FARMSKI UZGOJ JELENSKE DIVLJAI I MOGUNOSTI NJEGOVE PRILAGODBE S ASPEKTA DOBROBITI D. Konjevi, Z. Janicki, B. Krsnik, A. Slavica, K. Severin Uvod Kontrolirani uzgoj jelenske divljai predstavlja vrlo perspektivnu granu stoarske proizvodnje, karakteriziranu prvenstveno produkcijom kvalitetnog mesa, rogovlja u bastu i poeljnog genskog materijala za napuivanja lovita ili osnivanje novih uzgoja. Udomaivanje jelenske divljai s ciljem iskoritavanja odreenih poeljnih osobina te vrste zapoelo je jo u mezolitiku na podrujima Kine i Europe (H a i g h, 1995). Iako prema H a i g h u (1995) prvi podaci o farmskom uzgoju jelena u sjevernoj Americi datiraju jo iz 1877. godine, s pravom, intenzivnijom proizvodnjom ove divljai zapoelo se tek na Novom Zelandu 70-tih godina prologa stoljea. Prvotni zadatak takvih uzgoja bio je posjedovanje jedne priuvne populacije kojom se moe adekvatno odgovoriti na sve zahtjeve izvoznog trita divljai (W e s t a w a y, 1994). No, ubrzo je proizvodnja ive divljai za introdukciju i reintrodukciju u prirodna stanita, kao i za potrebe novih farmi u osnivanju, nadopunjena proizvodnjom divljai za meso i nusproizvode, meu kojima posebno mjesto zauzima rogovlje u bastu. U Europi pored kontroliranog uzgoja jelenske divljai postoje jo u znatnijem udjelu farme divljih svinja (Sus scrofa), a znatno ogranieno uzgoji muflona (Ovis musimon) te kao pokuaj, uzgoj amerikog bizona (Bison bison) u Francuskoj i Poljskoj (B a r t o i i l e r, 1994). Od toga, najpoznatije farme jelenske divljai nalazimo u Danskoj, Njemakoj, Italiji, Slovakoj, vedskoj, vicarskoj, ekoj, Francuskoj, Norvekoj i Poljskoj (B a r t o i i l e r, 1994). Gledano brojano, u Europi je danas zastupljeno preko 10 000 takvih farmi, od ega se kao vodei proizvoai spominju Njemaka i vedska sa oko 4 500 farmi u svakoj (K r o s t i t z, 1996; R e i n k e n, 1998). U Republici Hrvatskoj danas zapravo niti nema farmskog uzgoja krupne divljai (R a g u i G r u b e i , 1994). Odreeni poeci kontroliranog uzgoja divljai (Ilok, Baranja, Cerovljani) zaustavljeni su ratnim zbivanjima. Cilj ove rasprave je pruiti osnovne spoznaje o farmskom uzgoju jelenske divljai, a neto detaljnije progovoriti o pitanju dobrobiti i prilagodbe kritinih momenata u proizvodnji tom konceptu. Farmski uzgoj jelenske divljai Danas je u svijetu prisutno nekoliko modela uzgoja divljai koji se kreu od izrazito ekstenzivnog (jelen lopatar Dama dama kao prevladavajua vrsta) pa sve do uvelike intenziviranog pristupa (jelen obini Cervus elaphus). Iako intenzifikacija proizvodnje omoguava hranjenje potpunom krmom, uz poduzimanje mjera poput umjetnog osjemenjivanja i embriotransfera kako bi se osigurao najkvalitetniji genski materijal (F e n n e s s y i sur., 1994; P e a r s e i D r e w, 1998; A s h e r i sur., 2000), glas javnosti danas uvelike odreuje smjernice proizvodnje vlastitim zahtijevima za kvalitetom proizvoda i nainom na koji je steen (K r s n i k, 2000). Prema njima bi moderni uzgoj jelenske divljai trebao biti sve vie usmjeren na uzgoj u prirodnim uvjetima, nastojanjem da jeleni zadre izvorne, vrsno-specifine oblike ponaanja, naravno kroz podizanje stupnja dobrobiti u uzgoju. U preteito ekstenzivnim uvjetima uzgoja, preferiranim od strane javnosti, prehrana jelena bazirana je prvenstveno na ispai, pri emu se prihranjuju iskljuivo zimi, odnosno u nepovoljnim prehrambenim prilikama. Da bi se to i osiguralo, a da ne doe do unitavanja biljnog pokrova, neophodno je ustanoviti farme na neto veim povrinama. Tako je povrina od 30 ha rezervirana za male farme, a za srednje oko 80 ha (H a i g h i H u d s o n, 1993). Pri tome mogui broj jelena na 1 ha zemljita ovisi o namjeravanom nainu dranja, odnosno da li je rije o pregonskom dranju ili ne, kapacitetu tla, koliini dodane hrane te vrsti koju namjeravamo uzgajati. Tako bi, uz prihranu primjerice trebalo drati oko 5 lopatara na 1 ha. Ukupno raspoloivo zemljite tada treba pregraditi na manje boksove, na nain da svaki od

1

njih bude povezan hodnikom sa hvataljkom. Ograda boksa je mogua u nekoliko izvedbi. Svakako najuobiajenija i najjednostavnija je iana ograda (tzv. farmerska ica) s promjerom polja od 15 cm. Izuzetak ine boksovi za teljenje gdje ta polja moraju biti manja kako tele ne bi proguralo glavu ili dio tijela kroz njih i na taj nain nastradalo. Visina takve ograde je minimalnih 2,5 metra. U prizemnom dijelu ogradu je neophodno pojaati kako bi se smanjila mogunost proboja ograde, ali i ukopati da se sprijei ulaz drugih ivotinja izvana. Osim ovakve ograde mogue je postaviti i ogradu pod odreenim elektricitetom kako bi se jeleni drali podalje od ograde. Ova izvedba se naroito koristi kad su mujaci tijekom rike u susjednim boksovima (H a i g h i H u d s o n, 1993). Ogradu hodnika, kroz koje se divlja vodi u eljenom pravcu je uputno sagraditi od dasaka, na nain da u potpunosti onemoguava pogled kroz nju. Unutar ograde uzgojni prostor je podijeljen na nekoliko boksova razliitog izgleda i namjene. Posebnu pozornost valja posvetiti boksu za teljenje. Takav boks je uputno smjestiti u centar farme. Naime, telad je naroit mamac za sve grabeljivce pa je dobro telad zatititi s nekoliko boksova do vanjskog kruga farme. Ovo je posebno vano ako imamo na umu da pored postojee lisice i pasa bez nadzora, u unutranjosti Hrvatske danas sve vei areal zauzima i agalj (Canis aureus). Objekt za teljenje mora biti u blizini objekta za manipulaciju u sluaju oteanog poroda (dystocia), koji se vrlo esto javlja pri krianju pojedinih vrsta jelenske divljai (npr. jelen obini wapiti). Vrata koja iz boksa vode u hodnik dobro je pojaati punim daskama. Svrha dasaka nije poveavanje vrstoe, ve kako bi podsjetila prvenstveno starija grla na injenicu da su vrata zatvorena. Hodnik je u prosjeku irok oko 10-tak metara. Znaaj stresa i dobrobiti Svako premjetanje divljih ivotinja iz slobodne prirode u kontrolirane uvjete dranja i intenzivnog uzgoja nepovratno dovodi u pitanje njihov opstanak i homeostazu vlastitih funkcija, ali i odnosa sa okoliem (G r i f f i n, 1989). U samim poecima razvoja farmskih uzgoja hvatanje divljai u slobodnoj prirodi bez uporabe kemijskih imobilizatora i naknadno smjetanje u zatvorene prostore rezultiralo je pojavom zakova slinih fazi iscrpljenosti u opem adaptacijskom sindromu (S e l y e, 1936). Danas je poznato da takav izniman psihiki i fiziki stres nepobitno i razmjerno esto uzrokuje stanje akutne miopatije (M c A l l u m, 1985; M o n t a n e i sur., 2002). Unato svojoj jaini, hvatanje predstavlja samo prvi u nizu izvora stresa koji se dalje nastavljaju preko transporta, ali i svakodnevnih postupaka poput premjetanja u druge boksove i grupe, odvojenosti od majke, borbe za hranu i sl. Sam stres ima nebrojene uinke, koji ako ne uzrokuju izravno uginue rezultiraju padom otpornosti i pojavom bolesti. Dakle osim to uzrokuje izravne ekonomske tete kroz terapeutske zahvate na bolesnim grlima, smanjen prirast, reprodukciju i lou konverziju hrane, slabljenjem imunosnog statusa odreenih individua omoguava perzistenciju kliconoa u uzgoju. Da bi se to sprijeilo, zadovoljila javnost, ali i podigla kvaliteta ivota uzgajanih jelena, neophodno je prilagoditi uzgoj zahtjevima koncepta dobrobiti. Redovitu procjenu prikladnosti uzgojnog modela i razine stresa danas je mogue, pored metode sklonosti/averzije, provoditi i drugom neinvazivnom metodom baziranom na odreivanju razine metabolita kortizola u izmetu jelena (W a s s e r i sur., 2000). Prilagodba uzgoja konceptu dobrobiti Ograda boksa, parenje, teljenje i odbie Sam smjetaj jelenske divljai u podijeljene boksove ne predstavlja vei problem za njihovo zdravlje i produkciju (M o o r e i sur., 1985). Ipak, P o l l a r d i W i l s o n (2002) zakljuuju kako uestala probijanja ograde (i posljedina ozljeivanja) tijekom parenja, teljenja i dojenja upuuju na potrebu prilagodbe uzgoja s gledita dobrobiti. U razdoblju parenja glavni problem predstavlja potreba uspostavljanja dominantnosti pojedinih mujaka. Da bi se to izbjeglo, mujake s koutama namijenjene parenju ne treba postavljati u

2

susjedne boksove. Na taj nain sprjeavamo vizualni kontakt i nasrtanje na prepreke. Ostale mujake, koji ne sudjeluju u parenju i stoga se dre skupno u boksu, valja drati u znatno manjoj gustoi, kako bi inferiorni mujaci mogli uzmaknuti i na taj nain izbjei jae ozljeivanje. Uz to hranu treba izlagati na vie mjesta da bi joj svi jeleni mogli slobodno prii. Probijanje ograda od strane kouta neposredno pred teljenje, ali i teladi nakon poroda upuuje na neadekvatnost okolia. Neophodno je znati da koute zahtijevaju mirno i sigurno mjesto za teljenje, a telad ostavljaju skrivenu u travi (nemaju aktivne mirisne lijezde). Oba nagona ovise o raspoloivom prostoru i vegetaciji. U tom cilju P o l l a r d i D r e w r y (2002) predlau itav niz prijedloga, temeljenih na poznavanju biologije i etologije jelenske divljai, za podizanje dobrobiti u ovom periodu. Ti prijedlozi ukljuuju dostatnu veliinu boksa s raznovrsnom i neto obilnijom vegetacijom, ulaz breih kouta u boksove za teljenje znatno prije toga termina, kako bi se koute upoznale sa okoliem i uspostavile socijalnu strukturu te konano to manje uznemiravanja od strane ljudi. Drugi je problem odbijanje od sise. Samo odbie predstavlja itav niz izvora stresa, ukljuivi gubitak majine zatite, promjenu hrane, promjenu smjetaja i grupiranje sa drugom mladunadi. Da bi se smanjio stres pri odbiu kao prvu mjeru trebalo bi pomaknuti granicu odvajanja teladi od kouta sa uobiajenih 3-4 mjeseca na neto stariju dob. Nadalje, spominje se itav niz drugih postupaka koji ukljuuju odvajanje uz to manje ljudske intervencije (pomini boksovi i pridrueni boksovi), dodavanje nekoliko neovisnih odraslih jedinki, osiguranje sklonita i dr. (M o o r e i sur., 1985; B e a t s o n i sur., 2000; P o l l a r d i L i t t l e j o h n, 2000). Podizanje stupnja dobrobiti u ovom dijelu uzgoja doprinijelo bi postizanju boljeg prirasta, ali i vee otpornosti na bolesti te dobi, poput proljeva. Napuenost boksa i formiranje hijerarhijske strukture Osnovu smanjivanja stresa i izbjegavanja njegovih posljedica prigodom uspostavljanja socijalne strukture predstavlja pridravanje pravilne brojnosti unutar boksa. Prenapuenost boksa dovodi do ispoljavanja agresivnih oblika ponaanja, posljedinog ozljeivanja, ali i slabijeg prirasta posebice grla na niem stupnju hijerarhijske ljestvice (B l a n c i T h e r i e z, 1998). Nadalje, neophodno je jednom uspostavljenu strukturu boksa pokuati zadrati, jer svakim premjetanjem prisiljavamo jelene na ponovno uspostavljanje socijalne strukture. U tom su sluaju grla na niem stupnju hijerarhije u znatno nepovoljnijem statusu. elimo li poboljati stupanj dobrobiti u uzgoju, strukturu divljai za pojedini boks treba pomno izabrati. Koute valja drati u skupinama u kojima su jedinke ve naviknute jedna na drugu, a telad grupirati prema veliini. Mijeanje sa nepoznatim grlima ubrzava frekvenciju rada srca i potie agresivnost (A b e y e s i n g h e i G o d d a r d, 1998), to je oiti pokazatelj stresa i predstavlja izravan udarac za dobrobit. Formiranje matinih grupa kouta treba zapoeti to je ranije mogue obzirom na njihovu dob. Hranidba i napajanje Osiguranje kvalitativno i kvantitativno dostatne hranidbe jelenima ne smatramo posebnim problemom u ozbiljnom uzgoju. Naime, o ispravnoj hranidbi ovisi i produktivnost divljai, a samim time i ekonomska dobit uzgajivaa. Nadalje nedostatna hranidba okarakterizirana je kao jedan od imbenika individualne primljivosti organizma za bolest (Z a h a r i j a, 1968) pa je ve i prema tome cilj uzgajivaa smanjiti mogunosti pojave bolesti pravilnom prehranom. Za to jelenima treba osigurati dostatne koliine pae, po mogunosti i kroz sistem pregonskog napasivanja kao i dostatne koliine kvalitetne i higijenski ispravne dodatne krme. Jednu, razmjerno novu praksu predstavlja primjena odreenih sijanih trava s pozitivnim uinkom na rast i zdravlje divljai. Tako je uoeno da poveanje udjela pojedinih biljnih vrsta u prehrani divljai pokazuje povoljan anthelmintski uinak i smanjuje nunost tretiranja lijekovima (B a r r y i sur., 2002). Na ovaj nain, osim zadovoljavanja potreba za ''zdravim'' namirnicama, smanjuje se potreba za provedbom manipulativnih zahvata na divljai. Doziranje vode za pie ovisi o vremenskim prilikama, fiziolokom statusu i vrsti hranidbe. Pri tome valja paziti da se zadovolje potrebe jelena obinog za kaljuanjem.

3

Manipulacija i transport Jelene treba, prigodom premjetanja iz jednog u drugi boks ili do objekta za manipulaciju u eljenom pravcu usmjeravati pominim vratima. Hodnici za prolaz divljai trebaju biti iroki oko 10 metara i po mogunosti zavojiti. G r i g o r i sur. (1997) su ustvrdili da jeleni preferiraju takve hodnike u odnosu na ravne i uske. Ljudi koji sudjeluju u manipulaciji s jelenima moraju se kretati polagano i pri tome se samo povremeno, umjereno glasno javiti. Zatvorena vrata moraju biti jasno oznaena prepreka kako se divlja ne bi zalijetala u icu na njima. Manipulacija s ciljem provedbe odreenih zahvata na jelenima ukljuuje prvenstveno metodu ''crush''. Pri ovoj metodi jelene obuzdavamo pominom pregradom i na taj nain omoguavamo siguran pristup operatera do ivotinje, a uzrokujemo relativno mali stres (H a i g h i H u d s o n, 1993; D i v e r i o i sur., 1999). Kemijska imobilizacija je dobar, ali skup postupak, neprimjeren za obradu veeg broja divljai. Transport jelenske divljai, okarakteriziran od brojnih autora kao znaajan izvor stresa, zahtijeva potivanje odreenih smjernica kako bi se to je mogue vie smanjio stres po transportiranu divlja (K o n j e v i i sur., 2003a). Uklanjanje rogovlja u bastu Rogovlje u bastu mujaka predstavlja jednu od faza u ciklusu rasta roga svakog punoroca. Uklanjanje takvog rogovlja predstavlja sloen kirurki zahvat obzirom da je rije o visoko-inerviranom i prokrvljenom tkivu (W i l s o n i S t a f f o r d, 2002). Iako takvi rogovi predstavljaju znaajan izvor prihoda za svaki uzgoj, (ukoliko se prodaju kao sirovina za daljnju preradu) veina drava nije odobrila postupak njihova skidanja (W i l s o n i S t a f f o r d, 2002). Svakako je da ovo pitanje u nas treba rijeiti ve i prije osnivanja uzgoja, a u skladu sa potpisanim konvencijama o dobrobiti i moguim odrednicama Europske Unije. Zavrne pripomene Farmski uzgoj jelenske divljai predstavlja izrazito perspektivnu granu stoarske proizvodnje. Njen daljnji razvoj i isplativost ovisit e sasvim sigurno i o spremnosti uzgajivaa da podre koncept dobrobiti u uzgoju. Pri tome se valja rukovoditi osnovnom injenicom da dobrobit ne zahtijeva odustajanje od intenzivnog uzgoja, ve samo male zahvate u smislu njegove prilagodbe (K o n j e v i i sur., 2003b). Sama isplativost svake proizvodnje svakako ovisi o stavu javnosti prema njenim proizvodima. elju za ''zdravom namirnicom'' kontrolirani uzgoj divljai zadovoljava velikim dijelom, to je vidljivo i iz sastava i kvalitete mesa divljai. Drugi, izrazito bitan stav javnosti oblikovan je kroz elju da se svako proizvodno grlo uzgaja u to boljim ivotnim uvjetima. Isto to zahtijeva i koncept dobrobiti, odnosno postizanje sklada sa okoliem i osiguravanje ispoljavanja prirodnih oblika vladanja. Pri tome se treba voditi spoznajom da ono to je dobro ljudima ne mora biti u isti mah dobro i za ivotinje. Stoga, ovaj koncept zahtijeva dobro poznavanje biologije i etologije svake vrste divljai, ali i pravilno i objektivno interpretiranje injenica. Naravno da prilagodba uzgoja predstavlja i neto vea financijska ulaganja od zamiljenih, ali se u konanici isplauje uzgajivau. Naime, preventivni i terapijski zahvati u uzgoju esto su usmjereni ka saniranju posljedica stresa, ali isto tako potrebnom manipulacijom mogu uzrokovati i dodatni stres (W e i l b u r g, 1996). Prema tome podravanje koncepta dobrobiti uzgajivau se isplauje kroz optimalne produktivne performanse, unaprijeen zdravstveni status i kvalitetu trupova po klanju (M c I n e r n e y, 2002; P o l l a r d i W i l s o n, 2002).

4

LITERATURA 1. Abeyesinghe, S. M., Goddard, P. J. (1998): The preferences and behaviour of farmed red deer (Cervus elaphus) in the presence of other farmed species. Applied Animal Behaviour Science 56, 59-69. 2. Asher, G. W., Berg, D. K., Evans, G. (2000): Storage of semen and artificial insemination in deer. Animal Reproduction Science 62, 195-211. 3. Barto, L., iler, J. (1994): Game farming in Europe. In: Game farming in Europe. Proceedings of the Technical Consultation, Nitra, Slovakia, 14-17 September 1993. Food and Agriculture Organization of the United Nations, Rome, 23-49. 4. Barry, T. N., Hoskin, S. O., Wilson, P. R. (2002): Novel forages for growth and health in farmed deer. New Zealand Veterinary Journal 50 (6), 244-251. 5. Beatson, N. S., Judson, H. G., Campbell, A. C., Stevens, D. R., Drew, K. R. (2000): Recomendations for improving performance in deer production systems: Improving weaning liveweight and weaner liveweight gain. Proceedings of a Deer Course for Veterinarians, No 17, Deer Branch of the New Zealand Veterinary Association, 19-26. 6. Blanc, F., Theriez, M. (1998): Effects of stocking density on the behaviour and growth of farmed red deer hinds. Applied Animal Behaviour Science 56, 297-307. 7. Diverio, S., Morgante, M., Pelliccia, C., Lucaroni, A. (1999): Stress responses to different restraining procedures in farmed fallow deer (Dama dama). 4th International Deer Biology Congress, Kaposvar 30 june 4 july, 1998, Proceedings, Kaposvar, 322-325. 8. Fennessy, P. F., Asher, G. W., Beatson, N. S., Dixon, T. E., Hunter, J. W., Bringans, M. J. (1994): Embryotransfer in deer. Theriogenology 41, 133-138. 9. Griffin, J. F. T. (1989): Stress and immunity: A unifying concept. Veterinary Immunology and Immunopathology 20, 263-312. 10. Grigor, P. N., Goddard, P. J., Littlewood, C. A. (1997): The movement of farmed deer through raceways. Applied Animal Behaviour Science 52, 171-178. 11. Haigh, J. C., Hudson, R. J. (1993): Farming wapiti and red deer. Mosby Year Book, Inc., St. Louis, Missouri, USA. 12. Haigh, J. C. (1995): Exploitation and domestication of red deer commentary. Anthrozoos. 8, 206-216. 13. Konjevi, D., Janicki, Z., Slavica, A., Lazar, P. (2003a): Transport jelenske divljai s posebnim osvrtom na mogue probleme. Stoarstvo 57, 145-151. 14. Konjevi, D., Janicki, Z., Krsnik, B., Slavica, A. (2003b): Pitanje stresa i dobrobiti jelenske divljai u farmskom uzgoju. Veterinarska stanica 34 (5), 279-285. 15. Krostitz, W. (1996): The market for game meat. Fleischwirtschaft 76, 1029. 16. Krsnik, B. (2000): Dobrobit ivotinja. Drugi Hrvatski veterinarski kongres Cavtat 10-13 listopada 2000., Zbornik radova, Zagreb, 645-654. 17. McAllum, H. J. F. (1985): Stress and postcapture myopathy in red deer. Royal Soc. N. Z. Bull. 22, 65-72. 18. McInerney, J. P. (2002): Animal welfare: Ethics, economics and productivity. Proceedings of the New Zealand Society of Animal Production 62, 340-347. 19. Montane, J., Marco, I., Manteca, X., Lopez, J., Lavin, S. (2002): Delayed acute capture myopathy in three roe deer. J. Vet. Med. A. Physiol. Pathol. Clin. Med. 49, 93-98. 20. Moore, G. H., Cowie, G. M., Bray, A. R. (1985): Herd management of farmed red deer.In: Biology of deer production (eds. Fennessy, P. F., Drew, K. R.,). Bulletin 22, Royal Society of New Zealand, Wellington, New Zealand. 21. Pearse, A. J., Drew, K. R. (1998): Ecologically sound management: aspects of modern sustainable deer farming systems. Acta Veterinaria Hungarica 46, 315-

5

328. 22. Pollard, J. C., Littlejohn, R. P. (2000): Effects of management at weaning on behaviour and weight gain of farmed red deer calves. Applied Animal Behaviour Science 67, 151-157. 23. Pollard, J. C., Drewry, J. (2002): Calving environments for farmed red deer: A review of current knowledge and a pilot study on soil quality. Prceedings of a Deer Course for Veterinarians, No. 19, Deer Branch of the New Zealand Veterinary Association, 97-104. 24. Pollard, J. C., Wilson, P. R. (2002): Welfare of farmed deer in New Zealand. 1. Management practices. New Zealand Veterinary Journal 50 (6), 214-220. 25. Ragu, D., Grubei, M. (1994): Hunting fauna management in Croatia. In: Game farming in Europe. Proceedings of the Technical Consultation, Nitra, Slovakia, 1417 September 1993. Food and Agriculture Organization of the United Nations, Rome, 81-85. 26. Reinken, G. (1998): Deer farming an alternative method of environmentally sound pasture use (article in German). Z. Jagdwiss. 44, 78-84. 27. Selye, H. (1936): A syndrome produced by diverse nocuous agents. Nature 148, 84-85. 28. Wasser, S. K., Hunt, K. E., Brown, J. L., Cooper, K., Crockett, M. C., Bechert, U., Millspaugh, J. J., Larson, S. (2000): A generalized fecal glucocorticoid assay for use in a diverse array of nondomestic mammalian and avian species. General and Comparative Endocrinology 120, 260-275. 29. Weilburg, V. (1996): The prevention of antler growth in deer. MSc thesis, Massey University, Palmerston North. 30. Westaway, P. (1994): Deer farming in New Zealand. In: Game farming in Europe. Proceedings of the Technical Consultation, Nitra, Slovakia, 14-17 September 1993. Food and Agriculture Organization of the United Nations, Rome, 139-147. 31. Wilson, P. R., Stafford, K. J. (2002): Welfare of farmed deer in New Zealand. 2. Velvet antler removal. New Zealand Veterinary Journal 50 (6), 221-227. 32. Zaharija, I. (1968): Opa epizootiologija. kolska knjiga, Zagreb.

DEER FARMING AND POSSIBILITIES FOR IMPROVING THE REARING SYSTEM FROM THE POINT OF WELFARE Summary Deer farming is a perspective branch of stock-raising production, whose development is still expected in the Republic of Croatia. Level of success of such production will mostly depend on readiness of breeder to accept and include welfare concept in rearing system. Special emphasis of this paper is mainly on adjustment of some phases in rearing through changes in position, shape, size and stock density in paddocks. Extremely important fact is that by satisfying certain level of welfare breeder also improves financial return through improved productivity, animal health and carcass quality at slaughterhouse. The welfare concept does not demand abandoning of intensive dear rearing, but just its adjustment with goal of better and more proportional life of farmed deer. Key words: deer farming, welfare, rearing adjustment, Republic of Croatia

6

Dean Konjevi dr. vet. med., asistent-novak; prof. dr. sc. Zdravko Janicki, dr. vet. med., izvanredni profesor; prof. dr. sc. Boris Krsnik, dr. vet. med., redoviti profesor; dr. sc. Alen Slavica, dr. vet. med., vii asistent; Kreimir Severin, dr. vet. med., struni suradnik Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb, e-mail: dean.konjevic@vef.hr

7