1

Tikva ili bundeva (Cucurbita pepo) je biljka velike biološke, ali male energetske vrijednosti, zbog čega je

pogodna i za dijetalnu ishranu, u ljudskoj ishrani nedovoljno je zastupljena, neke vrste koriste se za ishranu

domaćih ţivotinja, a njeni sastojci koriste se i u farmaciji.

Uzgoj

To je jednogodišnja zeljasta biljka iz familije skrivenosemenica. Stablo (vreţe) je šupljikavo i dugačko do nekoliko

metara, cvjetovi su lijepi, zlatnoţuti a plodovi okruglasti, jajoliki ili duguljasti. Mogu biti razne veličine i teţine od

pola do desetak kilogama. Postoji mnogo vrsta bundeva (oko 800) i prekrasnih su boja: zelene, blijedoţute, ţute,

šarene, bijele, sive, prugaste.

Uspijeva u toplijim krajevima. Dok raste, iz zemlje pokupi skoro sve hranjive sastojke, pa je na tom zemljištu

oteţan uzgoj mnogih drugih biljaka. Interesantno je da je tikva otporna na parazite pa se kod uzgoja ne tretira

nikakvim herbicidima. Tikve su dostupne za jelo od sredine ljeta pa do proljeća.

Korištenje u ishrani

Za ishranu se preporučuje zbog svojih bioloških i ljekovitih sastojaka. Osim “mesa”, veoma su hranjive sjemenke

tikve, kako za ishranu tako i za spremanje ulja za jelo, pa čak i cvjetovi. S obzirom na svoje hranjive sastojke i

ljekovita svojstva, velika je šteta što je tikva u našoj ishrani relativno malo zastupljena, jer njoj je primjena široka:

moţe se koristiti i kao jelo i kao dodatak jelima i kao poslastica.

Tikva se u ishrani koristi kuhana ili pečena. Sjemenke tikve mogu se jesti sušene ili pečene i veoma su hranljive,

ljekovite, ali i kalorične, a od njih se dobiva i izvrsno bučino ulje. Sok i pulpa od bundeve koriste se za spremanje

raznih koktela i sokova. Cvjetovi se mogu puniti raznim dodacima i onda isprţiti ili pohati.

Neke vrste tikve uzgajaju se za ljudsku ishranu, a neke za ishranu domaćih ţivotinja.

Ljekovita svojstva

Tikva (bundeva) u sebi sadrţi razne ljekovite sastojke kao što su:beta karoten, bjelančevine, biljna vlakna, biljne

masti, vitamin A, vitamine B1, B2, B3 i B6, vitamin C, vitamin E, ţeljezo, kalij, kalcij, mangan itd.

Obilje vitamina i minerala dovoljna je preporuka za veće korištenje ovog hranjivog povrća u svakodnevnoj

prehrani.

Bundeva (Cucurbita pepo L. – Cucurbitaceae) je jednogodišnja, zeljasta biljka. Vodi poreklo, kao i ostale vrste tikvi, iz Centralne Amerike i donešena je u Evropu u XVI stoleću (u Peruu i Meksiku, arheolozi su pronašli dokaze stare 4000 godina o kulturi njenog gajenja).

Gaji se radi ploda koji moţe biti teţak i preko 10 kg (nisu retki primerci mase od 50 i više kilograma) i semena iz kojeg se, hladnim postupkom, cedi ulje. Kod nas (Srbija) više je zastupljena kao pridruţeni usev (međuusev) kukuruzu ili na okućnicama i seje se u isto vreme. Ovo je biljka sa šupljim, 4-5 metara dugim vreţama a savremena selekcija teţi njihovom skraćivanju radi postizanja višeg prinosa i lakše primene agrotehničkih mera. List je širok, nasađen na duge peteljke. Cvetovi su ţuti, krupni, lončasti. Zbog izraţenog medenja, dobra je paša za pčele, kada se vrši i oprašivanje dvodomih cvetova. Cveta u julu i avgustu a sazreva septembra i oktobra. Cvet je otvoren od zore do 10 ili 11 sati pre podne, kada se zatvara. Svaki dan cvetaju drugi cvetovi. Najčešće se sreću, u narodnom povrtarstvu, botanički tipovi krupnih plodova, glatke ili slabo segmentirane površine, beličaste ili olovnosive boje kore, ţutonarandţastog mesa i belog semena. Ţuta boja mesa (endokarp) potiče od karotenoidnih jedinjenja.

Iz semena se cedi ulje (38-39%) tamnozelene boje sa crvenim prelivima; uljane sorte daju oko 48% zlatnoţutog ulja. Cucurbita pepo convarietas citrullinina – varietas styriaca* (bundeva golica) ima ţuto-zelenu

koru, ţuto-narandţasto meso i tamno zelene semenke bez spoljašnje opne, što omogućava lakše ceđenje. Dobijeno ulje je tamno zeleno sa crvenkastim prelivom i ima specifičan, prepoznatljiv ukus bundevinog semena. Ova sorta bundeve danas se gaji širom sveta, naročito u Ontariju (Kanada).

* Styria (Steiermark) – Štajerska, jugoistočni deo Austrije, graniči se sa istoimenom pokrajinom severnog dela Slovenije.

Selekcioni rad, industrijsko gajenje i prerada razvijeni su u SAD, Rusiji, Nemačkoj i Mađarskoj. Tradicionalno

se gaji i manufakturno prerađuje seme u Sloveniji i Hrvatskoj. U ishrani ljudi se koristi pečena i kuvana, a seme u vidu ulja ili pečeno. (Ulje se u lečenju i kulinarstvu koristi

bez preterane termičke obrade, jer je maksimalna temperatura 100°C.) Domaćim ţivotinjama se daje sirova, isitnjena, kao i uljane pogače, u kompoziciji dnevnog obroka hrane i posebno, izmrvljeno, celo seme kao antihelmintik (protiv crevnih parazita).

2

Lekovita svojstva bundeve, semena, cveta i ulja U tradicionalnom isceljivanju, plod se preporučuje kao diuretik, osobama obolelim od reume, gihta, zapaljenja

bubrega i mokraćne bešike. Dijetalna je hrana za gojazne osobe i dijabetičare, kao i onima sa oboljenjem ţeluca i tankih creva i kod pojave krvavih proliva. Protiv upale jajnika i problema menopauze treba je redovnije, u većoj količini, jesti i piti njen sok. Zapaţeno je da bundeva dobro čini i obolelima od psorijaze (diuretsko dejstvo). Kod zapaljenja bubrega ili bešike savetuje se svakodnevni obrok od dinstane, neslane, bundeve sa malo paradajza i seckanog crnog luka koji je začinjen kašikom pavlake. Za ublaţavanje bolova od proširenih vena treba je sveţe nastruganu staviti kao oblog, te drţati duţe privijenu.

Seme se koristi za lečenje hipertrofirane prostate, kada ga treba – svakodnevno - presnog jesti. Najčešće se

preporučuje kao antihelmintik pri pojavi dečijih glista (oxiuris) i pantljičare (tenia, trakavica). Ljuštenjem semena uobičajene bundeve, ne treba uklanjati tanku, srebrno-zelenkastu pokoţicu (tegumen) jer se u njoj nalazi najviše lekovitih sastojaka, dok uljane sorte nemaju ljusku već samo prozračnu semenjaču.

Lek protiv glista i pantljičare: ujutro, natašte, treba pojesti istucane semenke sa malo meda (oko 50 grama za odrasle osobe) - mala deca od 30 do 50 grama, starija od 30 do 150 (200) a odrasli od 300 do 400 grama. Posle pola sata popiti kašiku ricinusovog ulja te ne jesti i piti nekoliko sati (moţe se jesti narendana mrkva).

Druga varijanta recepta (ruska) preporučuje da se posle jednog sata terapija ponovi, bez prethodnog uzimanja ricinusovog ulja.

Dalja mogućnost je konzumiranje ulja u svakodnevnoj ishrani, što se praktikuje na severozapadu Balkana i srednjoj Evropi (u Sloveniji postoje male, porodične, uljare čije ulje se visoko vrednuje na trţištu – čak, u dvostrukom odnosu prema maslinovom, te se razređuje drugim, jeftinijim biljnim uljima u razmeri 1:1).

„Grickanje” pečenog semena, u cilju lečenja, ne moţe se preporučiti jer je pojava crevnih parazita povezana sa slabom higijenom ruku i niskom zdravstvenom kulturom stanovništva; mada, postoje preporuke ove vrste u starijoj literaturi kada su bili drugačiji zdravstveno-socijalni uslovi ţivota.

Kod pojave bradavica, treba ih dva puta dnevno blago trljati smrvljenim prašnicima cvetova dok se ne osuše i

same otpadnu. (Napomena: ovakve i slične promene na koţi su sve češće u populaciji, a mogu se rešavati i mazanjem sokom peteljke smokve i stabljike maslačka.)

Protiv crevnih parazita, domaćim ţivotinjama treba u prekrupi ili stočnom brašnu, davati sledeće količine

istucanog semena po grlu, dnevno: kokoš 1-2 g, mačka 20-30 g, pas 30-60 g, svinja 80-130 g, u zavisnosti od telesne mase.

Za isceljivanje rana, opekotina i ispucale koţe preporučuje se mazanje kvalitetnim uljem. [Ulje je dobar medijum za ekstrahovanje lekovitog bilja na niskim temperaturama i spravljanje melema i

kozmetičkih preparata (opšte, prećutno usvojeno, pravilo je da temperatura ekstracije lekovitog bilja u bilo kom ulju ili vodi ne treba da pređe 60°C u vodenom kupatilu).]

Ulje semena bundeve sadrţi vitamine A, B1, B2, B6, C, D, E, K i minerale (kalcijum, magnezijum, kalijum, cink, kao dominantne mineralne sastojke).

Sadrţi više od 60% nezasićenih masnih kiselina i bogato je biljnim proteinima/belančevinama. Ulje semena bundeve bogato je omega 3 i omega 6 esencijalnim masnim kiselinama koje povećavaju energiju organizma, poboljšavaju zdravlje reproduktivnih organa i obezbeđuju lep izgled koţe i bolju funkciju centralnog nervnog sistema (mozga).

Naučna istraţivanja pokazala su da ovo ulje reguliše nivo holesterola, preventivno deluje kod funkcije mokraćne bešike i prostate i pomaţe u lečenju sindroma iritiranih creva. Takođe, istraţivanja su pokazala da ovo ulje moţe da smanji frekvenciju/rizik pojave nekih vrsta kamena u bubrezima.

U Štajerskoj, ulje bundevinog semena (Kürbiskernöl, Kernöl) proizvodi se na poseban način u jesen. Seme golice se ručno odvaja iz bundeve, pere i suši. Potom se zagreva par minuta na 60°C. Zatim se seme presuje hladnim postupkom. Od 2,5 kg semena golice dobija se 1 kg ulja. Ovaj način dobijanja ulja bundeve vrlo se razlikuje od savremenog, industrijskog, postupka koji se danas koristi (seme se izdvaja mašinskim putem, a ostatak bundeve se rasipa po polju, umesto da se iskoristi za ishranu ljudi i domaćih ţivotinja).

3

Bundeva mnogim ljudima predstavlja omiljeno povrce, pogotovo u zimskom periodu s obzirom da

ova biljka sazreva na jesen i moze se do proleca uspesno ocuvati u svezem stanju. Inace, bundeva

se cesto koristi za pripremu poslastica, corbaste hrane i sokova. Ovde govorimo o bundevi i njenim

lekovitim svojstvima.

Unutrasnji i jestivi deo bundeve je zuto-narandzaste boje. Bitno je istaci da je ovo jesenje povrce

bogato antioksidansima i beta karotenom (provitaminom A), zatim mineralima (pogotovo cinkom i

kalijumom), vitaminima (E, C, B) i vlaknima. Redovnom upotrebom bundeve u ishrani organizmu

pruzamo zastitiu od stetnog dejstva slobodnih radikala. Bundeva takodje, sprecava prerano

starenje organizma, nastanak kardiovaskularnih bolesti, degeneraciju tkiva oka, stvaranje

katarakte. Zahvaljujuci cinku pruza podrsku gustoci kostiju pa moze posluziti kao dobar saveznik u

borbi protiv osteoporoze. Ova biljka regulise varenje hrane pa se preporucuje osobama koje imaju

problema sa zelucem. Deluje i kao laksativ pa je korisna za suzbijanje zatvora.

Osim toga, verovatno je manje poznata cinjenica da meso bundeve sadrzi aminokiselinu L-

tryptophan koja podstice izlucivanje serotonina u organizmu a on izaziva dobro raspolozenje i

osecaj srece. Tako bundeva kao deo svakodnevne ishrane moze spreciti nastanak depresije i

ocuvati vedro stanje duha.

Semenke bundeve mogu spreciti nastanak bubreznog kamenca. Za to je potrebno svakodnevno

pojesti od 5 do 10 grama semenki. Seme bundeve je bogato cinkom tako da se danas cesto dodaje

prirodnim sredstvima koji se upotrebljavaju kao lek za uvecanu prostatu. Ovaj mineral je

neophodan i za pravilan rast i razvoj dece.

Ulje semena bundeve

Ulje semena bundeve, dobijeno hladnim postupkom cedjenja, preporucuje se kao pomocno

sredstvo za suzbijanje mnogih tegoba, pogotovo kada su u pitanju neprijatne tegobe sa prostatom.

Bundevino ulje je izvor vitamina A (beta karoten), B1, B2, C, D, E i K, zatim cinka (koji objasnjava

njegove pogodnosti za zdravlje prostate), kalijuma, gvozdja, magnezijuma, kao i biljnih

antioksidanata.

Osim toga sto je korisno za zdravlje muskaraca, ulje semena bundeve doprinosi jacanju imuniteta,

smanjuje nivo holesterola, ublazava stetno dejstvo slobodnih radikala, povoljno utice na rad srca,

krvni pritisak i druge bitne funkcije organizma. Zbog visoke kolicine esencijalnih masnih kiselina,

vitamina E i beta karotena, korisno je i za negu koze, tako da se tradicionalno upotrebljava kao

dodatak raznih kozmetickih sredstava.

Uobicajeno, ulje semena bundeve upotrebljava se za kuvanje i przenje hrane. Takodje je odlican i

zdrav preliv za salate kojoj dodaje prijatan ukus vrlo slican orahu.

4

Sok od bundeve

Sok od bundeve je dobar za bubrege, podstice varenje, dobro raspolozenje a narodna medicina

ga preporucuje i osobama sa kardiovaskularnim tegobama. Za to je svakodnevno potrebno popiti

po 1 dl sveze cedjenog soka.

Evo i jedan jednostavan recept za sok od bundeve kako se moze pripremiti za zimnicu, medjutim

treba znati da ipak ima nesto manje lekovitih svojstava od svezeg soka.

Priprema: 3 kg na kockice iseckanog mesa bundeve, 2 kg secera i 7 l vode, kuvati da bundeva lepo

omeksa. Dok je smesa jos uvek vrela sve zajedno dobro propasirati (moze i mikserom), dodati 2

kesice limuntusa i naliti u staklene flase. Flase zatim zatvoriti celofanom, umotati u cebe i tako

ostaviti preko noci da se sok potpuno ohladi. Nakon toga drzati sa ostalom zimnicom na tamnom

mestu.

Iako bundeva baš i nije svima omiljena namirnica, s jesenskim danima sve je češće na stolovima kao

sastojak hrvatskih autohtonih jela, ali i brojnih maštovitih delicija. Tome, svakako, pridonosi i

saznanje o njenoj maloj energetskoj, a značajnoj nutritivnoj vrijednosti.

Bundeva, buča, tikva ili misirača (Cucurbita pepo L.) jednogodišnja je zeljasta biljka s bodljikavom,

dlakavom stabljikom i velikim, srcolikim, peterodijelnim, po rubu nazubljenim listovima. Cvjetovi su

zvonoliki, žuti, sa zašiljenim laticama, jednospolni, a muški su veći od ženskih. Plod je velika okrugla ili

duguljasta boba čija je vanjska kora dosta čvrsta, a unutrašnjost ispunjena sočnom mesnatom pulpom

i sjemenkama. Domovina bundeve su tropska i suptropska područja Južne Amerike gdje se uzgajala

kao hrana. U Europu je stigla tek u 16. stoljeću, i to kao ukrasna biljka, a donijeli su je Španjolci. Do

sada je uzgojeno više od 800 vrsta ove biljke. Najčešće se spominje obična ili poljska bundeva koja daje

plodove teške i do 100 kg, a uzgaja se najviše za stočnu hranu. U prehrani se sve više koriste druge

vrste.

Argenta (Cucurbita moschata ''Argenta'') je bundeva kruškolikog oblika, slatkog mesa zagasito

narančaste boje. Hokkaido bundeva (Cucurbita maxima Duch.) je jedna od najboljih i

najcjenjenijih bundeva za jelo. Ima jarko narančastu ili crvenu koru i oblik glavice luka. Najčešće je

teška oko 1 kg, no može narasti i do 5 kilograma. Odlikuje se aromatičnim, ukusnim mesom čiji okus

podsjeća na kesten. Posebno je pogodna za izradu slastica. Turkinja, zimska tikva ili

pečenica ima sivozelenu, žutu ili crvenkastu koru i narančastu pulpu, a najčešće se jede pečena, iako

se može koristiti i za druga jela. Kora joj je izrazito čvrsta pa se često koristi i u dekorativne

svrhe. Butternut bundeva (C. moschata) kruškolikog je oblika, svijetložute kore i svjetlijeg mesa.

Ima dugi vijek trajanja, jestiva je i nakon dvije godine. Može narasti do 2 kg težine.

5

Bundeva – zdrava hrana

Bundeva je namirnica s vrlo malom energetskom vrijednošću, koja iznosi oko 28 kcal na 100 grama, pa

je osobito pogodna za dijetalnu prehranu osoba s povišenom tjelesnom težinom i dijabetičara.

Preporučuje se i kod želučanih ili crijevnih tegoba jer je lako probavljiva. Sadrži 90% vode, 1,1%

bjelančevina, 0,1% masti i 5,5% ugljikohidrata. Zahvaljujući pektinima, celulozi i drugim biljnim

vlaknima koja sadrži pomaže u regulaciji probave. Budući da je odličan diuretik, koristit će i kod upale

mokraćnih puteva, reumatskih tegoba i uloga (gihta). Potiče rad jetre i pospješuje izlučivanje žuči, te se

preporučuje osobama s kožnim bolestima, osobito psorijazom. Djelotvorna je i kod povećanog

kolesterola u krvi, jača zaštitnu ovojnicu živaca i djeluje smirujuće. Povoljno djeluje na jačanje

imuniteta. Oblog od svježe naribane bundeve koristi se za ublažavanje tegoba kod proširenih vena.

U žutonarančastom plodu nagomilano je bogatstvo minerala i vitamina: kalij (383 mg%), fosfor, kalcij,

željezo, mangan, karotenoidi (alfa-karoten, beta-karoten, zeaksantin, beta-kriptoksantin), vitamini B

grupe (B1, B2, B6, niacin, folna kiselina), vitamin C i vitamin E.

Alfa i beta-karoten poznati su kao spojevi provitamina A, snažnog antioksidativnog i protuupalnog

agensa, dok je za betakriptoksantin ustanovljeno da povoljno djeluje na zdravlje pluća. Zbog velike

dobrobiti za organizam bundeva bi se trebala što češće naći na svakom stolu. Može se jesti kuhana,

pečena u pećnici, pržena i pirjana. Najzdravija je kuhana na pari jer ne dolazi do gubitka hranjivih tvari

topivih u vodi, a ujedno na taj način ima najbolji okus. Od nje se najčešće pripremaju slana, a sve češće

i slatka jela: juhe, variva, salate, bučnice, umaci, rižota, njoke, lazanje, kolači, pekmezi, marmelade i

druge slastice.

Bundeva u kozmetici

Bundeva dobro djeluje na kožu iznutra, ali i izvana. Maska pripremljena od svježeg, izmiksanog „mesa“

bundeve osvježit će kožu lica, opskrbiti je potrebnim vitaminima, očistiti i suziti pore. Posebno je

pogodna za kožu sklonu aknama i miteserima. Ta stara znanja iskorištena su u kozmetičkoj industriji

koja proizvodi pripravke s ekstraktom bundeve za njegu masne i problematične kože sklone pojavi

akni.

Bučino ulje

Iz sjemenki bundeve hladnim postupkom dobiva se tamno i gusto ulje karakteristična okusa i mirisa,

koje se zbog tamne boje zove i crno ulje. Po ljekovitosti ne razlikuje se od sjemenki. Sadrži pravo

bogatstvo nezasićenih masnih kiselina, velik postotak beta karotena, vitamina E i kalija. Tu je i lecitin,

prirodni emulgator koji pomaže kod ateroskleroze jer otapa ovapnjenja u krvnim žilama te pozitivno

djeluje na snižavanje kolesterola u krvi. Bučino ulje najčešće se koristi za začinjanje salata (osobito

grah salate i salate od zelja), ali i kao terapija, 1 velika žlica dnevno.

6

Sjemenke bundeve

Sjemenke čine 10 posto ukupne težine ploda. Sadrže oko 30 posto bjelančevina, 40 posto masnog ulja

te nešto smole, eteričnog ulja i šećera. Bogate su željezom, fosforom, kalijem i kalcijem, magnezijem,

selenom, cinkom, beta karotenom, folnom kiselinom itd. Grickajući sjemenke, u organizam unosimo

omega-3 i omega-6 masne kiseline, poznate po svom protuupalnom djelovanju i pozitivnom djelovanju

na krvne žile, srce, vid, dobro raspoloženje itd. Posljednjih desetljeća sjemenke dobivaju na važnosti

zbog dokazane djelotvornosti kod upalnih procesa prostate. Učestalo i bolno mokrenje, sporo i

nepotpuno pražnjenje mjehura, ili isprekidan mlaz mokraće te mokrenje tijekom noći su tegobe kod

dobroćudnog povećanja prostate koje su iznimno neugodne i uzrokuju probleme u svakodnevnom

životu.

Sjemenke bundeve sadržavaju kukurbitacine koji u određenoj mjeri sprječavaju pretvaranje muškog

spolnog hormona testosterona u srodan spoj dihidrotestosteron koji potiče bujanje stanica prostate.

Osim toga, pola šalice sjemenki može sadržavati i do 8 mg cinka, koji dokazano smanjuje veličinu

prostate, a njegov nedovoljan unos putem hrane vezan je i s osteoporozom kuka i kralješnice kod

starijih osoba. Sjemenke su bogate i aminokiselinama, alaninom, glicinom i glitaminskom kiselinom.

Redovitim uzimanjem sjemenki (tri puta dnevno po 1 jušna žlica) povećava se protok urina i smanjuje

tegobe vezane uz dobroćudno povečanje prostate. Sirove bučine sjemenke imaju sladak, orašast okus, a

za posebniji okus treba ih prepeći. Kako visoka temperatura može uništiti njihove esencijalne masne

kiseline, preporučljivo je kupovati sirove sjemenke i peći ih 15-20 minuta na 70-75 °C.

Nepravedno zanemarena bundeva odličan je izvor vitamina, minerala i drugih važnih tvari. Siromašna

je kalorijama i lako probavljiva. Sjemenke i ulje bundeve tek nam otkrivaju sva svoja ljekovita

svojstva.

Minerali i vitamini

U svakom slučaju (i ma kako god je zvali) bundevu, buču ili tikvu ne treba izbjegavati i frktati

nosom kada se na stolu nađe neko jelo od nje. Može se pripremiti na bezbroj načina, ukusna je, a

zbog prehrambenih osobina zaslužuje važno mjesto na jelovniku. Ponajprije, kalorijska vrijednost

bundeve je malena. U 100 grama ploda ima samo 26 do 30 kalorija.

Sasvim suprotno tom kalorijskom siromaštvu, u žuto-narančastim plodovima nagomilano je silno

bogatstvo minerala i vitamina. Tu je kalij važan za rad srca, fosfor i kalcij koji zajedno sudjeluju u

izgradnji kostiju i zubi, željezo važno za krv, te mangan koji čuva zdravlje kože i hrskavice. Bogata je

beta karotenom, poznatim snažnim antioksidansom, ali i C vitaminom, te znatnom količinom E

vitamina - čuvara mladosti.

Tu su i vitamini B grupe, B1, B2 i B6, koji su izuzetno važni za energiju i živce. Fantastičan

nutricionistički profil bundeve upotpunjuju i pektini, celuloza i druga biljna vlakna važna za dobru

probavu. Uz sve to mogu je jesti i bolesnici, jer je lako probavljiva, piše časopis "Doktor u kudi" .

7

Ljepota iz kuhinje

Bundeva djeluje dobro izvana, baš kao i iznutra, barem tako kaže narodna medicina. Napravite li pire

od svježeg "mesa" bundeve i stavite kao masku na lice desetak minuta, ona de očistiti i suziti pore, a

koža uzeti potrebne vitamine i minerale. Posebno je dobra za kožu sklonu aknama i miteserima. U

posljednje je vrijeme i industrija ljepote primjenila ta stara znanja pa se u nekim proizvodima poput

krema i maski namijenjenih njezi problematične kože sklone pojavi akni koriste aktvne tvari iz

bundeve .

Opis i podrijetlo Pečena bundeva sama za sebe je delicija, samostalno ili u kombinaciji s mesom, ili kao dio

salatne marinade.

Zrela jestiva bundeva, dinjastog, jabučastog, kruškastog oblika ima sočno meso izrazite

narančaste boje. Okus zrele jestive bundeve je slatkast i bez naročite arome, osim tzv.

mošusove bundeve.

Prema podrijetlu razlikujemo bundeve Starog i Novog svijeta. Stari Egipćani i Rimljani

poznavali su i pripremali tikvice (Lagenaria vulgaris) i veliku duguljastu buču glatke kore (Luffa

cylindrica) koja je prikladna za prehranu čovjeka samo dok je mlada, nedozrela.

Mnogo više vrsta bundeva u Europu je doneseno iz Novoga svijeta - Amerike, preciznije iz

Meksika. To su biljke iz porodice Cucurbitaceae. Iz te porodice najčešće se spominje obična ili

poljska bundeva koja daje plodove teške 25-100 kg i kod nas se uzgaja uglavnom za stočnu

hranu.

Energetska i nutritivna vrijednost Žućkasto-narančasto meso bundeve sadrži niz dragocjenih i ljekovitih sastojaka. Pored manjih

količina bjelančevina, ugljikohidrata i masti, tu je niz vitamina (karotina ili provitamina A,

vitamina C, E i K i vitamina B grupe - B1, B2, B6, zatim niacina, folne kiseline i dr.), kao i

mineralnih sastojaka (kalija, fosfora, kalcija, željeza). A tu su pektini, celuloza i druga biljna

vlakna.

U posljednje je vrijeme beta-karoten dobio i značajan publicitet u znanstvenoj literaturi zbog

višestrukog zaštitnog djelovanja u organizmu. Beta-karoten blokira formiranje slobodnih

radikala i tako direktno sprječava oštećenje stanične DNA strukture, djeluje kao jak

antioksidans masti, što znači da koči razvitak superoksida i peroksida.

Pretpostavlja se da dnevne doze beta-karotena (7-10 mg), koje se mogu unositi u obliku

kapsula ili još jednostavnije u obliku napitka, smanjuju rizik od pojave raka grla, želuca,

jednjaka i grlića maternice.

Energetska vrijednost bundeve je mala; iznosi oko 111 kJ, odnosno 26 kcal na 100 grama. Zbog

niske kalorijske vrijednosti vrlo je pogodna za dijetalnu prehranu; za pretile osobe,

dijabetičare, kao i osobe s oboljenjima želuca i tankog crijeva (zbog lake probavljivosti).

Djeluje umirujuće, a ujedno regulira probavu zbog sadržaja celuloze i pektina.

Sjemenke Bundeva se uzgaja ne samo zbog jestivog ploda, nego i zbog sjemenki. Kao namirnica,

sjemenke bundeve imaju neusporedivo veću hranjivu vrijednost od mesnatog dijela, a čine oko

10 % težine ploda. Bogate su mastima (45 %), bjelančevinama (oko 25 %) i ugljikohidratima (oko

8

18 %). Znatno su bogatije i vitaminima i mineralima, posebno željezom, fosforom, kalijem,

kalcijem.

Energetska vrijednost sjemenki dvadesetak puta je veća od energetske vrijednosti mesnatog

dijela bundeve. Sadrže i niz drugih korisnih sastojaka, od celuloze i pektina do fitosterina,

fitina, salicilne kiseline i drugog. Sjemenke bundeve odlično su sredstvo protiv crijevnih

parazita, najčešće se preporučuju kao učinkovito i neškodljivo sredstvo protiv dječjih glista.

Da bismo sačuvali što više hranjivih sastojaka, sjemenke treba oljuštiti neposredno prije

upotrebe, pri čemu se ne smije ukloniti tanka, sivo-zelenkasta opna osobito bogata hranjivim

sastojcima.

Ulje iz sjemenki dobiveno hladnim postupkom, lako je probavljivo, koristi se za pripremu

raznih salata. Ulje bundeve je tamno zeleno-smeđe boje, sadrži esencijalne masne kiseline;

oko 45 % linoleinske, 25 % oleinske, 30 % palmitinske i stearinske kiseline i lecitin, koji je

prirodni emulgator koji otapa ovapnjenja u krvnim žilama.

Ljekovitost Svojstva bundeve odavno su poznata u narodnoj i službenoj medicini. Hranjive i ljekovite

supstancije nalaze se u takvoj kombinaciji da ih organizam lako usvaja i apsorbira jer potiču

reapsorpciju ostalih hranjivih tvari.

Idealna je namirnica za osobe s bolesnim želucem i crijevima. Djelotvorna je protiv

opstipacije, olakšava tegobe od upale debelog crijeva. Bundeva je izvrstan diuretik i

preporučuje se osobama s reumatskim tegobama, gihtom, upalom mokraćnih puteva, bubrega i

žuči. Efikasno smanjuje kolesterol u krvi. Oblog od svježe naribane bundeve primjenjuje se za

ublažavanje bolova od proširenih vena.

Budući da veoma dobro djeluje na kožu, a posebno na onu masniju i sklonu miteserima,

bubuljicama i aknama, može se koristiti i za pripremanje osvežavajuće i hranjive maske za

lice.

Ulje iz sjemenki bundeve ima povoljan učinak u liječenju upalnih procesa prostate, a

preventivno djeluje na nastanak i razvoj kancerogenih promjena na prostati.

Svakako je bundeva prerijetko uvrštena na jelovnike, a znatno bi unaprijedila prirodnu

prehranu čovjeka.

Kupovanje i čuvanje Zbog svog većeg obujma, bundeve se najčešće prodaju rezane. Njih je i najlakše kupovati jer

vidimo je li mesnata unutrašnjost sočna i izrazito žute ili narančaste boje.

Kod većih i manjih sorti, koje se kupuju cijele, važno je obratiti pozornost na to je li im vanjski

dio neoštećen, koža svijetla i bez plijesni, a težina s obzirom na obujam neumanjena.

Na tržište dolaze od druge polovice ljeta, cijelu jesen i zimu. Jesensku cijelu bundevu možete

očuvati pažljivim uskladištenjem na hladnom i suhom mjestu par mjeseci. Bundevu narezanu na

manje dijelove nekoliko dana na temperaturi 4°C, a na temperaturi -18°C do šest mjeseci.

Priprema jela s bundevom Energetska vrijednost bundeve je mala; iznosi 26 kcal na 100 grama. Djeluje umirujuće, a

ujedno regulira probavu zbog sadržaja celuloze i pektina.

Bilo da je kuhana, pečena, kao pire, u juhi i u rižotu, kao pita ili nadjev, uvijek očarava svojom

finoćom okusa i bojom.

9

Bundevi prije pripreme skinite vanjski dio kore (od 1 do 2,5 cm), iznutra skinite nožem vlaknatu

sredinu (do 1 cm) iz koje možete izdvojiti sjemenke i posušiti ih. Mesnati dio bundeve najčešće

se reže na ploške, veće ili manje kocke ili se riba.

Od sirove bundeve možete pripremiti salatu, sok, pohati je ili koristi kod pripreme slanih i

slatkih jela. Bundevu narezanu na kocke možete kuhati na pari u poklopljenoj posudi iznad

kipuće vode ili kuhati u kipućoj zasoljenoj vodi oko 5 minuta na laganoj vatri. Jednako tako

možete je pirjati na maslacu u poklopljenoj posudi uz dolijevanje temeljca ili vode oko 5

minuta.

Jedini slučaj kad je pripremamo s korom jest kada je pečemo u pećnici. Složite na lim za

pečenje odrezane polovice kod manjih ili izdubljene i očišćene ploške kod većih bundeva

prema gore, poškropite ih rastopljenim maslacem i pecite na 190°C oko 45 minuta.

Odabir kuharskih tehnika samo je početak u pripremi jela od bundeve. Kuhane bundeve

upotrijebite s maslacem kao samostalno jelo ili prilog, za pripremu umaka i hladnih salata.

Pirjana bundeva može biti sastavni dio variva samostalno ili s drugim povrćem, kao dio nadjeva

za palačinke, savijače, pite najčešće u kombinaciji sa svježim sirom. Pečena bundeva sama za

sebe je delicija, samostalno ili u kombinaciji s mesom, ili kao dio salatne marinade.

Jela od bundeve mogu se oplemeniti začinskim travama i mirodijama poput peršina, majčine

dušice, kadulje, lovora, muškatnog oraščića, đumbira i cimeta.

Bundeva - jako kvalitetna namirnica Nepravedno zanemarena bundeva odličan je izvor vitamina, minerala i drugih vaţnih tvari. Siromašna

je kalorijama i lako probavljiva. Sjemenke i ulje bundeve tek nam otkrivaju sva svoja ljekovita svojstva.

Minerali i vitamini

U svakom slučaju (i ma kako god je zvali) bundevu, buću ili tikvu ne treba izbjegavati i frktati nosom

kada se na stolu nađe neko jelo od nje. Moţe se pripremiti na bezbroj načina, ukusna je, a zbog

prehrambenih osobina zasluţuje vaţno mjesto na jelovniku. Ponajprije, kalorijska vrijednost bundeve

je malena. U 100 grama ploda ima samo 26 do 30 kalorija.

Sasvim suprotno tom kalorijskom siromaštvu, u ţuto-narančastim plodovima nagomilano je silno

bogatstvo minerala i vitamina. Tu je kalij vaţan za rad srca, fosfor i kalcij koji zajedno sudjeluju u

izgradnji kostiju i zubi, ţeljezo vaţno za krv, te mangan koji čuva zdravlje koţe i hrskavice. Bogata je

beta karotenom, poznatim snaţnim antioksidansom, ali i C vitaminom, te znatnom količinom E

vitamina - čuvara mladosti.

Tu su i vitamini B grupe, B1, B2 i B6, koji su izuzetno vaţni za energiju i ţivce. Fantastičan

nutricionistički profil bundeve upotpunjuju i pektini, celuloza i druga biljna vlakna vaţna za dobru

probavu. Uz sve to mogu je jesti i bolesnici, jer je lako probavljiva, piše časopis "Doktor u kući" .

10

Zanimacija za zube

Za one koje ni svi spomenuti superlativi ne potiču da uţivaju u cucurbitama, ipak ima nade. Jer,

bundeva se ne uzgaja samo radi ţutog mesa, veći radi sjemenke ili koštice - omiljene zanimacije za

zube. I sjemenke su odličan izvor bjelančevina, minerala i vitamina.

Sadrţe mnogo beta karotena, dosta folne kiseline, mnogo kalija, fosfora i magnezija. Izuzetan su izvor

bjelančevina, koje ovisno o vrsti čine do 31% ukupnog sadrţaja sjemenke. U šaki sjemenki ima ih više

no u mesnom odresku prosječne veličine ili dovoljno da prosječan "gricko" zadovolji pola dnevnih

potreba za aminokiselinama!

Grickajući te sjemenke dobivamo i slavnu omega-3 masnu kiselinu koja je poznati čuvar srca, ali i vida

i raspoloţenja. Ono što svakako trebate znati kada krenete grickati superzdrave sjemenke je da su

poprilično kalorične - u 100 grama ima gotovo 600 kalorija.

Istraţivanja u posljednjim desetljećima sjemenkama bundeve dala su posebno mjesto - sadrţe tvari

nazvane kukurbitacini koje mogu spriječiti pretvaranje testosterona u mnogo jači oblik tog hormona,

dihidro-testosteron koji je povezan s dobroćudnim povećanjem prostate.

Još jedan proizvod bundeve ili buće privlači paţnju gurmana i medicinara. To je bućino ulje koje sadrţi

malo bogatstvo nezasićenih masnih kiselina, velik postotak beta karotena, vitamina E i kalija. Lecitin iz

tog ulja pomaţe u sprječavanju ateroskleroze (nakupljanja štetnih plakova na stijenkama krvnih ţila,

što vodi srčanim bolestima), te pozitivno djeluje na sniţavanje razine kolesterola u krvi.

U 100 grama bućina ulja ima 900 kalorija. Bojite li se kalorija, sjetite se da je za fantastičan okus

salate dovoljna samo jedna mala ţlica toga ulja. Baš kao i kod maslinovog, najbolje je bućino ulje

dobiveno hladnim prešanjem.

Ljepota iz kuhinje

Buća djeluje dobro izvana, baš kao i iznutra, barem tako kaţe narodna medicina. Napravite li pire od

svjeţeg "mesa" bundeve i stavite kao masku na lice desetak minuta, ona će očistiti i suziti pore, a

koţa uzeti potrebne vitamine i minerale. Posebno je dobra za koţu sklonu aknama i miteserima. U

posljednje je vrijeme i industrija ljepote primjenila ta stara znanja pa se u nekim proizvodima poput

krema i maski namijenjenih njezi problematične koţe sklone pojavi akni koriste aktvne tvari iz bundeve

.

Bundeva kao lek i hrana

Seme bundeve preporučuje se trudnicama, dojiljama, starim i osobama sa bolesnom jetrom, a

svakodnevno treba da ga jedu i muškarci sa bolesnom prostatom. Gotovo da nema masnoća.

Sa obiljem dragocenih lekovitih sastojaka, bundeva (Cucurbita pepo) nezaobilazna je namirnica

na trpezi. Specifičnog ukusa i mirisa, ova jednogodišnja zeljasta biljka stigla je iz Juţne Amerike,

gde je vekovima bila glavna namirnica u ishrani indijanskih starosedelaca. Danas se jede u

čitavom svetu, od nje mogu da se pripremaju i slana i slatka jela, moţe da se jede ţiva, dinstana,

pečena, prţena, a na organizam izuzetno blagotvorno utiče i sveţe ceđen sok, pišu Novosti.

11

Ali, bundeva se ne uzgaja samo zbog jestivog ploda, koji moţe biti teţak i više od deset

kilograma, već i zbog uljevitih semenki, od kojih se pravi karakteristično ulje, koje čuva sve

korisne sastojke semenki, a zbog specifičnog ukusa daje posebnu aromu jelima. Odlično je kao

dodatak salatama i čorbama. Ulje je bogato omega 3 i omega 6 esencijalnim masnim kiselinama

koje povećavaju energiju organizma, poboljšavaju zdravlje reproduktivnih organa i obezbeđuju

lep izgled koţe, kao i bolju funkciju centralnog nervnog sistema, odnosno mozga.

Takođe, stručnjaci tvrde da bundevino ulje reguliše nivo holesterola, preventivno deluje kod

funkcije mokraćne bešike i pomaţe u lečenju sindroma iritiranih creva. Istraţivanja su potvrdila da

ovo ulje smanjuje rizik od pojave nekih vrsta kamena u bubrezima. U bolje snabdevenim

prodavnicama zdrave hrane moţe da se nađe i puter od semenki bundeve, koji je takođe vrlo

zdrav.

Plod bundeve sadrţi 90% vode, ali mnogo minerala i vitamina, zbog čega je idealna namirnica za

sve koji ţele da smršaju. Bundeva sadrţi karotin ili provitamin A, vitamine C i B grupe- B1, B2,

B3, B6, ali i niacin, folnu kiselinu. Od minerala najviše ima kalijuma, fosfora, kalcijuma i gvoţđa,

kao i mnogih oligo i mikroelemenata. Sadrţi i više od 60% nezasićenih masnih kiselina i bogato je

biljnim proteinima, belančevinama. Sadrţi i pektine, celulozu, kao i druga biljna vlakna, što je čini

lako varljivom. Masnoća gotovo da nema, jer se u 100 grama bundeve nalazi samo tridesetak

kalorija.

Ali zato seme ima čak dvadeset puta veću kalorijsku vrednost od ploda, jer sadrţi više

belančevina, ugljenih hidrata i masti. Naravno, sadrţi i sve vitamine, minerale i druge korisne i

lekovite sastojke koje sadrţi i plod. Seme bundeve preporučuje se i kao efikasan i neškodljiv lek

protiv dečjih glista i pantljičare. Osim dece, seme bundeve mogu da uzimaju i trudnice, dojilje,

stariji i osobe sa bolesnom jetrom. Svakodnevno treba da ga jedu i muškarci sa obolelom

prostatom jer smanjuje tegobe.

Seme bundeve golice posebno je vredno i bogato korisnim sastojcima. Kada ljuštite seme treba

da vodite računa da ne uklonite tanku, sivo-zelenkastu pokoţicu, jer je u njoj najviše lekovitih

sastojaka.

Plod bundeve se u narodnoj medicini preporučuje kao diuretik za izbacivanje suvišne vode iz

organizma, naročito kod ljudi obolelih od reume, gihta, zapaljenja bubrega i bešike.

Bundevu mogu da jedu i dijabetičari pod uslovom da je ne zaslađuju, kao i osobe sa oboljenjima

ţeluca i tankog creva. Ko ima psorijazu bundevu treba da jede svaki dan dok je ima na pijaci,

kuvanu, pečenu u rerni ili kao sok.

Takođe, sok se preporučuje i za dobar rad bubrega i kardiovaskularnog sistema, za dobro

varenje i raspoloţenje. Pravi se tako što se pripremi tri kilograma očišćene bundeve, sedam litara

12

vode, dva kilograma šećera i dve kesice limuntusa. Bundeva se zatim iseče na kriške, stavi u

šerpu sa vodom i šećerom i kuva. Kada omekša dobro se propasira, u propasiranu masu doda se

limuntus, a onda pakuje u staklene flaše. Flaše se zatim zatvaraju celofanom, umotavaju u ćebe i

ostavljaju da prenoće dok se sok potpuno ne ohladi.

Pije se po potrebi, a sve vreme čuva na hladnom i tamnom mestu. Sok od bundeve dobar je i

protiv upale jajnika, kao i kod problema izazvanih menopauzom.

Kod bolnih proširenih vena bundeva takođe moţe da pomogne, preporuka je narodne medicine.

Dovoljno je da se sveţe istrugana bundeva stavi kao oblog na bolna mesta i drţi što duţe.

Osobama sa zapaljenjem bešike ili bubrega savetuje se da svakodnevno jedu obrok koji se

sastoji od dinstane bundeve sa malo paradajza i iseckanog crnog luka. Sve to, pre iznošenja na

sto, treba začiniti sa kašikom do dve pavlake, ali bez soli.

Za oči i nervni sistem

Bundeva je izuzetno bogata vitaminom A, koji je vaţan za dobar rad očiju, a pogotovo mreţnjače.

Zahvaljujući betakarotinu, predstavlja snaţan antioksidans i štiti oko od katarakte.

Tamnoţuta bundeva sadrţi i specifičnu kiselinu koja deluje protiv kancerogenih ćelija. Semenke

takođe imaju hranljiva svojstva, sadrţe 20 odsto proteina najboljeg kvaliteta, dosta vlakana koja

regulišu rad organa za varenje, a i dobar su izvor kalijuma, minerala koji uspostavlja ravnoteţu

tečnosti u organizmu i pomaţe boljem radu nervnog sistema.

Bundeva

Bundeva – Cucurbita pepo (porodica Cucurbitaceae), biljka porijeklom iz Meksika, dobro nam je poznata kao povrće

koje se u našim krajevima uzgaja pod nazivom bundeva ili buča. Spomenemo li bilo koji od tih naziva, prva pomisao je

da je to namirnica prvenstveno za stočnu, a ne ljudsku prehranu. No danas je s pravom ova namirnica sve više na našim

stolovima jer se od nje pripremaju vrlo ukusna, zanimljiva i nutritivno bogata jela.

Bundeva je sa svojim „bučastim“ okruglim mesnatim plodovima, intenzivne narančaste boje i okruţena velikim zelenim

listovima pravi simbol obilja koje nam donosi jesen. Danas je poznato više od 800 raznovrsnih bundeva, koje se po

poljima pobiru od rujna nadalje. Iz porodice buča najrašireniji uzgoj i upotreba ima tikvica (Langenaria vulgaris).

Nutritivna svojstva bundeve

Naše tijelo opskrbljuje beta-karotenom - narančastim pigmentom koji se u našem organizmu pretvara u vitamin A i sluţi

kao antioksidant potreban za očuvanje našeg imunološkog sustava.

Lako je probavljiva, a na 100g sadrţi 90% vode, 1,1% bjelančevina, 0,1% masti i 5,5% ugljikohidrata, te samo 45 kcal.

Zbog niskokaloričnosti i visokog udjela vlakana, čije male količine daju dugotrajan osjećaj sitosti, poţeljna je u

redukcijskim dijetama.

Bundeva sadrţi selen koji je vaţan za normalan rad prostate, a sočno „meso“ bundeve sadrţi kalcij, klor, fosfor, kalij,

magnezij, mangan, kalcij, folate i vitamin C, dok najviše ţeljeza ima u košticama.

13

Sok od bundeve najbolji je napitak od povrća jer su u njemu zastupljeni vitamini i minerali u omjeru koji najbolje

odgovara našem metabolizmu, sok je dobar i za detoksikaciju cijelog organizma, potiče probavu i odstranjuje otrove iz

crijeva.

Bundeva smanjuje razinu masnoće u krvi djelovanjem enzima koji otapaju masnoće, veţe na sebe kolesterol, te pomaţe

pri razgradnji masnog tkiva.

Djelovanje bundeve

- jača zaštitnu ovojnicu ţivaca i djeluje umirujuće,

- jača krvoţilni sustav,

- potiče rad štitnjače,

- jača imunitet,

- „ispire“ tijelo, regulira količinu vode i pomaţe pri mršavljenju,

- jedna jušna ţlica ekološki uzgojene bundeve u svakodnevnom jelovniku, tijekom duljeg vremena (pogotovo zimi) imati

će preventivno djelovanje na mokraćni trakt i prostatu; koštice i ulje upotrebljavaju se kod problema s mokraćnim

mjehurom, bubrezima, ali i prostate,

- sastojci bundeve imaju utjecaja i na regulaciju ţlijezda lojnica, a učinkovito smiruju koţu lica, te pomaţu u otklanjanju

akni i mitesera; ekstrakti bundeve sve se češće upotrebljavaju u kozmetičkoj industriji (pri izradi maski za čišćenje i

suţavanje pora lica).

Sjemenke bundeve

Sjemenke bundeve imaju deset puta veću hranjivu vrijednost od ostatka ploda, a čine 10% ukupne teţine ploda.

Sjemenke (koštice) bogate su mnogim vitaminima i mineralima (sadrţe veći postotak ţeljeza od samog ploda). Postotak

bjelančevina u nekim vrstama doseţe čak 31%, a sve esencijalne aminokiseline zastupljene su u optimalnom omjeru.

Šaka bučinih sjemenki zadovoljava pola dnevnih potreba prosječne osobe za aminokiselinama, a uspoređujući

bjelančevine u tom sjemenju s bjelančevinama u mesnom odresku, zna se da je količina esencijalnih aminokiselina u

golicama veća nego u mesu. Osim toga, one su odličan izvor mnogih vitamina i minerala, posebno cinka i ţeljeza kojeg

golice imaju triput više nego „meso“ buče.

Bučine sjemenke su u biljnom svijetu, uz laneno sjeme, najbolji izvor omega-3 masne kiseline, za koju se zna da u

našem tijelu preteča prostaglandina tipa 3 koji su nuţni za mnoge tjelesne funkcije – vid, sposobnost učenja,

koordinaciju, raspoloţenje.

Spremanje sjemenke bundeve

Kao očistimo bundevu, sjemenke treba oprati i osušiti, te spremiti na suho i hladno mjesto. Ljuska se guli neposredno

prije upotrebe, ali treba paziti da se ne skine sivozelena potkoţica u kojoj se nalaze najhranjiviji sastojci. Sjemenke

moţemo zapeći u pećnici i time zamijeniti (kalorične) „grickalice“ kao što su orasi, lješnjaci, bademi, pistacije i slično.

Bučino ulje

Bučino ulje stoljećima se upotrebljavalo u istočnoj Europi, Indiji i Americi. Ukusno bučino ulje (dobiveno hladnim

postupkom) je tamne zelenosmeđe boje, a moţe se pohvaliti bogatstvom esencijalnih masnih kiselina, vitaminima i

mineralima. Izvrsno je za salate (osobito za grah salatu). U nas se, na ţalost, malo proizvodi i nije popularno zbog

karakterističnog mirisa i okusa koji mnogi ne podnose.

Upotreba u kulinarstvu

Unatoč poznatoj blagotvornosti i hranjivoj vrijednosti koje bundeve priskrbljuju našem organizmu i dalje je u

svakodnevnoj prehrani premalo zastupljena. Bundeva se moţe jesti kuhana (u raznim juhama i varivima), pečena (sama

ili u kombinacijama), te kao dodatak (nadjev) raznim kolačima – gibanicama, savijačama ili kao „neopasna grickalica“ i to

nasjeckana na kockice ili izrezana na tanke štapiće.

Bundeva bi se mogla više upotrebljavati za pripremanje raznih pekmeza, dţemova, marmelada i svih ostalih pripravaka

koji su ne samo hranjive već i vrlo ukusne i mirisne poslastice.

Jela napravljena od bundeve izvrsno se slaţu sa začinskim travama kao npr. peršinom, lovorom, majčinom dušicom,

kaduljom, muškatnim oraščićem i cimetom. Bundeva ne zna za granice okusa: od juhe do deserta, od slanih delicija do

slatkih kolača, bundeva će jednostavno prihvatiti svaku kombinaciju i uvijek će ponovno oduševiti svojim okusom.

14

Slatko ili slano, pitanje je sad...

Iako je oduvijek bila dijelom tradicionalne kuhinje kontinentalnog dijel a Hrvatske, bundeva je tek u posljednje

vrijeme dobila slavu koja joj s pravom pripada, a sve to zahvaljujući anglo-saksonskom običaju rezbarenja

bundeva za Halloween. S obzirom na njen povratak na velika vrata, vrijeme je da je promotrimo ne samo s

estetske već i dakako, s gastronomske strane. Jela u kojima možete upotrijeb iti bundevu mnogobrojna su, a

variraju od predjela pa sve do deserta. Odluka u što staviti ovu kraljicu jeseni zato može uistinu postati

hamletovska. Upravo zato ćemo Vam sljedećim informacijama i savjetima pokušati olakšati život.

Bundeva – narančasti koncentrat zdravlja

Čak ćete i u preporukama za najzagriženije sportaše i bodybuildere pročitati da je bundeva namirica koja

jednostavno pršti od zdravlja. Odličan je izvor minerala, vitamina i ostalih nutrijenata, a u isto vrijeme ima nisku

energetsku vrijednost (orprilike 30 kalorija u 100 grama) što je čini dobrim izborom za sve one koji paze na unos

kalorija. Osim toga, lako je probavljiva pa je prikladan izbor i u prehrani oboljelih.

Bundeva ima nisku energetsku vrijednost - samo 30 kalorija na 100 grama!

Rad srca potpomoći će kalij, izgradnji kostiju i zuba doprinijet će fosfor i kalcij, željezo će poboljšati krvnu sliku, a

mangan će očuvati zdravlje vaše kože i pojedinih dijelova vezivnog tkiva. Bundeva će Vas opskrbiti i beta-

karotenom koji se u zadnje vrijeme sve više spominje kao antioksidans te zbog njegovih blagotvornih učinaka na

cjelokupni organizam, a zahvaljujući bundevi ćete dobiti i potrebnu količinu vitamina C te vitamina E koji se

spominje pod nadimkom „čuvar mladosti“

Vitamini skupine B (B1, B2 i B6), pektin, celuloza, biljna vlakna... sve su to dobre stavke u nutricionističkom

profilu bundeve. Za kraj spomenimo samo da bundeva dobro djeluje na želudac i crijeva te da je izvrstan diuretik.

Osim toga, efikasno smanjuje kolesterol u krvi, a dobra je i kod reumatskih tegoba.

Vrste bundeva

Bundeve nam dolaze iz porodice Curcubitaceae, a evo nekoliko najpoznatijih vrsta:

Obična uljna bundeva je, kako joj i samo ime nalaže, vrlo česta u našem podneblju. Prepoznat ćete

je po narančasto-zelenoj kori, a aročito se uzgaja radni sjemenki koje kasnije služe za dobivanje ulja.

Upravo se ova vrsta ajčešće upotrebljava u svima dobro znanoj bučnici.

Turkinja (naziva se još i „stambolka“) može imati zelenu, crvenu ili žutu koru koja je jako čvrsta pa je

se često koristi i u dekorativne svrhe. Zahvaljujući svojem čvrstom mesu pogodna je za pečenje.

Bundeva Hokkaido stiže nam iz dalekog Japana i ima intenzivno narančastu ili čak crvenu koru. Ima

aromtično meso čiji okus može podjsćati na kesten i jako je cijenjena u kulinarskim krugovima.

Muškatna bundeva engleskog naziva butternut ima nešto svjetliju žućkastu koru, a njena nutrašnjost

krije tamnonarančasto meso. Prikladna je za krem juhe, kolače pa čak i marmelade.

Gastro-blagodati bundeve

Ako nemate vlastite u vrtu, bundevu naprije, naravno, treba kupiti! Zbog nešto većih dimenzija, bundeve se na

tržnicama najčešće prodaju narezane što uvelike olakšava odabir – unutrašnjost im treba biti intenzivne boje i

nikako ne smije djelovati isušeno.

15

Unutrašnjost bundeve treba biti intenzivne boje i nikako ne smije djelovati isušeno.

Prije pripreme, budevi ćete svakako odstraniti vanjski dio kore te unutarnjo vlaknasti dio u kojem se nalaze

sjemenke. Nemojte ih baciti već ih posušite i dalje jedite same ili pak kao dodatak salatama i pecivima. Naime,

sjemenke bundeve su visokokvalitetna namirnica koja donosi brojne prednosti za Vaše zdravlje. Ipak, budite

oprezni jer 100 g bučinih sjemenki ima čak 600 kalorija što je, uspredbe radi, 50 kalorija više nego što ima 100 g

čokolade.

Imajte na umu da su začini koje bundeva najviše „voli“ muškatni oraščić, Ďumbir, cimet, majčina

dušica i peršin.

U slučaju da bundevu pak želite peći, bit će najbolje da joj ostavite koru. Za pripremanje pirea od bundeve koji

se koristi u mnogobrojnim slasticama i slanim jelima, postupak je ovakav: bundevu se prereže na pola (ili ako je

veća, na više dijelova), odstrani joj se unutarnji vlaknasti dio zajedno sa sjemenkama pa se polovice stave na

aluminijsku foliju. Tako pripremljenu bundevu peče se otpriike 1h 15min na 200°C. Gotova je kad joj meso

omekša i kad se može vaditi žlicom. Učinite to dok je još vruća i odmah usitnite meso u blenderu ili stroju za

mljevenje mesa. Tako dobiven pire treba pustiti da se ohladi, a zatim ga se može koristiti u slavnoj pumpkin

piekoju Amerikanci svake jeseni rado vide na svojim stolovima, ali i u brojnim drugim slasticama.

Najjednostavnije varijante pripreme bundeve uključuju sljedeće:

možete je peći uz dodatak malo maslaca i poslužiti kao prilog.

kuhana na pari sačuvat će najveći dio hranjivih sastojaka i kao takva Vam pružiti visokovrijedan obrok.

bundeva pirjana na maslacu može se poslužiti sama kao prilog, ali može biti i dijelom složenijeg

povtrnog priloga.

narezana na sitne kockice odličan je dodatak juhi koja za one koji se vole igrati okusima može biti

začinjena curryjem.

Želite li se pak okušati u pripremi slastica od bundeve, mogućnosti ima na svakom kulinarskom koraku! I

najjjednostavnije palačinke nadjevene kombinacijom sira i bundeve mogu postati prava delicija, a da ne govorimo

o bučnicama kojima se neša bake već generacijama ponose. Čak i ako se ne usudite sami pokušati izraditi tijesto

za bučnicu, isplati se poslužiti onim koje možete nabaviti već gotovo. Osim bučnice, svidjet će Vam se i američka

varijanta kolača sa sirom i bundevom (tzv. pumpkin cheesecake), a bundevu možete upotrijebiti čak i kao satojak

za izradu keksa. S toliko mogućnosti dovoljo je samo pustiti mašti na volju... Za kraj samo imajte na umu da su

začini koje bundeva najviše „voli“ muškatni oraščić, Ďumbir, cimet, majčina dušica i peršin.

Sa obiljem dragocjenih,ljekovitih sastojaka,bundeva nezaobilazna je namirnica na trpezi.Specificnog

ukusa i mirisa,ova jednogodisnja zeljasta biljka stigla je iz Juzne Amerike,gdje je vjekovima bila glavna

namirnica u ishrani indijanskih starosjedilaca.danas se jede u citavom svijetu,od nje se mogu

pripremati slana i slatka jela,moze da se jede ziva,dinstana,pecena,przena a na organizam izuzetno

blagotvorno utice i svjeze cijedjeni sok.

Ali,bundeva se ne uzgaja samo zbog jestivog ploda,koji moze biti tezak i vise od deset kilograma,vec i

zbog uljevitih sjemenki,od kojih se pravi karakteristicno ulje,koje cuva sve korisne sastojke sjemenki,a

16

zbog specificnog ukusa daje posebnu aromu jelima.Odlicno je kao dodatak salatama i corbama.Ulje je

bogato omega 3 i omega 6 esencijalnim masnim kiselinama koje povecavaju energiju

organizma,poboljsavaju zdravlje reproduktivnih organa i obezbjedjuju lijep izgled koze,kao i bolju

funkciju centralnog nervnog sistema,odnosno mozga.

Takodje,strucnjaci tvrde da bundevino ulje regulise nivo holesterola,preventivno djeluje kod funkcije

mokracne besike i pomaze u lijecenju sindroma iritiranih crijeva.Istrazivanja su pokazala da ovo ulje

smanjuje rizik od pojave nekih vrsta kamena u bubrezima.U bolje snabdjevenim prodavnicama moze

da se nadje i i puter od sjemenki bundeve,koje je takodje zdrav.

Plod bundeve sadrzi 90% vode,ali mnogo minerala i vitamina,zbog cega je idealna namirnica za sve

koji zele da smrsaju.Bundeva sadrzi karotin ili provitamin A,vitamine C i B grupe B1,B2,B3,B6,ali i

niacin,folnu kiselinu.Od minerala najvise ima kalija,fosfora,kalcija i gvozdja,kao i mnogo oligo i

mikroelemenata.Sadrzi i vise od 60% nezasicenih masnih kiselina i bogato je biljnim

proteinima.,bjelancevinama.Sadrzi i pektine,celulozu,kao i druga biljna vlakna,sto je cini lako

varljivom.Masnoca gotova da nema,jer se u 100 grama bundeve nalazi samo tridesetak kalorija.

Sjeme bundeve golice posebno je vrijedno i bogato korisnim sastojcima.kda ljustite sjeme treba da

vodite racuna da ne uklonite tanku,sivozelenkastu pokozicu,jer je u njoj najvise ljekovitih sastojaka.

Plod bundeve se u narodnoj medicini preporucuje kao diuretik za izbacivanje suvisne vode iz

organizma,narocito kod ljudi oboljelih od reume,gihta,zapaljenja bubrega i besike.Bundevu mogu da

jedu i dijabeticari pod uslivom da je ne zasladjuju,kao i osobe sa oboljenjem zeluca i tankog crijeva.Ko

ima psorijazu bundevu treba da jede svaki dan dok je ima na pijaci,kuhanu,pecenu u rerni ili kao sok.

Takodje,sok se preporucuje i za dobar rad bubrega i kardiovaskularnog sistema,za dobro varenje i

raspolozenje.Pravi se tako sto sto se pripremi tri kilograma ociscene bundeve,sedam litara vode,dva

kilograma secera i dvije kesice limuntosa.Bundeva se zatim isjece na kriske,stavi u serpu sa vodom i

secerom i kuha.Kad omeksa dobro se propasira,u propasiranu masu se doda limuntos,a onda

pakuje u staklene flase.Flase se onda zatvaraju celofanom,umotavaju u cebe i ostavljaju da prenoce

dok se sok potpuno ne ohladi.Pije se po potrebi,a sve vrijeme cuva na hladnom i tamnom mjestu.Sok

od bundeve dobar je i protiv upale jajnika,kao i kod problema izazvanih menopauzom.

Kod bolnih prosirenih vena bundeva takodje moze da pomogne,preporuka je narodne

medicine.Dovoljno je da se svjeze istrugana bundeva stavi kao oblog na bolna mjesta i drzi sto

duze.Bundeva je izuzetno bogata vitaminom A,koji je vazan za dobar rad ociju,a pogotovo

mreznjace.Zahvaljujuci betakarotinu,predstavlja snazan antioksidans i stiti oko od

katarakte.Tamnozuta bundeva sadrzi i specificnu kiselinu koja djeluje protiv kancerogenih

celija.Sjemenke takodje imaju hranjiva svojstva,sadrze 20 odsto proteina najboljeg kvaliteta,dosta

vlakana koja regulisu rad organa za varenje,a i dobar su izvor kalija,minerala koji uspostavlja

ravnotezu tecnosti u organizmu i pomaze boljem radu nervnog sistema.

17

Buča

Sinonim: Bundeva; Engleski naziv: Gourd, Squash, Pumpkin; Latinski naziv: Cucurbita maxima Duchesne;

Buče su jednogodišnje biljke, a izvorno dolaze iz Amerike. Danas se uzgajaju kultivirane vrste u toplim

područjima svijeta, a dozrijevaju u kasnu jesen. Korijen je vrlo razgranat i glavnina se nalazi u površinskom sloju

tla. Stabljika je vriježa duga oko 10 m, obrasla dlačicama i većinom se ne grana. Listovi su krupni i na dugim

peteljkama. Cvjetovi su jednospolni, a biljka jednodomna. Cvjetovi traju samo jedan dan. Najčešće ih oprašuju

pčele. Sjeme je ovalno i spljošteno, krem bijele boje i apsolutne težine 150 – 350 g.

Najukusnija je čvrsta buča, teška u odnosu na veličinu i mat boje kore (ne sjajne). Najukusnija ima i najvišu

prehrambenu vrijednost. Buče s mekom korom treba izbjegavati jer to može biti znak da je vodenasta i neukusna,

a dijelovi natopljeni vodom ili plijesni znak su kvarenja. Lako se kvari kad je oštećena. Iako je buča za

konzumaciju dostupna od kolovoza do ožujka, najbolja je u jesen, u listopadu i studenom, kada je koncentracija

hranjivih tvari najviša, okus najbolji, a cijena najniža.

Današnja bundeva razvila se iz divlje bundeve koja je rasla na području izmeĎu Gvatemale i Meksika. Indijanci su

se prema njoj odnosili s takvim poštovanjem, pa su je pokapali s mrtvima, kao hranu na njihovu posljednjem

putovanju.

Važno je znati da kod nas raste obična i uljna bundeva (za grickanje i ulje), bundeva za pečenje, tzv. turkinja

(mesirača ili račanka), neizostavna hokaido bundeva (najviše prisutna u prehrani zapadnoeuropskih zemalja) i

povrtna tikvica (vrlo zastupljena i na našem stolu u obliku tzv. bučnice).

Agroekološki uvjeti za uzgoj buče

Vezani članci – Buča

o Vrijeme je sjetve buča za ulje

Buče su osjetljive na niske temperature i biljka strada već od slabog mraza. Za klijanje je potrebna temperatura

tla od najmanje 14 °C, ali tada je klijanje vrlo sporo. Pri optimalnim temperaturama od 22 – 24 °C buče niknu za

3 - 4 dana. Rast se zaustavlja pri 12 °C. U slučaju duljih ljetnih suša buče treba navodnjavati kišenjem ili

kapanjem ako su uzgojene 'na foliji'. Buče vrlo dobro uspijevaju na humusnom, pješčano-ilovastom tlu, a ne

uspijevaju na izrazito vlažnim tlima. Najpovoljnija reakcija tla je neutralna do malo bazična. Odlikuje se velikim

zahtjevima u pogledu topline, vlage, svjetlosti i hranjivih tvari te joj za uzgoj najbolje odgovaraju ravničarski i

topli krajevi i tla dobro gnojena stajnjakom. Najbolje uspijevaju na neutralnim (pH 6,5 do 7,5), bogatim i

prozračnim tlima. Na težim tlima organska gnojidba može poboljšati prozračnost i propusnost tla za vodu.

Agrotehničke mjere u uzgoju buče

Razmnožavanje

Razmnožava se sjemenom. Sjemenke se mogu sijati u tresetne tablete (po jedna sjemenka u tabletu) u travnju, a

zatim se presaĎuju u dobro pripremljene kućice sredinom svibnja – kada proĎe opasnost od mrazeva. Kada se

18

siju direktno na otvoreno (u svibnju na kontinentu, a u travnju u Primorju), tada se u kućicu stavljaju na dubinu

od 3 do 5 cm 2 - 3 sjemenke, dobro zaliju i prekriju folijom ili staklom (lijehe). Kad sjeme nikne, tada se zaklon

skloni i biljka se dalje normalno razvija.

Plodored

Na istu površinu buče ne smiju doći najmanje 4 godine, a pretkultura ne smije biti nijedna tikvenjača. Dobar

susjed je kukuruz šećerac, zasaĎen na rubu gredice.

Gnojidba

Gnojidba s 25 - 40 t/ha stajskog gnoja unosi i dio iskoristivih hraniva, koja treba još nadopuniti prema planiranom

prinosu. Osim startne gnojidbe potrebne su redovito dvije prihrane dušikom. Prva se prihrana sa 50 kg dušika

preporučuje prije nego biljke zatvore redove, a druga se daje folijarno ureom ili nekim kombiniranim folijarnim

gnojivom.

Njega nasada

Za optimalne uvjete rasta i razvoja buče potrebno je osigurati dobru i pravodobnu predsjetvenu obradu tla.

Tijekom vegetacije, dok se ne zatvore redovi, meĎuredno se plitko obraĎuje, da se zadrži dobra struktura i

prozračnost tla, unište korovi i unosi u tlo mineralno gnojivo za prihranu. Protiv korova je najsigurniji uzgoj na

malču od crne polietilenske folije.

Sjetva / sadnja buča

Buče se mogu uzgajati izravnom sjetvom ili iz presadnica. Presadnice se uzgajaju u zaštićenom prostoru. Sjetvu

treba planirati tako da se može presaĎivati kada proĎe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva i tlo se dovoljno

ugrije. Sadi se na razmak oko 150 cm red od reda i 60 – 80 cm od biljke do biljke, ovisno o bujnosti kultivara.

Strojna sjetva sjemenki buče olakšava kasnije njegu usjeva (okopavanje, prihranu), sve dok listovi biljke ne

prekriju meĎuredni prostor. U jesen je poželjno zaorati 300 - 400 t/ha stajnjaka i kompleksnog gnojiva NPK

7:20:30 u količini od 500 kg/ha. Važno je istaknuti da je buča iznimno pogodna u ekološkom uzgoju jer

fantastično reagira na organska gnojiva, a otporna je na bolesti i štetnike.

Vrijeme sjetve

Sjetvu je nužno obaviti izmeĎu 20. travnja do 10. svibnja, kada nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva. U

to doba tlo na dubini od 10 cm postigne temperaturu od 12 °C, koja je nužna za klijanje sjemenki. Sjetva se

obavlja na dubinu 3 - 4 cm, a sklop sjetve (meĎurednim razmakom i razmakom sjemenki u redu) treba osigurati

oko 18 000 zasijanih biljaka po hektaru. Nakon nicanja može se obaviti prorjeĎivanje na konačan sklop od 12 000

– 5 000 biljaka po hektaru, pri čemu su plodovi ujednačeni po veličini i vrijeme zriobe je približno jednako.

Vegetacija traje od 130 do 150 dana. Buče su zrele potkraj rujna, kada listovi požute, a plodovi dobiju

narančasto-žutu boju.

19

Berba i skladištenje buče

Buče se beru kada dostignu oko 2/3 svoje veličine, a to je obično plod dužine 20 – 30 cm i 10 – 15 cm promjera,

odnosno 0,7 – 1,5 kg. Da se izbjegne prerastanje treba brati barem jednom tjedno, a mogu se postići prinosi i do

50 t/ha. Dobro ishranjena biljka uz redovitu berbu može dati 20 – 30 plodova, a to može značiti prinos od 20 – 40

t/ha.

Bere se nožem ili škarama, sa oko 2 cm stapke. Pri uzgoju na otvorenom izravnom sjetvom tikvice se beru od

početka srpnja do kraja kolovoza u kontinentalnom području, a u mediteranskom berba počinje oko 2 tjedna

ranije. Ako su vriježe i lišće zdravi, može se brati do 2 mjeseca.

Ako se pravilno čuva, buča će ostati svježa 3 - 4 četiri tjedna. Najbolje se čuva na hladnom i tamnom mjestu,

dalje od izvora topline i svjetlosti. Idealna temperatura za čuvanje je izmeĎu 10 i 16 °C. Buča nastavlja disati čak i

nakon što je ubrana. Usporimo li frekvenciju disanja, produljit ćemo okus i prehrambenu vrijednost. Stoga je

nužno pravilno skladištenje jer ono smanjuje disanje, zbog čega zadržava svoju svježinu, čuva rezerve

fitonutrijenata i maksimalno smanjuje gubitak hranjivih tvari.

Bučine sjemenke treba čuvati u dobro zatvorenoj posudi u hladnjaku. Može ih se konzumirati tijekom šest

mjeseci, no najsvježije su prva dva mjeseca, nakon čega gube svježinu. Smrznute ostaju svježe oko godinu dana.

Buča smokvolisna

Sinonim: Azijska bundeva, Sijamska bundeva; Engleski naziv: Asian pumpkin, pumpkins Siamese;

Latinski naziv: Cucurbita ficifolia Bouche;

Buča smokvolisna ima prugastu zeleno-bijelu koru, sličniju lubenici, a listovi su joj slični listu smokve, ima bijelo

meso te miris i okus kao nezrela lubenica. Od nje se pripremaju voćni kompoti i džem. Plodovi su joj srednje

veličine, dosta veliki, a unatoč tome uspješno uspijeva na ogradama.

Buča zimska, zimska tikva

Sinonim: -; Engleski naziv: Winter squash; Latinski naziv: Cucurbita mixta Pangalo;

Buča zimska, zimska tikva sije se početkom svibnja na otvoreno - nakon opasnosti od mrazeva. Cvjetovi su joj

narančaste boje, plodovi isprva zeleno-bijeli, no kako zore tako poprimaju karakterističnu narančasto-krem boju

izvana, a jarko narančastu boju iznutra. Odličan je izvor magnezija, mangana, kalija, vlakana te vitamina C i A.

Razmnožava se sjemenom. Voli sunčana mjesta, jednogodišnja je biljka i uništavaju ju mrazevi. Plodovi se beru

prije prvih mrazeva, obavezno s nekoliko centimetara stabljike jer bez nje brzo počnu truliti. Na sobnoj

temperaturi može ostati sve do proljeća, pa ju zato i nazivaju i zimska tikva.

20

Stočna tikva

Sinonim: Krmna tikva, obična tikva, poljska tikva, buča, budimka, žuta tikva; Engleski naziv: Ordinary

gourd, gourd Poland, gourd, Budimka, yellow squash, Field pupkin; Latinski naziv: Cucurbita pepo L.;

Stočna tikva daje plodove teške 25 - 100 kg i kod nas se uzgaja uglavnom za stočnu hranu. Sočno meso plodišta

vrlo je pogodno za ishranu domaćih životinja tokom zime kada ono predstavlja najznačajniju svježu stočnu hranu.

Od nadzemne biomase (vriježa) može se dobiti dobra stočna hrana ili silaža.

Jednogodišnja je zeljasta biljka sa vretenastim korijenovim susutavom koji se većinom razvija u površinskom sloju

zemljišta i ima veliki porast. Stablo je u sredini prazno, vriježasto, puzavo, na poprečnom presjeku rebrasto i

obraslo kratkim bodljama. U povoljnim uvjetima dostiže dužinu do 10 m. Listovi imaju duge peteljke i velike,

srcolike liske, peterostruko urezane, obrasle sitnim dlakama i na rubu nazubljene. Cvjetovi su jednospolni, žute

boje i petodijelne graĎe. Ženski su sitniji i razvijaju se na bočnim granama, a muški krupniji i razvijaju se na

glavnom stablu.

Pri uzgoju zahtijeva mnogo vode te zbog dobro razvijenog korijena velike usisne moći, dobro podnose suše.

Optimalne temperature za razvoj vegetativnih organa su 22 – 25 °C, a za razvoj generativnih iznad 25 °C.

Tikva muškatna

Sinonim: -; Engleski naziv: Clary gourd; Latinski naziv: Cucurbita moschata (Duch.) Duch. ex Pior.;

Tikva muškatna je kruškastog oblika. Plod je težak do 2 kg i jako je aromatičnog ukusa.Na jednoj biljci može biti i

preko 10 plodova. U muškatne bundeve plod je ispunjen čvrstim mesom narančaste boje, ugodnog okusa i

mirisa, pa se može konzumirati i sirov. U proširenom dijelu nalaze se oko 100 - 200 sjemenki. Boja zrelog ploda

je, ovisno o sorti, svjetlo bijelo-žuta do narančasto žuta.

U fazi nicanja ne podnosi niske temperature, pa se sije kad više nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva.

Sjetva se obavlja u kučice (3 sjemenke), na razmak 1,5 x 3 m. Za sjetvu manjeg broja kučica u vrtu mogu se

uzgojiti presadnice u plasteniku, a presaĎivanje na otvoreno izvršiti oko sredine mjeseca svibnja.

Korijen može doprijeti i do 2 m dubine, dok se glavnina korijenove mreže razvija relativno plitko ispod površine

tla. Biljka pušta rebrastu stabljiku (vriježa) dugačku i po nekoliko metara, na kojoj se pojavljuju krupni

peterokrpasti listovi sa svijetlijim pjegama, vitice i jednospolni muški i ženski cvjetovi žute boje.

Plod se bere u jesen. Ukoliko je neoštećen i sa stapkom, vrlo dobro podnosi skladištenje te se u prozračnom

skladištu na temperaturi nešto iznad 0 °C može čuvati do slijedećeg proljeća. No ukoliko se plod ošteti ili se

peteljka ploda kod berbe otkine, plod pušta slatki sok na koji se u skladištu nasele plijesni te plod počinje

propadati.

21

Prema porijeklu razlikujemo tikve Starog i Novog svijeta. Stari Egipćani i Rimljani poznavali su i pripremali tikvice i veliku duguljastu buču glatke kore koja je prikladna za prehranu čovjeka samo dok je mlada, nedozrela.

Mnogo više vrsta tikvi u Europu je doneseno iz Novog svijeta - Amerike, preciznije iz Meksika. To su biljke iz

porodice Cucurbitaceae. Iz te porodice najčešće se spominje obična ili poljska tikva koja daje plodove teške 25-

100 kg i kod nas se uzgaja uglavnom za stočnu hranu.

U ishrani

Bilo da je kuhana, pečena, kao pire, u supi i u rižotu, kao pita ili nadjev, uvijek očarava svojom finoćom okusa i

bojom. Žućkasto ili narandžasto meso tikve sadrži niz dragocjenih i ljekovitih sastojaka. Pored manjih količina

bjelančevina, ugljenih hidrata i masti, tu je niz vitamina (karotina ili provitamina A, C i vitamina B grupe - B1, B2,

B3, B6, zatim niacina, folne kiseline i drugih), kao i mineralnih sastojaka (kalijuma, fosfora, kalcijuma, željeza).

Sjeme tikve, koje se također često koristi i u ishrani i u narodnoj medicini, ima oko dvadeset puta veću kalorijsku

vrijednost od ploda, pošto sadrži više bjelančevina, ugljenih hidrata i masti.

Tikva se može jesti pečena ili kuhana i spada u zdravu i ljekovitu hranu.

Ljekovito djelovanje

U narodnoj medicini se plod tikve preporučuje kao diuretik, za izbacivanje suvišne vode iz organizma, naročito

kod ljudi oboljelih od reume, gihta, zapaljenja bubrega ili bešike. Smatra se i da je odlična dijetalna hrana za

gojazne osobe, dijabetičare (ako se tokom pripreme ne zaslađuje), kao i osobe sa oboljenjima želuca i tankog

crijeva ili one koji pate od krvavih proljeva. Svima se preporučuje kuhana i pečena tikve ili svježe ocijeđeni sok. U

novije vrijeme otkriveno je da tikva dobro čini i oboljelima od psorijaze.

Protiv glista i pantljičare: treba ujutru, na prazan želudac pojesti istucane sjemenke sa malo meda (može i bez

njega); mala djeca od 30 do 50 grama, ona veća od 30 do 150, a odrasli od 300 do 400 grama sjemenki. Dobro je

da se poslije pola sata popije kašika ricinusovog ulja i zatim ništa ne treba jesti niti piti bar nekoliko sati.

Oboljelima od psorijaze preporučuje se da u sezoni kada ima tikve jedu pečenu ili kuhanu svakog dana, a mogu i

da cijede sok.

Za liječenje rana, opekotina ili ispucale kože narodna medicina preporučuje mazanje uljem od sjemena tikve

(može se kupiti u prodavnicama zdrave hrane).

ljelima od zapaljenja bubrega ili bešike savjetuje se da svakodnevno jedu po jedan obrok koji se sastoji od

dinstane tikve sa malo paradajza i sjeckanog crnog luka i koji je začinjen kašikom-dve pavlake, ali bez soli.

Za ublažavanje bolova od proširenih vena dobro je da se svježe strugana tikva stavi kao oblog na oboljela mjesta

i drži što duže.

Tikva skida bradavice - Pažljivo uzeti prašnike iz sredine cvijeta tikve, malo zgnječiti i time trljati dvaput dnevno

bradavicu. Ponavljati dok bradavica ne otpadne.

Sok od tikve

Stoga je mnogo korisnije u svakodnevnoj ishrani putem raznovrsnog voća i povrća obezbijediti zaštitu i

preduprediti poremećaje. U napitke, kroz koje se obezbjeđuju vitamini i minerali, uvrstite i sok od tikve:

- limuntus - 2 kesice

- prirodni ekstrakt kajsije - 2 kesice

- voda - 7 lit

- šećer - 2 kg

- tikva - 3 kg

Očišćenu tikvu staviti u šerpu i naliti vodu, kuhati dok tikva ne omekša. Ispasirati tikvu sa tom vodom, dodati sve

ostalo, izmiješati da se istopi šećer i sipati u flaše.

22

Tikva

Sinonim: Tikvica; Engleski naziv: Gourd; Latinski naziv: Cucurbita pepo L. var. oblonga Willd;

Tikve imaju vrlo razgranat korijen čija se glavnina nalazi u površinskom sloju tla. Stabljika je vriježa duga oko 10

m, obrasla dlačicama i većinom se ne grana. Listovi su krupni i na dugim peteljkama. Cvjetovi su jednospolni, a

biljka jednodomna. Sjeme je ovalno i spljošteno, krem bijele boje i apsolutne težine 150 – 350 g.

Tikve su vrlo cijenjena podvrsta tikve duguljastih plodova nalik krastavcima, zelene ili žute boje. Najčešće se ubiru

i pripremaju kad narastu do duljine od 10 do 15 cm.

Agroekološki uvjeti za uzgoj tikve

Tikve su osjetljive na niske temperature i biljka strada već od slabog mraza. Za klijanje je potrebna temperatura

tla od najmanje 14 °C, ali tada je klijanje vrlo sporo. Pri optimalnim temperaturama od 22 – 24 °C tikve niknu za

3 do 4 dana. Rast se zaustavlja pri 12 °C.

Sade se na sunčana i od vjetra zaštićena mjesta. Potrebno im je mnogo vlage, posebno u vrijeme donošenja

plodova. Traži dobro razrahljeno humusno tlo s mnogo hranjivih tvari. Najbolje uspijevaju na neutralnim tlima s

pH vrijednosti 6,5 do 7,5. Na težim tlima organska gnojidba može poboljšati prozračnost i propusnost tla za vodu.

U slučaju duljih ljetnih suša tikve treba navodnjavati kišenjem ili kapanjem ako su uzgojene 'na foliji'.

Agrotehničke mjere u uzgoju tikve

Plodored

Na istu površinu tikve ne smiju doći najmanje 4 godine, a pretkultura ne smije biti nijedna tikvenjača.

Gnojidba

Gnojidba s 25 – 40 t/ha stajskog gnoja unosi i dio iskoristivih hraniva, koja treba još nadopuniti prema

planiranom prinosu. Osim startne gnojidbe potrebne su redovito dvije prihrane dušikom. Prva se prihrana sa 50

kg dušika preporučuje prije nego biljke zatvore redove, a druga se daje folijarno ureom ili nekim kombiniranim

folijarnim gnojivom.

Njega nasada

Tijekom vegetacije, dok se ne zatvore redovi, meĎuredno se plitko obraĎuje, da se zadrži dobra struktura i

prozračnost tla, unište korovi i unosi u tlo mineralno gnojivo za prihranu. Protiv korova je najsigurniji uzgoj na

malču od crne polietilenske folije.

Sjetva / sadnja tikve

Presadnice se uzgajaju od travnja u tresetnim posudama na prozorskoj dasci ili sredinom svibnja ako se obavlja

sjetva na otvorenom. Sadi se na razmak oko 150 cm red od reda i 60 - 80 cm od biljke do biljke, ovisno o

bujnosti kultivara. Izniknule biljke potrebno je prorijediti.

Berba i skladištenje tikve

Redovitim ubiranjem povećava se prinos mladih biljaka te potiče stvaranje novih plodova. Od tikve se koriste

samo mladi plodovi i to ili sasvim mladi od 5 - 6 dana nakon oplodnje, kada je na njima još ostatak krunice

cvijeta, ili malo stariji do 2 tjedna.

23

Dobro ishranjena biljka uz redovitu berbu može dati 20 – 30 plodova, a to može značiti prinos od 20 – 40 t/ha.

Bere se nožem ili škarama, sa oko 2 cm stapke. Pri uzgoju na otvorenom izravnom sjetvom tikvice se beru od

početka srpanja do kraja kolovoza u kontinentalnom području, a u mediteranskom berba počinje oko 2 tjedna

ranije. Ako su vriježe i lišće zdravi, može se brati do 2 mjeseca.

Prije skladištenja prporučuje se držati plodove nekoliko dana na 30 °C. Pakiraju se u plitke letvarice do 5 kg ili u

kartonske kutije. Ako je potrebno mogu se uskladištiti pri 10 °C i 95 % relativne vlage zraka najviše tjedan dana.

Kao i većina povrtnica, tikva se može uzgajati za tržnu proizvodnju za koju se koriste razvijeni

tehnološki procesi, složena agrotehnika, a sve pod kontrolom kvalitetno educiranih

proizvođača, no moja namjera je educirati sve koji bi željeli uzgajati tikve na manjem prostoru

te na jesen u njenim plodovima uživati za svojim stolom, pa ako vam dobro krene i za

stolovima vaših prijatelja.

Sjeme - Temelj svakog uzgoja poljoprivrednih kultura je odabir i sjetva kvalitetnog i zdravog

sjemena. Možete koristiti sjeme iz vlastite proizvodnje, kupovno ili sjeme koje ste dobili od

prijatelja. Samo kod kupovnog sjemena možete biti sigurni da zadovoljava uvjete kvalitete, jer

je ono certificirano što znači da je kontrolirano u za to ovlaštenim ustanovama. Ja ipak najviše

koristim sjeme iz vlastitog uzgoja. Od zdravih, lijepih i ukusnih plodova uzimam sjeme, sušim

ga na papirnatoj podlozi u toploj prostoriji 2-3 tjedna te ga pohranjujem u označene vrećice i

čuvam do sjetve. Dobro čuvano sjeme može ostati klijavo nekoliko godina.

Vrijeme sjetve potrebno je prilagoditi uvjetima podneblja, uvažavajući optimalne uvjete koje

uzgoj tikve zahtijeva. Tikva ima velike zahtjeve za toplinom. Na temperaturi od 20-30 °C

sjeme za 8 dana izraste u normalan klijanac. Stoga se ne preporučuje rana sjetva u hladno tlo,

jer će u takvim uvjetima sjeme otežano nicati, a ako ima patogena na njemu ili u tlu,

najvjerojatnije do nicanja neće niti doći, već će sjeme u tlu istrunuti. U toku vegetacije tikve

trebaju veliku količinu vlage u tlu. Za njihovu prvu fazu razvoja, klijanje i nicanje, vlaga je

potrebna, ali nisu to velike količine te se zalijevanjem vrlo lako mogu dodati. Na temelju

napisanog mogli bismo reći da su, ako tikve sadimo na otvorenom, temperatura tla i

temperatura zraka faktori prema kojima određujemo rok sjetve. Idealno vrijeme za sjetvu bilo

bi kod temperature tla od 15°C na 10 cm dubine u periodu kada su prošle opasnosti od kasno-

proljetnog mraza što je kalendarski (kod nas) nakon 15.05.

Način uzgoja - Ovaj uzgoj na koji vas upućujem nije ni konvencionalni, ni ekološki, jer i jedan i

drugi zahtijevaju ispunjenje propisanih uvjeta kojih se pri uzgoju treba strogo pridržavati. Moj

vlastiti uzgoj smatram ekološki prihvatljivim, jer koristim organska hranjiva bez upotrebe

pesticida, uvažavajući zahtjeve struke kako bi na kraju dobila zdrave i ukusne plodove.

Tlo i plodored - Kod "moga" uzgoja najteže je zadovoljiti zahtjeve plodoreda i izbora tla, jer

mi je prostor za uzgoj ograničen. Budući da sam prisiljena s tikvama ići svake godine na istu

površinu, nastojim kvalitetnom obradom i uklanjanjem svih biljnih ostataka nakon branja tikvi

osigurati dobru strukturu tla za sjetvu i razvoj biljaka. Tlo ne bi smjelo biti teško, ali ni

pjeskovito. Poželjno bi bilo da ima visok sadržaj organske tvari.

24

Sjetva - Tikve se uzgajaju izravnom sjetvom ili iz presadnica. Uzgoj presadnica zahtijeva nešto

više rada, ali je sigurniji, jer se prije same sjetve može izvršiti odabir najkvalitetnijih biljčica.

Uzgoj presadnica počinje 3-4 tjedna prije sjetve na otvorenom. Odabrano zdravo i kvalitetno

sjeme polaže se u male kontejnere, čaše napunjene kvalitetnom zemljom. U svaku posudu

treba staviti 3-4 sjemenke, jer unatoč pomnom odabiru uvijek postoji mogućnost da neka

sjemenka ne iznikne.

Nakon nicanja kad su klijanci u fazi kotiledona potrebno je izvršiti korekciju u čašama i ostaviti

dva najrazvijenija klijanca.

Nakon polaganja sjemena i daljnjeg razvoja klijanaca potrebno je zemlju u čašama držati s

optimalnom vlagom. Kad se razviju prvi pravi listovi, a uvjeti na otvorenom budu

zadovoljavajući, pristupa se sadnji presadnica.

Sadnja presadnica - Na pripremljenom tlu kopa se jama dvostruko šira i dublja od kontejnera.

Idealno bi bilo da je u tlo već unesen stajski gnoj, a ako nije, poželjno bi bilo dodati ga u jamu

prije sadnje te prekriti s još jednim slojem zemlje. Umjesto stajskog gnoja može se koristiti

kompost.

Tako pripremljeno mjesto se obilato zalije vodom i na to polažu presadnice. Bale presadnica s

korijenjem se zatrpavaju zemljom i blago pritisnu te još jednom zaliju. Opet radi sigurnosti

uvijek idem na jedno mjesto s više presadnica, koje nakon što se uvjerim da su se počele

uredno razvijati prorjeđujem, ostavljam dvije biljke. Radi visokih temperatura i očuvanja vlage

u tlu oko svake presadnice stavila sam malč od suhih grančica i lišća.

Sjetva sjemena na otvorenom - Na pripremljenom dobro nagnojenom tlu kopaju se jame

dubine oko 8 cm. Razmak unutar reda trebao bi biti oko 1 m, što ovisi od sorte koju ćemo

uzgajati, a razmak između redova ne bi smio biti manji od 1, 5 m. Jame se natope vodom i u

svaku položi 5-6 sjemenki. Sjemenke se prekrivaju slojem zemlje od 2-3 cm i opet dobro zalije.

Na tako vlažno tlo dobro je staviti oko 1-2 cm suhog tla kako se ne bi napravila pokorica i

onemogućila normalno izbijanje klijanaca. Nakon što utvrdimo u fazi izbijanja prvog pravog

lista da je nicanje bilo uspješno, ostavljamo dvije biljčice u kućici, a ostale odstranjujemo. Kod

ovakvog načina uzgoja dobro je označiti mjesta sjetve, jer ona do izbijanja klijanaca nisu

vidljiva te bi bez oznake svaka mjera njege usjeva mogla oštetiti klijance. Ukoliko nema

dovoljno prirodne vlage u tlu, mjesta sjetve treba redovito zalijevati sve dok klijanci ne

izniknu, a i poslije tijekom vegetacije ako ocijenimo da vlažnost tla nije optimalna. Ovdje je

važno reći da se zalijevanje obavlja u ranim jutarnjim satima ili navečer, a nikako za vrijeme

visokih dnevnih temperatura. Vodu treba dodavati u zoni korijena, a ne po listovima i još je

dobro znati da je bolje pri zalijevanju dodati svaka 2-3 dana po biljci 5 l vode, nego svaki dan

0, 5 l.

Njega - S ovakvim uzgojem nema previše posla u vegetaciji. U prvoj fazi razvoja važno je usjev

držati čistim, bez prisutnosti korova, što postižemo njihovim mehaničkim uništenjem,

okapanjem ili frezanjem. Poslije kada tikve razviju svoju bujnu vegetativnu masu problema s

25

korovima više nema. Iako postoji nekoliko bolesti i štetnika koji bi mogli ugroziti uzgoj,

pridržavajući se preventivnih mjera, ta se opasnost može izbjeći. Sve prošlogodišnje biljne

ostatke treba ukloniti, sklop ne smije biti jako gust, u blizini nije poželjno saditi krastavce,

lubenice, dinje... Uzgoj provjereno otpornih sorti je efikasna mjera za uzgoj zdravih plodova.

Sadnja tikve je prvi i najzahtjevniji korak u uzgoju ove povrtnice, ali ako smo taj korak

napravili ispravno, sve što slijedi je uživanje; promatranje otvaranja prvih cvjetova,

eventualna pomoć pčelicama kod oprašivanja, zametanje plodova, njihovo okrupnjavanje,

promjena boje i na kraju nagrada za trud je obilata berba, kada s ponosom

zaključujemo...vrijedilo je!!!

Ekološki uzgoj tikve golice

Uzgoj na 14 hektara za potrebe proizvodnje bučinog ulja

Polja u okolici Bjelovara pomalo dobivaju novu sliku. Najzatupljenije kulture, pšenicu i kukuruz

zamjenjuju za ovo područje pomalo neuobičajeno povrće. Prilagoditi se potrebama tržišta u pravom

trenutku, prepoznao je i Hrvoje Hrvojčec iz Ždralova. Ove je godine zasadio tikve golice na 14

hektara i što je najvažnije, drugu godinu ih proizvodi bez uporabe umjetnih gnojiva i kemijskih

zaštitnih sredstava, te će uskoro steći certifikat eko proizvođača.

Hrvoje je kaže pomno razradio plan, prije nego li krenuo u proizvodnju tikvica. Kao student na

Poljoprivrednom fakultetu, na kojemu je uspješno diplomirao, došao je do važnih saznanja.

Prof. Stjepan Sito je provodio pokuse o tome kako sustav obrade i uporaba mehanizacije djeluje na

prihod i ekonomske efekte u proizvodnji tikve golice. Cilj je sa što manje ulaganja postići što bolji

financijski efekt. Tako je krenula ždralovska “goličarska” priča. Najprije manje površine, pa veće, da bi

prošle godine pod tikvama Hrvoje imao devet hektara. Lanjska se godina pokazala dobrom, a ove

godine je još više tikava na Hrvojčecovim poljima.

800 kilograma mokrih koštica po hektaru

Da bi se uz redovan posao, mogao baviti i poljoprivredom, mladi se agronom iz grada preselio u

Ždralove, na imanje svojega djeda. Ima 14 hektara vlastite zemlje, ali planira još kupiti. Trebalo bi mu

još petnaestak hektara da može mijenjati kulture.

-Imali smo djedovu i tatinu zemlju, te sam dokupio vlastitu. Do sada je sve išlo

dobro. Proizvodim 800 kilograma mokrih koštica po hektaru, a moguće je oko 1200 kilograma. Ja

sam zadovoljan jer ne koristim umjetna gnojiva niti bilo kakav špric, nego samo organske

pripravke od kopriva – kaže Hrvoje te naglašava da korov uklanja jedino mehanički ili

“motikanom”, ručnim okopavanjem. Ima sklopljen ugovor uljarom Hladnić iz Koprivnice, pa je

prošle godine uljara osigurala i kombajn, otkupila mokru košticu, prala je, sušila iproizvela ulje. Za

kilogram mokre koštice dobio je sedam kuna i računica je jasna. Troškovi su sjeme koje stoji 200 kuna

26

po kilogramu, a za hektar treba tri i pol do četiri kilograma.

-Zarada je pristojna jer se može iskoristiti i pulpa tikve kao stočna hrana, a pogačice vole i ribiči za

ribolov. Zaekološku proizvodnju dobiva se i poticaj pet tisuća kuna po hektaru, pa sam

prezadovoljan. U poslu mu pomaže otac i kum, koji takoĎer ima potrebne strojeve pa je sva polja i

tikve lakše savladati. Ulja ždralovskih tikava ima u cijeloj Hrvatskoj. Prodaje se u dobrim trgovinama,

što znači da je kvalitetno, a to je još veći poticaj za proširenje proizvodnje.

Tehnologija gajenja uljane tikve

Prosečan prinos suvog semena uljane tikve je 400-700 kg/ha, a prinos mesa 50-70 t/ha. Meso se zaorava kao organsko đubrivo, ali je u svežem stanju pogodno i za ishranu stoke. Nepovređeni zdravi plodovi se mogu čuvati dosta dugo, a seme da se vadi onim intenzitetom

kako se stoci daje meso ploda. Ako se seme odjednom povadi meso se brzo mora potrošiti jer posle svega 24 časa počinje da truli. Meso ploda koje u momentu sadrži i do 90% vlage može se silirati sa suvom kukuruzovinom u težinskom odnosu jedan deo tikve na 5 delova kukuruzovine. Postoje razmišljanja u pravcu korišćenja mesa ploda kao tečne hrane za stoku ili za industrijsku preradu.

Uljana tikva je plemenita varijanta stočne tikve. Na osnovu izgleda semena

razlikuju se uljana tikva-golica koja je bez semenjače i uljana tikva sa ljuskom čije su semenke pokrivene čvrstom, belom ljuskom. Najvaţniji sastojci semena uljane tikve su ulje, belančevine i vitamini, pre svega vitamin E. Najviše se gaji radi semena koje sadrţi i do 50% veoma kvalitetnog ulja. Ulje iz semena se dobija bez hemikalija, presovanjem. Zbog niske tačke ključanja tikvino ulje nije pogodno za prţenje već nalazi primenu kao salatno ulje a zbog lekovitosti primenjuje se i u farmaciji. Lekovitost ulja ispoljava se u ublaţavanju tegoba kod oboljenja prostate. Vrlo je korisno i meso ploda koje je kvalitetna, kabasta stočna hrana. Najviše sadrţi minerale, vitamine i ţuti pigment karotin.

U Institutu za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu selekcionisane su dve nove sorte uljane tikve. To su uljana tikva-golica "Olinka" i uljana tikva sa ljuskom "Olivia". Sorta "Olivia" spada u grupu puzećih formi jer

glavno stablo dostiţe duţinu i do 3 m. Specifičnost sorte "Olinka" su skraćene internodije tj. polubokorast tip rasta što omogućava gajenje većeg broja biljaka po jedinici površine a time i veći prinos. Drugo vaţno svojstvo ove sorte je obrazovanje 2, 3 pa čak i 4 ploda po biljci kao daljeg faktora povečavanja prinosa.

Uljana tikva je stranooplodna biljka. Oprašivanje vrše uglavnom pčele. Razmeštanje nekoliko košnica na parceli u značajnoj meri poboljšava oplodnju a time se povećava i prinos semena.

Zahtevi prema uslovima sredine

Tikva je toploljubiva biljka. Veoma je osetljiva prema niskim temperaturama, što treba uzeti u obzir pri odredivanju vremena setve. Mlade biljčice tikve na -1 °C izmrzava, a potpuno zreli plodovi podnose jesenje mrazeve od -3 do -4 °C.

Zatevi, prema svetlosti su takode izraţeni mada tikva nije previše osetljiva ni na zasenčenje. Stoga se ranije, pre pojave hibridnog kukuruza i pre masovne upotrebe hemikalija za suzbijanje korova, tikva široko gajila kao međuusev u kukuruzu. Ova praksa je i dalje u upotrebi u krajevima sa manje razvijenom poljoprivredom. Moderna proizvodnja uljane tikve se zasniva na plantaţnom gajenju na velikim površinama u čistom usevu.

Uljana tikva na sušu reaguje venjenjern listova ili odbacivanjem tek oplođenih ţenskih cvetova. Istovremeno tikva ispoljava veću tolerantnost prema suši od mnogih gajenih bajaka.

Tikva najbolje uspeva na plodnom, humusom bogatom černozemu i sličnim zemljištima ali je povoljna okolnost da se uspešno moţe gajiti i na peskovitim zemljištima. Depresije, podvodni, hladni tereni i kisela zemljišta nisu pogodna za uljanu tikvu.

Plodored

Uljana tikva ne postavlja posebne zahteve prema predusevu, a i sam je dobar predusev za većinu gajenih biljaka. Tikva, krastavac, dinja i lubenica imaju zajednička oboljenja čiji se prouzrokovači godinama odrţavaju na zaraţenim ostacima u zemljištu. To je razlog zbog čega se na istoj njivi tek svakih 3-5 godina moţe gajiti tikva ili neka druga vreţasta vrsta. Tikva je veoma osetljiva na ostatke hemikalija u zemljištu, što treba imati -

27

vidu prilikom setve tikve na parceli koja je prethodnih godina prskana herbicidima ili kad se tikva gaji kao zdruţeni usev na primer sa kukuruzom. Zemljište oslobađa rano, pre berbe kukuruza i u dobrom stanju.

Đubrenje

Uljana tikva u kratkom vremenskom periodu razvija relativno veliku nadzemnu masu i krupne plodove, te zahteva velike količine pristupačnih hraniva u zemljištu.

Spada među kulture koje vrlo povoljno reaguju na đubrenje stajnjakom. Dobro zgoreli stajnjak se unosi u brazde ili se ravnomerno rastura po celoj parceli u količini od 30-40 t/ha. Đubrenjem u kućice štedi se stajnjak ali je ovaj način skup. Drugi nedostatak formiranja kućica je da u proleće za vreme dobre obezbeđenosti zemljišta vlagom iz zimskog perioda, korenov sistem proţirna samo plitak prostor samih kućica, pa takav usev sa korenom blizu površine zemijšta lako strada usled kasnijih letnjih suša. Vreme upotrebe stajnjaka je jesen, a na peskovitim zemljištima proleće. Posle upotrebe stajnjaka količina mineralnih dubriva se moţe smanjiti.

Potrebna količina mineralnih đubriva se moţe izračunati na osnovu preporučenih količina čistih NPK hraniva po hektaru koje iznose 80-120: 90-130 :120-150 kg. Manje doze su dovoljne na černozemu a veće su potrebne na peskovitom zemljištu. Po pravilu, sav fosfor i kalijum kao i polovinu azota treba rasturiti u jesen, dok preostali deo azota treba koristiti u proleće.

Iskustvo pokazuje da u vlaţnim područjima i u godinama sa većom količinom padavina upotreba celokupne količine azota u proleće, za vreme predsetvene pripreme ih u dva dela, pre setve i za vreme međuredne obrade u vidu prihranjivanja daju veoma dobre rezultate. Prevelika kotičina azota u zemljištu ubrzava razvoj lisne mase i mesnatog dela ploda, nepovoljno utiče na oplodnju i usporava sazrevanje semena.

U cilju bolje oplodnje i povećanja prinosa semena, za vreme masovnog cvetanja i obrazovanja semena, preporučuje se upotreba folijarnih đubriva koja sadrţe mikroelemente. Ova mera se moţe sprovesti samo leđnom prskalicom i paţljivim koračanjcm između loza na manjim površinama ili aviotretiranjem na velikirn površinama.

Priprema zemljišta

Korenov sistem uljane tikve je jako razvijen. Za nesmetan rast tako moćnog korena sloj zemljišta do dubine 30-35 cm treba da je rastresit. Tome najviše deprinosi jesenje duboko oranje. U proleće se vrši predsetvena priprema zemljišta. Jedan od uslova očuvanja zimske vlage i uništavanja korova je kvalitetno izvršena priprema površinskog sloja za setvu.

S obzirom da uljana tikva pripada jarim usevima kasnog roka setve, površinsku obradu u proleće treba ponoviti nekoliko puta od ranog proleća do momenta setve.

Setva

Vreme setve uljane tikve je od kraja aprila do početka maja, kada je temperatura na dubini setve trajno iznad 12 °C. Topla zemljišta omogućavaju raniju setvu, a time se bolje iskorišćava rezerva vlage u zemljištu za početni rast tikve. Setva se vrši plitko, na normalnim zemljištima do 3-5 cm a na pesku 4-6 cm. Preporučuje se upotreba isključivo sortnog dezinfikovanog semena dobre klijavosti i energije klijanja.

Gust usev je preduslov visokog prinosa semena uljane tikve. Za sorte "Olinka" i "Olivia" preporučuje se međuredni razmak od 140 cm i rastojanje u redu 60-70 cm, što treba da obezbedi oko 10.000 biljaka po hektaru. Na dobrim, plodnim zemljištima i u uslovima navodnjavanja sklop moţe da bude i gušći. U preretkom sklopu tikva nadoknađuje eventualni gubitak prinosa semena obrazovanjem većeg broja plodova po biljci ali to moţe da bude i nepovoljno ako takvi plodovi neravnomerno sazrevaju. Obično se, radi sigurnosti, tikva seje gušće a konačno rastojanje u redu se uspostavlja proređivanjem u fazi 3-4 lista. Potrebno je 5-6 kg semena po hektaru.

Setva se kvalitetno moţe obaviti pneumatskom sejačicom. Ručna setva se izvodi ubacivanjem semena u setvene sekcije ili pod motiku. Ako se planira ručna setva prethodno naklijalog semena treba obratiti paţnju da samo vrh klice moţe biti vidljiv. Sadnja rasada se praktikuje uglavnom za popunjavanje praznih mesta koja su jasno vidljiva oko 10 dana posle nicanja. Tikva je vrlo osetljiva za rasađivanje i mora se preneti zajedno sa zemljom bez najmanje povrede korena rasada.

Nega i zaštita useva

Međurednu obradu useva treba početi čim se ugledaju redovi i nastaviti sve do

Početka intenzivnog izduţivanja stabla u cilju odrţavanja zemljišta u rastresitom stanju, razbijanja pokorice, čuvanja zemljišne vlage i suzbijanja korova. Uništavanje korova u redovima i proređivanje pregustog sklopa se vrši ručnim okopavanjem u fazi kada se korovi masovno pojavljuju. Okopavanje je prilika da se pokupe obolele biljke koje se obavezno uništavaju na kraju njive.

Uljanu tikvu ne ugroţavaju bolesti a ni štetočine. Hemijsko suzbijanje korova, bolesti i štetočina u normalnim uslovima nije neophodno, a u slučaju proizvodnje semena za farmaciju čak je zabranjeno.

Hemijsko suzbijanje korova moţe se vršiti herbicidima i kombinacijama kao što su Devrinol, Devrinol + Cotofor, Treflan, Cotoran, Cotofor, Cotofor + Dual, Dual + Afalon i sl, u količinama koje preporučuju proizvodači tih sredstava.

28

Štetočine podzemnih organa biljaka kao što su ţičnjaci i gundelji predstavljaju

Predstavljaju veliku opasnost za vreme klijanja i nicanja semena tikve. U cilju utvrđivanja njihove brojnosti u proleće treba izvršiti pregled zemljišta kopanjem zemljišnih proba. U slučaju potrebe tretira se cela parcela ili samo redovi prilikom setve odgovarajućim zaštitnim sredstvima kao što su Galation, Volatin itd.

Najčešće bolesti tikve su pepelnica, plamenjača, fuzariozno uvenuće, truleţ ploda i neki virusi. Kao mera prevencije preporučuje se setva zaprašenog sortrtnog semena, sakupljanje i uništavanje zaraţenih biijaka i poštovanje plodoreda.

Najčešće se javlja pepelnica koja znači opasnost samo ako se pojavi, pre kraja juna ili sredine jula jer uništava lisnu masu koja je u punoj funkciji. Najefikasniji preparati za ovu bolest su Bayleton, Afugan i slična sredstva. Ukoliko se u fazi intenzivneg porasta ploda pojavi plamenjača, dobru zaštitu daju Ridomil, Dithane, Bakarni Antracol, i Orthocid. Oni regulišu i neke vidove truleţi. Da gaţenjem vreţa šteta ne bi bila veća od koristi tretiranje tikve tokom vegetacije se moţe izvesti jedino iz vazduha, a da bi takva skupa operacija bila što efikasnija, fungicidima treba dodati i folijarna đubriva.

Štetočine ne predstavljaju veći problem u gajenju uljane tikve. Od značaja su samo pomenute zemljišne, i ponekad lisne vaši. Dešava se da ptice pričinjavaju štete kljucanjem mladih, tek izniklih klijanaca. Sredstvo Mesurol upotrebljeno po preporuci deluje odbojno na ptice.

Setvom nekoliko redova kukuruza ili sličnih robusnih biljaka duţ cele parcele u dva-tri puta ređem sklopu od uobičajenog, postiţe se dobra zaštita od štetnog dejstva vetra a povoljno se menja i mikroklima parcele.

Žetva

Znaci sazrevanja uljane tikve su sušenje plodne drške, listova i stabla. Tokom sazrevanja plodovi uijane tikve-golice "Olinka" dobijaju limunţutu boju sa

tamnim narandţasto-zelenim prugama, a plodovi sorte "Olivia" postaju jednobojno tamnonarandţasti. Kora zrelog ploda noktom se ne moţe probosti. Zrele semenke su čvrste i pune. Ţetvu treba početi kad je 80-85% plodova sazrelo. Prilikom sakupljanja i transporta treba paziti da se plodovi ne oštete inače će vrlo brzo istrunuti.

Ubiranje plodova i vađenje semena se vrši ručno ili mašinski. Kombajn za vađenje semena odvaja seme od mesa prethodno zdrobljenog ploda. Seme vađeno mašinom mora se odmah oprati radi odstranjivanja delića kore i mesa ploda. Za biopreparate se traţi da seme bude što čistije i kvalitetnije, što se najlakše postiţe ručnim vađenjem. Seme se zatim suši u sušarama ili na suncu. Temperatura vazdušnee struje u sušari ne sme da prede 40 °C. Pri prirodnom sušenju debljina sloja vlaţnog semena u početku sušenja ne sme da prelazi 2-3 cm. Sušenje se vrši do 8-10% vlage u zrnu. Suviše sporo i dugo sušenje izaziva ljuštenje tankog zelenog pokrivača semena kod uljane tikve golice čija masa semena postaje išarana belom bojom a semenke sa ljuskom se lako plesne. Suvo seme je moguće skladištiti u sve debljem sloju uz povremeno mešanje radi ventilacije. Pre konačnog dţakiranja seme treba pročistiti vetrenjačom.

Prosečan prinos suvog semena uljane tikve je 400-700 kg/ha, a prinos mesa 50-70 t/ha. Meso se zaorava kao organsko đubrivo, ali je u sveţem stanju pogodno i za ishranu stoke. Nepovređeni zdravi plodovi se mogu čuvati dosta dugo, a seme da se vadi onim intenzitetom kako se stoci daje meso ploda. Ako se seme odjednom povadi meso se brzo mora potrošiti jer posle svega 24 časa počinje da truli. Meso ploda koje u momentu sadrţi i do 90% vlage moţe se silirati sa suvom kukuruzovinom u teţinskom odnosu jedan deo tikve na 5 delova kukuruzovine. Postoje razmišljanja u pravcu korišćenja mesa ploda kao tečne hrane za stoku ili za industrijsku preradu.

Nadnas = PROIZVODNJA ULJANIH BUNDEVA I ULJA

NASLOV = Kako do blagotvornog ulja

Podnas = U usporedbu sa tikvino uljem, višu cijenu postiţu samo ulja masline ekstra kvalitete i

ponekad ulje od pšeničnih klica. Sjetva se obavlja krajem travnja ili početkom svibnja pnematskom

sijačicom. Preporučeni međuredni razmak je 140 a razmak u redu 70 cm. Povoljna je okolnost da

uljana tikva u našim uvjetima nema ekonomski značajnih bolesti, pa ni štetočina.

29

Posljednjih godina sve se više širi uzgoj posebne forme obične tikve (Cucurbita pepo), koja se naziva

uljana tikva i uzgaja se zbog sjemena bogatog uljem. Poznate su dvije forme uljane tikve: uljana tikva

s ljuskom i uljana tikva-golica čije sjeme nije obloţeno tvrdom ljuskom. Uljane tikve "Olivija" i "Olinka" s

novosadskog instituta karakteriziraju visokim prinosom svjeţeg ploda (40-50 t / ha) i suhog zrna (600-

800kg/ha) te visokim sadrţajem ulja u zrnu (45-47%), piše u jednom časopisu dr.Janoš Berenji.

Ukoliko se teoretski prinos ulja uljane tikve-golice od oko 500 kg / ha usporedi s prinosom ulja drugih

uljarica, vidi se da taj prinos znatno zaostaje npr.. u usporedbu s našom tradicionalnom uljanom

biljkom - suncokretom. Imajući na umu da se u malim prešaonama za dobivanje tikvinog ulja postiţu

manja iskorištenja (obično se od 100 kg zrna dobije oko 37 do 45 litara ulja), s hektara površine se

moţe računati oko 370 do 450 litara tikvinog ulja. Međutim, manji prinos ulja je adekvatno

kompenziran višom cijenom tikvinog ulja u usporedbu sa ostalim nerafiniranim uljima. Litra tog ulja na

trţistu Njemačke iznosi oko 40 EUR. Cijene u Austriji pri kupnji od proizvođača na licu mjesta su

manja i kreću se od 15-20 EUR po litri. U usporedbu s tikvinim, višu cijenu postiţu samo ulja masline

ekstra kvalitete i ponekad ulje od pšeničnih klica. Iz navedenog proizlazi, da se bez obzira na

činjenicu, što se uljana tikva karakterizira relativno malim prinosom ulja po jedinici površine, njeno

uzgajanje je perspektivno zbog visoke cijene nerafiniranog tikvinog ulja. Stoga bi bilo opravdano da se

u buduće proizvodnji uljane tikve, naročito uljane tikve-golice u čistom usjevu ili kao međuusjev posveti

veća paţnja kod nas.

Mednas = Nije bilo parcele kukuruza bez tikve

Praksa uzgoja tikve kao međuuseva ranije je bila toliko rasprostranjena da i nije bilo parcele kukuruza

bez tikve. Praksa međuusjeva, ističe dr.Janoš Berenji, odnosno zdruţenog usjeva kukuruza i tikve u

posljednje vrijeme se ponovo proučava ne samo kod nas već i u drugim zemljama. Uljana tikva-golica

se uglavnom uzgaja u čistom usjevu, za koju je razrađena kompletna tehnologija proizvodnje. Sjetva

se obavlja krajem travnja ili početkom svibnja pnematskom sijačicom. Preporučeni međuredni razmak

je 140 a razmak u redu 70 cm. Njega usjeva sastoji od međuredne obrade i okopavanja, sve dok loze

ne pokriju zemlju. Povoljna je okolnost da uljana tikva u našim uvjetima nema ekonomski značajnih

bolesti, pa ni štetočina. Od bolesti treba spomenuti truleţ ploda (uzročnik je antraknoza,

Colletotrichum lagenarium) i viroze. Truleţ ploda je rezultat prevelike količine oborina u završnom

dijelu vegetacije. Moguće je samo preventivno tretiranje preparatima. Na ţalost, jedina mogućnost

tretiranja gustog usjeva tikve je iz zraka, aerotretiranjem. Viroze predstavljaju novo, opasno oboljenje

uljane tikve, kaţe autor. Virusi koji napadaju uljanu tikvu sa sjemenom se ne šire. Zaraţavanje vrše

lisne uši koje čestice virusa prenose sa raznih korovskih i kultiviranih biljaka-domaćina. Tretiranje

protiv lisnih uši daje samo djelomičan rezultat. Krajnje rješenje je u otpornim sortama na kojima se

intenzivno radi ne samo kod nas već iu drugim zemljama. Imajući u vidu da se uljana tikva u principu

ne tretira nikakvim pesticidima, time se lako zadovoljavaju načela ekološke proizvodnje tj.. da se

proizvede sjeme uljane tikve bez ostataka kemikalija. U cilju valorizaciju ove komparativne prednosti

uljane tikve npr. na zapadnom tršištu nije dovoljna sama činjenica da se tijekom proizvodnje ne

30

provode kemijske mjere zaštite. U cilju "ozvaničavanja" ekološke proizvodnje nephodno je da se

proizvodnja odvija pod nadzorom sluţbe ovlaštene za izdavanje sluţbenog certifikata o ekološkoj

proizvodnji o čemu naši proizvođači često nisu dovoljno informirani. Naknadna certifikacija proizvodnje

nije moguća! Ţetva uljane tikve i sušenje zrna se obavlja na specifičan način.

mednas = Hladno prešano ulje

Tikvino ulje (krivo nazvano "bučino ulje" ili "ulje bundevskih koštica" opaska autora) dobiva se

procesom "hladnog cijeđenja" hidrauličnim ili puţnim prešama, dakle bez uporabe kemikalija. Ulje se

konzumira kao nerafinirano salatno ulje. Uljana tikva-golica je pogodnija za cijeđenje ulja od one sa

ljuskom jer daje veći prinos ulja a ovo ulje obično ima i viši sadrţaj vaţnih aktivnih tvari. Uljane pogače

koje ostaju nakon prešanja ulja iz sjemena tikve bogate su bjelančevinama. Meso tikve, zahvaljujući

sadrţaju celuloze, posjeduje purgativno djelovanje tj.. ulogu "čišćenja" organizma od otpadnih tvari.

Pored uloge "čišćenja" organizma, meso ploda tikve posjeduje i diuretično djelovanje, djeluje

umirujuće i olakšavajuće. U zimskom periodu, zahvaljujući vitaminima i mineralima, povećava se

otpornost organizma prema infekcijama, stječe se mentalna svjeţina i vitalnost. Beta-karoten ispoljava

antioksidativna svojstva čime se objašnjava pretpostavljeno antikancerogeno djelovanje mesa ploda

naročito bundeve i muskatne, pa i uljane tikve. Za izravno konzumiranje obično koristi prţeno zrno sa

ljuskom ali se ponekad, kao kuriozitet prţi i zrno bez ljuske. Grickanje prţenog zrna tikve (nazvane

"sjemenke" ili „špice“) je vrlo popularno na Balkanu iu bliskoistočnim zemljama. Ritmično uzimanje

zrna i njihovo grickanje smiruje ţivce, a ukusno jezgra je hranjivo zbog bjelančevina, ulja balastnih i

mineralnih materija koje se na ovaj način unose u organizam. Zrno tikve je bosebno bogat izvor

magnezija, fosfora, bakra, ţeljeza i mangana. Vaţan sastojak zrna tikve su proteini. Zrno tikve sadrţi i

određenu količinu E vitamina koji je poznati biološki antioksidans. Cucurbitin i L-triptofan su dvije

vaţne aminokiseline pronađene u proteinima zrna tikve. Cucurbitin pokazuje anti parazitsku aktivnost

u in vitro testu. Ovaj efekt je potvrđen u eliminiranju različitih parazita i ljudskog organizma što se

često javlja u Aziji i Africi. Najčešće spominjano ljekovito svojstvo tikve je vezano za blagotvorno

djelovanje tikvinog ulja pri regulaciji tegoba prouzrokovanih benignom hiperplazijom prostate (BHP).

Radi se o vrlo frekventnom benignom tumoru u muškaraca starijih od 50 godina, koji uzrokuje

raznovrsnu urinarnu simptomatologiju. Bolest se liječi operativno ili konzervativno. Konzervativno

liječenje se provodi različitim lijekovima kao i pomoćnim ljekovitim sredstvima, gdje spada i tikvino ulje,

piše dr. Berenji. Tikvino ulje za ovaj vid upotrebe se najčešće priprema od sjemena uljane tikve-golice.

Pretpostavljeni najvaţniji aktivni sastojci su fitosteroli. Delta-7-steroli se pripisuje posebno djelovanje

na regulaciju tonusa muskulature mjehura i ublaţivanje subjektivnih simptoma pri BHP.U cilju

prevencije ili ublaţavanja simptoma pri benignoj hiperplaziji prostate preporučuje se konzumiranje

suhog sjemena uljane tikve-golicekoje se samelje, zasladi medom i tako troši. Postoje i gotovi

biopreparata na bazi samljevenog sjemena tikve. Sličan učinak postiţe i redovnim grickanjem presnog

ili prţenog sjemena uljane tikve sa ljuskom ili uljane tikve-golice. Ipak, najbolji efekti se postiţu

konzumiranjem tikvinog ulja. Ovo se moţe ostvariti npr.. kao salatno ulje, ali iu savremenijem vidu

terapeutske primenekapsuliranog tikvinog ulja komercijalni pripravci "Granufink", "Prostafink",

31

"Peponen", itd..). Tikvin ulju se pripisuje svojstvo jačanja potencije, ubrzavanja postoperativne

rekovascencije i poboljšavanja općeg stanja organizma

Sadnja sjemena direktno u zemlju na otvorenom

Ako ţelite sijati sjeme direktno u zemlju na otvorenom, pričekajte da prođe opasnost od mraza na

vašem području. Sve zavisi od klimatskih uvjeta, no odprilike najbolje vrijeme za sadnju na otvorenom

je oko sredine svibnja ili kada prođe opasnost od mraza.

Sadnja sjemena u posudice kao presadnice

Ako ţelite pospješiti i ubrzati klijanje, sjeme se moţe namakati u mlakoj vodi oko 24 sata prije sadnje u

pripremljenu zemlju. Ukoliko ţelite posaditi biljke u posudice kao presadnice prije nego se posade na

otvorenom, tada je dobro imati na umu da biljke u njima ne bi trebale biti predugo, odnosno duţe no

što je to potrebno. Dugo razdoblje provedeno u malim posudicama će imati ozbiljne posljedice kada se

biljke naposljetku presade na otvoreni prostor jer će ostati u istom stanju duţe vremena prije nego što

nastave rasti i napredovati. Ne počinjite prerano, u većini slučajeva ne prije kraja travnja. Također je

potrebno obratiti paţnju na zaštitu mladih biljki od različitih, za njih štetnih kukaca, puţeva i slično.

Divovske bundeve

Sadnja divovskih bundeva vrši se isto kao i ostale tikvice i bundeve. Potrebna je dobro pognojena i

kvalitetna zemlja u koju se sadi. Zahtjeva puno vode, sunca, ali ne prejakog. Za što bolji rezultat

ostaviti samo jedan plod, ali koji nije preblizu korijenu jer bi veliki plod koji je preblizu korijenu mogao

iščupati biljku iz zemlje. Oprašivanje se vrši prirodnim putem (pčele, kukci, itd...). Za što bolji rezultat

oprašivanje moţete obaviti pomoću kista tako što ćete pelud sa muškog cvijeta (koji procvjetaju prije

ţenskih cvjetova) prenijeti na ţenski cvijet. Treba pratiti biljku kroz njen rast i uočavati je li moţda

došlo do kakvih biljnih oboljenja te ih sankcionirati što je prije moguće.