didaskalije 1. U antikoj Grkoj, zapisnici s kazalinih natjecanja. 2. U suvremenoj dramaturgiji, grafiki posebno istaknut dio dramskoga teksta. 3. U ranokranskom razdoblju, vrsta vjerskih pouka. osnovno znaenje grki: upute

inaice Didaskalien, Bhnenanweisungen (njemaki); didascalia, stage directions (engleski); didascalies (francuski); (didaskala) (grki)

1. Antike su didaskalije donosileime arhonta, podatke o svetkovini na kojoj je natjecanje odrano, imena dramskih pisaca, korega i glumaca, naslove izvedenih drama, popis lanova ocjenjivakoga suda i rezultate natjecanja. Aristotel je, koristei se takvim zapisnicima, sastavio fragmentarno sauvano djelo Didaskalije (popis drama i osnovnih podataka o izvedbama), a sline su tekstove sastavljali i aleksandrijski uenjaci, dok su rimski prireivai dramskih tekstova u didaskalije ukljuivali osnovne podatke o djelu i dramatis personae.2. U suvremenoj dramaturgiji, didaskalije su dio dramskoga teksta koji glumci ne izgovaraju, a grafiki je posebno istaknut (npr. kurzivom ili napisan u zagradama). esto se poistovjeuju sa scenskim uputama i katkad se nazivaju pomonim tekstom. Sadre niz informacija koje se odnose na glumca i njegovu izvedbu (upute za ulazak na scenu i izlazak s nje, upute o stasu, fizionomiji; maski, kostimu; redoslijedu govorenja i govornoj realizaciji replika; gestama, mimici te o interakciji s drugim likovima), te na scenu (upute o mjestu i vremenu radnje, scenografiji, rekvizitima, rasvjeti, glazbi i posebnim kazalinim efektima). Sadrajem posreduju izmeu dramskoga djela i uprizorenja te olakavaju itanje drame. Iako se didaskalije i tekst dijaloga i monologa uzajamno dopunjuju, njihov je odnos povijesno promjenljiv. Dramatiari su nerijetko bili ukljueni u pripremu uprizorenja (antiki dramatiari, Shakespeare, Molire), a informacije koje danas didaskalije konvencionalno sadre pokatkad su se namjerno unosile u govor likova (u tekstovima antikoga i elizabetinskoga razdoblja te francuskoga klasicizma). U XVIII. st. dolazi do usustavljivanja didaskalija zbog dramatiareve potrebe za uspostavom kontrole nad uprizorenjem i zbog sve izraenije tenje za jasnijim socijalnim i psiholokim profiliranjem likova, to kulminira s naturalistikom dramom. Poetkom XX. st. mnogi teoretiari i reformatori kazalita zagovaraju deliterarizaciju, tj. reteatralizaciju, privilegirajui autonomnost kazalinog umjetnikog djela (E. G. Craig, V. E. Mejerholjd, A. Artaud), pa je i redateljska praksa u XX. st. nerijetko obiljeena vrlo slobodnom scenskom interpretacijom dramskoga teksta i izvedbama koje namjerno zanemaruju autorove upute. Ovo naizgled sporedno obiljeje dramskih tekstova dobiva posebnu vanost u pojedinim djelima G. B. Shawa (ovjek i nadovjek Man and Superman, 1903) i M. Krlee (ciklus Legende, 19141933), u kojima se didaskalije mogu itati kao samostalan tekst posebne estetske kvalitete, teko uprizoriv na pozornici. U drugoj polovici XX. st. neki su dramatiari svoja djela u cijelosti ispisali od didaskalija (S. Beckett, in bez rijei I i II Act Without Words I, II, 1956; P. Handke, Dok nita nismo znali jedni o drugima Die Stunde da wir nichts voneinander wuten, 1992).Primjer:GIGA (iza kulisa, jako:) Marko! Marko! Marko! (Upadne na pozornicu, sva u zaprepatenju i iznenaenju, i radosnom nekom drhtaju i ludilu. Na sebi ima otkopanu krznenu kabanicu, u ruci eir i rukavice, a na nogama izme kaljae. Ona ne opazi odmah Marka jer ga sakriva lampa na stolu svojim irokim abaurom)Milan Begovi, Bez treeg (19311934)3. U ranokranskom razdoblju, vjerske pouke iz kojih se postupno razvila homilija.Usporediagon, dramatis personae, drama za itanje, homilija, koreg, paratekst, verbalna kulisa Literatura Pfister, Manfred. Das Drama. Theorie und Analyse. Mnchen 1994. (8. izd.) [Drama. Teorija i analiza, prev. Marijan Bobinac, Zagreb 1998.] Pavis, Patrice. Dictionnaire du Thtre. Paris 1996. (3. izd.) [Pojmovnik teatra, prev. Jelena Rajak, Zagreb 2004.]