I.DIO-FINANCIJSKA TRŽIŠTA

1.FINANCIJSKI SUSTAV

1.Financijski sustav- pojam i karakteristike

Financijski sustav je jedna od temeljnih sastavnica ekonomskog sustava zemlje. Financijski sustav zemlje je determiniran stupnjem razvijenosti ekonomskog i politickog sustava,kao i karakterom vlasnistva i drugim faktorima. Također postoji uska povezanost i determiniranost financijskog i realnog sektora. Svaki od njih reagira na promjene i poremecaje nastale u drugom sektoru. Tako , na primjer, politicke krize,ratovi,poslovni skandali i drugi faktori koji se vezu uz realni sektor imaju trenutne refleksije na financijski sektor i obrnuto,a promjene i poremecaji u financijskom sektoru se odražavaju na realni sektor.

Financijski sustav možemo definirati kao ukupnost nositelja ponude i potraznje financijskih instrumenata, sto zajedno s pravnim normama i regulacijom stvara pretpostavke za trgovanjem novcem i financijskim instrumentima. Financijski sustav, kao podsustav ekonomskog sustava, treba omogućiti rast i razvoj ekonomije, a funkcije financijskog sustava se ostvaruju preko financijskih tržišta.

Suvremeni financijski sustavi se pojavljuju u dva oblika, i to: bankocentrični financijski sustavi kojima dominiraju banke, i tržišno orijentirani sustavi s vrlo razvijenim tržištem kapitala. Bankocentricni financijski sustavi se oznacavaju kao „srednje-europski ili germanski model“ ,a trzisno orijentirani sustavi kao „anglosaksonsko-skandinavski model“.

2. Elementi financijskog sustava

Elementi financijskog sustava su: -financijska tržišta

-financijske institucije

-financijski instrumenti

-regulacija financijskih tržišta

3. Pojam i uloga fincijskih tržišta

Financijska tržišta predstavljaju prostor na kojem se nude i traže financijska sredstva, te na kojemu se, ovisno o ponudi i potražnji za tim sredstvima, formira njihova cijena. Uloga im je dakle alokacija financijskih sredstava. U širem smislu obuhvaćaju javni sektor, privatni sektor, stanovništvo i inozemstvo. Financijska tržišta su mehanizam putem kojeg se obavlja prijenos financijskih sredstava od financijski suficitarnih jedinica, ka financijski deficitarnim jedinicama.

4. Pojam i uloga financijskih institucija

Financijske institucije su posrednici na financijskim trzistima koji povezuju subjekte koji raspolazu s viškom financijskih sredstava , sa subjektima koji iskazuju potražnju za njima. Obuhvaćaju :

-banke - osiguravajuće kompanije - štedno-kreditne organizacije

- druge financijske institucije – mirovinske i investicijske fondove – financijske kompanije

5. Pojam i uloga financijskih instrumenata

Financijski instrumenti su tržišni materijal kojim se trguje na financijskih tržištima, a kao sinonim pojmu financijskih instrumenata rabi se pojam financijska aktiva. Financijska aktiva podrazumijeva neopipljivu imovinu koja u suštini predstavlja pravo na neki budući prihod. S druge strane, pojam financijske pasive implicira postojanje određene obveze u budućnosti; relevantan za emitente (kod obveznica). Financijski instrumenti u užem smislu su:

-vrijednosni papiri s fiksnim dohotkom(obveznice)

-vrijednosni papiri s varijabilnim dohotkom(dionice)

-izvedenice

6. Regulacija financijskih tržišta

Kako financijska tržišta imaju vrlo važnu ulogu u suvremenim ekonomijama, to se uloga države iskazuje u potrebi reguliranja određenih aspekata funkcioniranja ovih tržišta. U okviru svoje funkcije reguliranja, država potiče razvoj financijskih tržišta i institucija. U potrazi za većom sigurnosti poslovanja na financijskim tržištima, razvijaju se nove i usavršavaju postojeće regulative.

Potrebno je naglasiti da država, financijska tržišta i institucije djeluju interaktivno i utječu svojim djelovanjem jedni na druge.

7. Izravno i posredno financiranje ( financijska intermedijacija)

Izravno financiranje predstavlja prijenos financijskih sredstava unutar financijskog sustava obavljanjem transakcija izravno između financijski suficitarnih i financijski deficitarnih jedinica. Dakle, dužnici izravno posuđuju sredstva od kreditora prodajući im financijske instrumente.

Posredno predstavlja prijenos financijskih viškova posredovanjem financijskih institucija. Prednosti posrednog financiranja:

-investitori imaju na raspolaganju velik izbor financijskih instrumenata

-omogućena je disperzija rizika investiranjem u veći broj različitih vrsta fin instrumenata

-omogućava se kreiranje obveza i strukturiranje aktive s različitim, međusobno usklađenim dospijećima

-niži operativni i fiksni troškovi

-investitori imaju povjerenje u posrednike

-prinosi i sigurnost plasmana ovise o financijskom posredniku

8.Povezanost financijske i realne imovine

Financijska i realna imovina su povezane; od oba oblika imovine se očekuje generiranje prihoda vlasniku. Realnu imovinu čine zemlja, tehnologija, građevinski objekti, strojevi…, koji se mogu koristiti u proizvodnji roba i usluga. Financijska imovina ne doprinosi izravno stvaranju vrijednosti, nego vlasnicima daje pravo na dio dohotka koji je stvoren realnom imovinom. U tržišnim ekonomijama realna imovina se financira putem mehanizma financijskih tržišta. Dohoci vlasnika imovine se generiraju realnom imovinom. Dakle, dok realna imovina omogućuje stvaranje dohotka, financijska određuje raspodjelu dohotka na investitore, vlasnike financijske imovine.

13. Uloga financijske imovine

Financijska imovina ima dvije temeljne ekonomske funkcije:

-preko financijskih tržišta se obavlja transfer sredstava od onih koji raspolažu viškovima, prema onima kojima su potrebna financijska sredstva

-transfer sredstava vrši se na način da se redistribuira neizbježan rizik koji prati novčane tokove na subjekte koji traže i koji osiguravaju sredstva

Pored ove dvije primarne funkcije, imamo tri dodatne:

>interakcija kupaca i prodavača na financijskim tržištima određuje cijenu imovine kojom se trguje

>financijska tržišta su mehanizam koji investitoru osigurava prodaju financijske imovine

>financijska tržišta smanjuju troškove transakcija

2. FINANCIJSKA TRŽIŠTA

1. Funkcije financijskih tržišta

1) mobilizatorska podrazumijeva ulogu financijskih tržišta u prikupljanju i mobilizaciji slobodnih financijskih sredstava. Kroz mehanizam tržišta sva se slobodna novčana sredstva transferiraju od štediša-suficitarnih jedinica prema deficitarnim. Na ovaj način se formira i koncentrira kapital koji se zatim preko tržišta usmjerava u produktivne djelatnosti

2) funkcija povezivanja ponude i potražnje za financijskom imovinom koja omogućava povezivanje kupaca i prodavača različitih oblika financijske imovine, izravno ili putem posrednika

3) alokativna ili usmjeravajuća funkcija koja osigurava da se raspoloživi kapital usmjerava k subjektima i poslovnim aktivnostima koji iskazuju povoljne poslovne mogućnosti, odnosno u projekte koji su profitabilni. Na ovaj način se potiče razvoj gospodarstva i društva u cjelini, te financijska tržišta odlučuju o smjeru, dinamici razvoja i gospodarskoj strukturi

4) razvoja proizlazi iz alokativne funkcije. Svojim funkcioniranjem financijska tržišta osiguravaju gospodarski razvoj i izgradnju velikih, posebno infrastrukturnih projekata, koje bi bilo teško financirati iz drugih izvora

5) štedna funkcija se ogleda u činjenici da se na financijskim tržištima nudi širok izbor oblika štednje. Upravo kroz sposobnost financijskog sustava i tržišta da emitentima omoguće pribavljanje potrebnih sredstava kreiranjem različitih financijskih instrumenata, postoji mogućnost različitih oblika štednje i za pojedince i za poduzetnike i za državu

6) funkcija likvidnosti omogućava investitorima da svoja potraživanja brzo pretvore u novac kao najlikvidniji oblik aktive. Ova funkcija je determinirana stupnjem razvijenosti sekundarnih tržišta

7) funkcija smanjivanja i disperzije rizika dolazi do izražaja u zadnjim desetljećima s pojavom novih financijskih instrumenata,posebno derivata

Pored navedenih imamo još kreditnu funkciju, funkciju transparentnosti i javnosti, te određivanja realne cijene.

2. Klasifikacija financijskih tržišta

>>Prema vrsti financijskih prava koja proistječu iz financijskih instrumenta imamo „debt“ i „equity“ tržišta, odnosno tržišta dužničkih instrumenata ili tržišta duga i tržišta vlasničkih instrumenata.

>>Prema dospjelosti zahtjeva dijele se na financijska tržišta za kratkoročne dužničke instrumente-tržišta novca, i tržišta s dugoročnim rokom dospijeća financijske imovine-tržišta kapitala.

>>Klasifikacija na primarna i sekundarna

-Primarna su ona na kojima se javljaju nova izdanja, odnosno v.p. koji prvi put izlaze na tržišta. Na njima se obavlja emisija i plasman-prva kupoprodaja financijskih instrumenata. Primarna tržišta su posebno važna za emitente jer im omogućuju pristup financijskim sredstvima potrebnim za financiranje poslovanja. u ulozi izdavatelja na primarnim tržištima se pojavljuju država i državne agencije, lokalne vlade i korporacije. U postupku pripreme emisije korporacija angažira investicijskog bankara. Investicijski bankari posreduju između emitenata i investitora.

-Sekundarna su ona na kojima se obavlja druga i svaka naredna kupoprodaja izdanih financijskih instrumenata. Na sekundarnim se osigurava likvidnost v.p. što je jedna od osnovnih funkcija financijskih tržišta. Osnovna razlika između primarnih i sekundarnih je u tome što na sekundarnim emitenti ne ostvaruju nikakav novčani tok od kupaca, nego se samo mijenja vlasništvo nad v.p. sekundarna tržišta mogu biti kontinuirana i aukcijska.

>>Prema organizacijskoj strukturi imamo burzovna i izvanburzovna(OTC)

-Izvanburzovna ili paralelna (Over The Counter) nemaju fiksna mjesta za trgovinu nego su kupci i prodavatelji, odnosno njihovi posrednici, prostorni dislocirani, i međusobno uvezani računalnim sustavima. Funkcioniraju kao telekomunikacijska tržišta bez fizičkih i geografskih granica. Na njima se u pravilu trguje dionicama koje imaju viši stupanj rizika, jer se radi o emitentima koji nemaju visok bonitet. Predmet trgovine na OTC su i visokokvalitetni v.p. koji kotiraju na burzama. Najveće OTC tržište na svijetu je NASDAQ.

>> Prema isporuci financijske imovine , imamo spot („cash“) i terminska tržišta

Na spot tržištima odmah se realiziraju transakcije isporuke predmeta kupoprodaje,pri čemu „odmah“ znači u roku do 3 dana od dana zaključivanja posla. Na terminskim tržištima se radi s terminskim ugovorima, gdje se isporuka predmeta ugovora na neki budući termin.

>> Prema vrsti financijskih instrumenata,imamo tržišta osnovnih i tržišta deriviranih financijskih instrumenata. Osnovni financijski instrumenti su različite vrste obveznica i dionica, dok su izvedeni

financijski instrumenti , kako im sam naziv kaže, izvedeni, derivirani iz osnovnih financijskih instrumenata. Najpoznatije vrste deriviranih finan.instrumenata su forwards, futures i opcije.

3. Trendovi na globalnom financijskom tržištu

-internacionalizacija i globalizacija

-konkurencija

-institucionalizacija

-deregulacija

-informatizacija

-razvoj financijskih inovacija

>>Internacionalizacija i globalizacija su jedna od osnovnih karakteristika suvremenih financijskih tržišta. Mogu se definirati kao procesi integracije nacionalnih u internacionalno-svjetsko financijsko tržište. Internacionalna financijska tržišta omogućuju subjektima pristup potrebnim financijskim sredstvima izvan granica nacionalnih tržišta. Internacionalizacija i globalizacija omogućuju korištenje prednosti pojedinih tržišta zbog razlika u regulativi, poreznom tretmanu i drugim koristima. Najvažniji faktori koji su doveli do integracije financijskih tržišta su: deregulacija i liberalizacija tržišta u svjetskim financijskim središtima, tehnološke inovacije i institucionalizacija financijskih tržišta.

>> Konkurencija se ispoljava u stalnom porastu broja financijskih institucija i proizvoda koji međusobno konkuriraju na globalnoj razini.

>> Institucionalizacija je promjena od tržišta na kojima su dominirali individualni investitori ka tržištima na kojima dominiraju financijske institucije.

>> Razvoj finan.tržišta je sam po sebi uvjetovao procese deregulacije. Procesi deregulacije doveli su do različitih promjena: razvijaju se novi segmenti finan.tržišta, raste konkurencija u pruzanju novih usluga..

>>Tehnološki razvoj i informatizacija poslovanja su povećali integraciju i efikasnost. Suvremeni telekomunikacijski sustavi omogućavaju povezivanje tržišnih sudionika dislociranih u svijetu, na nacin da transakcija može biti realizirana u vrlo kratkom vremenu.

>> Pojava i razvoj financijskih inovacija se veže za početak 1970-tih godina, kada dolazi do razvoja novih financijskih instrumenata i proizvoda, koji su pridonijeli razvoju finan.tržišta.

4.Klasifikacija globalnih financijskih tržišta

Globalna financijska tržišta se s aspekta jedne zemlje mogu promatrati kao interna(nacionalna) i eksterna. Interna se sastoje od domaćih i stranih tržišta. Domaća su ona na kojima emitenti domicili zemlje izdaju v.p. i na kojima se obavlja trgovina tim v.p. Strana su ona na kojima se trguje v.p. emitenata koji nisu domicilni. Eksterna tržišta su internacionalna i ona omogućuju trgovinu v.p. s dvije različite karakteristike. Prvo, izdani v.p. se nude istovremeno u većem broju zemalja, i drugo, papiri se izdaju izvan jurisdikcije bilo koje pojedine zemlje. Npr. Eurotržište

Euroobveznice su obveznice čija valuta denominacije nije valuta zemlje u kojoj se obveznica prodaje. Imaju dospijeće od jednog, tri i šest mjeseci.

3. TRŽIŠTE NOVCA

1. Tržište novca

Tržišta novca su dio financijskih tržišta na kojima se traže i nude kratkoročna novčana sredstva, s rokom dospijeća do jedne godine. Imaju temeljnu zadaću opskrbiti banke i druge subjekte novcem i omogućiti njihovu likvidnost. Osim toga, omogućavaju i ukamaćivanje kratkoročnih viškova novca, čime se smanjuje oportunitetni trošak njegova držanja u likvidnom obliku.tržišta novca objedinjuju:

-tržišta žiralnog novca

-kreditna tržišta

-eskontna tržišta

-lombardna tržišta

-devizna tržišta

-tržišta kratkoročnih v.p.

Instrumenti tržišta novca su kratkoročni, lako utrživi dužnički v.p.: blagajnički zapisi ministarstva financija, središnje banke i poslovnih banaka, komercijalni zapisi, bankovni akcepti, certifikati o depozitu, sporazumi o reotkupu i drugi.

Glavni sudionici na tržištima novca su : centralne banke , poslovne banke, ministarstva financija, korporacije,investicijske tvrtke, tvrtke za trgovanje vrijednosnim papirima, i ostale financijske institucije.

2. Devizna tržišta

Devizna tržišta su dio financijskih tržišta na kojima se prema utvrđenim pravilima trguje stranim sredstvima plaćanja, usklađuju ponuda i potražnja za devizama i utvrđuje devizni tečaj. Temeljna funkcija deviznih tržišta je opskrbiti sudionike stranim sredstvima plaćanja. Devizni tečaj,koji je cijena strane valute izražena u domaćoj valuti, se formira na temelju kretanja ponude i potražnje za određenom valutom. Komericijalne banke su najvažniji sudionici deviznog tržišta ,one su „market makersi“ deviznih tržišta zato što su u svakom trenutku spremni kupiti i prodati devize po utvrđenoj cijeni.

3. Instrumenti tržišta novca

To su v.p. koji su izdani od strane središnje banke, države ili korporacije, s ciljem pribavljanja kratkoročnih sredstava. Imaju tri temeljne karakteristike:

>prodaju se u velikim denominacijama, zbog čega ovo tržište ima karakter veleprodajnog

>imaju nizak rizik od neplaćanja glavnice i kamate, jer su emitenti oni s visokim rejtingom

>imaju rok dospijeća do godinu dana, najčešće dospijevaju u intervalu od 7 do 120 dana

Vrijednosne papire tržišta novca možemo podijeliti na:

-v.p. države ili državnih institucija(državne obveznice, mjenice, blagajnički zapisi)

-v.p. centralne banke(blagajnički zapisi centralne banke)

-v.p. korporacija i drugih organizacija, akceptirani od strane ovlaštenih financijskih institucija(bankovni akcepti)

4.TRŽIŠTA KAPITALA

1.Tržišta kapitala

Tržišta kapitala su financijska tržišta na kojima se formira i realizira ponuda i potražnja za dugoročnim financijskim sredstvima i trguje dugoročnim sredstvima-kapitalom i v.p. dugoročnog karaktera. Na ovim tržištima se investicijska sredstva osiguravaju putem emisije v.p. dugoročnog karaktera-dionica i obveznica. U najširem smislu razlikujemo:

-kreditna tržišta

-tržišta vlasničkih v.p.(dionica)

>Kreditna obuhvaćaju tržišta dugoročnih kredita i tržišta v.p. dugoročnog karaktera-obveznica. U okviru kreditnih tržišta su se razvila hipotekarna tržišta.

>Tržište dionica je drugi bitan dio strukture tržišta kapitala, a trgovanje može biti običnim i preferencijalnim dionicama.

2. Sudionici na tržištima kapitala

Na tržištima kapitala se sučeljava veliki broj sudionika koji formiraju ponudu i potražnju, a mogu se svrstati u 4 skupine:

-investitori i vlasnici kapitala

-poduzetnici i korisnici kapitala

-financijski posrednici na tržištima kapitala

-država

3. Hipotekarna tržišta

Hipotekarna tržišta(mortgage market) su poseban segment tržišta kapitala na kojima se formira ponuda i potražnja za hipotekarnim kreditima i hipotekarnim založnicama. Na njima se trguje dugoročnim v.p., uz zalog nepokretnih stvari, zbog čega su usko povezana s tržištem nekretnina. Znači da se na hipotekarnim tržištima trguje potraživanjima osiguranim hipotekama. Institucionalnu strukturu hipotekarnih tržišta čine: -kreditori primarnih hipotekarnih tržišta

-institucije refinanciranja

-investitori koji plasiraju kapital u v.p. na tržištu

Dva su modela organizacije, a to su američki s razvijenim sekundarnim tržištem i državnim agencijama, i drugi je europski u kojem dominiraju poslovne banke i štedno-kreditne organizacije.

4. Sekuritizacija

Sekuritizacija predstavlja financijsku inovaciju kojom se kreira novi v.p. osiguran hipotekarnim kreditima, kojim se zatim trguje na sekundarnim tržištima. U SAD-u imamo tri oblika sekuritizacije hipotekarnih kredita: pass-through v.p., hipotekarne obveze osigurane zalogom, te obveznice osigurane hipotekarnim kreditom

Sekuritizacija je proces kreiranja novih v.p. na temelju financijskih instrumenata koji po naravi nisu v.p. Sekuritizacija označava transformaciju inače nelikvidnih financijskih sredstava u v.p. kojima se može trgovati na tržištu kapitala, odnosno transformaciju neutrživih u utržive financijske instrumente. Može biti klasična i sintetička. Klasična je aranžman u kojemu se grupiraju slične vrste potraživanja, po osnovu odobrenih kredita, a zatim se takva potraživanja prodaju subjektima koji na temelju njih izdaju nove v.p. sintetička je aranžman u kojemu se vrši prijenos kreditnog rizika pomoću kreditnih izvedenica ili garancija na posebne organizacije. Sudionici sekuritizacijskih transakcija su: inicijator-prvi vlasnik potraživanja, izdavatelj v.p., serviser, osiguravatelj likvidnosti, osiguravatelj od kreditnog rizika.

5. BURZA KAO INSTITUCIJA TRŽIŠTA KAPITALA

1.Burze vrijednosnica

Burze vrijednosnih papira su specijalizirana tržišta kapitala na kojima se vrši kupovina i prodaja v.p. dugoročnog karaktera. Burze predstavljaju organizirani prostor na kojem se po unaprijed utvrđenim pravilima, obavlja kupovina i prodaja određene standardizirane vrste robe. Na burzama se svakodnevno sastaju emitenti, investitori i profesionalni posrednici. Burze se poistovjećuju sa sekundarnim tržištima, iako se sekundarna sastoje iz više tržišta: službenih i neslužbenih. Imamo tri tipa burzi: anglo-saksonski, kontinentalni i mješoviti. Prema predmetu trgovanja imamo promptne i terminske burze.

II.DIO – FINANCIJSKE INSTITUCIJE-POSREDNICI NA TRŽIŠTIMA

1.FINANCIJSKE INSTITUCIJE

1. Pojam financijskih institucija

Financijske institucije su posrednici u transferu financijskih sredstava između kućanstva,poduzeća, države. Mogu se definirati kao financijske organizacije koje osiguravaju financijske usluge i proizvode,ili čija se imovina sastoji od finan.instrumenata.

Glavna zadaća financijskih institucija iskazuje se u prikupljanju slobodnih novčanih sredstava s jeddne strane i usmjeravanju prikupljenih sredstava u financijske plasmane s druge strane.

Najvažniji izvori sredstava finan.institucija su : depoziti, krediti, emisija vrijednosnih papira, udjela, prodaja polica osiguranja i drugi.

2. MEĐUNARODNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE

3. FINANCIJSKE INSTITUCIJE EUROPSKE UNIJE

4. NACIONALNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE

1. Nacionalne finanancijske institucije (podjela)

1. Središnja banka

2. Depozitne-štedne institucije

3. Nedepozitne financijske institucije

>> ugovorene štedne institucije

>>investicijski fondovi ,finan.kompanije i konglomerati , državne i od strane države sponzorirane finan.institucije , brokeri i dileri, ostale financijske institucije

2.Bankovne i ne-bankovne financijske institucije

Klasifikacija ne bankovne i ne-bankovne financijske institucije je izvršena iz razloga što su banke najznačajnije financijske institucije koje primaju novčane depozite stanovništva i svih drugih sektora, te na temelju deponirane štednje pravnih i fizičkih osoba odobravaju kredite tim istim sektorima. Sve ostale institucije na financijskom tržištu zovemo ne-bankovne, iz razloga što im temeljni posao nije primanje depozita i odobravanje kredita.

3.Depozitne i ne-depozitne financijske institucije

Klasifikacija je izvršena prema vrsti poslova kojima se financijske institucije dominantno bave.

Depozitne institucije su: komercijalne banke, štedne i kreditne udruge, štedionice i kreditne unije. Sve ove institucije su financijski posrednici koji primaju depozite, a prikupljena sredstva plasiraju o obliku kredita. Od ostalih financijskih institucija se razlikuju po tome što putem kreditne aktivnosti sudjeluju u procesu umnažanja novca, pa su zbog toga pod strogim nadzorom središnje banke.

Ne-depozitnim financijskim institucijama smatraju se sve koje ne kreiraju obveze primanjem depozita. U ne-depozitne spadaju ugovorne štedne institucije, fondovi zajedničkog investiranja, leasing i factoring tvrtke, garantne agencije… no, najvažniji sudionici u ovoj skupini su: osiguravajuće kompanije, mirovinski fondovi i investicijski fondovi kao institucionalni investitori.

4. Tipovi financijskih institucija

Imamo 3 različita tipa institucija. To su:

>> kreditne institucije – Kreditne institucije obuhvaćaju brojnu skupinu institucija čija je zajednička karakteristika da plasiraju sredstva u obliku kredita poduzećima, stanovništvu i državi. Prvi tip kredit.institucija su komercijalne banke. Banke formiraju svoje izvore sredstava pretežito iz depozita stanovništva , poslovnog sektora i države , a zatim ta sredstva plasiraju na tržištima. Drugi tip su štedionice. One financijski potencijal formiraju iz prikupljenih štednih uloga i oročenih depozita građana. Prikupljena sredstva štedionice plasiraju u različite oblike kredita. Treći tip su financijske kompanije. One su kreditne, ali nisu i depozitne institucije.

>> Institucionalni investitori – Oni sredstva prikupljaju u nedepozitnim oblicima,tj.razlicitim oblicima ugovorene štednje i emisijom dionica i udjela,te ih plasiraju u vrijednosne papire i druge oblike imovine. Najznacajniji oblici su : osiguravajuće komplanije, mirovinski fondovi , investicijski fondovi.

>> Burzovne tvrtke i investicijske banke – Burzovne tvrtke financijske institucije koje se bave poslovima na primarnim i sekundarnim tržištima kapitala. Investicijske banke obavljaju poslove emisije i plasmana vrijednosnih papira za svoje klijente na primarnim tržištima.

5. Centralno bankarstvo

Centralna banka je temeljna financijska institucija novčanog sustava. Za razliku od poslovnih banaka, nije profitno motivirana, nego se rukovodi gospodarskim interesom države.

Temeljne funkcije središnje banke su:

1) emisija novčanica2) reguliranje količine novca u opticaju3) kontrola kreditne aktivnosti komercijalnih banaka4) reguliranje plaćanje prema inozemstvu5) održavanje likvidnosti banaka6) poslovi za račun države7) suradnja s međunarodnim financijskim institucijama8) poslovi analize,statistike i objavljivanja podataka

6.Suvremene funkcije banaka

Za novije doba veže se sljedeće vrste bankovnih poslova:

-odobravanje potrošačkih kredita

-financijsko savjetovanje

-upravljanje gotovinom

-ponuda opreme na leasing

-financiranje visoko-profitabilnih projekata visokog stupnja rizika

-usluge osiguranja

-usluge investiranja u v.p.

-usluge investicijskih fondova

Kreiranje novih bankovnih usluga je kontinuirani proces koji se intenzivira s porastom konkurencije financijskih institucija i razvojem tehnologije koja olakšava pristup potrošaču.

7. Okrupnjavanje banaka

Do okrupnjavanja dolazi zbog lakšeg obavljanja poslova, veće profitabilnosti, boljeg poreznog tretmana, lakšeg međunarodnog poslovanja i sl. oblici okrupnjavanja su:

>Bankovni holding-jedna banka posjeduje kontrolni paket dionica ili većinski udjel u drugoj ili više drugih banaka ili financijskih institucija. Prema američkom zakonu, bankovni holding je svaka kompanija koja kontrolira banku izravno ili posredno, s najmanje 25% dionica s pravom glasa,na bilo koji način utječe na izbor većinskog dijela banke i sl.

>Bankovni konzorcij-način okrupnjavanja banaka ugovornim povezivanjem radi ostvarivanja nekog velikog projekta, koji nijedna banka sama ne može realizirati. Osniva se s određenim ciljem i djeluje samo dok se taj cilj ne ostvari. Svaka banka zadržava svoju samostalnost, a u konzorcij udružuju dio kapitala, kadrove, poslovne veze, bankovnu infrastrukturu i druge potrebne elemente.

>Multinacionalne banke-širi oblik udruživanja banaka i kapitala iz više zemalja, koje predstavljaju dio globalnih integracija. Obavljaju sve bankovne poslove.

>Bankovni sindikat-grupa banaka koje odobravaju sindicirani kredit, kada svaka od njih participira u dijelu tog kredita. Bankovnim sindikatom se naziva i grupa investicijskih banaka koje prema sporazumu upisnika, kupuju novo izdanje vrijednosnica velike vrijednosti od emitenta s ciljem njihove prodaje na primarnom tržištu.

8. Štedne institucije

Štedne depozitne institucije obuhvaćaju 3 skupine institucija: štedionice , štedno- kreditne institucije, i kreditne unije. Sve one su slične međusobno i sliče poslovnim bankama, jer obavljaju poslove koji imaju karakter bankovnih poslova. Ipak, ne pripadaju grupi banaka jer imaju drugačiji postupak osnivanja i rada.

1) Štednionice- Štedionice su osnivane na principu uzajamnosti i s motivom međusobne pomoći. Sudionici su na financijskim tržištima, vode račune malih i srednjih poduzeća ,sudjeluju u platnom prometu. Pod oštrim su nadzorom države. Odobravaju potrošačke, stambene i druge vrste kredita svojim članovima, a viškove plasiraju u različite plasmane.

2) Stedno-kreditne udruge- Sredstva prikupljaju u obliku stednih uloga i emisijom vrijednosnih papita.

3) Kreditne zadruge- Kreditne zadruge su manje štedne institucijeje u vlasništvu ćlanova štediša. U pravilu imaju porezne olakšice. U kredtine zadruge se udružuju stanovnici sela, grada,

radnici, studenti i druge skupine. Njihova temeljna uloga je odobravati kredite samo članovima zadruge.

4) Poštanske štedionice- Poštanske štedionice uspjeh temelje na raširenosti poštanskih šaltera, sigurnosti za malog štedišu..

5) Stambena društva- Stambena društva imaju osobine štedno-kreditne institucije, hipotekarne banke i fondova zajedničkog investiranja.Prikkupljaju štednju pojedinaca i doobravaju stambene kredite osigurane hipotekom.

9. Mirovinski fondovi

Mirovinski fondovi su vrsta ugovorne štedne organizacije i jedna su od najznačajnijih ne-depozitnih financijskih institucija. Raspolažu velikim iznosima financijskih sredstava koja prikupljaju uplatama-doprinosima članova za vrijeme trajanja radnog vijeka i osiguravaju im redovne mjesečne isplate poslije odlaska u mirovinu. Mogu se osnivati kao privatni i državni.

U BiH fondovi djeluju na principu „generacijske solidarnosti“, gdje se uplate zaposlenih koriste za isplatu mirovina trenutno umirovljenih. Druge zemlje se pak, izvršile reformu mirovinskog osiguranja. Nisu transformirani, a potrebita reforma mirovinskog sustava treba stvoriti uvjete za izrastanje ovih institucija u financijske posrednike na tržištu kapitala.

10. Investicijski fondovi

Investicijski fondovi su institucionalni investitori koji indirektnim investiranjem zadovoljavaju potrebe individualnih investitora. Njihov rad se temelji na zajedničkoj investicijskoj shemi koja omogućava svakoj osobi da na temelju uloga sudjeluje u raspodjeli dobiti koja se ostvaruje aktivnim upravljanjem portfeljem fonda. Pojavljuju se u dva osnovna oblika:

OTVORENI-osnivaju ga menadžerske grupe i depozitne banke ili skrbnici. Organizirani su kao korporacije ili „trust“ institucije. Vlasnici udjela u fondu u svakom trenutku mogu prodati svoje udjele u fondu i to po neto vrijednosti imovine; broj udjela je promjenjiv i prilagođava se zahtjevima investitora. Karakteristike otvorenih su: upravljan je izvana, kontinuirano nude udjele na prodaju novim investitorima, investicijski savjetnik je odgovoran za strukturiranje investicijskog portfelja, obvezni su otkupljivati prodane udjele na zahtjev vlasnika po neto vrijednosti imovine fonda.

ZATVORENI-izdaje fiksni broj dionica koje ne otkupljuje od investitora, već se one prodaju na sekundarnim tržištima, kada investitori žele doći do novca. Cijena dionica zatvorenog fonda fluktuira i prilagođava se u odnosu na ponudu i potražnju, a vrijednost portfelja se računa dnevno, tjedno ili na dulji rok. Ulaže se u dionice i obveznice, a emisiju i prodaju dionica fonda obavlja investicijska banka na burzi ili drugim organiziranim tržištima. Ima dugoročnu strukturu kapitala i stabilan portfelj, te ne vrši stalnu prodaju svojim dionica novim dioničarima.

11. Financijske kompanije

Financijske kompanije osnivaju velike proizvođačke i trgovačke korporacije, banke, osiguravajuća društva i druge financijske institucije. Banke su postupno počele osnivati financijske kompanije kako bi mogle obavljati nebankovne poslove koji su im zabranjeni ili su ograničeni. Financijske kompanije osnivaju i velike korporacije ( general Motors, General Electirc itd.), lanci robnih kuća... Može se

govoriti o 3 vrste financijskih kompanija : financijske kompanije koje odobravaju kredite tvrtkama, financijske kompanije koje financiraju trgovinu i financijske kompanije za kreditiranje stanovništva.

12. Investicijke banke

Investicijska banka je financijski specijalist koji pomaže emitentima v.p. pri emisiji i prodaji na primarnim financijskim tržištima. Investicijske banke savjetuju emitente o cijenama koje mogu postići za izdane vrijednosnice i provode marketing za vrijednosnice koje se plasiraju javnosti. Karakteristične su za financijsko tržište u SAD-u. njihovi poslovi su: pomoć pri odlučivanju i kreiranju emisije, upis emisije uz preuzimanje rizika rasprodaje, prodaja i distribucija vrijednosnica, brokersko-dilerski poslovi, poslovi preuzimanja i spajanja poduzeća i financijskog restrukturiranja. Kada se na tržištu pojavljuju emisije velikih vrijednosti investicijski bankari formiraju bankovni sindikat.

13. Brokeri i dileri

Brokeri i dileri su tvrtke, posrednici specijalisti za prodaju i kupnju vrijednosnica na sekundarnim financijskim tržištima.

>Brokeri posreduju između kupca i prodavača i za njihov račun i naplaćuju cijenu posredovanja u obliku provizije. Ne preuzimaju rizik, nego su posrednici u transakcijama.

>Dileri kupuju i prodaju v.p. u svoje ime i za svoj račun, očekujući dobit i preuzimaju rizik promjene cijena i kamatnih stopa. Oni kreiraju tržište-market makers-i.

III.DIO-FINANCIJSKI INSTRUMENTI

1.POJAM,VRSTE I KARAKTERISTIKE VRIJEDNOSNIH PAPIRA

1. Pojam,vrste i karakteristike vrijednosnih papira

V.p. su financijski instrumenti koji se javljaju na primarnim i sekundarnim financijskim tržištima s određenim stupnjem utrživosti, te kao takvi imatelju osiguravaju određena prava. To je formalni dokument koji mora ispunjavati određene uvjete:

-da je to pismena izjava ili elektronski zapis

-da sadrži određeno pravo

-da je korištenje prava definirano zakonom

Pored navedenih uvjeta v.p. treba u sebi sadržavati mogućnost prometa.

2. Temeljni elementi koje sadrži vrijednosni papir

>oznaka vrste v.p.

>naziv i sjedište emitenta v.p.

>ime osobe na koju glasi v.p. ili oznaka da v.p. glasi na donositelja

>datum i mjesto izdavanja v.p.

>serijski broj v.p.

3. Podjela vrijednosnih papira

U širem smislu, postoje tri osnovne skupine vrijednosnih papira:

1) Dužnički vrijednosni papiri (instrumenti duga)2) Vlasnički vrijednosni papiri (dionice)3) Derivirani financijski instrumenti (derivati)

4. Podjela vrijednosnih papira prema vrsti prinosa

Prema vrsti prinosa koji donose, vrijednosni papiri se svrstavaju u tri skupine:

1) Vrijednosne papire s fiksnim prinosom2) Vrijednosne papire s promjenjivim prinosom3) Vrijednosne papire s mješovitim prinosom

2.OBVEZNICE

1.Podjela obveznica prema financijskoj strukturi

Prema financijskoj struktruri razlikujemo sljedeće vrste obveznica:

1) Obične ili zamjenjive obveznice-nose fiksnu kamatu2) Vječne ili neiskupive obveznice-nemaju nikakav rok dospijeća3) Konvertibilne obveznice-mogu se zamijeniti za drugu vrstu vrijednosnog papira po

definiranim uvjetima4) Obveznice s warrantom-imaju dodatak koji njihovom vlasniku daje mogućnost kupovine

drugog vrijednosnog papira5) Obveznice vezane na indeks-obveznice sa indeksiranom kamatom6) Obveznice sa varijabilnom kamatnom stopom ; - „Drop lock“, „Mis-match“,-„Mini-max“7) Visokorizične „junk“ obveznice-imaju visoke prinose i visoke rizike8) Prema tržištima na kojima su izdane,obveznice se mogu podijeliti na 2 oblika: -inozemne

obveznice , - euroobveznice

2. Podjela obveznica prema karakteru naknade

Prema karakteru naknade odnosno prinosa, dijelimo ih na:

-obveznice s fiksnom kamatnom stopom-Temeljni oblik obveznice. Veličina periodično obračunatih i isplaćenih kamata,ovisi o načinu amortizacije obveznica.

-s varijabilnom kamatnom stopom-Obveznice mogu nositi i varijabilne kamate,kod kojih veličina kamata ovisi o ostvarenom poslovnom rezultatu poduzeća,kao i o volji uprave da ih izglasa.

-bez kamatne stope-Donosno obveznice sa dubokim diskontom-„deep discount bonds“

-dohodovne obveznice

-participativne obveznice- Vrsta obveznica kod kojih se prihod obračunava prema utvrđenom postotku udjela u poslovnom rezultatu, obično u uvjetima inflacije. Nose nižu fiksnu kamatnu stopu od običnih, ali i pravo udjela u poslovnom rezultatu u utvrđenom postotku. Time se štite interesi vlasnika obveznica u uvjetima inflacije.

-s fluktuirajućom kamatnom stopom

3.Podjela obveznica prema sustavu amortizacije

>obveznice s jednokratnim dospijećem; amortiziraju se jednokratnom isplatom duga po dospijeću. Kamate se isplaćuju periodično, obično polugodišnje u jednakim iznosima

>obveznice s višekratnim, anuitetskim dospijećem; amortiziraju se periodično isplaćenim jednakim anuitetima. Struktura anuiteta se mijenja po periodima njihove isplate, tako da se postupno smanjuju kamate, a povećava otplatna kvota.

>obveznice s kombiniranim dospijećem; posebna vrsta iz razloga što se osniva fond za amortizaciju obveznica u koji emitent uplaćuje veće iznose u razdobljima u kojima ostvaruje bolje poslovne rezultate, čime se štiti.

4. Podjela obveznica prema osiguranju

Imamo osigurane i neosigurane. Vlasnici osiguranih imaju manji stupanj rizika u odnosu na vlasnike obveznica čija emisija nije osigurana.

Osigurane se dijele na:

o Hipotekarne, kod kojih se isplata potraživanja jamči hippotekom na realnu imovinu emitenta. S aspekta redoslijeda emisije možemo govoriti o prvim i dugim hipotekarnim obveznicama. Obveznice iz emisije osigurane prvom hipotekom imaju prioritet naplate u likvidacijskoj masi.

o Obveznice na zalog opreme, su obveznice osigurane materijalnom imovinom koja nije nekretnina, nego neka oprema, postrojenje ili slično. Potpunom amortizacijom obveznica oprema prelazi u vlasništvo kupca, najčešće se koristi kod željeznica.

o Obveznice s nusjamstvom su osigurane garancijama banaka ili drugih financijskih institucija. Izdaju se obično prilikom financijske reorganizacije poduzeća.

Neosigurane obveznice(zadužnice) su dugoročne obveznice koje nemaju nikakvu garanciju za isplatu potraživanja, osim boniteta izdavatelja. Za kupca e ključna financijska stabilnost i profitabilnost emitenta. Njihova emisija je ograničena na velike i poznate kompanije.

5. Opcije na obveznice

Opcije na obveznice omogućavaju vlasniku ili emitentu aktivnosti kojima se mogu izmijeniti osnovne karakteristike kreditnog odnosa uspostavljenog ugovorom o emisiji. Obveznice mogu nositi sljedeće opcije:

mogućnost opoziva obveznica: prilikom raspisa emisije obveznica emitent može zadržati pravo njihova opoziva i otkupa. Opozivom se povlače obveznice i otkupljuju pa cijeni naznačenoj na samoj

obveznici-cijena opoziva ili provizija opoziva koja je veća od nominalne vrijednosti. Razlika između cijene opoziva i nominalne vrijednosti obveznice naziva se premija opoziva. Pravo opoziva emitent koristi kada na tržištu dođe do pada kamatne stope, kada on raspisuje novu emisiju uz nižu kamatnu stopu.

mogućnost povlačenja putem posebnog fonda za otkup: obveznice otkupljive na zahtjev vlasnika; vlasnicima se u ugovoru o emisiji može dati prvo otkupa prije dospijeća. Vlasnik od emitenta može zatražiti otkup po nominalnoj vrijednosti u bilo koje vrijeme trajanja takve opcije-vlasnik se štiti od promjene kamatne stope.

mogućnost konverzije-konvertibilne obveznice: obveznice se zamjenjuju za druge vrijednosne papire emitenta, uglavnom za njegove obične dionice. Vlasnik obveznice konverzijom može ostvariti kapitalni dobitak u slučaju porasta cijena običnih dionica.

mogućnost kupovine običnih dionica emitenta uz fiksne uvjete; obveznice mogu sadržavati punomoć za kupnju običnih dionica prema fiksnim uvjetima. Pridružene punomoći se u pravilu mogu odvojiti od obveznica čime postaju zaseban v.p.-warrant. Imaju karakter hibridnih v.p.

3.OSNOVE ANALIZE OBVEZNICA

1.Nazivne karakteristike obveznica

Nominalne ili nazivne karakteristike su utvrđene na obveznici-njima se određuje veličina obveze i način izvršenja obveze. Osnovne nazivne karakteristike obveznica su:

>nazivna (nominalna) vrijednost; pokazuje iznos duga, novca koji emitent mora isplatiti vlasniku u trenutku dospijeća

>nominalna (kuponska) kamatna stopa; definira iznos kamate

>amortizacija obveznica; podrazumijeva način isplate glavnice i kamata

>revalorizacija obveznica; postupak ponovne procjene njihovih nazivnih karakteristika, a primjenjuje se u uvjetima inflacije, čime se štite interesi vlasnika obveznica.

2. Prinos do dospijeća

To je ona diskontna stopa koja izjednačava kupovnu cijenu obveznice sa sadašnjom vrijednosti svih očekivanih godišnjih neto priliva:

Prinos po dospijeću YTM predstavlja svojevrsnu internu stopu prinosa od obveznice; to je stopa prinosa koju će ostvariti investitor od trenutka investicije u obveznicu po tekućoj tržišnoj cijeni, do trenutka njezinog dospijeća.

3. Tekuća stopa prinosa od obveznice

Definira se kao odnos nominalne kamatne stope i tečaja po kojemu je određena obveznica kupljena:

4. TEORIJE ROČNE STRUKTURE KAMATNIH STOPA I CIJENE OBVEZNICA

1.Teorije ročne strukture kamatnih stopa i cijene obveznica

Kamatne stope pokazuju veće oscilacije kod kratkoročnih obveznica nego kod dugoročnih. S druge strane, oscilacije cijena su veće kod obveznica koje imaju dulji rok dospijeća zato što stupanj kamatnog rizika kod obveznica varira s duljinom dospijeća. Što je kraći rok dospijeća to je stabilnija cijena obveznica. Zato su kratkoročne obveznice atraktivnije u odnosu na dugoročne za određene investitore, posebno za komercijalne banke.

Za potrebe kratkoročne analize financijskog tržišta i za prilagođavanje portfelja koristi se analiza krivulje prinosa (yield curve) koja pokazuje odnose između visine kamatne stope i dospijeća obveznica na financijskom tržištu. Imamo tri teorije, a to su: -teorija očekivanja

-teorija segmentiranih tržišta

-kompozitna teorija

2.Teorija očekivanja

Polazi od pretpostavke da su svi segmenti financijskog tržišta međusobno čvrsto povezani putem cjenovnog mehanizma, gdje investitori plasman vrše na temelju najviše kamatne stope na financijskom tržištu, vođeni kriterijem najvišeg profita. Prema teoriji očekivanja kratkoročne i dugoročne kamatne stope se uvijek kreću zajedno, pri čemu su kratkoročne osnovica za formiranje određene konfiguracije u njihovoj ročnoj strukturi. Teorija se temelji na nekoliko pretpostavki: investitori žele maksimizirati povrat na investiciju, nemaju posebne preferencije prema rokovima dospijeća, formiraju očekivanja o budućem kretanju kamatnih stopa i djeluju sukladno tim očekivanjima, te su transakcijski troškovi kupovine i prodaje v.p. jednaki nuli. Nedostatak teorije je taj što pretpostavlja da kamatne stope imaju istu vjerojatnost da padaju ili rastu u narednom razdoblju.

3.Osnovni oblici krivulje stope prinosa

Krivulja stope prinosa pokazuje odnose između visine kamatne stope i dospijeća obveznica na financijskom tržištu u određenom trenutku. Oblik krivulje stope prinosa je funkcija predviđanja, očekivanja budućih investicijskih prinosa. Ako investitori očekuju da će kamatne stope u budućnosti rasti, krivulja će poprimiti rastući oblik i tada će dugoročne kamate biti iznad kratkoročnih.

Krivulja će poprimiti horizontalni oblik kada se očekuje da će kamatne stope u budućnosti biti iste kao u trenutku promatranja, a inverzni oblik ako se očekuje pad kamatnih stopa u budućnosti.

Grbavi oblik krivulja stope prinosa poprima kada se prvo očekuje rast, a zatim pad stope prinosa.

Empirijski je dokazano da krivulja stope prinosa ima blago uzlazni oblik.

4. Teorija segmentiranih tržišta

Polazi od pretpostavke da financijska tržišta nisu čvrsto integrirana na bazi kamatnih stopa već su segmentirana. Teorija segmentiranih tržišta smatra da je s aspekta formiranja ročne strukture kamatnih stopa bitna struktura ponude i potražnje na tržišnim segmentima-subtržištima, odnosno da je bitna ponuda i potražnja za obveznicama određene ročnosti.nedostatak ove teorije je u tome što nije u stanju objasniti empirijski činjenicu da kamatne stope teže da se kreću zajedno.

5. Kompozitna teorija ili teorija preferencijalnih plasmana

Povezuje u jednu cjelinu koncepte očekivanja, premije i tržišne segmentacije. Institucionalni investitori teže formirati takve preferencijalne plasmane, odnosno željene oblike portfelja koji su skladni s njihovim preferencijama rizika, likvidnosti, planskim periodima držanja financijskih aktiva… Ova teorija predstavlja kombinaciju teorije očekivanja i segmentiranih tržišta, jer naglašava formiranje specifičnih portfelja. Teorija preferencijalnih plasmana pokazuje da je kamatna stopa na dugoročne obveznice jednaka prosječnim kamatnim stopama na kratkoročne obveznice u vremenskom roku trajanja dugoročne obveznice plus ročna premija koja se formira na temelju ponude i potražnje za tom obveznicom.

5.UPRAVLJANJE PORTFELJOM OBVEZNICA

1.Strategije kompleksnog portfelja

Kompleksni portfelj v.p. je portfelj koji sadrži dionice kompanija i obveznice države i kompanija. Karakterističan je za sve bitne financijske institucije. Međutim, bitniji je za ne-bankovne, nego za banke jer u aktivama banaka v.p. čine manji dio. U okviru strategije možemo govoriti o dva osnovna oblika vođenja investicijske politike, pasivnoj i aktivnoj.

Pasivna je strategija zadržavanja prvobitno formirane strukture do roka dospijeća. Suština je da portfelj menageri ne teže ostvariti dobit iz tekućih transakcija na financijskim tržištima, nego su zainteresirani da dobiju pristojan prinos na prihvaćeni stupanj rizika. Osobina pasivne je visoka diversifikacija rizika.

Aktivna traži skoro permanentne kupovine i prodaje v.p. s ciljem ostvarivanja profita iz neravnotežnih cijena dionica i obveznica. Pri tome se polazi od pretpostavke da uvijek postoje obveznice i dionice s neravnotežnim cijenama i da je bitno otkriti takve v.p. zato se angažiraju investicijski analitičari koji permanentno proučavaju kretanja na financijskim tržištima.

6.REJTING OBVEZNICA

7.VRIJEDNOSNI PAPIRI S VARIJABILNIM PRINOSOM

1.Najvažnija prava dioničara su:

Najvažnija prava dioničara su:

-pravo na udio u dobiti (dividendu) razmjerno postotku vlasništva u obliku dioničarskog kapitala

-pravo preče kupnje novih dionica

-pravo sudjelovanja u radu i odlučivanja na skupštini dioničara

-pravo na informacije o poslovanju društva

-pravo na srazmjeran udio u likvidacijskoj masi

2.Preferencijalne dionice

Preferencijalne, povlaštene ili prioritetne dionice omogućuju diferencirano formiranje temeljnog kapitala. Društvo vrši emisiju preferencijalnih dionica u slučajevima kada su uvjeti na tržištu kapitala nepovoljni za emisiju običnih dionica, ili kada nije dobro slabiti položaj postojećih dioničara. Zovu se preferencijalne jer:

-na njih se mora isplatiti dividenda u potpunosti, prije nego se isplate vlasnici običnih dionica

-dividenda je unaprijed garantirana, poznata i određena u postotcima ili apsolutnom iznosu u odnosu na nominalnu vrijednost dionice

-vlasnici preferencijalnih dionica imaju prednost u odnosu na vlasnike običnih dionica s obzirom na isplatu prava; kod stečaja imaju pravo prvenstva naplate iz likvidacijske mase

Međutim, preferencijalne dionice uglavnom nemaju pravo glasa na skupštini dioničara.

Osim navedenog, preferencijalne dionice većinom nose kumulativno pravo na neisplaćene dividende; imaju i neke zaštitne klauzule; te mogu nositi određene dodatne pogodnosti za emitente i za investitore. To su mogućnost opoziva, otkupa na zahtjev, konverzije i punomoć za kupovinu običnih dionica.

3.Opcije na preferencijalne dionice

>opcija opoziva-definira se u ugovoru o emisiji, a u slučaju iskorištenja opcije emitent mora platiti cijenu opoziva, a koja je veća u odnosu na nominalnu vrijednost.

>otkup na zahtjev vlasnika-vlasnik od emitenta može zahtijevati da izvrši otkup po nominalnoj vrijednosti, obično s ciljem ulaganja u instrumente s većim prinosom. Može se formirati poseban fond za otkup.

>opcija konverzije-preferencijalne dionice koje nose pravo zamjene za obične dionice istog emitenta(konvertibilne preferencijalne dionice). Odnos konverzije je fiksan, a pravo konverzije se utvrđuje prilikom raspisa njihove emisije.

>punomoć za kupovinu običnih dionica-ovakva punomoć predstavlja zaseban v.p.-warrant. Warranti povećavaju atraktivnost ulaganja u preferencijalne dionice je omogućuju igru na kapitalni dobitak od povećanja cijena običnih dionica.

8.ANALIZA VRIJEDNOSTI DIONICA

1.Knjigovodstvena vrijednost dionica(book value)

Izračunava se dodavanjem iznosa rezervi po jednoj dionici na nominalnu vrijednost, ili dijeljenjem osnovnog kapitala i rezervi s brojem dionica. Podložna je promjenama , ovisno o promjeni vrijednosti koje ulaze u njezinu strukturu.

2.Nominalna vrijednost dionica

Ona je naznačena na dionici i definira udio u dioničkom društvu. Nominalnu vrijednost utvrđuje emitent-dioničko društvo.

3. Tržišna vrijednost dionice ili tečaj

Utvrđuje se na sekundarnim tržištima, na temelju očekivanja o budućim profitima d.d.-a. To je vrijednost po kojoj se obavljaju transakcije kupovine i prodaje dionica. Pokazuje visoke oscilacije i mijenja se ovisno o mnogo faktora, kao što su ponuda i potražnja, kretanja u gospodarstvu i sl.

4.Pojam i ciljevi fundamentalne analize

Fundamentalna analiza se zasniva na pretpostavci da vrijednost dionice ovisi o očekivanoj budućoj dobiti dioničkog društva. Cilj joj je utvrditi odgovara li tečaj pojedine dionice u danom trenutku njezinoj stvarnoj vrijednosti. Može biti opća i pojedinačna.

Opća utvrđuje stanje na sekundarnim tržištima i u ekonomiji uopće, pri čemu se koriste makroekonomski pokazatelji(GNP,NP,količina novca u opticaju,stopa inflacije, likvidnost…).

Pojedinačna je sinonim za izbor najatraktivnijih dionica, a do informacija o njima se dolazi analizom pojedine kompanije. Pojedinačna fundamentalna analiza se koristi u određivanju vrijednosti dionica analizom financijskih podataka koji su od „fundamentalnog“ značaja za kompaniju.

5.Tehnička analiza

Tehnička analiza je metoda procjene cjenovnih kretanja dionica koja se temelji na pregledu povijesnih kretanja cijena i volumena trgovanja pojedine dionice. Glavni zadatak tehničke analize je pokušati očitati pravila ponašanja cijene u prošlosti i rano identificirati moguća kretanja u budućnosti. Najčešća metoda je čitanje grafova i pronalaženje obrazaca ponašanja u njima. Logika koja stoji iza tehničke analize je ta da je ponašanje investitora predvidljivo, odnosno da će svaki racionalni investitor kupovati dionicu u uzlaznom trendu, a prodavati u silaznom. Polazište joj je grafičko prikazivanje kretanja tečajeva i volumena dionica, a koriste se tri vrste grafikona. To su: histogrami,linijski grafikoni i grafikoni točaka i simbola.

9.MODELI ANALIZE PRINOSA PORTFELJA

1.Teorija portfelja

S ciljem optimizacije ulaganja u v.p. nastala je teorija portfelja, čiji je osnivač Hary Markowitz. Polazna osnova za istraživanje su rizik, neizvjesnost i očekivana stopa prinosa, na temelju kojih se objašnjava diversifikacija rizika i kreiranje efikasnih portfelja v.p. Dva su osnovna izvora rizika; jedan potiče iz makroekonomskog okruženja i označava se kao sistemski rizik, a drugi se veže za pojedinačnu kompaniju. Kako su izvori rizika neovisni, to ulaganje u veliki broj dionica različitih kompanija smanjuje rizik cijelog portfelja.

2. Efikasni portfolio

Svaki portfelj je točka u koordinatnom sustavu, a portfelje s najvišom stopom prinosa na određenom stupnju rizika, odnosno s najmanjim rizikom za određenu stopu prinosa, Markowitz je nazvao efikasnim portfeljima. U konstruiranju portfelja investitori žele maksimizirati očekivani povrat na investiciju uz neku razinu rizika koju su spremni prihvatiti. Za sve portfelje s istom razinom rizika postoji veliki broj kombinacija, od kojih svaki nosi vlastiti očekivani pronos. Investitor će odabrati portfelj s najvišim očekivanim prinosom uz dani rizik. Portfelj koji zadovoljava takve zahtjeve je Markowitz-ev efikasni portfelj. Da bi se konstruirao efikasni portfelj za rizičnu imovinu polazi se od određenih pretpostavki o tome kako se investitor ponaša u donošenju odluka. Model pretpostavlja da se rai o investitoru koji nije sklon riziku, a također se pravi razlika između rizične i nerizične imovine.

3. Oblici funkcije korisnosti

S obzirom na preferenciju ulagača i njegovu sklonost prema riziku, razlikuju se tri temeljna oblika funkcije korisnosti:

>konkavna-karakteristična za osobe koje izbjegavaju rizik

>konveksna-karakteristična za osobe koje su sklone riziku

>linearna-njome se predstavlja indiferentnost prema riziku, a relevantna je za investitore koji se rukovode samo maksimalnim očekivanim prinosom

Na ovaj način model Markowitz-a je omogućio optimizaciju ulaganja u v.p.(dionice), na temelju očekivane stope prinosa i rizika.

4.CAMP (Capital Asset Pricing Model)

CAPM model je razvijen kao reakcija na modernu teoriju portfelja Markowitz-a iz razloga što je praktična primjena njegove teorije bila ograničena. Sharpe i Lintner su razvili CAPM model, koji je koristeći iste veličine kao i Markowitz, očekivanu stopu prinosa i rizik, omogućio jednostavniji način utvrđivanja efikasnih portfelja v.p. Temelji se na određenim pretpostavkama:

>da su tržišta kapitala vrlo efikasna, da su svi investitori jednako dobro informirani, da su transakcijski troškovi jednaki i da nema poreznih troškova

>investitori procjenjuju portfelje uzimajući u obzir očekivane stope prinosa i standardne devijacije tih portfelja u tijeku nekog razdoblja

>investitori imaju ista očekivanja o vjerojatnom, očekivanom prinosu i riziku

>između dva portfelja, uz istu očekivanu stopu prinosa, investitori biraju onaj s nižim rizikom

>model pretpostavlja dvije vrste v.p. u koje se investira

CAPM model promatra rizik kao varijabilnost stope prinosa pojedinog v.p. u odnosu na varijabilnost stope prinosa tržišnog portfelja. Ukupan rizik se sastoji od sistemskog i nesistemskog rizika. Za mjerenje rizika CAPM koristi (beta) vrijednost kao mjeru za sistemski rizik. Za dionice s visokom vrijednošću beta očekuje se rast cijene u budućnosti. Što je veća beta za neki v.p. to je veći njegov rizik i veći je očekivani prinos.

5. APT model ( Arbitrage Pricing Model)

Teorija određivanja cijene pri poslovima arbitraže (APT model) ponudila je ravnotežni model koji pokazuje kako se izračunavaju ravnotežne cijene v.p. Model se bazira na pretpostavci da arbitraža na konkurentnim financijskim tržištima omogućava da nerizični v.p. imaju istu očekivanu stopu prinosa.

Pojam arbitraže na financijskim tržištima podrazumijeva pronalaženje dva v.p. koja su supstituti prema kriteriju rizika i prinosa, a zatim obavljanje kupoprodajnih transakcija po cijenama koje im osiguravaju zaradu. Pod pojmom arbitraže se podrazumijevaju tržišne operacije kojima se ostvaruju kupovine i prodaje s ciljem iskorištenja razlike u tečaju jednog istog v.p. kojim se u isto vrijeme trguje na dva ili više tržišta kapitala. APT model objašnjava da do ravnoteže na tržištu v.p. dolazi zbog toga što pojedinci investirajući u v.p. arbitriraju između mnoštva faktora nastojeći maksimizirati svoju stopu prinosa.

10.IZVEDENI (DERIVIRANI) VRIJEDNOSNI PAPIRI

1. Derivirani vrijednosni papiri

Izvedenice ili derivati, su financijski instrumenti koji su izvedeni iz osnovnih vrsta financijskih instrumenata. Oni omogućuju financijskim institucijama sudjelovanje u transakcijama koje smanjuju ili eliminiraju rizik hedžiranjem (zaštita od rizika). Financijski derivati osiguravaju efikasan način

kontrole i smanjivanja većih rizika.derivativna tržišta imaju najmanje tri prednosti u odnosu na spot tržišta za istu financijski imovinu, a to su: niži troškovi transakcija, brže obavljene transakcije i to da derivatno tržište može biti likvidnije nego spot tržište. Financijski derivativi se svrstavaju u tri skupine:

-terminske ugovore (forwards i futures i opcije)

-zamjene (swap)

-ostale izvedenice

2. Forwards i futures ugovor

Forward je ugovor kojim se dogovara prodaja ili kupovina nekog tržišnog materijala, pri čemu se obveze iz ugovora realiziraju na neki budući, ugovorom definirani datum. Ovi ugovori nisu standardizirani i ne mogu biti predmet burzovne trgovine. Kupac se forward-om osigurava od eventualnog rasta cijene tržišnog materijala, a prodavač od pada cijene.

Futures (ročnica) je ugovor kojim se dvije strane slažu da naprave međusobnu transakciju čiji je predmet financijska imovina po unaprijed određenoj cijeni na određeni dan u budućnosti. Imamo robni i financijski futures. Futures je za razliku od forwardsa standardiziran i može biti predmetom trgovine na sekundarnom tržištu. Imamo tri skupine financijskih ročnica, a to su ročnice na: kamate, strane valute i indekse dionica.

3.Opcije

Opcije su financijski derivati; ugovori koji daju pravo, ali ne i obvezu za kupnju ili prodaju financijske imovine po utvrđenoj cijeni. Kada opcija daje vlasniku pravo kupnje financijske imovine po utvrđenoj cijeni na neki budući termin, ona se zove call opcija(opcija poziva). Vlasnik call opcije nema obvezu da je izvrši.

Ako opcija daje vlasniku pravo prodaje financijske imovine, onda se opcija zove put opcija(opcija ponude). Cijena po kojoj je dogovorena kupnja ili prodaja zove se izvršna cijena ili cijena poravnanja. Opcije su predmet transakcija na burzovnim i izvanburzovnim tržištima. Prednosti opcija su: sigurnost, transparentnost, likvidnost, centralizirani kliring i standardizirani ugovori. Postoje različite strategije trgovanja opcijama, a to su: rast cijena(bull strategija), pad cijena(bear strategija), strategije na neutralnom tržištu i strategije na nestabilnom tržištu.

4. Swap

Swaps ili zamjene spadaju u financijske derivate. Predstavljaju transakciju između 2 privatna društva o zamjeni novčanih tokova u budućnosti prema unaprijed utvrđenim uvjetima(iznosima i cijenama) , a s ciljem smanjivanja izloženosti riziku.

5. Ostali derivati

U njih spadaju konvertibilije i Warranti

1) Konvertibilije su vrijednosni papiri koji vlasnicima pružaju mogućnosti zamjene za druge vrijednosne papire istog emitenta po unaprijed određenim uvjetima

2) Warranti su prava pridružena obveznicama i preferencijalnim dionicama na kupnju običnih dionica emitenta. Warranti su odvojivi od v.p. kojima su pridruženi emisijom, što daje mogućnost da se njima trguje na tržištima kao zasebnim v.p.cijena po kojoj se mogu kupiti obične dionice temeljem warranta zove se izvršna cijena, a vrijeme do kojeg se može iskoristiti opcija u warrantu je datum isticanja. Iskorištenjem prava iz warranta emitent dolazi do novčanih sredstava, zbog čega emisija warranta predstavlja svojevrsno odgođeno financiranje poslovanja društva.

11.EMISIJA VRIJEDNOSNIH PAPIRA

IV.DIO- FINANCIJSKI SUSTAV BOSNE I HERCEGOVINE

1.KARAKTERISTIKE FINANCIJSKOG SUSTAVA BOSNE I HERCEGOVINE

2.BANKOVNI SEKTOR

1.Agencije za bankarstvo BiH

Agencije za bankarstvo u BiH su osnovane 1996. na razini entiteta, kao samostalne, neovisne i neprofitne institucije za nadzor i licenciranje banaka. Osnovne zadaće Agencije su:

-izdavanje dozvola za osnivanje i rad banaka i mikrokreditnih organizacija

-izdavanje dozvola za promjene organizacijske strukture banaka i MKO

-davanje suglasnosti za imenovanje rukovodnog osoblja banaka

-izdavanje dozvola za obavljanje unutarnjeg platnog prometa

-prikupljanje, obrada i evidencija podataka

-postupak privremene uprave

-donošenje podzakonskih akata

2. Agencije za osiguranje depozita

Agencija za osiguranje depozita osnovana je zakonom o osiguranju depozita u bankama BiH 2002. Godine. Zakonom je osnovana kao samostalna, neprofitna pravna osoba s punim ovlaštenjima. Agencija je članica dvije međunarodne asocijacije: Međunarodne asocijacije osiguravatelja depozita i Europskog foruma osiguravatelja.

3. MIKROKREDITNI SEKTOR

4. LEASING KOMPANIJE

5 TRŽIŠTA KAPITALA U BiH

1.Institucije tržišta kapitala u BiH

Institucije tržišta kapitala u BiH su:

-komisija za VP

-registar VP

-burze

-investicijski fondovi

-profesionalni posrednici

2. Komisija za vrijednosne papire u F BIH

To je samostalna specijalizirana institucija koja osigurava primjenu i nadzire provedbu zakona i drugih propisa kojima se regulira promet v.p. Zadaća Komisije je podržati uspostavljanje i razvoj tržišta kapitala, regulirati, nadzirati i poticati efikasno i transparentno tržište i osigurati zaštitu investitora.

3. Registar vrijednosnih papira u F BIH

Registar obavlja poslove registracije, čuvanja i održavanja podataka o v.p. i poslove prijenosa, u skladu sa zakonom kojim se uređuje emisija i promet v.p. Temeljni poslovi Registra su:

-registriranje i čuvanje v.p. i čuvanje podataka o v.p. i svim transakcijama u pogledu prijenosa vlasništva

-upis i brisanje prava trećih osoba na v.p., kao i upis i brisanje zabrane prava raspolaganja na osnovu ugovora

-otvaranje i vođenje računa v.p., vođenje liste dioničara, izdavanje izvješća

-obračun, poravnanje i prijenos v.p. na osnovu poslova s v.p.

-prijenos v.p. na osnovu pravnih poslova

-deponiranje v.p.

-druge poslove sukladno zakonu i općim aktima Komisije.

Registar je osnovan kao d.d. s osnovnim kapitalom od 100 000 KM koji je u cijelosti uplatila Federacija BiH. osnovni kapital Registra je podijeljen na 1000 dionica nominalne vrijednosti 100 KM.

4. Burze

Institucionalnu strukturu tržišta kapitala u BiH čine dvije burze, Sarajevska burza ( SASE) i Banjalučka burza ( BLSE).

5. Segmenti SASE

Burza v.p. u BiH se sastoji iz dva segmenta: službenog tržišta kapitala(burzovna kotacija) i slobodnog tržišta. SASE je osnovana 2001. godine od strane osam brokerskih kuća. Temeljni kapital je 425 000,00 KM. Segmenti trgovanja na SASE su: službena (zvanična) kotacija, kotacija fondova i slobodno tržište. >>Službena kotacija trguje s blue chips. Uvjeti kotacije: veličina kapitala 4 000 000 KM, veličina serije dionica min 2 000 000 KM, najmanje 25% serije dionica u javnoj emisiji, serija dionica mora imati najmanje 150 vlasnika, o uvrštenju na kotaciju odlučuje Odbor za prijem v.p. u kotaciju, nakon što je emitent na kotaciji on redovito mora obavještavati burzu i javnost o svemu što utječe na njegovo poslovanje, obvezan je brzi dostavljati polugodišnje i godišnje financijske izvještaje.

>>Kotacija fondova je segment službene kotacije koji je rezerviran za investicijske fondove (za sada samo PIF-ove). Uvrštenje dionica IF-ova i PIF-ova se vrši slično kao i kod redovnih emitenata, samo što je ovdje ono propisano Zakonom i Propisima KVP.

>>Slobodno tržište je segment na kojemu su uvjeti prijema najblaži. Da bi se počelo trgovati dovoljno je da brokerska kuća ili emitent sam postavi zahtjev za uvrštenje. Ukoliko to učini mora burzi dostavljati financijske izvještaje o poslovanju.

Trgovanje na SASE se obavlja na dva načina: -aukcijski i -MFTS-kontinuirani.

6. Uvjeti kotiranja na SASE

burzovna kotacija je segment tržišta na kojemu se trguje dionicama emitenata koji ispunjavaju strogo propisane uvjete u pogledu financijskog stanja društva i obveze izvješćivanja Burze i javnosti o svim događajima koji mogu utjecati na kretanje tečajeva. Opći uvjeti za kotaciju v.p., definirani zakonom o v.p. su: -da se njima može organizirano trgovati

-da su u cjelini uplaćeni

-da su neograničeno prenosivi

-da ispunjavaju posebne kriterije za uvrštenje u kotaciju

7. Prospekt vrijednosnih papira

Plasman putem javne prodaje je u razvijenim tržišnim ekonomijama najčešći oblik plasmana emisije koji se provodi uz Prospekt. Zato se naziva emisija s prospektom. Prospekt se podnosi na odobrenje regulatoru, komisiji za VP. Emitent ima obvezu u Prospektu navesti sve informacije o v.p. koji želi izdati, podatke o emitentu-njegov pravni status, vlasničku strukturu, djelatnost, konkurentnu poziciju, financijske pokazatelje poslovanja, ograničenja kupovine i drugo. Emitent je u prospektu obvezan navesti i informacije o potencijalnim rizicima investiranja u njegove v.p.

Prospekt o emisiji dužničkih v.p. obvezno sadrži i podatke o obračunu kamate, isplati kamate, posljedicama u slučaju kašnjenja s isplatom glavnice i kamata, te mogućem prijevremenom otkupu

v.p. prospekt mora biti dostupan investitorima u sjedištu emitenta i na svim mjestima na kojima se obavlja upis v.p.

8.Burzovni index

Koriste se za iskazivanje tržišne vrijednosti dionica. Njima se uspješno utvrđuju odnosi između kretanja tržišnih cijena dionica i temeljnih ekonomskih pokazatelja, kao što su kretanja GDP-a, nacionalnog proizvoda, uposlenosti, profita i sl. funkcija indeksa je da kvantitativno mjere, iskazuju fluktuacije na tržištu, posebno na burzama. Jedan od najpoznatijih i najstarijih indeksa dionica na svijetu je Dow Jones averages sa NYSE-a. to je indeks za industrijsku djelatnost.

Na SASE imamo sljedeće indekse: BIFX, SASEX-10, SASEX-30.