1. Pojam GPP-aGrađansko procesno pravo je skup normi kojima je regulisan način (metod) zaštite i prinudnog ostvarivanja građanskih subjektivnih prava. Njegov predmet je građanski postupak2. Šta reguliše?lične odnos, porodične odnose, radne odnose, trgovačke, imovinskopravne i druge građanskopravne odnose3. Čemu je namjenjeno?Zaštiti i prinudnom ostvarenju građanskih subjektivnih prava koja nisu ostavarena spontano, na normalan i uobičajeni način; Pružanju organizovane pravne zaštite; Nužnoj dopuni Građanskog materijalnog prava; Instrument za ostvarivanje Građanskog materijalnog prava.4. Zašto postoji potreba za sistemom građanskopravne zaštite?Zbog zadovoljenja pravozaštitnih potreba,(Pravna promjena, Izvršenje, Povreda, Prinudno ostvarenje, Ugroženost, Obezbjeđenje,5. Funkcije građanskog procesnog prava?Da omogući zaštitu priznatih subjektivnih građanskih prava;Da spriječi anarhiju u građanskopravnim odnosima;Da potvrdi “pravnost” građanskog materijalnopravnog poretka.6. Podjela GPP-a? Dijeli se na parnični, vanparnični i izvršni postupak. 7. Odnos GPP prema drugim pravnim granama?Ustavno pravo, građansko materijalno, krivični i upravno pravo.GPP-o i Ustavno pravoOvaj odnos se posmatra kroz načela koja su uzdignuta na stepen ustavnih načela, kao što su zakonitost, sudska nezavisnost, zbornost, dvostepenost, nepristrasnost, kontradiktornost, jednakost građana pred sudom, pravo na upotrebu jezika, javnost, pružanja pomoći neukoj stranci.GPP-o i materijalno građansko pravoS obzirom da su u materijalnom pravu prisutna samo dva načela, dispozitivnost i raspravno načelo, koja su ujedno i njegova dva najkarakterističnija načela, kao i GPP, to dovoljno govori o njihovoj povezanosti, ostala načela GPP-a nisu u tolikoj mjeri zastupljena u materijalnom pravu.GPP-o i upravno pravoPosmatra se takođe kroz odnos načela. Načela GPP: Zakonitosti prisutno, Dispozitivnost i oficijelnost - prisutno kod oba prava, Raspravnost i istražnost - nije prisutno kod upravnog, Kontradiktornost prisutno, Usmenost i pismenost prisutno, Neposrednost i posrednost prisutno, Javnost prisutno, Pružanje pomoći neukim strankama prisutno, Ekonomičnost prisutno, Savjesno korištenje procesnim pravima nije prisutno, Sudsko upravljanje postupkom nije prisutno, Slobodna ocjena dokaza prisutno, Materijalna istina prisutno, GPP i krivično procesno pravoPosmatra se takođe kroz odnos načela. Načela GPP: Zakonitosti prisutno Dispozitivnost i oficijelnost -U KPP dispozitivnost ograničena samo na djela manje vrijednosti i tu u RS-oj, dominantno načelo oficijelnosti u GPP obrnuto, Raspravnost i istražnost - u KPP po službenoj dužnosti se istražuje postupak, raspravnost prisutna u smanjenom obliku, u GPP obrnuto, Kontradiktornost prisutno, Usmenost i pismenost U KPP usmenost je zastupljenija od pismenosti u GPP podjednako, Neposrednost i posrednost U KPP neposrednost je pravilo a posrednost izuzetak u GPP podjednako, Javnost prisutno, Pružanje pomoći neukim strankama prisutno, Ekonomičnost prisutno, Savjesno korištenje procesnim pravima nije prisutno, Sudsko upravljanje postupkom prisutno, Slobodna ocjena dokaza prisutno, Materijalna istina prisutno, 8. Pojam građanskog parničnog postupka?Građanski parnični postupak je opći i osnovni metod raspravljanja i odlučivanja u građanskopravnim sporovima9. Predmet Građanskog sudskog - parničnog postupka?Je građanskopravna stvar10. Koga obavezuju pravila GPP-a? Stranke u postupku, naročito ako neizvršavaju svoje obaveze, takođe ova pravila su u službi javnog interesa i poretka.11. Struktura Građanskog procesnog prava?Razlikujemo Organizaciono Građansko procesno pravo i Funkcionalno Građansko procesno pravo12. Gdje su sadržani funkcionalni propisi?U procesnim zakonima i U pojedinim materijalnopravnim zakonima.13. Funkcija parničnog postupkaZaštita prava, zaštita ugroženim ili povrijeđenim subjektivnim ili drugim pravima građana i drugih pravnih subjekata, regulisanje društvenih odnosa, usmjeravanje njihovog razvoja.14. Šta podrazumijeva pravo na pravnu zaštitu?Pravo na pravosuđe i pravo na pristup pravdi, pravo na pravično suđenje, univerzalno opšte pravo garantovano ustavima država.15. Titulari prava na pravnu zaštitu?Osobe čija su prava povrijeđena ili ugrožena; Treća lica koja su ovlaštena ta štite tuđa subjektivna prava i Državni organi koji su dužni da štite tuđa subjektivna prava i javni interes.16. Pojam parnice, spora i razlike među njimaPojmom parnica označava se konkretan postupak koji se vodi između parničnih stranaka, a povodom određenog tužbenog zahtjeva koji postavlja tužilac i od suda traži zaštitu.Spor je stanje u materijalno pravnim odnosima do koga dolazi usljed neizvjesnosti u pogledu sadržaja prava i obaveza koje proizilaze za subjekte toga odnosa ili usljed povrede prava i obaveza.

17. Pravna priroda anglosaksonskog pravaFundamentalna doktrina Common Law-a je "stare decisis", (Što u prevodu znači ostani s onim što je olučeno) koja u angloameričkom pravu ima dvostruko značenje: s jedne strane sudu daje mogućnost da se u svojoj odluci pozove na ranije presuđenu stvar, a s druge strane ostavlja sudu priliku da zauzme samostalan stav i donese odluku koja ubuduće može imati značaj sudskog precedenta. Ovaj princip je osnovno pravilo sistema precedentnog prava. 18. Kako se ostvaruje pravo na pravnu zaštitu ili oblici zaštite subjektivnih građanskih prava?Samozaštita je vanredni, supsidijarni, izuzetni oblik pružanja pravne zaštite, predviđen zakonom, delikt prošlosti,dopuna sudskoj pravnoj zaštiti, koji je ujedno i drugi oblik zaštite, koji se ostvaruje u odgovarajućim postupcima.19. Šta je građansko pravni spor i njegov predmet?To je spor koji nastaje prilikom nastanka, u toku trajanja ili prestanka građanskopravnog odnosa. Predmet građanskopravnog spora:1.građanskopravni odnos 2.građansko subjektivno pravo i3.materijalnopravni zahtjev20. Šta je činjenično a šta pravno pitanje?Činjenično pitanje je Spor o postojanju jedne faktičke činjenice. Pravno pitanje je Spor o pravnom dejstvu ili pravnim posljedicama jedne faktičke činjenice. Pružanje odgovora na pravno pitanje se sastoji u pronalaženju odgovarajuće pravne norme i utvrđivanju njenog sadržaja. Ono u cjelosti spada u okvire dužnosti suda po principu iura novit curia (sud poznaje pravo). 21. Sadržina i tok parnice?Parnica počinje teći dostavom tužbe tuženom. Nakon toga, vrše se pripreme za glavnu raspravu, što obuhvata (prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor- kada počinje teči tok parnice, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave), nakon toga otvara se glavna rasprava, izvode dokazi, dosnosi presuda, ista se pismeno izrađuje i dostavlja, i vrši se pouka o pravnim lijekovima.Značajni momenti u razvoju postupka:1.pokretanje postupka 2.ispitivanje tužbe 3.otvarnje postupka4.litispendencija 5.upuštanje u parnicu22. Sadržaj tužbe?1) osnovu za nadležnost Suda, 2) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev), 3) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev, 4) dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, 5) naznaku vrijednosti spora, 6) pravni osnov tužbenog zahtjeva i 7) druge podatke koje u skladu s odredbama člana 274. ovog zakona mora imati svaki podnesak.23. Kad počinje parnica? Dostavljanjem tužbe tuženom24. Zašto postoji potreba za konstituisanjem procesnih pretpostavki? Procesne pretpostavke su uslovi koji treba da postoje da bi procesni odnos bio punovažno zasnovan, da bi se punovažno razvijao i punovažno okončao. 25. Pojam procesnih pretpostavki ili činjenična pitanjaUslovi ili okolnosti od kojih zavisi dopuštenost odlučivanja i raspravljanja o tužbenom zahtjevu su procesne pretpostavke.26. Šta procesne pretpostavke nisu?Procesne pretpostavke nisu uslovi od kojih zavisi osnovanost predmeta odlučivanja, to je u parničnom postupku tužbeni zahtjev.uslovi od kojih zavisi raspravljanje o osnovanosti predmeta odlučivanja određenio su normama materijalnog prava. 27. Mogu li nedostaci biti konvalidirani i postoji li apsolutna ništavost postupka?Nedostatak bilo koje procesne pretpostavke ima za posljedicu nemogućnost raspravljanja i odlučivanja. Nedostatak bilo koje pretpostavke vodi ništavnosti donesene presude. Nisu sve pretpostavke jednako vrijedne. Nedostatak nekih, bitnih procesnih pretpostavki vodi odmah, čim se konstatuju odbacivanjem tužbe kao nedopuštene to su res iudicata i lis pedens, što predstavlja apsolutnu ništavost postupka. Ako se nedostatci odnose na stranku, tada do odbacivanja dolazi samo ako sud nije u mogućnosti da otkloni te nedostatke, dakle oni se mogu ispraviti konvalidirati. Ako se nedostatci tiču relativne nadležnosti(stvarne i mjesne), sud tužbu ne odbacuje nego je dostavlja nadležnosm sudu.28. Klasifikacija procesnih pretpostavki?1.opće-posebne 2.pozitivne-negativne 3.apsolutne-relativne4.procesne pretpostavke koje se tiču suda 5.procesne pretpostavke koje se tiču stranke 6.procesne pretpostavke koje se tiču sporne stvari29. Procesne pretpostavke koje se tiču suda?1.međunarodna nadležnost domaćeg suda 2. jurisdikcija suda nad tuženim 2.sudska nadležnost 3.stvarna nadležnost 4.mjesna nadležnost 5.pravilan sastav suda 6.objektivnost suda30. Procesne pretpostavke koje se tiču stranaka?1.postojanje stranke 2.stranačka sposobnost 3.parnična sposobnost4.uredno zastupanje u slučajevima nepostojanja parnične sposobnosti5.postojanje ovlaštenja na vođenje konkretne parnice (procesna legitimacija)

31. Procesne pretpostavke koje se tiču sporne stvari?1.postojanje parnice(lis pendens) 2.postojanje presuđene stvari (res iudicata)3.pravni interes za tužbu

1

32. Postoji li redosljed odlučivanja, ako se u istoj parnici ispunjene dvije ili više procesnih pretpostavki?Samo ako su ispunjene sve pretpostavke sud može o predmetu spora raspravljati i odlučivati, dakle, ne može odlučivati ako nisu ispunjene pretpostavke, a ako su ispunjene prvo se raspravlja i odlučuje o pretpostavkama koje se tiču predmeta spora, pa o onim koje se tiču suda i stranaka.33. Ako procesne pretpostavke ne postoje, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao nedozvoljenu..., a ako materijalne pretpostavke ne postoje, sud će presudom odbiti rješenje kao neosnovano...?34. Procesna pretpostavka za podizanje tužbe je?Pravni interes je procesna pretpostavka za podizanje tužbe. Kad nedostaje pravni interes, sud tužbu odbacuje kao nedopuštenu, bez raspravljanja o neosnovanosti.35. Materijalne procesne pretpostavke pravna pitanja ili prethodna, prejudicijalna pitanja su?Prethodna, incidentalna ili prejudicijelna pitanja su samo pravna pitanja koja nisu u konkretnoj parnici neposredan predmet odlučivanja, ali se nalaze u funkciji odlučivanja o tužbenom zahtjevu kao predmetu odlučivanja. Prethodno pitanje može biti samo pravno pitanje (dakle ne i činjenično) koje samo po sebi čini pravnu cjelinu i podobno je da bude predmetom samostalnog odlučivanja36. Odluka o prethodnim pitanjima se unosi u?Odluka o prethodnom pitanju čini sastavni dio činjenične podloge spora. Kao takva ne stiče svojstvo pravosnažnosti i unosi se u obrazloženje, a ne u dispozitiv sudske odluke. 37. Važenje normi procesnog prava, s obzirom na prostor, lica i vrijeme.U pogledu važenja normi procesnog prava s obzirom na prostor, vrijedi načelo lex fori, tj.primjenjuje se procesno pravo suda koji postupa, bez obzira ko su stranke u sporu. Kolizione norme međunarodog privatnog prava, u zavisnosti od prirode spora, dopuštaju i primjenu inostranog materijalnog prava(načelo lex causae).U odnosu na lica, pravilo je da su sva lica koja se nalaze na teritoriji naše zemlje pod jurisdikcijom domaćih sudova, osim lica koja uživaju diplomatski imunitet. Iako nepopularna, nadležnost prema reciprocitetu se još primjenjuje u savremenom zakonodavstvu.U odnosu na vrijeme, u procesnom pravu pravilo je da će se parnica koja je pokrenuta za vrijeme važenja starog zakona nastaviti i okončati prema pravilima novog zakona. U literaturi se ovakvo dejstvo normi procesnih prava prema jednima kvalifukuje kao neposredno (ex nunc) a prema shvatanjima drugih kao retroaktivno dejstvo(ex tunc)38. Tempus regit actum je?Tempus regit actum je princip neposrednog ili momentalnog dejstva normi p.prava, a izvodi se na osnovu činjenice da norme novog zakona ne važe za procesne radnje preduzete prije njegovog stupanja na pravnu snagu.. u prelaznim i završnim odredbama obično se utvrđuje kada će se započeta parnica nastaviti po propisima zakona prema kojima je započeta, a kada će se nastaviti prema novim zakonima.39. Načela GPP-a? 161.dispozitivnost i oficijelnostParnični postupak se uvijek pokreće na inicijativu titulara ugroženih ili povrijeđenih subjektivnih građanskih prava, a nikada na inicijativu suda. Postupak se pokreće procesnom radnjom čiji je pravno tehnički naziv tužba.Određeni građanskopravni odnosi su u interesu kako samih stranaka, tako i društvene zajednice. Zbog toga su u određenoj mjeri ograničena disponiranja stranaka u sporovima iz takvih odnosa (npr.bračni i porodični odnosi). S tim u vezi sud je obavezan da prati da li se disponiranja stranaka kreću u granicama koje su pravno dozvoljene i da onemogući sve dispozicije koje su u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom.2.raspravnosti i istražnostAko je dužnost prikupljanja činjenica i dokaza (procesne građe) na strankama, radi se o raspravnom načelu, a ako je to dužnost suda onda govorimo o istražnom ili inkvizitornom načelu. Prema raspravnom načelu, sud je vezan za činjenice i dokaze koje prezentiraju stranke, tj. ovlašten je da pri donošenju odluke u obzir uzme samo te činjenice.Po istražnom načelu, sud je dužan da po službenoj dužnosti prikuplja činjenice i dokaze, tj. nije vezan za činjenice i dokaze koje prezentiraju stranke. Radikalna primjena ovog načela vodila bi podjeli dužnosti između suda i stranaka po principu da mihi facta, dabo tibi ius (daj mi činjenice, daću ti pravo). 3.kontradiktornostNačelo kontradiktornosti podrazumijeva da se svakoj stranci mora omogućiti da u zakonom propisanom roku i formi može preduzimati sve radnje koje može preduzeti i suprotna strana, te da se može izjasniti o svim radnjama koje se preduzimaju u postupku a koje su relevantne za donošenje presude. To podrazumijeva i mogućnost stranke da se izjašnjava o radnjama samog suda, obzirom na njegovu aktivnu ulogu u postupku.Načelo negativne litiskontestacije iz pasivnog držanja stranke izvodi zaključak da ta stranka poriče navode i zahtjeve suprotne stranke. 4.usmenosti i pismenostNačelo usmenosti podrazumijeva da sud po pravilu svoju odluku može zasnovati samo na osnovu procesne građe koja je bila predmet usmenog raspravljanja.Načelo pismenosti komplementarro je načelu usmenosti i za cilj ima otklanjanje određenih nedostataka u načelu usmenosti. Stranke izvan ročišta preduzimaju radnje u obliku podnesaka u kojima iznose činjenične tvrdnje i dokaze (npr.tužba), ali sud odluku donosi na osnovu činjenica koje je utvrdio na glavnoj raspravi.

5.neposrednost i posrednostPrema načelu neposrednosti, sud svoju odluku po pravilu može zasnivati samo na osnovu neposrednog raspravljanja. To u krajnjoj liniji znači:1. da u donošenju odluke mogu učestvovati samo sudije koje su učestvovale

na glavnoj raspravi;2. da sud sva saznanja na kojima zasniva svoju odluku stiče neposrednim

zapažanjem, bez posredovanja trećeg. Prema načelu posrednosti, sud svoje saznanje o činjeničnom osnovu za odlučivanje stiče posredstvom trećeg. Odstupanje od načela neposrednosti u korist načela posrednosti dozvoljeno je samo u vrlo ograničenoj mjeri. Najvažnija odstupanja se odnose na izmjenu u sastavu vijeća tokom glavne rasprave, te na mogućnost posrednog izvođenja dokaza.6.Načelo javnostiZakonom o parničnom postupku. Načelo javnosti kao pravo omogućava svakom punoljetnom građaninu da prisustvuje raspravi pred sudom, te da o sadržaju i rezultatima rasprave bude informiran putem medija. Izuzeci od načela javnosti uspostavljaju se u svrhu čuvanja službene, poslovne ili lične tajne, zatim osiguranja javnog reda, te iz razloga morala. U slučaju postojanja ovih razloga, oni neće sami po sebi (ex lege) dovesti do isključenja javnosti, već sud u svakom konkretnom slučaju ocjenjuje opravdanost isključenja javnosti sa cijele rasprave, ili samo jednog dijela. Izuzetak su bračni i paternitetski sporovi, kod kojih je javnost isključena ex lege, a zbog ustavnog načela nepovredivosti ličnog i porodičnog života.7.pružanje pomoći neukim strankamaNačelo pružanja pomoći neukim strankama ima za cilj ostvarenje faktičke (stvarne) jednakosti stranaka u postupku, obzirom na različit nivo općeg ili stručnog pravnog obrazovanja, različite ekonomske mogućnosti za angažovanje stručnog punomoćnika i sl.8.načelo ekonomičnostiNačelo ekonomičnosti zahtijeva pravovremeno pružanje pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i sredstava. 9.savjesno korištenje procesnim pravimaZloupotreba procesnih prava pojmovno je isto što i zloupotreba prava uopšte: to je korištenje procesnim pravima suprotno cilju zbog koga su ta prava zakonom ustanovljena, odnosno suprotno cilju postupka kao cjeline. ZPP nalaže strankama dužnost da govore istinu i da se savjesno koriste pravima koja su im priznata u postupku, a sudu nalaže da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 10.sudsko upravljanje postupkomUpravljanje postupkom može se posmatrati sa formalnopravnog i sa materijalnopravnog aspekta. U formalnopravnom pogledu, upravljanje parnicom se tiče njenog spoljašnjeg toka, vremenskog odvijanja i poštivanja procesnih formi. U materijalnopravnom pogledu upravljanje parnicom se tiče prikupljanja procesne građe, činjenica i dokaza. Obzirom na strogost procesnih formi i na ulogu glavnih procesnih subjekata, može se razlikovati nekoliko sistema upravljanja postupkom: Sistem zakonskog upravljanja postupkom, Sistem stranačkog upravljanja postupkom, Sistem sudskog upravljanja postupkom11.načelo materijalne istineNačelo materijalne istine je temeljno načelo parničnog postupka. Ono pred sud postavlja dužnost da potpuno i istinito utvrdi sporne činjenice od kojih zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva (pravno relevantne činjenice).12. ravnopravnost jezika i pismaU parničnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik, a službena pisma su latinica i čirilica.13. načelo slobodne ocjene dokaza U sistemu slobodne ocjene dokaza do istine o pravnorelevantnim činjenicama sud dolazi na osnovu vlastitog uvjerenja, koga stiče putem savjesne ocjene svakog dokaza zasebno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.U sistemu legalne ocjene dokaza, sud je vezan za zakon, kako u pogledu upotrebe pojedinih dokaznih sredstava, tako i u pogledu njihove dokazne snage. Uloga suda u postupku dokazivanja se svodi na to da izvede onoliko dokaza odgovarajuće dokazne snage, koliko je prema zakonu potrebno da se određena činjenična tvrdnja smatra tačnom. 40. Subjekti procesnog prava su?1.vještak 2.zastupnik 3.procjenitelj 4.svjedok 5.tumač 6.umješača stranke u parnici su: tuženi, tužilac.41. Ko vrši sudsku funkciju u BiH-i?U pravosudnom sistemu FbiH, sudsku funkciju u građansko-pravnim odnosima vrše redovni sudovi opće nadležnosti: općinski, kantonalni i Vrhovni sud Federacije. Redovni sudovi su jedina vrsta sudova u našem pravnom sistemu (ranije su postojali vojni i privredni sudovi kao posebni organi). 42. Pojam arbitražeArbitraža je pravosudno nedržavno tijelo koje su stranke saglasno i voljno izabrale i povjerile mu presuđivanje u njihovom određenom imovinsko-pravnom konfliktu, u kome one mogu slobodno disponirati svojim pravima. Bitni elementi arbitraže su: a) arbitraža je nedržavni sud, koji spor među strankama rješava presudom,b) osnov za derogiranje redovne sudske nadležnosti i povjeravanje spora na suđenje arbitražnom sudu leži u autonomiji volje stranaka, u predmetima u kojima one mogu da slobodno raspolažu svojim pravima.c)pravni osnov za arbitražno rješavanje sporova je sporazum stranaka koji su one dobrovoljno i saglasno per fektuirale d) postupak pred arbitražnim sudom predstavlja suđenje in concreto, tek nakon što mu stranke sporazumno daju investituru za suđenje i traje do okončanja povjerenog mu zadatka.

2

43. Vrste arbitražeOsnovna podjela arbitraža je na povremene (ad hoc) i institucionalne (stalne) arbitraže. Najznačajnije stalne arbitraže su: Evropski arbitražni sud u Strazburu, Arbitražni sud u Londonu, Arbitražni sud Međunarodne trgovačke komore u Parizu itd. U BiH je to Arbitražni sud pri Privrednoj komori BiH u Sarajevu. Po kriteriju pravnih izvora, arbitraže se dijele na formalne (ritualne) i neformalne (iritualne) arbitraže. Izvorište formalnih arbitraža je procesualno, dok se neformalne zasnivaju na civilističkoj koncepciji. Od arbitraža treba razlikovati neprave kvazi arbitraže, to su arbitraže kojima se stranke moraju obratiti radi rješavanja određenih sporova. To su tzv. obligatorne ili prisilne arbitraže.Arbitraže s obzirom na funkcionalni ili organizacijski smisao mogu biti domaće i arbitraže sa elementom inostranosti.44. Pojam medijacije?Medijacija je postupak je u kojem treća neutralna osoba (medijator) pomaže strankama unastojanju da postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora. Postupak medijacije pokreće se pismenim ugovorom o medijaciji koji potpisuju stranke u sporu i medijator.45. Pravosudna načelaPravosudna načela su sljedeća: načelo legaliteta, načelo sudske nezavisnosti, načelo javnosti raspravljanja, pravo na žalbu, načelo jednakosti građana pred sudom, načelo prava na upotrebu jezika i načelo inkompatibilnosti, načelo sudske nepristrasnosti i izuzeća sudije.46. Izuzeće sudija po zakonu i ocjeni sudaRazlozi za izuzeće po zakonu mogu se podijeliti na nekoliko grupa:

1. Situacije u kojima sudija učestvuje u sporu kao neposredno zainteresirana strana. Ti razlozi su:

- ako je sudija istovremeno i stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke,

- ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika ili saobaveznika ili regresnog obaveznika;

2. Sudija se nalazi u nekom porodičnom odnosu sa strankom u sporu. To su slučajevi:

- ako mu je stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik srodnik po krvi u pravoj liniji bez ograničenja, u pobočnoj do 4.stepena, ili mu je bračni drug ili srodnik po tazbini do 2.stepena, bez obzira da li je brak prestao ili ne;

- ako je sudija staralac, usvojilac ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika;

- ako je sudija stalno ili privremeno zaposlen u pravnom licu koje je stranka u postupku.

3. Sudija u istom sporu učestvuje u nekoj drugoj ulozi: kao svjedok ili vještak, ili je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke nižeg suda (ako se radi o postupku po žalbi).

Razlozi za izuzeće po ocjeni suda. Osim razloga koji ex lege dovode do izuzeća sudije, i svaka druga okolnost može biti razlog za izuzeće ako bi mogla dovesti u pitanje nepristrasnost sudije. Sudu je ostavljeno da u svakom konkretnom slučaju ocjenjuje u kojoj mjeri takve okolnosti dovode u pitanje nepristrasnost suda. 47. Sastav prvostepenog sudaU prvostepenom postupku sudi sudija pojedinac.48. Sastav drugostepenog sudaDrugostepeni sud kao žalbeni sud uvijek sudi u vijeću koje se sastoji od trojice sudija. 49. Sastav trećestepenog sudaKad odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti koji je podnio kantonalni tužilac, kantonalni sud postupa u vijeću od 5 sudija. Ako ne može osigurati vijeće sastavljeno od 5 sudija, o zahtjevu odlučuje isti kantonalni sud u sjednici svih sudija. Kad odlučuje povodom vanrednih pravnih lijekova - revizije i zahtjeva za zaštitu zakonitosti federalnog tužioca, Vrhovni sud FBiH uvijek postupa kao sud trećeg stepena, u vijeću sastavljenom od 5 sudija. 50. Ostali organi od značaja za pravosuđe?Tužilaštvo, Ombudsmen BiH, Organ starateljstva, Pravobranilaštvo, Advokatura51. Ombdusmen, pojam i njegova ulogaOmbudsmen za ljudska prava Bosne i Hercegovine je nezavisna institucija uspostavljena u cilju promoviranja dobre uprave i vladavina prava, zaštite i sloboda fizičkih i pravnih lica, kako je garantirano posebno Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim sporazumima, koji se nalaze u dodatku tog Ustava, koja će s tim u vezi nadgledati aktivnosti institucija Bosne i Hercegovine, njenih entiteta i Brčko Distrikta, u skladu s odredbama ovog zakona. U parničnom postupku se ombudsmen može pojaviti u 2 uloge: 1. Kao pokretač parničnog postupka u slučajevima koje određuje Ustav FBiH;2. Kao treće lice u parnici ombudsmen se može umiješati u postupak koji je u toku, kad nađe da za to ima osnova. 52. Pojam sudske nadležnostiNadležnost se pojmovno određuje dvojako: u subjektivnom i u objektivnom smislu. U objektivnom smislu, nadležnost je djelokrug poslova jednog suda. U subjektivnom smislu, nadležnost se može posmatrati sa aspekta suda i sa aspekta stranaka. Sa aspekta suda, nadležnost se ispoljava kao pravo i dužnost određenog suda da postupa u određenoj pravnoj stvari. Sa aspekta stranke, nadležnost se određuje kao pravo kao pravo da joj sudi zakonom određeni nadležni sud. U funkcionalno-procesnom smislu, nadležnost sudova se dijeli na apsolutnu i relativnu. Relativna nadležnost se zatim dijeli na stvarnu, funkcionalnu i mjesnu.

53. Pojam apsolutne nadležnostiPravilima o apsolutnoj nadležnosti utvrđuje se djelokrug poslova koji spadaju u nadležnost sudova uopće i vrši se razgraničenje prema spolja i to dvojako: prema svim drugim domaćim državnim organima i prema inostranim organima i sudovima. Apsolutna nadležnost ili jurisdikcija sudova postoji u svim predmetima u kojima je nadležan da postupa bilo koji od sudova koji spadaju u jedinstven sudski sistem. Sudsku funkciju u jedinstvenom sistemu vlasti vrše redovni sudovi. Stoga pod pojmom apsolutne nadležnosti ili jurisdikcije podrazumijevamo nadležnost bilo kojeg od ovih sudova. 54. Apsolutna nadležnost kao procesna pretpostavkaKada sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u BiH, po službenoj dužnosti će se oglasiti nenadležnim, ukinuće provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Izuzetak su slučajevi u kojima nadležnost suda u BiH zavisi od pristanka tuženog, a tuženi je dao svoj pristanak. Dakle, bitno je da sud rješenjem odbacuje tužbu kao nedopuštenu i ne ustupa je stranom suduPovreda pravila o apsolutnoj nadležnosti predstavlja razlog apsolutne ništavosti na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka. 55. Međunarodna nadležnostMeđunarodna nadležnost je nadležnost domaćih sudova u sporovima sa elementom inostranosti. Element inostranosti može biti u subjektu (državljanstvo, prebivalište) ili u predmetu spora. Međunarodnu, kao i mjesnu nadležnost, možemo podijeliti na opću i posebnu, a zatim posebnu možemo podijeliti na elektivnu (izberivu) i isključivu. Pored toga, stranke pod zakonom određenim uslovima mogu derogirati nadležnost domaćeg suda sporazumom kojim povjeravaju rješavanje spora stranom sudu.56. Exequatur i delibacioni postupak?Exequatur - delibacioni postupak. Postupak ispitivanja i priznanja odluke stranog suda, te dozvole njenog prisilnog izvršenja naziva se delibacioni postupak, a donesena odluka kojom se izdaje dozvola izvršenja stranog izvršnog naslova na domaćem pravnom području se naziva exequatur. 57. Stvarna nadležnost - competentia rationae materiaePo pravilima o stvarnoj nadležnosti vrši se raspodjela ovlaštenja u raspravljanju i odlučivanju sporova iz sudske nadležnosti između različitih sudova u okviru jedinstvenog sudskog sistema. Kako jedinstveni sudski sistem čine redovni sudovi u FBiH, po pravilima o stvarnoj nadležnosti razgraničava se nadležnost između sudova različitog ranga u okviru iste vrste sudova. 58. Stvarna nadležnost kao procesna pretpostavkaSud odmah po prijemu tužbe, a na osnovu navoda u tužbi i činjenica koje su mu poznate, ocjenjuje da li je nadležan. Ako u toku postupka dođe do promjene okolnosti mimo volje stranaka, ili ako tužilac smanji tužbeni zahtjev, dolazi do tzv.”ustaljenja nadležnosti” (perpetuatio fori), tj. sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan, bez obzira na to što bi zbog promjena koje su nastupile bio nadležan drugi redovni sud. Ovo pravilo ne važi ako je do promjene došlo voljom stranaka (npr.tužilac poveća tužbeni zahtjev). Na stvarnu nadležnost kao procesnu pretpostavku sud ex officio pazi tokom cijelog postupka. Ako utvrdi da je stvarno nenadležan u bilo kojoj fazi postupka, sud će se oglasiti nenadležnim i tužbu uputiti nadležnom sudu. Sud koji jeste stvarno nadležan može (a ne mora) prihvatiti parnične radnje koje je u postupku preduzeo stvarno nenadležni sud. Ako ih prihvati, stvarno nadležni sud nastavlja postupak kao da je pred njim bio i pokrenut. Povrede odredaba o stvarnoj nadležnosti vode apsolutnoj ništavosti presude. 59. Funkcionalna nadležnost - competentia in instantiaPravilima o funkcionalnoj nadležnosti vrši se preraspodjela pojedinih jurisdikcionih ovlaštenja između pojedinih organa istog suda, kao i između različitih sudova u istom predmetu. Pojmom instanca određuje se položaj određenog suda u hijerarhiji sudskog sistema. U sistemu redovnih sudova opće nadležnosti, općinski sudovi su sudovi prve instance, kantonalni sudovi se javljaju kao sudovi prve, druge i treće instance, a Vrhovni sud FBiH je sud druge i treće instance. Sudovi prve instance vrše stvarnu nadležnost, a sudovi druge ili treće instance funkcionalnu nadležnost. 60. Funkcionalna nadležnost kao procesna pretpostavkaNa funkcionalnu nadležnost sud pazi po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka. Povreda odredaba o sastavu suda predstavlja apsolutno bitnu povredu parničnog postupka, ako se vrijeđa princip zbornosti suđenja (ta povreda postoji ako je sudio sudija pojedinac, a trebalo je suditi vijeće; u obrnutom slučaju ne postoji povreda zbornosti). 61. Određivanje vrijednosti spora?Pod vrijednošću spora podrazumijeva se vrijednost onog subjektivnog prava ili odnosa za koje tužilac traži pravnu zaštitu u građanskom postupku. Kao vrijednost predmeta spora uzima se samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, ugovorna kazna i druga sporedna potraživanja se ne uzimaju se u obzir (ako sami ne čine glavni zahtjev).Ako tužba protiv istog tuženika obuhvata više zahtjeva koji se zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, vrijednost predmeta spora se utvrđuje zbrajanjem vrijednosti svih zahtjeva. Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženih, nadležnost se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po zbiru davanja za vrijeme od maksimalno 5 godina. Kad se spor odnosi na postojanje najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz odnosa korištenja stana odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se računa prema

3

62. Mjesna nadležnost, pojam i način određivanja - compententia ratione lociNa osnovu odredaba o mjesnoj nadležnosti određuje se koji je od više stvarno nadležnih sudova dužan da raspravi i riješi konkretan spor. Mjesna nadležnost se određuje trojako: na osnovu zakona (forum legale, što je pravilo), odlukom višeg suda (forum iudicale) i saglasnom voljom stranaka (forum prorogatum). 63. Vrste mjesne nadležnostiMjesna nadležnost koja je određena zakonom dijeli se na opću (generalnu) i posebnu (specijalnu) mjesnu nadležnost. Posebna se dalje dijeli na izberivu (elektivnu), isključivu (ekskluzivnu) i supsidijarnu (pomoćnu) mjesnu nadležnost. 64. Opšta mjesna nadležnost forum generaleOpću mjesnu nadležnost ima sud na čijem području tuženi ima prebivalište, odnosno boravište (za pravno lice sjedište). Pojam prebivališta - domicila nije zakonom definisan, a u teoriji se definiše kao mjesto u kome jedno lice prebiva sa namjerom da tu stalno živi. Dakle, za pojam prebivališta su relevantna 2 elementa: faktički (corpus) i voljni (animus). S druge strane, boravište - rezidencija je mjesto u kome jedno lice boravi bez namjere da tu trajno živi. Državljani FBiH koji stalno žive u inostranstvu zadržavaju svoju opću mjesnu nadležnost prema mjestu posljednjeg prebivališta u FBiH. 65. Posebna mjesna nadležnost forum specialemože biti elektivna i ekskluzivna. Postoji još i pomoćna mjesna nadležnost. pravilima o elektivnoj mjesnoj nadležnosti, tužba se može podići kod suda opće mjesne nadležnosti i nekog drugog suda koji je zakonom određen. Pravo izbora ostavljeno je u interesu tužioca ili u interesu cjelishodnosti ostvarivanja sudske funkcije.Predmeti na koje se primjenjuje elektivna mjesna nadležnost se mogu prema njihovoj prirodi grupisati na: a) Sporove za naknadu štete b) Sporove radi zaštite prava na osnovu garancije proizvođača c) Privredni sporovi d) Mjenični sporovi e) Sporovi protiv pravnih lica koja imaju poslovne jedinice izvan svog sjedišta f) Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo stranog lica u FBiH, u

sporovima protiv stranog lica sa sjedištem u inostranstvu u vezi obaveza koje su nastale ili se trebaju izvršiti u FBiH;

g) Sporovi iz nasljedno-pravnih odnosa h) Radni sporovi i) Bračni sporovi j) Paternitetski i maternitetski sporovi k) Sporovi vezani za zakonsko izdržavanje l) Ometanje posjeda 66. Izberiva mjesna nadležnost - elektivna forum electivumPravilima o elektivnoj mjesnoj nadležnosti, tužba se može podići kod suda opće mjesne nadležnosti i nekog drugog suda koji je zakonom određen. Pravo izbora ostavljeno je u interesu tužioca ili u interesu cjelishodnosti ostvarivanja sudske funkcije.Predmeti na koje se primjenjuje elektivna mjesna nadležnost se mogu prema njihovoj prirodi grupisati na: m) Sporove za naknadu štete n) Sporove radi zaštite prava na osnovu garancije proizvođača o) Privredni sporovi p) Mjenični sporovi q) Sporovi protiv pravnih lica koja imaju poslovne jedinice izvan svog sjedišta r) Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo stranog lica u FBiH, u

sporovima protiv stranog lica sa sjedištem u inostranstvu u vezi obaveza koje su nastale ili se trebaju izvršiti u FBiH;

s) Sporovi iz nasljedno-pravnih odnosa t) Radni sporovi u) Bračni sporovi v) Paternitetski i maternitetski sporovi w) Sporovi vezani za zakonsko izdržavanje x) Ometanje posjeda 67. Isključiva mjesna nadležnost - ekskluzivna forum exclusivePravilima o isključivoj mjesnoj nadležnosti isključuje se primjena opšte mjesne nadležnosti i određuje neki drugi stvarno nadležni sud. Predmeti u kojima je predviđena isključiva mjesna nadležnost određeni su zakonom.

a) FORUM REI SITAE – ovo pravilo na području procesnog prava odgovara pravilu lex rei sitae na području materijalnog prava. U određenim sporovima isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području nalaze nekeretnine. Ovo se odnosi samo na sporove koji imaju stvarno-pravni karakter, dok se u sporovima koji imaju obligaciono-pravni karakter, a tiču se nekretnina, ne postoji isključiva nadležnost.

b) NADLEŽNOST U SPOROVIMA O VAZDUHOPLOVSTVU I BRODU – u sporovima o pravu korištenja i raspolaganja ili o založnom pravu na vazduhoplovu, pomorskom brodu i brodu unutrašnje plovidbe isključivo je nadležan sud na čijem području se vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan.

c) SPOROVI IZ ODNOSA SA VOJNIM JEDINICAMA - u sporovima protiv Federacije iz odnosa sa vojinim jedinicama, isključivo je nadležan mjesni sud na čijem području se nalazi sjedište vojne jedinice.

68. Pomoćna mjesna nadležnost supsidijarna forum subsidialePomoćna (supsidijarna) mjesna nadležnost (forum subsidiale) određuje se za situacije koje se ne mogu podvesti pod odredbe opće i posebne mjesne nadležnosti. Primjeri su:nadležnost za suparničare – ako je istom tužbom tuženo više lica za koja ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od njih;u bračnim sporovima – ako postoji međunarodna nadležnost suda FBiH, ali bračni drugovi nisu imali zadnje zajedničko prebivalište u FBiH, niti tuženi ima prebivalište ili boravište u FBiH, mjesno nadležan će biti sud na čijem području tužitelj ima prebivalište ili boravište. Ako ni tužitelj nema prebivalište niti boravište u FBiH, onda odluku o tome koji će od redovnih sudova biti nadležan donosi Vrhovni sud FBiH. u sporovima o utvrđivanju očinstva/materinstva;u imovinsko-pravnim sporovima protiv lica koja nemaju opću mjesnu nadležnost u FBiH uzajamna nadležnost za tužbe protiv stranih državljana69. Određivanje mjesne nadležnosti od strane višeg suda forum iudicaleZakon ostavlja sudovima višeg ranga mogućnost da u zakonski postavljenim okvirima određuje mjesnu nadležnost, i to u 2 oblika: delegacija i ordinacija. 70. Delegacija forum delegatumDelegacija (forum delegatum) sastoji se u prenošenju mjesne nadležnosti sa jednog suda na drugi. Obzirom na razloge koji dovode do delegacije, razlikuju se nužna i svrsishodna delegacija.

a) nužna delegacija – kada dođe do situacije da nadležni sud zbog izuzeća ne može postupati, obavjestit će o tome neposredno viši sud, koji će odrediti da u tom predmetu postupa neki drugi stvarno nadležni sud sa njegovog područja.

b) Svrsishodna ili cjelishodna delegacija – dolazi iz razloga cjelishodnosti. Postoji situacija kada niz okolnosti konkretnog spora ukazuje da bi spor bilo lakše raspraviti i o njemu odluku donijeti od strane drugog stvarno nadležnog suda, nego suda koji je po zakonu mjesno nadležan.

71. Ordinacija forum ordinatumOrdinacija (forum ordinatum) je određivanje mjesno nadležnog suda u situacijama kad se mjesna nadležnost ne može utvrditi na osnovu zakona, a postoji jurisdikcija federalnih sudova. U takvim slučajevima je Vrhovni sud FBiH ovlašten da na prijedlog stranaka odredi koji će stvarno nadležni sud biti mjesno nadležan (npr. u sporovima protiv državljanina FBiH koji živi u inostranstvu, a nije imao prebivalište u FBiH ili se ono ne može utvrditi). 72. Ugovor o mjesnoj nadležnosti forum prorogatumStranke svojom voljom mogu uticati samo na mjesnu nadležnost pa mogu ugovarati da im sudi sud koji po zakonu nije mjesno nadležan u onim predmetima u kojima nije određena isključiva mjesna nadležnost. U sporovima u kojima je predviđena isključiva mjesna nadležnost stranke ne mogu ugovarati da im sudi neki drugi sud. Ugovor o prorogaciji zaključuje se prije parnice i to u pismenom obliku i mora se odnositi na tačno određeni spor.73. Mjesna nadležnost kao procesna pretpostavka Mjesna nadležnost je procesna pretpostavka i sud na nju pazi po službenoj dužnosti u toku cijelog postupka. Sud se može oglasiti mjesno nenadležnim po prigovoru tuženog, ako je prigovor podnesen najkasnije na pripremnon ročištu. Sud se može proglasiti mjesno nenadležnim samo kada postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda i to najkasnije na pripremnom ročištu. Povreda odredaba o mjesno nadležnosti predstavlja apsolutno bitnu povredu parničnog postupka i to: ako je povodom prigovora stranke sud nepravilno odlučio da je mjesno nadležan, a stranka se upravo zbog toga žali.74. Atrakcija nadležnosti forum atractionisNadležnost po atrakciji ili privlačenju postoji u onim situacijama u kojima se nadležnost određenog suda zasniva na činjenici da se pred tim sudom već vodi postupak u određenom predmetu, koji se nalazi u određenoj vezi sa postupkom koji se treba pokrenuti. U zavisnosti od toga da li se privlačenjem mijenja samo mjesna nadležnost ili mjesna i stvarna u isto vrijeme razlikuju se nepotpuna i potpuna atrakcija nadležnosti.Razlozi za zasnivanje nadležnosti po privlačenju su ekonomičnost i pravna sigurnost. 75. Sukob nadležnostiSituacije u kojima između više organa dolazi do različitog shvatanja o tome ko je nadležan da postupa u konkretnoj pravnoj stvari, nazivamo sukobom nadležnosti. Razlikuje se pozitivan i negativan sukob nadležnosti. Pozitivan sukob nadležnosti postoji onda kada dva ili više organa smatra da je nadležno da postupa u konkretnom predmetu. Negativan sukob nadležnosti postoji onda kada dva ili više organa smatraju da nisu nadležni da postupaju u određenoj pravnoj stvari. Sukob o jurisdikciji (sukob o apsolutnoj nadležnosti)Apsolutni sukob nadležnosti posotji kada do sukoba dolazi između sudova i drugih državnih organa. Za rješavanje ovog sukoba nadležan je Ustavni sud.Sukob o relativnoj nadležnostiDo ovog sukoba dolazi onda kada dva ili više sudova u okviru jedinstvenog sudskog sistema odbijaju svoju nadležnost u konkretnom sporu. Ovakav sukob nadležnosti može biti samo negativan76. Pojam stranke u materijalno pravnom i procesno pravnom smisluParnica kao konkretan procesnopravni odnos može se zasnovati samo između stranaka, odnosno subjekata koji postoje u trenutku pokretanja postupka. Obje stranke u parnici moraju biti tačno određene. Procesnopravna teorija razlikuje pojam stranke u materijalno-pravnom i u procesno-pravnom smislu. U materijalno-pravnom smislu, stranka je subjekat materijalno-pravnog odnosa povodom kojeg je došlo do parnice. U procesno-pravnom smislu, stranka je

4

77. Stranačka sposobnostStranačka sposobnost daje odgovor na pitanje ko može biti stranka u parnici kao procesno-pravnom odnosu uopće. Ona se izvodi iz pravne sposobnosti. Svako ko ima pravnu sposobnost istovremeno ima i stranačku sposobnost. Međutim, stranačka sposobnost je nešto šira od pravne sposobnosti, obzirom da je mogu imati i društvene tvorevine koje nemaju svojstvo pravnog lica. Takve tvorevine mogu steći stranačku sposobnost na osnovu zakona ili sudske odluke. Npr. Porodični zakon u sporovima za poništaj braka priznaje stranačku sposobnost javnom tužiocu i organu starateljstva, koji ne posjeduju pravnu sposobnost. 78. Stranačka sposobnost kao procesna pretpostavkaStranačka sposobnost ima značaj procesne pretpostavke, o čijem postojanju sud vodi računa po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka. Ako utvrdi da jedna od stranaka nema stranačku sposobnost, sud će prvo pozvati tužitelja da otkloni nedostatke tako što će izvršiti odgovarajuće prepravke u tužbi. Ako se nedostaci ne otklone, sud će tužbu odbaciti kao nedopuštenu i poništiti sve preduzete procesno-pravne radnje.79. Parnična sposobnostParnična sposobnost je sposobnost preduzimati radnje u parnici i tim radnjama proizvoditi procesnopravne posljedice. Ona odgovara poslovnoj sposobnosti građanskog prava, pa se naziva i procesna poslovna sposobnost. 80. Parnična sposobnost kao procesna pretpostavkaParnična sposobnost ima značaj procesne pretpostavke, o kojoj sud ex officio vodi računa tokom cijelog postupka. Nedostaci na strani parnične sposobnosti spadaju u otklonjive nedostatke, pa će tek ako ti nedostaci ne budu otklonjeni sud tužbu odbaciti kao nedopuštenu.Convalidatio est potest. Nedostatak parnične sposobnosti otklanja se stupanjem u parnicu zakonskog zastupnika stranke. Punovažnost radnji koje su do tog trenutka preduzete od strane parnično nesposobne stranke zavisi od toga da li će zakonski zastupnik te radnje prihvatiti ili ne. 81. Parnična sposobnost fizičkih licaFizička lica stiču parničnu (kao i poslovnu) sposobnost sa punoljetstvom – navršenih 18 godina života. Ograničenja poslovne sposobnosti u istim granicama ograničavaju i parničnu sposobnost. 82. Parnična sposobnost pravnih licaPravna lica su poslovno, odnosno parnično sposobna preko svojih organa. Isto važi i za one društvene tvorevine koje nemaju svojstvo pravnog lica, ali im se u postupku priznaje svojstvo stranke. 83. Postulaciona sposobnostTo je sposobnost parnično sposobne stranke da u parnici sama, bez posredovanja punomoćnika, preduzima radnje u parnici i tim radnjama proizvodi procesno-pravne posljedice. U našem pravu je svako parnično sposobno lice istovremeno i postulaciono sposobno. Postoji problem faktičke nesposobnosti određenih parnično sposobnih lica da se usljed fizičih nedostataka izjašnjavaju u postupku (npr.gluhonijema lica). Sud je dužan preduzeti sve mjere da i takvim licima omogući učešće u postupku, odnosno da omogući nesmetano odvijanje postupka. 84. Stvarna i procesna legitimacijaStvarna legitimacija (legitimatio ad causam). Stvarna legitimacija je kategorija materijalnog prava. Tužilac je aktivno legitimisan ako je on ovlaštenik iz materijalno-pravnog odnosa povodom kojeg je došlo do parnice. Tuženi je pasivno legitimisan ako je on obveznik istog tog materijalno-pravnog odnosa.Stvarna legitimacija nije procesna pretpostavka, pa prema tome od nje ne zavisi pokretanje parnice, raspravljanje niti odlučivanje samo po sebi. Prigovor stvarne legitimacije, koji redovno ističe tuženi, ima karakter materijalno-pravnog prigovora koji za cilj ima da se tužbeni zahtjev presudom odbije kao neosnovan (a ne da se rješenjem odbaci kao nedopušten). Procesna legitimacija (legitimatio ad processum) je ovlaštenje za vođenje konkretnog spora. Ona prvenstveno pripada licima koja imaju stvarnu legitimaciju, ali postoji veliki broj slučajeva u kojima je pravo na vođenje spora zakonom preneseno na treća lica. Takva lica, mada nisu stvarno legitimisana, ustaju tužbom i u svoje ime ostvaruju pravnu zaštitu. Npr. javni tužilac, organ starateljstva i sva pravno zainteresirana treća lica ovlašteni su da ustaju tužbom za poništenje braka.Procesna legitimacija ima karakter procesne pretpostavke. O njoj sud vodi računa po službenoj dužnosti, a posljedica nedostatka procesne legitimacije je odbacivanje tužbe kao nedopuštene. 85. Promjena stranaka u parnici - sukcesijaTo je ustanova koja omogućava promjenu ličnosti parničnih stranaka, pri čemu identitet parnice ostaje isti. Do sukcesije može doći na strani tužioca ili tuženog, a osnov za sukceciju može biti zakon ili volja stranaka.86. Vrste sukcesijeZakonska sukcesija nastaje ako u toku parnice dođe do smrti, odnosno prestanka postojanja stranke. Nasljednici, odnosno sukcesori po zakonu stupaju u sva prenosiva prava umrlog, tako da će zauzeti položaj umrlog u parnici. Voljna sukcesiija može nastati usljed materijalne singularne sukcesije, ali i neovisno od nje i to u 3 slučaja: (1) preinačenje tužbe u subjektivnom smislu; (2) imenovanje prethodnika u parnici; (3) stupanje umješača u procesno-pravni položaj stranke kojoj se pridružio.To je promjena ličnosti parničnih stranaka u toku parnice. Sukcesija u pravu je kada jedno lice ( auktor) istupa iz pravnog odnosa, a na njegovo mjesto stupa novo lice (sukcesor)Sukcesija u materijalnom pravu može biti:1.univerzalna ( sveobuhvatna)2.singularna (parcijalna)

87. Teorije relevancije i irelevancijePrema ovoj teoriji, ako je tužilac otuđio sporno pravo, on je dužan da svoj tužbeni zahtjev prilagodi novonastaloj situaciji tako što će tražiti da tuženi obavezu ispuni prema materijalno-pravnom sukcesoru. U suprotnom sud može odbiti njegov zahtjev zbog nedostatka stvarne legitimacije. S druge strane, po teoriji irelevancije, singularna materijalno-pravna sukcesija nema nikakvog uticaja na parnicu.88. Pojam zastupnika i vrsteZastupnik u parnici je svako lice koje u ime stranke koju zastupa preduzima radnje u parnici, i to sa pravnim posljedicama za stranku. Obzirom na osnov zastupanja razlikuju se zakonski, ugovorni i zastupnik pravnih lica. 89. Zakonski zastupnikZakonski zastupnik zastupa poslovno nesposobna lica (maloljetnici i lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost). To su najčešće roditelji i staratelji. Zakonski zastupnik ovlašten je da u ime zastupanog parnično nesposobnog lica preduzima sve parnične radnje koje spadaju u redovno zastupanje. Međutim, pojedine parnične radnje prelaze okvire redovnog upravljanja pravima i interesima zastupanog, te bi za njih zakonski zastupnik morao imati posebno odobrenje. To su dispozitivne radnje, kao što su povlačenje tužbe, priznanje ili odricanje od tužbenog zahtjeva, sklapanje sudskog poravnanja i sl.90. Zakonsko zastupanje kao procesna pretpostavkaSud po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka vodi računa o ispravnosti zakonskog zastupanja. Nedostaci u zakonskom zastupanju imaju karakter procesne povrede koja je razlog apsolutne ništavosti donesene presude. Zbog nedostataka koji se tiču pravilnosti zakonskog zastupanja mogu se ulagati i svi vanredni pravni lijekovi, a ponavljanje postupka se može tražiti i po isteku objektivnog roka od 5 godina. Diligentia processum. Ako zakonski zastupnik ne pokazuje potrebnu pažnju u vršenju zastupanja, sud će o tome obavijestiti organ starateljstva koji može u konkretnoj parnici zastupanom postaviti posebnog staraoca. Međutim, ako zakonski zastupnik zbog svoje nestručnosti nije u mogućnosti uspješno obavljati svoje zadatke, sud će mu pružiti potrebnu pomoć u smislu poučavanja neuke stranke, a može mu savjetovati i da uzme punomoćnika. Curator ad litem – privremeni parnični zastupnik. U konkretnoj parnici sud može tuženom postaviti privremenog parničnog zastupnika i to ako bi postupak oko postavljanja redovnog zakonskog zastupnika trajao dugo, i ako bi zbog toga mogle nastati štetne posljedice za jednu ili obje stranke. Zakon konkretizira nekoliko situacija u kojima će sud postaviti privremenog zastupnika tuženom:

1. ako tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika;

2. ako su interesi tužeenog i njegovog zakonskog zastupnika u suprotnosti;

3. ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika;

4. ako je boravište tuženog nepoznato, a nema punomoćnika;

5. ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik koji nemaju punomoćnika u FBiH nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije moglo obaviti.

91. Punomoćnik ugovorno zastupanjePunomoćnik je zastupnik koji u parnici zastupa parnično sposobnu stranku. Parnične radnje punomoćnika proizvode posljedice neposredno za zastupanu stranku. Punomoćnik može biti svako poslovno sposobno lice, osim lica koja se bave nadripisarstvom. U ulozi punomoćnika se najčešće javlja advokat, ali to nije privilegija po pravu, nego po stručnosti. U nekim pravnim sistemima moguće je ugovoriti naknadu koja će biti srazmjerna punomoćnikovom uspjehu u parnici (pactum de quota litis).92. Procesna punomoć mandatum ad processumPunomoć je ovlaštenje na vršenje zastupanja. Parnična punomoć ima karakter procesne pretpostavke, kao uslova za dopuštenost preduzetih radnji od strane punomoćnika. Punomoć treba razlikovati od osnovnog pravnog odnosa iz kojeg se izvodi. Osnovni odnos je ugovorni, a punomoć uvijek predstavlja jednostranu izjavu volje. Ona je u svojoj egzistenciji neovisna u odnosu na pravni posao.93. Parnična punomoć mandatum ad litemPunomoć mora biti izdata u pismenoj formi ili na zapisnik kod suda. Ona može biti parnična punomoć i punomoć za obavljanje određenih radnji u parnici. Parnična punomoć u užem smislu je punomoć u kojoj se punomoćnik ovlašćuje na vođenje parnice, bez bližeg određivanja ovlaštenja. Ako je punomoćnik advokat, on na osnovu parnične punomoći može preduzimati sve radnje u parnici. Advokatu je posebna punomoć potrebna samo za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, ako je od pravosnažnosti odluke prošlo više od 6 mjeseci. 94. Punomoć kao procesna pretpostavkaSud po službenoj dužnosti vodi računa da li lica koja se pojavljuju u ulozi punomoćnika mogu biti punomoćnici, te da li se kreću u okviru ovlaštenja iz punomoći. Punomoćnik je dužan da punomoć podnese u pismenom obliku prilikom preduzimanja prve radnje u parnici. Iz razloga ekonomičnosti, sud može odrediti i da punomoćnik u naknadno određenom roku podnese punomoć, ali ako to propusti učiniti u ostavljenom roku, sud će nastaviti postupak ne uzimajući u obzir radnje koje je preduzelo lice bez punomoći. Ratificatio (odobrenje) je parnični institut kojm stranka može naknadno otkloniti nedostatak urednog zastupanja. Povrede odredaba o punomoći imaju karakter apsolutno bitne povrede ostupka.95. Umješač pojamUčešće trećeg lica u parnici naziva se i procesna intervencija. Pravni interes trećeg lica može biti različit i s obzirom na to se razlikuju 2 oblika procesne intervencije: obična intervencija i zakonska intervencija u užem smislu.

5