08_met_27_recenzije_

8/15/2019 08_Met_27_Recenzije_

1/12

139

tomislav Reškovac: Filozofija.

Udžbenik filozofije za 4. razredgimnazije

(Profil International, Zagreb,2008.)

Problematik srednjoškolski dž- benika filozofije treba razmatrati širem kontekst nastave filozofije

srednjim školama, što je kompleksnatema, jer se s jedne strane tiče obra-zovnog sistema (obrazovne politike iškolstva općenito, te nastavni pla-nova i programa filozofije posebno),a s drge strane obrazovnog procesa(nastavne prakse, tj. izvedbe nastave,osposobljenosti i motiviranosti na-stavnog kadra, opterećenosti i zainte-

resiranosti čenika, itd.). Sve to ovdjeć samo pretpostaviti, bez daljnjegarazmatranja, te se vodno posvetiti

pitanj džbenika filozofije: tko i ikako stvara, odnosno može stvarati?

Svatko tko ima potrebna znanjaiz filozofije, te spisateljske i meto-dičko-didaktičke kompetencije, a zto pronađe i izdavača (što je očito

najmanji problem, jer izdavači s, izekonomski razloga, vijek raspolo-ženi za izdavanje džbenika) – moženapisati džbenik filozofije, pa ga i

plasirati na tržište ako ga mjerodavnoministarstvo odobri, odnosno ako do-

bije pozitivn ocjen povjerenstva za prosdb džbenika.

No, odlčiti se na pisanje džbe-

nika, a zatim dovesti taj posao dokraja, nije nimalo lako, jer pred sva-kim atorom stoji već i veliki početni zatjev. Naime, prema klasičnoj kon-cepciji, školski džbenik mora pre-

zentirati cjelin jednoga znanstvenog

podrčja, i to na osobit način, različitod specijalistički znanstveno-strč-ni knjiga: sažeto, razmljivo onimakoji nemaj (gotovo) nikakva pred-znanja iz tog podrčja, z metodičko-didaktičk obrad koja mora omog-ćiti što lakše »svajanje gradiva« ičiniti predmet zanimljivim, a da pri-tom bde postignta zadovoljavajća

znanstvena razina. Osim toga, kao što je to slčaj s nastavom i džbenicimafilozofije, opsežna građa mora biti

posredovana ntar jedne školskegodine, što je – preračnato brojnastavni sati tjedn, mjesec iligodini, te s obzirom na opterećenostnastavne satnice – doista premalo.

Naznačena zatjevnost ovog posla

– prije negoli lijenost kompetentnifilozofa i profesora filozofije – razlog je što s dosad na rvatskom jezikobjavljena samo dva džbenika filo-zofije: Povijest filozofije (s odabra-nim tekstovima filozofa) Borisa Kali-na, te Filozofija Ivana Čeoka i FilipaGrgića. Kalinov »vječni« džbenik (stridesetak izdanja objavljeni neko-

liko desetljeća) još je optjecaj, dok je Čeokov i Grgićev džbenik vrlo brzo izašao iz potrebe, što ne trebaatomatski svatiti kao ocjen njego-ve kvalitete, ali niti olako opravdavatit činjenic »manjom zatjevnošć«Kalinova džbenika. Treba svaka-ko spomenti i dvije strane knjigekoje s, rvatskom prijevod, bilekorištene (ili se ponegdje još vijekkoriste) kao džbenici filozofije. Tos Filozofija. Uvod u filozofiju ArnaAnzenbacera i Mal a povijest filozo-

fije Joannesa hirscbergera.


2/12

Recenzije i prikazi METODIČKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 139–150

140

uz ograd da se koncept »slobod-

nog tržišta« ne bi smio izjednačiti saslobodom, te da se zakljčci o kva-liteti ne bi smjeli izvoditi iskljčivo

prema tržišnim kriterijima, ipak ćtvrditi da mogćnost objavljivanja inastavnog korištenja nekoliko džbe-nika isto vrijeme doprinosi plrali-ziranj pristpâ nastavi filozofije, što

je zatjev koji je sklad s plralno-

šć filozofijski pristpa i filozofijeopće.

Iako sistem srednjoškolskog ob-razovanja cjelini pati od mnoginedostataka, a nastava filozofije i fi-lozofijske grpe predmeta, s obziromna njezin marginaliziranost, nedo-statke pokazje još većoj mjeri,vladajća džbenička politika veli-

ke omogćje, iako ne jamči apso-ltnom smisl, razvijanje istakntog

plraliziranja. u takvom se kontekst pojavljje novi džbenik filozofijeatora Tomislava Reškovca.

Reškovca, profesora na zagrebač-koj Privatnoj klasičnoj gimnaziji, netreba posebno predstavljati našoj filo-zofijskoj i prosvjetnoj javnosti, jer onspada međ one filozofe i profesorefilozofije koji s, za svoj perma-nentni nastavni i/ili znanstveni rad,također intenzivno drštveno anga-žirani, najmanj rk iz perspek-tive vlastite strke i njezin širem

podrčj. u njegov slčaj to zna-či prvome red da je posljednjidvadesetak godina sdjelovao nizobrazovni i filozofijsko-obrazovniinicijativa i projekata, te srađivao srazličitim institcijama koje s za torelevantne.

Reškovčev džbenik logičan je

prodžetak njegova dosadašnjeg an-gažmana, bdći da je stvaranje dž-

benika »materijalni dokaz« nečijespremnosti da se pridonese osmišlja-vanj obrazovanja i nastave filozofi-

je, ali i promišljanj smisla filozofijeopće.

Prije nego što prijeđem na ocje-n Reškovčeva džbenika, prikazat

ć kratko njegov strktr, i to nadvjema razinama.

Na formalnoj razini, džbenik je podijeljen na devet dijelova, od koji je svaki posvećen jednom filozofij-skom problem. Svako od ti poglav-lja sastoji se od trij dijelova.

– Dio A, koji je vijek najopsež-niji, donosi izvorne tekstove filozofa,relevantne za izabrane teme, te pitanjakoja s vezana z pojedine tekstove.Tekstovi s manjeg opsega, od neko-liko redaka do nekoliko stranica. Sobzirom na knjige i članke iz koji sodlomci prezeti, može se reći da sizabrani ilstrativni i reprezentativnidijelovi tekstova, koji s glavnom

vrlo korisni i promišljanj naslovneteme. Postavljena pitanja ator je na-stojao prilagoditi čenicima, što na-

javljje predgovor džbenika:

»Svra pitanja je prvenstveno tome davam pomogne čitanj i razmijevanjteksta. Prođete li kroz pitanja prije negokrenete čitati tekst, ona će vam pomoćida pronađete kljčne ideje teksta. Pok-

šate li odgovoriti na nji nakon čitanja,svi vaši odgovori zajedno oblikovat ćesvojevrstan sažetak teksta. Neka pitanjatraže od vas da komentirate određene ide-

je iznesene tekst, odnosno da pokšate


3/12


141

artiklirati svoje mišljenje o njima ili o

problem.« – Dio B sadrži pitanja i zadatke

koji se tič problematike prezentira-ne izvornim tekstovima, više negosami tekstova. I t ator postavlja

pitanja prilagođena čenicima, dakle pitanja koja s razmljiva, a istodob-no nkaj na daljnje korake promi-šljanj određenog problema.

– Dio C donosi Reškovčev vlastititekst o toj temi, koji nastoji sažeto i

pregledno prikazati njezin cjelin.Iako bi se ovim tekstovima moglo

pronaći mnogo mjesta koja bi zati- jevala revizij, oni s, općenito go-voreći, napisani na zavidnoj razini,kljčjći i primjerenost svrsi zakoj s pisani. Atorski s članci »i-

per-tekstalni«, što znači da sadrža-vaj pte na izvorne tekstove filozo-fa i drge dijelove džbenika, a opa-snost »soparnosti« ator izbjegavadidaktički opravdanim bacivanjemdoviti dosjetki i pojednostavnji-vanjem, čime se ipak ne krivotvoreideje i teorije spominjani filozofa.Osim toga, povalno je i grafičkoisticanje određeni pojmova (i njio-vi kratki definicija) na marginamateksta, što je »pojačano« pojmovni-kom donesenim na kraj knjige.

Na ovom mjest treba povaliti ilikovno-grafičk oprem džbenika,koja i sama po sebi ima visok estet-sk vrijednost, a s obzirom na strk-tr i sadržaj džbenika pridonosi

proodnosti, »prozračnosti«, pregled-nosti i jasnoći.

Treba također istaknti kako se atorovom predgovor (»Riječ-dvi-

je čenicama i čenicima«), te za to

namijenjenim »provodnim« dijelovi-ma džbenika, čenicima daj jasnesmjernice za rad na izabranim teksto-vima na kojima se džbenik bazira,i to kako za samostalan rad čenika,tako i za zajednički plodotvorni radnastavnika i čenika, a isto se odnosii na pravilno raspoređeno smiranjegradiva.

Sadržajno, džbenik »pokriva« de-vet osnovni (ili kljčni) problemakojima se filozofija bavi. To s:

– »Filozofija«, poglavlje o samojfilozofiji, različitim pogledima na fi-lozofij, njezin svr i vrijednost,odnos filozofije i znanosti, te razliciizmeđ filozofije i religije, s pregle-dom povijesti zapadne filozofije, te

filozofijski disciplina i najznačajni- ji filozofijski problema.

– »Svijet«, poglavlje o ideji svijetakao kozmosa i kaosa, idealizm, ma-terijalizm i dalizm, panteizm, te-leološkoj slici svijeta, pojm zrokai kazaliteta, determinizm i slobodi,

panlogizm, te smisl pitanja o priro-di svijeta i »filozofskoj štnji«.

– »Bog«, poglavlje o pojm boga,teizm, deizm i panteizm, doka-zima za božje postojanje i njiovojkritici, zl svijet i čdima, kreaci-onizm i evolcionizm, te religiji.

– »Znanje«, poglavlje o znanj iistini, percepciji, iskstv i mišljenjkao izvorima znanja, racionalizm,empirizm i Kantovoj sintezi, dosegnaše spoznaje, pozdanosti našegaznanja, te skepticizm.

– »um«, poglavlje o odnos dai tijela, tj. ma i mozga, dalizm,


4/12


142

idealizm i fizikalizm, te problem

identiteta. – »Moral«, poglavlje o moral i

etici, normativnoj i primijenjenoj eti-ci, te metaetici, teleološkim i deon-tološkim etikama, različitim etičkimkoncepcijama, etičkom skepticizmi relativizm, te pojedinim moralnim

problemima i dilemama. – »Politika«, poglavlje o pojedinc

i zajednici, državi, vladanj, slobodi, pravednosti i pravima, demokraciji,te različitim političkim teorijama.

– »umjetnost«, poglavlje o lijepo-me, mjetnosti i estetici, definiranjmjetnosti, mjetnosti kao oponaša-nj i predstavljanj, mjetnosti kaoizraz i stvaranj, oblik mjetnič-kog djela, pojm genija, te mogćemkraj mjetnosti.

– »Čovjek«, poglavlje o ljdskoj prirodi, čovjek kao racionalnom idovnom bić, te bić simbola, na-činima ljdske egzistencije, te smislživota.

Radi se, dakle, o devet problem-ski podrčja, prije negoli o devet

filozofijski disciplina, bdći da sevećina ti problema, s obzirom natradicionaln razdiob filozofije, mo-že razmatrati i razmatra se ntar ne-koliko disciplina. Primjerice, iako seizdvajanje pitanja o »čovjek« i nje-govo filozofijsko razmatranje običnoizjednačava s filozofijskom antropo-logijom, »čovjek« je jednako tako

predmet ontologije, epistemologije,etike, filozofije politike itd. Također,iako se s pravom može govoriti o »fi-lozofiji svijeta«, problem »svijeta«ne može biti obrađen drkčije nego

interdisciplinarno, jer je predmet me-

tafizike, ontologije, spoznajne teorije,filozofije prirode, filozofije politikeitd. A ta nesvodljivost jednog proble-ma na jedn filozofijsk disciplin(ili na nek drg posebn, ne-filo-zofijsk znanstven disciplin) vri-

jedi zapravo za svaki od navedeni problema. Stoga atorova odlka dacjelin filozofije podijeli filozofij-

sko-problemski (npr. bog, znanje, čo-vjek), a ne filozofijski-disciplinarno(npr. filozofija religije, epistemolo-gija, filozofijska antropologija) imadobro opravdanje.

u tome vidim jedn od glavni prednosti Reškovčeva džbenika, b-dći da on očito polazi od toga da foks nastave kao obrazovnog i

odgojnog procesa trebaj biti odre-đeni problemi (koji će čenicima biti

pristpačni, eventalno i bliski), a neznanstveni (filozofijski, disciplinar-ni) pristpi, odnosno da vijek trebaići od problema prema pristpima, ane obrnto.

No, tzv. problemski pristp filo-zofiji i počavanj filozofije krije sebi i određene opasnosti, kojimaReškovac nije posve spio makn-ti. Naime, iako odlomk o povi-

jesti zapadne filozofije piše kako je»za ozbiljno bavljenje filozofijomdoista nžno i poznavanje njezine

povijesti«, džbenik ne ispnjavataj zatjev dovoljnoj mjeri. Stogato navodim kao prvi važni prigovordžbenik, čak i z ograd da je ovo,kao i svaki džbenik, tek jedan ptza vođenje filozofij (ograničenkontekstom i tenikom obrazovnog


5/12


143

sistema i procesa), a ne predložak za

»ozbiljno bavljenje filozofijom«.Jasno je da je ator nastojao naj-

prije odrediti najvažnije filozofijske probleme i prema njima strktriratiknjig, a zatim, sklad s problem-skim pristpom, pronaći reprezenta-tivne i ilstrativne tekstove, a ne pisatikronologij filozofijski rasprava niti

birati tekstove »najvažniji filozofa«.

No, filozofija je filozofija i po tomešto ima svoj povijest, a povijest fi-lozofije nije tek proizvoljno stvorenniz proizvoljno izabrani činjenica ifilozofski atora, nego kontiniranirazvoj ideja, koji se, međ ostalim,treba objasniti i prikazom epoa

povijesti filozofije, ovisnosti o kl-trnim epoama, te filozofijski tra-

dicija, pravaca, škola, itd. Ator to, pak, čini ili implicitno (kronološkimredoslijedom tekstova ntar svake

pojedine cjeline, te svojim tekstovi-ma na kraj svake tematske cjeline)ili prekratko (tekstalnim prikazom

povijesti zapadne filozofije i tabelar-nim prikazom periodizacije istorijefilozofije). Moj se prigovor odnosi

prvome red na ovo drgo, jer sma-tram kako je i ovakv koncepcijdžbenika bilo mogće inkorporiratiširi prikaz povijesti filozofije od ono-ga donesenog, taksativnog.

To se jednim dijelom »prelijeva«i na izbor filozofa čiji s tekstovidoneseni džbenik, tj. na statsizabrani tekstova. Oni se katkad

prije čine kao »slčajni prolaznici« disksiji o određenom problem,negoli kao reprezentanti »da« i vo-deći ideja svoga vremena. Naravnoda ni jedan filozof nije bio samo to,

ali je, primjerice, nemogće doista

svatiti važnost Tome Akvinskoga,njegove ideje, pa i pojedine odlomkeiz njegovi tekstova, izvan kontekstakršćanskoga srednjeg vijeka, koji s

jedne strane određje antička grčkafilozofija, a s drge strane pomak ko-

ji je nastpio s manizmom i rene-sansom i poslije s novim vijekom.

Također, postavlja se pitanje može

li se reći da je filozofija apsolvirana, barem osnovnim crtama, a da se i nespomen neki filozofi koji se, ne bezrazloga, smatraj »klasicima filozo-fije«, dok s zastpljeni, primjerice,Ratzinger, unger i Etzioni? Naravnoda je pretjerano očekivati da sred-njoškolski džbenik filozofije okpiono što može i treba okpiti tek en-

ciklopedija filozofije ili ambicioznija povijest filozofije ili opsežniji vod filozofij, ali smatram da se to i naograničenom prostor moglo posti-ći na jednostavan način, što je samo

jednim dijelom činjeno atorovimtematskim tekstovima.

Nadalje, iako se ni jednom poseb-nom izabranom tekst nema što pri-

govoriti, cjelini izbor tekstova,tj. atora, pati od jednog ozbiljnognedostatka. Naime, zanemarimo liantičke i srednjovjekovne filozofe,očljiv je brojčani nerazmjer izme-đ angloamerički i kontinentalnifilozofa čiji s tekstovi ponđeni, ato se osobito tiče svremene filozo-fije. Dok s međ angloameričkim

filozofima primjereno prezentirani iklasici i svremeni atori ( prvomered »analitički« filozofi), čak i onikoje se općenito ne smatra »najvaž-nijima«, kontinentalna filozofija (pri


6/12


144

čem pogotovo mislim na njemačk

i francsk kao okosnic kontinen-talne filozofije) predstavljena je krozklasike popt Descartesa, Rosseaa,Kanta, hegela, Marxa i Nietzscea,nešto manje kroz svremene filozofe

popt heideggera, Jaspersa, Arendt,Sartrea i Camsa, dok s novije ras-

prave ostale gotovo nevidljive. u ko-načnici, broj tekstova angloamerički

filozofa gotovo dvostrko nadilazi broj tekstova njemački filozofa, a prikljčimo li njima i francske filo-zofe, »angloamerikanci« s još vijek

brojniji. No, brojke ne bi bile tolikovažne da nema spomente »nepokri-venosti« suvremene, odnosno novije njemačke i francske filozofije. uzmalo mora, moglo bi se reći da če-

nici iz toga mog zakljčiti kako se Njemačkoj nakon Nietzscea gotovoi nije filozofiralo, dok je istodobno naengleskome govornom podrčj filo-zofijska rasprava cvjetala.

Isto vrijedi i za rvatsk filozofij,samo obrnto: hrvatskoj ili na r-vatskom jezik nije se filozofiralo doIgora Primorca i Nenada Miščevića,

a od tada samo »analitički«. No, ša-l na stran, zastpljenost rvatskiatora izbor tekstova je gotovonikakva. Spomenta dva primjera s, izbor tekstova, zapravo i jedina,dok se atorovim tematskim tek-stovima spominj još Frane Petrić iRđer Bošković. Naravno, legitimno

je jednom problemski strktrira-

nom džbenik izbjeći kljčivanjervatski filozofa samo zato što srvatski na ovaj ili onaj način. No,smatram poželjnim, ako ne i nžnim,da se čenici informiraj o domaćim

doprinosima filozofijskim rasprava-

ma i povijesti ideja, makar kraćimekskrsom ili tekstovima nekolikovažniji rvatski filozofa. Ako kodčenika ima interesa za filozofij, pretpostavljam da bi i i to zanimalo,kao što one koji imaj interesa za ko-šark zanima koji rvatski košarkašiigraj NBA ligi. u drge, dblje di-menzije tog problema ovom prilikom

ne treba laziti.Iako smatram kako je atorova od-

lka da za neke teme odabere nekoli-ko tekstova posve opravdana, osobitoako je motivirana time da se stvori

podloga za temeljenij i opsežnijrasprav o određenim važnim i zani-mljivim temama, to je szilo prostorza kljčivanje neki drgi važniji

tema.Primjerice, dva poglavlja (»Mo-ral« i »Politika«) ator ističe tem

patriotizma/nacionalizma, koja je ne-smnjivo važna, ali ipak ne tolikojmjeri da bi zbog nje bile izostavljeneneke drge važne i zanimljive teme.Isto se tiče i niza tekstova o postojanji prirodi vanjskoga svijeta. Nasprot

tome, problematika jezika pristna jetek implicitno, sprkos važnosti koj je filozofiji, svremenoj pogotovo,imalo i još ima promišljanje jezika.Također, problematika prirode je go-tovo zaobiđena, sprkos tome što sfilozofijske rasprave od antike do na-ši dana bile kontinirano okpiranenjome. Pritom mislim kako na kla-

sičn i svremen filozofij prirode(koja bi ovome džbenik spadala poglavlje »Svijet«), tako i na ekoeti-k, odnosno bioetik širem smislu(koja bi spadala poglavlje »Mo-


7/12


145

ral«). Osobito danas, kad je pitanje

o odnos čovjeka prema prirodnomokoliš, te život i prirodi cjelini nesamo predmet filozofijske spekla-cije, nego i rgentno egzistencijalnoi drštveno-političko pitanje, jedandžbenik (koji nolens volens preten-dira na cjelovitost) trebao bi to zeti obzir. ukljčivanje problematikene-ljdski živi bića, tj. životinja,

preko samo jednog, Singerova teks-ta, te odlomak iz Jonasova Principaodgovornost svakako nije dostatno

popnjavanje te praznine. Slično jei s rodnom problematikom koja jeobrađena jedino kraćem odlomkntar atorova teksta o moral.

usprkos iznesenim primjedbama,džbenik Tomislava Reškovca zasl-

žje vrlo dobr ocjen, i to barem izčetiri razloga.

Prvo, on postojeć filozofijskdžbeničk literatr donosi svježi-n, jer je prvi džbenik koji se bazirana izvornim tekstovima filozofa, pričem oni nis »prepšteni sebi sami-ma«, nego s nadograđeni drgim,također važnim dijelovima džbeni-ka. Valja reći da je naglasak na izvor-ne tekstove stavljen i spomentomdžbenik Borisa Kalina, ali s oniondje ipak drgom plan. Kod Reš-kovca se ator, na neki način, povlači sjen tekstova, ali daleko od togada njegov džbenik nema atorski

pečat.

Drgo, to znači da izgradnja dž- benika oko izvorni tekstova nipoštonije rezltat slijeđenja »linije ma-njeg otpora« (kao da bi bilo lakšeizabrati »neke filozofske tekstove«

negoli napisati »knjig o filozofiji«).

Reškovčev pristp – bez obzira na(ne)slaganje oko izbora tema i teksto-va, te izneseni atorovi stajališta

– nesmnjivo je rezltat dgotrajnog promišljanja filozofijski problema inastave filozofije, a također, kao nemanje važno, i Reškovčeve dgogo-dišnje nastavne prakse. Biti »izbor-nik« i »komentator« filozofski teks-

tova, te pisac »popratni članaka«,na način na koji Reškovac to jest,ne implicira, dakle, pasivnost tvorcadžbenika, nego pravo aktivno za-stpanje drkčijeg pristpa počava-nj filozofije.

Treće, što se nastavlja na pretod-no, Reškovac – kojem se sigrno nemože prigovoriti nepoznavanje »sit-

acije razred« – postavlja visoke,ali nipošto neostvarive zatjeve na-stavnicima i čenicima. Naravno da

je lakše niz poglavlja jednoga dž- benika jasno i razgovijetno napisatišto se treba »ispredavati« i »načiti«kako bi se ispnio nastavni plan i

program. No, je li to smisao sred-njoškolske nastave filozofije i filozo-

fije opće? Reškovac očito smatra danije i t ima pravo. Stoga on svojimdžbenikom ne ndi »filozofij«, nitigotov obrazac za »predavanje i če-nje filozofije«, nego solidan materijali solidne pte za uvođenje u filozofi-

ju, odnosno filozofijski način mišlje-nja. To, pak, zatijeva angažiranost ,i to koliko angažiranost nastavnika,

toliko i angažiranost čenika. Sma-tram da bi čenici mogli pozitivnoreagirati na ovakvo vođenje filo-zofij, ali jedino ako nastavnici bdaktivni kreatori nastave na temelju


8/12


9/12


147

Novi udžbenik filozofije –

pokušaj sineze radicije

i suvremenosi

u tri desetljeća kontiniranog bav-ljenja nastavom filozofije gimnaziji

javljala s mi se mnoga pitanja vezanaz njezin smisao i značenje i njezinoosmišljeno i spješno izvođenje. Če-sto sam se pitao ima li filozofija koj

počavamo veze sa svijetom kojemživimo, odnosno može li se ona nositis njegovim problemima? Ako te vezenema, ako se nastava filozofije ne mo-že nositi s problemima svremenosti,što činiti da se to promijeni? Odl-čiti se za povijesni ili problemski pri-stp ili pak pokšati ostvariti njiovo

jedinstvo? Kako povezati filozofsk

tradicij s filozofskom sadašnjošćtako da se međsobno osvjetljava- j; da se ne bavimo samo prošlošćkoja je nedostatna za razmijevanjesadašnjosti ili pak sadašnjošć koja

je izgbila vez s prošlošć, pa je ta-kođer ostala nerazmljiva? Odgovoresam tražio, međ ostalim i svakomenovom džbenik, a bilo i je ovi

trideset godina nekoliko, ili pak svakom novom izdanj onoga starogKalinova. Ove sam godine imao još

jedn takv mogćnost. Dobio samna vid rkopis džbenika atora To-mislava Reškovca čije je izdanje pri-

premio Profil International. udžbenik je rađen prema drgoj, odnosno trećojinačici programa nastave filozofije za

gimnazije. u ovim inačicama progra-ma preferira se problemski pristpili pak sinteza povijesnog i problem-skog. u posljednji deset godina bilo

je više pokšaja da se džbenikom

»pokrij« ove dvije varijante progra-

ma, ali bez znatniji tjecaja, baremšto se tiče prijma kod nastavnika ičenika. Zato je ovaj Profilov projektizazvao moj posebn pozornost, a i

potreb da ga predstavim onima kojis zaokpljeni gore postavljenim pi-tanjima.

udžbenik je podijeljen na devet problemski cjelina, a svaka od cje-

lina na tri sekcije. u prvoj s sekcijifilozofski tekstovi popraćeni pitanji-ma za promišljanje i disksij. uz fi-lozofski tekst nalaze se i osnovni po-daci o filozof, njegov život, djeli značenj za razvoj filozofske misli.Kod neki filozofa navedene s nji-ove osnovne misli i ideje po kojimas prepoznatljivi. To je dobar vod

razrad ti ideja samome filozof-skom tekst ili preostalim dvjemasekcijama. u drgoj sekciji se nalaze

zadaci vezani z problematik izlo-žen tekst. Tako čenici imaj pri-lik da prije obrade filozofskog tek-sta, rješavajći zadatke, sami dožive,odnosno prepoznaj problem koji se tekst obrađje. Ovi s zadaci pri-

kladni za prodbljivanje problemanakon čitanja teksta, a i za njegovo bolje razmijevanje. u trećoj sekcijiator daje sstavni prikaz problema-tike koja se cjelini obrađje. Pobli-že obrađje osnovne teze pojedinifilozofa, razlaže neka teža mjesta tekstovima, spoređje različita sta-novišta i stavlja i širi kontekst.

Tako čenika izaziva da se ponovnovrati filozofskim tekstovima ne bi lii doživio potpnije i razmio na ne-koj višoj razini i novome svijetlu.Ovdje je na djel dobro poznavanje


10/12


148

filozofske problematike i smisla i

značenja njezina izčavanja. Osjećase atorova vještina sstavnog izla-ganja i sverenog vođenja nastavnikai čenika z poštovanje njiove slo-

bode odabira i postavljanja vlastiti pristpa.

Prva cjelina, pod naslovom Filozo- fija, predstavlja kratki vod filozo-fij. Tekstovi, od heraklita, Platona,

Aristotela preko hegela, Marxa domoderni mislilaca, koji s zastplje-ni najvećem broj (Rssell, Cams,

Nagel, Wittgenstein, heidegger, Jas- pers, Ratzinger, Bocenski) trebaj pokazati što je to filozofija, po čemse ona razlikje od znanosti i religije,koja je njezina svra i vrijednost. usekciji C nailazimo na skic povijes-

ti zapadne filozofije, prikaz najvaž-niji njezini disciplina i problemakojima se bavi. Ova cjelina drži naokp preostali osam. Ona traži odčenika da joj se stalno vraća potp-njjći »prazna mjesta«. Ta »praznamjesta« nis nedostatak, već prilikada nastava filozofije bde filozofska,stvaralačka, slobodna, istraživalačka.

Sstav filozofske zgrade ne namećese naprijed, već se čenik omo-gćje da i sam sdjelje njezinslaganj.

Drga cjelina Svijet vodi novafilozofska imena: Demokrit, Descar-tes, Spinoza, holbac, Nietzsce, no

pojavljj se i tekstovi filozofa kojesmo poznali prvoj cjelini (hera-

klit, Platon, Aristotel, hegel). Razla-ž se sprotstavljene koncepcije kaošto s idealizam – materijalizam, de-terminizam – indeterminizam, teleo-loško – kazalno…, mnogi filozofski

pojmovi, čije poznavanje pomaže

razmijevanj problematike. Od važ-nosti je, razini gimnazijalaca primje-reno, izlaganje Platonova, Aristotelo-va i hegelova filozofskog sstava.

Treća cjelina Bog vodi nova filo-zofska imena: poznajemo filozofijsrednjega vijeka za koj ator kažeda ne počiva na mišljenj, već navjerovanj, da ne istražje istin, već

da pokšava potvrditi on koja je odBoga objavljena. Kao primjer takvogsvaćanja filozofije navodi teksto-ve Anzelma Kanterberijskog i TomeAkvinskoga. Velika se pozornost po-svećje dokazima o postojanj Bogai njiov opovrgavanj. Sgerira seKantova teza o nemogćnosti razm-skog dokazivanja ili opovrgavanja

postojanja Boga. Nailazimo i na tekstsvremenog znanstvenika, biologaRicarda Dawkinsa, antiteista i zago-vornika teorije evolcije. Obrazlažese pokšaj opravdavanja Boga kojidopšta zlo, kroz tekst iz LeibnizoveTeodiceje. u prilog teze o postojanjBoga navodi se tekst teologa hansaKünga. Najviše mjesta i pozorno-sti posvećeno je kritičarima religijeMarx, Nietzsce, Sartre i Rssel-l. Pitanje o apsoltnom bić prist-no je i drgim cjelinama. (T s za-stpljeni i atori koji opravdavaj re-ligij.) Ovaj primjer interakcije međ

pojedinim cjelinama nije samljen,već prezentira cjelin džbenika.

Četvrta cjelina Znanje predstavljasažeti, ali cjeloviti prikaz spoznajneteorije.

u prikaz ove teme vidi se pred-nost problemskog pred povijesnim


11/12


149

pristpom filozofiji. u njem se pri-

mat može dati svremenom i akt-alnom. O znanj, o tome što općemožemo znati, o pozdanosti našegznanja, o istini, razmatra se s pozici-

je svremene epistemologije (Ayer,Moore, Ptman, Stacey, hospers, Na-gel), ali tako da se ima vid dopri-nos Demokrita, Protagore, Platona,Seksta Empirika, Descartesa, Loc-

kea, Berkeleya, hmea. Posebna se pozornost posvećje Kant, njegov prevladavanj empirizma i raciona-lizma kriticizm. u ovoj cjelini doriječi dolazi i moderna znanost. upo-znajemo se i s tekstom fizičara Ed-dingtona, zastpnika teorije relativ-nosti. Moderna znanost (psiologija,

biologija) i njezina veza s filozofijom

posebno dominiraj Filozofiji uma koja se razlaže petoj cjelini. T se problematizira odnos ma i tijela, čo-vjeka i stroja, problem osobnog iden-titeta kroz tekstove najpoznatiji filo-

zofa uma (W. S. Robinson, J. Searle,D. Dennett, D. Parfit, G. Vesey).

Šesta i sedma cjelina posvećenes praktičkoj filozofiji: etici i politi-

ci. učenicima se pregledno pokazjrazličiti pristpi etičkoj problematici(teleološka etika, deontološka eti-ka, etika vrline, metaetika), pćjena razlik izmeđ normativne etikei primijenjene etike, na pojave kaošto s skepticizam, relativizam…upozorava se i na različite moralnedileme i na mogćnost njiova raz-

rješavanja. Od klasični atora za-stpljeni s Aristotel, Epikr, TomaAkvinski, Locke, hme, Bentam,Mill, Kant i Nietzsce. Dominirajsvremeni atori: J. Racels, P. Sin-

ger, A. Donagan, J. J. Tomson, M.

Tooley, D. Marqis, h. A. Beda, D.Callaan, A. MacIntyre, a s njima imoderna etička problematika. Čak triteksta posvećena s pobačaj. Važno

je da se njima stajališta međsob-no sprotstavljaj. Problematizira sei smrtna kazna, etanazija. Nis za-nemarena ni ostala bioetička pitanja.Progovara se i o patriotizm kao etič-

kom problem i to preko teksta, što jemožda i znakovito, rvatskog filozofaIgora Primorca. Moderni atori pre-vladavaj i prikaz filozofije poli-tike (K. Popper, A. Etzioni, Wolfe, R.Dworkin, J. Rawls, N. Miščević), aline na štet klasični atora (Platon,Aristotel, hobbes, Locke, Rossea,Mill). Odnos pojedinca i zajednice,

smisao života zajednici, svra dr-žave i vlasti, sloboda, jednakost, pra-vednost, ljdska prava, različite poli-tičke teorije, prikazj se sstavno, s

poštovanjem povijesni perspektiva i prava na različitost koncepcija.

Osma je cjelina posvećena feno-men mjetnosti. u prvom je plansam fenomen, a sstavni prikaz raz-

ličiti estetski koncepcija kroz po-vijest je tek drgom plan. umjet-nost nam se otkriva kao oponašanje,

predstavljanje, izraz stvarnosti, prijesvega one ljdske, a mjetnik kaoizniman čovjek. Ovom se cjelinomzaokržje izlaganje teorijske, prak-tičke i napokon poetičke filozofijeda bi se na kraj, devetoj cjelini,

moglo postaviti pitanje o čovjeku.Dominiraj tekstovi moderni atora(A. Cams, E. Cassirer, J. P. Sartre,h. Arendt, R. Nozick). Od klasičniatora zastpljeni s samo Platon i T.


12/12


150

Akvinski, ali s sekciji C zastplje-

na mnoga drga za ov problematikvažna imena. T se obrazlaž i tezesvremeni filozofski antropologa(M. Sceler). Treba opet pozoriti nainterakcij izmeđ pojedini cjelina,odnosno na mogćnost proširivanja i

prodbljivanja problematike iz jedne drg.

Na kraj, još jedanpt istaknimo

osnovn značajk ovog džbenika. Nj smo više pta implicitno navelipćjći na one koje iz nje proizla-ze. To je koncentracija na filozofskitekst. Ator ga stavlja prvi plan

pozivajći nastavnika da čenike povede filozofij na jedan od njojnajprimjereniji načina. Ovakvim pri-stpom, najveća opasnost koja se

može pojaviti jednom džbenik

filozofije – mogćnost dociranja i in-doktriniranja, svedena je na najmanjmogć mjer. Pomnim odabiromtekstova, maštovito i promišljeno slo-ženim zadacima, dobro postavljenim

pitanjima, jasnim, pokatkad i dovi-tim i iskričavim komentarima atorčenik prža mogćnost da drš-tv elitni mislilaca dođe do izražaja

i njegova misao i stajalište. udžbenik potiče na razmišljanje, na preispitiva-nje vlastiti stajališta, bdi potrebza poznavanjem filozofske tradicije,a posebno svremenosti.

Ćiril ČoGimnazija Varaždin

[email protected]

08_met_27_recenzije_

Documents