kavezni uzgoj riba lubina i komarče

SAVJETODAVNA SLUŽBA

Zagreb, ožujak 2014.

dr. sc. Lav Bavčević

Priručnik i vodič za dobru proizvođačku praksuKavezni uzgoj lubina i komarče

POLJOPRIVREDNA SAVJETODAVNA SLUŽBASAVJETODAVNA SLUŽBA

Izdavač Savjetodavna službaSavska cesta 4110 000 ZagrebTel: 01/4882-700Fax: 01/4882-701www.savjetodavna.hre-adresa: [email protected]

Glavni urednik Hrvoje Horvat, dr. med. vet.

Uredništvo

Grafičko oblikovanje Ljiljana Jelaković, ing.

Vanda Čuljat, dipl. ing.

Lektor dr. sc. Marko Kovačić

ISBN 978-953-6763-44-3

Recenzija prof. dr. sc. Ivica Aničić mr. sc. Mario Lovrinov

iKavezni uzgoj lubina i komarče 3

SadržajUvod Riba kao uzgajani organizam Probava hrane kod uzgajanih ribaMetabolizam uzgajanih ribaTemperatura okoliša i metabolizam uzgajanih ribaRast riba u kaveznom uzgoju Prirast uzgajanih riba i temperaturaOprema za kavezni uzgoj ribaPlaniranje proizvodnje u kaveznom uzgoju ribaUtvrđivanje prethodnih procedura, dokumenta i dozvola koje su potrebne za obavljanje djelatnosti uzgojaOdabir lokacije za uzgoj i njeno kapacitiranjeKavezni uzgoj i njegov okolišOsnovni parametri o pogodnosti lokacija za kavezni uzgoj ribeKriteriji za procjenu lokacije za kavezni uzgoj riba Uzgojni kapacitet lokacije za uzgoj Postavljanje uzgojnih naprava i utvrđivanje procedura održavanja naprava i opreme za uzgojČišćenje pranje, dezinfekcija i ispiranje opreme za uzgojOdržavanje mrežnih kavezaNasad riba na uzgajališteHranidba ribaSastav hrane za uzgoj lubina i komarčeStrategija hranidbe lubina i komarčeIzbor hrane za ribu Hranidba riba u skladu sa specifičnostima okoliša Utvrđivanje veličine obroka i dnevne dinamike hranjenjaZnanstveni pristup hranidbi riba u intenzivnom uzgojuTehnike hranidbe ribe u kaveznom uzgojuSkladištenje hrane za ribuIzlov ribaPriprema uzgajanih riba za izlovIzlov riba iz kavezaPothlađivanje riba nakon izlovaZaštita okoliša i upravljanje raspolaganje otpadomUpravljanje radnjama usmjerenim na sprječavanje bijega riba iz kavezaOčuvanje zdravlja i higijenske ispravnosti uzgajanih ribaMjere za smanjenje rizika od bolestiKratki pregled bolesti lubina i komarče u kaveznom uzgojuEvidentiranje podataka, čuvanje evidentiranih podataka i analiza podatakaPrilozi

46891219222735

363838394044

49505155585962636466717882838385879093959899102104

4 iKavezni uzgoj lubina i komarče

Uvod

Intenzivni uzgoj životinja predstavlja proces kontroliranog držanja organizama radi postizanja rasta biomase ili (i) povećanja broja jedinki uzgajane populacije. Akvakultura je uzgoj akvatičkih organizama (uključujući ribe, mekušce, vodeno bilje, gmazove vodenih staništa i vodozemce) gdje se poboljšanja u proizvodnji temelje na intervencijama u uzgojnom procesu. Uzgoj u smislu Zakona o morskom ribarstvu gospodarska je djelatnost kontrolirane reprodukcije i rasta riba i drugih morskih organizama.

Uzgoj morskih riba potječe od lagunarnog uzgoja (talijanska „vallicultura“ ili egipatska „hoša“) (FAO, 2009), u kojem je hranidba riba oslonjena na visoku produktivnost takvih sustava. Suvremeni kavezni uzgoj riba započinje u Japanu, gdje se u početku temeljio na ulovu nedoraslih riba. Nedorasli gof (Seriola quinqueradiata) držan je u kavezima i hranjen prilovom iz ribolova sve dok ne bi postigao konzumnu veličinu. Prema načelu ulova mlađi iz prirode (eng. capture-based aquaculture) još se uzgajaju brojne vrste jegulje i kirnje u bazenima te tune u kavezima, za koje se također traži rješenje za dobivanje mlađi radi mogućnosti planiranja i zaštite prirodnih populacija (FAO 2004). Daljnji razvoj akvakulture oslanja se na kombinacije dostignuća u raznim tehnologijama uzgoja, a nagli rast počinje uspostavom kontroliranog mrijesta i uzgoja ličinki i mlađi do uzgoja konzumne ribe. Danas se uzgaja mnogo vrsta ribe uz upotrebu raznih uzgojnih tehnologija. Na kopnu se primjenjuju razne varijante bazenskoga uzgoja s različitim razinama obrade vode i recirkulacije, a na otvorenim vodama (more, jezera) dominiraju razna rješenja kaveznog uzgoja.

Marikultura obuhvaća uzgoj akvatičkih organizama u vodenom okolišu, gdje slanost prelazi 20 ‰. Kavezi za uzgoj organizama obuhvaćaju potopljene, plutajuće ili položene strukture od mreže (različitih materijala) koje uzgajane organizme odjeljuju od okoliša i koje s okolišem slobodno izmjenjuju vodu (more).

Kavezni uzgoj riba treba obavljati u područjima koja su pogodna za provođenje tehnologije uzgoja, sukladno ekonomskoj održivosti i kapacitetu okoliša. Pod kapacitetom se prvenstveno misli na kapacitet okoliša za opskrbu uzgojnog akvatorija kvalitetnom morskom vodom te kapacitet okoliša za prijem emitiranih tvari i energije. Proces uzgoja treba težiti maksimalnom rastu uzgajanih organizama i minimalnom utjecaju uzgoja na vlastiti okoliš, kao i na okoliš drugih korisnika pomorskog dobra.

Uspostavom dobre proizvođačke prakse na kaveznom uzgajalištu riba uvodi se dodatni mehanizam upravljanja kaveznim uzgajalištem, čiji je cilj smanjiti rizike od gubitaka u proizvodnji, rizike od nepoželjnog utjecaja uzgoja na okoliš, rizike za pojavu i širenju bolesti te rizike vezane za zaštitu zdravlja ljudi.


Dobra proizvođačka praksa kaveznog uzgajališta temelji se na sljedećim aktivnostima:

• Utvrđivanje prethodnih procedura, dokumenata i dozvola potrebnih za obavljanje djelatnosti uzgoja

• Odabir lokacije za uzgoj i njezino kapacitiranje• Postavljanje uzgojnih naprava i utvrđivanje procedura održavanja

naprava za uzgoj • Nasad riba na uzgajalištu • Hranidba riba • Izlov riba• Zaštita okoliša i upravljano raspolaganje otpadom• Upravljanje bijegom • Očuvanje zdravlja i higijenske ispravnosti uzgajanih riba• Evidentiranje, čuvanje evidentiranih podataka i analiza podataka


Riba kao uzgajani organizam

Kavezni uzgoj riba podrazumijeva držanje pojedine vrste ribe u zatočeništvu, što uzgajivača ujedno obavezuje na osiguravanje kvalitetnih životnih uvjeta za uzgajane organizme. Da bi se osigurali kvalitetni životni uvjeti u kaveznom uzgoju, potrebno je poznavati osnovne biološke i ekološke karakteristike uzgajanih vrsta riba. Najveći dio uzgajanih riba pripada nadrazredu koštunjavki, što upućuje na njihove zajedničke osobine, ali pored zajedničkih osobina riba važno je usvojiti i temeljna znanja o svakoj pojedinoj uzgajanoj vrsti.

Osoba odgovorna za tehnologiju uzgoja riba mora poznavati osnovnu građu ribe (slika 1), kao i funkciju pojedinih dijelova tijela, organskih sustava, organa pa i tkiva.

Slika 1. Presjek kroz tijelo lubina

srce

jetra

želudac slezena

crijevo

ždrijelo i škrge

mozak

leđna moždina

žučni mjehurbubreg

plivaći mjehur

prednja leđna peraja

stražnja leđna peraja

mišićne miomere

repna perajapodrepna peraja

analni i urogenitalni otvor

muška gonada

Tijelo ribe u funkcionalnom je smislu građeno od više organskih sustava:

• Koža, koja štiti tijelo ribe od štetnih utjecaja. U koži su ljuske koje je učvršćuju i pružaju joj mehaničku zaštitu, a žljezdane stanice izlučuju sluz koja štiti tijelo od mikroorganizama, olakšava plivanje i omogućuje odašiljanje kemijskih informacija drugim jedinkama.

• Koštani skelet, koji tvore lubanja, kralješnica, rebra, kosti glave i skelet peraja.

• Mišićni sustav, koji se dijeli na skeletni mišićni sustav i mišićni sustav unutarnjih organa.

• Zatvoreni krvotok, u kojem krv pokreće kontrakcija jednostavnog srca (jedna klijetka i jedna pretklijetka)


Život ribe u kavezu podrazumijeva ograničenje životnog prostora, zbog kojeg riba ne može migrirati u potrazi za povoljnijim životnim uvjetima. Zato u uzgoju svi osnovni čimbenici, važni za zdrav život uzgajanih riba, dolaze iz okoliša. Hranu ribe dobivaju aktivnim djelovanjem čovjeka (uzgajivača), a svježe more dobivaju strujanjem morske vode kroz samo uzgajalište. Radi lakšeg razumijevanja tehnoloških cjelina, uzgojni se ciklus može praktično podijeliti u tri faze:

• Uzgoj mlađi (1 g – 40 g)• Uzgoj predkonzumne ribe (40 g – 250 g)• Uzgoj konzumne ribe ( > 250 g)

Ribe u uzgoju vrlo su dobro zaštićene od grabežljivaca. Ipak, okupljanje riba oko kaveza može privući grabežljivce (velike ribe i sisavce) u šire područje oko kaveza, a sama prisutnost grabežljivaca može biti stresor za ribe u kavezu. Osim grabežljivaca u moru, čest su predator i ribojedne ptice. Od ptica se riba u kavezu štiti postavljanjem zaštitne mreže. Ptice često otkriju način da uhvate pokoju ribu iz kaveza unatoč zaštiti zaštitnom mrežom, pogotovo kada se radi o svježe uginulim ribama. U takvim slučajevima ptičja predacija predstavlja problem zbog gubitka evidencije o uginuću, a može biti i uzrok širenja bolesti.

Riba se uzgaja radi povećanja biomase (prirasta), koji se postiže prijenosom tvari i energije iz probavljene hrane u organizam uzgajanih riba. Iskorištavanje energije i tvari iz hrane za rast i druge metaboličke procese započinje probavom.

• Škrge, kroz koje prolazi krv radi ispuštanja ugljičnog dioksida, amonijaka i viška klora u okoliš te radi uzimanja kisika u krvotok.

• Živčani sustav građen od središnjeg (mozak i leđna moždina) i perifernog živčanog sustava (živci), koordinira akcije u različitim dijelovima organizma i sinkronizira ukupne aktivnosti u jedinstveni sustav koji karakterizira njegovo vanjsko ponašanje.

• Dobro razvijena osjetila (oči za vid, statoakustički organ za ravnotežu i sluh, osjetilo za miris, osjetilne stanice (oko usta i u ustima) za okus, kožni receptori za osjet temperature, tlaka, dodira i bočna pruga kao osjetilo za gibanje vode i niskofrekventne vibracije) daju živčanom sustavu potrebne informacije o događanjima u okolišu, ali i u ribi samoj.

• Plivaći mjehur služi regulaciji plovnosti riba; riba ga napuhuje ovisno o dubini na kojoj se nalazi kako bi zadržala željenu dubinu bez potrebe za mišićnim radom i suvišnim utroškom energije

• Probavni sustav građen od usne šupljine, ždrijela, jednjaka, probav-nog sustava sa želucem, jetrom i gušteračom ili bez njih. U probavnom sustavu hrana se probavlja, odnosno kompleksne organske molekule razgrađuju se na jednostavne kako bi se mogle transportirati u bilo koji dio tijela radi razgradnje i dobivanje energije potrebne za rad ili ugrad-nju u rasplodne stanice i vlastito tkivo, što bilježimo kao rast organizma.


Probava hrane kod uzgajanih riba

Probava hrane jest proces razgradnje kompleksnih organskih spojeva u jednostavne organske spojeve koji se zahvaljujući građi probavnog sustava prenose u krv. Krv provodi probavljene tvari kroz jetru, gdje „započinje“ njihov metabolički put u samom uzgajanom organizmu. Probava hrane odvija se u probavnom sustavu:

• Usta podržavaju kosti čeljusti na kojima su smješteni zubi. Zubi su lubina igličasti i služe pridržavanju plijena za vrijeme gutanja. Kod komarče vilice su snažne i proširene, a na njima su smješteni zubi koji služe uglavnom drobljenju skeleta raznih mekušaca kojima se hrani.

• Škržna šupljina zajedno s ustima objedinjava funkcije hranjenja i disanja i kroz nju hrana prolazi brzo prema jednjaku

• Jednjak je kratak cjevasti organ koji dovodi hranu u želudac• Želudac je rastezljiv tako da u njega može stati i veća količina plijena.

Stjenke su želuca mišićave, što omogućava miješanje unesene hrane i pražnjenje želuca u crijevo. U želudac se izlučuju enzimi i klorovodična kiselina te započinje proces probave – uglavnom bjelančevina.

• Uz želudac su smješteni pilorički nastavci koji izlučuju probavne enzime, uz koje se drže nakupine stanica gušterače.

• Nakon želuca poluprobavljena hrana ulazi u kratko crijevo karakteristično za mesojedne organizme. U crijevu se nastavlja probava bjelančevina te se probavljaju masti i ugljikohidrati.

• Enzimi za probavu izlučuju se u vodenoj otopini pa je za probavu masti potrebna žuč koja emulgira masti tako da budu pogodne za razgradnju (probavu).

• U crijevu se, osim procesa probave hranjivih tvari, odvija i apsorpcija probavljenih tvari u krv i limfni sustav.

• Neprobavljeni ostaci odlaze u rektum, odakle se preko analnog otvora izlučuju u okoliš.

• Brzina probave, odnosno pražnjenja crijeva, ovisi o temperaturi okoliša i u skladu je s brzinom metaboličkih procesa u tijelu.

Bilanca materijala i energije u uzgoju odnosi se na procese koji su posljedica hranidbe riba u kavezu. Dio ponuđene hrane ribe progutaju, a dio propadne i prijeđe iz kaveza u okoliš (do 5%, Stucchi i sur. 2005). Progutana se hrana djelomično probavi (bjelančevine i masti oko 90 %, ugljikohidrati oko 70 %) i unese u metaboličke procese organizma. Dio probavljene hrane u anaboličkim se procesima ugradi u rast organizma, a dio se katabolizira (u CO2, H2O, NH4 i sl.) radi dobivanja potrebne energije. Brzina anabolizma i katabolizma ovisi o veličini riba i o temperaturi okoliša, što je obuhvaćeno u poglavljima gdje je obrazložena metoda procjene prirasta i metoda procjene dinamike hranjenja riba u uzgoju.


Metabolizam uzgajanih riba

Metabolizam u živom organizmu obuhvaća sve fiziološke i biokemijske procese, kao i mehanička gibanja u organizmu koja su njihova direktna posljedica. Brzina metaboličkih procesa kod uzgajanih riba poglavito ovisi o temperaturi okoliša. Lubin i komarča su poikilotermni organizmi, što znači da nisu u stanju kontrolirati tjelesnu temperaturu, odnosno tjelesna im se temperatura prilagođava temperaturi okoliša, a time se mijenja i brzina samih metaboličkih procesa.

Metabolički se procesi u svakom organizmu odvijaju po nekom određenom redoslijedu koji je kontroliran i zadan genetičkim kodom svake pojedine vrste, a većina je metaboličkih procesa jednaka kod svih životinja. Najveći dio metaboličkih reakcija odvija se u stanicama organizma pa taj dio nazivamo i stanični metabolizam. Stanični metabolizam može se podijeliti (Randal 1997. a) na:

• Izlučivanje kemijske energije iz molekula koje su unesene hranom i ciljanu upotrebu dobivene energije u korisne funkcije

• Kemijsku promjenu i preslagivanje organskih molekula dobivenih hranom u molekule sastavnice novih kompleksnih molekula, sukladno karakter-istikama vrste ili čak tkiva u kojem se ta transformacija odvija

Energija koja se oslobađa tijekom metaboličkih procesa „uskladištena“ je u organskim molekulama kao potencijalna kemijska energija. Ona se može transformirati u:

• Mehaničku kinetičku energiju (sva gibanja tvari u stanici uz energetski gradijent, gibanja stanica u tkivima, gibanja pojedinih tkiva i organa te gibanje cijelog organizma)

• Električnu energiju (kod pojedinih organizama, kao kod drhtulje, može doći do pražnjenja te energije radi obrane ili omamljivanja plijena

• Svjetlosnu energiju (npr. kod dubinskih riba)• Mehaničku potencijalnu energiju (npr. kada se životinja kreće suprotno

od neke sile, gravitacije, stalne vodene struje i sl.)• Toplinsku energiju (koja je u osnovi kinetička energija na molekularnoj

razini) koja je u najvećem dijelu rezultat pretvorbe energije iz jednog oblika u drugi, pri čemu se sukladno drugom zakonu termodinamike dio energije uvijek pretvori u termalnu energiju

Toplinska energija koja se oslobađa kod uzgajanih riba u otvorenim sustavima (prirodni okoliš, kavezni uzgoj) nema veće značenje na promjene stanja organizma kao ni na životne uvjete u staništu, osim kada se riba uzgaja u zatvorenim sustavima gdje najveći dio vode cirkulira u kružnom toku i gdje uz povećanu gustoću organizmi mogu mjerljivo povećati temperaturu medija u kojem se uzgajaju.


Raspodjela energije koju riba u tijelo unosi s hranom najčešće se prikazuje jednostavnim dijagramima, kao npr. na dijagramu koji slijedi:

Poznavanje brzine metaboličkih procesa važno je radi utvrđivanja energet-skih potreba uzgajanog organizma, bilo da se radi o brzini izgradnje tkiva (rasta) ili brzini razgradnje kojom organizam dobiva energiju za odvijanje životnih funkcija.

Metabolizam u biokemijskom smislu predstavlja razmjenu energije i tvari u organizmu, koja se odvija zadanim metaboličkim putovima. To podrazumijeva i utrošak energije potrebne za odvijanje mnogobrojnih biokem-ijskih procesa u tijelu. Ribe u uzgoju energiju dobivaju razgradnjom jednog dijela pojedene i probavljene hrane. Daljnja razgradnja hrane do jednos-tavnih anorganskih spojeva radi dobivanja potrebne energije odvija se u

Progutana hrana

Apsorbirana hrana

Metabolički korisna tvar (energija)

Proizvodnja tkiva ili skladištenje pričuvne energije u masti (rast)

Bazalni ili standardni metabolizam

Probava i troškovi sinteze organskih tvari

Energija gibanja tkiva i organizma

Gubitak izmetom

Toplina

Gubitak u mokraći, sekreciji, ljuštenju tkiva, gubitak u rožnatim strukturama


samim tjelesnim stanicama. Produkti razgradnje često su toksični i za samu ribu pa ih riba izlučuje u okoliš, a ako produkti razgradnje u uzgojnom ambi-jentu postignu visoku koncentraciju, mogu biti štetni i za same ribe u uzgoju.

Kako bi riba u kavezu mogla iskoristiti energiju pohranjenu u hrani, pojedine organske tvari moraju se razgraditi u procesu oksidacije, za što riba mora dovesti u organizam dovoljne količine kisika. Riba dovodi kisik u tijelo preko škrga, gdje se uvodi u krv ribe, a krvlju se prenosi do svih tjelesnih stanica. Posljedica disanja zato može biti uzrok smanjenja koncentracije kisika u okolišu. Kada morsko strujanje ne osigurava prinos dovoljne količine svježe vode s dovoljno otopljenog kisika, zbog disanja riba pada koncentracija kisika u samom kavezu, što smanjuje sposobnost ribe za dobivanje potrebne energije.

Povećanje koncentracije izlučenih tvari, kao i pad koncentracije kisika, na ribu djeluju kao stresori koji negativno utječu na njezin rast i povećavaju rizik od bolesti. Da ne bi došlo do negativnog utjecaja samog procesa uzgoja na rezultate uzgoja, potrebno je odabrati lokaciju za uzgoj u kojoj postoji dovoljna izmjena vode (morskim strujama). Također je potrebno utvrditi primjerenu gustoću uzgajanih riba u kavezima (najčešća je maksimalna gustoća do 10–12 kg/m3 uzgojnog volumena) kako bi izmjena vode bila dostatna za razrjeđivanje izlučevina i donos novog otopljenog kisika.

Za postizanje dobrih uzgojnih uvjeta potrebno je predvidjeti prirast riba tijekom uzgoja. Prirast ribe najčešće se prikazuje kao rezultat hranidbe, probave i ukupnih metaboličkih procesa u tijelu ribe (Slika 2).

Slika 2. Slika prikazuje metabolički tijek hrane. Dio progutane hrane biva probavljen a neprobavljeni dio (oko 10 %) izlučuje se kao izmet (feces). Dio probavljene hrane djelomično se pregrađuje u nove organske spojeve koji se ugrađuju u rasplodne stanice i tjelesna tkiva, što opažamo kao rast organizma. Dio probavljene hrane razgrađuje se do nastanka anorganskih spojeva i energije koju riba koristi za održavanje životnih funkcija i kretanje organizma.

kisik

hrana

neprogutana hrana

ugljični dioksidamonijak

probava

razgradnja

rast

urea i elektroliti

izmet

gonade

rasplodne stanice


Brzina metaboličkih procesa u organizmu direktno je proporcionalna temperaturi na kojoj se ti procesi odvijaju. Većina uzgajanih vrsta riba nije sposobna regulirati tjelesnu temperaturu pa im tjelesnu temperaturu određuje temperatura okoliša. Samo je tuna sposobna grijati pojedine dijelove tijela, što joj posebno pomaže u lovu plijena i osiguravanju dovoljne količine energije za brzo plivanje.

Temperatura okoliša zbog navedenih je razloga glavni regulator brzine metaboličkih procesa pa temperatura okoliša predstavlja jedan od temeljnih uzgojnih parametara koji određuju sam tijek uzgoja.

Tijekom uzgojnog procesa u kavezima riba prolazi razvojne faze od mlađi do spolno zrele jedinke. Najvidljivija promjena na ribama tijekom uzgoja jest rast jedinki. Rast jedinki tijekom uzgoja rezultira rastom uzgajane biomase, što je i konačni cilj uzgajivača.

Temperatura okoliša i metabolizam uzgajanih riba

Temperatura okoliša predstavlja jedan od temeljnih limitirajućih faktora za rast, razvoj i opstanak svake pojedine vrste. Tako svaka vrsta ima svoj optimum temperature, na kojem provodi život, ali i minimum i maksimum temperature, koje podnosi. Taj raspon nazivamo i intervalom tolerancije.

Za svaku se vrstu tako može odrediti temperatura na kojoj općenito organizam najbolje funkcionira. Ako postoji gradijent temperature u prirod-nom okolišu, riba će izabrati najpogodniju temperaturu, a to je najčešće

Temperatura površinskog sloja mora korelira sa sezonskim klimat-skim promjenama te se globalno mijenja u godišnjim ciklusima. Srednja godišnja temperatura mora ne oscilira znatno u površinskim slojevima, a višegodišnji prosjek temperature mora za svaki pojedini mjesec u godini predstavlja pouzdan parametar za predviđanje temperature u nadolazećim godinama.Iako su srednjaci temperatura prilično stabilni, na pojedinim lokacijama može doći do naglih temperaturnih promjena koje su najčešće povezane s kretanjem površinskih vodenih masa. Veće oscilacije temperature najčešće su u proljeće, kada se površinski sloj mora naglo zagrijava. Tada je taj zgrijani sloj relativno tanak pa samim pomicanjem vodenih masa u području uzgoja temperatura mora na mjestu uzgoja može oscilirati i više od jednog stupnja. Drugi je slučaj, kada temperatura mora oscilira na mjestu uzgoja, u zaljevima, kad je za jakih vjetrova moguće pomicanje površinske tople vode prema izlazu zaljeva, a najčešće je zamijeni dubinska hladna voda. Na takvim lokacijama takve nagle promjene treba imati u vidu kako bi se tehnološkim postupcima ublažio stres uzrokovan naglim promjenama temperature.


temperatura na kojoj je razlika između troškova održavanja organizma i hranidbe najveća i pri kojoj se postiže optimalna efikasnost rasta. Kako temperatura okoliša pada, tako kod poikilotermnih organizama pada razina metaboličkih aktivnosti, što ribi omogućuje preživljavanje kad je u prirodnim staništima najčešće dostupno manje hrane.

Temperatura okoliša ima velik utjecaj na odvijanje energetskih procesa u tijelu organizama. Neki organizmi (sisavci i ptice) mogu održavati tjelesnu temperaturu (endotermmi ili homeotermi), za što troše dio unesene energije, dok kod većine organizama tjelesna temperatura ovisi izravno o temperaturi okoliša (ektotermi ili poikilotermi). Osim tih dviju „skupina“ životinja, postoji i skupina koju nazivamo heterotermima koji mogu biti povremeni (za vrijeme određene aktivnosti griju tijelo) ili regionalni heterotermi, koji griju pojedine dijelove tijela.

Ribe su najvećim dijelom poikilotermne, osim pojedinih vrsta koje su regionalni heterotermi (tune i Lamnide – porodica morskih pasa). Komarča kao vrsta pripada poikilotermnim, odnosno ektotermnim organizmi-ma, što znači da ima tjelesnu temperatura jednaku temperaturi okoliša. Ektotermni organizmi proizvode relativno malo metaboličke topline, odnosno premalo da bi spriječili njezino prenošenje na okoliš termalnom kondukcijom. Relativni nedostatak tih organizama, zbog nemogućnosti očuvanja tjelesne temperature, rezultira i mogućnošću brze apsorpcije topline iz okoliša. Zato ta skupina organizama u prirodnom ambijentu svojim ponašanjem (izborom staništa ili pojedine mikroklimatske niše u staništu može regulirati tjelesnu temperaturu. Ribe se mogu toliko prilagoditi okolnim uvjetima da mijenjaju svoj cirkadijalni ritam. Pelagične, ali i neke pridnene vrste, pokazuju dnevnu vertikalnu migraciju tako što odlaze u topliji sloj (iznad termokline) hraniti se da bi nakon toga sišle u dublji i hladniji sloj vodenog stupa. Takvo ponašanje proizlazi iz korelacije brzine metaboličkih aktivnosti u organizmu i tjelesne temperature organizma, a organizmi izborom mikrostaništa određuju i brzinu ukupnog metabolizma (Randal 1997. b).

U proučavanju i usporedbi međusobne ovisnosti brzine metabolizma i temperature kod riba najčešće se koristi Van 't Hoffov koeficijent (Q10) kojim se iskazuje razlika brzine metabolizma kod temperaturne razlike od 10°C.

k(T)= k(T1) Q10(T-T1)/10

Katavić i sur. (2005) daju sljedeće parametre okoliša za uzgoj komarče:

• Optimalna temperatura za uzgoj = 24°C, • Max Lt50 = 32-34°C,• Min Lt50 = 5°C,


Učinak primjene Arrheniusova koeficijenta i Van 't Hoffova koeficijenta za korekciju različitih brzina metabolizma uzrokovanih temperaturom, u rasponu temperatura od 0 do 40°C, praktički je jednak, što daje dodatnu težinu dosadašnjim istraživanjima kod riba (Kooijman 2000). Ibarz (2003) donosi Q10 za bazalni metabolizam komarče u temperaturnom rasponu od 8 do 18°C, koji se kreće između 2.2 i 2.5. Libralato i Solidoro (2008) u radu kojim donose model za prirast komarče računaju Q10 za bazalni metabolizam komarče, koji je utemeljen na potrošnji kisika pri različitim temperaturama, i koji iznosi Q10= 1.795.

Procjena brzine metaboličkih procesa

Količina metaboličkih procesa razgradnje organske tvari radi dobivanja energije potrebne za održavanje životnih funkcija organizma izražava se najčešće u jedinicama energije po kilogramu mase organizma po jedinici vremena (kJ/(kg x dan)). Tu je vrijednost vrlo teško utvrditi direktnim mjerenjem pa se koriste metode indirektne procjene.

Najčešće su metode procjena metaboličke aktivnosti procjena preko mjerenja utroška kisika koji korelira s energijom dobivenom u staničnim oksidacijskim procesima. Taj se odnos naziva i oksokalorička vrijednost i ima različite vrijednosti za ugljikohidrate (5.044.58 kcal/l O2), masti (4.66 kcal/l O2) i proteine (4.58 kcal/l O2), dok se zbog relativne stalnosti kemijskog sastava riba koristi procijenjena srednja vrijednost (4.63 kcal/l O2, odnosno 13,77KJ/g O2) (Brett i Growes 1979).

Metabolizam kod komarče:

Guinea i Fernandez (1997) mjerili su potrošnju kisika kod komarče (37-99 grama) u različitim uvjetima hranidbe i na različitim temperaturama te su utvrdili da potrošnja u vrijeme aktivnosti (hranidbe) može biti 2-3 puta veća od potrošnje u mirovanju. Za viših temperatura te su razlike nešto veće. Potrošnja kisika također je proporcionalna relativnom dnevnom obro-ku. Temperatura je u mjerenjima tih autora utjecala na potrošnju kisika tako da je komarča, koja je hranjena na razini 21oC, oscilirala između 175 i 375 mgO2/kg/h. Preračunavanjem izmjerene pootrošnje kisika (pomoću oksokaloričke vrijednosti) u oslobođenu energiju dobivaju se vrijednosti metaboličkog utroška energije. Energija metaboličkih procesa procijenjena na taj način na 16°C iznosi zmeđu 1.9 i 3.9 KJ/kg energije, a na 21°C između 2.4 i 5.2 KJ/kg. Procjena metabolizma održavanja životnih funkcija prema metodi koju donosi Lupatsch I., 2004. za ribu jednake veličine (37 g) iznosi 2.7 KJ/kg na 16°C i 3.5 KJ/kg na 21°C. Procjena prema Lupatschevoj prelazi najmanje razine potrošnje izmjerene u respirometru što ukazuje na oprez u korištenju dobivenih vrijednosti za daljnje analize i procjene. Ibarz i sur. (2010) donose skupno rezultate istraživanja metaboličkih potreba komarče u različitim uvjetima hranidbe i na različitim temperaturama.


Druga je često korištena metoda procjene potrebne energije za osnovne metaboličke funkcije metoda utvrđivanja razlike u energetskim rezervama nakon izlaganja gladovanju. Procjena se temelji na promjeni biomase i promjeni udjela masti i bjelančevina ili, jednostavnije, na promjeni biomase i procjeni gustoće energije po spaljivanju u kalorimetrijskoj bombi (Lupatsch I. 2004).

Utjecaj temperature okoliša na lipide općenito i na strukturne lipide

Kad je riječ o biokemijskim reakcijama koje se odnose na metabolizam lipida, utjecaj temperature na biokemijske procese donekle se komplicira. Lipidi imaju ulogu osigurati metaboličku energiju, ali su i važni konstituenti bioloških membrana. Jedna od važnih karakteristika biomembrana jest nji-hova fluidnost koja ovisi i o količini i sastavu polinezasićenih masnih kiselina. Fluidnost lipida mijenja se s temperaturom, ali različiti lipidi imaju različitu fluidnost kod različitih temperatura. Iako sastav lipida najviše ovisi o sastavu lipida u hrani (Watanabe 1982, Pagliarani et al. 1986, Greene i Selivonchick 1987, Sargent et al. 1989), sastav može ovisiti i o temperaturi okoliša.

Rezultat aklimatizacije riba na niske temperature općenito rezultira većim udjelom polinezasićenih masnih kiselina u odnosu na zasićene i mononezasićene masne kiseline (Hazel i Prosser 1974, Bell et al. 1986, Greene i Selivonchick 1987). Promjena fluidnosti membrane kao reakcija na promjenu temperature okoliša naziva se još i „homeoviskozna aklima-tizacija“ koja nastaje kao posljedica ekspresije pojedinih gena u različitim razinama promjene temperature okoliša (Losa D.A., Muratab N. 2004).

U kontekstu polinezasićenih masnih kiselina Cowey i Sargent (1979) gen-eraliziraju zaključak tako da membrane na višim temperaturama karakter-iziraju lipidi u kojima prevladavaju ω6 polinezasićene masne kiseline, dok na nižim temperaturama u lipidima membrana prevladavaju ω3 polinezasićene masne kiseline. Sukladno tome, ribe u direktnoj ovisnosti o temperaturi selektiraju različite masne kiseline za izgradnju biomembrana. Fluidnost biomembrana s druge strane utječe na aktivnost enzima u biomembranama.

Energetske potrebe komarče za metabolizam održavanja Lupatsch (2004) izražava kao funkciju mase organizma (metabolička masa BW (kg) 0.82) i funkciju temperature okoliša te izračunava potrebe izražene u probavljivoj energiji hrane DE maint.DE maint. = [16.6 x exp (0.055 x Temp)] x BW (kg) 0.82

Ista autorica definira i energiju potrebnu za rast komarče, koju izražava i kao probavljivu energiju hrane, dok energiju potrebnu za rast definira kao funkciju energetskog prirasta DE grow. DE grow. = prirast (kg) x energija tkiva (kJ/kg) x 1.49 (koef. troškova rasta)


Različita preferencija prema različitim masnim kiselinama u strukturi stanica radi prilagodbe na različite temperature može imati posljedice u upotrebljivosti različitih masnih kiselina kao izvora energije na različitim temperaturama. Time se može donekle relativizirati stalnost količine strukture organizma pa i rezervi koje prema DEB teoriji (Nisbet i sur. 2000) imaju stalan i nepromjenjiv kemijski sastav. Također je upitna dostupnost određenih masti u pojedinim dijelovima godine kada mogu biti „zaštićene“ radi očuvanja funkcija membrana.

Bavčević i sur. (2006) utvrdili su, kao i drugi autori, povećani udio polinezasićenih masnih kiselina kod komarče u hladnim mjesecima, ali nisu utvrdili ni da je gladovanje uzrokovalo nekakvu selektivnost u „potrošnji“ različitih masnih kiselina osim možda za kratkolančane masne kiseline koje su bile slabo zastupljene i za vrijeme gladovanja nestale su iz organizma. Ozyurt i sur. (2004) nalaze sezonsku ovisnost sastava polinezasićenih masnih kiselina u tkivima kod komarče i šarga ulovljenih u prirodi, iz čega se može zaključiti da je godišnja fluktuacija sastava masnih kiselina ekološki zadana za te vrste, neovisno o tome jesu li uzgajane ili nisu.

Interakcija temperature i drugih faktora u fiziološkim procesima kod riba

Brett (1979) daje pregled dotadašnjih znanstvenih spoznaja o interakciji temperature okoliša i drugih limitirajućih faktora okoliša u fiziološkim procesima kod riba. Prvo navodi odnos temperature i veličine obroka, iz čega je vidljivo da s temperaturom raste veličina maksimalnog obroka praćenog i prirastom, ali raste i relativna količina hrane koja je potrebna za održavanje mase konstantnom. Iz navedenog je jasno da za svaku temperaturu okoliša postoji optimalni obrok, odnosno obrok kod kojeg je najveće iskorištenje hrane za prirast. Također je utvrđena ovisnost sastava hrane i temperature okoliša na ugradnju pojedinih masnih kiselina u tkiva riba (Farkas 1980).

Interakcija temperature i veličine organizma također imaju velik utjecaj na prirast riba, što također ukazuje na postojanje optimalne temperature za rast svake pojedine vrste, a Brett (1979) iznosi i rezultate istraživanja kod vrste Seriola quinqueradiata, gdje su utvrđene različite optimalne temperature za različit uzrast organizma.

Kad je riječ o odnosu temperature i koncentracije kisika u vodi, postoji ovisnost temperature i brzine metabolizma na jednoj strani te temperature i topivosti kisika u vodi na drugoj. S porastom temperature raste potreba za kisikom u tkivima, ali pada topivost kisika u okolišu. To je posebno važno u staništima koja su prostorno ograničena (jezera, uzgajališta riba, pa čak i kavezna uzgajališta) tako da riba ne može potražiti mjesto s povoljnijim uvjetima za disanje.


Schurman i Steffensen (1997) analiziraju odnos temperature i fizioloških parametara u potrošnji kisika kod juvenilnog bakalara. Utvrđuju kritičnu saturaciju kisika u ovisnosti o temperaturi koja za raspon temperatura od 5°C do 15°C iznosi 15-35 % zasićenja medija otopljenim kisikom. Nalaze odnos standardnog metabolizma, aktivnog metabolizma i maksimalnog metabolizma u ovisnosti o temperaturi, a izmjeren je raspon od 47.5 do 248.5 mg O2kg-1h-1. Najveća relativna promjena metaboličke potrošnje kisika s porastom temperature odnosi se na promjenu standardnog metabo-lizma, dok su promjene aktivnog i maksimalnog metabolizma nešto manje (oko 10 %) i podjednake.

Temperatura i slanost također interferiraju u fiziološkim procesima pa Brett (1979) navodi različite optimalne odnose za brzinu rasta i za konverziju hrane. Kod multifaktorijalnog pristupa proučavanju utjecaja uvjeta okoliša na fiziološke procese, faktori, s obzirom na svoju veličinu, mogu biti razvrstani na, limitirajuće, one koji kontroliraju procese i one koji maskiraju utjecaj drugih faktora. U analizi interaktivnog učinka slanosti i temperature na metaboličke procese komarče (razina metabolita i enzima u plazmi i tkivi-ma) Vargas Chacoff i sur. (2009) nalaze slične učinke promjena temperature kao i slanosti na metabolizam, a kada je promjena interaktivna, tada je učinak slanosti ovisan o prethodnoj aklimatizaciji na temperaturu.

Osim abiotskih faktora, utvrđena je interakcija biotskih faktora i fizioloških procesa. U akvakulturi jedan je od važnijih biotskih faktora gustoća organi-zama u uzgojnom volumenu. Liu i sur. (2009) istražuju interakciju temper-ature, veličine i gustoće na izlučivanje amonijaka (metabolizam proteina) kod hibridnog lubina (eng. palmetto bass) gdje, osim očekivanih učinaka temperature, nalaze povećano izlučivanje kod riba koje su držane u većoj uzgojnoj gustoći. Riba u pokusu držana je na hranidbi do sitosti pa iz rezultata nije vidljivo je li veća gustoća uzrokovala povećanu potrošnju hrane ili je veći udio bjelančevina utrošen na održavanje metaboličkih procesa.

Osim temperature važne mogu biti i osmotske prilike, odnosno slanost morske vode. Najveće su oscilacije slanosti oko riječnih ušća i blizu podzemnih izvora slatke vode.

Kemijsko okruženje za uzgajane ribe u kavezima određuje koncentracija tvari u vodi oko kaveza i potrošnja i emisija tvari u kavezu. Ribe troše kisik i ispuštaju ugljični dioksid u okolnu vodu.

Intenzivni je uzgoj riba izvor emisije hranjivih soli u okoliš. Hranjive soli iz uzgajališta povećavaju njihovu koncentraciju, što inducira povećanu produkciju organske tvari. Hranjive soli potiču i ubrzani rast obraštajnih zajednica na uzgojnim instalacijama (makrofiti). Obraštaj kaveza makrofitima smanjuje izmjenu vode u kavezu i tako mijenja uvjete uzgoja u kavezu (otopljeni kisik, NH4, koncentraciju partikulirane organske tvari koja je i supstrat za razvoj mikroorganizama).


Faktori kao što su gustoća ribe u kavezu, kvaliteta vode i hranidbeni režim uglavnom su standardizirani u tehnologiji uzgoja svakog pojedinog uzgajališta. U kaveznom uzgoju riba moguća je dobra kontrola tehnoloških postupaka. Izbor uzgojne tehnologije u komercijalnom uzgoju određuje se već tijekom projektiranja uzgajališta.

Kvaliteta hrane za komercijalni uzgoj određena je već kod proizvođača hrane. Razvoj svake hrane temelji se na brojnim znanstvenim istraživanjima hranidbe i sastava hrane (Askens 1997, Vegara i sur. 1999, Sabaut i Laquet 1973, Santinha i sur. 1996, Andrew i sur. 2004, Rubio i sur. 2003, Bonaldo i sur. 2004). Istraživanja su umnogome pridonijela razvoju samog uzgoja riba, ali kroz vrlo polaganu primjenu u proizvodnji hrane za ribe. Razlozi spore primjene jesu dostupnost i cijena sirovina na tržištu, zbog kojih najbolja (troškovno neograničena) formulacija hrane ne nudi uvijek i najpovoljnije ekonomsko rješenje. Iz tog je razloga u praksi kaveznog uzgoja riba primjenjivo samo ono previđanje prirasta koje se temelji na hranidbi riba standardnom industrijskom hranom.

Jedina varijabla koja se tijekom godine mijenja i nije u domeni izbora uzgajivača jest temperatura okoliša. Mogućnost predviđanja prirasta riba na uzgajalištu pretpostavlja poznavanje kretanja temperature mora određenog područja, kao i standardne uvjete proizvodnje (tehnologiju, hranu i mlađ koja se nasađuje na uzgajalište). Tako u standardnom tehnološkom okruženju otvorenog uzgojnog sustava prirast riba najviše određuje upravo kretanje temperature uzgojnog okoliša koji ujedno određuje količinu potrebne hrane za optimalan rast.

Rast riba u kaveznom uzgoju

Rast uzgajanih riba stalan je proces, tijekom cijelog uzgojnog perioda. Procjena ili predviđanje rasta najčešće se dobiva zbrajanjem prirasta za određena vremenska razdoblja. Vremensko razgraničenje za utvrđivanje ili za procjenu prirasta najčešće je kalendarski određeno i izraženo u jedinicama kalendarskog mjeseca koji ujedno karakterizira i određene klimatske prilike te daje najprihvatljiviji okvir za raspodjelu prirasta uzgajanih riba u uvjetima kaveznog uzgoja. U svrhu predviđanja prirasta moguća je upotreba i finije vremenske skale, odnosno razdioba na tjedne ili dane u kalendarskoj godini.

Prirast organizma podrazumijeva promjenu težine u određenom vremenskom roku. Prirast uzgajanih riba predstavlja temeljni cilj samog uzgoja. Treba ga ostvariti uz što manje troškove uzgoja, a da bi se to postiglo, prirast je potrebno pratiti i predviđati.


Novija istraživanja, kao i moderne teorije (DEB teorija; Kojman 2009), ukazuju na to da je prirast mase kompozicija prirasta strukturne mase (strukture) i mase rezervi (rezerve). U fazi rasta prirast je strukture i rezerve proporcionalan, ali u fazi gladovanja smanjuje se samo rezerva, dok duljina, koja je ujedno i neposredna mjera strukture, ostaje nepromijenjena. Potpuno praćenje prirasta zato podrazumijeva praćenje prirasta duljine i praćenje prirasta mase.

Praćenje prirasta u tehnološkom se smislu najčešće procjenjuje na temelju mjerenja mase uzoraka riba iz uzgojnih kaveza. Osim praćenja mase potrebno je pratiti i prirast duljine riba jer se prirast može ostvariti i debljanjem riba, što može iskriviti sliku o postignutom prirastu.

Na rast ribe utječu razni faktori okoliša, poput temperature i kvalitete vode, količine i sastava hrane, gustoće u uzgoju, osmotskih prilika ili koncentracije ugljičnog dioksida u vodi. Brzina rasta ovisi i o osobinama jedinke, kao što su genetička svojstava jedinke i masa. Općenito, svi se vanjski limitirajući uvjeti mogu podijeliti na biološke, kemijske i fizikalne.

Biološki uvjeti za rast uzgajanih riba:

• Rasplodni ciklus uzgajane vrste

Nakon što lubin i komarča postanu spolno zreli, uspostavlja se rasplodni ciklus koji traje jednu godinu. Tijekom ciklusa dio energije i tvari dobivene iz hrane ugrađuje se u gonade. Energetska vrijednost ribljih jaja mjerena u 10 koštunjavki iznosi 23,5 kJ/g suhe mase ili 8-15 % energije cijelog tijela, što predstavlja znatnu alokaciju energije koja će u mrijestu biti izbačena iz tijela.

• Gustoća riba u kavezu

Gustoća, kao izdvojeni faktor okoliša u umjetnom staništu, negativno je korelirana s rastom riba. Povećanje gustoće generira povećanje gustoće metaboličkih aktivnosti riba, što se može odraziti na nakupljanje produkata metabolizma od kojih su neki otrovni za ribe, kao npr. NH4. Povećanje gustoće može utjecati i na pad koncentracije otopljenog kisika u samom kavezu. Koncentracija amonijaka i koncentracija kisika predstavljaju ograničavajuće faktore rasta. Povećanjem uzgojne gustoće raste koncentracija organskih tvari koje, uz same ribe, predstavljaju podlogu za brojne mikroorganizme i parazite, što povećava vjerojatnost pojave bolesti u uzgoju. Povećanjem uzgojne gustoće potrebno je povećati radni intenzitet u provođenju zootehničkih mjera (izmjena kaveza, promjena režima hranidbe i sl.) koje posredno i neposredno utječu i na sam prirast uzgajanih riba.


• Pojavnost patogenih organizama

Povećana koncentracija organske tvari, kao i povećana koncentracija riba koje su domadari za brojne mikroorganizme i parazite, povećava vjerojat-nost pojave bolesti u uzgoju. Bolest najčešće završava s gubicima u obliku uginuća, ali i s gubicima koji se odnose na izostali prirast preživjelih jedinki.

• Veličina uzgajanih organizama.

Riba je organizam koji raste cijeli život, ali se brzina rasta jedinki pojedine vrste smanjuje s njihovom veličinom, odnosno sa starošću organizma, što je za duljinu opisao von Bertalanffy (1938) pomoću jednadžbe:

dl/dt= K(L∞-l); (1)

gdje je K konstantna proporcija između maksimalne duljine i duljine za koju se utvrđuje brzina rasta.

• Gojidbeno stanje (indeks kondicije uzgajanih riba)

Prirast ribe najčešće se određuje prirastom mase riba. Takvim pristupom u masu se vezuju organske tvari (bjelančevine, masti, ugljikohidrati), suha tvar i voda, kojima se omjer mijenja u ovisnosti o ugojenosti organizma. Načelno, mršavi organizmi u uvjetima dovoljnih količina hrane nastoje povećati udio rezervi za razdoblja kada eventualno neće biti prilike za jelo. To se prepoznaje kao ubrzani rast koji se često naziva kompenzacijski rast. Tada, međutim, dolazi samo do kompenzacije rezervi dok se brzina rasta u duljinu odvija brzinom koja nije ovisna o gojidbenom stanju, a najčešće se opisuje indeksom kondicije (IK).

IK (indeks kondicije) = [W(težina ribe)/L3(duljina3)] x 100 (2)

• Genetski potencijal ribe

Genetski potencijal ribe također znatno određuje biološka svojstva uzgajane populacije. U smislu komercijalnog uzgoja taj je čimbenik određen izborom mlađi, iz određenog izvora, za novi nasad na uzgajalište. Kada je izbor rezultat dugoročne suradnje s poznatim proizvođačem, i očekivanja su vezana za poznata genetička svojstva odabrane mlađi.

Fizikalni i kemijski uvjeti za rast uzgajanih riba:

• Temperatura okoliša

Temperatura temeljno određuje brzinu metabolizma kod riba. To je posebno važno u uzgoju u otvorenim uzgojnim sustavima, gdje je temperatura uzgo-


jnog okoliša jednaka temperaturi staništa u koje je postavljeno uzgajalište. Temperatura okoliša tako određuje količinu potrebne hrane kao i učinak uzgojne gustoće na potrošnju kisika i emisiju metaboličkih produkata.

• Koncentracija otopljenog kisika

Riba uzima kisik iz okoliša u otopljenom obliku. Uzimanje kisika odvija se pomoću škrga, gdje se iz krvi u vodu (more) ispušta ugljični dioksid, a iz istog medija koji oplakuje škržne listiće u krv se uzima otopljeni kisik. Za dovoljan i uspješan prijenos kisika u krv potrebna je razlika u koncentraciji otopljenog kisika između morske vode i krvi. Što je veća metabolička aktivnost, veća je i potražnja organizma za kisikom. Brzinu metaboličke aktivnosti temeljno određuju temperatura okoliša i veličina ribe (vidi metabolička težina ribe – poglavlje 9.3.4.). Osim navedenih parametara, na brzinu metabolizma na dnevnoj razini znatno utječe i relativni intenzitet hranidbe.

Rastom temperature okoliša u načelu raste metabolička aktivnost uzgajanih riba, uz koju se povećava i potencijal rasta, što traži pojačanu hranidbu. S druge strane, s porastom temperature pada topivost kisika u morskoj vodi pa dolazi do prijelomne točke kada rast temperature više ne pridonosi ukupnom prirastu na uzgajalištu.

Preporučena minimalna koncentracija otopljenog kisika za uspješan uzgoj ne bi trebala pasti ispod 5 mg/l. Niža koncentracija u duljem periodu može djelovati kao stresor i uzrokovati slabije iskorištavanje hrane, odnosno porast indeksa konverzije.

• Koncentracija metabolita

Metabolizam riba rezultira emisijom amonijaka, ureje, ugljičnog dioksida i drugih metabolita. Amonijak u određenim koncentracijama predstavlja otrov koji negativno utječe na sve željene učinke samog uzgoja. Što su organizmi mlađi, toksičnost je veća. U kaveznom uzgoju u načelu nema opasnih koncentracija amonijaka i ugljičnog dioksida. Na taj su problem u znatno većoj mjeri osjetljiva uzgajališta u recirkulaciji, pogotovo ako se

U literaturi često nalazimo relativnu koncentraciju kisika izraženu u postotku s obzirom na koncentraciju zasićenja. Postotak zasićenja otopljenim kisikom dobar je indikator ekoloških prilika i potrošenog „uzgojnog potencijala“ kaveza ili lokacije, ali ne daje dovoljno informacija o fiziološkim prilikama za uzgajane ribe. Koncentracija pri kojoj se postiže maksimalno zasićenje otopljenim kisikom ovisi o temperaturi i salinitetu morske vode te djelomično i o atmosferskom tlaku. Preračunavanje se lako može obaviti pomoću tablica, grafikona (Slika 16) ili tabličnih kalkulatora na internetu (npr. http://water.usgs.gov/software/DOTABLES/).


uzgojnom mediju dodaje kisik. S druge strane, drugi izvori emisije tvari u okoliš mogu smanjiti kvalitetu morske vode, što je potrebno eliminirati u postupku odabira lokacije za uzgoj.

• Slanost

Slanost (salinitet) predstavlja koncentraciju otopljenih soli u morskoj vodi. Može više varirati u područjima ušća rijeka ili u blizini vrulja. Salinitet u Jadranu kreće se između 38 i 40 ppm, dok u područjima dotoka slatke vode može pasti ispod 7 ppm.

Slanost tjelesnih tekućina kod uzgajanih riba kreće se na oko 10 ppm pa su ribe uzgajane u moru (više od 35 ppm) izložene stalnom gubitku vode iz tijela, što se pojačava hranidbom suhim peletima. Takvi uvjeti uvode uzgajane ribe u više ili manje stresno stanje koje ih uz druge stresna faktore lako može dovesti u stanje oslabljenog imuniteta.

Lubin je tolerantniji od komarče na promjenu slanosti, a uz slanost okolne vode između 20 i 30 ppm postiže znatno bolji prirast uz učinkovitiju konverziju hrane. Takvi se uvjeti, međutim, mogu pronaći na vrlo malom broju lokacija, a tamo gdje ih ima visoki su rizici od prevelikog pada saliniteta koji na drugoj strani također predstavlja stres za uzgajane ribe.

Prirast uzgajanih riba i temperatura

U kaveznom uzgoju svako pojedino uzgajalište ima standardiziranu tehnologiju držanja ribe, kao i već dobro izbalansiranu industrijsku hranu za uzgoj tih vrsta. Uzgajališta se najčešće postavljaju na mjestima gdje slanost ne oscilira znatno pa u pravilu u praktičnom smislu ne predstavlja ograničavajući parametar za rast lubina i komarče. Kada, dakle, postoji standardizirani tehnološki okvir za kavezni uzgoj ribe, a to znači da su uzgojne gustoće primjerene lokaciji i tehnologiji uzgoja te da riba može dobiti dovoljno hrane, temperatura ostaje jedini parametar koji uzgajivač ne kontrolira, a znatno utječe na briznu rasta uzgajanih riba.

Temperatura okoliša predstavlja jedan od najvažnijih faktora za brzinu odvijanja metaboličkih procesa. Stoga i prirast riba u uvjetima dovoljne količine hrane i stabilnih uvjeta okoliša ima vrlo važnu ulogu u brzini anaboličkih procesa. Raniji modeli u akvakulturi uglavnom su bili eksponencijalni modeli koji su temeljeni na načelu diobe stanica pri rastu, što podrazumijeva eksponencijalni rast. Takvi su modeli pokazali učinkovitost samo ukoliko su korišteni u okvirima u kojima su i parametrizirani. Često korišteni modeli za procjenu prirasta modifikacija su modela koji se temelji na Termalnom koeficijentu prirasta (Cho 1992).


BW2=(BW11/3+ Σ(TGC*T*dani)3 (3)

gdje je BW2 masa na kraju perioda; BW1 je masa na početku perioda; TGC je termalni koeficijent rasta, a T je temperatura (°C).

Iz modela se može odrediti i termalni koeficijent rasta (TGC):

TGC= (BW21/3-BW1

1/3)/Σ(T*dani) (4)

Jobling (2003) navodi niz ograničenja kod procjene rasta na temelju TGC-a:

• rast mase riba treba biti u predvidivom odnosu s temperaturom okoliša;• odnos mase i duljine mora biti stalan (W∞L3);• rast riba u duljinu za svaku temperaturu mora biti konstantan• prirast riba u duljinu u odnosu na temperaturu nije linearan• u akvakulturi susrećemo promjenu indeksa kondicije riba, koji se očituje

tijekom kompenzacijskog rasta, a može biti posljedica reducirane ishrane riba.

Funkcija temperature u modulu koji su razvili Hernandez i sur. (2003) određena je faktorom koji modificira standardnu brzinu metabolizma kod poznate veličine komarče i pri poznatom obroku.

f2=D(e a(ΘM-Θ)-e b(ΘM-Θ)) (5)

ӨM podrazumijeva maksimalnu letalnu temperaturu (32.9 prema Ravagnanu (1984), a D predstavlja faktor kalibracije.

Takav pristup počinje od temeljnih fizioloških načela i daje zadovoljavajuću procjenu rasta te mogućnost procjene potrošnje hrane u standardnim uvjeti-ma proizvodnje. Međutim, u tom modelu faktor mase jednako utječe na rast, bilo da se radi o mršavoj i dugoj ribi ili kratkoj i debeloj ribi jednake mase.

Ti modeli ne prepoznaju asimptotski rast riba pa je razvijen diskretni model (Bavčević 2009.) za procjenu prirasta komarče u uzgoju koji je temeljen na von Bertalanffyjevom (VB) modelu i podrazumijeva poznate uvjete držanja i poznati režim hranidbe.

Lt+Δt = (L∞ - Lt)* (1-e- κ Δt)) + Lt. (6)

Statističkom analizom mjerenja duljine riba na proizvodnom uzgajalištu utvrđena je korelacija VB koeficijenta prirasta (κ) i temperature za pojedine diskretne periode uzgoja.


κ = (ln(L∞ - Lt) - ln(L∞ - L Δt +t))/ Δt (Δt - godina) (7)

κ = 122,843*(e^(-0,2316*(32,9-Tsr))-e^(-0,2389*(32,9-Tsr)))

za L∞ = 47 cm

U tom je modelu predviđanje duljinskog prirasta, u funkciji temperature okoliša za svaki pojedini diskretni vremenski period, uzeto kao temelj za izračunavanje prirasta. Pribrajanjem prirasta dobivena je mogućnost predviđanja prirasta kroz dulji period:

1. tjedan Lt0+ Δt = (L∞ - Lt0) * (1-e-κ Δt) + Lt0 = Lt1

2. tjedan Lt1+ Δt = (L∞ - Lt1) * (1-e- κ Δt) + Lt1 = Lt2

n-ti tjedan Ltn-1+ Δt = (L∞ - Ltn-1)* (1-e- κ Δt) + Ltn-1 = Ltn (8)

Slika 3. Usporedba rezultata modela prema Bavčeviću (2009) s mjerenjima, koje je prikazao Kraljević (1995). Za procjenu prirasta uzeta je početna duljina i srednja temperatura za svaki diskretni period između dva mjerenja.

Usporedbom rezultata predviđanja s mjerenjima u poznatim uvjetima (podaci mjerenja: Kraljević 1995) pokazuju visoku preciznost dobivenog modela (slika 3).

Uvrštavanjem početne duljine i procijenjene konačne duljine na kraju diskretnog perioda u izraz:

W= (Lb * K)/100 (Busacker i Adelman 1990) (9)

Usporedba simulacije i mjerenja "Kraljević 1995."

0

5

10

15

20

25

30

28-tra 6-kol 14-stu 22-vlj 1-lip 9-ruj 18-pro 28-ožudatum

cm

cm "Kraljević 1995." SIM 47


gdje je W masa ribe, L je ukupna duljina ribe, a K je indeks kondicije dobiven je model za procjenu masenog prirasta:

W t+ Δt = (L t+ Δt)b *a*Kt+ Δt =((L∞ - Lt)*(1-e- κT)) + Lt)b*a*K t+ Δt (10)

Prirast lubina i komarče u uzgoju

Najčešći su organizmi u kaveznom uzgoju u Sredozemlju lubin i komarča. Stoga je za te dvije vrste provedeno najviše istraživanja, općenito pa i onih koja bi trebala pomoći u procjeni rasta tih vrsta u uvjetima kaveznog uzgoja.

Prirast u uzgoju najčešće podrazumijeva promjenu prosječne individualne težine uzgajanih riba u određenom periodu ili i promjenu prosječne individualne duljine uzgajanih riba, kako je to gore opisano. Prirast u uzgoju, međutim, može značiti i ukupni rezultat, odnosno sumu pojedinačnog prirasta jedinki, od kojeg se može oduzeti količina uginule ribe ili koji obuhvaća i prirast uginule ribe u pojedinom periodu. Odabrana varijanta izračuna i prikaz prirasta uzgajanih riba ovisi o parametru proizvodnje koji se želi pratiti ili analizirati.

Radi lakšeg praćenja prirasta biomase na uzgajalištu važno je formirati evidencijske skupine riba koje slijede logična razgraničenja po pojedinim obilježjima. To se prvenstveno odnosi na odvojeno praćenje broja i veličine riba po vrstama i po generacijama, a poželjno je razgraničenje na svaki pojedini uzgojni kavez.

Prirast uzgajane kategorije = (Nt+1 x Wt+1) - (Nt x Wt) (11)

N= broj komada; W = srednja težina; t + 1 = na kraju perioda; t = na početku perioda

Ukupni prirast = ∑ prirasta svih kategorije na uzgajalištu (12)

Prirast pojedine populacije (kategorije) riba u uzgoju se nastoji predvidjeti raznim iskustvenim (analogni, statistički) i teorijskim modelima. Ni jedan od objavljenih modela ne obuhvaća sve parametre koji utječu na sam rast pa predviđanja rasta temeljena na modelima često manje-više odstupaju od stvarnih mjerenja. Zato je uz predviđanje prirasta neophodno pratiti prirast uzgajanih riba. Prirast utvrđen na temelju periodičnih mjerenja uzoraka riba iz uzgoja služi vrednovanju i unapređenju teorijskog modela te ispravku procjene o stanju zaliha ribe u proizvodnji.

Praćenje veličine ribe i njezine ugojenosti temelji se na mjerenjima uzoraka riba iz kaveza. Da bi takva mjerenja bila korisna u smislu korekcije predviđanja samog prirasta riba, potrebno je izraditi program periodičkog


uzorkovanja i mjerenja parametra uzorkovanih riba. Osim zbog procjene prirasta periodičko uzorkovanje vrlo je važno zbog uvida u zdravstveno i gojidbeno stanje uzgajanih riba.

Uzorkovanje riba iz kaveza:

Pitanje:Kolika je potrebna veličina uzorka za dobru procjenu srednje vrijednosti mjerenog obilježja kod uzgajanih riba?Odgovor:Ovisi o pogreški, odnosno o vjerojatnosti procjene potrebnog broja riba i o prihvatljivom odstupanju obilježja od stvarne srednje vrijednosti. Načelno uzorci čija veličina prelazi 50 komada daju prihvatljivu procjenu srednje vrijednosti mjerenog obilježja uzgajanih riba.

n = (z x Sdev/ E)2

z = vjerojatnost procjene izražena u broju standardnih devijacija – za vjerojatnost procjene od 95 % z = 1,96Sdev = standardna devijacija – izračunava se na temelju biometrije E = prihvatljivo odstupanje obilježja koje se mjeri od srednje vrijednosti

Primjer:Ako je standardna devijacija 11 grama, ako je prihvatljiva vjerojatnost procjene srednje vrijednosti 95 % i prihvatljivo postupanje procjene od srednje vrijednosti ±3,5 grama (5 %), uzorak za procjenu srednje vrijednosti trebao bi imati 38 riba.

Pri uzimanju uzorka potrebno je osigurati da uzorak zaista bude slučajan. Tu treba voditi računa o ponašanju riba i odvajanju većih riba od manjih u jatu, što može znatno poremetiti procjenu srednje vrijednosti.Za postizanje homogenog uzorka potrebno je primijeniti izlovnu tehniku razbijanja hijerarhijskog odnosa riba u kavezu. To se postiže stiskanjem velikog dijela ribe u manji volumen gdje se pomoću mreže (podmetač, oprara) može izdvojiti reprezentativni uzorak.

Česte su pogreške:• Procjena veličine uzorkovanjem na površini za vrijeme hranidbe• Procjena veličine ribe na temelju uzorka od uginulih riba

Te metode ponekad mogu dati dobru procjenu. Uzorkovanje uz hranidbu ovisi o uhranjenosti jata i spretnosti osobe koja uzorkuje, što povećava mogućnost za uzimanje nereprezentativnog uzorka. Uginule ribe mogu uginuti nakon duljeg gladovanja, što može iskriviti sliku o stanju ribe na uzgajalištu.


Oprema za kavezni uzgoj riba

Kavezi za uzgoj lubina i komarče

Ribe u intenzivnom uzgoju zatočene su u ograničenom volumenu, gdje uzgajivač nastoji stvoriti najbolje uvjete za njihov rast i razvoj. U tehnologiji kaveznog uzgoja uzgoj se obavlja pomoću uzgojnih naprava koje ograđuju volumen. Kavez može ograditi uzgojni volumen u potpunosti (uronjeni kavezi), ali češće ga ograđuju s pet strana dok je površina mora neograđena jer sam po sebi predstavlja prirodnu barijeru za uzgajane organizme (površinski kavezi). U kaveznom uzgoju kavez može imati šire i uže značenje. U širem smislu „kavez“ obuhvaća konstrukciju koja podržava sam mrežni kavez i mrežni kavez zajedno, što predstavlja jednu uzgojnu jedinicu. U užem smislu kavez podrazumijeva sam mrežni ili npr. žičani kavez pričvršćen na konstrukciju koja podržava položaj u vodenom stupcu i uvelike određuje sam oblik uzgojnog kaveza (Slika 4).

Slika 4. Shematski prikaz presjeka jednog funkcionalnog kaveza za uzgoj riba. Sas-toji se od čvrste platforme (1) na koju su pričvršćeni uzgonski plovci (2) i mrežni kavez. Mrežni kavez najčešće je nategnut u dubinu pomoću utega (4) koji mogu biti različitih oblika, broja i težine. Polietilenske cijevi kod platformi načinjenih od njih ujedno predstavljaju i uzgonsko tijelo. Čvrste platforme mogu se sidriti (5) na dno izravno ili preko uzgonskih plutača (6). Platforme od polietilenskih cijevi najčešće se sidre u sidrenoj mreži (Slika 9).

Platforma (uzgonska jedinica) na koju je pričvršćen mrežni kavez može biti izrađena od različitih materijala. Za manja uzgajališta najčešće je u upotrebi metalna konstrukcija od čeličnih pocinčanih cijevi ili od cijevi od nehrđajućeg

2

1

3

4

5

6


čelika, koja je pokrivena hodnom stazom od drva. Na metalne platforme pričvršćeni su uzgonski plovci koju podržavaju platformu na površini. Za veća uzgajališta platforme su najčešće izrađene od polietilenskih cijevi visoke gustoće koje ujedno predstavljaju i uzgonsko tijelo (Slike 5 i 6).

Slika 5. U prvom je planu metalna platforma s uzgonskim plovcima od polietilena, na koju su postavljeni mrežni kavezi. Mrežni su kavezi s gornje strane pokriveni s mrežnim tegom radi zaštite od ribojednih ptica.

Slika 6. Platforma od polietilenskih cijevi koja podržava kružni mrežni kavez za uzgoj riba.


U traženju novih tehnologija za postavljanje uzgajališta na otvorenom moru osmišljena su različita rješenja koja predviđaju i mogućnost potapanja kaveza ispod površine za vrijeme vremenskih nepogoda (Slika 7).

Slika 7. Primjer polupotopivog kaveza (Farmocean). Na slici je kavez u „donjem“ potopljenom položaju. slika: dipl. ing. Marko Domjan

Sam kavez, pomoću kojeg je uzgajana riba fizički ograđena od okoliša, može biti izrađen od čvrste rešetke (metal, bambus, polimeri) ili od fleksibilne rešetke koja je najčešće izrađena od mrežnog tega. Mrežni teg može biti žičani ili najčešće končani (od organskih polimera). Najčešći materijali koji se koriste za izradu mrežnog tega jesu poliamid, poliester i polietilen. U posljednje se vrijeme u izradu kaveza uključuje i polietilen ultravisoke gustoće (koji se prodaje pod imenom „Dyneema“). Taj je materijal do deset puta skuplji od klasičnog poliamida, ali je za teg jednake prekidne čvrstoće potrebno četiri puta manje materijala (http://www.classicmarine.co.uk/articles/Dynee-ma1.htm). Dobrim dimenzioniranjem karakteristika mrežnog tega može se izraditi dva do tri puta skuplji kavez za koji su troškovi održavanja (ronjenje, popravci, bijeg ribe) jednako toliko jeftiniji.

Mrežni teg od kojeg se izrađuju kavezi može biti upleten pomoću čvorova ili češće beščvorno. Beščvornu je mrežu lakše održavati, a osim toga manje oštećuje uzgajanu ribu. Beščvorne mreže (Slika 8) imaju prednost i zbog postojanosti veličine i forme oka mreže, a korištenje heksagonalnog beščvornog oka može dodatno pridonijeti boljoj izmjeni vode.


Slika 8. Prikaz beščvornog mrežnog tega (A) i heksagonalnog beščvornog mrežnog tega (B)

Veličina oka mrežnog tega u kaveznom uzgoju mjeri se od čvora do čvora na jednom oku mrežnog tega. Za precizniju procjenu može se izmjeriti više oka te izračunati prosječna veličina oka mrežnog tega. Najčešće se veličina oka utvrđuje u nabavi same mreže od koje se kasnije izrađuje kavez.

Za nasad mlađi komarče i lubina (+3 g) najčešće se koristi teg veličine oka 8 mm. Za mlađ manju od 3 grama kraće se vrijeme koristi mrežni teg oka 6 mm. Kasnije, ovisno o strateškom rasporedu raspolaganja uzgojnim volumenima, mogu se koristiti mrežni tegovi čija veličina oka može doseći i 24 mm (Tablica 1).

Tablica 1. Odnos veličine oka na mrežnom tegu kaveza i srednje veličine jata lubina i komarče koji se mogu nasaditi u kavez sa zadanim okom na mrežnom tegu. Budući da komarča grize mrežni teg, za veličine koje prelaze 20 grama poželjno je uzeti dvostruko veću ribu od veličine prikazane u tablici.

A B

Za izradu mrežnog tega za kaveze za uzgoj lubina i komarče najčešće se koristi mrežni teg sljedećih karakteristika:• za teg oka 8 mm -- konac 210/24• za teg oka 14-16 mm -- konac 210/48 ili 210/54• za teg oka > 20 mm -- konac 210/72 ili 210/96

Oko mrežnog tega kaveza (mm)

Lubin srednja težina ribe u g

Komarča srednja težina ribe u g

6 1 0,5 8 3 2 14 25 20 18 60 40 22 180 100 24 250 180


Slika 9. Shematski prikaz sidrenja grupe od osam „kaveza“ u sidrenu mrežu. (1 sidrena plutača; 2 Sidreni blok ili sidro; 3 sidrena mreža; 4 „kavez“)

1 2

3

4

Postavljanje uzgajališta u tehničkom smislu podrazumijeva sidrenje sustava koji se sastoji od uzgonskih jedinica (platformi) i mrežnih kaveza, u akvatoriju koji je namijenjen uzgoju. Metalne platforme vezuju se za plutače koje su usidrene betonskim blokovima ili čeličnim sidrima, a polietilenski „kavezi“ najčešće se sidre u sidrenu mrežu (Slika 6). Postavljanje uzgajališta sigurnosno je zahtjevan posao i zahtijeva projekt postavljanja uzgajališta. Kod manjih uzgajališta u zaštićenijim područjima to obuhvaća samo specifikaciju opreme i opis postavljanja, dok je kod uzgajališta na izloženim lokacijama potrebna i složena projektna dokumentacija te iskustvo u samom sidrenju kaveza.


Brodovi, brodice, platforme i teglenice na uzgajalištu

Brodovi, brodice, platforme i teglenica predstavljaju nužni dio opreme za kavezni uzgoj ribe. Izbor plovila potrebnog za servisiranje kaveznog uzgoja riba ovisi o:

• Veličini uzgajališta• Veličini kaveza• Tipu kaveza u kojem se uzgaja riba

Namjena plovila na uzgajalištu je različita, ovisno o tehnološkom konceptu i veličini uzgajališta, a poslovi za koje su potrebna mogu se podijeliti u pet osnovnih skupina:

• Nadzor na kavezima • Hranidba riba • Čišćenje i održavanje platformi• Izmjena mreža• Izlov ribe

Brodovi se uglavnom koriste na većim uzgajalištima, odnosno na uzgajalištima koja imaju kaveze promjera većeg od 16 metara. Brodovi sudjeluju u svim poslovima na kavezima s time da su neophodni za čišćenje i održavanje platformi, izmjenu mreža i izlov ribe (Slika 10).

Slika 10. Upotreba broda s dizalicom za izmjenu mrežnog kaveza na uzgajalištu lubina i komarče.


Na manjim uzgajalištima (do 50 tona godišnje proizvodnje; kavezi Ø do 12 m) svi tehnološki postupci mogu se obavljati pomoću brodica. Na uzgajalištima srednje veličine uz brodice je prikladno imati radne platforme (Slika 11).

Slika 11. Radna platforma s hidrauličkom dizalicom za rad na kaveznom uzgajalištu riba (vezana u luci). slika: dipl. ing. Marko Domjan


Osim klasičnih plovila na velikim se uzgajalištima mogu naći i modificirane teglenice opremljene kontejnerima za hranu i strojevima za automatsku hranidbu riba. Te teglenice pružaju i druge mogućnosti u radu uzgajališta, kao što su proizvodnja struje, punjenje ronilačkih boca, prostorije za čuvanje, kancelarijske prostorije, sanitarni čvor za radnike i slično (Slika 12).

Slika 12. Teglenica u funkciji uzgajališta lubina i komarče. Teglenice su primarno opremljene za skladištenje i distribuciju hrane. Također mogu sadržavati i prostorije namijenjene upravljanju uzgajalištem, sa sanitarnim čvorom, priručnom radionicom i sl.


Planiranje proizvodnje u kaveznom uzgoju riba

Planiranje proizvodnje u kaveznom uzgoju riba predstavlja opsežan projektni zadatak koji objedinjuje stjecanje prava na uzgoj, uvjete okoliša, uvjete infrastrukture, znanje i vještine raspoložive radne snage, financijsko okruženje i tržište proizvoda uzgoja (Slika 13). Kavezni uzgoj ribe provodi se u ograničeno kontroliranim uvjetima, a uzgojni ciklus traje relativno dugo. To znači da je potrebno uključiti instrumente procjene stanja na uzgajalištu, što obuhvaća procjenu prirodnih okolnosti koje utječu na rezultate uzgoja te predviđanja na financijskom tržištu i na tržištu samog proizvoda. Potrebno je također ocijeniti dimenziju poslovnog zahvata i sukladno tome potrebne ljudske resurse, što može uključiti i dodatnu edukaciju te istraživačke programe u okviru proizvodnje.

Slika 13. Shematski prikaz procesa planiranja uzgoja ribe u kavezima.


Utvrđivanje prethodnih procedura, dokumenata i dozvola potrebnih za obavljanje djelatnosti uzgoja

Svaka pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost uzgoja ribe ili namjerava pokrenuti novo uzgajalište dužna je poštivati zakonski okvir kojim su utvrđeni legalni instrumenti nužni za legalno obavljanje djelatnosti uzgoja. Obavljanje djelatnosti uzgoja riba u moru dopušteno je samo ako je u skladu s propisima koji reguliraju pojedine segmente prava zainteresiranog poduzetnika. Prihvatljivost uzgoja ovisi o položaju djelatnosti uzgoja u socioekonomskom okruženju te u fizičkom okruženju koje najčešće promatramo kao prirodni okoliš čovjeka, a ujedno i kao prirodnu baštinu svake države.

Ostvarivanje prava na obavljanje uzgoja u RH temelji se na nadležnostima više ministarstava (Slika 14 i Prilog 1). Uzgoj je primarno ribarska djelatnost u kojoj se proizvodi hrana i koja može biti izvor širenja bolesti pa se pravo na uzgoj i autorizacija uzgajališta kao mjesta uzgoja organizama ostvaruju u nadležnosti resornog Ministarstva poljoprivrede. Kavezni uzgoj obavlja se na pomorskom dobru, za što je potrebna koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra za djelatnost uzgoja, a postupak davanja koncesije načelno je u nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Ovisno o duljini trajanja koncesije, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nadležnost za koncesioniranje prenosi na regionalnu samoupravu. Pravo na postavljanje zahvata uzgoja u prostor i mjere zaštite okoliša u nadležnosti su Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, a mjere zaštite prirode i okoliša u nadležnosti su Ministarstva zaštite okoliša i prirode.

Dobra praksa:

S ciljem dugoročne usklađenosti sa zakonskim okvirom uzgajivač ribe treba poduzeti sljedeće aktivnosti:

• Utvrditi nadležnost pojedinih institucija u proceduri uspostave uzgajališta • Utvrditi nadležnost pojedinih institucija za vrijeme trajanja uzgoja • Upoznati se s propisima koji određuju pravo na uspostavu kaveznog

uzgajališta riba na pomorskom dobru.• Informirati se u nadležnim institucijama o procedurama koje treba

provesti ili provoditi prije podizanja uzgajališta ili za vrijeme rada uzgajališta


Propisi su podložni promjenama (radi usklađivanja s preuzetim obavezama u međunarodnoj suradnji ili traženja boljih rješenja), a promjene propisa podrazumijevaju i moguće promjene u pravima i obavezama uzgajivača. Zato uzgajivač mora stalno ažurirati svoj legalni status i prilagođavati se novonastalim okolnostima.

Slika 14. Shematski prikaz tijeka ostvarivanja prava na kavezni uzgoj riba.

Kavezni uzgoj riba nemoguće je provoditi bez plovidbe pa je stoga uzgajivač dužan raditi u skladu s Pomorskim zakonikom (N.N. 181/04; 76/07; 146/08; 61/11)) i svim pravnim aktima koji iz njega proizlaze. Radnici su na uzgajalištu za vrijeme obavljanja posla izloženi opasnostima od ozljede i narušavanja zdravlja. Stoga je nužno poznavati i provoditi obaveze iz Zakona o zaštiti na radu (N.N. 59/96; 94/96; 114/03; 100/04; 86/08; 116/08; 75/09.)

Svakom poduzetniku koji namjerava pokrenuti uzgoj riba ili koji se time već bavi, a, treba poduzeti nove akcije kako bi održao djelatnost u okvirima regularnog rada najbolje je prve informacije zatražiti u nadležnom uredu županije u kojoj se zahvat nalazi te u nadležnom uredu Uprave ribarstva, a nakon toga i u drugim nadležnim institucijama ako je to potrebno.


Odabir lokacije za uzgoj i njezino kapacitiranje

Temeljni kriteriji za odabir lokacija za kavezni uzgoj riba uglavnom su ugrađeni u županijske prostorne planove. U sustavu prostornog planiranja moguće je delegirati uži odabir lokacije za uzgoj na sam postupak ishođenja lokacijske dozvole. To, međutim, ne daje dovoljno podataka samom uzgajivaču o kvaliteti lokacije i njezinom uzgojnom kapacitetu.

Slika 15. Kavezno uzgajalište ribe ispred turističke zone u Španjolskoj (Alicante). Uzgajalište je opremljeno teglenicom iz koje se provodi automatizirana i elektronički upravljana hranidba riba u kavezima. Uz dobro planiranje i odgovorno upravljanja moguće je u prostoru približiti djelatnosti kao što su marikultura i turizam.

Kavezni uzgoj i njegov okoliš

Kavezno uzgajalište riba sastoji se od platformi raznih oblika i karakteristika na koje se postavljaju (najčešće) mrežni kavezi. Veće ili manje skupine kaveza najčešće se postavljaju u flotu koja je usidrena za morsko dno.

Dobra praksa:Kod odabira lokacije za uzgoj i usklađivanja mogućnosti lokacije s poslovnim mogućnostima svaki aktivni ili budući uzgajivač treba proučiti potrebne kriterije za određivanje pogodnosti lokacije za uzgoj te usklađivanje parametra lokacije s ciljanim proizvodnim kapacitetom uzgajališta.


Stacionarni položaj uzgajališta i koncentracija organizama na jednom mjestu početno određuju uvjete utjecaja okoliša na sam uzgoj, kao i utjecaj uzgoja na okoliš uzgajališta. Između kategorije uzgoja ribe i kategorije okoliša postoji snažan međuodnos zbog kojega je briga o okolišu uzgajališta nužno dio dobre proizvođačke prakse u kaveznom uzgoju riba. Razina utjecaja uzgoja na okoliš i utjecaja uzgojnog okoliša na sam uzgoj ovisi o odabiru lokacije i o pravilnom izračunu kapaciteta lokacije za uspješan uzgoj. Izračun ne treba biti pretjerano precizan jer uzgajivač ima na raspolaganju tehnološke mogućnosti kojima se može postići harmoničan odnos utjecaja djelatnosti uzgoja na okoliš i utjecaj okoliša na djelatnost uzgoja.

Osnovni parametri o pogodnosti lokacija za kavezni uzgoj ribe

Osnovni parametri o pogodnosti lokacija za uzgoj bijele ribe dani su u Pravilniku o kriterijima o pogodnosti dijelova pomorskog dobra za uzgoj riba i drugih morskih organizama (N.N./08/99).

Tablice u navedenom pravilniku obuhvaćaju parametre bitne za samo odvijanje uzgoja, ali su unesene granične vrijednosti koje bi trebale smanjiti mogući utjecaj uzgoja na okoliš.

Ocjena pogodnosti lokacija za kavezni uzgoj s obzirom na prevladavajuća obilježja lokacije

ČIMBENIK DOBRO SREDNJE LOŠE

IZLOŽENOST OTVORENOM MORU

Djelomična Zaštićeno Otvoreno

VALOVI 1-3 m 1 m >3 m

DUBINA >30 m 15-30 m <15 m

STRUJANJA1 20-60 cms-1 5-20 cms-1 <5 cms-1

ONEČIŠĆENJE2 I II > II

TEMPERATURA (°C) Max Min

22-24 12

24-27 10

>27 <8

SLANOST (%) Srednja Odstupanja

25-35 <5

15-25 5-10

<15 >10

OTOPLJENI KISIK (%) 100 70-100 <70

STRUKTURA DNA Pijesak ili šljunak

Miješano hridinasto

Muljevito

TROFIČKI STATUS Oligotrofno Mezotrofno Eutrofno

OBRAŠTAJ Nizak Umjeren Visok

PREDATORI Nema Rijetki Učestali

1 Satni srednjak brzine strujanja u površinskom sloju do 5 m dubine 2 Prema Uredbi o klasifikaciji voda (NN, 77/98)


Kriteriji za procjenu lokacije za kavezni uzgoj riba

Izloženost otvorenom moru

Kriterij izloženosti otvorenom moru ima zbirni karakter jer se s povećanjem izloženosti otvorenom moru očekuje bolja izmjena vode u uzgajalištu, a time i veći donos vode bogate otopljenim kisikom te veće razrjeđenje tvari koje se emitiraju iz uzgajališta. S druge strane povećnje izloženosti otvorenom moru podrazumijeva i povećanje rizika od štete na opremi i uzgajanoj ribi uslijed nevremena i visokih valova.


Dubina

Dubina mora na području uzgajališta riba predstavlja važnu dimenziju uzgojnog okoliša, i to s dva stajališta: sa stajališta sidrenja uzgojnih naprava i sa stajališta apsorpcijskog kapaciteta okoliša za emitirane tvari. Veća apsorpcijska moć okoliša ujedno daje manju vjerojatnost pojave bolesti uzrokovane ubikvitarnim bakterijama.

Onečišćenje

Uzgoj ribe znači proizvodnju hrane. Uzgojena riba uronjena je u uzgojni medij koji stalno oplakuje kožu, ždrijelo i oči. Ribe prilikom gutanja hrane uvijek progutaju i malo vode. Sve otopljene tvari u vodi na taj način imaju priliku ući u tkiva uzgajanih riba i djelovati na životne funkcije. Najveći broj onečišćivača ima tendenciju negativnog utjecaja na zdravlje uzgajanih riba, a dobar se broj može akumulirati u samim tkivima i tako prenijeti hranom u potrošača. Kako bi se osigurali potrebni uvjeti za obavljanje uzgoja i proizvodnju zdrave hrane, područje uzgoja treba biti slobodno od onečišćenja, posebno od onečišćenja otpadnim vodama i ispiranja industrijskog otpada s kopna.

Slanost

Ribe u uzgoju donekle mogu kontrolirati koncentraciju soli u tjelesnim tekućinama. Koncentracija soli u tjelesnim tekućinama riba iznosi oko 0.9 ‰ dok se u morima kreće između 34 i 39 ‰. Budući da tekućine u dodiru imaju tendenciju izjednačavanja koncentracije otopljenih iona, ribe u uzgoju u moru pod stalnim su pritiskom gubitka vode iz tijela. Da se to ne bi dogodilo, ribe reguliraju koncentraciju soli u tijelu, za što troše energiju dobivenu hranom. Zato pojedine vrste, kao npr. lubin, kada se uzgajaju u boćatim vodama, postižu manju konverziju hrane u prirast nego kada se uzgajaju u moru. U boćatim vodama najčešće postoji opasnost od pada saliniteta na nulu kada uzgajane ribe ne mogu pobjeći, a bivaju izložene prodoru vode u tijelo. I tada pojedine vrste mogu izdržati znatan pad saliniteta i na dulje vrijeme, ali troše znatne količine energije za očuvanje ravnoteže među

• S povećanjem dubine proporcionalno raste potrebna duljina sidrina i napetost sidrenog sustava, što znatno utječe na troškove postavljanja uzgajališta.

• Što je veća dubina ispod kaveza, dulji je put tonuća emitiranih čestica i dulje je vrijeme razgradnje čestica u vodenom stupcu pa je utjecaj uzgoja na dno obrnuto proporcionalan dubini ispod uzgajališta.


tjelesnim tekućinama. Ukupno gledajući, izbor lokacija prema kriteriju slanosti ima dva temeljena parametra:

• Stabilni uvjeti okoliša po kriteriju slanosti• Dovoljne površine za uzgoj u jednakim uzgojnim uvjetima slanosti

U Hrvatskoj imamo i primjere uzgoja u estuariju rijeke Krke, gdje se uzgajivači tehničkim mjerama prilagođavaju oscilacijama slanosti površinske vode i postižu dobre rezultate. Takvih staništa, međutim, ima malo i predstavljaju prirodnu posebnost pa razvoj kaveznog uzgoja u industrijskom smislu nije moguće razvijati na takvom području.

Otopljeni kisik

Gustoća riba u uzgoju znatno je veća od one u kojoj žive u prirodnom staništu. Prvi je ograničavajući faktor za rast i razvoj uzgajanih organizama kapacitet pretvaranja hrane u energiju i rast. Da bi se hrana nakon probave razgradila do energije potrebne za životne funkcije uzgajanih riba, potrebno je osigurati dovoljne količine u vodi otopljenog kisika.

U najvećem dijelu prirodnih staništa oligotrofnog mora, kao što je Sredozemlje, koncentracija otopljenog kisika postiže 90-100 % mogućeg zasićenja. Takve lokacije uz dovoljnu prostrujenost uzgojnog akvatorija osiguravaju dovoljan donos kisika za uspješan kavezni uzgoj riba.

Slika 16. Prikaz koncentracije otopljenog kisika pri zasićenju od 100 % za tempera-ture (10-25°C) i slanost (20;30;35;40 ‰)

6

6.5

7

7.5

8

8.5

9

9.5

10

10.5

10 12 14 16 18 20 22 24 26temperatura (ºC)

mg/l

20 30 35 40Salinitet ‰


Trofički status

Trofički status općenito označava množinu i brzinu životnih procesa u nekom području. Što je veći prinos energije i tvari u neko područje, veća je mogućnost da se proizvede i razgradi više organske tvari. Staništa s visokom stupnjem trofičnosti mogu biti stabilna i nestabilna. U ekološki stabilnim staništima visoke trofičnosti (eutrofna) najčešće nema dodatnih mogućnosti za povećanje trofičkog statusa bez provociranja osjetnih nestabilnosti. U nestabilnim eutrofnim staništima prevelik je rizik za uzgajivača, stoga i za druge djelatnosti u okruženju. Iznimke su u vrlo protočnim eutrofnim područjima kojima protočnost može dovoljno razrijediti dodatnu emisiju tvari i energije da nema opasnosti od znatnog povećanja trofičkog statusa (ušća rijeka).

Sukladno navedenom, područja nižeg trofičkog statusa (oligotrofna i mezotrofna područja) imaju veći apsorpcijski kapacitet za dodavanje tvari i energije u sustav, što također ovisi o veličini uzgojnog sustava i veličini recipijenta za emisiju iz uzgoja.

Fitobentos

Međunarodna konvencija o zaštiti okoliša posebno važnima za ukupnu održivost ekosustava u moru smatra staništa morskih cvjetnica. U Jadranu su to vrste čvorasta resa (Cymodocea nodosa), posidonija (Posidonia oceanica), morska svilina (Zostera marina) i patuljasta svilina (Zostera noltii).

Slika 17. Morske cvjetnice, čvorasta resa (Cymodocea nodosa) i posidonija (Posido-nia oceanica). Izvor: http://www.zastitamora.org/vrste/angiospermae-(morske-cvjetnice).aspx


Iako je stanje naselja cvjetnica u Jadranu još relativno vrlo dobro, potrebno je voditi računa o zadržavanju takvog statusa. Morske cvjetnice žive do dubina na kojima ima dovoljno svjetlosti za fotosintezu. Svako smanjenje prozirnosti smanjuje mogućnost za rast i razvoj cvjetnica. U kaveznom uzgoju to je direktno zasjenjenje uzgojnim napravama i posredno zasjenjenje povećanjem turbiditeta uzrokovano emisijom tvari iz uzgoja. Osim ograničenja svjetla, za cvjetnice je važna i opskrbljenost kisikom samog korijena biljaka. Emisija finih čestica iz kaveznog uzgajališta može uzrokovati anoksiju u sedimentu i tako onemogućiti dotok kisika u korijen morskih cvjetnica. Stoga je potrebno izbjegavati postavljanje kaveza iznad livada morskih cvjetnica. U uzgoju velikih količina to se izbjegava postavljanjem uzgajališta na dubine veće od 30 metara.

Uzgojni kapacitet lokacije za uzgoj

Utvrđivanje uzgojnog kapaciteta lokacije predstavlja nadogradnju na ocjenu pogodnosti lokacije za uzgoj, tako da se na više ili manje pogodnim lokacijama određuje tehnološki kapacitet proizvodnje. Nosivi kapacitet lokacije određuje se u dvije međusobno povezane kategorije:

• Tehničko-tehnološki kapacitet lokacije (Slika 18)• Ekološki kapacitet lokacije

Slika 18. Shematski prikaz temeljnih čimbenika koji određuju tehničko-tehnološki kapacitet uzgajališta.


Osim kriterija za lokaciju uzgoja potrebno je dodatno valorizirati i dinamiku samog uzgoja koja je temeljno određena rastom uzgajanih organizama. Rast uzgajanih riba mijenja ukupne potrebe za uzgojnim volumenom, za potrebnom izmjenom vode u kavezu i za količinom hrane za ribe. Uzgajivač se tijekom uzgoja i rasta može tom procesu prilagoditi na dva osnovna načina:

• Rezervacijom velikog volumena odmah u trenutku nasada ili • Korištenjem dviju ili više veličina kaveza za uzgoj tijekom jednog

uzgojnog ciklusa.

U načelu znatno je lakše uzgajati ribe u prvoj fazi uzgoja u nešto zaštićenijim lokacijama, gdje valovi dopuštaju upotrebu mrežnog tega kaveza s manjim okom (do 14 mm).

Kvaliteta morske vode u kavezima ovisi o:

• kvaliteti vode izvan kaveza, • o biomasi i uzrastu ribe u kavezu, • o izmjeni vode preko mrežnog tega, o dimenzijama kaveza, • o obliku kaveza i o broju postavljenih kaveza niz struju.

1. Što je lošija kvaliteta morske vode izvan kaveza, manji je nosivi uzgojni kapacitet samog kaveza

2. Što je veća biomasa u kavezu, lošija je kvaliteta vode u samom kavezu3. Riba manje veličine po kg mase više utječe na kvalitetu morske vode

nego veća riba i osjetljivija je na samu kvalitetu morske vode4. Što je mrežni teg manjeg oka, slabija je izmjena morske vode u kavezu

(Procjena za uzgoj minimalne veličine ribe prema veličini oka mrežnog tega kaveza prikazana je na slici 19.

5. Što je kavez većeg promjera u smjeru okomitom na struju koja donosi svježu morsku vodu, to je slabija izmjena vode u kavezu (Slika 20.)

6. Četvrtasti kavez daje mogućnost boljeg protoka kroz mrežni teg od okruglog kaveza jer se prema rubovima okruglog kaveza mrežni teg zakreće od okomitog položaja prema struji te prema rubu uzrokuje sve veće „klizanje“ morske vode oko kaveza. To se djelomično kompenzira i manjim putem kojim morska voda (prema rubu kaveza) mora teći da bi prošla kroz kavez (Slika 21).

7. Skupinu kaveza poželjno je postaviti širom površinom formacije, okomito na struju (Slika 22).


Slika 19. Slika prikazuje iskustveni odnos preporučene maksimalne biomase po prostornom metru kaveza za određenu veličinu oka mrežnog tega za okrugli kavez Ø 16 m. Za jednake hidrografske uvjete za manje kaveze moguće je povećavati gustoću, odnosno s povećanjem promjera kaveza potrebno je smanjivati gustoću kako bi se očuvala jednaka kvaliteta morske vode u kavezu.

Slika 20. Grafički prikaz odnosa promjera okruglog kaveza i prosječnog volumena kaveza koji se treba opskrbiti morskom vodom više od jednog metra četvornog površine kaveza okomitog na struju morske vode. Iz navedenog je jasno da se uzgojne gustoće u kavezima različitih dimenzija ne mogu neposredno uspoređivati.

0

2

4

6

8

10

12

14

16

5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25oko mrežnog tega (mm)

gustoća kg/m3

0

5

10

15

20

25

30

35

10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30 32 34 36 38 40promjer kaveza (m)

m3 / m2


Slika 21. Slika prikazuje utjecaj oblika (tlocrt) kaveza na protočnost morske vode pod utjecajem morske struje. Zaobljeni kavez zbog zakretanja kuta mrežnog tega na okomici strujnih silnica uzrokuje otklizavanje dijela morske vode oko kaveza pa samo dio vode dolazi ribama u kavezu.

Slika 22. Slika prikazuje tlocrtni položaj grupe kaveza s obzirom na smjer struje. Postavljanje niza kaveza u smjeru struje tako da jedan drugome prave „sjenu“ nepovoljniji je za ribu nego položaj gdje su svi kavezi podjednako izloženi dominantnom smjeru struje.

povoljan položaj nepovoljan položaj

smjer struje


Rast riba tijekom uzgoja omogućuje primjenu mrežnog kaveza sa sve većim okom mrežnog tega, što znatno pridonosi izmjeni vode u kavezu, a time i mogućnosti veće koncentracije riba u kavezu.

Konačno kapacitiranje uzgajališta može se svesti na odabrane tehnološke parametre uzgoja (Slika 23).

Slika 23. Konačni parametri uzgoja koji određuju uzgojni kapacitet uzgajališta.

Ekološki kapacitet uzgajališta u dijelu koji se odnosi na utjecaj na uvjete okoliša koji su nužni za uspješan uzgoj već je sadržan u dijelu koji se odnosi na tehničko-tehnološki kapacitet uzgajališta. Kod postavljanja uzgajališta treba uzeti u obzir i okolnosti ekološke prirode koji nisu nužno vezani za kvalitetu uzgojnog ambijenta, a koji mogu dodatno ograničiti kapacitet uzgajališta. Taj aspekt ograničenja utvrđuje se kroz postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja uzgajališta na okoliš ili kroz sam postupak procjene utjecaja na okoliš pa se ubraja u početne uvjete kod postavljanja uzgajališta. To se prvenstveno odnosi na utjecaj taloženja emitiranih čestica na morskom dnu, na elemente zaštite prirode kroz ocjenu blizine i osjetljivosti zaštićenih područja, staništa ili svojti te na konflikt s drugim korisnicima prostora u blizini.


Postavljanje uzgojnih naprava i utvrđivanje procedura održavanja naprava i opreme za uzgoj

Postavljanje uzgojnih naprava sukladno procijenjenim mjerama sigurnosti od šteta nastalih od valova, vjetra i morskih struja određuje razinu rizika od bijega uzgajanih riba, fizičkih oštećenja uzgajanih riba, od ozljeda na radu za djelatnike na uzgajalištu te za sigurnost pomorskog prometa u području postavljanja uzgajališta.

Održavanje uzgojnih naprava ima za cilj smanjiti rizik od oštećenja samih naprava, smanjiti rizik od stresa za uzgajane ribe i smanjiti rizik od ozljeda na radu za djelatnike uzgajališta.

Dobra praksa:

• Dizajnirati, razvijati i upravljati uzgajalištem tako da su svi resursi efikasno iskorišteni u okvirima nosivog kapaciteta lokacije uzgoja.

• Ciljana izdržljivost uzgojnih naprava na vremenske prilike treba biti dvostruko veća od najgorih uvjeta (vjetar, valovi, struje) u posljednjih 30 godina.

• Osigurati da su postavljene uzgojne instalacije i oprema koju koristi dizajnirane, izrađene i održavane prema prihvaćenim standardima

• Održavati uzgojne instalacije i okoliš uzgajališta • Primijeniti nadzor nad kretanjem osoblja i plovila u području koncesije • Razviti rutinske programe održavanja kojima se osigurava da oprema

bude pripremljena za sigurnu upotrebu u radu, s obzirom na utjecaj na okoliš i higijensku ispravnost proizvoda, a sukladno Standardnim rad-nim procedurama.

• Izraditi pisane procedure za praćenje, procjenu stanja i korektivne mjere u okviru Standardnih radnih procedura.

• Osigurati da sidreni sustav kaveza može izdržati predviđene uvjete na lokaciji

• Održavati i koristiti mreže tako da imaju potrebne osobine za sigurno držanje uzgajane ribe na lokaciji uzgoja. (Izbor veličine oka mrežnog tega, pranje kaveza i popravci mrežnog tega i konopa.)

• Provoditi nadzor nad površinom i pod vodom kako je to propisano u Standardnim radnim procedurama.


Čišćenje pranje, dezinfekcija i ispiranje opreme za uzgoj

Pranje, dezinfekcija i ispiranje opreme za uzgoj predstavlja jednu od važnih sastavnica dobre higijenske prakse koja je nužna za provođenje dobre proizvodne prakse. Oprema koju je potrebno redovito prati i dezinficirati može se podijeliti u sljedeće skupine:

• Kontejneri i sredstva za prijenos hrane za ribu od skladišta do kaveza• Kontejneri za držanje i kratkotrajno čuvanje leda za potrebe izlova• Mreže za izlov i oprema za uzorkovanje riba iz kaveza• Otvorene površine s kojima može doći u kontakt hrana za ribu i

uzgajana riba (skladište hrane te paluba broda i brodice)

Dobra praksa:Održavanje opreme koja se koristi na uzgajalištu obuhvaća:• Redovito tehničko održavanje brodova i brodica• Redovitu izmjenu mrežnih kaveza i/ili čišćenje mrežnih kaveza od

obraštaja • Za zaštitu mreža od obraštaja primjenjivati samo odobrena zaštitna

sredstva • Redovite servise strojeva i vozila (Pogonski strojevi, viličari, dizalice.)• Higijensko održavanje opreme i odjeće (čišćenje, pranje, dezinfekcije i

ispiranje)• Održavanje opreme u svrhu sigurnosti na radu (čelična i sintetička užad,

Elektro-instalacije..) Radnje vezane uz održavanja tehničkih postrojenja, (ukrcaj goriva, maziva, izmjena mazivih ulja popravci vozila, strojeva i brodica) treba provoditi odvojeno od radnji održavanja koje se odnose na higijensko održavanje površina s kojima neposredno ili posredno dolaze u kontakt hrana za ribu i uzgajana riba.


Sredstva za dezinfekciju često su štetna za zdravlje ljudi i životinja te imaju neželjen učinak na okoliš. Pri upotrebi dezinficijensa potrebno je poznavati:

• Koncentraciju dezinficijensa u otapalu• Vrijeme izlaganja površina dezinfekcijskom sredstvu• Postupak uklanjanja dezinfekcijskog sredstva s dezinficiranih površina

Održavanje mrežnih kaveza

Mrežni kavezi nakon postavljanja u more obrastaju različitim morskim organizmima. U obraštajnom slijedu prvo ih nastanjuju alge, kojima pogoduje emisija amonijaka od uzgajanih riba. Nakon toga se na mrežni teg mogu nastaniti razni beskralješnjaci, što ovisi o dobu godine kada je mrežni kavez postavljen u more. Načelno je brzina obrastanja veća što je veća temperatura morske vode. Mnogi beskralježnjaci koji koloniziraju mrežni teg imaju čvrsti egzoskelet pa mogu predstavljati priličan problem u održavanju mreža. Mrežne je kaveze potrebno redovito čistiti i popravljati (krpati) (podmorski radovi (Slika 24) ili redovito mijenjati kako ne bi došlo do pretjeranog obrastanja organizmima.

• Čišćenje podrazumijeva mehaničko uklanjanje nečistoća (zaostale hrane za ribu, sluzi od ribe, masnoće od strojeva…)

• Pranje obuhvaća uklanjanje nečistoća uz upotrebu vode ili pare uz moguću upotrebu detergenata

• Dezinfekcija je po definiciji odstranjivanje neželjenih i opasnih mikroor-ganizama s pojedinih površina. Dezinfekcija može biti kemijska ili fizička. Dezinfekcija kemijskim sredstvima (dezinficijensi) najčešći je oblik uklanjanja mikroorganizama.

• U marikulturi je zabranjeno korištenje teških otrova (proizvodi označeni znakom X).

• Fizička dezinfekcija provodi se gdje god je to moguće jer su manji učinci na okoliš (dezinfekcija vrućom parom pod tlakom).

• Za pojedine morske mikroorganizme dovoljno efikasno dezinfekcijsko sredstvo može biti sama pitka voda.

Dobra praksa:

Čišćenju, pranju i dezinfekciji treba povrgnuti sve rizične površine preko kojih se mogu prenijeti mikroorganizmi na uzgajane ribe ili na ljude kada je riječ o higijeni hrane. Redovito čišćenje i pranje (brodica, brodova, kontejnera za hranu, kontejnera za ribu, mreža za izlove ribe, ronilačke opreme…) treba upotpuniti dezinfekcijom kad je evidentirana pojava boles-ti ili kad je indicirano kao mjera obavezne prevencije od bolesti riba i rizika od narušavanja higijene proizvoda.


Slika 24. Popravak mrežnog kaveza (krpanje) pomoću hidrauličkog pištolja.slika: dipl. ing. Marko Domjan

Obraštaj na kavezima (Slika 25) predstavlja prijetnju uzgajanim ribama zbog:

• Otežavanja protoka morske vode kroz mrežu, što ujedno smanjuje količinu izmijenjene vode u kavezu

• Otežavanja mrežnog kaveza, čime se povećava mogućnost oštećenja i bijega ribe iz kaveza

Dobra praksa:

• Mrežni kavez treba redovito čistiti od obraštaja kako bi se osigurala izmjena morske vode preko tega i kako ne bi došlo do oštećenja opreme zbog preopterećenja.

• Učestalost čišćenja mreža prilagoditi brzini obrastanja• Iako se čišćenje može obavljati podvodnim tehnološkim postupcima,

mrežne kaveze treba povremeno vaditi i prati te popraviti od nastale štete tijekom korištenja.

• Upoznati osobine lokacije po kriteriju obrastanja kaveza radi razrade plana čišćenja i izmjene mrežnih kaveza

• Potrebno je voditi evidenciju o čišćenju i izmjeni mrežnih kaveza


• Povećanjem mase kaveza, što povećava frikciju na sidreni sustav• Stvaranja dodatne biomase organizama koja može biti prevaga u

pretjeranoj potrošnji kisika u kavezu

Stara tehnologija pranja mrežnih kaveza temeljila se na postavljanju zamotanih mrežnih kaveza u plićak kako bi se organizmi razgradili i postali lako perivi. Nakon toga su se prali vatrogasnim šmrkom morskom vodom pod tlakom. Danas se mrežni kavezi čiste strojevima za podvodno pranje mreža uz podvodne radove (Idema, Yanmar) ili se nakon izmjene peru u strojevima za pranje mrežnih kaveza. Neovisno o razvoju tehnologije podvodnog pranja mreža, mreže je potrebno povremeno izvući iz mora i temeljito oprati.

Slika 25. Obrasli mrežni teg kaveza s komarčama. Alge su urasle u oka mrežnog tega i sprečavaju izmjenu morske vode u kavezu s okolnom morskom vodom. slika: dr. sc. Leon Grubišić

Izmjena kaveza potencijalno je opasna radnja za uzgajane ribe jer tijekom izmjene mreže lako može doći do stiskanja veće biomase uzgajanih riba u mali volumen. Razvijeno je više tehnika izmjene kaveza. Prva je podvlačenjem novog kaveza ispod staroga, nakon čega se stari kavez izvlači iz mora uz pasivno prebacivanje riba u novi kavez. Druga tehnika temelji se na spajanju kaveza zašivanjem gornjih krajeva koji se nakon toga potapaju pod vodu, a podizanjem „starog“ kaveza natjerava se riba na preplivavanje u „novi kavez“. Treća tehnika temelji se na podizanju kaveza ili zapasom ribe u kavezu u izlovnu mrežu te „tjeranjem stisnute ribe“ prema „vratima“ u drugi kavez.


Izmjenu manjih kaveza poželjno je obavljati uz rad ronilaca (Slika 26), a za izmjenu većih kaveza (Ø > 10 m) rad ronilaca znatno pridonosi uspješnoj izmjeni kaveza.

Slika 26. Prikaz izmjene mreža na PHD kružnom kavezu uz pomoć ronioca.izvor: http://ressources.ciheam.org/om/pdf/b30/00600660.pdf (CHIEAM - Options Mediterraneennes – L. Cabello)


Nasad riba na uzgajalište

Kavezni uzgoj riba početno je određen nasadom mlađi (ili drugih uzrasnih kategorija) na uzgajalište. Mjere koje je potrebno provesti u okviru samog nasada primarno obuhvaćaju preventivne radnje za zaštitu uzgajališta od unosa bolesti za uzgajane organizme. Osim zaštite uzgajališta od unosa bolesti vrlo je važno minimalizirati rizik od transportnog stresa. Osim direktne štete od transportnog stresa eventualna bolest nove mlađi može postati i žarište za širenje bolesti na druge ribe u uzgoju.

Osim zbog higijensko-sanitarnog aspekta kvaliteta nasađene mlađi važna je i u drugim aspektima koji određuju uspješnost uzgoja. To su prvenstveno homogenost duljine i mase riba unutar nasadnog jata te njihove genetske osobine.

Homogenost jata u smislu ujednačenosti veličina nasađene ribe može se dogovarati s proizvođačem mlađi, a dogovoreni parametri mogu se provjeriti tijekom nasada. Dovoljno je samo provesti mjerenje pojedinačne duljine i mase na signifikantnom uzorku nasađenog jata te statistički obraditi izmjerene vrijednosti.

Najčešći statistički pokazatelji koji se koriste u svrhu procjene homogenos-ti nasađene mlađi su mjere disperzije oko srednje vrijednosti, standardna devijacija ili koeficijent varijacije. Standardna devijacija znatno se mijenja s veličinom ribe pa je upotreba koeficijenta varijacije konzistentnija.

Dobra uzgojna praksa u dijelu nasada ribe na uzgajalište:

• Ribu treba uzimati od renomiranog i iskusnog proizvođača kojem je proizvodni pogon slobodan od bolesti

• Transportni bazeni trebaju biti oprani, dezinficirani i isprani čistom vodom prije punjenja novom morskom vodom radi ukrcaja ribe za transport.

• Riba koja se nasađuje dolazi na uzgajalište uz certifikate o zdravlju koje izdaje nadležna institucija.

• U transportu je poželjno koristiti odobrene dezinficijense.• Prije nasada treba utvrditi pokazuju li ribe u transportnim bazenima

znakove stresa• Sam tijek nasada, od pripreme do nasada u kavez treba podvrgnuti

prikladnoj aklimatizaciji (temperatura, salinitet)• Prijevoz riba treba biti obavljen u standardnim gustoćama uz praćenje

standardnih fizičkih i kemijskih paramatera morske vode.• Nasad ribe na uzgajalište treba popratiti stručna osoba radi vizualne

procjene zdravstvenog statusa riba za nasad


Slika 27. Iskrcaj ribe iz transportnih bazena. Iskrcaj kamiona u kavez (gore) i iz radnog broda (dolje). Mlađ se iskrcava u vodenom mlazu preko postavljenih cijevi kako bi se maksimalno umanjio transportni stres. slike: dr. sc. Slavica Čolak

Genetičke osobine ovise o geografskom podrijetlu ribe, kao i o selekcijskom radu u samom mrijestilištu iz kojeg se nabavlja mlađ za nasad u kaveze. U posljednje vrijeme uznapredovale su metode za utvrđivanje genetičke srodnosti kojima su dokazani različiti sojevi lubina i komarče u prirodi.

Sojevi lubina i komarče na Atlantiku u načelu su prepoznati kao sjeverni i južni soj, a na Sredozemlju kao sojevi istočnog i zapadnog Sredozemlja. U tijeku su mnogobrojna istraživanja na temu geografske odvojenosti sojeva


lubina i komarče pa valja očekivati i nove podatke o geografskoj podjeli subpopulacija. S druge strane, mrijestilišta već godinama popunjavaju svoja matična jata ribama iz različitih područja kako bi proizveli mlađ sa što boljim osobinama za uzgoj. Jedna je od ključnih osobina za rentabilni uzgoj brzina rasta. Iz iskustva uzgajivača poznato je da ribe različitog podrijetla postižu različito brz prirast, ali mogu se razlikovati i po nekim drugim osobinama, kao što je npr. različit indeks kondicije. Za samo upravljanje uzgojem, osim izbora kvalitetne mlađi, potrebno je poznavati i ta biološka svojstva kako bi vrednovanje postignutih rezultata bilo iskoristivo za provođenje dodatnih mjera u uzgoju.

Standardna devijacija

2

1( )

N

ii

x X

N

Koeficijent varijacije

V = σ / Ẍ X 100

N – ukupan broj jedinica; σ - standardna devijacija; xi – duljina ili masa svake pojedine ribe; i = 1,...,n); Ẍ - aritmetička sredina mjerenog svojstva (duljine ili mase)

Xx

N

ii

n

1

Razlike u srednjoj duljini nasađene mlađi mogu imati velik utjecaj na konačni rezultat u kaveznom uzgoju riba. Masa ribe djelomično se može kompenzirati tijekom rasta pa se u svrhu vrednovanja nerijetko uspoređuju masa deblje i mršavije ribe, što urađa neiskoristivim zaključcima. S druge strane, duljina se ne kompenzira tijekom rasta i razlike u duljini na početku uzgojnog perioda jedva su zamjetno promijenjene na kraju uzgojnog perioda. Razlika od 0.5 cm u vrijeme nasada prepoznaje se kao razlika u masi od 0.8 do 0.9 grama, dok je kod riba konzumne veličine ta razlika od 15 do 18 grama po ribi. Duljinu kao mjeru vrednovanja veličine nasada treba valorizirati jer razlika od samo pola centimetra u startu daje biomasu konzumne ribe koja veća za 5 %, a uz argument veće pecature može polučiti bolji ekonomski učinak i za 10 %.


Hranidba riba

Hranidba riba predstavlja jedan od najzahtjevnijih tehnoloških postupaka na kaveznom uzgajalištu riba. Osim velikog utjecaja na neposredne troškove uzgoja (40-60 % troškova), hranidba posredno predstavlja i dominantnu pretpostavku za emisiju tvari i energije u okoliš, a količinski je proporcional-na potrošnji kisika zbog disanja riba u uzgoju. Hranidba može znatno utjecati na zdravlje uzgajanih riba, kao i na kvalitetu proizvoda. Iz navedenih razloga u ovom je vodiču nešto više pozornosti posvećeno hranidbi riba i aspektima hranidbe koji su važni za uspješan uzgoj.

Rasipanje hrane i fekalije tvore gotovo svu emisiju organskih čestica iz uzgajališta koje su glavni uzrok nakupljanja organske tvari na dnu ispod kaveza. Uzgajivač je dužan provoditi mjere u svrhu smanjivanja emisije tvari u okoliš, što obuhvaća optimalan izbor hrane, upravljanje distribucijom hrane na uzgajalištu i unapređenje hranidbenog režima na uzgajalištu. Dobro upravljanom hranidbom znatno se pridonosi postizanju optimalne konverzije hrane i prirasta riba te smanjenju utjecaja uzgoja na okoliš. Praćenjem stanja na uzgajalištu (prirasta, kvalitete morske vode i stanja na dnu) uzgajivač može primijetiti dugoročne i kratkoročne promjene na uzgajalištu, što je nužno za provođenje dobre prakse u uzgoju.

Nakon uspostave potrebnih tehničkih uvjeta za kavezni uzgoj riba (izbor uzgajanih organizama, kapacitiranje i postavljanje uzgajališta, opremanje uzgajališta i nasad ribe u kaveze za uzgoj) temeljne tehnološke aktivnosti na uzgajalištu postaju održavanje tehničko-higijenskih uvjeta uzgajališta (zootehnika i zoohigijena), izlov, praćenje stanja i hranidba riba.

Dobra praksa:

• Upravljati skladištenjem hrane, rukovanja hranom i metodama hranidbe s ciljem smanjenja gubitka, nastajanja otpada i stvaranja sitnih čestica koje ne predstavljaju hranu za ribe

• Voditi evidenciju o utrošenoj hrani i ostvarenom prirastu• Na tržištu tražiti optimalnu hranu s ciljem povećanja efikasnosti

hranidbe• Čuvati etikete koje sadrže potrebne informacije o kvaliteti

upotrijebljene hrane• Prilagoditi hranidbu uvjetima okoliša (temperatura, koncentracija

kisika, zdravstveni status riba, reproduktivni status riba i ciljevi uzgoja)• Održavati, čistiti i dezinficirati opremu i uređaj za hranidbu riba• Educirati djelatnike o važnosti primjene propisanih mjera u hranidbi riba• Prikupljati podatake o stanju uzgojnog okoliša (morskog dna ispod

kaveza)


Hranidbom se podrazumijeva ukupna radna aktivnost u uzgoju ribama kojom se uzgajanim ribama osigurava potrebna količina hrane. Ponuđena hrana predstavlja temeljni izvor energije potrebne za odvijanje životnih funkcija uzgajanih riba i temeljnu tvar iz koje riba izgrađuje novo tkivo, odnosno od koje raste. Uspješna strategija hranidbe prema Taconu (1988) ovisi o pet važnih faktora:

• Nutricionističke karakteristike formulirane hrane, što obuhvaća izbor sirovina, razinu nutrijenata, probavljivost komponenti i dr.

• Proizvodna tehnologija i fizičke karakteristike dobivene hrane, kao npr. veličina, oblik, stabilnost u vodi, plovnost, boja i tekstura.

• Rukovanje i skladištenje hrane prije njezine upotrebe, što se prvenstveno odnosi na uvjete u skladištima

• Način administriranja hrane uzgajanoj ribi, što obuhvaća način unosa hrane u kaveze s ribom (mehanički, manualni), broj obroka na dan i relativnu dnevnu količinu ponuđene hrane

• Kvaliteta vode u uzgojnom sustavu, koja obuhvaća temperaturu, koncentraciju otopljenog kisika u vodi, koncentraciju minerala u vodi, slanost, turbiditet i brzinu strujanja morske vode.

Svi su navedeni faktori jednako važni za efikasnost hranidbe pa greška kod jednog od njih uzrokuje redukciju efikasnosti svih drugih faktora. Zato je za ekonomski uspješnu hranidbu potrebna suradnja više struka odjednom.

Unapređenja su u proizvodnji hrane u domeni proizvođača hrane za ribe koja se na tržištu pojavljuje kako gotov proizvod. Proizvođači hrane stalno unapređuju hranu za ribe. Uobičajena je i ponuda novih vrsta hrane, koje su prošle osnovna testiranja i koje su dale dobre preliminarne rezultate. Uzgajivač u tom dijelu treba poznavati temeljne osobine kvalitetne hrane za ribe kako bi odabrao optimalnu hranu primjerenu uzrastu, godišnjem dobu, stanju okoliša te gojidbenom i zdravstvenom stanju uzgajanih riba.

Sastav hrane za uzgoj lubina i komarče

Temeljni parametri o sastavu hrane jesu:

• Sirovinski sastav• Količina ukupne energije i probavljive energije po jedinici mase

(gustoća energije)• Osnovni kemijski sastav hrane


Sirovinski sastav hrane za kavezni uzgoj ribe

Ribe u uzgoju prirodno su vezane na prehrambeni lanac u moru što određuje i najpovoljnije sirovine za njihov uzgoj. Dugo je u sastavu hrane prevladavalo riblje brašno i riblje ulje. I danas je uzgoj morskih riba vezan za upotrebu tih sirovina, ali se znanstvenim postignućima uspjelo prilagoditi sve više sirovina terestričkog podrijetla. U tom dijelu prevladavaju uljarice kao soja i uljana repica, dok je standardni izvor ugljikohidrata uvijek dolazio od žitarica. Zbog problema sa spongiformnom encefalopatijom preživača, bila je zabranjena primjena animalnih proteina koji dolaze od toplokrvnih životinja.

Gustoća energije u hrani

Kaushik (1997) navodi da optimalna hrana za te vrste mora imati minimalni energetski sadržaj za mediteranske vrste uzgajanih riba (lubina – Dicentrarchus labrax i komarču – Sparus aurata od 21-24 MJ/kg, ali uz uvjet da odnos probavljivih proteina i probavljive energije iznosi 19-21 g probavljivih proteina po MJ probavljive energije. Danas se na tržištu nude vrste hrane koje imaju i manju gustoću energije, ali su zbog bolje formulacije na razini mikronutrijenata uspjele postići bolje iskorištavanje energije i sirovina za rast uzgajanih riba.

Kemijski sastav hrane

Svaki proizvođač hrane dužan je na ambalaži deklarirati kemijski sastav hrane, što obuhvaća minimalne relativne količine masti, bjelančevina, ugljikohidrata, pepela i maksimalnu relativnu količinu vlage. Na tržištu se tijekom posljednjih dvadeset godina nudila hrana za uzgoj lubina i komarče u kojoj su bjelančevine varirale od 44 do 52 %, a masti od 10 do 25 %. Posebna se pozornost posvećuje vrstama hrane kojima pelet ne prelazi 2 mm promjera (starteri), a koji služe hranidbi riba u najranijoj fazi uzgojnog ciklusa (do 25 grama). Starteri moraju biti visokoprobavljivi s povećanim sadržajem proteina >50 %, što odgovara stanju na tržištu, ali sadržaj masti varira od 12 do 21 %.

Na tržištu se nudi hrana koja sadrži brašno dobiveno od hemoglobina toplokrvnih životinja koje nisu preživači. Primjena takve hrane nije rizična za širenje spongiformne encefalopatije, ali pod uvjetom da je krvno brašno nabavljeno u tvornicama registriranima za proizvodnju krvnog brašna koje ne potječe od preživača. Uzgajivači izbjegavaju primjenu takve hrane jer je ta hrana nešto jeftinija, a postoji opasnost od negativne percepcije proizvoda na tržištu.


Formuliranje hrane za uzgoj mladih organizama treba temeljiti na primjeni visokoprobavljivijih sirovina koje ukupno trebaju sadržavati veći udio proteina (Ronald 1989). Nemaju, međutim, svi proizvođači jednak pristup razvijanju tog načela jer formulacija hrane uvelike ovisi o dostupnosti i cijeni sirovina.

Razlog relativno značajnog variranja u sadržaju bjelančevina i masti, te u relativnoj količini probavljivih bjelančevina po energetskoj jedinici probavljive energije, u hrani za mediteranske vrste riba, treba tražiti u kombinaciji znanstvenih dostignuća u trenutku formuliranja hrane i sposobnosti proizvođača u traženju kvalitetnih sirovina po prihvatljivim cijenama. Tu je ulogu odigrala i potražnja proizvođača koji nisu ciljali samo na što veći prirast i što manju potrošnju hrane po jedinici proizvoda nego su postojala i iskustvena uvjerenja u formiranje određene kvalitete proizvoda pomoću određene hrane na tržištu.

Proizvodnja hrane tehnološki je proces koji obuhvaća i formulaciju hrane i način njezine pripreme. Formulacija hrane postupak je kojem se može pristupiti dvostrano.

• Ili se polazi od najbolje formulacije pa se zatim rade kompromisi da bi hrana bila ekonomično proizvedena odabranim tehnološkim postupkom

• Ili se polazi od formulacije koja osigurava najlakšu proizvodnju pa se zatim poboljšava prema nutritivnim potrebama odabrane ribe.

Takav se postupak kroz povratni proces ponavlja dok se ne proizvede hrana kao najbolji mogući kompromis (Hardy i Barrows 2002). Suvremena proizvodnja hrane podrazumijeva proizvodnju suhog peleta koji je, osim prednosti vezanih za skladištenje i transport, pogodniji i za mehanički unos u kaveze pomoću raznih hranilica. Suhi pelet može se proizvesti prešanjem ili pomoću kuhanja ekstruzijom, pri čemu škrob u hrani ekspandira. Ekspanzija škroba smanjuje gustoću peleta, a poroznost omogućuje unošenje znatno većeg udjela masti u ekstrudiranom peletu nego u prešanom peletu. Gelatinizacija škroba koji se dobiva visokom tem-peraturom u vlažnoj smjesi ujedno povećava i probavljivost ugljikohidrata. U posljednje vrijeme gotovo sva hrana za lubina i komarču proizvodi se kao ekstrudirani pelet.


Strategija hranidbe lubina i komarče

Hranidba riba u intenzivnom uzgoju oslanja se na gotove proizvode mješaonica hrane (krmiva) za ribe. U ponudi dominiraju ekstrudirani peleti koje na području Mediterana nude deseci proizvođača, ali glavninu proizvodnje za komercijalni uzgoj predstavlja 4-5 velikih proizvođača hrane.

U uzgojnoj praksi, u intenzivnom uzgoju riba, strategija hranidbe i dalje se najčešće temelji na metodi iskustvenog „analognog“ modeliranja. Ti analogni modeli mogu biti manje-više oslonjeni na eksponencijalni model ili na model termalnog koeficijenta rasta. Najčešće je to kombinacija tehničkih tablica i vodiča za hranidbu koje izrađuju proizvođači hrane za ribe. Prema njima se, uz iskustvene korekcije, izrađuju vlastite tablice koje često predstavljaju poslovnu tajnu svakog pojedinog uzgajivača.

Dobra praksa:

• Utvrditi faktore okoliša koji dugoročno i kratkoročno određuju hranidbu riba

• Odabrati tehniku hranidbe• Izabrati hranu kojom će se riba hraniti• Utvrditi dnevni unos hrane i njegovu dinamiku• Utvrditi maksimalnu brzinu hranidbe kako ne bi došlo do gubitka hrane

prelaskom u okoliš • Utvrditi resurse za provođenje hranidbe, što uključuje vrijeme

transporta hrane do kaveza i maksimalnu brzinu distribucije hrane s obzirom na prihvatni kapacitet uzgajanih riba

Hrana za ribe, ovisno o uzrastu riba, ima različit sirovinski i kemijski sastav te se razlikuje po veličini zrna-peleta:

• Hrana za uzgoj mlađi – tradicionalno se proizvodila mrvljenjem i prosijavanjem peleta. Nove tehnologije omogućuju proizvodnju „mrvi-ca“ željenih dimenzija bez mrvljenja. Hrana za mlade organizme bogata je bjelančevinama i sastavljena od skupih i visokoprobavljivih sirovina kako bi se postigao najveći mogući prirast u toj životnoj fazi relativno brzog rasta.

• Hrana za uzgoj riba nakon juvenilne faze (eng. grower feeds) količinski i financijski znatno opterećuje proizvodnju pa se njezina proizvodnja okreće ekonomskoj efikasnosti kroz traženje što jeftinijih sirovina uz zadržavanje očekivanih rezultata u prirastu i preživljavanju.


Da bi se mogao postaviti učinkovit model za hranidbu riba, potrebno je uključiti niz parametara (vidi dijagram ispod) i ponavljati postupak sukladno brzini promjena u samom uzgoju.

Izbor hrane za ribu

Proizvođači hrane najčešće nude više tipova hrane namijenjene hranidbi određene vrste ribe (lubina i komarče). Osim po sastavu koji je prilagođen uzrastu ribe, različite vrste hrane istog proizvođača najčešće se razlikuju po sirovinskom sastavu i po posebnim dodacima koje mogu sadržavati. Razlike u sirovinskom sastavu za različite vrste hrane rezultiraju:

• Različitim omjerom kemijskih komponenti (masti, bjelančevine, ugljikohidrati, pepeo, vlaga)

• Različitim omjerom probavljivih bjelančevina (proteina) i ukupne probavljive energije

• Ukupnom količinom probavljive energije• Količinom probavljive energije koja dolazi od ugljikohidrata i koja se ne

deklarira posebno, a bitno utječe na biološku upotrebljivost energije u hrani

• Različitom razinom usklađenosti mikrokonstituenata i makrokonstitu-enata

• Različitim cijenama


S tehnološkog stajališta izbor hrane ovisi o iskustvu u korištenju određene hrane, o evidentiranju i analiziranju rezultata nakon hranidbe određenom hranom te o suradnji i prenošenju iskustava od proizvođača hrane i drugih uzgajivača ribe. U više navrata nuđene su različite formulacije za hranidbu lubina i komarče, što se prema znanstvenim pokazateljima čini posve opravdanim.

Primjena posebne hrane koja sadrži imunostimulanse ili/i druge mikrokonstituente ovisi o namjeni same hrane. Tako većina kvalitetnih proizvođača hrane nudi formulacije s imunostimulansima koje su namijenjene prevladavanju stresa i bržem oporavku ribe. Također se na tržištu može pronaći i posebna hrana za zimsku hranidbu riba koja pokazuje određenu dugoročnu korist, a posebice u uzgoju komarče.

Hranidba riba u skladu sa specifičnostima okoliša

U najvećem broju kaveznih uzgajališta „bijele“ ribe dominantnu ulogu u određivanju dnevnog unosa hrane ima kretanje temperatura uzgojnog okoliša. Uzgoj se temelji na pretpostavci određena stabilnosti i predvidivosti temperature mora u pojedinom diskretnom periodu uzgoja što je i posebno obrađeno u dijelu koji opisuje kvantitativne aspekte hranidbe riba u kaveznom uzgoju.

Osim godišnjih temperaturnih ciklusa uzgojnog okoliša potrebno je obratiti pozornost na cijeli niz parametara koji na pojedinoj lokaciji mogu poremetiti naizgled utvrđenu strategiju hranidbe uzgajanih riba. U taj dodatak, koji znatno određuje strategiju hranidbe, ulaze fizički, kemijski i biološki utjecaji koji dolaze iz uzgojnog okoliša i mogu poremetiti strategiju hranidbe.

Od fizičkih parametara okoliša na uzgoj najjače mogu utjecati:

• Vremenske prilike koje mogu ograničiti pristup uzgojnim kavezima i povremeno onemogućiti hranidbu riba. Ako se radi o duljem razdoblju nevremena za visokih temperatura mora, uzgajivači najčešće nakon gladovanja pojačaju hranidbu uzgajanih riba u trajanju od nekoliko dana, tako da ribu nahrane približno do sitosti.

U načelu je skuplja hrana sastavljena od kvalitetnijih sirovina te je probavljivija i bolje izbalansirana, ali ne mora biti bogatija probavljivom energijom. Kvalitetnija hrana u načelu uzrokuje manji hranidbeni stres i daje bolje proizvodne rezultate, no zbog visoke cijene i težine precizne procjene potrebne količine takve hrane te rizika od suvišnog troška, zbog nedostataka u upravljanju procesom hranidbe, uzgajivači često koriste nešto jeftinije varijante hrane istog proizvođača.


• Snažne morske struje koje, zbog specifičnih meteoroloških prilika mogu narasti iznad očekivanih magnituda. Kavezi izloženi snažnim strujanjima mogu se deformirati i „stisnuti ribu“ pa je tada hranidba teška i može biti opasna po zdravlje riba. (Opasnost dolazi od stiskanja uzgajane ribe mrežom koja zbog gladi može pojačano plivati i jedna drugu oštetiti stvarajući tako uvjete za razvoj bolesti. U takvim se slučajevima izbjegava i hranidba pa uzgajivači to nastoje kompenzirati u periodu povoljnih prilika kako bi vremenski gubici investiranja bili što manji).

• Oscilacije u temperaturi mora. Na pojedinim lokacijama temperatura morske vode može znatno oscilirati i tada je vrlo teško odrediti hranidbenu strategiju. Takve lokacije u načelu nisu dobre za uzgoj, ali ima i iznimaka, kao što je Malostonski zaljev, gdje su uvjeti okoliša za uzgoj dobri, ali povremeno dolazi do nadiranja dubinske hladne vode. Termoklina također može predstavljati problem za određivanje hranidbene strategije. Postavljenjem velikih kaveza s dubokim mrežama produžuje se trajanje sezone uzgoja riba u dva temperaturna sloja. Tada je vrlo teško odrediti za koju brzinu metabolizma ribu treba hraniti, odnosno da li za brži metabolizam u toplom površinskom sloju ili za sporiji metabolizam kada se riba spusti u dublji hladniji sloj.

Morska je voda, kemijski gledano, „stabilni“ uzgojni medij i manji su problemi s tog stajališta, ali ipak uvijek treba voditi računa o najvažnijim faktorima za utvrđivanje strategije hranidbe riba:

• U moru na hranidbu dominantno utječe koncentracija otopljenog kisika (Katavić 2002) pa i proizvođači hrane navode da su preporuke za hranidbu osmišljene za uvjete u kojima koncentracija otopljenog kisika prelazi 4,5 O2 mg/l.

• Metaboliti riba (npr. amonijak NH3) predstavljaju veći problem u zatvorenim uzgojnim sustavima, ali u kaveznom uzgoju, koji je postavljen u skladu s kapacitetom okoliša gdje se provode zootehničke mjere, problemi s metabolitima ne predstavljaju ograničavajući faktor. Ipak ponekad se kasni s promjenom mrežnih kaveza pa može doći do lošije izmjene morske vode u kavezu. U uvjetima eventualnih kemijskih „neprilika“ za odvijanje uzgoja, također se preporučuje izostanak hranidbe do otklanjanja uzroka neželjenog stanja.

Od bioloških parametara najvažniji je parametar za utvrđivanje režima hranidbe sama veličina uzgajanog organizma, što je uz temperaturu okoliša posebno obrađeno u dijelu koji opisuje kvantitativne aspekte hranidbe riba u kaveznom uzgoju. Fizikalne i kemijske oscilacije uzgojnog ambijenta induciraju i biološke promjene, ne samo kod uzgajanih riba, nego i kod organizama u okruženju. Od povremenih bioloških faktora okoliša koji mogu utjecati na hranidbu riba potrebno je navesti:

• Stres kod uzgajanih riba koji nastaje zbog okolišnih faktora i slabi imunitet uzgajanih riba.


• Obraštaj na kavezima sprečava protok vode i može stvoriti uzgojni ambijent smanjene vrijednosti. Tada se preporučuje izostanak hranidbe do otklanjanja obraštaja ili izmjene mrežnog kaveza.

• Grabežljivci koji se okupljaju oko uzgajališta mogu ometati ribu za vrijeme hranidbe. Za vrijeme hranidbe moguće je okupljanje ptica koje svoju hranidbu prilagođavaju uvjetima u uzgajalištu pa pojedini galebovi mogu loviti hranu za ribe dok je u zraku i pada u kavez, što se ne može spriječiti ni zaštitnim mrežama na kavezima. Ptice mogu loviti ribu koja se za vrijeme hranidbe skuplja na površini kaveza. To je posebno izraženo kod hranidbe mlađih uzgojnih faza kad je nakupljanje ribe na površini znak njezine privučenosti hranom.

• Ihtiofauna koja se okuplja u zoni uzgajališta zbog dijela hrane koju ne pojedu uzgajane ribe te zbog hrane u obraštajnim zajednicama privlači veće primjerke riba čije kretanje oko kaveza može strašiti uzgajane ribe i tako ometati tijek hranidbe.

Prilagodba strategije hranidbe, s obzirom na varijacije u okolišu, koja bi uključila i specifičnosti same lokacije, nije sustavno istražena. Kompleksnost uzgoja dodatno otežava izradu strategije i zato uzgajivač treba raspolagati potrebnom količinom znanja o uzgoju, treba prikupiti dovoljno podataka o samoj lokaciji uzgoja i treba tijekom uzgoja upoznati specifične reakcije lokacije na vlastito djelovanje samim tehnološkim procesom uzgoja.

Utvrđivanje veličine obroka i dnevne dinamike hranjenja

Hranidba riba u idealnim prilikama (teorijski) daje najbolje rezultate kada se riba hrani do sitosti, odnosno tada riba najbrže raste, najdeblja je i postiže najmanju konverziju. Međutim, uzgojne okolnosti nisu idealne pa je takva primjena hranidbe moguć izvor mnogih problema. Prije utvrđivanja veličine obroka i dnevne dinamike hranjenja u realnom uzgoju treba obuhvatiti realna ograničenja koja su određena sumom uzgojnih okolnosti. Kod većine uzgajališta dizajn uzgajališta, izbor hrane i primjena tehnologije navode na hranidbu do sitosti za male uzraste (mlađ) i hranidbu blizu sitosti za veće ribe u uzgoju (+50 gr) kako bi se izbjeglo rasipanje hrane i zdravstveni rizici

Kad uzgajivač primijeti pojavu bolesti, vrlo često smanjuje ili privremeno ukida hranidbu kako bi smanjio stres, potrošnju kisika i koncentraciju metabolita u uzgojnom mediju. Ponovna uspostava hranidbe nakon takvih situacija može biti kompleksnija i uključiti specijalnu hranu koju nude proizvođači hrane za ribu. To je hrana s probavljivijim sirovinama i s dodanim tvarima koje trebaju ojačati otpornost uzgajanih riba, kao što su imunostimulansi i vitamini ili ubrzati njihov oporavak od pretrpljenog stresa.


od pretjeranog unosa hrane u organizam riba (Slika 28).

Slika 28. Ilustrativni prikaz odnosa brzine rasta i rizika od stresa prema relativnoj veličini obroka u uzgojnim uvjetima za ribe u drugoj i trećoj fazi uzgoja. Kod maksimalne hranidbe u eksperimentalnim uvjetima uzgoja na malim gustoćama rizik od stresa ne raste. Kako raste ekonomski pritisak na smanjenje troškova uzgoja, u načelu raste i rizik od stresa za uzgajane ribe kada su dulje vrijeme hranjene do sitosti (metaboliti, otopljeni kisik, mikroorganizmi, izmetanje neprobavljene hrane, mrvljenje hrane kod komarče).

Praktični uzgoj riba ima jednu ili više uzgojnih generacija uzgajanih riba koje su smještene u određeni broj kaveza ili bazena. Izračun potrebne količine hrane u određenom periodu (dnevni obrok) temelji se na:

• Biomasi ribe u uzgojnoj jedinici• Prosječnoj veličini ribe u proizvodnoj jedinici • Temperaturi uzgojnog medija (more, voda).

Biomasa ribe u uzgoju utvrđuje se na temelju procjene broja jedinki u uzgoju i procjene prosječne težine riba u uzgoju. Procjena broja riba u uzgoju temelji se na nasadnoj količini koja se s vremenom umanjuje za broj uginulih jedinki. Poznati ili procijenjeni broj jedinki množi se s prosječnom masom jedinke koja se dobiva modeliranjem prirasta ili na temelju biometrije uzorka iz uzgojne jedinice te se tako dobiva procijenjena biomasa kojoj treba utvrditi veličinu obroka.

00000

00005

00010

00015

00020

00025

00030

0 20 40 60 80 100relativna veličina obroka % od maksimalnog obroka

brzina rasta

0

2

4

6

8

10

12

rizik od stresa

brzina rasta rizik od stresa


Nakon procjene biomase i prosječne veličine riba u uzgojnoj jedinici utvrđuje se obrok prema temperaturi uzgojnog medija jer, osim veličine organizma, temperatura okoliša određuje brzinu metabolizma riba (Bret 1979, Hernandez i sur. 2003, Libralato i Solidoro 2008).

Zato su tablice za procjenu dnevnog obroka izraženog kao postotak biomase (koji se namjerava hraniti) određene dvama parametrima: prosječnom veličinom ribe i temperaturom okoliša.

Osim procjene količine dnevnog obroka proizvođači hrane u svojim razvojnim službama testiraju svaku hranu i preporučuju način njezine upotrebe. U dokumentima koje proizvođači hrane za ribe daju uz ponudu ne navode znanstvenu podlogu koju su koristili pa ih uzgajivači riba uzimaju „zdravo za gotovo“ te ih kao takve primjenjuju u uzgoju. Kreativniji uzgajivači kritički proučavaju preporuke proizvođača hrane i prema vlastitim opažanjima modificiraju dobivene preporuke. To se odnosi na izbor hrane, optimizaciju prirasta (prema tržišnim i financijskim okolnostima) kao i na specifične uvjete za pojedino uzgajalište u svakom trenutku proizvodnje. Izbor hrane odnosi se na korištenje hrane koja je bogatija ili siromašnija energijom ili proteinima, pa se kombiniranjem proizvoda može napraviti specifični protokol za svako uzgajalište uzevši u obzir specifične okolnosti lokacije, zdravstvenog stanja i samih vrsta u uzgoju.

Najjednostavnija je metoda za procjenu prirasta korištenje analognih modela u kojima se prirast određuje prema podacima iz povijesti proizvodnje koji onda mogu biti bolje ili lošije statistički obrađeni. Pored analognih modela, u upotrebi je eksponencijalni model (Askens 1997, Rubio i sur. 2004., Andrew i sur. 2004, Pagand i sur. 2000, Bonaldo i sur. 2004), kao i model utemeljen na termalnom koeficijentu rasta (Cho 1992).S obzirom na nedostatke tih modela (Lupatsch 2001., Jobling 2003, Dumas i sur. 2007), koriste se u ograničenom obliku tako da je statistički obrađen velik broj parova mjerenja za koje su utvrđeni koeficijenti standardne brzine rasta ili termalni koeficijent rasta (SGR ili TGC) koji se primjenjuju za određene uvjete okoliša, za određenu veličinu riba i za određenu temperaturu. Takva je procjena preciznija od paušalne procjene temeljene na pregledu prirasta u ranijim razdobljima, ali nije česta u uporabi, pogotovo ne na manjim i srednjim farmama gdje je ograničeno zapošljavanje školovanog kadra.


Izračun dnevnog obroka hrane najčešće se temelji na okvirnim preporukama proizvođača hrane. Naprednije metode hranidbe mogu se primi-jeniti samo uz uvjet dobre procjene biomase, srednje duljine i indeksa kondicije uzgajanih riba. Zbog variranja odnosa duljine i mase riba izrađen je dijagram u svrhu nadopune za izračun dnevnog obroka (Slika 29). Kod pretilih riba (lubin IK > 1.25; komarča IK > 1.75) dnevni je obrok potrebno smanjiti za 10-20 %, a kod mršavih riba (lubin IK < 1.1;komarča IK < 1.6) potrebno ga je uvećati za 10-30 %.

Broj obroka ovisi o prosječnoj veličini uzgajanih riba i o temperaturi okoliša. Proizvođači hrane ponekad, uz ostale informacije o hrani, daju i preporučeni broj obroka u okviru ukupnog dnevnog obroka hrane.

Na uzgajalištima gdje se uzorkovanje redovito provodi jedna od važnih mjera za utvrđivanje veličine obroka može biti kretanje indeksa kondicije. Kada je indeks kondicije (IK) u porastu, hranidba može prijeći u pretjeranu potrošnju hrane, a kada je u padu, ukazuje na pothranjivanje riba u kavezu.Za primjenu (IK) u strategiji hranidbe potrebno je također poznavati optimalni (IK) za svaki uzrast i to za svaki uzgajani soj. Sojevi u tom slučaju imaju tehnološki opis, odnosno vezuju se za karakteristike riba iz pojedinog mrijestilišta. Mrijestilišta k tome mogu dodatno selekcijom razdvojiti matične stokove po morfološkim karakteristikama.Na uzgajalištima gdje je rjeđa provjera i procjena stanja biomase, proizvođači hrane preporučaju primjenu hrane s nižom energijom. Hrana s nešto manje masnoće, odnosno s višim odnosom DP/DE, preporučuje za hranidbu komarče, dok je visokoenergetska hrana, bogatija mastima, prikladnije za uzgoj lubina.

U planiranju hranidbe i kontroli učinaka provedene hranidbe preporučeno je kombinirati više metoda procjene i analize:

• Planiranje prirasta prosječne duljine (L) i (W) težine riba u kavezu• Planiranje promjene indeksa kondicije (IK) za određeni period• Planiranje apsolutnog prirasta • ∆M(Apsolutni prirast) = M2(Masa na kraju perioda) – M1(Masa na

početku perioda)• Planiranje indeksa konverzije (IK) hrane za pojedini period • IK= P(Utrošak hrane)/ ∆W• Provjera prirasta (L), (W) i (K) (biometrija) • Procjena postignute konverzije hrane za određeni period• Zaključci i korektivne mjere


Za potrebe ovog vodiča napravljena je tablica s prikazom preporučenog minimalnog broja obroka u okviru dnevnog obroka, sukladno temperaturi mora i veličini ribe (Tablica 3).

Slika 29. Dijagram za izračunavanje relativnog dnevnog obroka iskazanog u postotku biomase u ovisnosti o srednjoj duljini ribe u kavezu.

dnevni obrok za komarču

0

1

2

3

4

5

6

12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24temperatura

%

7 cm 10 cm 15 cm 20 cm 25 cm 30 cm 35 cm

dnevni obrok za lubina

0

1

2

3

4

5

12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24temperatura

%

7 cm 10 cm 15 cm 20 cm 25 cm 30 cm 35 cm


Tablica 3. Tablica prikazuje preporučeni minimalni broj obroka za ribu u okviru ukupnog dnevnog obroka, sukladno temperaturi morske vode i veličini uzgajanih riba.

Znanstveni pristup hranidbi riba u intenzivnom uzgoju

Znanstvena istraživanja u strategijama hranidbe riba okrenuta su pojedinim segmentima i pogledima prema problemima u provođenju ishrane pa su zato rijetki radovi kojima je rezultat kompletni naputak za hranidbu mediteranskih vrsta riba. Lupatsch (2001) navodi da osim modela procjene potrebne hrane za uzgoj pastrvi koje donose Cho i Kaushik (1990) nema preciznijih i sustavnih modela za procjenu hranidbenih potreba uzgajane ribe, pogotovo ne za mediteranske vrste, pa se hranidba provodi uglavnom na temelju improviziranih iskustvenih modela.

Lupatsch sa suradnicima razvija faktorijalni model procjene potrebne hrane za uzgajane ribe Mediterana, gdje autori (Lupatsch i sur. 2001) rastavljaju hranidbene potrebe uzgajanih riba na dva jednostavna dijela: energiju ili tvari potrebne za rast i energiju ili tvari potrebne za osiguranje troškova življenja uzgajanog organizma.

Potrebe za hranom = M x BW(kg)b +G x rast (13)

BW(kg)b = metabolička masa ribe

M i G = koeficijenti efikasnosti korištenja energije hrane ili bjelančevina za troškove održavanja metabolizma (M) i troškove rasta (G).

Uz pristup procjene potrebne količine hrane, Lupatsch je sa suradnicima dodatno razradila i procjenu potrebnog unosa energije hranom po ribi prikazala pomoću sljedećih izraza:

temperatura / duljina 120C 140C 160C 180C 200C 220C 240C

7 cm 3 3 4 5 6 7 7 10 cm 2 3 3 4 5 5 6 15 cm 2 2 2 3 3 3 4 20 cm 1 1 2 2 2 3 3 25 cm 1 1 1 2 2 2 3 30 cm 1 1 1 1 2 2 2 35 cm 1 1 1 1 1 2 2


• Za lubina (Lupatsch i sur. 2001)

DEobrok (kJ dan-1(kg)-0,79) = DEmaint + DEg x k (14)

DE = probavljiva energija hrane;

DEg = probavljiva energija hrane koja ide u prirast

k = koeficijent utroška ugradnje energije u prirast ≈ 1.46

DEmaint = [12.2 x exp (0.047 x Temp)] x BW (kg) 0.79

DEmaint = energija za održavanje životnih funkcija

• Za komarču (Lupatsch 2004)

DEobrok (kJ dan-1(kg)-0,82 = DEmaint + DEg x k (15)

DE = probavljiva energija hrane;

DEg = probavljiva energija hrane koja ide u prirast

k = koeficijent utroška ugradnje energije u prirast ≈ 1.49

DEmaint = [16.6 x exp (0.055 x Temp)] x BW (kg) 0.82 (16)

Uspješnost primjene ovakvog modela znatno ovisi o sastavu hrane, odnosno o omjeru probavljivih bjelančevina u hrani (DP) i probavljive energije hrane (DE), što su navedeni autori također obradili, ali taj je dio u domeni proizvođača hrane, a ne uzgajivača. Za primjenu takvih i sličnih iskustvenih modela vrlo je važna i procjena prirasta riba kako bi se tom prirastu mogla dati i dimenzija ugrađene energije.

U analiziranoj literaturi mogu se pronaći različiti modeli prirasta za lubina i komarču:

• Lubin (Lupatsch i sur. 2001)

∆W(g/ribi/dan) = 0.64 x exp (0.07 x Temp) × BW (kg) 0.587 (17)

koji se za višednevni prirast može izračunati izrazom

W∆t = (W 0.413+0.004543 x exp(0.07xTemp) × t)2.42. (18)

W = masa jedinke; Temp = temperatura ambijenta u diskretnom periodu i

t = vrijeme u danima


Za lubina (2) (Lupatsch 2005)

W∆t = [W0 0.483 + 0.009418 x e (0.065 x Temp) × t]2.070 (19)

• Komarča (1) (Lupatsch 2004)

∆W (g/ribi/dan) = 0.024 × exp(0.06 x Temp) × BW (kg)0.514

Za komarču (2) (Lupatsch 2005)

W∆t = [W0 0.486 + 0.01166 × e (0.060 ×□Temp) × t ]2.058 (20)

Primjena modela za procjenu potrebne hrane uzgajanih riba, koji se oslanjaju na eksponencijalni model prirasta, što uz ograničenje temperature u kojoj je pokus proveden predstavlja dodatno ograničenje u primjeni, nije valjana izvan uvjeta pokusa.

Analiza predloženih modela ukazuje na upotrebljivost modela samo na višim temperaturama (+19°C), dok na nižim temperaturama precjenjuju prirast i samu potrošnju hrane.

U znanstvenoj su literaturi ponuđeni i drugi modeli koji mogu poslužiti procjeni potrebnog obroka za uzgajanu ribu, ali su dani u okviru ukupne procjene prirasta riba.

Hernandez i sur. (2003) razvili su multiplikativni model za procjenu rasta komarče koji rast temelji na faktorima mase -ƒ1(w), temperature mora -ƒ2(Ө) i hranidbe -ƒ3(r):

dw/dt=Γƒ1(w) ƒ2(Ө)ƒ3(r) (21)

Razvijanjem modela utvrdili su i parametre za određivanje maksimalnog obroka te povratno za računanje rasta u uvjetima manjeg obroka koji se izražava kao funkcija maksimalnog obroka.

Procjenu hranidbe donose i Libralato i Solodoro (2008) u recentnom radu koji don-osi bioenergetski model rasta komarče. Prema njihovu modelu opseg rasta (SFG) rezultat je razlike ukupnog anabolizma i metaboličkih troškova (katabolizma) SFG= dw/dt = GA – CT = GA – FM - BM.


Gdje su SFG (eng. scope for growth) prirast, GA (ukupni anabolizam) i CT (troškovi metabolizma - izraz za kataboličke procese). Kasnije se CT prikazuje kao suma metabolizma hranidbe FM i bazalnog metabolizma (BM) koji također kroz razradu modela određuju faktor unosa hrane kao odnos stvarnog unosa i unosa kojim se postiže optimalni rast.

Navedeni se modeli temelje na prosječnoj masi uzgajanih riba koji zajedno s drugim faktorima znatno određuju potencijal rasta. Poznato je, međutim, da uzgajane ribe mijenjaju stupanj uhranjenosti, što rezultira i različitim odnosima duljine i mase, što relativizira modele prirasta kojima se potencijal rasta temelji isključivo na masi jedinke. U takvim okolnostima kod riba (komarče) je utvrđen različit tempo prirast mase (Luzzana i sur. 2003), koji je poznat još i kao kompenzacijski rast.

Različite vrste riba u različitim uvjetima reagiraju različitim intenzitetom kada se nakon gladovanja ponovo uspostave povoljni uvjeti hranidbe (Saether i Jobling 1999, Chatakondi i Yant 2001, Johnasen i sur. 2002, Nicolás i sur. 2002, Sahin i sur. 2002., Ali i sur. 2003) i tada dolazi do djelomične ili potpune kompenzacije rasta. Kompenzacijskim rastom naziva se faza ubrzanog rasta u pogodnim uvjetima hranidbe koja se događa nakon depresije rasta. Postoje indicije da kompenzacijski rast može zahvatiti i somatski rast, ali se kompenzacija uglavnom odnosi na nadomještanje zaliha masti. Prema istraživanjima Alvarez i Nicieza (2005), pastrve izložene reduciranoj hranidbi imaju sposobnost kompenzirati „rezerve“ dok za izgubljeni rast u duljinu isti autori ne nalaze kompenzacijski učinak. Isto je utvrđeno i za komarču (Bavčević i sur. 2010). Rezultati istraživanja kompenzacijskog rasta ukazuju na problem koji nastaje kad je mjera poten-cijala rasta riba prosječna masa, a Jobling (2003) navodi poteškoće u procje-ni prirasta riba kada ribe jednake mase imaju različite indekse kondicije.

Potrebna energija i bjelančevine u hrani

Lupatsch (2004) donosi precizni izračun za formuliranje odnosa probavljivih bjelančevina u hrani i probavljive energije (DP/DE) u hrani za komarču i lubina. Prema rezultatima autorice jasno je vidljiva ovisnost relativne količine probavljivih bjelančevina u hrani o veličini ribe, a sama potreba za bjelančevinama definirana je kao funkcija metaboličke mase. Komarča i lubin imaju potrebu za većom relativnom količinom probavljivih bjelančevina od salmonida. Suprotno iskustvima kod salmonida, gdje veća gustoća energije u hrani pridonosi boljem iskorištavanju bjelančevina, kod lubina i komarče „prevelika“ gustoća energije u hrani smanjuje iskoristivost bjelančevina i može povećati konverziju hrane.

Prema istraživanjima koja opisuje Lupatsch (2004) provedena je regresijska analiza odnosa veličine uzgajanih komarči i odnosa DP/DE, što je prikazano na slici 34.


U uvjetima optimalnih temperatura za rast (19-23°C) komarče Lupatsch (200x) navodi model procjene količina probavljivih bjelančevina potrebnih za rast i za održavanje metabolizma:

• LubinDP (g/rba/dan)=0,61 × W (kg)0,7 + 1,92 x prirast bjelančevina (W = masa ribe) (22)

• Komarča DP (g/rba/dan)=0,62 × W (kg)0,7 + 2,13 × prirast bjelančevina (23)

Uz to autorica daje i procjenu potrebne energije:

• LubinDP (kJ/rba/dan)=45,4 × W (kg)0,80 + 1,44 × energetski prirast (W = masa ribe) (24)

• Komarča DP (kJ/rba/dan)=50,8 × W (kg)0,82 + 1,50 × energetski prirast (25)

Iz navedenih se procjena može izračunati omjer DP/DE za pojedini uzrast (slika 30) uzgajane vrste.

Slika 30. Regresijska analiza odnosa probavljivih bjelančevina i probavljive energije (DP/DE-g/MJ) u hrani za komarče provedena na temelju izračuna koji donosi Lupatsch (2004).

Osim bjelančevina iznimnu važnost ima količina masti (lipida) u hrani. Lipidi, osim što predstavljaju važan izvor energije, zajedno s bjelančevinama sudjeluju i u izgradnji bioloških membrana koje moraju imati potrebnu fluidnost radi prolaza tvari kroz njih.

y = 46,882x-0,1581

R2 = 0,9997

15

17

19

21

23

25

27

29

31

33

35

0 50 100 150 200 250 300 350 400

masa komarče (g)

DP/DE (g/MJ)


Najveći dio krmiva na tržištu sadrži manje od 20 % masti, koja se kompenzira povećanim postotkom proteina jer se energija iz masnoće ne može uspješno nadomjestiti većim postotkom ugljikohidrata u hrani (najviše 20 %). U literaturi nailazimo i na sumnju autora u metaboličku iskoristivost probavljenih ugljikohidrata pa izračun probavljive energije u hrani s uključenom probav-ljivom energijom ugljikohidrata može pridonijeti pogrešnoj procjeni kvalitete hrane. U načelu, što je manje ugljikohidrata u hrani za lubina i komarču, preciznije se mogu izračunati stvarne potrebe energije i bjelančevina.

Kompletnoj hrani za uzgoj riba dodaju se vitaminsko-mineralni premiksi koji su najčešće stabilizirani kako bi opstali u daljnjim postupcima izrade hrane za ribe. Razlog je njihovu dodavanju u hranu izbjegavanje eventualnih problema zbog mogućeg nedostatka pojedinog vitamina ili minerala u prerađenim sirovinama. Mineralni i vitaminski premiksi bili su u EU do početka devedesetih godina deklarirani na svakoj pošiljci krmiva, ali ti su podaci kasnije (nakon 1997) znatno reducirani.

Uz klasičnu hranu za dnevnu upotrebu na uzgajalištima riba proizvođači nude i posebna krmiva za lubina i komarču. Razlozi za proizvodnju posebno formulirane hrane za ribu proizlaze iz činjenice da su ribe su poikilotermni organizmi i da žive u staništu promjenjivih svojstava (temperatura, kisik, salinitet). Promjene u staništu, kao i uzgojna gustoća, uzrokuju stres koji uzrokuje slabljenje imuniteta i prirasta. Posebna krmiva podrazumijevaju probiranje visokoprobavljivih (skupih) sirovina, dodavanje imunostimulan-sa (glukomanani ili beta-glukani), dodavanje esencijalnih aminokiselina, L-karnitina, HUFA, fosfolipida i vitamina (posebno C i E) (Luzzana i sur. 2004).

Niske temperature i zimski sindrom

Zimski period posebno je zahtjevan za komarču. Minimalna letalna temperatura za uzgajanu komarču iznosi oko 5°C (Ravagnan 1978, Barnabé 1990), a ispod 15°C znatno se smanjuje potreba za hranom (Tort et al. 1998 a; Šarusic 1999). Ibarz i sur. (2003) utvrđuje potpuni prestanak uzimanja hrane na 13°C. Suprotno tim nalazima, iz vlastita iskustva, konzumna komarča hranjena do sitosti na temperaturi od 12°C uzimala je hranu i narasla u duljinu (oko 3%) u vremenu od 60 dana. Ibarz i sur. (2010) navode čitav niz biokemijskih i hormonalnih promjena koje su izmjerene kod riba, posebno kod komarče, nakon što su ribe bile izložene naglom sniženju temperature okoliša.

Uzgoj komarče u otvorenim sustavima podrazumijeva izloženost prirodnoj oscilaciji temperature okoliša i duljini trajanja svjetla. Uzgoj te vrste nekoliko je puta bio financijski znatno narušen zbog takozvane zimske bolesti ili zimskog sindroma. Rezultat tog još uvijek pomalo mističnog sin-droma bili su gubici i do 80 % ribe (Padros i sur. 1998) u hladnim mjesecima, s naglaskom na eskalaciju kada se more počne zagrijavati i dan postaje dulji.


Sindrom se pojavio početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Tada su istraživanja bila okrenuta istraživanjima u okvirima patologije (Bovo i sur. 1995; Bilei i sur. 1996.; Bossu i sur. 1997). Istovremeno je u „Cenmaru“ komarča hranjena različitim hranama pokazivala različito izražavanje sindroma (Šarušić i Bavčević 2000), a na uzgajalištu u Budavi (Istra) primijećeno je znatno manje uginuće komarče u kavezu koji nije bio hranjen. Ta proizvodna iskustva ukazivala su na nutricionističku etiologiju sindroma u uvjetima hladnijeg mora i kasnije su znanstveno elaborirana (Coutteau 2001., Luzzana 2003., Luzzana i sur. 2005. i Bavčević i sur. 2006) analiziraju odnos različitih strategija hranidbe i pojavnosti sindroma te potvrđuju uzgojna iskustva prema kojima su izostanak hranidbe ili izbor kvalitetnije hrane mogući načini za smanjenje problema koje donose hladni mjeseci. Ibarz i sur. (2010) u jednom preglednom radu navode većinu dotadašnjih istraživanja na zimskom sindromu gdje nisku temperaturu smatraju inicijalnim uzrokom sindroma kada se zbog niskih temperatura komarča prestaje hraniti i doživljava termalni i metabolički stres.

Padros i sur. (1996) u kontekstu zimske bolesti spominju probleme u metabolizmu masti na niskim temperaturama, što na neki način potvrđuje istraživanje Velazqueza i sur. (2006) koji već na 17°C ne nalaze utjecaj povećanja masnoća u hrani na povećanje masnoća u tkivima, što vrijedi na višim temperaturama. Bavčević i sur. (2007) u zimsko-proljetnom dijelu godine, kada su temperature mora niske, kod komarče nalaze negativnu konverziju masti i ukupne energije.

Ta iskustva vezana za zimski sindrom ukazuju na potrebu opreznog vrednovanja hrane kao izvora energije za komarču u hladnim mjesecima.

Tehnike hranidbe riba u kaveznom uzgoju

Hrana za ishranu riba u kavezima dovozi se na uzgajalište brodicama ili brodovima. Ovisno o tehnologiji hranidbe, hrana se može skladištiti na posebnom plovilu namijenjenom skladištenju i automatskoj hranidbi riba ili se može odmah ponuditi uzgajanim ribama. Hranidba riba može se obavljati ručno ili pomoću uređaja koji olakšavaju samu hranidbu. Ovamo pripadaju automatske ili poluautomatske hranilice i strojevi za automatsko ili poluautomatsko ubacivanje peleta u kavez.

U realnim okolnostima sukoba u korištenju obalnog područja, rast proizvodnje u kaveznom uzgoju načelno je ostvariv uz udaljavanje uzgajališta od obale. To ujedno određuje i postavljanje sve većih uzgajališta koja se temelje na tehnologiji uzgoja na poluotvorenom ili na otvorenom moru. Za uspješnu hranidbu na izloženim lokacijama razvijeni su automatizirani sustavi za hranidbu koji se temelje na principima koji su razvijeni u poluautomatskim uređajima za hranidbu.


Skladište i strojevi smješteni su na plovilu (teglenica i sl.) odakle se polietilenskim cijevima distribuiraju u kaveze. Planiranje, mjerenje i raspored distribucije hrane najčešće je pod kontrolom računala koja su opremljena posebnim programskim paketima.

Tehnike hranidbe u kaveznom uzgoju imaju svoje mogućnosti, ali i svoja ograničenja. Polazište za utvrđivanje mogućnosti i nedostataka određene tehnike hranidbe jesu potrebe uzgajanih riba. Kod potreba uzgajanih riba, u smislu tehnika hranidbe, prvenstveno se misli na količinu hrane koju je potrebno ponuditi uzgajanim ribama te broj obroka u jednom danu.

Za manja uzgajališta, kao i za hranidbu mladih riba, hranidba je najčešće ručna, uz pomoć kontejnera za hranu i lopatice (Slika 31). Prednost je ručne hranidbe nužno stalan kontakt hranioca s uzgajanim ribama koji može prilagoditi unos hrane u kavez prema ponašanju ribe u kavezu. Nedostatak ručne hranidbe zamoran je i jednolik rad koji može s vremenom smanjiti interes radnika za kvalitetu obavljenog posla. Da bi se taj problem izbjegao, mnogi uzgajivači mijenjaju radnike na hranidbi, što može uzrokovati gubitak kontinuiteta u praćenju ponašanja uzgajanih riba. Rješenje je u prepozna-vanju zainteresiranih djelatnika koji hranidbu obavljaju sa zadovoljstvom. Za to je potrebna i povremena edukacija djelatnika kako bi aktivno sudjelovali u poboljšanjima koja se nastoje uvesti u samu hranidbu riba.

Slika 31. Hranidba riba ručno uz pomoć lopatice (šešule)

Uz ručnu hranidbu često se mogu pridodati hranilice na zahtjev i manje poluautomatske hranilice za hranidbu mlađi. Hranilice na zahtjev, koje se postavljaju na kaveze, rade na principu propada uz pomoć njihala koje ribe pomiču kada žele dobiti hranu. Nedostatak je tih hranilica fiksna veličina


obroka koja ulazi pri svakom pomicanju njihala, kao i utjecaj valova na pražnjenje hranilice. Uz mjere opreza u korištenju hranilica na zahtjev koje proizlaze iz poznavanja navedenih nedostataka, hranilice na zahtjev u upotrebi su za ishranu komarči. Na metalnim platformama pričvršćuju se na konstrukcijske elemente platformi, a kod PHD platformi postavljaju se u kavez na posebnim plovcima (Slika 32).

Slika 32. Hranilica na zahtjev u kružnom PHD kavezu. slika: dipl. ing. Marko Domjan

Manje poluautomatske hranilice koje pokreće satni mehanizam često su u upotrebi u mrijestilištu, gdje se koriste za hranidbu mlađi. Te se hranilice mogu koristiti i u kaveznom uzgoju kao nadopuna ručnoj hranidbi riblje mlađi (od 2 do 20 grama) (Slika 33). Hranilice privlače ribu na površinu kaveza, što mogu iskoristiti ribojedne ptice i tako uloviti znatne količine riblje mlađi. Upotrebu hranilica u kaveznom uzgoju riba potrebno je popratiti adekvatnom zaštitom od ptica.

Slika 33. Poluautomatske hranilice namijenjene uzgoju u bazenima mogu se koristiti i za dopunsku hranidbu mlađi u kavezima. slika: dipl. ing. Marko Domjan


Za unos većih količina hrane u uzgajalište često se koriste uređaji (raspršivači) za poluautomatsko ubacivanje hrane u kavez. Uz uređaj je stalno prisutan radnik koji kontrolira brzinu unosa hrane u kavez, kao i količinu unesene hrane u kavez. Uređaji za poluautomatsko hranjenje uglavnom se temelje na strojnoj proizvodnji zračnog ili vodenog mlaza uz koje pomalo ulazi hrana iz kontejnera te tako u mlazu biva uštrcana u kavez s uzgajanim ribama. (Slika 34). Za kvalitetnu hranidbu potrebno je voditi računa o činjenicama jednakima onima koje su karakteristične za ručnu hranidbu.

Slika 34. Uređaji za poluautomatsko izbacivanje hrane kavez, u zračnom mlazu (lijevo) ili u vodenom mlazu (desno). slika: dipl. ing. Marko Domjan


Skladištenje hrane za ribu

Hranidba lubina i komarče u kaveznom uzgoju podrazumijeva upotrebu znatnih količina hrane za ribu koja se naručuje periodički. Za to je potrebno kupljenu hranu skladištiti na prikladan i propisan način. Skladišta za skladištenje hrane za ribe moraju se sukladno propisima registrirati ili trebaju biti odobrena u Upravi veterinarstva.

Kod uzgajališta riba u kojima se skladišti hrana za vlastitu upotrebu, skladišta trebaju biti samo registrirana. Postupak registracije objavljen je na mrežnoj stranici http://www.mps.hr/default.aspx?id=7566Za Uprave veterinarstva. Registrirana skladišta za skladištenje hrane za ishranu riba moraju udovoljavati uvjetima iz Pravilnika o higijeni hrane za životinje (N.N.41/08;28/09).

Kontrola hranidbe najčešće se provodi vizualno. U svrhu vizualnog opažanja ponašanja riba u kavezu, s površine, dobro je imati naočale s polarizacijskim staklima koja uklanjaju odbljesak svjetla s površine mora. Opažanje može provoditi i ronilac, što je skupo, ali može biti pogodno za povremeno baždarenje hranidbe. Uz direktno osobno opažanje osobe koja je zadužena za hranidbu, mogu se dodati i uređaji koji olakšavaju opažanja o tome kako riba u kavezima uzima hranu. Pomoć uređaja može biti od velike važnosti kod velikih kaveza, gdje je otežano opažanje cijelog jata riba u kavezu. Jedno je od važnih opažanja propadanje hrane ispod kaveza. Opažanja o propadanju hrane mogu se prikupljati na temelju slike na ekranu, koja se dobiva putem videokamere postavljene u dnu kaveza ili pomoću Dopplerovog uređaja koji bilježi prolaz peleta na određenoj dubini. Na tržištu je moguće pronaći i lijevak s fotoćelijom u koji upada pelet koji je propao ispod jata u hranidbi, a gdje fotoćelija bilježi prolaz čestica hrane.

Dobra praksa:

• Skladište hrane za ribe treba biti suho i prozračno• Treba održavati higijenu skladišta• Treba onemogućiti pristup glodavcima u skladište• Pojedine pošiljke hrane trebaju biti uskladištene odvojeno kako bi se

osigurala sljedivost • Hranu načelno treba trošiti prema njezinoj starosti, vodeći računa o

isteku valjanosti koju navodi proizvođač hrane


Izlov riba

Na kraju svakog uzgojnog ciklusa uzgojena se riba izlovljava i priprema (sortiranje, pakiranje) kako bi na se primjeren način mogla ponuditi na tržištu. U okviru same procedure izlova mogu se izdvojiti tri faze:

• priprema ribe za izlov• izlov riba iz kaveza• pothlađivanje riba i njihovo čuvanje u kontejnerima do dovoza na mjesto

sortiranja i pakiranja

Priprema uzgajanih riba za izlov

Riba tijekom uzgoja redovito dobiva hranu. Prije početka izlova potrebno je osigurati da probavni trakt riba bude ispražnjen, odnosno da u njemu više nema ostataka hrane za ribe, i to iz dva razloga:

• Pražnjenje crijeva nakon izlova može stvoriti dovoljnu količinu hranjivih tvari za rast mikroorganizama

• Hrana u probavnom traktu za vrijeme čišćenja ribe može iscuriti u trbušnu šupljinu, što je higijenski i marketinški neprihvatljivo.

Povremeno uslijed stresa riba u kavezima može oboljeti od bakterijskih i drugih infekcija. Tada ovlašteni veterinar može propisati liječenje odgovarajućim lijekom. Prisutnost aktivnih supstanci pojedinih lijekova u tkivu uzgajane ribe ili nije dozvoljena ili je dozvoljena prisutnost do neke maksimalne koncentracije.

Dobra praksa:

• Odgovorno koristiti provjerene tehnike rukovanja opremom za izlov ribe• Voditi računa o tome da riba dovoljno gladuje prije samog izlova kako

bi probavni sustav bio prazan.• Primjenjivati odgovarajuće procedure u provođenju izlova, pothlađivanja

izlovljene ribe • Primijeniti mjere o sigurnosti hrane, s obzirom na održavanje

odgovarajućih temperatura i kontrolnih procedura kvalitete za vrijeme izlova i transporta izlovljene ribe

Na internetskoj stranici Uprave za veterinarstvo http://www.mps.hr/ default.aspx?id=8371, objavljen je dio uputa o VMP koje su odobrene sukladno Pravilniku o veterinarsko-medicinskim proizvodima (NN 30/09, 73/09, 14/10, 146/10 i 32/11).


Za provedbu učinkovitog liječenja potrebno je, u tjelesnim tekućinama i tkivima ribe, kroz određeno vrijeme osigurati djelatnu koncentraciju aktivnih supstanci lijeka. Budući da se aktivne supstance različitim metaboličkim putovima izlučuju iz tijela ribe, potrebno je lijek unositi periodički kako bi se očuvala djelatna koncentracija u tkivima pa tako i učinkovitost samog liječenja. Izlučivanje ljekovitih tvari iz tijela važno je svojstvo koje se koristi u smislu smanjenja koncentracije lijeka u tkivima koja služe za ishranu ljudi. Brzina izlučivanja ovisi o temperaturi okoliša. U tu se svrhu nakon provedenog liječenja propisuje zabrana plasiranja ribe na tržište, a vrijeme zabrane ovisi o vrsti lijeka i temperaturi okoliša.

Dobra praksa za izlov riba u slučaju liječenja riba:

• Kako bi se izbjegla pojava nedozvoljene koncentracije određenog lijeka u ribi za tržište, potrebno je poštivati karencu, odnosno vrijeme zabrane stavljanja ribe na tržište nakon liječenja, što propisuje nadležni veterinar.

• Povremeno kontrolirati koncentraciju lijeka u tkivu ribe ako je liječena kategorija „konzuma“.

Vrlo je česta zamjena teza o formalnoj važnosti određivanja vremena koje mora proći od prestanka liječenja do izlova ribe za tržište. Na lijekovima obično piše karenca, odnosno vrijeme koje treba proći od liječenja do izlova.

Npr.• flumequine 80 ºdana• oxitetraciklin 60-90 ºdana• trimetoprim-sulfamerazin 350 ºdana

Međutim, u propisima Europske unije (Pravilnik o farmakološki aktivnim supstancama i njihova klasifikacija s obzirom na maksimalno dopuštenim reziduama u hrani životinjskog podrijetla COMMISSION REGULATION (EU) No 37/2010) nije propisano vrijeme od završetka liječenja do izlova, nego minimalni rezidualni limit u hrani životinjskog podrijetla.

Npr. • Sulfadiazin 100 µg/kg• Trimetoprim 50 µg/kg• Oksiteraciklin 100 µg/kg• Flumequine 600 µg/kg


Osim higijenskih normi, priprema riba za prodaju može obuhvatiti i parametre kvalitete proizvoda. Primjerice, riba u dobrim uvjetima držanja može biti hranjena nadomak sitosti, čime se postiže najbrži prirast, ali i visoka relativna količina masnoće. Količina masnoće dobro korelira s indeksom kondicije (1) pa se npr. može standardizirati prodajni indeks kondicije riba. Tako se postiže proizvodni standard, ne samo u izgledu riba, nego i u njezinu kemijskom sastavu. U tom smislu prije izlova se može zadati potreban period gladovanja do željenog indeksa kondicije.

Izlov riba iz kaveza

Izlov riba iz kaveza obavlja se na principima temeljnih ribolovnih znanja i vještina u upotrebi ribolovnih alata. Izlov u manjim kavezima najčešće se provodi uz podizanje mrežnog tega kaveza. Pregrađivanjem dijela kaveza riba se koncentrira u što je moguće manji volumen, čime se olakšava grabljenje ribe iz kaveza.

U velikim kavezima koristi se mreža za izlov, koja je napravljena na načelima obalnih mreža potegača. Takva mreža ubacuje se u uzgojni kavez te se tehnikom zapasa ograđuje dio riba u kavezu. Ograđene se ribe, radi izlova koncentriraju, povlačenjem mreže za izlov prema željenom mjestu na kavezu. Riba se u zapasu vadi iz kaveza pomoću mreže za grabljenje (špurtila, janke, sake, oprare, purare, podmetača) koja se može privezati na brodsku dizalicu, čime se znatno ubrzava sam tijek izlova (Slika 35).

Na velikim kavezima za izlov se može koristiti i vakuumska pumpa kojom se stisnuta riba prebacuje u vodenom mlazu na brod.

Dobra praksa:

• Izlov riba treba pomno planirati i uskladiti s vremenskim prilikama na uzgajalištu

• Zapas ribe treba voditi iskusni djelatnik na uzgajalištu.• Tijekom stiskanja ribe u zapasu procjenjuje se eventualna potreba

ispuštanja dijela riba iz zapasa• Puštanje dijela riba obavlja se prije konačnog stiskanja ribe u zapasu s

ciljem minimaliziranja stresa.• Kad je riba stisnuta, potrebno je izloviti svu ribu u zapasu.• Izlov ribe iz zapasa treba obaviti što je brže moguće.


Slika 35. Izlov komarče iz kaveza u zimskim uvjetima. slika: dipl. ing. Marko Domjan

Pothlađivanje riba nakon izlova

Odmah nakon izlova ribe iz kaveza stavljaju se u kontejnere (baje) u kojima se istovremeno provodi i njihovo pothlađivanje na željenu temperaturu. Pothlađivanje se odvija u mješavini vode i leda (ili u „tekućem ledu“) gdje led rashlađuje vodu, a rashlađena voda odnosi toplinu iz riba, što rezultira hlađenjem ribe. Pothlađivanjem ribe na 1.5°C u roku od 30 minuta rigor mortis se odgađa za čak 36 sati, a održavanjem neprekinutog hladnog lanca svježina ribe može se očuvati i do 12 dana.

• Brzina izlova riba iz kaveza iznimno je važna, prvenstveno zato što je sam postupak stiskanja ribe u mali volumen izvor priličnog stresa za ribe.

• Tijekom stiskanja riba u izlovnoj mreži ribe intenzivno plivaju, pri čemu troše znatne količine energije.

• Produljeno plivanje u takvim uvjetima nadalje rezultira nastajanjem mliječne kiseline u tkivu, koja je uzrok postmortalnog sniženja pH vrijednosti tkiva.

• Za kvalitetan proizvod kojem se želi osigurati što dulji vijek trajanja na tržištu svježe ribe ili tržištu otkupa radi prerade potrebno je minimalizirati koncentraciju mliječne kiseline u tkivima.


Upotrebom leda od slane vode ili od morske vode postiže se mješavina vode i leda u kojoj se led topi na nižoj temperaturi, čime se može ubrzati hlađenje ribe. Takva se tehnika pothlađivanja preporučuje uz uvjet da riba ne ostane dugo u slanoj hladnoj vodi jer ubrzava procese nastajanja nepoželjnih tvari u ribi.

Procjena potrebne količine leda moguća je kada su uvjeti za njegovo korištenje potpuno poznati. Korištenje leda u uzgoju riba vezano je za oscilacije temperature okoliša. Za kapacitiranje postrojenja za proizvodnju leda najvažnije je predvidjeti oscilacije temperature mora tijekom godine jer ona određuje tjelesnu temperaturu riba na izlovu. Za dnevnu procjenu potrebne količine leda za izlov dovoljno je izmjeriti temperaturu mora na uzgajalištu, ali za dodatno hlađenje ribe u transportu do obale treba uzeti u obzir temperaturu zraka i izolaciona svojstva kontejnera u kojim se riba prevozi. Za procjenu potrebne količine leda za pothlađivanje ribe dostupni su izračuni na brojnim adresama na internetu. Procjena dodatnih količina leda također se može računati, ali najbolja je metoda iskustvena procjena na temelju mjerenja temperature ribe i usavršavanja procjene pomoću korektivnih mjera u transportu.

Dobra praksa:

• Ribu nakon izlova treba što brže pothladiti i održavati na ciljanoj temperaturi sve do iskrcaja ili prijevoza u odobreni objekt

• Potrebno je osigurati dovoljnu količinu leda da bi se sva izlovljena riba što brže ohladila na temperaturu između 0 i 4°C.

• Mješavinu leda i vode potrebno je pripremiti prije ubacivanja ribe i ostaviti dovoljno vremena kako bi se voda ohladila na željenu temperaturu te na taj način osiguralo naglo hlađenje ribe.

• Količinu vode i leda treba pažljivo prilagoditi temperaturi ribe te osigurati dovoljnu količinu rashlađene smjese koja treba preuzeti dovoljnu količinu topline od riba bez većeg zagrijavanja.

• Za pothlađivanje ribe i prijevoz do obale preporučuje se upotreba termoizoliranih kontejnera, pogotovo kada se radi o duljem vremenu transporta (preko 30 min.)

• Nakon naglog pothlađivanja izlovljene ribe potrebno je održavati temperaturu u kontejnerima s ribom na razini između 0 i 4°C.

• Za održavanje niske temperature ribe potrebno je osigurati dodatni sustav za hlađenje (dostatnu količinu leda ili komoru s postrojenjem za hlađenje – hladnjaču).

• Tijekom transporta potrebno je mjeriti temperaturu u kontejnerima s ribom i prema potrebi dodatno pothlađivati ribu.


Procjena potrebne količine leda za pothlađivanje ribe nakon izlova iz kaveza:

Mi = (Mf)x(Cpf)x(ts-tc)/Li

gdje su: • Mi – količina leda (kg)• Li – latentna toplina otapanja leda (80 kcal/kg<> 334,52 kJ/kg)• Mf – masa ribe (kg)• Cpf – Specifični toplinski kapacitet ribe (kcal/kg °C)• ts – početna temperatura riba °C • tc – konačna (ciljana) temperatura riba °C

Specifični toplinski kapacitet ribe može se izračunati pomoću sljedeće formule:

Cfp = 0.5 x Xl + 0.3 x Xs + 1 x Xv

Xl = frakcija lipida (maseni udio)Xs = masena frakcija krutih tvari (maseni udio)Xv = masena frakcija vode (maseni udio)

PRIMJER:Xl = 0.1 (10%); Xs= 0.19 (19 %); Xv= 0.7 (70 %)Cfp = 0.5 x 19 + 0.3 x 19 + 1 x 0.7 = 0.807 (kcal/kg°C)

Potrebna količina leda za hlađenje ribe:

Li – latentna toplina otapanja leda (80 kcal/kg<> 334,52 kJ/kg)Mf = 1000 (kg)Cpf = 0.0899 (kcal/kg°C)ts = 22°C tc = 1°C

Mi = 1000 (kg) x 0.807 (kcal/kg°C) x (22°C -1°C)/ 80 (kcal/kg) = 211.84 kg

Da bi se određena količina ribe ohladila, potrebno je dodati i vodu u kontejnere za pothlađivanje (za pothlađivanje 1000 kg ribe približno 250 litara vode + led). Zato je u formulu za izračun potrebne količine leda za hlađenje ribe potrebno uračunati i led za hlađenje vode. Za vrijeme izlova na kavezima najčešće se dodaje morska voda koja ima specifične toplinske kapacitete (ovisno o slanosti) od oko 3.85 kJ/kg°C, odnosno oko 0.92 (kcal/kg °C). Uvrštavanjem parametara za morsku vodu umjesto za ribu u formulu za izračun potrebne količine leda za dodatno hlađenje morske vode može se izračunati da je za ohlađenje 100 litara morske vode zimi potrebno oko 14 kg leda, a ljeti i do 27 kg.


U posljednje vrijeme u ribarstvu je sve učestalija upotreba „tekućeg leda“. Tehnologija korištenja tekućeg leda za pothlađivanje ribe ovisi o slanosti vode od koje se sastoji tekući led i o omjeru količine leda i vode u smjesi. Što je slanija vodena otopina soli to je niža temperatura otapanja leda, čime se može ubrzati pothlađivanje ribe. Najveća koncentracija leda u tekućem ledu može dostići do približno 60 % leda u smjesi. Takva mješavina u otopini s 1% soli ima temperaturu oko -1ºC, a smjesa s otopinom od 5 % soli dostiže -8,5ºC. Slane otopine nisu pogodne za dulje držanje ribe jer se time ubrzavaju procesi razgradnje i pada kvaliteta proizvoda (Margeirsson B. i sur. 2010) (Tablica 4).

Tablica 4. Potrebe leda po kg ribe za različite početne temperature (T0) uz skladištenje tijekom 48 sati na 0,5°C. Postotak označava postotni dio leda u smjesi.Prema: (Margeirsson B. i sur. 2010)

To Čisti led Tekući led 20% Tekući led 33% Tekući led 50%

10 0,6 0,30 0,18 0,12 15 0,11 0,57 0,35 0,23 20 0,17 0,85 0,51 0,34 25 0,22 1,12 0,68 0,45


Zaštita okoliša i upravljanje raspolaganjem otpadom

Zaštita uzgojnog okoliša jedan je od najvažnijih zadataka uzgajivača. Prvi je razlog zaštita uzgojnih uvjeta za organizme kojima su potrebni zahtjevni uvjeti kvalitete okoliša kako bi se postigli dobri ekonomski učinci uzgoja. Drugi je razlog odnos prema drugim korisnicima prirodnih dobara koje treba štititi od vlastite emisije tvari i energije u okoliš.

Planiranje akvakulture treba osigurati jednak odnos drugih korisnika prirodnih dobara prema uzgajalištu, kao i uzgajivača prema drugim korisnicima prirodnih dobara. Sukob interesa u korištenju pomorskog dobra često instrumentalizira zaštitu okoliša jednostranim pristupom prema konkurentu u prostoru. Kako ne bi došlo do neproduktivnih tenzija, preporučuje se pristup integralnog upravljanja obalnim područjem, koji uvažava društvene interese i prirodnu podlogu za razvoj pojedinih djelatnosti.

Jedan je od važnijih postupaka s ciljem zaštite okoliša procjena utjecaja zahvata na okoliš, koja se za kavezni uzgoj provodi ovisno o veličini uzgajališta i udaljenosti od obale (Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš N.N. 64/08; 67/09).

Kako bi se mogao procijeniti utjecaj nekog zahvata na okoliš, potrebno je dati kvalitativnu i kvantitativnu procjenu tvari koje taj zahvat emitira u okoliš. Odabir tvari koje će se procjenjivati u tome smislu, ovisi o dva osnovna kriterija, a to su toksičnost i biološka aktivnost. U uzgoju lubina i komarče mogu se, prema klasifikaciji onečišćivača koju daje GESAMP (1996), naći jedino veće količine onečišćivača I klase (nutrijenti i prirodna organska tvar u obliku suspendiranih čestica, amonijaka ili drugih tvari koje trebaju kisik za razgradnju) koje su posljedica hranidbe. Emisija onečišćivača II klase (patogeni organizmi) moguća je putem njihova umnažanja u uzgajalištu za vrijeme eventualne epidemije. Ta se vrsta emisije ne može procjenjivati jer se očekuje da se provode zootehničke mjere kojima se takav proces potpuno sprečava i koje su u izravnom ekonomskom interesu uzgajivača. Tome treba dodati da hrana za ribe ima veterinarsku deklaraciju o sanitarnoj ispravnosti te da ne sadrži onečišćivače te kategorije.

Da bi se mogao procijeniti utjecaj zahvata na okoliš, treba procijeniti i distribuiranje emitiranih tvari u zonu zahvata i put uklanjanja iz zone zahvata. Za procjenu distribucije i puta, osim poznavanja uvjeta staništa, treba utvrditi dinamiku emisije, koja može biti kontinuirana, povremena i slučajna. Emisija tvari iz uzgajališta ribe u okoliš može biti dvojaka – u česticama ili otopljena. Kod hranidbe suhom hranom prisutna je i emisija nepojedenih peleta u područje zahvata. Čestice, odnosno krute tvari (hrana i izmet) dijelom se talože na morskom dnu, a dijelom se razgrađuju ili ih konzumiraju drugi organizmi dok tonu u vodenom stupcu. Otopljene tvari (amonijak, fosfat, urea, glikoproteini) razrjeđuju se u morskoj vodi.


Ugradnja izlučenih metabolita i nepojedene hrane, osim o fizičkim, kemijskim i biološkim karakteristikama šireg područja zahvata, ovisi i o biološkoj iskoristivosti pojedine emitirane tvari.

Prema biološkoj aktivnosti, emitirane tvari možemo podijeliti na:

• prirodne metaboličke produkte • nepojedenu hranu• tvari koje se unose veterinarskim i zootehničkim mjerama, a služe

očuvanju homeostatskih mehanizama uzgajanih organizama (antibiotici, bakteriostatici, dezinficijensi, protuobraštajni premazi i dr.).

S obzirom na sve veću pozornost znanosti, politike i javnosti prema unosu farmaceutskih i drugih preparata u okoliš, marikultura se, kao novija djelatnost, temelji na prevenciji (zoohigijena, vakcinacija) i na upotrebi tvari visoke razgradivosti ili tvari koje se minimalno emitiraju u okoliš.

Tijekom uzgoja ribe, najvažnije su za emisiju u okoliš, prema količini i mogućim efektima, posljedice procesa hranjenja, tj. hrana i metabolički produkti njezine razgradnje. Hranjenje je sastavni dio dnevnog življenja organizama te je prema svojoj „prirodnosti“ načelno nepromijenjeno procesom uzgoja. Isti temeljni principi svrstavanja vrijede i za posljedično emitirane tvari. Razlike u trofičkom vrednovanju uzgojnih od prirodnih populacija određene su gustoćom uzgojne populacije, stacionarnim položajem uzgojne populacije te unosom tvari i hranidbene energije koja nije nastala u području u užem smislu trofički povezanom s područjem zahvata. Emisija tvari ovisi o metabolizmu ribe, kao i o sirovinskom i kemijskom sastavu hrane, a efikasnost hranidbe ovisi o energetskoj vrijednosti hrane te o probavljivosti pojedinih komponenti.

Dobra praksa:

• Procijeniti ukupnu količinu krutog otpada koji treba ukloniti s uzgajališta• Otpad prikupljati sukladno Zakonu otpadu (N.N.) • Procijeniti očekivani mortalitet i pripremiti se za pravovremeno

uklanjanje uginule ribe s uzgajališta, sukladno Veterinarskom zakonu (N.N. 41/07;55/11) i Pravilniku o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi, NN 87/09.

• Sakupljanje i uklanjanje otpada ne smije prouzročiti stres za uzgajane organizme

• Izraditi plan čišćenja i zaštite uzgojnih instalacija kako bi količina uklonjenih organizama bila minimalna

• Ambalažni (tehnološki) otpad treba biti sakupljen i propisno odložen


Emisija krutog otpada uključuje obraštajne organizme na uzgojnim instalacijama, uginulu ribu, ambalažu, odbačeni mrežni teg, konope i dijelove platformi kada se odbacuju zbog oštećenja ili dotrajalosti. Uzgajivači su dužni prikupiti otpad s uzgajališta i ukloniti ga sukladno Zakonu o otpadu (N.N. 178/04;153/05;111/06;110/07;60/08;89/08) i Veterinarskom zakonu (N.N. 41/07;55/11).

Dobra praksa:

• Optimalan izbor lokacije • Optimalno postavljanje kaveza s obzirom na morsku struju i druge

kaveze u blizini• Planiranje vremena i količine nasada ribe na uzgajalište• Predviđanje prirasta ribe i količine hrane koja je potrebna za očekivani

prirast• Prilagodba hranidbe stanju ribe u kavezu, vremenskim prilikama i

kvaliteti vode u kavezu• Provođenje preventivnih radnji za suzbijanje bolesti


Upravljanje radnjama usmjerenima na sprečavanje bijega riba iz kaveza

Bijeg riba iz kaveza pobuđuje sve veću pažnju znanosti i javnosti u svijetu. To je posebno važno za vrste čije ponašanje (mrijest i sl.) određuje genetička informacija u stanicama, što može utjecati i na izglede za preživljavanje te vrste u prirodi. Kada se tome doda i suparništvo uzgojenih riba s prirodnom populacijom cijeli problem može imati veliku težinu u okviru mjera za zaštitu prirode.

Bijeg ribe na uzgajalištima lubina i komarče najčešće je vezan za bijeg komarče uslijed progrizanja mrežnog tega od kojeg je napravljen kavez. Bijeg uslijed loše obrađenih mrežnih kaveza u procesu tehničkog održavanja događa se rijetko i potpuno ovisi o kvaliteti održavanja mrežnih kaveza. Vrlo je rijedak bijeg uslijed štete od nevremena ili zbog udara broda ili brodice na postavljene uzgojne instalacije. Pravilnim označavanjem uzgajališta (uvjeti lučke uprave kod izdavanja lokacijske dozvole), ucrtavanjem uzgajališta u pomorske karte i održavanjem opreme može se znatno smanjiti vjerojatnost štete uslijed havarije na moru.

Bijeg ribe sa stajališta genetske polucije ne predstavlja veći problem u ekološkom smislu jer matice od kojih je dobiven nasadni materijal još uvelike potječu iz prirodnih populacija pa nema znakova izdvojenosti uzgojenih populacija i prirodnih populacija. Eventualne razlike između prirodnih populacija (ekotipovi) lubina i komarče i njihova moguća refleksija introdukcijom potomaka na prirodne populacije oko uzgajališta uzrok su opravdanog opreza. Bijeg većeg broja organizama, pogotovo lubina koji je grabežljivac, može imati kratkotrajni veći utjecaj na organizme koji predstavljaju njegov prirodni plijen.

Dobra praksa:

• Nasadom autohtonih vrsta na uzgajalište umanjuju se mogući učinci bijega riba iz kaveza na prirodu i okoliš.

• Uzgojne instalacije trebaju biti postavljene na siguran način kako ne bi došlo do štete koja može biti uzrok bijegu.

• Uzgojne instalacije potrebno je kontinuirano održavati kako ne bi došlo do štete koja može biti uzrok bijegu.

• Kako bi se spriječio bijeg komarči iz mrežnih kaveza, potrebno je redovito kontrolirati i popravljati štete koje nastaju grižnjom mrežnog tega (ronilački radovi i izmjena mreža).

• Potrebno je voditi računa o starosti mrežnih kaveza i općem stanju materijala od kojeg su izrađeni kako bi pravovremeno bili isključeni iz proizvodnje.

• U slučaju bijega potrebno je organizirati izlov odbjegle ribe kako bi se što veći dio vratio u kaveze za uzgoj.


Kako ne bi došlo do poribljavanja uslijed bijega, potrebno je sustavno provoditi zootehničke mjere za sprečavanje bijega, što je u direktnom interesu uzgajivača.

Zootehničke mjere za prevenciju bijega jesu sustavno održavanje mreža, kako na kopnu za vrijeme pranja, krpanja, skladištenja, tako i u moru ronilačkim pregledima. Dovoljno čestim pregledima i krpanjem rupa u sklopu podvodnih radova postiže se potpuna prevencija od bijega.

Kod lubina i komarče postoji prostorni kontinuitet i sve su subpopulacije u međusobnom kontaktu. Iz navedenog se može zaključiti da su dijelovi populacije na određenom geografskom području i najbolje prilagođeni na uvjete okoliša na tom istom području te da u smislu genetičke kompeticije imaju određenu prednost pred drugim subpopulacijama iste vrste.

U slučaju da se prirodnoj populaciji znatno smanji broj, velik bijeg iz kaveza može pridonijeti smanjenju genetičke raznolikosti u prirodnom staništu pa je stoga na uzgajalištu potrebno trajno provoditi mjere prevencije od bijega ribe, što ujedno predstavlja i gospodarski cilj uzgajivača.


Očuvanje zdravlja i higijenske ispravnosti uzgajanih riba

Dobro gospodarenje uzgojem od presudne je važnosti za očuvanje zdravlja uzgajanih riba. Očuvanje okoliša, nasad zdrave ribe, pravilna hranidba, minimaliziranje stresa, cijepljenje te brza dijagnoza bolesti i poduzimanje potrebnih mjera predstavljaju temelj dobrog gospodarenja uzgajalištem.

Dobra praksa u upravljanju uzgojem s obzirom na zdravlje riba i higijensku ispravnost proizvoda obuhvaća mjere prevencije od izbijanja bolesti, liječenje oboljele ribe, uklanjanje uginule ribe, veterinarski nadzor nad uzgajalištem i stavljanje u promet higijenski ispravnog proizvoda. Pravni okvir za provedbu mjera za očuvanje zdravlja dan je u prilogu 3.

Dobra praksa:

• Utvrditi mjere prevencije od izbijanja bolesti, što uključuje: ◦ Brigu o uzgajanim ribama i dobru praksu u uzgoju ◦ Održavanje dobre kvalitete vode u kavezima ◦ Provođenje rutinskog nadzora na uzgajalištu, kojim se na

vrijeme mogu prepoznati stresne okolnosti i moguća pojava bolesti

◦ Uzgoj ribe u primjerenoj gustoći ◦ Hranjenje provjerenom hranom ◦ Uklanjanje uginulih riba iz kaveza ne ugrožavajući zdravlje

ostalih riba u kavezu ◦ Primjenu mjera biosigurnosti ◦ Zaštitu zdravlja uzgajanih riba pomoću imunostimulanata ili

cjepiva

• Napisati plan upravljanja zdravljem uzgajanih riba• Održavati higijenu opreme koja se koristi, s ciljem smanjenja

vjerojatnosti za prijenos patogenih organizama ◦ Očistiti vidljive nečistoće od organskih tvari uz upotrebu

dozvoljenih sredstava za čišćenje ◦ Koristiti detergente prihvatljive za okoliš ◦ Koristiti dozvoljena dezinfekcijska sredstva u preporučenoj

koncentraciji i uz preporučeno vrijeme djelovanja ◦ Osigurati minimalni utjecaj na okoliš za vrijeme korištenja

terapeutika i dezinfekcijskih sredstava• Nakon pranja i dezinfekcije opremu isprati higijenski ispravnom vodom.

Koristiti profesionalni servis za veterinarsku ekspertizu i dijagnozu prije primjene tretmana za bolest


Zdravlje uzgajanih riba nužan je preduvjet za uspješan uzgoj, pri čemu treba voditi računa i o dobrobiti uzgajanih životinja. Kavezni uzgoj riba odvija se u mediju koji ima otvoren kontakt s okolišem. Takav uzgoj ne nudi mogućnost potpune kontrole mnogih uzgojnih parametra, kao što su:

• Temperatura • Slanost• Svjetlost (UV, dnevna, munja) • Koncentracija otopljenog kisika (kada nije posljedica uzgoja)• Prisutnost patogenih mikroorganizama• Prisutnost parazita

Ribe su, kao i svi drugi organizmi, neprekidno izložene raznim utjecajima okoliša, od kojih su mnogi nepoželjni za sam organizam. Stoga su životinje sukladno stupnju razvoja razvile obrambene mehanizme kojima održavaju unutarnju stabilnost uvjeta za odvijanje životnih funkcija. Kada uvjeti okoliša prijeđu određene granice, to izaziva nagle promjene kod uzgajanih riba u obliku biokemijskih promjena u tijelu, kao i u

Dobra praksa:• Kada je potrebno liječenje

◦ Slijediti naputke veterinara i proizvođača lijeka ◦ Čuvati kopije pisanih veterinarskih preporuka ◦ Evidencijski pratiti liječenu ribu, tako da se uvijek može

identificirati kavez koji je pod tretmanom ◦ Voditi računa o minimalnom vremenu potrebnom od liječenja

do izlova radi stavljanja ribe u promet

• Kada se koristi ljekovita hrana ◦ Liječenje se provodi na temelju veterinarskog recepta ◦ Hrana se daje u propisanoj količini i u propisanom trajanju ◦ Osoblje je obučeno za hranidbu ljekovitom hranom ◦ Ljekovita hrana skladišti se odvojeno od druge hrane ◦ Potrebna se dokumentacije o hranidbi ljekovitim hranom čuva

• Nabavljati terapeutike samo kod ovlaštenih dobavljača• Zadržati dokumente o nabavi i korištenju terapeutika, ljekovite hrane,

detergenata, protuobraštajnih sredstava u skladu s propisima o sigurnosti hrane i sukladno pravu na informacije koje mogu tražiti kupci uzgajane ribe

• Odbaciti neiskorištene lijekove sukladno propisima• Osigurati kemikalije i lijekove, odnosno onemogućiti pristup neovlaštenim

osobama• Voditi evidenciju o uginuću ribe na uzgajalištu


obliku izraženih promjena ponašanja. Takvo stanje nazivamo stres. Blagi stres ili kratkotrajni stres može imati pozitivan učinak jer pokreće obrambene mehanizme kojima se uzgajani organizam vraća u normalno stanje. Vrlo jaki ili kronični stres oštećuje obrambeni sustav i dovodi uzgajani organizam u bolesno stanje. Najčešći izvor stresa u uzgoju jesu sami uvjeti držanja uzgajanih organizama koji kod određenih promjena u okolišu umnažaju negativne učinke tih promjena. Takav stres pruža patogenim organizmima mogućnost prodiranja i razmnožavanja s ishodom slabljenja ili smrti oboljelih riba. Prvi kontakt uzgajanih organizma s agresivnim tvarima ili s patogenim organizmima događa se na vanjskim površinama (koža, škrge, oči, probavni trakt) koju pokrivaju specijalizirana pokrovna tkiva.

Vanjske površine uzgajanih riba odjeljuju unutarnje organe od okoliša. Kako bi se organizam zaštitio već u prvom kontaktu s neželjenim tvarima, na vanjskim se površinama izlučuje sluz. Sluz, osim što olakšava plivanje, pomaže u kontroli količine vode u tijelu te sadrži tvari koje sprečavaju ulazak patogenih organizama u tijelo. Prevelik gubitak sluzi, koji je najčešći za vrijeme manipulacije uzgajanim ribama, smanjuje njihovu sposobnost reguliranja karakteristika tjelesnih tekućina i olakšava prodiranje uzročnika bolesti u tijelo. Patogeni uzročnici mogu prodrijeti u tijelo i na mjestima mehaničkog oštećenja tkiva. Zato je u uzgoju potrebno prilagoditi tehnološke postupke s ciljem što većeg smanjenja rizika od gubitka sluzi i nastajanja mehaničkih ozljeda. Osim kemijskih karakteristika sluzi na vanjskim površinama, a posebno u crijevu, razvijena je bakterijska mikroflora koja nije štetna za domaćina, a k tome sprečava razvoj drugih mikroorganizama koji mogu izazvati bolest domaćina.

Hrana za kavezni uzgoj riba najčešće je „suha“ i sadrži vrlo malo vode (do 10 %), što je čini izvorom stresa za ribe uzgajane u moru. Ribe u moru inače moraju čuvati (osmotsku ravnotežu) vodu i izbacivati višak soli iz tijela, a unos suhe hrane koju u crijevu treba potpuno namočiti prije probave dodatno opterećuje mehanizme održanja osmotske ravnoteže. Zato je u vrijeme stresa iz drugih izvora potrebno obratiti pozornost na hranidbu, kako bi se stres hranidbom sveo na minimum.

Određena količina patogenih organizama prodre u tijelo unatoč obrambenim mehanizmima na vanjskim površinama. Stoga se u organizmu nalazi druga linija obrane od nepoželjnih (stranih) organizama, koju nazivamo imunosni sustav. Imunosni sustav sastavljen je od raznih stanica u krvi, limfi i tkivima te od protutijela (velikih topivih molekula koje nazivamo i antitijela) koja stvaraju B-limfociti. Sustav stvara specifična antitijela koja se vežu na određenu bakteriju ili virus. što znatno ubrzava njegovo ubijanje i uklanjanje iz organizma. Specifičnu reakciju imunosnog sustava na određeni mikroorganizam nazivamo i specifična imunost. Specifična imunost vrlo je efikasna u uklanjanju nepoželjnih mikroorganizama (antigena) u tijelu, ali je potrebno određeno vrijeme od prepoznavanja antigena do proizvodnje antitijela. To može potrajati od 7 do 30 dana, ali kada se stvore, mogu se


zadržati i dulje vrijeme u organizmu, što ovisi o samom antigenu. Specifična imunost ima karakteristiku memorije za antigen s kojim se prethodno susrela, pa kada se taj antigen ponovo pojavi u organizmu, reagira znatno brže i žešće nego prvi put. To svojstvo specifične imunosti koristi se za indukciju obrambenog mehanizma cijepljenjem (vakcinacijom). Snaga specifične imunosti ovisi o samom patogenom mikroorganizmu, načinu na koji je ušao u tijelo, o količini patogenih organizma te o općem stanju organizma. Brzina metaboličkih procesa kod riba ovisi o temperaturi okoliša pa tako i sama brzina specifičnog imunološkog odgovora. To treba imati u vidu kod planiranja tehnoloških postupanja jer povećavanjem razine stresa za niskih temperatura povećava se i rizik od bolesti.

Osim obrambenog sustava na vanjskim tjelesnim površinama i unutarnjih mehanizama obrane (imunosni sustav, sustav održanja koncen-tracije elektrolita, metabolita i pH tjelesnih tekućina) ribe svojim aktivnostima prilagođavaju događanjima u okolišu. Najočitija je prilagodba na promjene u okolišu, ali i u samom organizmu ribe njezino ponašanje. Sam tijek uzgoja utječe na ponašanje riba u kavezu pa je potrebno utvrditi osnove karakteris-tike dobrog ponašanja riba za svaku pojedinu uzgajanu vrstu. To obuhvaća:

• Uzimanje hrane (odbijanje hrane ili pljuvanje hrane)• Odnos prema jatu (plivanje u jatu ili izdvojeno plivanje u raznim

dijelovima kaveza)• Ponašanje cijelog jata ili većeg dijela jata (naglo brzo plivanje,

skupljanje uz mrežu ili na površini)• Ponašanje pojedinih riba (mirovanje, plivanje bočno ili s trbuhom prema

gore)

Mjere za smanjenje rizika od bolesti

Kako bi se smanjili rizici od gubitaka u prirastu i od uginuća uzgajanih organizama uslijed bolesti, potrebno je provoditi mjere dobre prakse navedene u prethodnim poglavljima:

• Izbor i kapacitiranje lokacije za uzgoj• Postavljanje, korištenje i održavanja opreme za uzgoj• Nasad zdrave mlađi• Korištenje primjerene hrane za ribu• Pravilna hranidba riba, usklađena s hranom, uvjetima okoliša, i stanjem

riba u kavezu

Osim navedenih mjera, u dobroj je praksi uzgoja potrebno i uspostaviti sustav praćenja i nazora stanja uzgajanih organizma te sustav predviđanja promjena u okolišu. Dio aktivnosti provode sami uzgajivači, dio specijal-izirani veterinari na terenu, a dio se provodi u specijaliziranim laboratorijima.


U traženju rješenja od specijaliziranog veterinara čest je nedostatak kvalitetno prikupljenih podataka od samog uzgajivača.

Aktivnosti praćenja i nadzora koje provodi uzgajivač:

• Dnevno prikupljanje uginulih riba i evidencija mortaliteta • Mjerenja i evidentiranje fizičkih i kemijskih parametara okoliša (temper-

atura, otopljeni kisik, slanost ako je potrebno, i drugih parametara ako je lokacija uzgoja izložena njihovim promjenama)

• Opažanje i evidentiranje promjena u uzgajanoj populaciji (promjene u ponašanju, promjene boje kože, vanjska oštećenja, promjene apetita)

• Opažanje i evidentiranje promjena na ribljim, ali i drugim vrstama u okolišu (pojava bolesnih organizama ili pojava uginuća kod organizama u okolišu uzgajališta)

• Evidencija hranidbe• Evidencija biometrijskih podataka

Aktivnosti praćenja i nadzora koje provodi specijalizirani veterinar:

• Obilazak uzgajališta i rutinski pregled zdravstvenog statusa • Pregled riba kod pojave bolesti• Uzorkovanje i prikupljanje uzoraka za laboratorijske analize

Aktivnosti praćenja i nadzora koje provodi specijalizirani laboratoriji:

• Utvrđivanje uzroka bolesti (histološke, toksikološke, mikrobiološke, virološke, parazitološke analize)

• Utvrđivanje lijeka za utvrđenu bolest

Kratki pregled bolesti komarče i lubina u kaveznom uzgoju

Popis prema Fijanu (2006)

Virusne bolesti

• Virusna hemoragijska septikemija

Ta se bolest pojavljuje u prirodnim populacijama riba sjeverne hemisfere, i to uglavnom u Atlantiku i susjednim morima. Nije važna za uzgoj lubina u Mediteranu i nije potvrđena u Hrvatskoj, ali postoji navod o potvrđenom nalazu na lubinu pa je navodimo kako bi se vodilo računa pri deklariranju nabavljene mlađi.


• Virusna encefalopatija i retinopatija

Dva genotipa iz skupine betanodavirusa nađena su u Sredozemnom moru na populaciji lubina. Komarča ne obolijeva, ali u kontaktu s oboljelim lubinom postaje kliconoša. Virus je prisutan i u prirodnim populacijama riba pa je dokazivanje geneze bolesti otežano. Kada se pojavi na uzgajalištu, bolest nanosi znatne gubitke pa je pri nasadu mlađi obavezno izvršiti pregled i verificirati odsutnost ovog virusa.

• Limfocistis

Limfocistis je poznata „dobroćudna“ virusna bolest kože, a rijetko i unutrašnjih organa. U marikulturi uglavnom zahvaća komarču. Pojava bolesti povezuje se sa stresom, i to najčešće u vezi sa smanjenom kvalitetom okoliša. Bolest je rasprostranjena po cijelom svijetu i zahvaća više od 140 vrsta.

Bakterijske bolesti

• Infekcija bakterijom roda Pseudomonas

Pseudomonas anguiliseptica najčešća je kod slatkovodnih vrsta riba. Često se može dokazati prisutnost kod komarče oboljele od „zimske bolesti“, ali se ne povezuje s tom bolešću kao uzročnik.

• Vibrioza

Vibrioza obuhvaća infekciju izazvanu bakterijama roda Vibrio, koje su najčešći uzrok bolesti na morskim uzgajalištima bijele ribe. Vibrioze su najčešće posljedica stresa, i to stresa zbog nagle promjene temperature okoliša ili zbog neprimjerene zootehnike na uzgajalištu. Na tržištu se mogu nabavi-ti cjepiva za prevenciju bolesti i primjenjuju se prvenstveno za tretiranje mlađi. Uvezena mlađ uglavnom je cijepljena za određene vrste roda Vibrio.

Vibrioza se može suzbijati raznim antibioticima, ali je najrašireniji postupak suzbijanja bolesti prilagodba tehnoloških postupaka za suzbijanje stresa, odnosno provođenje pojačanih higijenskih mjera i redukcija dnevnog obroka.


Slika 36. Lubin s vanjskim znacima infekcije bakterijom Vibrio sp.Izvor: http://www.vetcare.gr/staph_files/staphbass2.jpg

• Pastereloza

Pastereloza ili pseudotuberkuloza riblja je bolest izazvana bakterijom Photo-bacterium damselae, ranije poznatom kao Pasteurella piscida. Može izaz-vati veliku smrtnost kod lubina svih uzrasnih kategorija i kod jednogodišnje komarče. Bolest se pojavljuje za vrijeme visokih temperatura i potpuno se povlači kada se temperatura spusti ispod 22°C. Kao i za vibriozu, razvi-jena su cjepiva za suzbijanje te bolesti. Cijepljenje osigurava kratkotrajnu imunost pa treba provoditi stalni nadzor i u slučaju pojave bolesti treba pojačati higijenske mjere i prilagoditi hranidbu. Pravilnim prilagođavanjem tehnoloških postupaka infekcija se može posve eliminirati. Liječenje se može uspješno provesti kemoterapeuticima.

• Miksobakterioza

Tu bolest uzrokuje Tenacibaculum maritimum, ranije poznat kao Flexibacter maritimus. Uzročnik izaziva promjene na koži i škrgama, koje završavaju čirevima i septikemijom. U sprečavanju bolesti najbolji se rezultati postižu higijenskim mjerama, odnosno očuvanjem kvalitete okoliša u kavezu i izvan njega.

Parazitarne bolesti

Velik je broj parazita utvrđen na ribljim populacijama i na uzgajalištima može doći do njihovog povećanja do razine koja izaziva znatna uginuća.

Za smanjenu infestaciju parazitima od velike su važnosti kondici-ja uzgajanih organizama i kvaliteta užeg i šireg okoliša. Prevenci-ja, kao i kod drugih bolesti, počiva na biosigurnosnim mjerama, i to prvenstveno na potvrđenoj zdravstvenoj ispravnosti nasađene mlađi.


Kasnije, tijekom uzgoja, treba voditi računa u pravovremenom provođenju higijenskih mjera, gdje najvažniju ulogu ima pravovremena izmjena mreža.

Među parazitarnim bolestima, koje nalazimo kod lubina i komarče, treba navesti:

• Amiloidinoza• Kriptosporidioza• Sferosforoza• Diplektanoza• Mikrokotiloza • Kaligoza• Ceratotoaza


Evidentiranje podataka, čuvanje evidentiranih podataka i analiza podataka

Ukupni tijek uzgoja riba u kavezima treba upravljati načelima dobre proizvođačke prakse i dobre higijenske prakse. Sastavni dio dobre prakse kojim se objedinjuje i formalizira njezino provođenje očituje se u evidentiranju, analizi i čuvanju prikupljenih podataka o provedenim mjerenjima, procjenama, prethodnim analizama i zaključcima, kao i o unapređenjima proizvodnog procesa. Podaci se prikupljaju, pohranjuju i analiziraju s ciljem smanjenja rizika od neželjenih događaja na uzgajalištu te radi učinkovitijeg vođenja proizvodnog procesa.

Dobra praksa:

• Uzgajivač treba prikupljati i pohranjivati sve važne podatke koji služe dokazivanju ispravnosti proizvoda (sigurnost hrane, kvaliteta hrane) optimalni odnos prema okolišu

• Redovito treba prikupljati i pratiti parametre: ◦ o nasadu i premještanju ribe u okviru samog uzgajališta ◦ o utrošku hrane po pojedinim evidencijskim skupinama ◦ o utrošku lijekova, ljekovite hrane i sredstava za dezinfekciju ◦ o periodičnim mjerenjima mase i duljine uzgajanih riba ◦ o procjeni prirasta i potrošnji hrane ◦ o stanju okoliša (temperatura, kisik, rezultati nadzornog

programa) ◦ o zdravstvenim pregledima uzgajanih riba ◦ o provedenim laboratorijskim pretragama (na uzgajanim

ribama, vodi, ledu, hrane za ribe) ◦ o temperaturi rashlađene ribe tijekom transporta (od izlova

do iskrcaja) ◦ o provedenom praćenju zdravlja radnika koji su u kontaktu s

ribom• Treba evidentirati i čuvati:

◦ dokumente proizvođača mlađi i nadležnog veterinara o svakom pojedinom nasadu ribe na uzgajalište

◦ podatke o smještaju svake kategorije i nasada riba na uzgajalištu tijekom uzgoja

◦ podatke o parametrima okoliša na uzgajalištu (temperatura, kisik i dr.)

◦ podatke i analize dobivene temeljem mjerenja riba (biometri-jski podaci)

◦ podatke o broju uginulih riba po svakoj evidencijskoj skupini ◦ podatke o procjeni biomase po svakoj evidencijskoj skupini ◦ popratne dokumente nadležnog veterinara i/ili laboratorija o

pojavama i uzrocima bolesti na uzgajalištu ◦ dokumente o provedenom liječenju riba ◦ podatke o provedenim radnjama vezanima za higijenu opreme


Evidencija poslovanja akvakulture prema preporuci Uprave veterinarstva MPRRR-a, kojom se prikupljaju potrebni podaci na načelu sljedivosti nalazi se na mrežnoj stranici:

http://www.mps.hr/UserDocsImages/Andrija/ZDRAVLJE%20ZIVOTINJA/akvatic-ne%20bolesti%20riba/EVIDENCIJE%20POSLOVANJA%20AKVAKULTURE_RIBE.pdf

i plovila na uzgajalištu ◦ podatke o provedenim mjerama očuvanja higijenske

ispravnosti proizvoda (mikrobiološka analiza leda, higijena opreme za izlov, eventualna zabrana izlova radi liječenja).

Svaka proizvodnja hrane, pa tako i uzgoj riba, mora održati sljedivost informacija o proizvodu i o tijeku proizvodnje kojom je proizvod proizveden. Sljedivost informacija o proizvodu postiže se planiranim i organiziranim prikupljanjem dokumenata:

• o porijeklu i kvaliteti ulaznih sirovina i nasađenoj mlađi,• o pojedinim radnjama u proizvodnji, • o stanju sastavnica proizvoda tijekom procesa proizvodnje, • o provedenim mjerenjima i analizama vezanima za proizvodni proces • o provedenim korektivnim mjerama tijekom proizvodnog procesa.

Treba prikupljati i čuvati dokumente koji prate ulazne sirovine, repromaterijal i ribu koja se unosi na uzgajalište. Radnje se najčešće evidentiraju prema „standardnim radnim procedurama“, a posebno je važno evidentirati podatke o provedenim radnjama koje mogu utjecati na konačnu kvalitetu proizvoda (hranidba, pranje, čišćenje, liječenje…). Stanje najčešće podrazumijeva evidentirani nadzor o ulazu i izlazu sirovina, repromaterijala i ribe na uzgajalištu. Mjerenja parametara okoliša i parametara kvalitete uzgajanih i izlovljenih riba, laboratorijske analize sirovina i uzgojenih riba i evidencija zdravstvenog statusa djelatnika važni su dokaz za higijensku ispravnost proizvoda. U slučaju utvrđivanja neusklađenosti kriterija i stanja potrebno je provesti mjere suzbijanja uzroka nastalog odstupanja, što je također potrebno evidentirati i po potrebi potvrditi provedenim mjerenjima i analizama.

“Svaki posjednik životinja namijenjenih prehrani ljudi obvezan je prema članku 87 Zakona o veterinarstvu (NN, 41/07) voditi i čuvati (najmanje 5 godina) evidenciju o liječenju navedenih životinja. Evidencija se mora voditi kako bi se moglo dokazati da su navedeni veterinarsko- medicinski proizvodi primijenjeni prema uputi o lijeku te da se poštivao utvrđeni vremenski period od zadnje primjene veterinarsko-medicinskog proizvoda (karenca) prije stavljanja proizvoda životinjskog podrijetla u promet.“


Prilog 1

Pravni okvir za pokretanje kaveznog uzgajališta

Povlastica

Povlastica za uzgoj je isprava na temelju koje pravne ili fizičke osobe smiju obavljati gospodarsku djelatnost uzgoja. (NN. 56/2010). Pravne i fizičke osobe smiju obavljati uzgoj samo na dijelu pomorskoga dobra za koji imaju koncesiju, ako su registrirane za obavljanje uzgoja i ako imaju osobe stručno osposobljene za uzgoj.

Povlasticu izdaje Uprava za ribarstvo MP na temelju ugovora o koncesiji i na temelju Pravilnika o povlastici za uzgoj ribe i drugih morskih organizama (N.N. 76/11).

Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru

Uzgoj riba u moru prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N.158/03;141/2006 i 38/2010) ubraja se u kategoriju gospodarskog korištenja pomorskog dobra, za koje se može ostvariti pravo temeljem Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru. Postupak davanja koncesije i uvjete za ostvarivanje prednosti u postupku natjecanja za koncesiju uređuje Uredba o davanju koncesije na pomorskom dobru (N.N. 23/04; 101/104; 39/06; 63/08 i 125/2010). Ugovor o koncesiji provodi se na temelju natječaja koji raspisuje nadležna institucija. Natjecatelj treba biti registriran za obav-ljanje djelatnosti uzgoja, a uz ponudu treba priložiti garancije osiguranja za koncesiju i studiju gospodarske opravdanosti. Davatelj koncesije (najčešće županija) prije raspisivanja natječaja treba utvrditi je li zahvat usklađen s prostorno-planskom dokumentacijom te treba pribaviti suglasnost MP i lokacijsku dozvolu za predviđeni zahvat.

Prilozi

„Uz zahtjev za izdavanje povlastica stranke podnose:1. izvadak iz obrtnog registra ne stariji od 30 dana i kopiju obrtnice (fizičke osobe), odnosno izvod iz registra ovjeren od nadležnog trgovačkog suda ne stariji do 30 dana (pravne osobe); 2. ugovor o koncesiji za korištenje pomorskog dobra; 3. odgovarajuće dozvole sukladno propisima o gradnji u slučaju uzgoja na kopnu; 4. rješenje o procjeni utjecaja na okoliš sukladno propisima o zaštiti okoliša; 5. popis vrsta ribe i drugih morskih organizama te količine koje će se uzgajati; 6. osobni identifikacijski broj (OIB).


Lokacijska dozvola

Kavezni uzgoj riba predstavlja zahvat u prostoru za koji se provodi, sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji (N.N.76/07 i 38/09). Tim je zakonom utvrđen i zaštićeni obalni pojas (ZOP) koji se na moru proteže od obale do udaljenosti od 300 metra od obale. Unutar ZOP-a nije dozvoljen kavezni uzgoj tuna. Lokacijska dozvola za postavljanje kaveznog uzgajališta upravni je akt koji se izdaje na temelju navedenog zakona, u skladu s dokumentima prostornog uređenja i posebnim propisima. Za dodjelu koncesije za zahvat postavljanja uzgajališta u prostoru prema posebnom zakonu mora se prethodno pribaviti lokacijska dozvola. U postupku izdavanja lokacijske dozvole potrebno je uz suglasnost prema posebnim propisima priložiti idejni projekt zahvata za koji se traži lokacijska dozvola. U tom segmentu nužna je suradnja davatelja koncesije ili izrađivača idejnog projekta s nositeljima pisama inicijative za postavljanje uzgajališta kako bi se udovoljilo i ekonomskim kriterijima isplativosti zahvata uzgoja.

U tijeku ishođenja lokacijske dozvole potrebno je između ostalih uvjeta utvrditi i uvjete zaštite okoliša (Zakon o zaštiti okoliša N.N. 110/07) i uvjete zaštite prirode (Zakon o zaštiti prirode N.N. 70/2005).

Uvjeti zaštite okoliša

Prema Zakonu o zaštiti okoliša osnovni uvjeti za obavljanje gospodarskih djelatnosti donose se na razini države ili na razini područnih jedinica putem Strateške procjene utjecaja na okoliš za svaku djelatnost posebno i njegova je izrada obavezna prilikom donošenja prostornih planova županija i gradova.

Za pojedine je zahvate u postupku ishođenja lokacijske dozvole potrebno provesti procjenu utjecaja zahvata na okoliš. Za kavezni uzgoj dano je razgraničenje između zahvata za koje je potrebno provesti procjenu utjecaja na okoliš, od zahvata za koje je potrebno provesti ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš i od zahvata za koje nije potrebno provesti procjenu utjecaja zahvata na okoliš.

„Strateškom procjenom stvara se osnova za promicanje održivog razvitka kroz objedinjavanje uvjeta za zaštitu okoliša u planove i programe pojedinog područja. Time se omogućava da se mjerodavne odluke o prihvaćanju plana i programa donose uz poznavanje mogućih značajnijih utjecaja koje bi plan i program svojom provedbom mogao imati na okoliš, a nositeljima zahvata pružaju se okviri djelovanja i daje se mogućnost uključivanja bitnih elemenata zaštite okoliša u donošenje odluka“. (ZZO N.N. 110/07).


Granice razgraničenja između zahvata uzgoja za koje je potrebno provesti ocjenu o potrebi procjene i procjenu zahvata na okoliš dane su u Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (N.N.64/08 i 67/09). Procjena o utjecaju zahvata na okoliš provodi se na temelju Studije utjecaja zahvata na okoliš koja u svojem sadržaju ima i mjere zaštite okoliša i plan provedbe mjera zaštite okoliša koji su sastavni element provođenja dobre proizvođačke prakse u kaveznom uzgoju riba. Zato je uzgajalištima za koja je priveden postupak procjene utjecaja na okoliš znatno olakšana izrada vodiča dobre prakse za samo uzgajalište.

Prema navedenom se zakonu može objediniti procjena utjecaja zahvata na okoliš s ocjenom prihvatljivosti zahvata na prirodu kroz jedinstven postupak koji se provodi u sklopu postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš.

Autorizacija uzgajališta u MP (Uprava za veterinarstvo)

Kontrola i nadzor nad bolestima uzgajanih organizama s ciljem suzbijanja zaraznih i nametničkih bolesti u administrativnoj je nadležnosti MP, kao higijena proizvoda kada se organizmi uzgajaju radi proizvodnje hrane za ljude. Sukladno Zakonu o veterinarstvu (N.N. 42/08) donesen je Pravilnik o uvjetima zdravlja životinja, koji se primjenjuje na životinje akvakulture i njihove proizvode te radi sprečavanja i suzbijanja određenih bolesti akvatičkih životinja (N.N. 42/08 i 36/10). U skladu s tim svako uzgajalište treba biti autorizirano, a da bi se stekli uvjeti za autorizaciju potrebno je udovoljiti kriterijima zadanima u navedenom pravilniku. Posebno se navodi potrebna evidencija radi sljedivosti te provođenje dobre higijenske prakse koja je sastavni dio ovoga vodiča. Potrebno je i da uzgajalište bude pod nadzorom nadležnog tijela te je potrebna sva dokumentacija o provođenju traženih mjera.

Zahvati podizanja uzgajališta bijele ribe za koje je obavezna procjena utjecaja zahvata na okoliš:

• uzgajališta bijele ribe u zaštićenom obalnom području mora (ZOP) godišnje proizvodnje veće od 100 t

• uzgajališta ribe izvan ZOP-a do 1 Nm udaljenosti, godišnje proizvodnje veće od 700 t

• uzgajališta ribe izvan ZOP-a koja su od obale otoka ili kopna udaljena više od 1 Nm, godišnje proizvodnje veće od 3.500 t

Za uzgajališta bijele ribe u zaštićenom obalnom području mora (ZOP), godišnje proizvodnje manje od 100 tona, potrebno je provesti ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš za koju je nadležno Ministarstvo.


„Pravilnik o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuje na životinje akvakulture i njihove proizvode te radi sprečavanja i suzbijanja određenih bolesti akvatičkih životinja (N.N. 42/08).

Članak 8. Poslovanja akvakulture moraju voditi evidenciju o:(a) svim premještanjima životinja akvakulture i njihovih proizvoda na ili iz farme ili područja za uzgoj mekušaca;(b) uginućima u svakoj epidemiološkoj jedinici prema vrsti proizvodnje; i (c) rezultatima programa nadziranja zdravstvenog statusa koji se temelje na procjeni rizika u skladu s člankom 10. ovoga Pravilnika.

Autorizirani objekti za preradu moraju voditi evidenciju o svim premještanjima životinja akvakulture i njihovih proizvoda u/iz navedenih objekata.U slučaju prijevoza akvatičnih životinja prijevoznici moraju voditi evidenciju o:(a) uginućima tijekom prijevoza, u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na vrstu prijevoza i vrste koje se prevoze; (b) uzgajalištima, područjima za uzgoj mekušaca i objektima za preradu u koje je ulazilo prijevozno sredstvo; i (c) svakoj zamjeni vode tijekom prijevoza, pogotovo o podrijetlu svježe vode i mjestu ispuštanja vode.Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe o sljedivosti, sva premještanja životinja koja su evidentirali subjekti u poslovanju akvakulture, kako je određeno stavkom 1. točkom (a) ovoga članka moraju biti evidentirana na način da se može jamčiti utvrđivanje podrijetla i odredišta.Nadležno tijelo može podatke iz stavka 4. ovoga članka bilježiti u registru i podatke o njima čuvati u računalnom obliku.

Članak 10.Sva uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca moraju provoditi program nadziranja zdravlja životinja koji je primjeren vrsti proizvodnje.Program nadziranja zdravlja životinja iz stavka 1. ovoga članka, koji se temelji na procijeni rizika, mora imati za cilj utvrditi:(a) svako povećanje uginuća na svim uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca, ovisno o vrsti proizvodnje; i (b) bolesti koje su navedene u Dodatku IV. Dijelu II. ovoga Pravilnika na uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca u kojima se nalaze vrste prijemljive na te bolesti.Preporuke o učestalosti provedbe programa nadziranja zdravlja životinja, ovisno o zdravstvenom statusu predmetne zone ili kompartmenta, određene su u Dodatku III. Dijelu B ovoga Pravilnika. Navedeni program nadziranja provodi se ne dovodeći u pitanje uzorkovanje i nadzor koji se obavlja u skladu s Poglavljem V. ili člankom 49. stavkom 3., člankom 50. stavkom 3. i člankom 52. ovoga Pravilnika.Program nadziranja zdravlja životinja iz stavka 1. ovoga članka koji se temelji na procijeni rizika, uzima u obzir vodiče koje priprema Europska komisija.”


Registracija uzgajališta u Upravi za veterinarstvo

Kavezni uzgoj riba ima za cilj proizvesti hranu za ljude pa je samim time obuhvaćen i Zakonom o hrani (N.N. broj 46/07). Prema Zakonu o hrani i propisima koji iz njega slijede uzgajalište riba treba biti registrirano, odnosno upisano u Upisnik registriranih objekata. U poslovanju hranom registrirani se objekti koriste vodičem za dobru higijensku praksu i primjenu načela HACCAP-a. Registraciju je potrebno obaviti najmanje trideset dana prije plasiranja proizvoda (hrane) na tržište (Pravilnik o vođenju upisnika registriranih i odobrenih objekata te o postupcima registriranja i odobravanja objekata u poslovanju hranom (N.N. 125/2008; 55/2009; 130/2010).

Registrirana uzgajališta dužna su provoditi higijenu na uzgajalištu sukladno Pravilniku o higijeni hrane (N.N. 99/2007; 27/2008; 118/2009).

Prilog 2

Popis zakonodavstva (hrana za životinje)

Zakoni:

• Zakon o hrani („Narodne novine“ broj: 46/07, 55/11)• Zakon o veterinarstvu („Narodne novine“ broj: 41/07, 55/11)• Zakon o genetski modificiranim organizmima („Narodne novine“ broj:

70/05, 137/09)• Zakon o veterinarsko-medicinskim proizvodima („Narodne novine“ broj:

84/08)

Pravilnik o vođenju upisnika registriranih i odobrenih objekata te o postupcima registriranja i odobravanja objekata u poslovanju hranom (N.N. 125/2008;55/2009;130/2010)

Objekti koji podliježu registraciji: Članak 5.

2) Objekti iz stavka 1) točke a) ovoga članka u području primarne proizvodnje hrane životinjskog podrijetla su:a) objekti u kojima se proizvode sirovo mlijeko, konzumna jaja, pčelinji proizvodi i uzgajališta riba;b) plovila za gospodarski ribolov, osim plovila iz članka 8. točke a) podtočke 8. ovoga Pravilnika;c) drugi objekti u kojima se obavljaju djelatnosti primarne proizvodnje hrane životinjskog podrijetla, a nisu obuhvaćeni točkama a) i b) ovoga stavka


Pravilnici:

• Pravilnik o higijeni hrane za životinje („Narodne novine“ broj: 41/08, 28/09);

• Pravilnik o vođenju upisnika registriranih i odobrenih objekata te o postupcima registriranja i odobravanja objekata u poslovanju s hranom (N.N. 125/2008;55/2009;130/2010)

• Pravilnik o higijeni hrane (N.N. 99/2007; 27/2008; 118/2009).• Pravilnik o registraciji i odobravanju objekata u kojima posluju subjekti u

poslovanju hranom za životinje („Narodne novine“ broj: 72/08);• Pravilnik o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje („Narodne

novine“ broj: 72/11);• Pravilnik o Katalogu krmiva („Narodne novine“ broj: 27/11)• Pravilnik o dodacima hrani za životinje („Narodne novine“ broj: 86/11);• Pravilnik o nepoželjnim tvarima u hrani za životinje („Narodne novine“

broj: 80/10);• Pravilnik o popisu predviđenih namjena korištenja hrane za životinje za

posebne hranidbene namjene („Narodne novine“ broj: 61/10);• Pravilnik o uvjetima za odobravanje u skladu s pravilnikom o

higijeni hrane za životinje objekata za proizvodnju ili stavljanje na tržište dodataka hrani za životinje kategorije kokcidiostatici i histomonostatici („Narodne novine“ broj: 55/10);

• Pravilnik o ljekovitoj hrani za životinje („Narodne novine“ broj: 120/11);• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o veterinarsko-medicinskim

proizvodima(„Narodne novine“ broj: 32/11);• Pravilnik o uvjetima koje moraju zadovoljavati pravne osobe u

obavljanju djelatnosti prometa na veliko i malo veterinarskim lijekovima, ljekovitim dodacima i veterinarsko-medicinskim proizvodima („Narodne novine“ broj: 73/99)

• Pravilnik za sprečavanje pojave, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija („Narodne novine“ broj: 85/09);

• Pravilnik o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi („Narodne novine“ broj: 87/09);

• Pravilnik o uvjetima i postupku izdavanja dopuštenja za stavljanje genetski modificirane hrane ili genetski modificirane hrane za životinje prvi put na tržište Republike Hrvatske i zahtjevima koji se odnose na sljedivost, posebno označavanje genetski modificirane hrane i genetski modificirane hrane za životinje („Narodne novine“ broj: 110/08);

• Pravilnik o sadržaju prijave i tehničke dokumentacije za stavljanje na tržište genetski modificiranih organizama ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od genetski modificiranih organizama te o uvjetima označavanja i pakiranja genetski modificiranih organizama ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od genetski modificiranih organizama („Narodne novine“ broj: 106/08);

• Pravilnik o uvjetima monitoringa utjecaja genetski modificiranih organizama ili proizvoda koji sadrži i/ili se sastoje ili potječu od genetski modificiranih organizama i njihove uporabe („Narodne novine“


broj: 110/08, 41/10);• Pravilnik o maksimalnim razinama ostataka pesticida u hrani i hrani za

životinje biljnog i životinjskog podrijetla („Narodne novine“ broj: 148/08, 49/09, 118/09, 36/10, 26/11);

• Pravilnik o metodama uzorkovanja i analitičkim metodama za provedbu službenih kontrola hrane za životinje („Narodne novine“ broj: 146/10);

• Pravilnik o službenim kontrolama koje se provode radi verifikacije postupanja u skladu s odredbama propisa o hrani i hrani za životinje, te propisa o zdravlju i zaštiti životinja („Narodne novine“ broj: 99/07, 74/08);

• Popis službenih laboratorija u području provedbe veterinarske djelatnosti („Narodne novine“ broj: 123/11).

Prilog 3

Pravni okvir za provedbu mjera kontrole zdravlja akvatičnih životinja:

Izvor: http://www.mps.hr/default.aspx?id=7035

• Zakon o veterinarstvu, NN 41/07• Pravilnik o načinu prijave bolesti životinja, NN 62/11• Pravilnik o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje

akvakulture i njihove proizvode te sprečavanju i suzbijanju određenih bolesti akavatičnih životinja, NN 42/08

• Pravilnik o planovima uzorkovanja i dijagnostičkim metodama za otkrivanje i potvrđivanje određenih bolesti riba, NN 142/08

• Pravilnik o izradi planova uzorkovanja i dijagnostičkih metoda za otkrivanje i potvrđivanje bolesti mekušaca Bonamioze (Bonamia ostreae) i Marteilioze (Marteilia refringens), NN 142/08

• Pravilnik o utvrđivanju kriterija za zoniranje i službeno nadziranje u slučaju sumnje ili potvrđenog slučaja zarazne anemije lososa, NN 150/09

• Pravilnik o mjerama za sprečavanje i suzbijanje određenih bolesti akvatičnih životinja, NN 23/10

• Pravilnik o izmjeni Pravilnika o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akavakulture i njihove proizvode te o sprečavanju i suzbijanju određenih bolesti akvatičnih životinja, NN 36/10

• Pravilnik o elektroničkom upisniku o poslovanjima akvakulture i autoriziranim objektima za preradu, NN 78/10

• Pravilnik o uvjetima za stavljanje u promet i uvoz životinja akvakulture i njihovih proizvoda te o propisu vektorskih vrsta, NN 5/10

• Pravilnik o smjernicama za programe nadziranja zdravlja životinja temeljenih na procjeni rizika, NN 88/10

• Pravilnik o odobrenim nacionalnim mjerama određenih država članica Europske unije za ograničavanje učinka određenih bolesti životinja akvakulture i slobodnoživućih akvatičnih životinja, NN 98/11.


Prilog 4

Literatura

Ackefors H. and White P. 2002. A framework for developing bestenvironmen-tal practices for aquaculture, World Aquaculture vol. 33. pp 54-59.

Ali M., Nicieza A., Wootton R. J., 2003. Compensatory growth in fishes: a response to growth depression. Fish and Fisheries. 4. 147-190

Alvarez D., Nicieza A. G., 2005. Compensatory response „defends“ energy levels but not growth trajectories in brown trout. Salmo trutta L. Proc. R. Soc. B 272. 601-607.

Andrew J.E., Holm J., Huntingford F. A., 2004. The effect of competition on the feeding efficiency and feed handling behaviour in gilthead sea bream (Sparus aurata L.) held in tanks. Aquaculture 232. 471-479.

Askens A., Izquierdo L., Robaina L., Vegara J. M., Montero D., 1997. Influence of fish meal quality and feed pellet on growth. Feed efficiency and muscle composition in gilthead seabream (Sparus aurata). Aquaculture 153. 251-261.

Azzaydi M., Martinez F. J., Zamora S., Sánchez-Vázquez F. J., G. Madrid J. A., 2000. The influence of nocturnal vs. diurnal feeding under winter conditions on growth and feed conversion of European sea bass (Dicentrarchus labrax L.). Aquaculture 182. 329-338.

Barnabé G., 1990. Rearing bass and gilthead sea bream. In: Barnabé G. (ed) Aquaculture, vol 2. Ellis Horwood, London, pp 647–686

Bavčević L., Čolak S., Luzzana U., Petrović S., Coutteau P. and Burlini M., 2007. Spring feeding protocols in cage cultured sea bream, Krmiva 1., 37-44.

Bavčević L., 2009. Model duljinskog prirasta komarče (Sparus aurata) u funkciji procjene masenog rasta. Disertacija. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. p 113.

Bavčević. L., Klanjšček T., Karamarko V., Aničić I., Legović T., 2010. Compen-satory growth in Gilthead Sea Bream (Sparus aurata) compensates weight, but not length. Aquaculture, 301, 57-63.

Bavčević L., Lovrinov M., 2006. Hrana za kavezni uzgoj lubina i komarče. Ribarstvo. 64. 2006. (3). 103—112


Bell, M. V., Henderson, R. J., Sargent, J. R. 1986. The role of polyunsaturated fatty acids in fish. Comp. Biochem. Physiol., 83B, 711–719.

Bertalanfy von L., 1938. A quantitative theory of organic growth. Human Biology. 10. 181-213

Best management practices for sustainable aquaculture in Ontario 2008. 5TH draft, http://www.ontarioaquaculture.com/Best_Management_Practic-es_for_Sustainable_Aquaculture_in_Ontario.pdf

Bronson C. H., 2007. Aquaculture Best Management Practices Rule, Florida Department of Agriculture and Consumer Services-Division of Aquaculture. pp 126.

Bogut i Horvath 2006., Uzgoj toplovodnih vrsta riba. Ivan Bogut. Poljo-privredni fakultet Sveučilišta u Osijeku. 3-205.

Bonaldo A., Rizzi L., Badiani A., Testi S, Gatta P. P. 2004. Growth response and body composition of sharpsnout sea bream (Diplodus puntazzo) fed a high energy diet with different protein levels, Ital. J. Anim. Sci., 3, 235-242

Bossu T., Bilei S., Finoia M. G., Gennari L., Ricci G., Saccares S., 1997. Winter disease outbreak in cultured sea bream (Sparus aurata) in Italy. Biochemi-cal, histopathological and bacteriological observations. In: Eur Assoc Fish Pathol Congress, Edinburgh Abstract

Bovo G., Borghesan F., Comuzzi M., Ceschia G., Giorgetti G., 1995. “Winter disease” in orati di allevamento: osservazioni preliminari. Boll. Soc. Ital. Patol. Ittica. 17:2–11

Brett J. R. and Groves T. D. D., 1979. Physiological Energetics In: Fish physiology. Volume VIII. Bioenergetics and Growth. Edited by W. S. Hoar. D. J. Randall and J. R. Brett. Academic Press Inc. London. 280-344

Brett J. R., 1979. Environmental factors and growth In: Fish physiology. Volume VIII. Bioenergetics and Growth. Edited by W. S. Hoar. D. J. Randall and J. R. Brett. Academic Press Inc. London. 559-667.

Busacker G. P., Adelman. I. R., and Goolish E. M., 1990. Growth – chapter 11, In: Methods for Fish Biology, edit. Schreck C. B. and Moyle P. B., Ameri-can Fisheries Society, Maryland USA. 363-382.

Chatakondi N. G. and Yant R. D., 2001. Application of compensatory growth to enhance production in channel catfish Ictalurus punctatus, Journal of the World Aquaculture Society, 32., 278-285


Cho C. Y., 1992. Feeding systems for rainbow trout and other salmonids with reference estimates of energy and protein requirements, Aquaculture 100, 107-123.

Cho C. Y., Kaushik S. J., 1990. Nutritional energetics in fish: energy and protein utilization in rainbow trout. World Rev. Nutr. Diet. 61. 132-172.

Coutteau P., Robles R., De Nigris G., Cirillo A., Verstraete P., Tort L., 2001. Update on Nutritional Solutions to Winter Syndrome in Gilthead Seabream – Verification at a land based farm. Aquafeed International 2:30-33.

Cowey C. B. and Sargent J. R., 1979. Physiological energetics In: Fish physiology, Volume VIII, Bioenergetics and Growth, Edited by W. S. Hoar, D. J. Randall and J. R. Brett, Academic Press Inc. London., 1-58.

Craig S. H., Reed B., Keith W., Reagan E., Scott S, 2006. Best Management Practices for Finfish Aquaculture in Massachusetts, University of Massachusetts Extension. pp 53.

Department of Environment, Ministry of Environment and National Develop-ment Unit, 2009. http://www.gov.mu/portal/goc/fisheries/file/eia.doc pp 43.

Dumas A., France J., Bureau D. P., 2007. Evidence of three growth stanzas in rainbow trout (Oncorhynchus mykiss) across life stages and adaptation of the thermal-unit growth coefficient Aquaculture 267 139–146.

Eroldoğan O. T., M. Kumlu. Aktaş M., 2004. Optimum feeding rates for European sea bass Dicentrarchus labrax L. reared in seawater and freshwater Aquaculture 231. 501–515.

Farrell A. P., Richards J. G., Brauner C. J., 2009. Hypoxia, Fish physiology Vol. 27, Academic Press is an imprint of Elsevier, London, pp 503.

FAO. Cultured Aquatic Species Information. 2009. http://www.fao.org/fish-ery/culturedspecies/Dicentrarchus_labrax/en http://www.fao.org/fishery/culturedspecies/Sparus_aurata/en

FAO 2007. Cage aquaculture Regional reviews and global overview, A review of cage aquaculture: Mediterranean Sea (Cardia F. i Lovatelli A.), Fisheries technical paper 498. pp 159-187.

FAO 2004. Capture-based aquaculture. Global overview., izdavači Lovatelli, A.; Holthus, P. F., FAO Fisheries Technical Paper. No. 508. Rome, FAO. 2008. 298 p.


Farkas T., Csengeri I., Majoros I., Olah J., 1980. Metabolism of fatty acids in fish: III Combined effect of environmental temperature and diet on forma-tion and deposition of fatty acids in the carp Cyprinus carpio Linnaeus 1758., Aquaculture Vol. 20, Issue 1, pp 29-40.

Fijan N., 2002. Zaštita zdravlja riba. Ivan Bogut. Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Osijeku.

Fournier V., Gouillou-Coustans M. F., Métailler R., Vachot C., Guedes M. J., Tulli F., Oliva-Teles A., Tibaldi E. and Kaushik S. J., 2002. Protein and arginine requirements for maintenance and nitrogen gain in four teleosts, British Journal of Nutrition (2002). 87. 459–469.

GESAMP (IMO/FAO/Unesco-IOC/WMO/WHO/IEA/UN/UNEP Joint Group of Ex-perts on the Scientific Aspects of Marine Environmental Protection), (1996.) Monitoring the ecological effects of coastal aquaculture wastes.

Gillooly J. F., Brown J. H., West G. B., Savage V. M. and Charnov, E. L. (2001) Effects of size and temperature on metabolic rate. Science 293, 2248–2251.

Greene, D. H. S., Selivonchick, D. P. 1987. Lipid metabolism in fish. Prog. Lipid Res., 26, 53–85.

Grigorakis K., Alexis M. N., Anthony Taylor K. D. & Hole M., 2002. Comparison of wild and cultured gilthead sea bream (Sparus aurata); composition. Appearance and seasonal variations. International Journal of Food Science and Technology 37. 477–484

Halver J. E., 2002. The Vitamins in Fish Nutrition – Third Edition. Edited by J. E. Halver and R. W. Hardy. Academic Press London. 62-141.

Harday R. W. and Barrows F. 2002. Diet formulation and Manufacture in Fish Nutrition – Third Edition. Edited by J. E. Halver and R. W. Hardy. Academic Press London. 506-596.

Hazel, J. R., Prosser, C. L., 1974. Molecular mechanisms of temperature compensation in poikilotherms. Physiol. Rev., 54, 620–677.

Hernandez J. M., Gasca-Leyva E., Leon C. J., Vergara J. M., 2003. A growth model for gilthead seabream (Sparus aurata). Ecological Modeling 165. 265-283.

Ibarz A., Fernández-Borràs J., Blasco J., Gallardo M. A., Sánchez J., 2003. Oxygen consumption and feeding rates of gilthead sea bream (Sparus aurata) reveal lack of acclimation of cold. Fish Physiol Biochem 29:313–321


Ibarz A., Padrós F., Gallardo M. G., Fernández-Borràs J., Blasco J., Tort L., 2010. Low-temperature challenges to gilthead sea bream culture: review of cold-induced alterations and ‘Winter Syndrome’, Rev Fish Biol Fisheries, Vol-ume 20, Number 4, p.p. 539-556.

Jobling M., 2003. The thermal growth coefficient (TGC) model of fish growth: a cautionary note. Aquaculture Research. 34 581-584.

Johansen S. J. S., Ekli M., Stagnes B., Jobling M., 2001. Weight gain and lipid deposition in Atlantic salmon. Salmo salar. during compensatory growth: evidence for lipostatic regulation? Aquaculture Research 2001. 32. 963-974.

Katavić I., 2002. Marikultura. Ribogojstvo. Ivan Bogut. Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Osijeku. 349-509.

Katavić I., Herstad T-J., Kryvi H., White P., Franičević V., Skakelja N., (2005) Guidelines to marine aquaculture planning, integration and monitoring in Croatia, Project “Coastal zone management plan for Croatia” Zagreb, 2005, pp78.

Kaushik S. J., 1997. Recent developments in the nutrition and feeding of marine finfish of interest to the Mediterranean http://www.bordeaux.inra.fr/st-pee/document/files/97sk/skinve97.htm

Kaushik S. J., 1998. Nutritional bioenergetics and estimation of waste production in non-salmonids. Aquatic Living Resources. 11 (4). 211-217.

Kooijman S.A.L.M., 2000. Dynamic energy and mass budgets in biological systems. 2nd edition. Cambridge university press. Cambridge. UK. ISBN 0 521 78608 8.

Kojman S.A.L.M., 2009. Basic concepts (p.p. 1-22) u knjizi: Dynamic Energy Budget theory for metabolic organization, Cambridge University Press 2009, p 484.

Kraljević M., 1995. Rast komarče (Sparus aurata L.) i pica (Diplodus puntazzo Cetti) u prirodnim i kontroliranim uvjetima, doktorska disertacija, PMF – Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 157.

Laiz-Carrión R., Sangiao-Alvarellos S., Guzmán J. M., Martín del Río M., Soengas J. L., Mancera J. M., 2005. Growth performance of gilthead sea bream Sparus aurata in different osmotic conditions: Implications for osmoregulation and energy metabolism. Aquaculture 250. 849-861.


Lanari. D., Poli B. M., Ballestrazzi R., Lupi P. D’Agaro E., Meccati M., 1999. The effects of dietary fat and NFE levels on growing European sea bass (Dicentrarchus labrax L.). Growth rate. body and filet composition. carcass traits and nutrient retention efficiency. Aquaculture 179. p.p. 351-364.

Libralato S., Solidoro C., 2008. A bioenergetic growth model for comparing Sparus aurata’s feeding experiments. Ecological Modeling 214. 325-337.

Liu F-G., Yang S-D., Chen H-C., 2009., Effect of temperature, stocking density and fish size on the ammonia excretion in palmetto bass (Morone saxatilis _M. chrysops), Aquaculture Research, 2009, 40, p.p. 450-455

Losa D. A., Muratab N. O., 2004. Membrane fluidity and its roles in the perception of environmental signals, Biochimica et Biophysica Acta 1666 (2004) 142– 157.

Luzzana U., Coutteau P., Bavčević L., Čolak S., Franzolini E., Di Giancamillo A., Domeneghini C., 2003. Nutritional solutions to winter syndrome in gilt-head seabream: verification at a cage farm in Croatia. Aquafeed Interna-tional 6:14-18.

Luzzana U., Coutteau P., Culemans S., Franzolini E., Bavčević L., Čolak S., Da Giancamillo A., Domeneghini C., 2004. Farm-Scale Evaluation of Protocols for Winter Diets in Giltehed Seabream (Sparus aurata). European Aquacul-ture Society. Special publication No. 34. p.p. 514-515.

Luzzana U., Coutteau P., Bavčević L., Čolak S., Franzolini E., Burlini M., Di Giancamillo A., and Domeneghini C. 2005. Nutritional solutions to Winter Syndrome in Gilthead seabream: optimization of feeding protocols for Winter diet International Aquafeed 8,2.

Lupatsch I., 2004. Factorial Approach to Determining Energy and Protein Requirements of Gilthead seabream (Sparus aurata) for Optimal Efficiency of Production. Inaugural-Dissertation. Hohen Landwirtschaftlichen Fakultät. Rheinischen Friedrich-Wilhelms-Universität Bonn. pp.92.

Lupatsch I., 2004. Species Specifics Gilthead Seabream. Aqua Feeds; For-mulations & Beyond. Vol. 1. Iss. 1. 16-18.

Lupatsch I., 2005. Protein and energy requirements in Mediterranean spe-cies; Cahiers Options Méditerranéennes. Volume 63. pp. 9-18.

Lupatsch I., Kissil G. W., Sklan D., 2001. Optimization of feeding regimes for European sea bass Dicentrachus Labrax: a factorial approach. Aquaculture 202.289-302.


Lupatsch I., Kissl G. W., Sklan D., Pfeiffer E., 2001. Effects of varying dietary protein and energy supply on growth. Body composition and protein utilization in gilthead seabream (Sparus aurata L.). Aquaculture nutrition 7. p.p. 71-80.

Lupatsch I., Kissil G. W., Sklan D., 2003. Comparison of energy and protein efficiency among three fish species gilthead sea bream (Sparus aurata). European sea bass (Dicentrarchus labrax) and white grouper (Epinephelus aeneus): energy expenditure for protein and lipid deposition. Aquaculture 225.175-189.

Margeirsson B., Lauzon H. L., Þorvaldsson L., Árnason S. V., Arason S., Valtýs-dóttir K. L., Martinsdóttir E. 2010. Optimised Chilling Protocols for Fresh Fish, Skýrsla Matís 54-10. pp 28.

Nicolás M. Á. E., González F. J. R., López M., García B. G. 2002. Efecto de la realimentación tras un periodo de ayuno sobre el crecimiento en el sargo picudo Diplodus puntazzo (Cetti, 1777) Bol. Inst. Esp. Oceanogr. 18 (1-4).: 357-362.

Nisbet R. M., Muller E. B., Lika K., Koojiman S.A.L.M, 2000. From molecules to ecosystems trough dynamic energy budget models, Journal of Animal Ecology 69, 913-926.

Oliva-Teles A., 2000. Recent advances in European sea bass and gilthead sea bream nutrition. Aquaculture International 8. p.p. 477-492.

Özyurt G., Polat A. and Özkütük S., 2004. Seasonal changes in the fatty acids of gilthead sea bream (Sparus aurata) and white sea bream (Diplodus sargus) captured in Iskenderun Bay, eastern Mediterranean coast of Turkey, European Food Research and Technology Volume 220, Number 2, 120-124,

Padros F., Tort L., Crespo S., 1996. Winter disease in the gilthead seabream Sparus aurata: Some evidences of a multifactorial etiology. Europ. Aquac. Soc. Verona. pp. 305-307.

Padros F., Crespo S., Sala S., Sánchez J., Blasco J., Fernández J., Rotlland J., Tort L., 1998. Winter syndrome in gilthead seabream (Sparus aurata): some evidences of a multifactorial etiology. In: International workshop on „seabass and sea bream culture: problems and prospects“, European Aqua-culture Society, p.p. 305-307.

Pagand P., Blancheton J. P. and Casellasa C., 2000. A model for predicting the quantities of dissolved inorganic nitrogen released in effluents from a sea bass (Dicentrarchus labrax) recirculating water system. Aquacultural Engineering. 22(1-2): 137-153.


Pagliarini A., Pirini M., Trigari G., Ventrella V., 1986. Effect of diets containing different oils on brain fatty acid composition in sea bass (Dicentrarchus labrax L.). Comp. Biochem. Physiol., 83B, 277–282.

Randall D., Burggren W., French K 1997.a, Molecules, Energy, and Biosynthesis In: Eckert Animal Physiology Mechanisms and Adaptations, Fourth Edition, W. H. Freeman and Company New York, 37-91.

Randall D., Burggren W., French K 1997.b, Using Energy: Meeting Environmental Challenges In: Eckert Animal Physiology Mechanisms and Adaptations, Fourth Edition, W. H. Freeman and Company New York, 655-722.

Ravagnan G., 1978. Elementi di vallicultura moderna. Edagricole, Bologna, p 283.

Ravagnan, G., 1984. L’élevage du loup et de la daurade en valliculture. In: Barnabé G., Billard R. (Eds.), L’Aquaculture Du Bar Et Des Sparidés. INRA Publications, Paris, pp. 435–446.

Richards J. G., Farrell A. P., Brauner C. J. 2009. Hypoxia, Fish Physiology vol. 27, Academic Press. pp 528.

Ronald W. H. R., 1989. Diet Preparation. Fish Nutrition. Halver E. J. Academic Press. San Diego.

Rubio V. C., Sánchez-Vázquez F. J., Madrid J. A., 2003. Nocturnal feeding reduces sea bass (Dicentrarchus labrax L.) pellet-catching ability, Aquacul-ture, 220, 697-705.

Rubio V. C., Vivas M., Sánchez-Mut A., V. C., Sánchez-Vázquez F. J., Coves D., Dutto G., Madrid J. A., 2004. Self-feeding of European sea bass (Dicentra-rchus labrax L.) under farming conditions using a string sensor, Aquaculture 233, 393-403.

Sabaut J. J., Luquet P., 1973. Nutritional requirements of the gilthead seabream (Chrysophrys aurata). Quantitative protein requirements. Mar. Biol., 18: 50-54.

Saether B. S. and Jobling M., 1999. The effects of ration level on feed intake and growth, and compensatory growth after restricted feeding in turbot Scophthalmus maximus l., Aquaculture Research 30,647-653

Saliant E., Dupont-Nivet M, Haffray P., Chatain B., 2006. Estimates of heritability and genotype – environment interactions for body weight in sea bass (Dicentrarchus labrax L.) raised under communal rearing conditions, Aquaculture., 254, 139-147.


Sahin T., Akbulut B., Aksungur M. 2000. Compensatory Growth in Sea bass (Dicentrarchus labrax), Sea bream (Sparus aurata) and Rainbow trout (Oncorhynchus mykiss), Turk J Zool 24, 81-86.

Santinha, P. I. M., Gomes, E. F. S., Coimbra, J. O., 1996. Effect of protein level of the diet on digestibility and growth of gilthead seabream (Chrysophrys aurata L.). Aquac. Nutr., 2: 81-87.

Sargent J. R. Henderson R. J. Tocher D. R. 1989. The Lipids. Fish Nutrition. Halver E. J. Academic Press. San Diego. p.p.157.

Silva-Galcia. A. J. 1996. Growth of gilthead seabream (Chrysophrys aurata) reared under different photoperiod regimes. Bamidgeh. 48: 84-93.

Schurman i Steffensen (1997.) Effects of temperature, hypoxia and activity on the metabolism of juvenile Atlantic cod, Journal of Fish Biology (1997) 50, p.p. 1166–1180.

Stucchi D., Sutherland T-A., Levings C., Higgs D. (2005.) Near-Feeld Depositional Model for Salmon Aquaculture Waste, Environmental Effects of Marine Finfish Aquaculture, Ed. B. Hargrave; The Handbook of Environmental Chemistry, Vol. 5 Part M, 157-181.

Sarusic G., 1999. Clinical signs of the winter disease phenomenon in sea bream (Sparus aurata L.). Bull Eur Ass Fish Pathol 19(3):113.

Šarušić G., L. Bavčević 2000. Hranidba kao mogući etiološki uzročnik sindroma zimske bolesti u podlanice. Ribarstvo 58:153-162.

Tacon A. G. J., 1988. The nutrition and feeding of farmed fish and shrimp – a training manual. FAO Brasilia. Brazil. p213.

Treer T., Saftner R., Aničić I., Lovrinov M., 1995. Ribarstvo, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 456.

Tort L., Padrós F., Rotllant J., Crespo S., 1998. Winter syndrome in the gilt-head sea bream Sparus aurata. Immunological and histopathological fea-tures. Fish Shellfish Immunol 8:37–47.

Vargas-Charcoff L., Arjona J., Polakof S., del Rio MP., Soengas JL., Mancera JM., 2009. Interactive effects of environmental salinity and temperature on metabolic responses of gilthead sea bream Sparus aurata., Comp. Biochem. Physiology A Mol. Integr Physiology. 154(3), pp 417-424.

Vergara J. M., Lopez-Calero G., Robaina L., Caballero M. J., Montero D., Izquierdo M. S., Aksnes A. 1999. Growth, Feed Utilization and Body Lipid


Content of Gilthead Seabream Sparus aurata Fed Increasing Lipid Levels and Fish Meals of Different Quality, Aquaculture 179, 35–44.

Velázquez M., Zamora S. and Martínez F. J., 2006. Effect of Dietary Energy Content on Gilthead Sea Bream (Sparus aurata) Feeding Behaviour and Nu-tritional Use of the Diet, Aquaculture Nutrition 12, pp 127-133.

Watanabe T., 1982. Lipid Nutrition in Fish. Comp. Biochem. Physiol., 73B, 3–15.

Wilson P. R. 2002. Amino Acids and Proteins in Fish Nutrition – Third Edition. Edited by J. E. Halver and R. W. Hardy. Academic Press London. 143-179.

www.savjetodavna.hr

kavezni uzgoj riba lubina i komarče

Documents