1

1. UVOD

Katastrofa „Titanica“ u travnju 1912. g., kada je poginulo ili nestalo 1 517 od 2 223

putnika i članova posade, je povod vladi Velike Britanije 1913. g. za organiziranje

međunarodne konvencije o pitanjima sigurnosti ljudskih života na moru. Cilj donošenja ove

konvencije bio je unaprijediti standarde sigurnosti, posebno na trgovačkim brodovima.

U prvom djelu obrađene su osnovne konvencije koje uređuju pitanje sigurnosti na

moru, te osnove preživljavanja na moru.

U drugom dijelu posebno su obrađena sredstva za spašavanje kao što su brodice za

spašavanje te, te načini njihove upotrebe.

Na kraju su navedena i sva osobna sredstva za spašavanje koja se koriste na

trgovačkim i teretnim brodovima, te osnovnim uputama o pravilnom načinu korištenja

prsluka i koluta za spašavanje.

2. UVOD O SIGURNOSTI

U siječnju 1914. g. u Londonu je usvojena konvencija pod nazivom SOLAS -

International Convention for the Sa of life at sea - Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih

života na moru.

Tijekom godina zbog ubrzanog tehnološkog razvoja brodova, a i sve većeg

pomorskog prometa, konvencija je doživjela nekoliko revizija i to 1929., 1948. i 1960. g.

Danas je na snazi SOLAS konvencija iz 1974. g. koja obvezuje većinu država, a medu njima

i Republiku Hrvatsku.

Osim SOLAS konvencije, sigurnost plovidbe, uključujući zaštitu ljudi i okoliša,

obuhvaća još nekoliko međunarodnih konvencija koje je usvojila Svjetska pomorska

organizacija IMO - International maritime organization kojih je potrebno izdvojiti sljedeće:

STCW - International convention of training, certification and watchkeeping for

seafarer Međunarodna konvencija o standardima za izobrazbu, izdavanje svjedodžbi i

držanju straže pomoraca.

2

SAR - International convention of maritime Search and rescue - Međunarodna

konvencija o traganju i spašavanju.

COLREG - International regulations for preventing Collisions at Sea - Međunarodna

konvencija sprječavanju sudara na moru.

MARPOL - International Convention for the prevention of Pollution from ships -

Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja mora.

MERSAR - Merchant Ship Search and Rescue Manual bila je pripremljena u IMO-

u (Međunarodnoj pomorskoj organizaciji) već 1970. godine, a sadrži praktične upute za

osobe i jedinice koje sudjeluju u traganju i spašavanju kada pružaju ili kada traže pomoć.

Sukladno STCW konvenciji, Republika Hrvatska od 2002. g. u Pravilniku o

zvanjima i svjedodžbama osposobljenosti pomoraca uvodi „Poseban program temeljne

sigurnosti na brodu'“, propisan člankom 11. Pravilnika. Prema tom članku, svi članovi

posade kojima se na brodu povjeravaju poslovi glede sigurnosti i sprječavanja onečišćenja

mora moraju prije prvog ukrcaja na brod savladati program „Temeljne sigurnosti“.

Spomenute konvencije obuhvaćaju široki aspekt sigurnosti plovidbe u zaštiti ljudi i

imovine na moru. U utvrđivanju sposobnosti brodova za plovidbu, raznih kategorija i vrsta,

provodi se u primjeni međunarodno prihvaćenih tehničkih normi, tehnički nadzor, baždari

se brod, određuje se teretna linija te se na temelju tih postupaka izdaju isprave, knjige i

izvješća. Međunarodnim se pravilima propisuju uvjeti glede trupa i opreme trupa, strojnog

uređaja, električne opreme, automatizacije, plovidbenih svojstava, protupožarne zaštite,

sredstava za spašavanje, radioopreme, sredstava za navigaciju i sredstava za signalizaciju,

uređaja za rukovanje teretom, zaštite pri radu i smještaju posade, prijevoza putnika, prijevoza

tereta, zaštite okoliša. Propisuju se i uvjeti o podobnosti brodova, te kontejnera.

Osnovni uvjet za spašavanje na moru je njegova rentabilnost, odnosno da nije skuplje

od vrijednosti spašenog materijala. Izuzetak su ona spašavanja koja se poduzimaju iz

vojničkih, političkih ili humanitarnih razloga.

Izbor načina spašavanja određuju, uglavnom, priroda kvara i posljedice koje su time

prouzrokovane. Uzroci oštećenja i kvarova na moru mogu biti:

- nasukivanje broda,

- sudar brodova,

- teško more ili nevrijeme,

- oštećenje zbog neprijateljskog djelovanja,

- kvar pogona,

- kvar kormila i kormilarskog uređaja,

3

- greške i način smještaja u slaganju tereta,

- požar.

3. OSNOVE PREŽIVLJAVANJA NA MORU

4

Osnove preživljavanja na moru su uvježbanost i pripremljenost posade za izvanredne

situacije. Uvježbavanje napuštanja broda i poznavanje mjera protupožarne zaštite je dužnost

svakog člana posade brodu.

Osim uvježbanosti potrebno je znati postupke i radnje u slučaju:

- oglašavanja signala za okupljanje na mjestima gdje se nalaze plovila za

preživljavanje,

- naredbe za napuštanje broda,

- preživljavanja u moru izvan plovila za preživljavanje,

- preživljavanja na plovilima za preživljavanje.

U slučaju kada se brod mora napustiti, pravovremeno napuštanje samo je dio

uspješnog preživljavanja na moru. U vremenu od napuštanja broda do dolaska spasioca

preživjeli mogu biti izloženi različitim opasnostima.

Glavne opasnosti su:

- hladnoća,

- visoke temperature - opasnost od sunčanice i povećane potrebe za pitkom

vodom morska bolest,

- vatra i nafta u moru u blizini mjesta nezgode,

- morski psi,

- gubitak volje za preživljavanjem.

Nakon napuštanja broda najveće su opasnosti za preživjele, ovisno o mjestu nesreće,

hladnoća toplina, morska bolest, nafta u moru i morski psi, posebno u tropskim područjima.

Hladnoća je najveća opasnost koja prijeti preživjelima, veća čak i od nedostatka

hrane i vode. Osobi opasnost od hladnoće postoji ako se nesreća dogodila zimi u područjima

gdje prevladavaju niske temperature mora i zraka koje utječu na pad tjelesne temperature.

Smatra se da je normalna tjelesna temperatura čovjeka oko 370C. Ako temperatura tijela

padne ispod 350C, nastupa stanje hipotermije koja je glavni uzrok smrti osoba koje su morale

napustiti brod.

Osim hipotermije, hladnoća može izazvati ozebline, imerzijsko stopalo i smrzotine.

Ozebline su lokalna akutna oštećenja kože i potkožnog tkiva uzrokovana hladnoćom.

Obično zahvaća uši, prste i ponekad donje ekstremitete. Nastaju pri izloženosti temperaturi

okoline od 0° do 16°C. Oštećenje tkiva na stopalima.

Imerzijsko stopalo je oštećenje tkiva hladnoćom. Nastaje pri višesatnoj izloženosti

temperaturama ispod 10°C. Smrzotine su najteži oblik oštećenja tkiva uzrokovanog

hladnoćom. Najčešće zahvaćaju prste, uši, nos i obraze.

5

Smrzotine su kao i ozebline lokalna akutna oštećenja kože i potkožnog tkiva. Imaju

četiri stupnja ozljede ovisno o izloženosti osobe i zaštiti. Najteži je četvrti stupanj kada dolazi

do potpunog odumiranja smrznutih dijelova potkožnog tkiva.

U toplim klimatskim krajevima, posebno tropskim, najveća opasnost za preživjele je

toplina uzrokovana visokim temperaturama. Posljedice toga mogu biti sunčanica, opekline

od sunca, toplotni udar, toplinska iscrpljenost i dehidracija uslijed pretjeranog znojenja.

Sunčanica nastaje izlaganjem glave, a posebno potiljka visokoj temperaturi odnosno

utjecaju sunčeve topline. Kod sunčanice je koža suha, a osoba ima povišenu tjelesnu

temperaturu. Najteži slučajevi sunčanice dovode do nesvijesti, kome i smrti.

Opekline od sunca mogu zahvatiti sve dijelove tijela te variraju od prvog, najlakšeg

do trećeg, najteže stupnja ozljede.

Toplotni udar je vrlo sličan sunčanici s razlikom da ne mora biti posljedica direktnog

izlaganja suncu. Obično se javlja kao posljedica visoke vlažnosti zraka kada je otežano

znojenje. Nastupa naglo, kolapsom osobe i padom srčanog pritiska. U najtežim slučajevima

može doći do kome i smrti.

Toplinska iscrpljenost nastaje kao posljedica visoke temperature i vlažnosti zraka.

Uzrokovana je gubitkom tekućine i soli iz organizma.

Dehidracija je manjak vode u tijelu, nastaje gubitkom tjelesne tekućine uslijed visoke

temperature.

6

4. SUSTAVI ZA EVAKUACIJU I SPAŠAVANJE NA PUTNIČKIM I

RORO PUTNIČKIM BRODOVIMA

- Nakon potonuća trajekta Estonija, Međunarodni odbor za pom. sigurnost donio je

razoluciju kojom je revidirano Poglavlje 3 SOLAS-a.

- Ideja je bila prilagoditi sustav za evakuaciju putnika i zrakoplova na putničke, roro

putničke i vrlo brze brodove

- Cilj je brza i sigurna evakuacija velikog broja putnika u što kraćem vremenu

- U obzir su uzete specifičnosti navedenih vrsta brodova (velik broj putnika, visoko

nadvođe, mali broj profesionalnih pomoraca u odnosu na pomoćno osoblje)

4.1. ZAHTJEVI ZA SUSTAVE EVAKUACIJE PUTNIKA

- Evakuacija do 500 putnika u pola sata (30 min), ovisno o vrsti broda i broju

putnika.

- Jednostavna izvedba

- Mogućnost aktiviranja na mjestu postavljanja ili sa udaljenog mjesta

- Mogućnost da ga aktivira jedna osoba

- Normalan rad sustava pri 15°bočnog nagiba, vjetru od 6 Botora i visini volova od 3

m

4.2.2. GRANIČNI PRAG OŠTEĆENJA

- To je najveće oštećenje koje brod može pretrpjeti da bi se vratio u luku vlastitim

pogonom.

- Kada šteta ne prelazi granični prag oštećenja bitni sustavi moraju ostati u funkciji

tako da podržavaju normalan rad sustava unutar sigurnih područja (sigurnosnih ili

zaštićenih zona). To znači da nema potrebe za evakuacijom, već putnici i posada

ostaju na brodu.

- Granični prag oštećenja definira se za prodor vode (naplavljivanje) i požar

- Kod naplavljivanja granični prag oštećenja znači naplavljivanje bilo koje

pojedinačne vodonepropusne sankcije. razlika od normalnih uvjeta – umjesto da

samo pluta, mora i ploviti.

- Kod požara granični prag oštećenja znači gubitak prostora najbližeg granici

prostora kategorije A i susjednog prostora. (ako se ne širi dalje u 3.zonu – hitna

evakuacija)

7

- Iz postojećih propisa nije jasno radi li se o slučaju istovremenog naplavljivanja i

požara na brodu

- U slučaju požara bez istovremenog naplavljivanja brod mora biti sposoban vratiti

se u luku.

- Bitni sustavi moraju ostati u funkciji i podržavati normalan rad unutar sigurnih

zona. Trenutno nisu razvijeni propisi koji definiraju uvjete stabiliteta vezane za

siguran povratak u luku.

- Kada u slučaju požara dođe do prekoračenja graničnog praga brod mora biti tako

konstruiran da osigura minimalno 3 sata za sigurnu evakuaciju.

4.2.3. OSNOVNI SUSTAVI

Moraju osigurati operativno funkcioniranje broda u slučaju oštećenja, i tu spadaju:

- Porivni sustav (brzina 6 čv ili 8 bofora vjetra; jedna osovina mora raditi u slučaju

naplavljivanja ili požara)

- Kormilarski sustav (više razine upravljanja)

- Alternativni sustav (az i pod i jet pogon)

- Elektroenergetski sustavi (osigurati rasvjetu u nuždi, rasvjetu svih sustava u

evakuaciji)

- Komunikacijski sustav (dovoljan broj prijenosnih uređaja u punjača)

- Sustav brodskog razglasa (opcija rezervnog upravljanja iz sigurnosnih zona)

- Navigacijski sustav

- Protupožarni sustavi (javljači moraju raditi u susjednim zonama)

- Balansni ili kaljužni sustavi (za svaku zonu rad sustava neovisno o oštećenju

drugog dijela sustava)

- Svi ostali koji su važni za upravljanje i kontrolu nastanka štete.

- Svi ovi sustavi moraju raditi na propisanom minimumu zadovoljavanja potreba

sigurnosnih zona.

- Dio sastava već udovoljava novim propisima, dok će za određene sustave biti

potrebne preinake.

8

4.2.4. SIGURNA ILI ZAŠTIĆENA ZONA

- Je područje ili prostor tako organiziran da može prihvatiti sve osobe na brodu te ih

zaštititi od opasnosti za život i zdravlje

- Mora funkcionirati u slučaju požara, naplavljivanja

- U slučaju požara glavne vertikalne zone mora postojati barem 1 sigurna zona izvan

tog područja

Sigurna zona mora pružiti putnicima i posadi osnovne usluge koje uključuju:

- Higijenske potrebe

- Hranu i vodu

- Prostor za medicinsku skrb

- Zaklon i zaštitu od vremenskih nepogoda, toplotnog udara i hipotermije

- Svjetlost i ventilaciju

Sigurne zone mogu biti na nekoliko mjesta na brodu. Preporuka je da se nalaze u

boravišnim prostorima. Hrana može biti bilo koje vrste.

U zoni mora biti osigurano minimalno 3L pitke vode po osobi dnevno + voda za

pripremu hrane i voda za higijenske potrebe.

Zona mora imati jedan sanitarni prostor na 50 osoba. Mora biti tako dimenzionirana

da osigurava minimalan boravak od 12 sati.

Svaka osoba mora imati minimalno 2 m2 prostora. Uz brodsku bolnicu potrebno je

osigurati dodatne sanitetske prostore. Kapacitet ventilacije u zoni je 4,5 m3 na sat.

4.2.5. EVAKUACIJA I NAPUŠTANJE BRODA

Ako je zbog prekoračenja graničnog praga oštećenja zapovjeđena evakuacija i napuštanje

broda, u funkciji moraju ostati:

- Glavni požarni vod

- Sustav unutarnje komunikacije(bora protiv požara i obavijesti putnicima)

- Glavnina sustava za vanjsku komunikaciju

- Sustav za odvod vode koja se troši na gašenje požara

- Rasvjeta u nuždi (evakuacijski pravci, točke okupiranja, postaje za ukrcaj sredstva

za spašavanje i lokacije, opreme za spašavanje)

- Svi ovi sustavi moraju raditi minimalno 3 sata

9

5. PUTNIČKI PRIJEVOZ - KONCEPT „SIGURAN POVRATAK U

LUKU“

Rad na konceptu započeo je 2000.-te godine u okviru IMO-a. Razlozi za pokretanje jesu sve

veći broj putničkih brodova, porast njihovih dimenzija i broja putnika.

- Temeljni cilj koncepta je dizajnom brodova povećati razinu sigurnosti.

- Budući da se temeljne značajke dizajna nisu mijenjale više od 30 godina, IMO je

odlučio na temelju procjene novih rizika povećati razinu sigurnosti.

- U razvoju koncepta IMO je pokrenuo program procjena sigurnosti velikog

putničkog broda.

U sklopu programa razrađena je procjena postojećih propisa o sigurnosti putničkih brodova.

Rezultat istraživanja programa bila je preporuka da se osigura daljnji razvoj sigurnosnih

zahtjeva za velike putničke brodove. Zaključeno je da se moraju poboljšati postojeći sustavi

prema načelu, Brod je najbolja brodica za spašavanje.

Koncept predstavlja izazov za dizajnere, brodograditelje i klasifikacijska društva. Da bi brod

bio sposoban vratiti se u luku, određeni sustavi moraju nastaviti s radom u dijelu broda koji

nije zahvaćen nezgodom(požar ili prodor vode).

5.1. PRIMJENA KONCEPTA

Koncept je prihvaćen 2006. godine i odredbe su postale dio SOLAS-a (dio II-1 i dio II-2)

- Primjenjuje se na svim putničkim brodovima sagrađenim 01.07.2010. i kasnije,

uključujući brodove duljine od 120 metara i više, brodove sa 3 ili više glavnih

vertikalnih zona i na RORO putničke brodova

- Trenutno se pod okriljem Međunarodnog odbora za pomorsku sigurnost razvijaju

savjetodavni priručnici i kriteriji za siguran povratak u luku nakon naplavljivanja.

- Primjena koncepta ne znači ostanak putnika i posade na brodu pod svaku cijenu,

nego se definiraju uvjeti kada treba pristupiti evakuaciji.

- To ne znači da je zapovjedniku broda zabranjeno pristupiti evakuaciji ranije ili

kasnije u odnosu na propisane uvjete, nego mu se ostavlja pravo da prosudi ovisno

o konkretnom slučaju.

10

- Namjera je ostaviti putnike i posadu na brodu u sigurnoj zoni i omogućiti brodu

povratak u najbližu luku na vlastiti pogon.

- Konceptom se poboljšava sigurnost putničkih brodova.

- Svrha je definirati dizajn broda koji će omogućiti siguran povratak u luku. To znači

da je potrebno odrediti najveću štetu (granični prag oštećenja) koju brod može

pretrpjeti da bi se vratio u luku vlastitim pogonom.

- Granica početka evakuacije je granica najveće štete koju brod može pretrpjeti

- Kada šteta pređe tu granicu smatra se da je potrebno zapovjediti evakuaciju putnika

i posade.

11

6. PLOVILA ZA PREŽIVLJAVANJE

BRODICE ZA PREŽIVLJAVANJE-OPĆENITO

Prema definiciji, brodica je plovilo za preživljavanje koje može održati na životu

osobe u pogibelji od trenutka napuštanja broda do trenutka spašavanja.

Razlikujemo :

- otvorene brodice,

- djelomično zatvorene brodice,

- potpuno zatvorene brodice.

Brodice za preživljavanje nalaze se na sohama, rampama za spuštanje ili dizalicama

za spuštanje. Obično su postavljene na bokovima broda ili, ako je spuštanje slobodnim

padom, na krmi. Mjesta na kojima se nalaze moraju biti označena naljepnicom Svjetske

pomorske organizacije IMO.

Na teretnim brodovima kapacitet brodica mora biti dostatan za 100 % osoba na

brodu, dok i putničkim brodovima kapacitet brodica mora biti dostatan za 50% osoba. Za

preostali postotak osoba predviđene su splavi za spašavanje. Brodica za spašavanje ne smije

biti većeg kapaciteta od 150 osoba i manje dužine od 7,8 m osim za posebne manje brodove

te onda ne smije biti kraći od 4,8 m. Težina zajedno sa ukrcanim osobama i opremom ne

smije biti veća od 20 500 kg.

Brodice za preživljavanje izrađuju se od stakloplastike, materijala koji je vrlo

pogodan za održavanje. Izrađene su od triju dijelova: trupa, pokrova i klupa. Trup i pokrov

su vatrootporni. Opremljene su dizelski motorom s unutarnjim sagorijevanjem, uz alat za

manje popravke i osnovne rezervne dijelove. Na brodovima koji prevoze opasne terete

ugrađene brodice moraju biti vatrootporne s vlastitim sustavom za opskrbu zrakom. Na

brodici za spašavanje treba čitljivo i trajno označiti: broj brodice (na lijevoj strani parni

brojevi, a na desnoj neparni), dimenzije brodice i broj osoba koji se mogu smjestiti, ime i

luka pripadnosti broda kojem pripada brodica

Brzina brodice s posadom i opremom mora biti 6 čvorova, a ako se tegli splav s 25

osoba, 2 čvora.

Inventar brodice za preživljavanje nalazi se u spremnicima koji su smješteni ispod

klupa ili sjedišta tako da ne ometaju ukrcaj osoba prigodom napuštanja broda. Oprema

brodice za spašavanje:

12

- dovoljan broj plutajućih vesala, dva rezervna plutajuća vesla i jedno plutajuće veslo za

kormilarenje, rašlje koje moraju biti privezani za brodicu,

- dvije čaklje,

- upute za očuvanje života,

- kompas s kućištem, svijetleći ili opremljen sredstvom za osvjetljenje,

- jedno zavlačno (strujno) sidro sa sidrenim užetom trostruko dužim od brodice,

- dvije privezaljke duljine dvostruke udaljenosti između smještaja brodice i vodene linije,

ali ne manji od 15 m,

- dvije sjekirice i to po jedna na svakom kraju brodice,

- po 3 litre pitke vode po osobi u nepropusnim posudama ili samo 1 litru po osobi ako na

brodici ima aparat za pretvaranje morske vode u pitku,

- jednu nehrđajuću posudu za grabljenje vode sa uzicom,

- jednu nehrđajuću graduiranu posudu za pitku vodu,

- najmanje 10 000 KJ hrane po osobi upakirane da ne propušta zrak smještene u

vodonepropusne spremnike,

- četiri rakete s padobranom,

- šest ručnih baklji,

- dva plutajuća dimna signala,

- nepromočivu električnu svjetiljku pogodnu za signalizaciju Morzeovim znakovima,

rezervnim baterijama i žaruljom,

- jedno signalno zrcalo (heliograf),

- jedan primjerak ilustrirane tablice signala za spašavanje,

- jednu zviždaljku ili drugo zvučno signalno sredstvo,

- pribor za prvu pomoć,

- šest kompleta tableta protiv morske bolesti i jednu higijensku vrećicu za svaku osobu,

- nož na rasklapanje pričvršćen za brodicu konopom,

- tri otvarača limenki,

- dva plutajuća koluta za izbavljanje pričvršćena na plutajuće uže duljine najmanje 30 m,

- ručnu pumpu,

- pribor za ribolov,

- alat i rezervni dijelovi za motor,

- aparat za gašenje požara tekućeg goriva,

- reflektor koji je u stanju noću osvjetljivati objekt svijetle boje širine 18 m na duljinu od

180 m tijekom 6 sati uz neprekidan rad od najmanje 3 sata,

13

- jedan radarski reflektor,

- osobna sredstva za zaštitu od gubitka topline.

Pirotehnička sredstva

Raketa sa padobranom nakon ispaljivanja ide do visine od 300 m, te se aktivira

padobran i pada brzinom od 5 m/s. Gori crvenom svjetlošću 40 sekundi .Vidljiva je noću na

udaljenosti od 25 Nm, a danju 5 Nm.

Ručna baklja gori crvenom svjetlošću 60 sekundi. Vidljiva je noću 12,5 Nm, a danju

2,5 Nm.

Dimna kutija ispušta žuto-narančasti dim 4 minute. Namijenjena je privlačenju

pažnje zrakoplova u blizini, ne mogu se ugasiti kratkotrajnim uranjanjem u vodu i koristi se

samo po danu.

Ostala oprema sastoji se od kormila s rudom, konopa postavljenog oko cijele brodice

koji služi za pridržavanje, čepova za zatvaranje otvora za odvod kiše, uređaja za otpuštanje,

odbojnike na bokovima, svjetiljke pričvršćene vidljive 2 Nm na pokrovu i uređaja za ručno

ili automatsko izbacivanje vode. Ako je brodica samouspravljujuća, što znači da se nakon

prevrtanja vraća u početni položaj, opremljena je i rukohvatima koji služe za uspravljanje.

Na svakoj je brodici latiničnim slovima upisan broj, ime broda, luka upisa, kapacitet

osoba koji može ukrcati i dimenzije.

Otvorena brodica

Otvorene brodice nalaze se i dozvoljene su na brodovima koji su izrađeni prije 1. 7.

1986. g. Stariji tipovi brodica bili su izrađeni od drva, što je zahtijevalo često održavanje

zbog osjetljivosti drva. Inventar otvorenih brodica je isti kao i kod ostalih tipova brodica.

14

Slika 1: Otvorena brodica za spašavanje

Djelomično zatvorena brodica

Djelomično zatvorene brodice za spašavanje koriste se samo za putničke brodove i

redovitog su kapaciteta od 100 do 150 osoba. Ovakav tip brodice omogućava brži ukrcaj

osoba zbog većeg otvora na pokrovu što je posebno značajno za putničke brodove.

Pokrov ovakve brodice od čvrstog materijala postavljen je na najmanje 20 % dužine

od krme i pramca prema sredini. Središnji dio uređen je tako da se preko njega postavlja

pokrov sa čvrstom konstrukcijom na pramcu i krmi i potpuno prekriva osobe u brodici i štiti

ih od vanjskog utjecaja.

Otvori za ulaz – izlaz mogu se otvarati iznutra, omogućavajući nesmetano

napuštanje, cirkulaciju zraka i sprečavanju ulazaka vode. Sjedeća mjesta opremljena su

sigurnosnim pojasevima.

Slika 2: Djelomično zatvorena brodica za spašavanje

Zatvorene brodice za spašavanje

Svi brodovi, osim putničkih čija kobilica je postavljena poslije 01.07.1986. godine

moraju imati zatvorena brodice za spašavanje.

Ovakve brodice moraju omogućiti vodonepropusno zatvaranje i zaštitu osoba od

vanjskog utjecaja. Uređaj za spuštanje nalazi se u samoj brodici. Svako mjesto opremljeno

je sigurnosnim pojasom. Brodice su samouspravljujuće i vodonepropusne.

15

Slika 3: Zatvorene brodice za spašavanje

Brodice sa vlastitim sustavom zraka

Koriste se na brodovima što prevoze opasne terete koji u određenim uvjetima

ispuštaju ili stvaraju otrovne plinove.

Takav sustav mora omogućiti dovoljno zraka za normalno disanje maksimalno

dozvoljenom broju osoba za najmanje 10 minuta.

Za to vrijeme pritisak u čamcu mora biti veći od vanjskog da bi se spriječilo

prodiranje otrovnih plinova u unutrašnjost.

Pretpostavlja se da je 10 minuta dovoljno vrijeme da se brodica udalji od opasnog

područja.

16

Slika 4: Vatrootporne brodice sa vlastitim sustavom zraka i sustavom za

rasprskavanje morske vode

Vatrootporne brodice za spašavanje

Koriste se na tankerima gdje je povećan rizik od požara.

Brodice su opremljene sustavom za sigurno udaljavanje od broda, a sastoji se od

pumpe i sustava za oplakivanje vanjske površine zatvorene brodice morskom vodom.

Na taj način se sprečava povećanje temperature u unutrašnjosti brodice i omogućuje

se sigurno udaljavanje iz područja zahvaćenog vatrom.

Temperatura u brodici prilikom prolaska kroz područje u plamenu oko l0 minuta ne

smije biti viša od 60°C.

Brodice za prikupljanje – rescue boats

Brodovi koji plove u obalnom moru ne moraju imati rodicu za prikupljanje. Brodica

za prikupljanje može skupiti najviše 6 splavi. Teretni brodovi moraju imati najmanje jednu

brodicu za prikupljanje.

Brodica za spašavanje može zamijeniti brodicu za prikupljanje ako zadovoljava

uvjete.

Svi teretni brodovi, osim brodova koji su manji od 500 BT, moraju imati najmanje

jednu brodicu prikupljanje, dok putnički brodovi u međunarodnoj plovidbi moraju imati

najmanje dvije brodice prikupljanje. Brodovi manji od 500 BT koji prevoze manje od 200

putnika moraju imati jednu brodicu prikupljanje.

Brodice za prikupljanje zbog svojih manevarskih sposobnosti omogućavaju brzo i

uspješno spašavanje. Mogu biti krute, samonapuhavajuće (pneumatski) ili kombinirane

17

izvedbe, dimenzija od 3,8 do 8,5 metara, smještajnog kapaciteta za najmanje 5 osoba u

sjedećem i jednu osobu u ležećem položaju.

Slika 5: Brza brodica za prikupljanje na sohi za spuštanje

Motor koji se koristi može biti ugrađeni ili izvanbrodski motor i mora razviti brzinu

od najmanje 6 čvorova u razdoblju ne kraćem od 4 sata, te mora tegliti potpuno opterećenu

splav brzinom ne manjom od čvora. Ako je ugrađen benzinski motor, spremnici goriva

moraju biti zaštićeni od vatre i eksplozije.

Brodica za prikupljanje mora imati vlastiti uzgon ili uzgonske materijale, otporne na

djelovanje morske vode, nafte ili naftnih proizvoda, koji održavaju brodicu u plutajućem

stanju i kada je potpuno naplavljena.

Samonapuhavajuće brodice za prikupljanje, osim navedenih osobina, moraju biti

takve čvrstoće i izdrže dizanje i spuštanje potpuno opterećene brodice.

Brodice mogu biti izrađene od jedne ili dviju komora. Ako su izrađene od jedne

komore, ta komora mora biti podijeljena u najmanje pet odvojenih potkomora. Ovakva

izrada omogućava plovnost brodice pod punim opterećenjem i u slučaju oštećenja jedne od

komora. Izrada brodice mora osigurati 30 dana neprekidni boravka na moru i neograničen

boravak dok je smještena na palubi.

Brodica za prikupljanje mora imati:

- najmanje dva plutajuća vesla s pripadajućim rašljama,

- plutajući ispolac,

18

- plutajući konopac duljine 30 m, dovoljne čvrstoće za tegalj splavi za

spašavanje,

- vodonepropusnu svjetiljku s rezervnim slogom baterija i žaruljom, s

mogućnošću davanja Morzeovih znakova,

- zviždaljku,

- prvu pomoć u vodonepropusnoj kutiji,

- čaklju,

- nož s plutajućom drškom.

SREDSTVA ZA SPUŠTANJE ČAMACA ILI SPLAVI

Sredstva za spuštanje čamaca ili splavi, sohe moraju omogućiti spuštanje kod nagiba

broda od 20° i trima od 10°, a za brodove posebne namjene (tankere, kemikalce) zahtjevi su

još rigorozniji. Na nekim se brodovima čamci spuštaju iz svojih ležišta slobodnim padom

pri istim nagibima.

Sohe mogu biti:

- Gravitacijske sohe za spuštanje koriste težinu čamca ili splavi. Ova vrsta soha

može biti izvedena u obliku platforme s kotačima koja se prilikom spuštanja

pomiču prema boku broda ili se sustavom položaja čamac dovede u položaj iz

kojeg je omogućeno gravitacijsko spuštanje.

- Okretne sohe opremljene su posebnim navojima na kojima se sohe zajedno s

čamcem okreću u položaj za spuštanje.

- Posebne saonice za spuštanje čamca slobodnim padom - Free-Fall.

- Dizalice za spuštanje splavi čija je težina veća od 185 kg.

19

Slika 6: Saonice za spuštanje čamca slobodnim padom

SPLAVI ZA SPAŠAVANJE

Splavi za spašavanje su također plovila za preživljavanje. jednako kao i brodice za

preživljavanje, po definiciji su to plovila koja mogu održati na životu osobe u pogibelji od

trenutka napuštanja broda do trenutka spašavanja.

Splav za spašavanje mora biti tako izvedena da izdrži korištenje na vodi 30 dana u

svim uvjetima koji mogu vladati na moru. Nakon pada u vodu sa visine od 18 m splav i

oprema moraju zadržati svoju upotrebljivost, a ako se splav postavi na visinu veću od 18 m

iznad vodene linije onda mora izdržati bacanje s te visine. Za razliku od brodica, splavi

nemaju motor te slobodno plutaju pod utjecajem vjetra, struja i valova.

Prema konstrukciji razlikujemo:

- samonapuhavajuće splavi,

- krute splavi.

Samonapuhavajuće splavi (Inflatable liferaft)

Nalaze se u plastičnim spremnicima, na aluminijskim ili željeznim postoljima.

Mjesta na kojima nalaze moraju biti označena naljepnicom Svjetske pomorske organizacije

IMO. Broj splavi na teretni brodovima mora zadovoljiti kapacitet 100 % veći od broja osoba

na brodu, dok na putničkim brodovima kapacitet mora biti veći za 25 % osoba na brodu.

Najmanji kapacitet splavi je 6 osoba.

20

Samonapuhavajuće splavi izrađene su od gumiranog platna s najmanje dvije

odvojene komore. Dno splavi je dvostruko, izrađeno od vodonepropusnog materijala, a

pumpa se automatski i ručno. S unutarnja vanjske strane po obodu je pričvršćen plutajući

konopac koji služi za pridržavanje. Pokrov koji prekriva splav štiti osobe od atmosferskih

utjecaja. Na vrhu se nalazi svjetlo koje može biti stalno ili bljeskajuće.

Splavi koje su predviđene za primanje više od 8 osoba moraju imati najmanje dva

ulaza. Najmanje jedan ulaz mora biti opremljen rampom koja služi za pristup osobama koje

se nalaze u vodi. Ako ulaz splavi nije opremljen rampom za ukrcaj, mora imati jakobicu

(ljestve) za prihvat osoba iz vode.

U slučaju prevrtanja splav može okrenuti samo jedan čovjek u različitim vremenskim

uvjetima, pravilu se ove splavi aktiviraju slobodnim padom ili samooslobađanjem, osim onih

koje su teže od 180 kilograma i koje se spuštaju posebnim dizalicama.

Splav za spašavanje mora biti tako izvedena da izdrži korištenje na vodi 30 dana u

svim uvjetima koji mogu vladati na moru. Nakon pada u vodu sa visine od 18 m splav i

oprema moraju zadržati svoju upotrebljivost, a ako se splav postavi na visinu veću od 18 m

iznad vodene linije onda mora izdržati bacanje s te visine.

Svaki splav za spašavanje mora imati šator radi zaštite osoba od okoline i mora

zadovoljiti ove uvjete:

- unutarnji prostor mora štititi od vrućine i hladnoće,

- unutarnji prostor mora biti boje koja djeluje smirujuće na osobe u splavi,

- svaki ulaz treba jasno označiti, splav koji može - primiti više od 8 osoba mora

imati dva ulaza na suprotnim stranama,

- mora biti dovoljno zraka kada su zatvori zatvoreni,

- treba imati jedno okno za promatranje,

- treba imati uređaj za skupljanje kišnice,

- dovoljnu visinu da se u bilo kojem dijelu splava mogu smjestiti osobe u

sjedećem položaju.

21

Slika 7: Faze otvaranja samonapuhavajućeg splava

Krute splavi za spašavanje

Krute splavi1 nalaze se na kosim mjestima brodova kako bi kod aktiviranja

vlastitom težinom iskliznule u more. Glavni dijelovi su trup, dno i pokrov. Trup je izrađen

od čvrstog materijala, obično plastike. Na trup je spojen vodonepropustan pokrov s

džepovima za skupljanje kišnice. Dno splavi za spašavanje ne smije propuštati vodu i mora

održavati osobe iz vode i štititi ih od hladnoće. Dno splavi ima drvene podnice.

Slično kao i samonapuhavajuća, kruta splav ima na vrhu pokrova svjetlo, dva ulaza

s rampom i može je okrenuti samo jedna osoba. Ove se splavi rijetko upotrebljavaju jer

zauzimaju više prostora i podložnije su oštećenjima.

Barem jedan ulaz mora biti opremljen s krutom rampu za ukrcaj da omogući osobama

ukrcaj na splav iz mora.

Ulazi koji nemaju rampu za ukrcaj moraju imati ljestve za ukrcaj, najniži stepenica

koai se nalazi ne manje od 0,4 m ispod vodene linije splavi za spašavanje.

Stabilnost splavi kad je opterećena sa punim brojem osoba i opreme mora biti takva

da se može vući na brzinama do 3 čvora u mirnoj vodi.

1 International Life-Saving Appliance Code, IMO, Chapter IV: Survival craft, 1977

22

SUSTAVI ZA EVAKUACIJU I SPAŠAVANJE NA PUTNIČKIM I RORO

PUTNIČKIM BRODOVIMA

Tobogani i platforme MES (marine evacuation system)

Tobogan i platforma složeni su u kućištu koje se nalazi na mjestu za evakuaciju.

Aktiviranjem sustava tobogan i platforma spuštaju se slobodnim padom i napuhuju.

Otpuštaju se brodica za prikupljanje i splavi za spašavanje koje se privezuju za platformu.

Sastoji se od pet komponenta:

- Kontrole koje se koriste za pokretanje uređaja u slučaju nužde

- Aluminijski kontejner za slaganje montiran na palubi.

- Napuhavajući kosi evakuacijski tobogan.

- Pneumatska splav za spašavanje velikog kapaciteta (natkrivena ili otvorena).

- Vitlo pričvršćeno na brodu, koje drži splavi za spašavanje.

MES je jedini odobreni nezavisni sustav u svijetu koji evakuira putnike i članove

posade izravno u splavove velikog kapaciteta izravno sa broda preko kosog evakuacijskog

tobogana bez potrebe za bilo kakvim vitlom ili kompliciranom hidraulikom.

Za cijeli sustav dovoljna je jedna osoba sa minimalnom obukom koja može evakuirati

100 putnika u manje od 4 minute. Sustav može biti oslobođen ručnim upućivanjem ili

pomoću hidrostatskog uređaja.

Vrste sustava ovise o brodovima na kojima će se koristiti:

- Na vrlo brzim brodovima primjenjuje se mini – evacuation system. Namijenjen je

za visine od 1,5-4 m. Sastoji se od klizne staze i platforme. Klizna staza je otvorene

izvedbe a platforma služi kao otvorena splav za spašavanje. Ovisno o broju putnika

postoje izvedbe sa 1 ili 2 klizne staze.

- Na putničkim i RORO putničkim brodovima koriste se sustavi čiji su tobogani

zatvorene izvedbe u spiralnoj ili cik-cak formi, kako bi se spriječilo ozljeđivanje

putnika koji se evakuiraju.

- Sustave se atestira prema pravilima SOLAS-a najmanje 1 puta godišnje ili najdulje

svakih 17 mjeseci uz odobrenje administracije.

- Svaki sustav na brodu mora se aktivirati minimalno 1 puta u 6 godina. Zato se

vježbe evakuacije sa sustavom MES provode samo do faze prikupljanja putnika i

posade. Sustav se pregledava vizualno minimalno jednom mjesečno i o tome se

unose bilješke u brodski dnevnik.

23

Slika 8: Tobogan i platforma za spašavanje

Slika 8: Splav velikog kapaciteta

24

5. OSOBNA SREDSTVA ZA SPAŠAVANJE

U osobna sredstva za spašavanje spadaju:

- prsluk za spašavanje,

- kolut za spašavanje,

- termo zaštitna odjela,

- termo zaštitna sredstva.

Osnovna svojstva osobnih sredstava za spašavanje

- da su dobro građeni od dobrog materijala,

- ne smiju se oštetiti na mjestu smještaja pri temperaturi od -0 do +65°C,

- ako se trebaju uroniti u morsku vodu u vrijeme korištenja, moraju se moći

koristiti na temperaturi vode od -1 do +300 C,

- moraju biti otporni na truljenje, koroziju, morsku vodu, ulje, naftu i gljivice,

- vrlo uočljive boje na svim dijelovima,

- opremljen reflektirajućim materijalom.

PRSLUK ZA SPAŠAVANJE (LIFEJACKET)

Prsluk za spašavanje je osnovno osobno sredstvo za spašavanje čija je namjena

spriječiti utapljanje čovjeka koji se iznenada nađe u moru. U mirnom moru uzglavlje prsluka

podiže usta onesviještene osobe 12 centimetara iznad mora u roku od 5 sekundi.

Uporaba prsluka je vrlo jednostavna što omogućava da ga može obući najmanje 75%

osoba vremenu od 1 minute bez prethodnih uputa i pomoći. Nakon uputstva sve osobe mogu

obući prsluk u vremenu od 1 minute bez pomoći.

Prsluci za spašavanje nalaze se na teretnim i putničkim brodovima u kabinama

posade i putnika. Na putničkim se brodovima, osim u kabinama, nalaze i na palubi ili

mjestima za prikupljanje, na vidljivim mjestima. Mjesta na kojima se nalaze prsluci za

spašavanje moraju biti označena naljepnicom Svjetske pomorske organizacije IMO.

Broj prsluka za spašavanje na svim tipovima brodova mora biti dovoljan za sve osobe

na brodu. Posebni su zahtjevi glede dječjih prsluka kojih mora biti najmanje 10% od

ukupnog broja osoba na brodu ili svako dijete po jedan prsluk, zavisno što je veće. Broj

prsluka mora biti dovoljan za osobe na straži, zapovjedničkom mostu i u strojarnici kao i na

udaljenim stanicama plovila za preživljavanje.

Dodatni broj prsluka na putničkim brodovima mora biti najmanje 5% od ukupnog

broja osoba brodu. Ovi prsluci nalaze se na palubnim stanicama za prikupljanje.

25

Prema konstrukcijskim osobinama razlikuju se prsluci čiji uzgon ovisi o krutoj tvari

i prsluci napuhavanje. Prsluci na napuhavanje moraju imati najmanje dvije komore.

Napuhavanje može b automatsko, ručno i upuhivanjem zraka.

Osnovna razlika između ovih dviju vrsta je u tome što se osoba koja koristi prsluk

čiji uzgon ovisi krutoj tvari mora održavati na vodi, odnosno biti pri stanju potpune svijesti,

dok prsluci na napuhavanje održavaju dišne putove iznad površine mora i u slučaju da je

osoba onesviještena .

Prsluci su opremljeni reflektirajućom trakom, svjetlom (može biti bljeskajuće),

zviždaljkom i pojasom za vezivanje. Svjetlo može biti stalno ili bljeskajuće. Intenzitet svjetla

mora biti 75 svijeća, trajanje najmanje 8 sati. Ako je svjetlo bljeskajuće, mora biti

opremljeno prekidačem s ne manje od 50 bljeskova u minuti.

Slika 8: Prsluci za spašavanje kruti i prsluk na napuhavanje

Na prednjoj je strani prsluka latiničnim pismom upisano ime broda i luka upisa

(obaveza broda u međunarodnoj plovidbi), dok se na unutarnjoj strani nalazi atest nadležne

ustanove.

KOLUTI ZA SPAŠAVANJE

Koluti za spašavanje su sredstva koja služe za spašavanje jedne osobe.

Upotrjebljeni su prvi put 1770. godine.

Izrađeni su od čvrstog pluta ili nekog drugog sličnog materijala, presvučeni sa jakim

platnom. Radi bolje uočljivosti koluti su smješteni na pristupačnim mjestima na nadgrađu

broda.

26

Da bi se lakše uočio u moru kolut je opremljen dimnim signalom ili baterijskim

svjetlom, pričvršćenim za kolut konopom dužine 3,5 m.

Konvencija određuje da se na svakom boku broda putničkog ili teretnog mora biti

barem jedan kolut za spašavanje koji je opremljen konopom dugačkim najmanje 30 m ili

dvostrukom visinom od mjesta smještaja do vodene linije.

Slika 9: Kolut za spašavanje na nosaču

Kolut za spašavanje je osobno sredstvo za spašavanje čija je namjena spriječiti

utapanje čovjeka u vodi te označiti položaj osobe što spasiocima olakšava spašavanje.

Koluti za spašavanje nalaze se na plastičnim ili metalnim nosačima ili u posebnim

spremnicima, pravilno raspoređeni na obje vanjske strane nadgrađa broda. Radi lakšeg

korištenja ne smiju biti pričvršćeni za nosače, niti bilo koji drugi dio broda, tako da se u

slučaju potrebe jednostavno mogu bacit osobama u moru.

Mjesta gdje se nalaze koluti za spašavanje označena su simbolom (naljepnicom)

Svjetske pomorske organizacije IMO.

Broj koluta ovisi o vrsti i veličini broda. Minimalan broj koluta na teretnim i

putničkim brodovima prikazan je u tablici.

Teretni brod Putnički brod

Duljina u metrima Minimalan broj

koluta Duljina u metrima

Minimalan broj

koluta

27

< od 100 8 < od 60 8

100 < od 150 10 60< od 120 10

150 < od 200 12 180 < od 240 24

200> 14 240> 30

Tablica 1: Minimalni broj koluta na teretnim i putničkim brodovima

Najmanje dva koluta sa svjetlom moraju biti opremljena samoaktivirajućim dimnim

signalima. Dimni signali moraju ispuštati ravnomjerno dim vrlo uočljive boje

(žutonarančaste) najmanje 15 minuta kada pluta na mirnoj vodi. Ne smije se ekspanzivno

paliti niti davati plamen za vrijeme ispuštanja dima. Ne smije se gasiti na uzburkanom moru.

Mora ispuštati dim dok je potpuno uronjen u vodu za vrijeme ne manje od 10 s, te izdržati

bacanje s visine od 30 m.

Ovi koluti uobičajeno se nalaze u blizini zapovjedničkog mosta radi pretpostavke da

pad osobe u more biti najprije primijećen s mosta.

HYDRO-TERMO ZAŠTITNA ODIJELA

Hydro-Termo zaštitna odijela služe za sprečavanje gubitka topline tijela prilikom

plivanja u hladnoj vodi ili boravka u brodicama za preživljavanje u hladnim područjima.

Hydro-Termo zaštitna odijela moraju biti izrađena od vodonepropusnog materijala:

- može se u roku od 2 minute izvući iz torbe i navući skupa sa pripadajućom

odjećom i prslukom za spašavanje ako se nosi skupa s njim,

- ne podržava gorenje ili se nastavlja rastapati nakon što je bio potpuno zahvaćen

vatrom najmanje 2 sekunde,

- može pokriti cijelo tijelo osim lica,

- ima svojstva koja svode na najmanje moguću mjeru ili smanjuju pristup

slobodnog zraka do nogu osoba u odijelu,

- nakon skoka u vodu s visine od 4,5 m ne prodre voda u zaštitno odijelo.

Hydro-Termo zaštitna odijela opremljena su reflektirajućom trakom, rukavicama,

čizmama, kukom za podizanje osobe i kukom za svijetlo. Toplinske osobine odijela

omogućavaju da se tjelesna temperatura osobe ne spusti više od 2°C nakon šest sati boravka

28

u vodi pri temperaturi od 5°C. Ista osoba nakon sat vremena boravka u moru temperature od

5°C mora biti u stanju uzeti olovku i pisati.

Slika 10: Hydro-Termo zaštitna odijela

SREDSTVA ZA ZAŠTITU OD GUBITKA TOPLINE

Sredstva za zaštitu od gubitka topline po definiciji su vreća ili odijelo od

nepromočivog materijala s malom provodljivošću topline.

Sredstva za zaštitu od gubitka topline moraju pokrivati čitavo tijelo osobe koja nosi

prsluk osim lica. Dlanovi isto moraju biti pokriveni.

Moraju biti takvi da ga osoba može sama raspakirati i lako obući bez ičije pomoći u

brodici za preživljavanje, te omogućiti osobi da ga skine u vodi za najviše od 2 minute ako

je nemoguće plivati.

29

Slika 11: Sredstva za zaštitu od gubitka topline

30

6. ZAKLJUČAK

7. LITERATURA