 1970 11 9,3

1971. – 1980. 11 9,3

1981. – 1990. 10 8,5

Nakon 1990. 8 6,8


Ukupno 118 100,0

[kolska naobrazbaOva mala skupina Zagrep~ana sa sela~kim korijenima za-~u|uje razinom formalne {kolske naobrazbe. Bez obzirana spomenutu dugu tradiciju {kolovanja me|u Sel~anima,ipak su ovi podatci iznena|uju}e dobri. Nu`no je opet na-pomenuti kako su se mnogi doselili upravo zbog {kolo-vanja, odnosno da su bili visoko motivirani za {kolovanje.

174

Tablica 32.Ako niste ro|eni u Zagrebu,

kada ste doselili u Zagreb?


Broj %

Bez {kole – –

Zavr{io do 4. r. osnovne {kole 1 0,8

Zavr{io 5–7 razreda osnovne {kole 3 2,5

Osnovna {kola 2 1,7

[kola u~enika u privredi, zanat 10 8,5

Srednja {kola (~etverogodi{nja) 47 39,8

Vi{a {kola 11 9,3

Visoka {kola ili fakultet 35 29,7

Stekao znanstveni stupanj (mr., dr.) 9 7,6

Ukupno 118 100,0

U Hrvatskoj, koja se naàlost ne moè podi~iti osobi-tom {kolovano{}u stanovni{tva, podatak da je u ispitiva-nom uzorku najvi{e onih koji su zavr{ili vi{u ili visoku{kolu – ~ak 46,6%, govori vi{e od broja. Me|u njima je 11zavr{ilo vi{u {kolu, 35 fakultet a 9 je doktora i magistaraznanosti. Mogu}e je pretpostaviti da je sudjelovanje u is-traìvanju vi{e motiviralo bolje obrazovane, ali ni ta pret-postavka ne moè umanjiti zna~aj udjela visokoobrazova-nih. Slijedi 40% ispitanika sa zavr{enom srednjom {ko-lom, 8,5% za zavr{enim zanatom itd.

Naravno, ova visokoobrazovana skupina neodvojiv jedio zagreba~kog socijalnog kapitala i daje svoj nesumnjivprinos razvitku grada. Me|utim, kako je ona mnogim niti-ma vezana uz Selca, spremna je dio svog kreativnog poten-cijala uloìti u napredak Selaca. Ostaje nekoliko prakti-~nih pitanja: prije svega, kako pokrenuti i kako organizira-ti njihovu energiju u smjeru dobrobiti Selaca te kako uSelcima stvoriti preduvjete za njihov anga`man.

Me|u ispitanicima je 58% zaposlenih. Ostali su umi-rovljenici, doma}ice, studenti i nezaposleni.

Bra~no stanje

Broj %

Neoènjen, neudana 31 26,3

Oènjen, udana 60 50,8

Udovac, udovica 19 16,1

Razveden/a 8 6,8

Ukupno 118 100,0

175

Tablica 33.[kola koju ste zavr{ili

Tablica 34.Bra~no stanje



Polovica ispitanika je u braku, ali je visok udio ne-oènjenih, neudanih, ~ak 26%. S obzirom na uzorak, uovoj skupini je, pretpostavljamo, jo{ puno mladih.

Veli~ina ku}anstva

Broj %

Jedan ~lan 16 13,6

Dva ~lana 27 22,9

Tri ~lana 31 26,3

êtiri ~lana i vi{e 44 37,3

Ukupno 118 100,0

S obzirom na broj ~lanova ku}anstva, najvi{e je naj-ve}ih – onih s ~etiri i vi{e ~lanova, 37,3%. Slijede tro~lana,pa dvo~lana i jedno~lana ku}anstva.

Procjena ìvotnog standardaNa kraju, zanimalo nas je kako Zagrep~ani sela~kog podri-jetla procjenjuju svoj ìvotni standard.

Broj %

Znatno vi{im od prosjeka u Zagrebu 10 8,5

Ne{to vi{im od prosjeka u Zagrebu 21 17,8

Prosje~nim 71 60,2

Ne{to niìm od prosjeka u Zagrebu 8 6,8

Znatno niìm od prosjeka u Zagrebu 6 5,1

Ne mogu ocijeniti 2 1,7

Ukupno 118 100,0

Vidjeli smo ve} da je to skupina s vrlo visokom obra-zovnom razinom, pa se o~ekuje i ne{to vi{i standard i ob-jektivnija procjena vlastitog standarda u odnosu na pro-sje~ni. Vi{e od ~etvrtine ispitanika svoj standard procjenju-je vi{im (znatno vi{im ili ne{to vi{im) od prosje~nog. Oko60% procjenjuje svoj standard prosje~nim, a samo 12%drì da je standard njihova ku}anstva niì (ne{to niì iliznatno niì) od zagreba~kog prosjeka.

ZAKLJUÂK

Teoreti~ari i istraìva~i hrvatske modernizacije, osobito ur-banizacijskih procesa, slaù se u tome29 da su veliki grado-vi u Hrvatskoj malobrojni, da su srednji gradovi, koji jesu176

Tablica 35.Koliko ~lanova ima Va{e

ku}anstvo?

Tablica 36.Kako biste, u op}im uvjetima

ìvota u Zagrebu, procijeniliìvotni standard svog

ku}anstva?


“potencijalni resurs urbanizacije”, do danas imali premaluulogu u tom procesu, a za najmanje gradove nema ni kon-cepcijski ni prakti~no prepoznate uloge i funkcije u op}emrazvitku hrvatske naseljske mreè i ukupnog periferijskogprostora. Sve je to i posljedica i uzrok spore i neprikladneurbanizacije i industrijalizacije Hrvatske. U op}oj analizitih procesa ostaju donekle zaboravljena naselja koja ne za-dovoljavaju ni upravne ni analiti~ke kvantitativne kriterije“gradskosti”, a itekako su va`na potpora urbanoj mreì ikulturi Hrvatske, kao i mreì malih seoskih naselja i rural-noj kulturi.30 Osobito se ova primjedba odnosi na jadran-sko i komplementarno jadransko podru~je, gdje su se nasredozemnom predlo{ku razvile male aglomeracije rural-no-urbanog karaktera, s lokalnim sredi{njim funkcijama i,posljedi~no, po kakvo}i svakodnevnog ìvljenja bliì grad-skom nego seoskom ìvotu (Rogi}, 2002.). Pa i tada kad senjihovo stanovni{tvo dominantno bavi poljoprivredom.Tzv. mala mista preìvjela su do danas i zadràla su speci-fi~nosti svojih identitetskih obilje`ja upravo na spoju ur-banog i ruralnog. Seljak iz malog mista odlazi “na posao” upolje. Ono nije uz ku}u, valja do tamo do}i, donijeti alat,raditi cijeli dan, potom se vratiti u misto. Prema poljoprivre-di se odnosi kao prema zanimanju, ona nije na~in ìvota.Ili je to manje nego u drugim, nemediteranskim regijama.

Povijest i drugdje uglavnom ostavlja urbani trag, alina Sredozemlju je to posebno nagla{eno i ravnomjernijerazmje{teno u prostoru.

U identitetskim obilje`jima tih mjesta nije te{ko iden-tificirati spomenuta dva izvora koja ih “oblikuju”: ruralni,koji se oslanja na bliskost zajednice s prirodnim okoli{em,i urbani, koji se oslanja na tehni~ka, izgra|ena dobra naprostoru koji zauzima zajednica, na urbani element njiho-ve fizionomije.31 Resurs urbanog, kad su u pitanju Selca (isli~na naselja), smanjuje razliku prema gradu (pa bio to iZagreb), a ruralni resurs danas se sve vi{e pretvara u skupprednosti, pa na taj na~in dodatno ublaùje razlike dvajusvjetova. Dapa~e, ~ini se da ovu kombinaciju ~ak ~ini po-èljnom.

Svakako se moè re}i da grad ili selo, bez razlike, mo-raju imati dovoljno (njegovanih) razloga da ih se voli, dase u njima rado boravi, da se u njima osje}amo dobro.

Za{to se Zagrep~ani sela~kog podrijetla osje}aju dobrou Zagrebu? I za{to je Zagrebu dobro da se u njemu stabili-zirala (do zavi~ajnosti) jedna mala skupina ljudi koje vezu-je zajedni~ko podrijetlo?

Na prvo pitanje odgovor je relativno lako dati. Zagrebje u svakom pogledu privla~an grad, i to manje-vi{e svimsocijalnim skupinama. Nudi mogu}nosti kvalitetne nao- 177



brazbe, ondje je najbolja kulturna ponuda; mogu}nosti za-poslenja, iako ograni~ene op}om razinom nerazvitka, ipaksu ve}e nego drugdje u zemlji, osobito za visokoobrazova-ne stru~njake; veze sa svijetom su intenzivne; ondje jesmje{tena sva dràvna uprava. Sa {armom srednjoeurop-skog grada, {to svakako pridonosi njegovoj jedinstvenostiu hrvatskim okvirima, Zagreb je atraktivan {iroj geo-soci-jalnoj regiji. S druge strane, Zagreb je ve} vi{e od stolje}ahrvatska metropola i najprivla~niji “nacionalni” grad, ka-ko za stanovnike cijele Hrvatske tako i za Hrvate izvanzemlje. Nesumnjivo je da u Hrvatskoj nema grada s takoraznovrsnim zavi~ajnim iskustvima.

Odgovor na drugo pitanje svakako je kompleksniji.[to ljudi s nekim drugim zavi~ajnim adresama donose izna~e Zagrebu? Ne mislimo da je na ovo pitanje mogu}eodgovoriti tek na temelju istraìvanja jedne male (uè)za-vi~ajne skupine. Ali dobiveni podatci mogu upu}ivati nasmjer zaklju~aka. Naravno, nije potrebno obrazlagati za{toovdje preska~emo raspravu o tome treba li, i na temeljukojih kriterija, kontrolirati (zagreba~ku) urbanu migraciju,kao i veliku temu o neravnomjernoj prostornoj razvijeno-sti hrvatskoga nacionalnog prostora te, u okviru toga, oulozi i mjestu Zagreba.

Ne udaljuju}i se od podataka koje smo iznijeli u tek-stu, zaklju~no moèmo naglasiti nekoliko ~injenica, nada-ju}i se da bi istraìvanje drugih zavi~ajnih skupina even-tualno potvrdilo nalaze ovog. Ili bi moglo posluìti kao iz-vor za istraìva~ke hipoteze. Ponudit }emo ih nekoliko.1. Zagreb svojim poloàjem u nacionalnoj gospodarskoj,

obrazovnoj, kulturnoj i politi~koj mreì privla~i mla|ui ambiciozniju populaciju, dakle na odre|en na~in se-lekcionira imigrante.32

2. Takva populacija, redovito natprosje~no {kolovana,predstavlja zna~ajan prinos socijalnom kapitalu glavno-ga grada; na ovoj ~injenici moè se dodatno temeljiti jed-na od metropolskih obveza Zagreba: voditi ra~una oravnomjernom razvitku cijele zemlje; uspjeh periferijejest i uspjeh metropole, i obratno.

3. Njihov odnos prema “starom” zavi~aju izraàva se narazli~ite na~ine, kao {to se i razli~ito organizira. Oni usvojoj memoriji ~uvaju naslije|e seoskog svijeta. Sude}iprema rezultatima ovog istraìvanja, neupitna je njiho-va odanost kraju podrijetla i spremnost da se sudjelujeu razvojnim aktivnostima; Zagreb bi, pretpostavljamo,preko doseljenika i njihovih potomaka mogao institu-cionalno uspje{nije odigrati ulogu nacionalnog razvoj-nog aktera.178


4. Poloàj Zagreba u nacionalnom iskustvu osigurava nje-govu trajnu privla~nost. U tome je u prednosti predostalim akterima ali i odgovorniji u svakom pogledu.Zagreb svojom zavi~ajno{}u, svojim identitetom (kojiRogi} odre|uje kao “dinami~nu osnovicu personalizaci-je”, pa otud Zagreb jest osoba),33 svojim poloàjem, u ko-jem je i samo-akter i nacionalni akter sa zada}ama kojeiz toga poloàja proistje~u, prihva}a “svoje strance”, asi-milira ih, ali im ostavlja dovoljno slobode da u njemuìve dvojnu zavi~ajnost.

BILJE[KE1Dictionnaire de sociologie. Andre Akoun i Pierre Ansart, ur. Paris: LeSeuil, 1999. (Le petit Robert), str. 533.

2 Vidjeti: I. Rogi}: Tko je Zagreb? Prinos sociolo{koj analizi identiteta gradaZagreba. Hrvatska sveu~ili{na naklada, 1997., osobito poglavlje Likovizagreba~kog identiteta na pragu tre}e modernizacije ili likovi mjesta,str. 161–192.

Tako|er: B. Banovac: Dru{tvena pripadnost, identitet, teritorij: sociolo{koistraìvanje regionalne pripadnosti u Istri. Rijeka: Pravni fakultet Sve-u~ili{ta u Rijeci, 1998. Osobito odjeljak Teritorijalna dimenzija dru-{tvene pripadnosti, 21–28.

3 Conte Edouard; Christian Giordano; Ellen Hertz. La globalisationambigue. Etudes rurales, 2002., 163–164: 9–23.

4 Je li mogu}e da su ovi procesi paralelni? Mogu li se oni ne isklju~iva-ti? U kojem svijetu zapravo ìvimo? Nacionalnom, zavi~ajnom, glo-balnom, virtualnom?

5 Banovac B.: isto, str. 9.6 Dolazi od lat. rije~i identitas; u korijenu je idem, isti, a ozna~uje ono

po ~emu se prepoznajem ili po ~emu me se prepoznaje. (Dictionnairede sociologie. Andre Akoun i Pierre Ansart, ur. Le petit Robert, Paris,Le Seuil, 1999., str. 264.)

7 Rogi} I.: Hrvatski nacionalni identitet i dru{tvene elite (13–50) U:Hrvatski identitet u Europskoj uniji. Baloban, S., ur. Zagreb: Centar zapromicanje socijalnog nauka Crkve, Glas Koncila, 2003.

8 Rogi} I.: isto, str. 20.9 Isto, str. 20–21.10 Za na{ tekst nije toliko bitno, ali valja podsjetiti, da je odnos jednog

sela prema drugom selu ili prema globalnom dru{tvu – koje pred-stavlja grad – u pravilu odbacuju}i. Kad se o njima govori, rado serabe ru`ne rije~i, dok se za doma}e nalaze (samo) lijepe. Mendrassmatra da takav odnos prema vanjskom svijetu olak{ava ja~anje sa-mopouzdanja odraslih, a da djeca upravo na tome grade svojuli~nost i identitet. Mendras, H. Selja~ka dru{tva, Zagreb: Globus,1986., str. 223–225. U pona{anju zavi~ajne skupine doseljene u gradsigurno bi se pomnijom ra{~lambom “otkrilo” neke elemente identi-teta koji vuku korijen iz odrastanja u sredini s ovako oblikovanimsocijalnim odnosima.

11 Selca su naselje na jugoisto~noj strani Bra~a, 2 km udaljena od mora,na breùljku, na 120 m nadmorske visine. Posljednjim popisom sta-novni{tva ustanovljeno je da imaju 952 stanovnika, od kojih 54 uinozemstvu. 179



12 Polugodi{nji list koji objavljuje Zajednica bra~kih ùpa.13 Nagla{ujemo da upravo popis osnovnog skupa zavi~ajne zajednice

predstavlja jedan od ve}ih problema istraìvanja.14 Zbog razine obradbe podataka kojima se koristimo u ovom tekstu,

ne usu|ujemo se dalje ra{~lanjivati odgovore, jer se odnose na sveispitanike: i one koji su ro|eni u Selcima i one ro|ene u Zagrebu.

15 Mogu}nost vi{estrukog odgovora ostavljena je zbog mogu}nosti da jenetko vi{e puta mijenjao mjesto boravka prije dolaska u Zagreb.

16 Pa tako zrak vrijedi manje od, primjerice, nedostatka dobre ceste.17 Dodu{e, ve}ina bi ga ipak najradije vidjela u tu|em dvori{tu.18 Kao {to cio Zagreb nije metropolskih obilje`ja, tako nije ni velegrad-

skih. Rogi} i Daki}, analiziraju}i poloàj i razvitak Zagreba, drè da seon, razvijaju}i se kao velegrad u vrijeme druge modernizacije, dakle urazdoblju suspendiranog trì{ta, upravo zato razvio kao sredi{te sasmanjenom strategijskom ulogom. To umanjuje veze grada s gospo-darstvom i trì{no{}u, pa se Zagreb zapravo pona{a, prema autorima,kao imaginarni velegrad. Rogi}, I. i Daki}, S. Grad i plan. Prinos raspra-vi o generalnom urbanisti~kom planu Zagreba, Zagreb: Institut dru{tve-nih znanosti Ivo Pilar, Biblioteka Studije, 2000., 143 str.

19 Selca su kvalitetnu telefonsku mreù sa stotinjak priklju~aka dobila1980.

20 O tome u ovom ~lanku ne}e biti rije~i.21 [tambuk, Mi{eti}: Neki elementi socijalne i tehni~ke infrastrukture

seoskih naselja u Hrvatskoj. U: Prostor iza. Kako modernizacija mijenjahrvatsko selo. Stambuk M., Rogi} I., Mi{eti} A. ur. Zagreb: Institutdru{tvenih znanosti Ivo Pilar, 2002., str. 155–176.

22 Rogi} I.: Tehnika i samostalnost. Okvir za sliku tre}e hrvatske moderniza-cije. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada, 2000., str. 337.

23 Bra~ki kamen kori{ten je u gradnji ma|arskog parlamenta, zgradeUN-a u New Yorku, njime je oblagana KD Vatroslava Lisinskog itd.

24 Spomenici su podignuti L. N. Tolstoju, S. Radi}u, Genscheru, IvanuPavlu II., A. Mocku, F. Tu|manu, P. Didoli}u.

25 Njegovo je pravo ime dr. Matej Bencur.26 Crkvica je iz 10. stolje}a, graditeljski zanimljiva i iscrpno opisana u

stru~noj literaturi. Sluì i kao pomorski orijentir.27 “Pozitivno” i “negativno” ne zna~e dobro i lo{e.28 Napominjemo da smo u uzorku (a slijede}i definiciju Sel~anina u Za-

grebu) mogli imati i vi{e od jednog ispitanika u obitelji. Preporuka an-ketarima bila je da ako nai|u na vi{e generacija u jednoj obitelji, izsvake generacije za anketiranje odaberu (samo) jednog predstavnika.Ako je bilo mogu}e, valjalo je odabrati ispitanike razli~itih spolova.

29 Upu}ujemo prije svega na radove I. Rogi}a, A. Marinovi}-Uzelca, O.âldarovi}a i dr.

30 Ponajprije se taj kvantitativni kriterij odnosi na broj stanovnika, apotom na te{ko}e organizacije minimalne uprave. Vidjeti op{irnije opo~ecima hrvatske urbanizacije u: Rogi} I.: Tehnika i samostalnost.Okvir za sliku tre}e hrvatske modernizacije. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{nanaklada, 2000., str. 350–362.

31 I jedan i drugi izvor neprestano se obnavlja i emocionalno hrani pri-padnike tih malih dru{tava, ma gdje oni bili. Velikih promjena umalim dru{tvima i njihovoj okolici uglavnom nema ili su veoma180


spore. (Osim u iznimnim slu~ajevima.) Svakako valja voditi ra~una ozna~enju koje za doma}e ljude imaju najva`nije identitetske vrijedno-sti. Metafori~ka vrijednost pojedinog prostora u svakom kraju imaposebno zna~enje za njihovo stanovni{tvo. Stoga je va`no sa~uvati gai eventualno oboga}ivati prikladnim sadràjima. Pojedine sastavnicepozitivnog identitetskog naboja valja povremeno osvjeìti u memori-ji malih mjesta, ali ne i samo malih. Zato su va`ne obljetnice, raz-li~iti popisi, monografije, zavi~ajni muzeji, obnova gotovo zaborav-ljenih obi~aja, ustanovljivanje i hrabro ustrajanje na nekim novimsadràjima i aktivnostima, mobilizacija {to ve}eg broja stanovnikaoko nekih projekata itd. Dakle, va`no je ~uvati, obnavljati i obliko-vati sve izvore koji napajaju osje}aj pripadnosti.

32 Me|u doseljenima u Zagreb tijekom Domovinskog rata bilo je mno-go ljudi koji u “normalnim vremenima” ne bi napu{tali svoja mjestaboravka.

33 Rogi}, I.: Tko je Zagreb? Prinos sociolo{koj analizi identiteta grada Zagre-ba, Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada, 1997., str. 193.

LITERATURABanovac, B. (1998). Dru{tvena pripadnost, identitet, teritorij: sociolo{ko istra-ìvanje regionalne pripadnosti u Istri. Rijeka: Pravni fakultet Sveu~i-li{ta u Rijeci.

Conte, E.; Christian, G.; Hertz, E. (2002). La globalisation ambigue.Etudes rurales, 163–164: 9–23.

ôli}, S. (2002). Kultura i povijest: socio-kulturno antropolo{ki aspekti hije-rarhizacije kulture. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada.

Dictionnaire de sociologie. Akoun, A. i Ansart, P. (ur.). Paris: Le Seuil,1999. (Le petit Robert)

Marinovi}-Uzelac, A. (2001). Prostorno planiranje. Zagreb: Dom i svijet.Rogi}, I. (1997). Tko je Zagreb? Prinos sociolo{koj analizi identiteta grada

Zagreba. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada.Rogi}, I. (2003). Hrvatski nacionalni identitet i dru{tvene elite. U:

Hrvatski identitet u Europskoj uniji. Baloban, S. (ur.). Zagreb: Centarza promicanje socijalnog nauka Crkve, Glas Koncila, str. 13–50.

Rogi}, I. (2000). Tehnika i samostalnost. Okvir za sliku tre}e hrvatske moder-nizacije. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada.

Rogi}, I. (2002). Osnovna obilje`ja hrvatskog dru{tva u 20. stolje}u (ruko-pis).

Srednji gradovi u hrvatskoj modernizaciji. Rogi}, I., Salaj, M. (ur.). Zagreb:Institut dru{tvenih znanosti I. Pilar, 1999.

[tambuk, M. i Mi{eti}, A. (2002). Neki elementi socijalne i tehni~ke in-frastrukture seoskih naselja u Hrvatskoj. U: Prostor iza: kako moder-nizacija mijenja hrvatsko selo. [tambuk, M., Rogi}, I., Mi{eti}, A.(ur.). Zagreb: Institut dru{tvenih znanosti I. Pilar, str. 155–176.

181



BenjaminPERASOVI]

RECIKLIRANO IMANJE– GRUPA VUKOMERI]

Uvod

Pretpostavka ovog teksta jest postojanje specifi~nog aktera,poznatog u dijelu javnosti po svom projektu recikliranoimanje i prozvanog grupa Vukomeri}. Pod istim imenom ak-ter postoji i kao dio udruge Z.M.A.G. (Zelena mreà alter-nativnih grupa). Ve} i neupu}enom promatra~u pogled nagrupu mladih koji iz gradskih domova i gradskog kontek-sta odlaze graditi ku}u u seosku sredinu, iz koje drugi mla-di bjeè prema gradu, sugerira “ne{to ~udno”. To “~udno”pretvara se u iznimno zanimljivo za razmi{ljanje o odnosugrada i sela u Hrvatskoj u postmodernoj perspektivi. Je lirije~ o napu{tanju grada, o komunitarizmu i duhu {ezdese-tih godina ili o interakciji grada i sela, perspektivi redefini-ranja urbanog i ruralnog? Da bismo odgovorili na ovo pi-tanje, kao i na mnoga druga koja se name}u, potrebno jeosvijetliti nastanak grupnog aktera, njihove glavne projek-te, snove i stvarnosti, zapravo cjelokupno djelovanje ismje{taj na promjenjivoj urbano-ruralnoj mapi aktivizma isvakodnevnog ìvota, ~emu i sami doprinose.

Nastanak aktera

Po~etci: supkultura, kontrakultura i dru{tvenipokret na mapi zagreba~ke alternativne scene

Sredinom devedesetih u Zagrebu je postojalo mnogo ne-formalnih grupa mladih za koje bi sociolozi donedavno(to~nije, do prodora postmodernisti~kih koncepata u soci-jalnu teoriju) koristili pojmove poput supkulture, kontra-kulture ili (novih) dru{tvenih pokreta. Bez obzira na toho}emo li koristiti te pojmove ili ne{to suvremenije, po-put afektivnih saveza, (neo)plemena, ekspresivnih zajedni-ca, u na{em slu~aju do}i }emo do zajedni~kog sadràja –mreè odnosâ grupa i pojedinaca, mjesta gdje se spajajuprostori – privatni i javni ili sustavno organizirani i profi-tabilni s podzemnim i nestalnim prostorima. Tako|er, za-jedni~ki sadràj odnosi se na razli~ite scene gdje se glazbe- 185

ni stilovi, odijevanje, sleng, vrijednosti, oblici djelovanja,koriste radi posredovanja individualnih i grupnih identite-ta i ìvotnih stilova. Supkultura mladih podrazumijevaodre|enu scenu. Takve scene obnavljaju se ve} desetlje}imau na{im urbanim sredi{tima, s vi{e ili manje kontinuiteta,s organiziranim trì{nim utjecajima i “industrijom slobod-nog vremena”, s jedne strane, te s periodi~nim otporimatakvim utjecajima, s druge strane. Ta druga strana uk-lju~uje i radikalnije oblike od simboli~ki i stilski izboreneautonomije, pa susre}emo i naglaske na neprofitabilnomdjelovanju i “uzimanju vlastitog slobodnog (i drugog!!)vremena u svoje ruke”.

Punk i hard-core, reggae i ambient, techno i trance, to mo-gu biti puki glazbeni pravci, ali su istodobno podlogeidentifikacija i okviri prepoznavanja izborenih identiteta iìvotnih stilova. Dok za nekoga glazbene identifikacije za-vr{avaju u selektivnoj potro{nji i povremenim klupskim,koncertnim i srodnim ritualima, za neke aktere na sceniidentifikacije se {ire od glazbene “tajne veze” prema raz-novrsnom djelovanju utemeljenom u vrijednostima i svje-tonazorima, implicitno ili eksplicitno povezanim s pojedi-nim glazbenim stilovima. Primjerice, koncem {ezdesetihgodina u rock-kulturi postojalo je vi{e raznovrsnih senzibi-liteta, me|u kojima su mnogi nagla{avali otpor nasilju,ugroàvanju prirode, potrebu za prevladavanjem tradiciona-lizma spolnih uloga, bilo uz estetiku asketizma bilo uz slav-ljenje uìtka kao otpora tehni~koj racionalnosti. Naslije|ehipi-pokreta, tako|er isprepleteno dijelovima rock-kulture,svojim inzistiranjem na ekologiji, napu{tanju tehnokratskecivilizacije, obnovi drevnih znanja, duhovnih praksa, pro-pitivanjem i odbacivanjem teze o materijalnom rastu kaonapretku i slavljenjem nomadskog i ruralnog, otvorilo jeput mnogim kasnijim eksperimentima u svakodnevnomìvotu brojnih aktera. Kada su se generacije izmijenile, atrì{te naraslo, rock-kultura susrela se s punk-pokretomkao kritikom vlastite sklerotizacije, u glazbenom smisluvrativ{i se minimalizmu i jezgrovitosti prija{njih, buntov-ni~kih dana. înilo se da je punk-senzibilitet bitno druk-~iji od hipijevskog, nagla{avaju}i provokaciju, nihilizam,evociraju}i umjetni~ke pokrete poput nadrealizma, dadaiz-ma, uz estetiku {oka i simboli~ke agresivnosti. No, obasenzibiliteta – gdje je prvi obiljeìo kraj {ezdesetih a drugikraj sedamdesetih godina – susreli su se kasnije u kulturimladih na vi{e mjesta, dok je za na{u pri~u zna~ajna upra-vo hard-core reakcija na punk, koja je obiljeìla sredinuosamdesetih. Posljedice te intervencije osje}aju se i danas, arazumijevanje takvog spoja punkerskih i hipijevskih senzi-biliteta omogu}uje uvid u hrvatski kontekst sredine deve-186

Benjamin Perasovi}Reciklirano imanje– grupa Vukomeri}

desetih, kada se stvara niz doma}ih adolescentnih aktera,od kojih }e neki biti klju~ni za nastanak grupe Vukomeri} isrodnih inicijativa. Dakle, hard-core glazba, koju neki auto-ri (O’Hara, 1999.) smatraju sastavnim dijelom punka, usvojim je tekstovima sna`no naglasila tematiku tipi~nu za“nove dru{tvene pokrete” (ekologija, nenasilje, ravnoprav-nost spolova, squattiranje i autonomne zone) i omogu}ilajedan od mnogih oblika spajanja punkerskog i hipijevskogsenzibiliteta, bez uniformnosti ili samo jednog tipi~nog iz-gleda i odijevanja. Kasnije }e nastati jo{ mnogi oblici spa-janja senzibiliteta, posebno u svjetlu razvoja elektroni~keglazbe i rave-kulture.

U Hrvatskoj je sredinom devedesetih postojala mreàod oko osamdeset fanzina – nezavisnih, nestalnih i auten-ti~nih medija supkulturne i alternativne scene.1 Ve}inomsu to bili fanzini posve}eni glazbi i bandovima, ali sa sve{irim prostorom za dru{tvene pokrete i zagovaranje aktiv-nog odnosa spram svijeta u kojem ìvimo. Sloboda i auto-nomija, obnova tradicije anarhisti~kog pokreta (s nagla-skom na anarho-pacifizam), ljudska prava i posebno pravamanjina i marginalnih grupa, ekolo{ka svijest, feminizam iantiseksizam, vegetarijanstvo i prava ìvotinja, sve su tonaglasci sa scene koja je zapo~ela s glazbenim i stilskim in-tervencijama, nastavila s glorifikacijom “malog i nezavi-snog” u odnosu na velike i profitom opsjednute kompani-je, i zavr{ila mreòm fanzina i drugog djelovanja u onome{to su sociolozi ~esto zvali “dru{tveni pokret”, a ne}emopogrije{iti ni upotrebom termina “afektivni savez”.

Dakle, kada nam netko iz grupe Vukomeri} kaè kakoje njemu (ili njoj) osobno “sve to po~elo s punkom i anar-hizmom”, onda moramo znati da se to ne odnosi naosamdesete godine (niti na kasniji eventualni sli~an obra-zac), kada su mnogi punkeri i{li na stadione, a sociolozigovorili o mu{kom i maskulinisti~kom u tom supkultur-nom stilu, nego je rije~ o fenomenu koji slijedi nakon pri-bliàvanja punkerskih i hipijevskih senzibiliteta, ne zado-voljava se uobi~ajenim supkulturnim (i potro{a~kim) ri-tualima, nego èli stvarnu promjenu u dru{tvu i svakod-nevnom ìvotu.

Autonomna tvornica kulture (Attack), kao udruga izajedni~ki nazivnik za nekoliko ve}ih i manjih neformal-nih grupa, pokreta, inicijativa i aktera alternativne scene,pojavila se upravo u razdoblju potrebe za integrativnomto~kom i konkretnim prostorom; djelovanje grupa okoAttacka izravno utje~e na stvaranje scene koja }e odrediti ipo~etke grupe Vukomeri}. Neki od pokreta~a i dana{njih ak-tivista projekta reciklirano imanje bili su otpo~etka u Attac-ku, dok je ve}ina drugih povremeno sudjelovala u aktivno- 187

Benjamin Perasovi}Reciklirano imanje

– grupa Vukomeri}

stima iste ili srodne scene (od spomenutih glazbenih iden-tifikacija do aktivnosti u udruzi Zelena akcija).

Nomadski karakter slobodarskih i ekolo{kih te`njidobro je izraèn u pokretu koji su u Velikoj Britaniji proz-vali “New Age Travellers”. Taj pokret, zapravo {iri zajed-ni~ki nazivnik suvremenih nomada, vezan je uz ekologij-sku osjetljivost, uz pokret protiv izgradnje novih autocestau Engleskoj, uz squattove i autonomne zone (funkcionira-ju}i ~esto poput “pokretnog squatta”), uz kritiku civilizaci-je i modernizacije kao dosada{nje dominacije tehnike nadprirodom, uz tradiciju slobodnih (besplatnih) festivala, al-ternativnih “sajmova” i okupljanja, i uz konkretan, stvaranìvot na osnovi recikliranja i upotrebe predmeta koje od-bacuje (i otpadom naziva) bogato urbano dru{tvo. Mala,ali znakovita hrvatska grupica travellersa pripada zajedni-~koj sceni na kojoj nastaje i grupa Vukomeri}. Rije~ je omladim ljudima (od kojih neki imaju i djecu) koji se jakorazlikuju od ve}ine inertnih vr{njaka, prenose}i konceptekritike civilizacije i konvencionalnog dru{tva izravno usvoj svakodnevni ìvot. Ve}inom su iz Pule; ìve u nekoli-ko kombija i sli~nih vozila. Nimalo neo~ekivano, ti }e sekombiji na}i i na recikliranom imanju, nakon {to se pri~apro{irila izvan inicijalnog kruga i stigla do srodnih grupau drugim dijelovima Hrvatske.

Na pitanje o vlastitim po~etcima i razlozima “za{tosmo sad tu”, ve}ina dana{nje grupe Vukomeri} spominje za-jedni~ku scenu na kojoj se od glazbenih identifikacija (iliuz njih) stizalo do anarhizma i zelene paradigme. Anarhi-zam se ponajprije shva}a kao slobodarski i nenasilni pok-ret za samoorganiziranje i samoostvarenje ~ovjeka u surad-nji s prirodom, mimo sustava dràve, militarizma i repre-sije. Tradicija squattiranja (zaposjedanja praznih ku}a) uEuropi ostavila je sna`ne impresije na dio aktera, pa semnogima iz grupe Vukomeri} ideja autonomne zone, squat-ta, slobodnog i konkretnog ìvotnog prostora, dugo name-tala kao imperativ, te`nja ili smjer prema takvom obliko-vanju svog svakodnevnog ìvota. Ekologijska osjetljivostvrlo je visoka u svih sudionika, uza èlju da se ekolo{kasvijest primjenjuje u stvarnosti, {to zna~i da svatko u svomìvotu, ovdje i sada, mijenja svoj odnos prema sme}u,energiji, vodi, materijalima koje upotrebljava, hrani, koz-metici, zapravo prema svemu {to nas okruùje. Upravo su-protno poku{aju razdvajanja pojmova slobode i ìvota –{to je u analizi “novih dru{tvenih pokreta” bilo uobi~aje-no osamdesetih (F. Feher i A. Heller) – iskazi djevojaka imladi}a iz grupe Vukomeri} ve} na po~etku pokazuju ispre-pletenost te`nji za slobodom, autonomijom, ekolo{kiodrìvim ìvotom, suradnjom s prirodom. Osim pripa-188


danja zajedni~kim mreàma, koje povezuju kulturna do-ga|anja s ekolo{kim, mirotvornim i srodnim aktivizmom,sudionici ne zanemaruju druènje i me|usobnu interakci-ju, zajedni~ki rad i zajedni~ki “provod”, kao jednu od sre-di{njih preokupacija i preduvjeta dobrog razvoja projekta.Njihovim rije~ima, uz ~esto spominjanje squattova i auto-nomnih zona, prijateljstva s prirodom i otpora civilizacijikoja se pona{a izrabljiva~ki, jedan od nezaobilaznih razlo-ga vlastitog anga`mana su “ljudi, ekipa, vibracija, prija-teljstvo, ljubav, druènje”, {to u~vr{}uje zajedni~ke ciljeve.

Grupa Vukomeri} sastoji se od dvije do tri neformalnegrupe, “{kvadre”, koje su izrasle iz supkulturne scene, kojesu teìle djelovanju “novih dru{tvenih pokreta” i koje suse oblikovale u specifi~nog aktera kroz projekt recikliranoimanje. Uz vi{e puta spomenutu ekolo{ku i slobodarsku di-menziju, mnogi dana{nji pripadnici grupe Vukomeri} sretalisu se na radionicama òngliranja, nenasilne komunikacije,bubnjanja, kao i na fe{tama, okupljanjima onih mladihkoji su, poput svojih vr{njaka u drugim zemljama, odlu~ilisami sebi stvarati i zabavu i posao, svuda gdje je mogu}eprimjenjuju}i taktiku “D.I.Y.” – “uradi sam”. Rije~ je o tri-desetak ljudi, s barem jo{ toliko prijatelja i simpatizera ko-ji su spremni pripomo}i. Mu{ki i ènski spol podjednakosu zastupljeni, a svi su oni ro|eni u gradu. Kada je okup-ljanje zapo~injalo, u prvim danima artikulacije projekta,prosje~na dob kretala se od 22 do 24 godine, {to zna~i dase sada povisila za tri do ~etiri godine (26–28), uklju~uju}iuvijek i nekoliko mla|ih i starijih od tog prosjeka.

Reciklirano imanje

Kako je po~ela pri~a o imanju? “U po~etku je bila {ikara”.U selu Vukomeri}, u Vukomeri~kim goricama pokraj

Zagreba, otac jednog od aktivista posjedovao je zemlji{te.“Mi smo tamo odlazili na izlete. Nije bilo ni~ega, ali biloje dovoljno za po~etak – priroda i spika.”

Povr{nom promatra~u ta po~etna okupljanja mogu iz-gledati “puko hedonisti~ki”, no rije~ je o akteru u nasta-janju, u transformaciji energije prijateljstva i druènja, naosnovi svjetonazorskih i aktivisti~kih usmjerenja, u zajed-ni~ki projekt. U doba “spike i prirode” zapo~elo je upisi-vanje energija u prostor koji od obi~ne {ikare postaje jednaintimnija {ikara, prostor slobode i autonomije, prostor su-radnje s biljkama i ìvotinjama, prostor zajedni~kih snovai planova. Na samom po~etku neki su èljeli dovu}i raz-novrsni urbani otpad, od starih vozila do telefonskih go-vornica, kako bi ne{to odba~eno i navodno neupotrebljivoprilagodili u prostore pogodne za ìvot i rad, uzgoj bilja- 189


– grupa Vukomeri}

ka. Ubrzo je prevladalo mi{ljenje kako bi to bilo nasiljenad ruralnom sredinom, pa su se ~lanovi okrenuli ideji oobnovi neke od autohtonih turopoljskih prenosivih ku}a,koje propadaju zbog neodràvanja. Cjelokupan projekt re-ciklirano imanje zami{ljen je u skladu s mnogim sli~nimprojektima samodostatnih i ekolo{ki obzirnih imanja usvijetu, a sudionici ga vide kao mjesto u~enja i razmjeneiskustava i znanja. Reciklirano imanje, kao projekt, i kaokonkretnih 2050 ~vh zemlji{ta, nikako nije zami{ljeno kaoprostor zatvaranja jedne grupe ljudi, bijega od grada: svisudionici nagla{avaju ono {to su i zapisali u svom progra-mu – rije~ je o otvorenom edukacijskom centru. Upravo je ot-voreni edukacijski centar sr` koncepta koji permakulturu –odrìvo graditeljstvo, znanja o biljkama i tlu – ne drì ek-skluzivnim znanjima koja sluè jednoj “samodostatnoj”grupi u njihovu organiziranju ekolo{kog poljoprivrednoggospodarstva, nego nastoji na besplatnoj izobrazbi, interak-ciji s drugima i poticanju drugih samoodrìvih projekata.

Nakon {to je grupa pro{la fazu “prirode i spike”, obli-kovala projekt recikliranog imanja, san o prenosivoj turo-poljskoj ku}i se ostvario: iznenadiv{i sve sudionike, grupise javio (2001. godine) tada{nji zamjenik ministra okoli{a,Matija Frankovi}, koji je na Internetu uo~io njihov projekti odlu~io pokloniti vlastitu turopoljsku prenosivu ku}u iz1923. godine, naslije|enu od roditelja.

Tako se vizija recikliranog imanja po~ela zaokruìvati;osim ku}e, planirani su permakulturni vanjski vrtovi, zim-ski vrt, energetski sustav od solarnih kolektora i vjetre-nja~e, sustav za pro~i{}ivanje otpadnih voda, vo}njak, ma-la jezerca (pti~ja kupali{ta) i eventualno drugi gospodarskiobjekti.

Planovi i snovi s po~etka nastajanja grupe Vukomeri}po~eli su postajati stvarnost. Primjerice, u svojim ranim“spikama” sudionici su nagla{avali potrebu kori{tenja jefti-nijih i netoksi~nih materijala, pa su sada primjer s auto-mobilskim gumama doista i proveli u djelo. @eljeli su iz-graditi staklenik na iskori{tenim automobilskim gumama.Od lokalnog vulkanizera besplatno su ih dobili mnogo,{to za reciklirano imanje predstavlja besplatan gra|evinskimaterijal. Vulkanizer je u{tedio novac, jer bi ina~e platioza otpremu tih guma na odlagali{te, a izbjeglo se i bacanjeguma u {ume ili ~ak njihovo paljenje.

Proces djelovanja: eko-ku}a i biljke, brijanje i odrastanje

Preno{enje ku}e iz Kupinca trajalo je tri dana. To je, kao imnoge druge djelatnosti kojima su se posvetili, za ve}inusudionika bilo prvo takvo iskustvo u ìvotu. Odu{evljenje190


starom turopoljskom ku}om bilo je veliko. “ôvje~e, to jefantasti~no, ti drveni ~avli, kako se sve uklapa...”; “Ta ku}aje k’o lego-kocka, moè{ ju sastavit’ i rastavit’...”; “Rastav-lja{ planjak po planjak, a poslije slaè{ i naknadno u~vr-{}uje{”. Osim pozitivnog odnosa prema estetskoj dimenzi-ji – koji je postojao i prije, dok su snivali o jednoj takvojku}i – sada su je upoznali “iznutra” i odu{evljenje vlasti-tim doprinosom u ponovnom sastavljanju pretvorio se umo}an osje}aj su-djelovanja i gotovo organskog poveziva-nja, sraslosti ljudi i prostora, ku}e i cijele grupe.

Aktivisti~ko inzistiranje na promjeni destruktivnihobrazaca ìvota i svijeta, nastojanje na primjeni vlastitihkoncepata ovdje i sada, dovelo je ove mlade u poziciju stje-canja iskustva kakvo uglavnom ostaje zauvijek nepoznatove}ini gradske djece i odraslih u urbanoj sredini. @ivot sroditeljima ili podstanarski stan, to je gotovo jedina per-spektiva ve}ine mladih u na{im ve}im urbanim sredi{tima,pa nije ~udno ako iskustvo gra|enja ku}e i uspostavljanjauvjeta za organsku poljoprivredu predstavlja iskorak iz uo-bi~ajene urbane socijalizacije i kvalitativni napredak u pro-cesu odrastanja. Sama ku}a, bez spominjanja svega ostalogo otvorenom edukacijskom centru, zahtijeva stalnu brigu irad, ~ega su ~lanovi recikliranog imanja polako po~eli po-stajati svjesni. Nakon preno{enja uslijedili su brojni rado-vi, teì i lak{i, koji su kulminirali postavljanjem novog cri-jepa na krovu, koji je imanju donirala tvrtka Tondach. Upostavljanju novog crijepa sudjelovali su pripadnici obajuspolova ravnopravno, a osje}aj zadovoljstva nakon zavr{e-nog posla bio je prili~no o~ekivan, snaàn i autenti~an.^lanovi su se znojili, ali i veselili, mije{ali beton i bubnja-li. Od 2001. do 2003. traje intenzivno stjecanje iskustava,povezivanje sa sli~nim grupama u nas i u svijetu, rad naimanju, sadnja biljaka, priprema komposti{ta, klijali{ta, pai kupovina dodatne zemlje za ekolo{ki uzgoj hrane. Recik-lirano imanje dobilo je na poklon sjeme od udruge Rusti-ca, koja se bavi o~uvanjem starih autohtonih sorta te dije-ljenjem organskog sjemena kako bi se sa~uvala biolo{karaznolikost.

Pokraj ku}e, u polusjeni, posadili su za~insko bilje,cvije}e i ìtarice, na livadi ispod ku}e grah u gredici sbu}ama, raj~ice i drugo. Proces njihova djelovanja razvijase, korak po korak.

Evo kako svijest o uronjenosti u proces izraàvaju sa-mi ~lanovi:

“Ovo je neki proces, to nije ne{to jednokratno, ovo serazvija i produbljuje...”; “Puno je teè izgraditi ku}u negoorganizirati demonstracije... ovdje nikad ne moè{ re}i sadje kraj, to smo napravili i to je to, jer ovo je proces, to tra- 191


– grupa Vukomeri}

je...”; “Radionicu organizira{, i kad je gotovo, ode{ doma,a ovdje se stalno ne{to novo otvara... i ti se onda mora{otvarati, prilago|avati, djelovati, popravljati, obnavljati..”;“U~i{ u procesu, sve se odvija na vi{e nivoa, vi{e kuì{ i se-be i okolinu...” “Mi smo ti nekako ovdje ful odrasli za ovovrijeme, al’ ne u nekom lo{em smislu”.

Nakon 2003. – radionice za druge;besplatna distribucija znanja i vje{tina

“Mi smo se nakon tih par godina osjetili dovoljno sna`nida organiziramo radionice za druge, kao {to smo i mi u~iliod drugih”.

U skladu s vlastitim stavovima i planovima iz razdob-lja prve artikulacije i nastajanja projekta reciklirano imanje,doista su krenuli sa svojim znanjima prema drugima, orga-nizirav{i nekoliko radionica, koje su bile potpuno besplat-ne i otvorene. Da bismo objasnili jednu od radionica iistovremeno konstitutivni dio projekta reciklirano imanje,potrebno je pojasniti koncept permakulture.

Permakultura je koncept “permanentne agrikulture”,u potpunosti prihva}en i utkan u sve planove i djelovanjagrupe Vukomeri}. Bill Mollison (1991.), koji je svoje dvijeklju~ne knjige (Permakultura 1 i 2) objavio 1978. i 1980.,zasluàn je za sistematizaciju znanja o mudrom, obzirnomi skladnom opstanku na zemlji bez iskori{tavanja i uni{ta-vanja osnova ìvota. U konceptu permakulture arhitekturaje povezana s biologijom, poljoprivreda sa {umarstvom, a{umarstvo s uzgojem ìvotinja. Promatranje povezanosti imultifunkcionalnosti, bez utjecaja dosada{nje ekonomskeparadigme iskori{tavanja i kratkovidnog antropocentriz-ma, uza sustavno razra|ene koncepte i konkretne naputkeo malim eko-sustavima, sadnji, kruènju energije itd., po-stavilo je permakulturu u sredi{te pozornosti, inspiracije istvarne pomo}i, kako grupi Vukomeri} tako i desetcima ti-su}a sli~nih aktera u svijetu. “Sr` permakulture je dizajn.Dizajn je veza me|u stvarima. To nije voda ili koko{ ilidrvo. To je na~in na koji su voda, koko{ i drvo povezani”(Mollison, 1991.). Osim op}enitih na~ela, gdje je jasan na-glasak na suradnji (kooperaciji), a ne natjecanju (kompeti-ciji), Mollison je do najsitnijih detalja analizirao na~inesadnje biljaka, tipove gredica, kruènja energije, planiranjaposjeda, udaljenosti polja, {uma i vo}njaka, maksimalnogiskori{tavanja multifunkcionalnosti i prirodnih potencija-la (od nagiba breùljka i slijevanja vode do vjetrobrana,ribnjaka ili sustava za prehranu ìvotinja), pa je njegovaknjiga s pravom postala nezaobilaznim priru~nikom. Mo-gu}nost primjene permakulturnih na~ela u mikroprostoru192


veli~ine terase ili balkona nalazi se i u Mollisona, a grupaVukomeri} odlu~ila se ba{ za takvu radionicu urbane per-makulture. Na krovu jedne zagreba~ke zgrade odràna jeradionica u kojoj su polaznici nau~ili izgraditi drvene ilidruge okvire za sadnju. Uz zemlju i sjeme zapo~eti, nakonmjesec dana na terasi se vide prvi rezultati radionice: ma-hune, krumpiri, za~insko bilje.

Osim o gradskim vrtovima, odràna je i radionica otome kako napraviti “eko-sapun”, zapravo radionica pri-preme prirodne kozmetike na bazi ljekovitih, eteri~nihulja, gdje su polaznici bili upoznati s recepturom za izra-du krema i s ljekovitim svojstvima pojedinih ulja. Polazni-ci su na kraju proizveli teku}e i krute eko-sapune. Slijede}aradionica uklju~ivala je izradu solarnog kuhala, odràla sena ùmbera~kom gorju, a polaznici su nau~ili izra|ivatikartonske prstenove, prekrivati ih reflektiraju}om folijomi konstruirati paraboli~no solarno kuhalo.

U suradnji sa Zelenom akcijom odràna je radionicaizrade solarnog kolektora, koja je polaznike provela krozspajanje bakrenih cijevi, varenje, spajanje limenih plo~a nacijevi, premazivanje crnom bojom itd.

Unutar vlastite zajednice, uz suradnju s mladim po-laznicima mirovnih studija i lokalnom samoupravom, po-krenut je projekt obnove starog mosta koji spaja selo Vu-komeri} sa susjednim Dubrancem. Most, odnosno jo{ parpreostalih greda, potpuno se raspada, postaju}i opasan zaprolaznike, kojima je to jedini kra}i put do susjednog sela,koje ima i crkvu i po{tu, za razliku od Vukomeri}a. Obno-va tog mosta uklju~uje se tako|er u opseàn projekt Zeleniput, koji èli urediti {umske staze za {etnju i vo`nju bicikli-ma na {irem podru~ju Zagreba~ke ùpanije.

Odnos prema uòj socijalnoj okolini

Opisani nastanak grupnog aktera u razdoblju prvih dola-zaka u Vukomeri} sadrì jasne slike o prethodnim identifi-kacijama i supkulturnim scenama iz kojih pojedina~ni su-dionici stiù. To zna~i da je ve} sama pojava ve}ine ta-da{njih aktivista i “urbanih brija~a” u selu izazivala senza-ciju, zbog frizura (primjerice dreadovi), pierceva (nau{nica isrodnih ukrasa u svim zamislivim dijelovima tijela), odje}e(brojne pri{ivke i drugi elementi punk/hc/crust/hipi/tribal iz-gleda), brojnosti, starih autobusa ili kombija preure|enihza ìvljenje a ne samo za putovanje, i mnogo toga sli~nog,za seosku sredinu neuobi~ajenog.

û|enje novom i nepoznatom, pristiglom iz grada u“tu|e dvori{te”, pretvorilo se u podozrenje, sumnji~avostili mo`da ~ak neprijateljstvo u dijela stanovnika. Me|u- 193


– grupa Vukomeri}

tim, nakon par mjeseci boravka i prvih radova uspostav-ljen je prijateljski odnos s najstarijim aktivnim stanovnici-ma Vukomeri}a.

“Nas su ovi najstariji brzo prigrlili. Prevozili su namstvari traktorom, davali nam struju, pomagali na raznena~ine...”; “Na po~etku je bilo dosta predrasuda, kao – ‘kosu sad ovi, {ta oni tu traè... ve}inom kod ovih srednjihgodina...”; “Najstariji su se odu{evili s nama. Mi smo njihpodsje}ali na njihovu mladost, oni su po~eli nas doìvlja-vat’ kao snagu koja }e obnoviti selo, vratiti onaj stari ìvoti duh...”; “Pazi, nama su stariji pri{li od po~etka... skuìlisu na{e principe, solidarnost, tu smo se odmah skuìli ijedni i drugi, jer i oni su nekad tako radili, nije lova bilaalfa i omega ìvota na taj na~in k’o danas, bar ne u zajed-nici”; “Mislim da je presudno bilo to {to su i oni u mlado-sti besplatno radili i pomagali jedni drugima, dizali zajed-no ku}e... to se izgubilo, tog vi{e nema, i sad kad smo semi pojavili, oni su prepoznali tu spiku i principe solidar-nosti, pomaganja, zajedni~kog rada, doìvjeli su nas kaospas, jer selo zapravo umire, mnoge ku}e su na prodaju,mladi bi u Zagreb i sve se nekako gasi...”.

Savez izme|u mladih s recikliranog imanja i najstarijihaktivnih stanovnika sela razumljiv je s obzirom na ono {to isami akteri nagla{uju – sli~na na~ela i zaboravljenu solidar-nost. Tako|er, grupa Vukomeri} (kao {to joj i ime kaè) nijegrupa mladih iz grada koji koriste ruralnu sredinu za viken-da{ka hedonisti~ka opu{tanja, nego je obnavljaju, zapo~injuradove, u odre|enom razdoblju borave ondje svakodnevno,~iste sme}e i obzirni su prema prirodi. Sigurno su prizorizajedni~kog rada ve}e grupe mladih ljudi pristiglih iz grada– poput prizora preno{enja stare ku}e, betoniranja, zajed-ni~kog postavljanja krova i drugih – utjecali na starije sta-novnike u pozitivnom smislu, obnavljaju}i sje}anja na raz-doblje vlastite mladosti i nekad uobi~ajeno, solidarno me-|ususjedsko pomaganje. S vremenom (pro{lo je gotovo ~eti-ri godine od prvih okupljanja) predrasude i sumnji~avostsrednje generacije prema grupi osjetno su smanjene. Za topostoje dva razloga: prvi i va`niji odnosi se na konkretanrad grupe i dovoljno vrijeme u kojem se uvidjelo da nije ri-je~ o kriminalcima ili devijantnim akterima, nego o kori-snim inicijativama za cijelo selo, posebno u svjetlu dogovo-rene akcije oko obnove mosta koji vodi prema susjednomDubrancu (dakle prema po{ti, du}anu i crkvi!!). Drugi raz-log mo`da treba potraìti i u ~injenici pomalo promijenje-nog vanjskog izgleda – mnogi su ~lanovi grupe s vremenomskratili kosu ili je prestali bojati, smanjili ekspresivnost od-je}om i drugim elementima imidà, pa djeluju – za ve}inskiukus – uobi~ajenije i prihvatljivije.194


Problemi u grupi

Na pitanje o problemima ili eventualnim sukobima unu-tar grupe koji bi mogli djelovati dezintegrativno, sudionicinagla{uju vlastita na~ela rasprave (koja moè trajati satima,danima, pa i tjednima) kojoj je konsenzus kona~ni cilj ikoja moè izgledati “èstoko”, no u stvarnosti je grupapreìvjela bez ozbiljnijih razdora. Bez obzira na ù~nu po-lemiku, nije dolazilo do stvaranja sukobljenih strana, nitisu iz tih rasprava izlazili oslabljeni. Jedini stvarni problemsu povremene financijske krize, koje mogu djelovati demo-raliziraju}e, posebno trenuta~na situacija u vezi s preosta-lim radovima na ku}i, pred useljenje, koji nisu zavr{eni. Sobzirom na neiskustvo i suo~avanje s ve}inom stvari prviput u ìvotu, problema je bilo, ali je njihovo rje{avanjeznalo rezultirati osnaènjem umjesto obeshrabrenja. Naj-ve}i problem jest trenuta~na nedovr{enost ku}e i ~injenicada su sav novac dali ~ovjeku kojeg poznaju (za nekolikopreostalih, ali bitnih radova dovr{etka tavanske spavaoni-ce), no on radove nije mogao zavr{iti zbog niza privatnihproblema, a novac je potro{io. S obzirom na njegovanjepovjerenja i prijateljstva, a i s obzirom na to da je novacpotreban, a ku}a jo{ nedovr{ena, razumljivo je kako se uovom problemu prelamaju razo~aranje i frustracija, propi-tivanje ispravnosti vlastitih odluka i rasprava o mogu}no-stima priskrbljivanja novca. U tom svjetlu rasprava o mo-gu}em napla}ivanju vlastitog znanja ({to mnoge sli~ne gru-pe na Zapadu rade odavno) moè poprimiti dramati~ankarakter, jer s jedne strane postoji pritisak za pronalaè-njem sredstava kako bi projekt zaìvio punom snagom, a sdruge su strane na~ela i pristupi koji su i stvorili sam pro-jekt recikliranog imanja. Primjerice: “Mogli bi mo`da na-pla}ivati na{e radionice, kao i drugi, pa na taj na~in...” ...“Ne, to ne dolazi u obzir, informacija mora biti slobodna,preno{enje znanja mora biti besplatno...” ... “Ali mo`daneku niù cijenu da bude prihvatljiva za ekipu, na koncu,ako ne{to plati{ onda mo`da i druk~ije pazi{, kad je svefree neki ljudi se {e}u simo-tamo za vrijeme radionice...” ...“Ma ne, ~ovje~e, katastrofa, nikako ne prihva}am taj ripoff, nismo mi kapitalisti, jesi li lud, ‘ko u Hrvatskoj ima lo-ve?...” ... “Tako je, mi èlimo biti otvoren servis ljudima, ane musti im pare...”.

Mnogi bi se borci za radnu efikasnost, mladi me-nadèri i drugi akteri privrednog sustava zgraàli nad“sporo{}u” dono{enja odluka o recikliranom imanju. Me-|utim, vrijednost i specifi~nost ove grupe (radikalnog eko-lo{kog usmjerenja i sa èljom da se ne ode predaleko odgrada) upravo je u snazi konsenzusa i stvarnog dogovora, 195

a ne nadglasavanja ili ~ak nare|ivanja. Politika dogovora ihorizontalne komunikacije, bez hijerarhije i autoriteta (nesamo formalnog nego i neformalnog) omogu}ila je dosa-da{nji razvoj projekta bez dezintegriraju}ih konflikata, nazadovoljstvo svakog pojedinca. Povremena fluktuacija ~la-nova ne izaziva nesuglasice, nego se promatra s razumije-vanjem, a oni koji su u jednom razdoblju oti{li (zbog po-sla u Zagrebu, zavr{avanja {kole ili drugih obveza), posvesu prihva}eni kad se vrate na reciklirano imanje.

Zaklju~ak

[to nam zna~i grupa Vukomeri} u razmatranju odnosagrad – selo u Hrvatskoj u postmodernoj perspektivi?

Ve} pri prvim poku{ajima razumijevanja i sociologijske in-terpretacije ovog aktera name}u nam se pojmovne razlikekoje krase suvremenu raspravu o sli~nim fenomenima usvijetu. Nesumnjivo, za razumijevanje nastanka i artikula-cije aktera dobro }e nam do}i klju~na odre|enja pojmovakontrakulture (Roszak, 1978.), supkulture (Hebdige, 1979.)i dru{tvenog pokreta (Touraine, 1983.). Tako|er, suvreme-no nastojanje da se mimo prethodnih pojmova isti feno-men opisuje putem prostora, izvedbe, ekspresija identiteta,strukture osje}aja, napu{taju}i denotativni pomak radi bo-gatstva “horizontalnih pri~a” (Hetherington, 1998.), dobropoga|a bit ekspresivnosti i identifikacije (neo)plemena uodre|enom prostoru, mjestu, zoni, {to ne karakterizira sa-mo britanske ili njema~ke srodne aktere nego, u ovomslu~aju, u potpunosti zahva}a i na{u grupu Vukomeri}.

Ako promatramo skup neformalnih grupa, specifi~nuscenu s koje potje~e grupa Vukomeri} i njihov projekt recik-liranog imanja, vidimo da su neki ~lanovi odlu~ili u pot-punosti napustiti grad; dio ih je oti{ao ìvjeti na otok Vis,a dio na @umberak. Tako|er, travellersi koji su imali djecuìvjeli su na razli~itim lokacijama i bili mobilni dok nijedo{lo vrijeme da djeca idu u {kolu, sada su se skrasili umjestu Bale u Istri. Ovakvi potezi mogli bi se svrstati u“klasi~nu” pri~u napu{tanja grada i opredjeljenja za ìvotu ruralnoj sredini. Pripadnici grupe Vukomeri} sloìli bi se sizjavom “grad je nasilje”, i njihova opredjeljenja bliska suonim koja su ljude osnaìla u odlasku na Vis ili @umbe-rak, no osim ~injenice da grad zna~i nasilje, a ekolo{kapoljoprivreda ìvot, tu se pojavljuje i ne{to manje klasi~no– grupa Vukomeri} htjela bi pomo}i gradu u eventualnomozdravljenju ili barem zacjeljivanju nekih rana. Istodobnooni sve vi{e borave u selu (a ~im ku}a bude gotova, nekoli-cina }e ondje stalno ìvjeti), i to ne kao u mjestu idili~nog196


turisti~kog odmora ili mjestu ìvota koje preostaje nakonradnog dana u gradu, niti kao mjestu urbaniziranog tipapruànja (ugostiteljskih) usluga, nego kao u mjestu vlasti-tog otvorenog edukacijskog centra i organiziranja samodo-statne, permakulturne poljoprivrede na recikliranom ima-nju. U tome je postmoderna perspektiva i velika simbo-li~ka teìna ove statisti~ki malobrojne grupe. Koliko godsu orijentirani prema zemlji i biljkama, toliko se i bojeizolacije, zatvaranja u okvire vlastitog imanja; zbog togaim pogoduje i relativna blizina (autobusom za dvadeset dotrideset minuta) i relativna daljina (stvarni osje}aj okru-ènosti breùljcima i boravak u “prostoru iza”) uspostav-ljena spram Zagreba. Njihova svjetonazorska i aktivisti~kaorijentacija odavno je napustila (ako ne i s bijesom raz-ru{ila) paleoindustrijsku paradigmu la`nog razvoja i us-mjerila aktere prema percepciji prirode kao subjekta a neobjekta, omogu}iv{i im kona~nu prakti~nu edukaciju usklopu projekta reciklirano imanje.

Mogu}nost bavljenja poljoprivredom doista je “nova/stara” ([tambuk, M., 2002.), i alternativa gradu, koju Maja[tambuk spominje opisuju}i novoprepoznatu vrijednostruralnog prostora; sada, u na{em slu~aju i na primjeru gru-pe Vukomeri}, ozna~uje onaj pojam alternative kakav, u su-protnosti s banalnim “ispadanjem iz modernizacije”, u po-stmoderne ~imbenike svrstava Ivan Rogi} (2002.). Doista,za grupu Vukomeri} kao aktera moèmo re}i: a) da su kon-stituirani autonomno u odnosu na institucionalni sklop,b) obzirno u odnosu na svijet ìvota, c) kompetentno uodnosu na tehni~ko dru{tvo, {to Rogi} smatra sudioni-~kom osnovom postmoderne predod`be o efikasno ure-|enom i pravedno moderniziranom svijetu.

Svojom èljom za prevladavanjem na~ela dominacije ipodre|ivanja, {to prati aktere recikliranog imanja od njiho-vih prvih buntovni~kih profiliranja, i svojim iskustvimasvakodnevnog ìvota (barem posljednje ~etiri godine), gru-pa Vukomeri} nalazi se u podru~ju presudnog pomaka, od-nosno civilizacijski nu`nog prestanka logike dominacije uodnosu koji nas zanima, a to je odnos grad – selo. Drugimrije~ima, ovakvi projekti, bez obzira na (trenuta~nu) malo-brojnost, pokazuju potreban smjer i stvaraju konkretandoprinos u poèljnom prijelazu s ekonomske paradigmena ekolo{ku, a to u hrvatskom kontekstu moè predstavlja-ti jedan novi savez.

197


– grupa Vukomeri}

BILJE[KA 1 Fanzin (od engleske rije~i fan kojoj je dodano -zine od magazine) na-staje u krugovima ljubitelja odre|enih bandova, da bi postao tipi-~nim medijem manjih i nezavisnih glazbenih i supkulturnih scena,~esto pro{iruju}i tematski okvir izvan glazbe, a prema aktivizmu. De-taljnije o doma}oj sceni fanzina u Perasovi}, 2001.

LITERATURA Hebdid`, D. (1980). Potkultura: zna~enje stila. Beograd: Rad.Hetheringtnon, K. (1998). Expressions of Identity: Space, Performance, Poli-

tics. London: Sage.Mollison, B. (1991). Principi permakulture. Split: Gra|evinski fakultet

Sveu~ili{ta u Splitu.O’Hara, C. (1999). The Philosophy of Punk. San Francisco: AK Press.Perasovi}, B. (2001). Urbana plemena. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na nak-

lada.Rogi}, I. (2002). Razvojni sudionici hrvatskog sela i njihove strategije.

U: Prostor iza. [tambuk, M., Rogi}, I., Mi{eti}, A. (ur.). Zagreb:Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. (str. 335–360).

Roszak, T. (1978). Kontrakultura. Zagreb: Naprijed.[tambuk, M. (2002). Selo u europskom iskustvu. U: Prostor iza. [tam-

buk, M., Rogi}, I., Mi{eti}, A. (ur.). Zagreb: Institut dru{tvenih zna-nosti Ivo Pilar.

198

DODATCI

TABLI^NIPRIKAZ

REZULTATAANKETNOG

UPITNIKA

1. Koliko ste, kao gra|anin Zagreba, zadovoljni rje{ava-njem sljede}ih pitanja i problema grada

203

Vrlo zado-voljan

Uglavnomzadovoljan

Uglavnomnezado-voljan

Vrlo neza-dovoljan

Nemamstava

Bezodgo-vora

Za{tita okoli{a 2,5 34,4 42,4 18,1 2,1 0,5

Gospodarenje savskom obalom 1,5 18,2 30,0 17,5 32,0 0,9

ûvanje kulturne ba{tine 5,1 44,5 29,1 9,1 11,2 1,2

Rje{avanje problema velikihindustrijskih zaga|iva~a 1,6 13,5 39,5 28,3 16,4 0,6

Izgradnja gradskih prometnica 5,2 38,5 32,4 21,5 2,2 0,3

Izgradnja javnih parkirali{ta 2,5 24,7 38,0 28,9 5,4 0,6

Opremanje grada komunalnomopremom (vodovod, kanalizacija,plin, asfalt i sl.) 5,5 53,0 23,6 14,6 2,4 0,8

Opremanje grada dru{tvenimsadràjima (kulturnim izdravstvenim objektima, {kolama,vrti}ima i sl.) 5,7 50,8 27,0 12,8 3,2 0,5

Arhitektonsko oblikovanje novihku}a 5,3 41,9 28,4 13,9 9,9 0,7

Obnova gradskog sredi{ta 16,4 57,1 15,2 4,4 6,2 0,8

Izgradnja stambenih naselja 6,1 52,1 24,4 7,2 9,3 1,0

Odràvanje grada (~isto}a, fasade,zelenilo itd.) 4,4 45,0 33,8 14,9 1,0 0,9

Za{tita i sigurnost stanovni{tva(za{tita od kriminala, terorizma i sl.) 2,2 32,9 33,6 28,0 2,6 0,6

Briga o mladima i njihovojbudu}nosti 0,6 9,5 26,2 50,8 2,2 0,6

O~uvanje specifi~nosti lokalnogna~ina ìvota 1,5 23,6 37,4 19,8 16,4 1,2

2. Koliko se pozornosti dosad u Zagrebu pridavalo raz-vitku sljede}ih djelatnosti

Nedo-voljno

Dovoljno(kolikoje bilo

potrebno)

Previ{e(i vi{e nego{to je bilopotrebno)

Nemogu

ocijeniti

Bezodgovora

Industrija 51,9 25,9 7,9 13,8 0,5

Turizam 64,9 26,7 0,9 7,1 0,4

Ugostiteljstvo 15,2 53,8 26,2 4,4 0,5

Poljoprivredau gradskojokolici 58,5 19,9 0,9 19,9 0,8

Promet 55,2 39,1 2,3 2,7 0,8

Zanatstvo 57,4 33,8 1,1 7,1 0,6

Uslu`nedjelatnosti 27,3 62,0 5,3 4,5 0,9

Trgovina 13,1 59,9 24,5 1,7 0,8

Obrazovanje 46,2 48,7 1,0 3,5 0,6

Kultura iznanost 54,8 39,5 0,6 4,4 0,6

Sport 34,8 50,1 9,7 4,8 0,6

Zdravstvo 70,1 26,4 0,5 2,5 0,6

204

3. Koji bi, prema Va{em mi{ljenju, trebali biti presudni, a koji manje va`nirazlozi za poticanje razvoja pojedinih gospodarskih djelatnosti u gradu?

Presudnova`no

Donekleva`no Neva`no Ne mogu

ocijenitiBez

odgovora

Tradicionalna sklonost stanovnika premaodre|enim djelatnostima 21,7 46,6 17,9 12,6 1,1

Mogu}i uspjeh na tr`i{tu, profit 61,5 29,9 3,2 4,0 1,4

Ekolo{ka prihvatljivost i ~isto}adjelatnosti 70,0 22,6 2,3 3,9 1,2

Zainteresiranost poduzetnika i mogu}ihulaga~a za djelatnost 62,6 28,5 3,0 4,5 1,4

Zainteresiranost mladih za doti~nudjelatnost 62,5 29,3 3,3 3,5 1,4

Mogu}nost kori{tenja doma}e radnesnage, bez ve}e potrebe zapo{ljavanja ljudiiz drugih krajeva Hrvatske ili inozemstva 60,5 24,4 10,2 3,6 1,2

Mogu}nost zapo{ljavanja {to ve}eg brojanezaposlenih 84,4 11,2 1,4 1,7 1,3

205

4. Koje je koristi, prema Va{em mi{ljenju, dosada{nji razvitak Zagreba doniostanovnicima grada? Ozna~ite stupanj slaganja sa svakom od sljede}ihtvrdnji:

U potpu-nosti seslaèm

Uglavnomse slaèm

Uglavnomse ne

slaèm

Nimalose ne

slaèm

Ne moguocijeniti

Bezodgovora

Zagreb se razvio u grad siguran iugodan za ìvot 8,2 45,8 32,3 11,6 1,5 0,7

Stvoreno je gradsko gospodarstvo sobilnom ponudom radnih mjesta idobrim mogu}nostima zarade 0,8 3,4 25,6 67,7 2,0 0,5

Stvoreni su uvjeti za boljubudu}nost mladih ljudi 0,4 4,1 25,6 67,6 1,8 0,6

Zagreb se povezao s razvijenimsvijetom i postao njegov dio 5,6 32,5 36,1 20,2 5,0 0,6

Zagreb je postao zna~ajno kulturnoi intelektualno sredi{te Hrvatske 38,4 45,1 9,1 4,4 2,5 0,5

Stvorene su mogu}nosti da svatkoodabere na~in ìvota koji munajvi{e odgovara 3,6 18,3 33,3 39,0 5,3 0,5

5. A koje je {tete dosada{nji razvitak Zagreba donio svojim stanovnicima?Ozna~ite stupanj slaganja sa sljede}im tvrdnjama:


Uglavnomse slaèm

Uglavnomse ne

slaèm

Nimalose ne

slaèm

Ne moguocijeniti

Bezodgovora

Zapu{teno je gradsko zelenilo igradski okoli{ 19,6 41,6 31,2 5,4 1,7 0,5

One~i{}ena je Sava i uni{ten ìvot unjoj 41,8 33,2 8,9 2,7 13,0 0,5

Razvile su se grane industrije koje{tete razvitku i prosperitetu grada 13,5 29,2 25,5 11,5 19,4 1,0

Stvoren je prometni kaos, oteànoje odvijanje gradskog prometa 57,2 33,9 5,9 0,9 1,5 0,6

Uni{ten je tradicionalni zagreba~kina~in ìvota 33,1 37,6 16,1 1,5 10,9 0,7

Naru{en je izgled grada lo{imurbanisti~kim i gra|evinskimzahvatima 22,8 36,5 27,0 4,7 8,3 0,7

Stvoreno je previ{e opasnosti irizika za ìvot gra|ana 22,4 41,5 27,2 4,1 4,3 0,6

6. Kakve ste koristi i {tete vi osobno imali od dosa-da{njeg razvitka grada? Razvitak grada je:

%

Povoljno utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota moje obitelji 21,3

Nepovoljno utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota moje obitelji 10,7

Oteào uvjete mog ìvota ali je osigurao dobru perspektivumladima 4,9

Nije imao zna~ajnijeg utjecaja na moj ìvot kao ni na ìvotmoje obitelji 48,4

Ne znam, ne mogu ocijeniti 12,4

Bez odgovora 2,4

Ukupno 100,0

7. Mislite li da Vam Zagreb moè osigurati bolje ililo{ije uvjete za ìvot nego drugi hrvatski gradovi?

%

Moè pruìti bolje mogu}nosti za ìvot nego ve}ina drugihhrvatskih gradova 64,5

Pruà sli~ne mogu}nosti za ìvot kao i drugi ve}i hrvatskigradovi 20,1

Pruà lo{ije uvjete za ìvot nego ve}ina drugih hrvatskihgradova 2,5


Bez odgovora 2,3

Ukupno 100,0

8. Koliko su, prema Va{em mi{ljenju, pojedina od ovih obilje`ja karakteri-sti~na za na~in ìvota u Zagrebu?

Izrazito Donekle Uop}e ne Ne moguocijeniti

Bezodgovora

Privrènost Zagrep~ana svom gradu 53,4 36,6 5,8 3,6 0,6

Velika uloga lokalne tradicije u ìvotugrada 20,9 46,6 22,6 9,2 0,6

Mije{anje razli~itih ìvotnih stilova inavika 45,4 43,1 5,5 5,1 0,9

Otvorenost Zagrep~ana prema novom isuvremenom 32,2 51,0 10,9 5,4 0,5

Izrazita sklonost opona{anju na~ina ìvotadrugih gradova 12,4 35,2 39,9 11,9 0,7

“Utapanje” pojedinca u masu, gubitakposebnosti 34,6 42,6 12,9 9,2 0,6

9. Gradsko je poglavarstvo, sukladno gradskom statutu,predloìlo novu diobu Zagreba po ~etvrtima. Jesu liVam poznate granice ~etvrti kojoj pripadate?

%

Da 28,6

Ne 43,6

Djelomi~no poznate 27,1

Bez odgovora 0,6

Ukupno 100,0

10. Je li, po Va{oj ocjeni, dobro odre|ena granica iz-me|u Va{e ~etvrti i susjednih ~etvrti?

%

Granica je prihvatljiva 29,1

Granica je pre{iroka 5,4

Granica je preuska 1,8

Ne mogu ocijeniti 63,1

Bez odgovora 0,6

Ukupno 100,0

Me|usobna “otu|enost” gra|ana 49,5 37,0 8,7 4,2 0,6

Ugroènost ìvota zaga|enim okoli{em 24,5 56,4 14,8 3,2 1,1

Mogu}nost da ~ovjek za kratko vrijemestekne dobar standard 3,1 16,2 75,7 4,4 0,5

Siguran svakodnevni ìvot 5,8 54,5 36,9 2,2 0,6

Poselja~enje gradskog na~ina ìvota 27,9 38,1 22,8 10,4 0,9

Mogu}nost da se ìvi po vlastitom izboru 9,0 39,5 45,1 5,9 0,5

Pitanje 8. (nastavak)

11. Koliko ste zadovoljni sljede}im pojedinostima u dijelu grada gdje ìvite?

Vrlozado-voljan

Uglavnomzadovoljan


Vrlonezado-voljan

Nemamstava

Ne postojiu momnaselju

Bezodgovora

Dnevna opskrba 38,7 47,2 8,2 4,1 0,5 1,1 0,2

Vrti}i 23,7 37,9 8,8 4,9 17,8 6,6 0,3

Osnovna {kola 30,7 42,1 8,2 3,6 10,9 4,2 0,4

Zdravstvena slu`ba 23,2 48,8 16,2 6,3 2,4 2,9 0,2

Zanatske usluge 10,5 38,1 27,9 10,8 5,5 6,5 0,6

Asfaltne prometnice 10,4 29,1 33,6 25,4 0,5 0,4 0,7

Zelenilo, parkovi 12,0 34,0 25,7 20,6 0,9 5,9 0,9

Odràvanje ~isto}e iodvoz sme}a 23,4 48,9 17,5 8,9 0,3 0,4 0,6

Kulturne ustanove(biblioteka, kino,galerije itd.) 5,2 18,5 16,0 21,2 3,9 34,8 0,6

Sastajali{ta za mlade 2,4 9,1 15,8 28,1 11,4 32,7 0,5

Sastajali{ta za starijeljude 1,9 11,4 16,4 21,1 16,5 32,3 0,5

Sportski objekti ioprema 4,7 23,9 20,8 17,0 11,0 21,9 0,7

Javni prijevoz 25,5 52,9 12,7 6,5 1,1 0,7 0,6

Odvodnja ikanalizacija 26,6 50,0 8,9 7,7 1,4 4,7 0,6

Opskrbljenostelektrikom 37,1 56,1 2,9 2,4 0,5 0,2 0,8

Opskrbljenost plinom 21,4 33,9 4,0 8,7 2,6 28,5 0,8

Opskrbljenostcentralnim grijanjemiz toplane 10,5 11,2 2,3 5,2 7,2 62,8 0,9

Vodoopskrba 35,1 51,6 2,4 4,4 0,8 5,1 0,6

Telekomunikacije 37,4 54,2 4,1 2,8 0,7 0,4 0,4

Op}i uvjeti ìvota 10,8 68,7 14,5 4,3 0,5 0,1 1,2

12. (Ako ne ìvi u sredi{tu grada)[to od sljede}eg prete`no koristite ili posje}ujete u sredi{tu Zagreba, a{to u dijelu grada u kojemu ìvite?

Prete`nou sredi{tu

grada

Prete`nou momnaselju

U nekomdrugom

dijelu grada

Uglavnomne

koristim

Bezodgovora

Trgovine za dnevnu opskrbu 5,0 81,2 6,2 1,0 6,6

Ostale trgovine 37,4 23,1 29,5 3,2 6,9

Zanatske usluge 23,2 36,2 23,3 10,1 7,3

Kafi}i, kavane, restorani 25,7 24,3 11,9 31,1 7,0

Crkva 7,2 62,0 9,5 14,1 7,2

Tereni i objekti za sport i rekreaciju 4,6 24,1 20,6 43,2 7,6

Zdravstvene usluge 12,5 57,9 20,2 2,4 6,9

Apoteka 11,1 65,5 15,5 1,2 6,7

Banka 23,1 40,9 25,8 3,2 6,9

Po{ta 13,8 57,4 20,4 1,6 6,8

Frizeri, brija~i 17,4 53,4 16,5 5,7 6,9


13. Koji su, po Va{oj ocjeni, najve}i nedostaci ìvota udijelu grada gdje ìvite? (Prikazani su postotci ve}iod 5% za svaki odgovor posebno u odnosu na brojispitanika)

%

Neodràvanje prometnica, o{te}enja na kolnicima, neure|eniprostori za parkiranje 20,6

Nedovoljna opskrbljenost naselja potrebnim objektima(trgovine, {kole, vrti}i, banke, po{ta...) 12,0

Nedostatak sportsko-rekreacijskih objekata 8,6

Ne~isto}a i zapu{tenost okoli{a 19,9

Nedostatak dru{tvenih sadràja i doga|anja 15,0

Lo{a komunalna infrastruktura 25,9

Nesigurnost –

“Divlja” gradnja –

Nedostatak parkova i zelenila 7,9

Prenapu~enost –

Lo{a organizacija javnog gradskog prijevoza i regulacijaprometa 13,7

Nepovoljna struktura stanovni{tva 6,5

14. Koje su, po Va{oj ocjeni, najve}e prednosti ìvota udijelu grada gdje ìvite? (Prikazani su postotci ve}iod 5% za svaki odgovor posebno u odnosu na brojispitanika)

%

Miran dio grada 35,9

@ivot u nezaga|enoj prirodi, ugodan ambijent 34,4

Blizina svih potrebnih objekata i ustanova 18,2

Dobri susjedi –

Dobre prometne veze (javni prijevoz) 7,5

Dobra komunalna infrastruktura 5,4

Prednost ìvota u obiteljskim ku}ama –

Mogu}nost bavljenja poljoprivredom –

Sigurnost –

Dobra lokacija 6,8

209

15. [to bi, po Va{oj ocjeni, najprije trebalo pobolj{ati,promijeniti, u dijelu grada gdje ìvite? (Prikazani supostotci ve}i od 5% za svaki odgovor posebno u od-nosu na broj ispitanika)

%

Urediti i obnoviti prometnice 22,1

Bolje opskrbiti naselje potrebnim objektima ({kole, trgovine,po{te, banke....) 10,1

Urediti okoli{ u naselju, obnoviti oku}nice i fasade 14,7

Pobolj{ati ponudu raznih dru{tvenih sadràja 15,1

Rje{avati komunalne probleme 24,8

Rje{avati probleme “divlje” i neplanske gradnje –

Rje{avati pitanje javnoga gradskog prijevoza i regulacije prometa 25,1

Regulirati doseljivanje (raditi na boljoj prilagodbi doseljenika) –

Rje{avati pitanja sigurnosti –

16. Kakvi su, po Va{oj ocjeni, ìvotni i ambijentalniuvjeti u dijelu grada gdje ìvite u usporedbi s dru-gim dijelovima Zagreba?

%

Uvjeti su bolji nego drugdje u Zagrebu 26,8

Uvjeti su kao i u drugim dijelovima grada 39,6

Uvjeti su slabiji nego u drugim dijelovima grada 21,5


Bez odgovora 1,4

Ukupno 100,0

17. Na {to biste se mogli poàliti u vezi s Va{im sa-da{njim uvjetima stanovanja?

Izrazito Donekle Ne Bezodgovora

Premalen stambeni prostor 9,7 22,0 67,8 0,5

Neprikladan stambeni raspored 7,5 19,8 72,1 0,7

Slaba opremljenost stana(nerije{eno grijanje, nedostatakvode, plina, telefona i sl.) 7,9 20,0 71,2 0,9

Vla`nost ili oronulost stana 4,1 15,6 79,7 0,6

Te{ka pristupa~nost stana(nezgodna lokacija, previsok kati sl.) 2,9 10,9 85,2 0,9210

Ru`na ili zapu{tena stambenazgrada 5,6 17,6 72,3 4,5

Veliki izdatci za stan (visokastanarina, najam, reìje i sl.) 25,8 34,2 39,5 0,6

Neugodni susjedi 8,3 19,5 71,6 0,6

Slaba opremljenost naseljapotrebnim objektima (trgovine,{kole, vrti}i, po{ta, banka,zdravstvena stanica itd.) 14,4 33,5 51,5 0,5

Ruàn izgled i slabo odràvanjenaselja 16,4 36,9 45,9 0,9

Zaga|enost zraka i okolice 13,9 28,9 56,6 0,6

Buka 14,2 21,6 63,5 0,7

Neodgovaraju}a lokacija 3,8 13,4 81,5 1,5

Lo{i uvjeti za ìvot djece unaselju 12,5 32,0 54,9 0,6

Lo{i uvjeti za ìvot starijihosoba 11,5 32,9 55,0 0,6

Lo{ sastav stanovnika naselja 8,4 22,2 68,0 1,4

18. Planirate li u skorijoj budu}nosti promijeniti adresustanovanja? Ako da, kamo se namjeravate preseliti?

%

U isti dio grada u kojemu i sada ìvim 4,3

U drugi dio Zagreba 4,5

U drugo naselje na podru~ju Zagreba~ke ùpanije 0,9

U neki drugi dio Hrvatske 1,6

U inozemstvo 1,8

Namjeravam se preseliti, ali jo{ ne znam kamo 7,4

Ne namjeravam se seliti 79,1

Bez odgovora 0,5

Ukupno 100,0

19. Koji predio Zagreba smatrate najprivla~nijim zastanovanje? (Prikazani su postotci ve}i od 5% u od-nosu na broj ispitanika)

%

Jarun 12,3

Sjeverni dijelovi grada 6,9

Pantov~ak 6,6

Centar grada 5,8

Dubrava 5,1 211


20. A koji je dio Zagreba, prema Va{em mi{ljenju, naj-manje privla~an za stanovanje? (Prikazani su po-stotci ve}i od 5% u odnosu na broj ispitanika)

%

Dubrava 26,8

Novi Zagreb 13,4

Kozari Bok 9,8

Centar grada 9,2

@itnjak 7,4

21. A sad Vas molimo da nam i pobliè kaète gdje bistevoljeli stanovati? Izaberite u svakom ponu|enom pa-ru onaj odgovor koji bolje odraàva va{e èlje:

% % Bezodgovora

Uz rijeku 34,5 Dalje od rijeke 62,8 2,7

Bliè gradskomsredi{tu 42,7

Dalje od gradskogsredi{ta 55,2 2,0

U naselju sformiranimgradskim ulicama 65,9

U naselju beztipi~nih gradskihulica 31,4 2,8

U starijem dijelugrada s klasi~nom(tradicionalnom)arhitekturom 48,5

U novijem naselju, smodernomarhitekturom

48,1 3,4

U ku}i s oku}nicomi dvori{tem

80,3

U stambenoj zgradiili obiteljskoj ku}ibez oku}nice idvori{ta 17,9 1,8

U pje{a~koj zoni 72,2 U zoni s gradskimprometom 25,2 2,6

Na niìm katovima 87,3 Na vi{im katovima 9,8 2,9

U velikom gradu 48,8 U manjem ili malomgradu 48,5 2,7

U seoskom ugo|aju 30,6 U gradskom ugo|aju 66,8 2,6

22. Spol

%

@ene 54,7

Mu{karci 44,8

Bez odgovora 0,5

Ukupno 100,0212

23. Dob

%

Do 20 godina 6,821 – 30 godina 17,131 – 40 godina 17,841 – 50 godina 19,551 – 60 godina 15,8Vi{e od 61 godina 22,8Bez odgovora 0,2

Ukupno 100,0

24. Gdje ste ro|eni?

%

Zagreb 49,6Mjesto u okolici Zagreba 11,7U Hrvatskoj 27,3U susjednoj dr`avi 10,5Drugdje 0,8Bez odgovora 0,2

Ukupno 100,0

25. Kada ste se doselili u Zagreb?

%

Prije 2. svjetskog rata 2,11941. – 1950. godine 6,11951. – 1960. godine 8,81961. – 1970. godine 11,41971. – 1980. godine 9,21981. – 1990. godine 5,6Nakon 1990. godine 6,5Bez odgovora 50,4

Ukupno 100,0

26. Koju ste {kolu zavr{ili?

%

Bez {kole 0,41–4 razreda osnovne {kole 4,85–8 razreda osnovne {kole 11,0[kola u~enika u privredi, zanat 11,5Srednja {kola (~etvorogodi{nja) 44,2Vi{a {kola 9,5Visoka {kola ili fakultet 18,5Bez odgovora 0,3

Ukupno 100,0 213

27. Jeste li zaposleni (radno aktivni):

%

Da 43,5

Ne 55,9

Bez odgovora 0,6

Ukupno 100,0

28. [to ste po zanimanju?

%

NKV, PKV radnik 2,0

KV, VKV radnik 6,4

Samostalni obrtnik 2,7

Privatni poduzetnik 2,4

Administrativni djelatnik (slu`benik) sa srednjom spremom 4,6

Stru~no zanimanje sa srednjom spremom (tehni~ar i sl.) 11,6

Stru~no zanimanje s vi{om ili visokom spremom 16,1

U~enik 2,5

Student 7,8

Doma}ica 5,1

Umirovljenik 30,9

Nezaposlen (u o~ekivanju zaposlenja) 5,7

Bez odgovora 2,1

Ukupno 100,0

30. Va{e bra~no stanje:

%

Neoènjen, neudana 28,6

Oènjen, udana 68,2

Udovac, udovica 2,9

Bez odgovora 0,2

Ukupno 100,0

31. Je li Va{ bra~ni partner zaposlen?

%

Neoènjen /neudana 27,2

Zaposlen je 37,8

Nije zaposlen 28,9

Bez odgovora 6,3

Ukupno 100,0214

32. Kako biste, u op}im uvjetima ìvota u Zagrebu,procijenili ìvotni standard svoga ku}anstva?

%

Znatno vi{im od prosjeka u Zagrebu 0,8

Ne{to vi{im od prosjeka u Zagrebu 12,8

Prosje~nim 55,0

Ne{to niìm od prosjeka u Zagrebu 18,9

Znatno niìm od prosjeka u Zagrebu 10,6


Bez odgovora 0,2

Ukupno 100,0

33. Smatrate li sebe u Zagrebu:

%

Doma}im 86,8

Do{ljakom 6,8


Bez odgovora 0,4

Ukupno 100,0

34. Namjeravate li i dalje ìvjeti u Zagrebu?

%

Da, namjeravam trajno ìvjeti u Zagrebu 89,0

Ne, tu sam samo privremeno i nastojat }u se odseliti~im to bude mogu}e 3,1

Odselit }u se kad ostarim ili odem u mirovinu 4,0

Ne{to drugo. 3,7

Bez odgovora 0,2

Ukupno 100,0

35. Mislite li da }e Va{a djeca ostati ìvjeti u Zagrebuili }e se odseliti?

%

Vjerujem da }e ostati 55,4

Mislim da }e se odseliti 2,8

Ve} se jedno ili vi{e djece odselilo 5,5


Nemam djece 23,0

Bez odgovora 0,1

Ukupno 100,0 215

40. Komunikacija s ispitanikom

%

Vrlo dobra 44,8

Dobra, uobi~ajena 43,1

Te{ko}e u razumijevanju pitanja 7,0

Slaba motiviranost ispitanika 3,4

Bez odgovora 1,8

Ukupno 100,0

216

ANKETNI UPITNIK:URBANE ASPIRACIJE

GRA\ANA ZAGREBAo`ujak, 2000

Po{tovani,Gradski zavod za planiranje razvoja i za{titu ~ovje-

kovaog okoli{a i Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar izZagreba provode anketu kojom èle istraìti uvjete ìvo-ta gra|ana Zagreba po gradskim dijelovima. Svrha is-traìvanja je pomo} u ravnomjernijem razvitku na{egagrada.

U anketu je uklju~eno oko 1.700 osoba a Vi ste una{ uzorak izabrani sasvim slu~ajno. Anketa je anonim-na a to zna~i da je ne potpisujete i da nitko ne}e provje-ravati Va{e odgovore. Sve {to }ete re}i ostaje povjerljivo ikoristit }e se isklju~ivo za potrebe planiranja razvitkagrada.

Ljubazno Vas molim da nam izi|ete u susret i uzpomo} na{eg anketara odgovorite na pitanja.

Unaprijed zahvaljujemo!

219

1. Koliko ste, kao gra|anin Zagreba, zadovoljni rje{avanjem sljede}ih pitanjai problema grada:

Vrlozado-voljan

Uglavnomzado-voljan

Uglav-nom ne-

zado-voljan

Vrlonezado-voljan

Nemamstava

1. Za{tita okoli{a 1 2 3 4 5

2. Gospodarenje savskom obalom 1 2 3 4 5

3. ûvanje kulturne ba{tine 1 2 3 4 5

4. Rje{avanje problema velikihindustrijskih zaga|iva~a 1 2 3 4 5

5. Izgradnja gradskih prometnica 1 2 3 4 5

6. Izgradnja javnih parkirali{ta 1 2 3 4 5

7. Opremanje grada komunalnomopremom (vodovod, kanalizacija,plin, asfalt i sl.) 1 2 3 4 5

220

8. Opremanje grada dru{tvenimsadràjima (kulturnim i zdravstvenimobjektima, {kolama, vrti}ima i sl.) 1 2 3 4 5

9. Arhitektonsko oblikovanje novih ku}a 1 2 3 4 5

10. Obnova gradskog sredi{ta 1 2 3 4 5

11. Izgradnja stambenih naselja 1 2 3 4 5

12. Odràvanje grada (~isto}a, fasade,zelenilo itd.) 1 2 3 4 5

13. Za{tita i sigurnost stanovni{tva(za{tita od kriminala, terorizma i sl.) 1 2 3 4 5

14. Briga o mladima i njihovojbudu}nosti 1 2 3 4 5

15. O~uvanje specifi~nosti lokalnogna~ina ìvota 1 2 3 4 5

2. Koliko se pozornosti dosad u Zagrebu pridavalo razvitku sljede}ih djelat-nosti:

NedovoljnoDovoljno

(koliko je bilopotrebno)

Previ{e(i vi{e nego{to je bilopotrebno)

Ne moguocijeniti

1. Industrija 1 2 3 4

2. Turizam 1 2 3 4

3. Ugostiteljstvo 1 2 3 4

4. Poljoprivreda u gradskojokolici 1 2 3 4

5. Promet 1 2 3 4

6. Zanatstvo 1 2 3 4

7. Uslu`ne djelatnosti 1 2 3 4

8. Trgovina 1 2 3 4

9. Obrazovanje 1 2 3 4

10. Kultura i znanost 1 2 3 4

11. Sport 1 2 3 4

12. Zdravstvo 1 2 3 4


221

3. Koji bi, prema Va{em mi{ljenju, trebali biti presudni, a koji manje va`nirazlozi za poticanje razvoja pojedinih gospodarskih djelatnosti u gradu?

Presudnova`no

Donekleva`no

Neva`noNe moguocijeniti

1. Tradicionalna sklonost stanovnikaprema odre|enim djelatnostima 1 2 3 4

2. Mogu}i uspjeh na trì{tu, profit 1 2 3 4

3. Ekolo{ka prihvatljivost i ~isto}adjelatnosti 1 2 3 4

4. Zainteresiranost poduzetnika imogu}ih ulaga~a za djelatnost 1 2 3 4

5. Zainteresiranost mladih za doti~nudjelatnost 1 2 3 4

6. Mogu}nost kori{tenja doma}e radnesnage, bez ve}e potrebe zapo{ljavanjaljudi iz drugih krajeva Hrvatske iliinozemstva 1 2 3 4

7. Mogu}nost zapo{ljavanja {to ve}egbroja nezaposlenih 1 2 3 4

8. Ne{to drugo: ___________ 1 2 3 4

4. Koje je koristi, prema Va{em mi{ljenju, dosada{nji razvitak Zagreba doniostanovnicima grada? Ozna~ite stupanj slaganja sa svakom od sljede}ihtvrdnji:


Uglavnomse slaèm

Uglavnomse ne

slaèm

Nimalo sene slaèm

Ne moguocijeniti

1. Zagreb se razvio u grad siguran iugodan za ìvot 1 2 3 4 5

2. Stvoreno je gradsko gospodarstvo sobilnom ponudom radnih mjesta idobrim mogu}nostima zarade 1 2 3 4 5

3. Stvoreni su uvjeti za boljubudu}nost mladih ljudi 1 2 3 4 5

4. Zagreb se povezao s razvijenimsvijetom i postao njegov dio 1 2 3 4 5

5. Zagreb je postao zna~ajno kulturno iintelektualno sredi{te Hrvatske 1 2 3 4 5

6. Stvorene su mogu}nosti da svatkoodabere na~in ìvota koji mu najvi{eodgovara 1 2 3 4 5

6. Kakve ste koristi i {tete vi osobno imali od dosa-da{njeg razvitka grada? Razvitak grada je:1. Povoljno utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota moje

obitelji2. Nepovoljno utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota

moje obitelji3. Oteào uvjete mog ìvota ali je osigurao dobru per-

spektivu mladima4. Nije imao zna~ajnijeg utjecaja na moj ìvot kao ni

na ìvot moje obitelji5. Ne znam, ne mogu ocijeniti

7. Mislite li da Vam Zagreb moè osigurati bolje ililo{ije uvjete za ìvot nego drugi hrvatski gradovi?1. Moè pruìti bolje mogu}nosti za ìvot nego ve}ina

drugih hrvatskih gradova2. Pruà sli~ne mogu}nosti za ìvot kao i drugi ve}i

hrvatski gradovi3. Pruà lo{ije uvjete za ìvot nego ve}ina drugih hrvat-

skih gradova4. Ne znam, ne mogu ocijeniti

222

5. A koje je {tete dosada{nji razvitak Zagreba donio svojim stanovnicima?Ozna~ite stupanj slaganja sa sljede}im tvrdnjama:

Upotpunostise slaèm

Uglavnomse slaèm

Uglavnomse ne

slaèm

Nimalose ne

slaèm

Ne moguocijeniti

1. Zapu{teno je gradsko zelenilo igradski okoli{ 1 2 3 4 5

2. One~i{}ena je Sava i uni{ten ìvotu njoj 1 2 3 4 5

3. Razvile su se grane industrije koje{tete razvitku i prosperitetu grada 1 2 3 4 5

4. Stvoren je prometni kaos, oteànoje odvijanje gradskog prometa 1 2 3 4 5

5. Uni{ten je tradicionalni zagreba~kina~in ìvota 1 2 3 4 5

6. Naru{en je izgled grada lo{imurbanisti~kim i gra|evinskimzahvatima 1 2 3 4 5

7. Stvoreno je previ{e opasnosti irizika po ìvot gra|ana 1 2 3 4 5

8. Koliko su, prema Va{em mi{ljenju, pojedina od ovihobilje`ja karakteristi~na za na~in ìvota u Zagrebu?

Izrazito DonekleUop}e

neNe moguocijeniti

1. Privrènost Zagrep~anasvom gradu 1 2 3 4

2. Velika uloga lokalnetradicije u ìvotu grada 1 2 3 4

3. Mije{anje razli~itih ìvotnihstilova i navika 1 2 3 4

4. Otvorenost Zagrep~anaprema novom isuvremenom 1 2 3 4

5. Izrazita sklonostopona{anju na~ina ìvotadrugih gradova 1 2 3 4

6. “Utapanje” pojedinca umasu, gubitak posebnosti 1 2 3 4

7. Me|usobna “otu|enost”gra|ana 1 2 3 4

8. Ugroènost ìvotazaga|enim okoli{em 1 2 3 4

9. Mogu}nost da ~ovjek zakratko vrijeme stekne dobarstandard 1 2 3 4

10. Siguran svakodnevni ìvot 1 2 3 4

11. Poselja~enje gradskogna~ina ìvota 1 2 3 4

12. Mogu}nost da se ìvi povlastitom izboru 1 2 3 4

9. Gradsko je poglavarstvo, sukladno gradskom statutu,predloìlo novu diobu Zagreba po ~etvrtima. Jesu liVam poznate granice ~etvrti kojoj pripadate?1. Da2. Ne3. Djelomi~no poznate

10. Je li, po Va{oj ocjeni, dobro odre|ena granica iz-me|u Va{e ~etvrti i susjednih ~etvrti?1. Granica je prihvatljiva2. Granica je pre{iroka3. Granica je preuska4. Ne mogu ocijeniti

223

224

11. Koliko ste zadovoljni sljede}im pojedinostima u dijelu grada gdje ìvite?

Vrlozado-voljan

Uglavnomzado-voljan


Vrlonezado-voljan

Nemamstava

Nepostojiu momnaselju

1. Dnevna opskrba 1 2 3 4 5 6

2. Vrti}i 1 2 3 4 5 6

3. Osnovna {kola 1 2 3 4 5 6

4. Zdravstvena slu`ba 1 2 3 4 5 6

5. Zanatske usluge 1 2 3 4 5 6

6. Asfaltne prometnice 1 2 3 4 5 6

7. Zelenilo, parkovi 1 2 3 4 5 6

8. Odràvanje ~isto}e i odvozsme}a 1 2 3 4 5 6

9. Kulturne ustanove(biblioteka, kino, galerije itd.) 1 2 3 4 5 6

10. Sastajali{ta za mlade 1 2 3 4 5 6

11. Sastajali{ta za starije ljude 1 2 3 4 5 6

12. Sportski objekti i oprema 1 2 3 4 5 6

13. Javni prijevoz 1 2 3 4 5 6

14. Odvodnja i kanalizacija 1 2 3 4 5 6

15. Opskrbljenost elektrikom 1 2 3 4 5 6

16. Opskrbljenost plinom 1 2 3 4 5 6

17. Opskrbljenost centralnimgrijanjem iz toplane 1 2 3 4 5 6

18. Vodoopskrba 1 2 3 4 5 6

19. Telekomunikacije 1 2 3 4 5 6

20. Op}i uvjeti ìvota 1 2 3 4 5 6

12. (Ako ne ìvi u sredi{tu grada)[to od sljede}eg prete`no koristite ili posje}ujete usredi{tu Zagreba, a {to u dijelu grada u kojemuìvite?

Prete`nou sredi{tu

grada

Prete`nou momnaselju

U nekomdrugomdijelugrada

Uglavnomne kori-

stim

1. Trgovine za dnevnuopskrbu 1 2 3 4

2. Ostale trgovine 1 2 3 43. Zanatske usluge 1 2 3 44. Kafi}i, kavane,

restorani 1 2 3 45. Crkva 1 2 3 46. Tereni i objekti za

sport i rekreaciju 1 2 3 47. Zdravstvene usluge 1 2 3 48. Apoteka 1 2 3 49. Banka 1 2 3 4

10. Po{ta 1 2 3 411. Frizeri, brija~i 1 2 3 4

13. Koji su, po Va{oj ocjeni, najve}i nedostaci ìvota udijelu grada gdje ìvite? (Upi{ite do tri najva`nija)

14. Koje su, po Va{oj ocjeni, najve}e prednosti ìvota udijelu grada gdje ìvite? (Upi{ite do tri najva`nija)

15. [to bi, po Va{oj ocjeni, najprije trebalo pobolj{ati,promijeniti, u dijelu grada gdje ìvite? (Upi{ite dotri prijedloga)

16. Kakvi su, po Va{oj ocjeni, ìvotni i ambijentalniuvjeti u dijelu grada gdje ìvite u usporedbi s dru-gim dijelovima Zagreba?1. Uvjeti su bolji nego drugdje u Zagrebu2. Uvjeti su kao i u drugim dijelovima grada3. Uvjeti su slabiji nego u drugim dijelovima grada4. Ne mogu ocijeniti 225

18. Planirate li u skorijoj budu}nosti promijeniti adresustanovanja? Ako da, kamo se namjeravate preseliti?1. U isti dio grada u kojemu i sada ìvim2. U drugi dio Zagreba3. U drugo naselje na podru~ju Zagreba~ke ùpanije4. U neki drugi dio Hrvatske5. U inozemstvo6. Namjeravam se preseliti ali jo{ ne znam kamo7. Ne namjeravam se seliti

19. Koji predio Zagreba smatrate najprivla~nijim za sta-novanje? (Najvi{e dva odgovora.)1.2. Ne mogu ocijeniti

20. A koji je dio Zagreba, prema Va{em mi{ljenju, naj-manje privla~an za stanovanje? (Najvi{e dva odgo-vora.)1.2. Ne mogu ocijeniti226

17. Na {to biste se mogli poàliti u vezi s Va{im sada{njim uvjetima stano-vanja?

Izrazito Donekle Ne

1. Premalen stambeni prostor 1 2 3

2. Neprikladan stambeni raspored 1 2 3

3. Slaba opremljenost stana (nerije{eno grijanje, nedostatak vode,plina, telefona i sl.) 1 2 3

4. Vla`nost ili oronulost stana 1 2 3

5. Te{ka pristupa~nost stana (nezgodna lokacija, previsok kat i sl.) 1 2 3

6. Ru`na ili zapu{tena stambena zgrada 1 2 3

7. Veliki izdatci za stan (visoka stanarina, najam, reìje i sl.) 1 2 3

8. Neugodni susjedi 1 2 3

9. Slaba opremljenost naselja potrebnim objektima (trgovine, {kole,vrti}i, po{ta, banka, zdravstvena stanica itd.) 1 2 3

10. Ruàn izgled i slabo odràvanje naselja 1 2 3

11. Zaga|enost zraka i okolice 1 2 3

12. Buka 1 2 3

13. Neodgovaraju}a lokacija 1 2 3

14. Lo{i uvjeti za ìvot djece u naselju 1 2 3

15. Lo{i uvjeti za ìvot starijih osoba 1 2 3

16. Lo{ sastav stanovnika naselja 1 2 3

17. Ostalo: ____________________ 1 2 3

21. A sad Vas molimo da nam i pobliè kaète gdje bistevoljeli stanovati? Izaberite u svakom ponu|enom pa-ru onaj odgovor koji bolje odraàva va{e èlje:

1. Uz rijeku 2. Dalje od rijeke

1. Bliè gradskom sredi{tu 2. Dalje od gradskog sredi{ta

1. U naselju s formiranimgradskim ulicama

2. U naselju bez tipi~nih gradskihulica

1. U starijem dijelu grada sklasi~nom (tradicionalnom)arhitekturom

2. U novijem naselju, s modernomarhitekturom

1. U ku}i s oku}nicom idvori{tem

2. U stambenoj zgradi iliobiteljskoj ku}i bez oku}nice idvori{ta

1. U pje{a~koj zoni 2. U zoni s gradskim prometom

1. Na niìm katovima 2. Na vi{im katovima

1. U velikom gradu 2. U manjem ili malom gradu

1. U seoskom ugo|aju 2. U gradskom ugo|aju

MOLIMO VAS JO[ NEKOLIKO PODATAKA OVAMA OSOBNO. TI SU NAM POTREBNI ZBOGBOLJEG RAZUMIJEVANJA VA[IH ODGOVORA.

22. Spol: 1. Mu{ki 2. @enski

23. Godina ro|enja:

24. Gdje ste ro|eni?1. Zagreb2. Mjesto u okolici Zagreba3. U Hrvatskoj4. U susjednoj dràvi:5. Drugdje:

25. Ako niste ro|eni u Zagreb, kad ste se u njega doselili?1. Ro|en sam u Zagreb2. Doselio sam se godine:

26. Koju ste {kolu zavr{ili?1. Bez {kole2. 1–4 razreda osnovne {kole3. 5–8 razreda osnovne {kole4. [kola u~enika u privredi, zanat5. Srednja {kola (~etvorogodi{nja)6. Vi{a {kola7. Visoka {kola ili fakultet

27. Jeste li zaposleni (radno aktivni):1. Da2. Ne 227

28. [to ste po zanimanju?1. NKV, PKV radnik2. KV, VKV radnik3. Samostalni obrtnik4. Privatni poduzetnik5. Administrativni djelatnik (slu`benik) sa srednjom

spremom6. Stru~no zanimanje sa srednjom spremom (tehni-

~ar i sl.)7. Stru~no zanimanje s vi{om ili visokom spremom8. U~enik9. Student

10. Doma}ica11. Umirovljenik12. Nezaposlen (u o~ekivanju zaposlenja)13. Ostalo, {to:

29. U kojoj ste grani djelatnosti zaposleni?1.2. Nisam zaposlen

30. Va{e bra~no stanje:1. Neoènjen, neudana2. Oènjen, udata

31. Je li Va{ bra~ni partner zaposlen?1. Neoènjen/neudana2. Zaposlen je3. Nije zaposlen

32. Kako biste, u op}im uvjetima ìvota u Zagrebu,procijenili ìvotni standard svoga ku}anstva?1. Znatno vi{im od prosjeka u Zagrebu2. Ne{to vi{im od prosjeka u Zagrebu3. Prosje~nim4. Ne{to niìm od prosjeka u Zagrebu5. Znatno niìm od prosjeka u Zagrebu6. Ne mogu ocijeniti

33. Smatrate li sebe u Zagrebu:1. Doma}im2. Do{ljakom3. Ne mogu ocijeniti

34. Namjeravate li i dalje ìvjeti u Zagrebu?1. Da, namjeravam trajno ìvjeti u Zagrebu2. Ne, tu sam samo privremeno i nastojat }u se odseli-

ti ~im to bude mogu}e3. Odselit }u se kad ostarim ili odem u mirovinu4. Ne{to drugo.

228

35. Mislite li da }e Va{a djeca ostati `ivjeti u Zagrebuili }e se odseliti?1. Vjerujem da }e ostati2. Mislim da }e se odseliti3. Ve} se jedno ili vi{e djece odselilo4. Ne znam, ne mogu ocijeniti5. Nemam djece

HVALA NA SURADNJI!

36. Prostorna cjelina br.

37. Ulica:

38. Datum anketiranja:

39. Trajanje anketiranja:

40. Komunikacija s ispitanikom (mogu}a do dva odgo-vora):1. Vrlo dobra2. Dobra, uobi~ajena3. Te{ko}e u razumijevanju pitanja4. Slaba motiviranost ispitanika

41. Anketar:

229

NACRT ESEJAZA VI[E RAZREDE

SREDNJE [KOLE

Skupina znanstvenika s Instituta dru{tvenih znanosti“Ivo Pilar” provodi istraìvanje o ìvotu u Zagrebu, te nasu sklopu toga osobito zanima kako zagreba~ki srednjo-{kolci doìvljavaju svoj grad.

Molimo Vas stoga da u kra}em pisanom eseju, ve-li~ine jedne do dvije stranice, opi{ete Va{ odnos prema Za-grebu i ìvotu u njemu. Radi preglednosti teksta molimoVas da, pi{u}i esej, poku{ate op{irnije odgovoriti na slje-de}a pitanja:(1) Smatrate li sebe Zagrep~aninom? [to nekoga ~ini Za-

grep~aninom?(2) Kako biste ukratko, u samo nekoliko re~enica, opisali

grad Zagreb?(3) [to Vam je u Zagrebu posebno lijepo, ~ega drugdje ne-

ma?(4) Koji su po Va{em mi{ljenju najve}i nedostaci ìvota u

Zagrebu?(5) Koliko Zagreb pruà mladim ljudima? [to mu sa staja-

li{ta mladih najvi{e nedostaje?(6) Kad zavr{ite {kolovanje, namjeravate li trajno ìvjeti u

Zagrebu?(7) Kako }e, po Va{em mi{ljenju, izgledati Zagreb za 10

godina?

Molimo Vas da esej napi{ete ~itljivo i jasno. U zaglav-lje teksta napi{ite mjesto ro|enja, godinu ro|enja i spol.

Zahvaljujemo na suradnji!

233

UPITNIK ZA DJECU

Cilj istraìvanja je bolje upoznati i razumjeti pogle-de djece (kako vidi{ i {to misli{ o svom susjedstvu, dru-{tvu i slobodnom vremenu i kako bi se moglo pobolj{atitvoju okolinu).

Istraìvanje je potpuno anonimno i nema to~nih ilineto~nih odgovora, zapravo se traè tvoji opisni, slobod-ni odgovori. Tvoje mi{ljenje i prilozi ostaju tajni i koristit}e se isklju~ivo za potrebe istraìvanja.

Tvoje }e sudjelovanje posluìti u svrhu boljeg prepo-znavanja potreba i problema djece i njihova susjedstva i zapreporuke za pobolj{avanje uvjeta ìvota u Hrvatskoj.

Unaprijed zahvaljujem!

PRVI DIO

i) Opi{i naselje u kojem ìvi{? (poloàj, izgled, atmo-sfera, opremljenost, itd.)

ii) Da li osje}a{ da pripada{ svom naselju? Za{to?iii) Osje}a{ li se siguran u svom naselju?iv) Koji su po tebi problemi u naselju gdje ìvi{? A

prednosti?

DRUGI DIO

i) [to radi{ kad nisi u {koli? (npr. prije {kole, poslije{kole, vikendi, praznici)

ii) S kim se druì{ i gdje?

TRE]I DIO

i) [to misli{ da je va`no za djecu a ti~e se tvoga susjed-stva?

ii) Da li moè{ donijeti odluke o stvarima koje bièlio promijeniti u tvom susjedstvu?

iii) Kako (i {to) bi se moglo u~initi za pobolj{anjetvog ìvota u naselju gdje ìvi{?

Pseudonim:Godina ro|enja:Spol:Nacionalnost:Naselje (gdje ìvi{):Koliko dugo ìvi{ u tom naselju?Komentari:

237

SA@ETCI

Ivan Rogi}Anka Mi{eti}

Maja [tambukURBANE ASPIRACIJE ZAGREPÂNA

Rad se temelji na empirijskom istraìvanju provedenom2000. godine u kojem su metodom ankete prikupljeni po-datci na reprezentativnom uzorku gra|ana Zagreba. Ciljrada bio je {to to~nije opisati urbane aspiracije Zagrep-~ana, i to pomo}u pitanja razvrstanih u nekoliko temat-skih cjelina. Prva se odnosi na identifikaciju anketiranih sgradom, koja je pokazala afirmaciju vrijednosti zavi~ajnogpripadanja gradu i svjedo~i o sna`noj povezanosti s gra-dom. U drugoj skupini na{la su se pitanja koja opisujurazvojnu predod`bu o Zagrebu. Kao temeljno obilje`je po-kazao se doìvljaj Zagreba kao va`nog kulturnog i intelek-tualnog sredi{ta Hrvatske, ali istodobno se utvr|uje i ocje-na da grad nije oblikovao uvjete za “bolju budu}nost” pamu se odri~e sposobnost proizvodnje razvojne perspektive.Osim na op}enitoj razini, gra|ani su ocjenjivali i uvjete ikvalitetu ìvota u pojedinim gradskim kvartovima u kojimaìve. Poruka anketiranih moè se saèti u dva stava: (1) po-treba dovr{enja urbanizacije gradskih rubova i (2) uspored-na reurbanizacija grada. Stambeni uvjeti i stambene aspira-cije tre}a su skupina pitanja, koja u sredi{te stambenih aspi-racija stavlja model “obiteljske ku}e s oku}nicom”, ali i dru-ga poèljna obilje`ja kao {to su: stanovanje na niìm katovi-ma, prednost ìvljenja unutar pje{a~kih zona i sli~ne atribu-cije povezane s ekologijskom kakvo}om ìvotnog okoli{a.

Ines Saboti~OD STOLA DO [ANKA:

kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u

Kavana i kafi} su varijacije na temu dru{tvenosti, konceptkoji zasigurno pruà zanimljive istraìva~ke okosnice. Osim{to nudi okvir za prou~avanje razvoja, obrazovanja i inte-graciju pojedinca u neku dru{tvenu grupu, te za odnose iz- 241

me|u raznih dru{tvenih sredina, dru{tvenost kavane i ka-fi}a odvija se uglavnom u specifi~nom (slobodnom) vreme-nu kada dru{tvene norme uvelike popu{taju. Me|u gostimakavane i kafi}a posebice se obra}a pa`nja na knjièvnike.Moderna je neodvojiva od kavane, a novi val od kafi}a.Me|utim, u kavani se vi{e pisalo-sjedilo, a u kafi}u vi{e ~ita-lo-stajalo. Te razlike su zapravo posljedice op}ih dru{tve-no-politi~kih sustava. U Austro-ugarskoj monarhiji, dru{tvoje bilo strogo hijerarhizirano – pa tako i ugostiteljski objek-ti. Predvi|eni su, putem zakona, ugostiteljski objekt za svakidru{tveni sloj. Tako je kavana bila gra|anska, a kr~ma pu-~ka. U socijalizmu, kafi} je bio zapravo jedini prihvatljivoblik dru{tvenosti u tom uniformiziranom dru{tvu. Me|u-tim, ~esto je bio spoj kavanske tradicije (rasprave uz kavu) ikr~marske tradicije (alkohol). Nakon 1990-e prostor se otvo-rio za sve vrste ugostiteljskog prostora. Iako su kavana i ka-fi} proizvodi grada, kavana je gra|anska (dru{tvena kompo-nenta u odnosu na ostale gradske slojeve), a kafi} urbani(prostorna komponenta u odnosu na ruralnu sredinu).

Lynette [iki}-Mi}anovi}DJECA U SUSJEDSTVU:primjer jednoga novozagreba~kog naselja

Ovim se istraìvanjem, uz kori{tenje djeci pristupa~nih,inovativnih, kvalitativnih metoda nastojalo ispitati kakodjeca u dobi od 11 do 14 godina doìvljavaju i shva}ajunaselje u kojem ìve, kakve su mreè njihovih dru{tvenihkontakata te sudjeluju li, i na koji na~in, u aktivnostima usvom susjedstvu. Rezultati pokazuju da su na~ini na kojedjeca doìvljavaju svoje naselje kompleksni i raznoliki teda im je osobito va`na socijalna narav prostora u kojemìve. Dobiveni rezultati tako|er ukazuju na ~injenicu dapri planiranju ure|enja ìvotnog prostora, pobolj{anja kva-litete ìvota i dru{tvenih odnosa, odre|enu va`nost valja po-svetiti i dje~jem doìvljavanju prostora, njihovim perspekti-vama i prijedlozima.

Ovim se istraìvanjem nastoje istraìti na~ini na kojedjeca u jednom zagreba~kom naselju, kroz svoja svakod-nevna iskustva, doìvljavaju to naselje te kako prostor ukojem ìve izgleda vi|en iz njihove perspektive. Nastoje}izahvatiti barem dio svijeta u kojem djeca ìve, ovo jeistraìvanje usmjereno na svakida{nje prostore u kojima sestvaraju i kroz koje se oblikuju dje~ji ìvoti i identiteti i naprobleme vezane uz naselje, a s kojima se djeca susre}u.Naàlost, na~in dje~jeg kori{tenja prostora (i vremena) te-ma je koja je u Hrvatskoj jo{ uvijek prili~no zanemarena islabo istraìvana.242

Anka Mi{eti}TKO JE ZAGREB MENI:

otkrivanje zagreba~kog identiteta u esejima srednjo{kolaca

Na temelju stotinjak eseja zagreba~kih srednjo{kolaca, uradu se analizira odnos pojedinac – grad, doìvljaj gradaod strane njegovih mladih stanovnika, te odgovor na sre-di{nje identitetsko pitanje – tko je Zagrep~anin. Odabra-ni u~enici polaznici su tre}ih razreda gimnazije, a esejesu pisali potpomognuti s nekoliko pitanja-natuknica kojasu ih usmjeravala na odre|ene teme. U prvom dijelu radaautorica se bavi upravo tim pitanjem razlaù}i kroz nji-hove odgovore glavna obilje`ja koja nekoga “~ine Za-grep~aninom”. Posredno, ova obilje`ja ne govore samo oosobi/gra|aninu, ve} i o tome kakav je i Zagreb kao grad.Slijede eksplicitni iskazi o karakteristikama samog grada.Dobivena slika grada izraèna je kroz vi{e proturje~ja: ve-legrad – srednji/mali grad; ure|en grad/kaoti~an grad;obe}avaju}i grad/grad bez perspektive. Isti~e se uloga Za-greba kao kulturnog sredi{ta dràve ali i mulitikultural-nost grada, te u kulturno-identitetskom smislu nagla{avapripadanje europskoj kulturnoj tradiciji. Tako|er, u~enicisu u esejima posebno nagla{avali modernizaciju uloguZagreba kao i prednosti {to iz nje proizlaze u odnosu nadruge hrvatske gradove. Kad je rije~ o budu}nosti, tekne{to vi{e od polovice ispitanika izraàva namjeru traj-nog ostanka u Zagrebu, dok 1/5 ispitanika najavljujeodlazak. Premda se grad u perspektivi njegovih mladihstanovnika pojavljuje u dvostrukoj ulozi: i kao vele-grad/metropola i kao zavi~ajno mjesto, nedvosmisleno jenjihovo opredjeljenje za Zagreb kao europski grad i uekologijskom i u kulturnom i u gospodarskom pogledu.Na takvoj podlozi oblikuje se i procjenjivanje sada{njegstanja, ali i perspektive budu}eg razvitka i gradske bu-du}nosti.

Anka Mi{eti}Geran-Marko Mileti}

PRIVR@ENOST ZAGREBU:“doma}i” i “do{ljaci”

Autori u radu propituju u kojoj je mjeri zavi~ajnost, odno-sno privrènost mjestu obitavanja povezana sa stavovimao pojedinim aspektima ìvljenja u Zagrebu. Privrènostposebnom mjestu/okoli{u, bilo funkcionalna bilo emocio-nalna, vrlo je kompleksan odnos. Tako Cross (2003.) razli-kuje tri razine okoli{a (prirodni, socijalni i izgra|eni) te~ak pet dimenzija povezanosti (èlja da se tu ìvi; osje}aj 243

pripadnosti; identifikacija s mjestom; ovisnost o mjestu teo~ekivanja za budu}nost). Zavi~ajnost konceptualiziranana taj na~in posluìla je kao okosnica ovoga rada.

Radi dobivanja uvida u stavove stanovnika Zagrebaspram njihova grada kori{teni su podatci dobiveni istra-ìvanjem Urbane aspiracije gra|ana Zagreba provedenim utravnju 2000. godine. Pritom je aspekt zavi~ajnosti zah-va}en kroz pitanje smatraju li se ispitanici u Zagrebu “do-ma}im” ili “do{ljakom”. U radu su detaljnije analizirani:intenzitet veza s gradom, identifikacija s gradom, ocjenagradskog okoli{a, smjernice za budu}i razvitak gradskoggospodarstva te percepcija karakteristi~nih obilje`ja ìvlje-nja u gradu. Primjenom statisti~kih metoda, me|u izdvoje-nim skupinama, formiranim s obzirom na subjektivnuprocjenu pripadnosti, utvr|ene su statisti~ke zna~ajnostirazlike u stavovima na nekoliko varijabli. No treba re}i dase, iako statisti~ki zna~ajne, uo~ene razlike ni na jednoj va-rijabli nisu odnosile na smjer stava nego samo na intenzi-tet.

Maja [tambukDVA ZAVIÂJA:Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca

Tekst se oslanja na rezultate anketnog istraìvanja jednezavi~ajne skupine koja ìvi u Zagrebu. Istraìvanje je imalonekoliko ciljeva. Jedan je bio da se ustanovi mogu li se, i ukojoj mjeri, odseljeni smatrati razvojnim ~imbenikom kra-ja iz kojeg su se doselili (oni ili njihovi predci) te na kojise na~in aktiviraju ili mogu aktivirati kao razvojni potenci-jal zavi~aja. Druga strana istraìva~kog interesa ciljala je naulogu, poloàj i va`nost doseljenika za Zagreb. Nesumnji-va jest njihova zna~ajna participacija u ljudskim i materi-jalnim razvojnim potencijalima grada. Ljudski kapital do-seljen u grad iz seoskih podru~ja, osim osobnog, pojedi-na~nog prinosa ukupnom napretku, predstavlja i u grup-nom smislu oboga}ivanje grada i prinos gradskoj raznoli-kosti, a to je jedna od temeljnih odrednica dru{tvene defi-nicije grada. Za istraìvanje je odabrana zavi~ajna skupinaZagrep~ana podrijetlom iz Selaca. Stupanj pripadnosti Sel-cima mjerili smo za nekoliko sela~kih simboli~kih vrijed-nosti: zemljopisni prostor, jezik, dijalekt, sela~ka povijest,ali i neke ocjene, aspiracije, planovi. U skladu s ciljevimaistraìvanja istraìli smo i neka obilje`ja pripadnosti, veza-nosti uza Zagreb.

Zagreb svojim poloàjem u nacionalnoj gospodarskoj,obrazovnoj, kulturnoj i politi~koj mreì privla~i mla|u i244

ambiciozniju populaciju, dakle, na odre|en na~in selekcio-nira imigrante. Takva je populacija redovito natprosje~noobrazovana, pa se iz pretpostavljenog pozitivnog prinosamoè postaviti temelj za dodatno ~itanje odnosa grada isela, a to je da je grad – osobito Zagreb, jer je o njemu ov-dje rije~, osim modernizacijske odgovornosti koju ima pre-ma razvitku periferije, na neki na~in i dodatno obvezanbaviti se i pridonositi razvitku ruralnog podru~ja.

Odnos stanovnikâ Zagreba prema “starom” zavi~ajuizraàva se na razli~ite na~ine, kao {to se i razli~ito organi-zira. Oni u svojoj memoriji ~uvaju naslije|e seoskog svije-ta. Sude}i prema rezultatima ovog istraìvanja, neupitna jenjihova odanost kraju podrijetla i spremnost da se sudjelu-je u razvojnim aktivnostima. Moè se pretpostaviti da biZagreb preko doseljenika (i njihovih potomaka) mogao in-stitucionalno uspje{nije odigrati ulogu nacionalnog razvoj-nog aktera.

Poloàj Zagreba u nacionalnom iskustvu osiguravanjegovu trajnu privla~nost. U tome je u prednosti predostalim akterima, ali i odgovorniji u svakom pogledu. Za-greb svojom zavi~ajno{}u, svojim identitetom, svojim po-loàjem – u kojemu je i samo-akter i nacionalni akter sazada}ama koje iz toga poloàja proistje~u – prihva}a “svojestrance”, asimilira ih, ali im ostavlja dovoljno slobode dau njemu ìve dvojnu zavi~ajnost.

Benjamin Perasovi}RECIKLIRANO IMANJE – GRUPA VUKOMERI]

U sklopu razmatranja odnosa grad – selo u Hrvatskoj upostmodernoj perspektivi prikazan je slu~aj specifi~nogprojekta “reciklirano imanje”, odnosno nastanak akterapoznatog i kao grupa Vukomeri}. Taj akter postupno je na-stajao na adolescentskoj i {iroj sceni urbanih supkultura,afektivnih saveza, dru{tvenih pokreta i ìvotnih stilova.Mladi ro|eni u Zagrebu, prosje~ne dobi izme|u 22 i 24godine, na po~etku okupljanja ravnopravne zastupljenostiobaju spolova, na temelju vlastitih punkerskih, ekolo{kih,slobodarskih, vegetarijanskih i drugih opredjeljenja, u koji-ma se ~esto (ali ne i obvezno) spajaju glazbene i aktivi-sti~ke identifikacije, odlu~ili su stvoriti permakulturno,ekolo{ki odrìvo poljoprivredno imanje u selu Vukomeri}blizu Zagreba. Reciklirano imanje zapravo je zami{ljenokao otvoreni edukacijski centar, a blizina Zagreba i strahod izolacije – uz èlju da se gradu pomogne u zacjeljivanjunekih rana nastalih inherentnim nasilni{tvom urbanizacije– ukazuje na specifi~nost grupe Vukomeri} – ovdje nije rije~o klasi~nom (modernom) primjeru kakav karakterizira, 245

primjerice, {ezdesete godine u SAD-u, gdje dio ljudi odlaziiz grada na selo, ponekad doslovno “bjeè}i” od teretagradskog ritma, zaga|enja i drugih pritisaka grada, ve} jerije~ o suradni~kom odnosu i djelovanju koje smjera rede-finiranju urbanog i ruralnog, ne napu{taju}i grad u potpu-nosti, a posve}uju}i se selu i ekolo{koj poljoprivredi. Gru-pa Vukomeri}, ovdje prikazana kroz etape vlastitog razvoja,projekte i radionice te kroz specifi~an odnos s okolinom,name}e se kao postmoderni ~imbenik u svjetlu teorijskogokvira koji je ponudio Ivan Rogi}, a to zna~i da su mladiakteri recikliranog imanja a) konstituirani autonomno uodnosu na institucionalni sklop, b) obzirno u odnosu nasvijet ìvota, c) kompetentno u odnosu na tehni~ko dru-{tvo. Iako statisti~ki malobrojni, ovakvi primjeri ukazujuna smjer koji moè u budu}nosti postati trendom, zbogekolo{kih imperativa i ruralnog zaloga eventualne svjetlijebudu}nosti razvoja.

246

ABSTRACTS

Ivan Rogi}Anka Mi{eti}

Maja [tambukTHE URBAN ASPIRATIONS OF ZAGREBERS

This paper is based on empirical research conducted in2000 with a representative sample of Zagreb inhabitants.The aim of this study was to describe as precisely as possi-ble the urban aspirations of Zagrebers using survey ques-tions that were organized around several themes. The firsttheme was related to the extent participants consider beinga resident of Zagreb an important aspect of their identity.Their responses indicated that they value and have astrong sense of belonging to the city. The second group ofquestions asked participants about their thoughts on thefuture development of Zagreb. Their responses showedthat they experience Zagreb as an important cultural andintellectual center in Croatia, but at the same time, theywere not optimistic about the future development of thecity. They seem to believe that the city has failed to estab-lish the necessary conditions that would ensure a “betterfuture”. In addition, participants also evaluated the condi-tions and quality of life in their own specific neighbor-hoods. The participants’ main concerns can be categorizedas follows: (1) the need to complete urban development atthe outskirts of the city and (2) parallel re-urbanization ofthe city. The third group of questions asked participantsabout residential conditions and their aspirations relatedto accommodation. Aspirations converge around owninga “family house with a garden”, but also, living on lowerfloors, in traffic-free zones, and other aspects related to theecological quality of the environment.

249

Ines Saboti~FROM THE TABLE TO THE BAR:a brief history of sociability in coffee-houses and coffee-bars

A coffee-house (kavana) and a coffee-bar (kafi}) are varia-tions of the theme: sociability. This is a concept that pro-vides an interesting research framework since it offers acontext for studying development, education and integra-tion of an individual into a particular social group as wellas those relations between different social milieus. Socia-bility in a coffee-house or a coffee-bar mainly developsduring (free) time when social norms are more relaxed. Atthe turn of the 20th century, coffee-houses and Modernismare inseparable, while at the end of this century, cof-fee-bars and New Wave are coupled. Special attention isgiven to writers in this paper, as patrons of both cof-fee-houses and coffee-bars. While it was more likely thatwriters would sit and write in coffee-houses, they weremore likely to stand and read in coffee-bars. These differ-ences to a certain degree were the consequences of differ-ent socio-political systems. Society was rigidly hierarchicalduring the Austro-Hungarian Monarchy – a hierarchywhich was also extended to catering establishments. It wasenvisaged, through the laws, that catering establishmentswould cater for every social stratum Thus, coffee-houseswere reserved for bourgeois society, while inns (kr~ma)were for common people. During socialism (characterizedas a regimented society), the coffee-bar provided the onlyacceptable form of sociability. However, there was often acoupling of the coffee-house tradition (discussions overcoffee) and the inn tradition (alcohol). After the 1990s, itbecame possible to open all types of catering establish-ments. Even though the coffee-house and coffee-bar areproducts of the city, the coffee-house is bourgeois (socialcomponent in comparison to other strata), while the cof-fee-bar is urban (a space component in comparison to therural milieu).

Lynette [iki}-Mi}anovi}CHILDREN AND THEIR NEIGHBOURHOOD SPACES IN ZAGREB

This research used “child-friendly” and innovative qualita-tive methods to explore 11–14 year olds’ subjective experi-ences of their neighbourhood spaces, their social networksand participation in their community (a suburb of Zagreb,in Croatia). Results show that children’s experience andunderstandings of their neighbourhood are complex aswell as heterogeneous and that the social nature of these250

spaces is very important to them. Clearly, this study re-veals the need to take children’s perspectives and recom-mendations into account if we want to improve our livingspaces, quality of life, and social relations.

Anka Mi{eti}“WHO” IS ZAGREB TO ME:

discovering Zagreb-identity in the essays of high-school students

On the basis of about a hundred essays written byhigh-school students in Zagreb the paper analyzes the rela-tionship between an individual and the city, youths’ expe-riences of the city, and the answer to a central identityquestion – Who is a Zagreber? The third-year students whoparticipated in this study were given a number of ques-tions-keywords that provided them with some orientationin their written essays. In the first part of her paper, theauthor (using their responses) focuses on what they con-sider the main features of what makes one a Zagreber. In-directly, these features do not only say something aboutthe person/citizen, but also about what Zagreb is like as acity. Next, the author focuses on the students’ explicit re-ports about the characteristics of the city. The image ofthe city emerges through a number of contradictions:Zagreb is seen as a metropolis and a medium/small town;as well as an ordered/chaotic city; as a promising city andcity without potential. The students note the role of thecity as a cultural center of the State as well as a multicul-tural city belonging to the European cultural tradition.They also emphasized Zagreb’s role in modernization, andthe related advantages of this compared to other Croatiancities. When they talk about their plans for the future, justover a half of the students report their intentions to staypermanently in Zagreb, while a fifth plans to leave thecity. Even though the city, according to the participantsappears in a dual role: as a big city/metropolis and as ahome-place, Zagreb is also unmistakably perceived as a Eu-ropean city in an ecological, cultural and economic sense.On this basis, the current situation and future city devel-opment is being shaped and evaluated.

Anka Mi{eti}Geran-Marko Mileti}

ATTACHMENT TO ZAGREB:the “locals” and “newcomers”

The authors examine to what extent one’s home, that is at-tachment to their place of living is linked with attitudes 251

toward some aspects of life in Zagreb. Functional or emo-tional attachment to a specific place/environment is a verycomplex relationship. Cross (2003) distinguishes three lev-els of the environment (natural, social and built) and fivedimensions of attachment (desire to live there, sense of be-longing, identification with the place, dependency on theplace and future expectations). Attachment to one’s homeconceptualized in this way served as a framework for thisstudy.

To gain insight into Zagrebers’ attitudes towards theircity, data collected in a study “Urban aspirations ofZagrebers” conducted in April 2000 was used. As part ofthe study, participants were asked whether they consideredthemselves to be “locals” or “newcomers” in Zagreb. In adetailed way, the paper analyzes the following segments:attachment intensity to the city, identification with thecity, evaluation of the city environment, directions for fu-ture development of the city economy, and the perceptionof characteristic features of city life. Using statistical meth-ods, a significant difference in attitudes on several vari-ables was obtained between those who subjectively evalu-ated themselves as either “locals” and the “newcomers”.However, it should be noted that, although significant, theobserved differences were not related to the direction ofthe attitudes but to their intensity.

Maja [tambukTWO HOMES:Zagrebers descendents from Selca

The paper is based on the results of a survey of Zagrebersdescended from Selca. The aim of the research was two-fold: One was to establish whether and to what extentthose who moved away can be considered a factor in thedevelopment of the communities where they (or their an-cestors) were born, and in what way they activate or canactivate the developmental potential of their communities.The second aim was to investigate the role, status, and theimportance of these descendents to Zagreb. Undoubtedly,they contribute to the wealth of human resources neededfor the development of the city. Besides individual contri-bution to the overall progress, human capital from ruralareas enriches the city by contributing to its diversity,which according to the social definition of a city, is one ofits essential attributes.

The degree of belonging to Selca was measured bypeasant symbolic values: geographic area, language, dialect,252

and history, but also by some evaluations, aspirations andplans. Corresponding to the aims of this study, we also in-vestigated some aspects of belonging and attachment toZagreb.

Because of its position in the national economic, edu-cational, cultural and political network, Zagreb attracts ayoung and ambitious population, that is, in a specific way,selected newcomers. This type of population has attained,as a rule, above average levels of education so it can be as-sumed that they contribute positively to their new place ofliving. Hence, a city such as Zagreb has modernization re-sponsibilities towards the development of the peripheryand in a way has a further duty to develop and contributeto rural areas. Their relationship the “old” home is ex-pressed in different ways, and the ways they contribute toits development are different too. The rural world heritageis preserved in their memories. The results of this researchshow that their loyalty and willingness to participate inthe developmental activities of their “old” home is not de-batable. Thus, it can be assumed that Zagreb could institu-tionally play the role of a national development actormore successfully through its newcomers (and their off-spring).

The status of Zagreb in national endeavors ensures itslong-lasting attraction. This has advantages compared toother actors, but entails more responsibility in every sense.Zagreb, with its domiciliary status, as well as its identityand position as sole and national actor with tasks that en-hance its position accepts “its foreigners”, assimilate them,but also leave them with adequate freedom to live theirdual domiciliary status.

Benjamin Perasovi}A RECYCLED FARM – THE VUKOMERI] GROUP

As part of examining the relationship between the city andvillage in Croatia according to a post-modern perspective,a specific project “recycled farm”, that is, the beginningsof the well-known Vukomeri} Group is outlined in this pa-per. This group steadily originated in the adolescent andwider scenes of urban subcultures, affective alliances, so-cial movements and lifestyles in Zagreb. Namely, youth,born in Zagreb aged between 22 and 24 (when they cametogether as a group) decided to form a permacultural, eco-logically sustainable farm in a village called Vukomeri}near Zagreb. Both sexes are equally represented in thisgroup, while they share punk, ecological, liberal, vegetar-ian and other preferences in which they often (but not 253

compulsorily) link musical and activist identities. This re-cycled farm is envisaged as an open educational centre –close enough to Zagreb to eliminate fears of isolation --that endeavours to help the city heal some of the woundsinflicted by the inherent aggression of urbanisation. TheVukomeri} Group is very specific and is not a classic (mod-ern) example of what happened in the United States in1960s when people left the city to live in the country to es-cape the burden of city life, pollution, and other pressuresof the city. Instead, it is about a cooperative relationshipwith a devotion to rural and ecological agriculture that at-tempts to redefine the urban and rural; a bond that doesnot abandon the city completely. The Vukomeri} Group isshown here through its stages of development, projects,and environmental workshops that suggest that it haspost-modern aspects in the light of a theoretical frame-work coined by Ivan Rogi}. Namely, the young actors in-volved in this recycled farm: a) are constituted autono-mously in relation to an institutional context; b) are con-siderate with regard to the life world; and c) are competentcompared to a technical society. Even though they are sta-tistically small in number, these types of examples showthe direction of possible future trends because of their eco-logical imperative and rural promise of an eventualbrighter future development.

254

BILJE[KEO

AUTORIMA

Geran-Marko Mileti} (1977.), sociolog, diplomirao2000. godine na Hrvatskim studijima Sveu~ili{ta u Za-grebu, radi kao asistent u Institutu dru{tvenih znanostiIvo Pilar. Polaznik je poslijediplomskog znanstvenog stu-dija sociologije na Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Za-greb. Posebno podru~je interesa mu je urbana sociologija.

Dr. sc. Anka Mi{eti} (1964.), znanstveni suradnik uInstitutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Posebno podru~jeinteresa joj je urbana sociologija. Sudjelovala ili samostal-no radila na vi{e znanstvenih i istraìva~kih projekata uInstitutu. Objavila desetak znanstvenih radova i, u koau-torstvu uredila tri zbornika. Angaìrana kao vanjski surad-nik u nastavi na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu iHrvatskim studijima u Zagrebu.

Dr. sc. Benjamin Perasovi} (1963.), znanstveni surad-nik na Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Podru~jeznanstvenog rada: supkultura i dru{tveni pokreti, adole-scentski ìvotni stilovi, droga i ovisnosti, sociologija mla-dih, odnos urbano-ruralno. Nositelj kolegija “Sociologijamladih – postmoderna perspektiva” i seminara “Supkultu-re mladih u suvremenom hrvatskom dru{tvu” na Studijusociologije Hrvatskih studija Sveu~ili{ta u Zagrebu. Obja-vio jednu knjigu iz podru~ja sociologije supkulture; obja-vio dvadesetak znanstvenih i stru~nih radova.

Dr. sc. Ivan Rogi} (1943.), redoviti profesor na Arhi-tektonskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu i znanstvenisavjetnik na Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Poseb-no se bavi urbanom sociologijom, sociologijom okoli{a,sociologijom razvoja i kulture, te sociologijom tehnike.Objavio pet knjiga samostalno i nekoliko u koautorstvu tevi{e od sto i dvadeset znanstvenih i stru~nih radova. 257

Dr. sc. Ines Saboti~ (1972.) radi u Institutu dru{tve-nih znanosti Ivo Pilar kao znanstveni novak. Doktoriralana Sveu~ili{tu Panthéon-Sorbonne na temi zagreba~kihugostiteljskih objekata na prijelazu iz XIX. u XX. stolje}e.Bavi se prije svega povije{}u XIX. stolje}a, uklju~uju}i vi{esegmenta kao politika, svakodnevnica, urbani ìvot i sl.Objavila nekoliko znanstvenih i stru~nih radova.

Mr. sc. Lynette [iki}-Mi}anovi} (1964.), radi kao asi-stent u Institutu Ivo Pilar i trenuta~no pi{e doktorat iz an-tropologije o ènama u hrvatskim ruralnim prostorima.Ima dva sina koji beskrajno vole svoje naselje u Zagrebu(Slobo{tina) i uìvaju u njemu. Autorica, ina~e ro|ena iodrasla u Australiji, i sama vidi koliko ìvotnih prostora uNovom Zagrebu (~esto nazvanih “spavaonice”), ipak, pru-àju djeci mogu}nost samostalnog i slobodnog otkrivanjaprostora u kojima ìve.

Dr. sc. Maja [tambuk (1947.), vi{i znanstveni surad-nik u Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Bavi se so-ciologijom sela, te je objavila pedesetak znanstvenih i stru-~nih ~lanaka u ~asopisima, knjigama i zbornicima. Vodilaje nekoliko doma}ih znanstvenih projekata. Na Hrvatskimstudijima predaje ruralnu sociologiju. Vi{e godina je ure-|ivala ~asopis Sociologija sela. Glavna je i odgovorna ured-nica ~asopisa Dru{tvena istraìvanja.

258

Biblioteka ZBORNICI, knjiga 23.


Uredili:Anka Mi{eti}Maja [tambukIvan Rogi}

Recenzenti:Snje`ana ^oli}Vladimir Lay

Nakladnik:Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar

Lektura:Mirna Murati

Korektura:Anka Mi{eti}

Grafi~ki i tehni~ki urednik i korice:Zlatko Rebernjak

Kompjutorska priprema:TERCIJA, Zagreb

Tisak:M.A.K.-Golden, Zagreb

Naklada:500 primjeraka

z_23_zuz

Documents