PANEVROPSKI UNIVERZITET „APEIRON“ U BANJOJ LUCI FAKULTET POS LOVNE EKONOMIJE BANJA LUKA

PREDUZETNIČKI M ENADŽM ENT

ODNOSI SA JAVNOŠĆU KAO SREDSTVO UNAPREĐENJA PRODAJE

(Specijalistički rad) Mentor: Kandidat: Prof. dr Zdenka Đurić Mirjana Kuzmanović Br.ind.: 0050-03/R-PM

- 1 -

- 2 -

Sadržaj

1.Uvod.............................................................................................- 4 -

2. Razrada teme ................................................................................- 5 -

2.1 Istorijski pregled odnosa sa javnošću.............................................- 5 - 2.2.O unapređenju prodaje..................................................................- 8 -

3. Odnosi sa javnošću .........................................................................- 9 -

3.1.Definisanje pojma odnosa sa javnošću...........................................- 9 -

3.2.Glavna sredstva odnosa sa javnošću ........................................... - 11 -

3.3. Podjela odnosa sa javnošću ......................................................... - 14 -

3.3.1.Interni PR............................................................................ - 14 -

3.3.2.Eksterni PR.......................................................................... - 15 -

3.4. Odnosi sa javnošću i njemu srodne oblasti................................... - 16 -

3.5.Instrumenti odnosa sa javnošću.................................................. - 18 -

3.5.1.Reklama (advertising)............................................................ - 19 -

3.5.2.Saopštenje za javnost............................................................ - 20 -

3.5.3.Konferencija za štampu ......................................................... - 23 -

3.5.3.1.Prije konferencije .............................................................. - 24 -

3.5.3.2.Na konferenciji.................................................................. - 25 -

3.5.3.3.Poslije konferencije............................................................ - 26 -

3.6.Intervju .................................................................................- 27 -

3.7.Kakve odnose trebate / možete imati sa novinarima ......................... - 30 -

3.8.PR i marketing ........................................................................... - 31 -

3.9. PR i direktna komunikacija sa korisnicima ...................................... - 32 -

3.10. PR i indirektna komunikacija (ne medijskig tipa) ........................... - 33 -

3.11.Nosioci PR funkcije i njhove osobine............................................. - 33 -

4. Krizne situacije i uloga PR odjeljenja............................................... - 35 -

4.1.Uticaj krize na poslovanje......................................................... - 36 -

4.2.Definicije krize ....................................................................... - 36 -

4.3.Karakteristike krize u instituciji .................................................... - 37 -

- 3 -

5.PR greške (GAFOVI) ....................................................................... - 38 -

6. Odnosi sa javnošću kao oblik unapređenja prodaje na Panevropskom

univerzitetu “Apeiron” ..................................................................... - 43 -

6.1Osnovni podaci o univerzitetu “Apeiron”....................................... - 43 -

7. Šta je Bolonjski proces?................................................................. - 48 -

7.1 Šta je ustvari ‘’bolonja’’ (iz studentske perpektive)....................... - 51 -

7.2 Rezultati ankete......................................................................... - 53 -

8. Analiza stanja Panevropskog Univerziteta “Apeiron” i uloge odnosa sa

javnošću ........................................................................................ - 57 -

8.1.Procesi odnosa sa javnošću na „Apeiron“ - u.................................... - 60 -

8.2 Ciljne javnosti............................................................................ - 61 -

8.3. Poslovna javnost .................................................................... - 61 -

8.4. Korisnici usluga ..................................................................... - 61 -

8.5. Međunarodna javnost ................................................................. - 62 - 9. M išljenje javnosti, komentari sa interneta........................................- 62 -

10. Zaključak.................................................................................. - 67 -

11. Literatura .................................................................................- 68 -

- 4 -

1. Uvod:

Unapređenje prodaje će opisati podsticaje i nagrade kojima se kupci pridobijaju da kupuju ODM AH, a ne da odlažu kupovinu. Dok je oglašavanje dugoročno sredstvo za

oblikovanje stava tržišta prema robnoj marki, unapređenje prodaje je kratkoročni

instrument kojim se kupac podstiče na djelovanje. Danas se direktori marketinga sve više

okreću unapređenju prodaje. Unapređenje prodaje stvarno DJELUJE! Što je najbitnije

stvara vam brže i mjerljive rezultate u prodaji, nego što to čini oglašavanje. Danas je po

najnovijim istraživanjima čiji su rezultati objavljeni na internetu odnos između

oglašavanja i unapređenja prodaje 30 : 70 upravo obrnuto od dosadašnjeg.

Unapređenje prodaje se usmjerava uglavnom ka maloprodajma, potrošačima i prodajnoj

fazi. Obzirom na mnoštvo instrumenata za unapređenje prodaje marketerima je potrebno

iskustvo da bi mogli da znaju koje instrumente da upotrebe. Neke velike kompanije imaju stručnjake koji savjetuju direktore za unapređenje prodaje. Iako većina promocija

povećava prodaju, veliki broj stvara gubitke. Jedan analitičar je procijenio da je samo 17

procenata od datog broja kompanija za unapređenje prodaje bilo profitabilno. Jedan od ciljeva ovog specijalističkog rada jeste da kada ga pročitate budete u

mogućnosti da:

Razumijete ono što mnogi mjenjaju i ne razumiju, a to je da napravite

razliku između reklamiranja i publiciteta,

napravite plan kako da postupate sa medijima,

se pobrinete da članke i poruke koje šaljete o sudu koji se pojavljuje u

medijima, a da to ide, naravno, vama u prilog što je više moguće, naučite i razumijete napraviti saopštenje za javnost,

Sada kada je malo jasnije šta je unapređenje prodaje, a šta odnosi s javnošću mogu

slobodno da zaključim sledeće:

Oglašavanje objašnjava zašto kupac treba da kupuje proizvod, a

unapređenje prodaje daje podsticaj za kupovinu. Kada se zajedno upotrebe

reklma i unapređenje čine moćnu kombinaciju.

- 5 -

2. Razrada teme

2.1 Istorijski pregled odnosa sa javnošću Razvoj odnosa sa javnošću možemo posmatrati još od 1923. godine, kada je dr

Edvard L. Bernejs napisao prvi priručnik i održao prvi kurs na Univerzitetu u Njujorku.

Bilo je potrebno mnogo godina da se odnosi s javnošću prihvate kao profesija i da se potpuno odvoje od novinskih agencija i propagande. Odnosi s javnošću su

multidisciplanarna oblast koja je doživjela razvoj u zadnjih 30 - 40 godina. Pojava i

razvoj elektronskih medija (u prvom redu televizija) i njihov značaj za oblikovanje

javnog mnjenja predstavljaju prelomne momente u razvoju metodologija komunikacije s

javnošću.

Sigurno je da je oblast odnosa sa javnošću postojala i ranije, tj. da nije proizvod XX

vijeka. Ako posmatrmo odnose sa javnošću kao sredstvo uticaja na javno mnjenje i ponašanje ljudi, onda se može zaključiti da su stari koliko i civilizacija. Prve tragove

možemo primjetiti u komunikaciji kod starih naroda Sumera, Persijanaca, Egipćana, a

zatim u staroj Grčkoj i Rimu. M ožemo se prisjetiti čuvenih poruka narodu, kroz koje se vršio uticaj kao i u obrnutom smijeru «Vox populi-Vox Dei», «Veni, vidi, vici», «Altea

iacte est». Još u doba francuske revolucije (1789-1799) koristio se pojam javnog mnjenja

– kroz pamflete, novine, knjige, frizure, kokarde¹...

Kada se prati razvoj civilizacije mogu se primjetiti promjene u shvatanju oblasti odnosa s

javnošću:

Formiranje prve agencije za publicitet (The Publicity Bureau-Boston 1900

g.)

Izdavanje prvog udžbenika koji se bavi praksom odnosa s javnošću (dr

Edvard Bernays «Crytallizing Public Opinion», 1923.g.)

______________________

¹ Ritlop Tomaž M, Uvod u odnose s javnošću-teorija, SPEM Komunikacijska skupina International London school of Republic, Maribor, februar 2004.

- 6 -

Otvaranje prve konsultantske firme: Hill & Knowlton (osnivač i novinar

John W. Hill, postoji i danas kao jedna od najvećih agencija za odnosa s

javnošću u SAD-u)

Sprovođenje istraživanja javnog mnjenja «galupovo istaživanje» - George

Gallup, 1930.g.

Osnivanje M eđunarodne organizacije za odnose s javnošću (IPRA – The

International Public Relations Association) 1955.g.

Otvaranje univerziteta i koledža u SAD –u koji nude kompletne programe za obuku odnosa s javnošću na oko 150 univerziteta, kao i 400

specijalizovanih programa od 1985.g. do danas.

Posebna pažnja u oblasti odnosa s javnošću bila je usmjerena na formiranje instituta i

specijalizovanih škola, koje kroz standardizovan proces edukacije nastoje da ovu

strukturu postave na mjesto koje joj zaista pripadaju. Formiranje Međunarodnog udruženja za odnose s javnošću, IPRA, maja 1955.godine,

potpomoglo je razvoj ove oblasti u svjetskim razmjerama. Globalni ciljevi ovog

udruženja su ne samo da unapređuje obrazovanje, istaživanje i etiku već i da doprinese

da odnosi sa javnošću budu tretirani kao disciplina menadžmenta.

Kada pogledamo preporuke međunarodnog udruženja za odnose sa javnošću (IPRA), u

vezi sa nastavnim planom za sticanje zvanja u odnosima sa javnošću, možemo ga

predstaviti u obliku tri koncentrična kruga.

Ilustracija 1: Obrazovni točak prema IPRA

- 7 -

U prethodnom grafikonu možemo vidjeti da su u najmanjem krugu smješteni predmeti

koji su specifični za odnose sa javnošću, drugi sadrži popis predmeta na polju

komunkacije, dok se u trećem i najvećem nalaze opšte slobodne umjenosti i humanistika,

čije poznavanje od strane PR agenta treba tretirati kao dodatni, ali ne manje značajan

uslov za uspješno obavljanje aktivnosti.² Odnosi s javnošću su oblast koja konstantno evoluira i koja po svojoj suštini predstavlja

skup praktičnih iskustava.

Odnosi sa javnošću u svijetu se nalaze među najperspektivnijim zanimanjima. Prihodi ove „industrije“ poslednjih deset godina imaju stalan rast od 20% godišnje, a prema

američkim predviđanjima sve do 2008. godine možemo očekivati nastavak tog rasta.

Dakle, PR će biti jedno od rijetkih zanimanja koje će se u ovom desetljeću stalno

razvijati. Prema istraživanjima Međunarodnog udruženja agencija za odnose sa javnošću (ICO

PRCA) povećanje broja zaposlenih najavljuje čak 93% agencija. Vrhunski stručnjaci u

ovom području za svoj rad primaju plate ravne top menadžerima. Posljednje istraživanje najvećeg svjetskog udruženja za poslovno komuniciranje i odnose sa javnošću IABC-u

(The International Association of Business Communicators) pokazuje kako je ovo

prilično „mlad“ posao. Naime, trećina zaposlenih mlađa je od 35 godina (38%), i trećina

je u dobi od 35 do 44 godine (35%). Trećina obavlja svoj posao manje od deset godina, a

dvoje od pet ispitanika radi na poslovima PR-a između 10 i 20 godina. Ispitanici IABC-a

potvrdili su pravilo je PR prilično popularno zanimanje. A da je r iječ o prilično

„demokratskom nastrojenom“ zanimanju pokazuje činjenica da ih 74 % smatra da žene imaju istu priliku za napredovanje u PR poslovnom komuniciranju kao muškarci.

Naravno, to se dokazuje i u praksi, gdje je prema istraživanjima ICO PRCA-e –u

agencijama zaposleno 65% žena, a u Americi prema istraživanjima zaposleno ih je čak

76%.

Zanimanje stručnjaka za odnose sa javnošću na našim prostorima ozbiljnije počinje

zaživljavati tek sredinom devedesetih godina prošlog vijeka. Zbog naglog razvoja tržišta i

konkurencije, jačanja uloge javnog mišljenja i medija u svakodnevnom životu, ali i

pomodarstva, ovo zanimanje u posljednje dvije godine doživljava istinski procvat.

___________________

² Sam Back, Odnosi s javnošću, CLIO, 2003.,strana 224

- 8 -

Tako često u svakodnevom životu susrećemo uistinu dobro organizovane službe za

odnose sa javnošću, vrijedne i sposobne glasnogovornike – koji služe na čast organizaciji

koju zastupaju, ali i medijima i javnosti uopšte. No, istovremeno smo svjedoci i

dilentatizma i neznanja među dijelom onih koji se prodaju za stručnjake za odnose sa

javnošću.

2.2 O unapređenju prodaje

Tema ovog specijalističkog rada je Odnosi sa javnošću kroz unapređenje prodaje, tako

da ćemo se osvrnuti i na kratko objasniti unapređenje prodaje.

Američko udruženje za marketing je dalo sledeću definiciju unapređenja prodaje:

„Unapređenje prodaje obuhvata one marketing aktivnosti, sem lične prodaje, privredne

propagande i publiciteta, koje stimulišu kupovinu potrošača i efikasnost posrednika, kao

izlaganja, prikazivanja i izložbe i demonstracije i druge pojedinačne mjere unapređenja

prodaje koje se ne koriste regularno. U maloprodaji unapređenje prodaje obuhvata sve aktivnosti koje podstiču ljude da kupuju uključujući ličnu prodaju, privrednu propagandu

i publicitet".

Brojni autori su dali neke definicije unapređenja prodaje , ali su i zaključili da se ta tema

ne može svesti na jedinstvenu definiciju pa evo nekih meni bitnijih definicija:

Brikigt-u “Unapređenje prodaje je sistem praćenja proizvedenih dobara od proizvođača kroz različite faze distribucije do krajnjeg

potrošača kroz informacije i sistem motivacija”

Simons Unapređenje definiše kao prodajno unapređenje ili aktivnosti

koordinacije različitim promotivnim aktivnostima u organizaciji.

Cohen unapređenje prodaje definiše kao: Promotivnu aktivnost koja

upotpunjava akcije ekonomske propagan de i lične prodaje i pomaže

im da budu uspješniji”

- 9 -

Prof. dr Zdenka Đurić - “Unapređenje prodaje su brojne i raznovrsne aktivnosti koje se preduzimaju sa ciljem obezbjeđivanja

zadovoljnog potrošača i velike rastuće prodaje, a koje ne pripadaju

klasičnom setu promotivnih aktivnosti. – definicija koja sjedinjuje mnoge definicije i koja je ustvari zaključak nakon razmatranja

mnogih definicija koje su ponuđene.

Ja bih pokušala da na svoj način definišem unapređenje prodaje, pa bi to bila samo dobra ideja koja je iskorištena u pravo vrijeme i na

pravom mjestu sa naravno pravim ljudima. Unapređenje prodaje je

stalan i konstantan proces koji ima za cilj da potrošače učini zadovoljnim, a unapređivače tj. proizvođače da budu uspješniji, s

onim krajnim ciljem profit!

Unapređenje prodaje je samo jedna dobra ideja sprovedena u djelo koja donosi korist i za kupca i za prodavca.

3. Odnosi sa javnošću

3.1 Definisanje pojma odnosa sa javnošću

Odnosi sa javnošću ili PR (od engleske riječi Public Relation).

Najbitnija tehnika masovne promocije su Odnosi s javnošću.

Kada želimo da prikažemo suštinu odnosa sa javnošću, onda se to najčešće čini kroz definicije. Svaka od sledećih definicija naglašava određene aspekte ove oblasti, kome je

usmjerena, šta se njom poboljšava i kakvi su njeni prioriteti:

"PR je umjetnost da se ljudima ponude razlozi da ubjede sami sebe" !

Odnosi sa javnošću su pozitivno predstavljanje organizacije njenoj

sveukupnoj javnosti. 3

- 10 -

Upravljanje komunikacijom izmedju organizacije i njene publike, smatra

se odnosima sa javnošću .4

Odnosi sa javnošću se sastoje od svih oblika planiranog komuniciranja,

unutrašnjeg i spoljašnjeg, između poslovne organizacije i njene javnosti,

sa ciljem postizanja specifičnih ciljeva koje se tiču njihovog uzajamnog razumjevanja 5.

Praksa odnosa sa javnošću je umjetnost i društvena nauka analiziranja

trendova, predviđanja njihovih posljedica, savjetovanja rukovodstva organizacije i primjena planiranih programa aktivnosti koji će služiti

interesima kako organizacije tako i javnosti. (tzv. Meksička izjava).6

Na internet sajtovima se uglavnom mogu pronaći različite definicije, kao npr.: Odnosi sa javnošću predstavljaju iz gradnju vaše reputacije. Rezultat onoga što radite,

onoga što govorite i što drugi govore o vama.

Odnosi sa javnošću predstavljaju, dakle skup postupaka koji moraju biti: Konstantni (ne smije biti značajnih prekida u toj aktivnosti),

Strateški usmjereni (svakodnevni pristup mora biti zasnovan na strateškim

planovima i analizama, nikako kroz „ad hoc“ i od dana do dana)

Bazirani na realnim i povjerljivim izvorima informacija (poput

istraživanja javnog mnjenja ili zvaničnih izvora podataka koji se odnose

na oblast u kojoj djelujete, a što je moguće manje na bazi ličnih imperija i

naglih emotivnih reakcija) Sistemski i kompleksni (uticaj koji je moguće ostvariti na javno mnjenje

uvijek mora biti zasnovan na cikličnom i višekanalnom pristupu- npr.

Jedna konferencija za štampu nikada neće biti dovoljna da se značajno

utiče na javnost).

_____________________ 3. Tony Greener, „Secrets of Successful PR and Image Making”, Butterworth-Heinemann,1990 4. James Grunig, „Managing Public Relations”, Harcourt Brace College Publishers, 1984 5. Frank Jefkins, „Public Relations for Management Success”, Croom Helm, Ltd., 1984 6. Međunarodna konferencija o odnosima u javnosti, Mexico City , 1978.Ritlop Tomaž M, Uvod u odnose sa javnošću-teorija,,SPEM Komunikacij ska skupina International

- 11 -

Može se reći da je osnovna funkcija odnosa sa javnošću održavanje dvosmjerne

komunikacije sa okolinom, tj. dvosmjernu komunikaciju kompanije i različitih „vrsta“

javnosti:

državnim organima

lokalnom zajednicom stručnjacima

dobavljačima

konkurenciji potrošačima

zaposlenima, u zavisnosti od toga šta se želi postići.

3.2 Glavna sredstva odnosa sa javnošću čine: Publicitet, oglašavanje, kombinacija publiciteta i oglašavanj – Advertorial, press

agencija, javni poslovi, lobiranje...

Publicitet – informacija iz nekog spoljnog izvora koji mediji koriste jer ima vrijednost

vijesti. To je nekontrolisana metoda medijskog plasiranja poruke budući da se izvor

informacije ne plaća za njeno plasiranje. Primjer toga može poslužiti članak u

finansijskoj rubrici koji govori o rastućoj zaradi nekog preduzeća, kolumna koja veliča

uspjeh neke humanitarne akcije i sl.

Oglašavanje – (Advertajzing) je informacija koju medijima plasira identifikovani

naručilac plaćanjem pri tom za medijski prostor i vrijeme. To je kontrolisana metoda

plasiranja poruke u medijima. Organizacije koriste oglašavanje u svrhu odnosa sa

javnošću kada nisu zadovoljne onim što se u njima govori u medijima. Primjer toga je

kada je kompanija NIKE platila oglas u svim većim dnevnim listovima kako bi objasnila rezultate šestomjesečne istrage o svoj radnoj praksi u inostranstvu i to sve kako bi se

suprostavila natpisima o eksploataciji radnika i djece u Aziji.

Advertorijal – (kombinovana forma PR-a i oglašavanja ), editoral –(urednički

komentar), Novinski komentar koji pod plaštom nezavisnog mišljenja piše u interesu

kompanije, hibridna tvorevina koja koristi prednosti plaćenog oglašavanja da bi ostvarila

ciljeve PR-a.

- 12 -

PR se, dakle ne svodi na puko objavljivanje podataka i saopštenja za javnost već podrazumjeva i praćenje povratne sprege, odnosno javnog mnjenja, i prvenstveno,

mišljenje ciljne populacije.

Kao jedan od najbitniji dijelova ovih odnosa navode se mišljenja korisnika, smatra se da su ta mišljenja rezultat rada odnosa sa javnošću. Važno je imati što veći broj korisničkih

mišljenja, te da u skladu sa tim treba razviti što više mehanizama njihovog prikupljanja

koji će korisnicima olakšati iskazivanje mišljenja i motivisati ih na to.

Od odnosa sa javnošću zavisi i publicitet. Ono što drugi mediji pišu o vama mnogo je

važnije za vas i vaše korisnike od onoga što vi imate da kažete o sebi. Publicitet se smatra

nezavisnim i njime se stiče dodatna promocija, naravno, ukoliko je taj publicitet pozitivan. Isto tako, ukoliko je publicitet negativan, to može uništiti sve napore u

propagandi.

Kada firma dođe u takvu situaciju da ne plaća medijski prostor da se prikaže u najboljem svijetlu, jer je dobila priliku zahvaljujući službi za odnose sa javnošću da, bez i jednog

novčića napravi pravu priču i iznese je u javnost u najbolje vrijeme, na najboljem mjestu

– to se zove sposoban menadžer za odnose sa javnošću. Takva situacija je jednako važna

kao i oglašavanje vrijedno nekoliko milijona evra.

Odjel za odnose sa javnošću trebalo bi da bude smješten u samom sjedištu korporacije,

opominje F. Kotler. Ali, kod nas u Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj to je malo

drugačije, zaostalije, tačnije to do nas još nije ni stiglo, a „kamo li“ smjestilo se u korporaciju – firmu.

U svojoj knjizi The Fall of Advertising and the Rise of PR savjetnici Al i Laura Rise tvrde

da je razdoblje oglašavanja završilo, te da Odnosi sa javnošću postaju najsnažnije

sredstvo oglašavanja. Iako većina marketinških stručnjaka ne ide u takvu krajnost,

konstatacija stoji. Zaključak: O glašavanje i odnosi sa javnšću trebali bi zajednički

djelovati sa svrhom iz gradnje i održanja marke.

Glavna sredstva odnosa sa javnošću čine:

Odnosi sa medijima, Publicitet, Korporativno komuniciranje, lobiranje i savjetovanje.

- 13 -

Odnosi sa javnošću su jedna od najvažniji funkcija u vašem životu makar i ne obraćali

pažnju na to šta sve to predstavlja PR. U ljudskoj prirodi je da svoja shvatanja o većini

stvari u životu bazira na tome šta naše okruženje misli o nečemu.

Sud javnosti je sve. Ako je na Vašoj strani ništa ne može propasti, a ako nije, ništa ne

može uspjeti- jedno je od ustaljenih pravila odnosa sa javnošću koje će se ponavljati kroz

cijeli rad. Sve više domaćih f irmi ne može da zamisli rad bez PR agencija koje brinu o

njihovoj reputaciji, kontaktima sa medijma i krizninim situacijama.

AGENCIJA ZA ODNOS E SA JAVNOŠĆU

Agencije za odnose sa javnošću pomažu firmama i pojedincima u kreiranju, planiranju, primjeni i pristupu komunikacijskih strategija i programa u svim oblastima odnosa sa

javnošću – od stvaranja imena i reklamiranja do uspostavljanja kontakta sa medijima.

Posao PR agencije je, ustavri zadatak da strateški planira svaku komunikaciju direktora i

predstavnika sa spoljnim svijetom, da savjetuju šta i gdje da govore, kako da se ponaša,

na koja društvena događanja da idu, koja da izbjegnu, šta da obuku. Istovremeno,

agencije su oči i uši svojih klijenata, obavještavaju ih šta javnost o njima misli, šta novine

pišu, šta govore ankete i sl.

PR menadžer kaže da firma koja ne kontaktira sa medijima kao da ne postoji.

Brzo se živi, a ljudi su gladni za informacijama. U ovom poslu je najvažnije povjerenje i

preporuka klijenata. Sa jedne strane nas trebaju mediji, jer im obezbjeđujemo

informacije, a sa druge strane oni su neophodni nama da bi preko njih na bezbolan i jeftin

PROFIL PR MENADŽERA

PR menadžer treba da je komunikativan, pismen, obavješten o aktuelnim

događajima u kulturi, politici, novinarstvu, ali i da posjeduje znanje iz psihologije,

marketinga, poslovne kulture, da se pristojno odjeva i da ima uvjerljiv nastup.

Veoma je važno iskustvo u praksi i učenje sa dobrim mentorima, ali naravno, i predispozicije koje su za ovaj posao podjednako važne kao i u sportu i u

umjetnosti. PR menadžeri bi trebalo da posjeduju šarm, da nisu agresivni, da su

kreativni, radoznali, strpljivi, optimisti, da su izuzetno vrijedni i pravdoljubivi.

- 14 -

način došli do našeg potrošača i stekli povjerenje koje samo medij može da pruži. Nećete

platiti informaciju, ali isto tako NE SMIJETE plasirati laž.

„Laž najviše ugrožava kredibilitet. Informacija se može predočiti na više načina, što

novinari jako dobro znaju, ali vrlo je važno da ona bude istinita i utemeljena na

istraživanja ili na nezavisnim stručnim izvorima“ – rekao je Sandro Baričević PR menadžer Coca-Cole.

Javni poslovi– su specijalizovani dio odnosa sa javnošću čija je svrha izgradnja i

održavanje odnosa sa državnom upravom i lokalnom zajednicom, a sa ciljem uticaja na

javnu politiku. Stručnjaci za javne poslove služe kao veza preduzeća sa državnim

organima, provode programe za unapređenje lokalne zajednice. Lobiranje – je specijalizovan dio odnosa sa javnošću čija je svrha uspostavljanje i

održavanje odnosa sa državnom vlašću, naročito sa ciljem na donošenje zakona I propisa.

Lobisti najčešće nisu službenici za odnose sa javnošću već advokati sa dobrim vezama, vladini službenici, članovi kabineta nokog političara ili ostali pojedinci koji imaju dobre

veze sa donosiocima odluka.

3.3 Podjela odnosa sa javnošću

Protok informacija u odnosu na vidove poslovnog komuniciranja odvija se u zavisnosti

od dva osnovna toka: Interni i eksterni odnosi sa javnošću.

3.3.1 Interni PR Interni označava oblik dogovaranja u postizanju određenih ciljeva u okviru strategije

poslovanja. Strateški plan podrazumjeva:

Predstavljanje određene ideje plasiranjem činjenica i informacija.

Prezentacija novih programa Potsticanje timskog rada

Donošenjem odluka, koje se usmjeravaju izlaznom toku i prezentovanju

javnosti.

Stvaranje dobre atmosfere u organizaciji

Vizuelni identitet (grb, znak, logotip , boje, himna...)

- 15 -

Korporativno: - kultura (dobrovoljno usvojena pravila ponašanja

zaposlenih)

Identitet "lice" korporativne kulture, spoljna percepcija korporativnog

identiteta predstavlja imidž.

Oglašavanje (posebno praćenje reklame, ali za firmu, a ne za proizvod)

3.3.2 Eksterni PR

Odnosi eksternog PR-a je složenji su u odnosu na interni, te podrazumjevaju:

Prezentaciju(sadržaj, interpretacija) Provjera, je li poruka prihvaćena

Pregovarački tok (tehnike i metode pregovaranja)

Uvjeravanje i kvalitet ponuđenog programa

Predviđanje budućnosti

Komuniciranje korporativnog identiteta sa spoljnim javnostima (nije

dovoljno biti samo dobar i iskomunicirati, "budi dobar i reci to svima")

Relevantni pojmovi Reputacija = dobar glas

Imidž = "slika" koju drugi imaju o nama (različite javnosti imaju različite

slike o nama zbog različitih puteva komunikacije). Imidž je maglovit,

nikada do detalja jasan, a proces izgradnje imidža traje tri do pet godina i

potrebno je dosta uložiti.

Identitet treba dovesti na dobro, pa postići da je imidž jednak identitetu.

- 16 -

Interni i eksterni protok informacija

Ovaj proces je u kružnom toku. Neophodna je da postoji ta povratna informacija.

3.4 Odnosi sa javnošću i njemu srodne oblasti

Ono što sam primijetila pripremajući ovaj rad jeste da su odnosi sa javnošću u direktnoj vezi sa javnim mnjenjem, tačnije odražavaju se na ukupnu sliku koju javno mnjenje ima

o datoj instituciji (organizaciji). Tri najvažnije srodne oblasti sa odnosima sa javnošću

koje su, dakle, u direktnoj vezi sa PR aktivnostima, jesu:

1. REKLAMA i promotivne aktivnosti

2. DIREKTNA KOMUNIKACIJA SA KORISNICIM A

INTERNO EKSTERNO

- 17 -

3. KOM UNIKACIJA PUTEM TELEFONA, interneta koju korisnici imaju sa vašom

institucijom.

Slika koja slijedi je upavo objašnjenje na tu direktnu vezu između navednih oblasti:

Ukupni pristup u PR sektoru prati sistemsku i cikličnu logiku kao na ilustraciji:

Generalni ciklus (PLAN-DO-CHECK-ACT) u strateškom Public Relation-u

Ovaj ciklus koji je od posebnog značaja u teoriji menadžmenta uopšte primjenjuje se i na

Public Relation. Uprkos tome što Public Relation ne svrstavamo u nauku, određeni

segmenti naučnog metoda se primjenjuju i na odnose s javnošću. Prije svega moramo

imati u vidu da je segment istraživanja opšteg javnog mnjenja, njegovih mišljenja i

stavova prema ključnim ljudima, uslugama i imidžu institucije koju zastupate od posebne

važnosti za sprovođenje adekvatnog upravljanja odnosima s javnošću.

Sve inicijative u domenu odnosa s javnošću mogu biti zasnovane na realnim procjenama

istraživanjima ili na generalnom subjektivnom utisku. Ako se odlučimo za drugi pristup

moramo imati na umu da naše impresije (pogotovu ako znamo da smo integralni dio

- 18 -

institucije koju predstavljamo) mogu biti drastično pogrešne. Kakvo je realno mišljenje o

ličnostima, institucijama i njihovim proizvodima tj. uslugama možemo znati samo kroz

metodološki uravnotežen, „naučni“ princip koji se primjenjuje u istraživanjima javnog

mnjenja.

Istraživanje ne smije biti ad hoc pristup koji organizujemo jednom i na osnovu njega

donosimo zaključke – neophodno je imati kontinuirane i periodične izvore podataka koje

je moguće konsultovati i na taj način korigovati planove i prioritete. Javno mnjenje je

dinamički sistem koji je u stalnoj evoluciji! Saopštenje za javnost

3.5 Instrumenti odnosa sa javnošću Kao što smo i naveli, moramo tretirati odnose sa javnošću kao skup praktičnih iskustava

koji se većinom odnose na komunikaciju s medijima. U ovom segmentu ćemo se

koncentrisati na preporuke i sugestije koje se odnose na instrumente komunikacije s

medijima. Ne smijemo pri tom zaboraviti da je ukupni cilj svih tih aktivnosti: 1. pravovremeno informisanje javnosti, ali i

2. postizanje pozitivnog imidža institucije u javnosti, te da su ukupni ciljevi zacrtani

u strateškom i u operativnom planu aktivnosti.

"Mmd" proglašena za najbolju PR agenciju na svetu u 2007. godini "Mmd", konsultantska kuća za odnose s javnošću i korporativne komunikacije, nagrađena je titulom najbolje za ovu godinu na četvrtoj godišnjoj dodeli Međunarodnih poslovnih nagrada (International Business Awards), saopštila je agencija. Prema navodima iz saopštenja, dodela ovih nagrada predstavlja deo programa Stivi nagrada (Stevie Awards) koje su u časopisu "New York Post" označene kao pandan "Oskaru" u filmskoj industriji. To je jedinstveni globalni program nagrađivanja u poslovnom svetu koji obuhvata sve segmente korporativnog poslovanja. Dobitnika je izabralo više od 1.000 kompanija i pojedinaca iz 30 država širom sveta. Članovi sudijskog borda "Stevie Awards" izabrali su pobednike posle dvomesečnog prikupljanja mišljenja od profesionalaca širom sveta

- 19 -

3.5.1 Reklama (advertising) Najjednostavniji pristup komunikaciji sa javnošću je klasični reklamni pristup. Ovaj

metod je tek u skorije vrijeme našao prostor u javnom sektoru, i do skoro je bio

ekskluzivno vezan za privatne biznis ambijente i za NV sektor.

Kod reklame razlikujemo sljedeće vrste proizvoda:

plakate raznih dimenzija (od minimalnih A4 formata do tzv.

Maxibilborda koji dostižu širine i dužine od više metara), npr.enterijer i

eksterijer gradskih autobusa i tramvaja, bilbordi i gradske oglasne

površine. radio spot (u trajanju od nekoliko sekundi, tzv, „džingl“, pa do 30-ak

sekundi maksimalno) koji sadrži tekst i muziku ili drugu zvučnu podlogu,

npr. Bioskop – prije početka filma – džingl.

TV spot (igrani ili animirani materijal u trajanju od par sekundi do 30-ak

sekundi, samo iznimno može trajati i duže) koji predstavlja najzahtjevniju,

ali i najefikasniju formu reklamne komunikacije

drugi štampani materijali (brošure, prospekti, flajeri) koji mogu sadržati više teksta te imati i promotivni i informativni karakter

promo materijal (kape, majice, privjesci za ključeve, notesi sa logotipom,

upaljači i sl.)

Ove vrste reklamnih proizvoda predstavljaju okosnicu advertising (tj. reklamne)

komunikacije i najčešće se koriste na sinergetski način tj. sve ili skoro sve vrste gore

pomenutih proizvoda karakterišu pažljivo izbalansiranu reklamnu kampanju. Potrebno je skrenuti pažnju na pojam tzv. vizuelnog identiteta koji je posebno važan za

reklamne kampanje. Svi materijali koji se proizvedu u domenu reklame (ali i drugih

strategija komunikacije) moraju na neki način biti jasno prepoznatljivi i činiti vrlo jasno

jedinstvenu vizuelno prepoznatljivu cjelinu. Na primjer, ako su bilbordi na plavoj

pozadini, činjenica da će se lik u TV spotu pojaviti na pozadini crvene boje ne predstavlja

dobru praksu. Naprotiv, postoji velika vjerovatnoća da vaša ciljna grupa ne prepozna u

jednom ili u oba slučaja da se radi o istoj instituciji ili inicijativi, te da sve to izazove konfuziju. Jedan od najvažnijih aspekata vizuelnog identiteta je znak ili logo (logotip)

- 20 -

vaše institucije ili inicijative tj. programa koji promovišete. Potrebno je pažljivo i vidno

pozicionirati logotip na sve (pogotovu reklamne) materijale, uključujući i memorandume

dokumenata, vizit karte, web sajtove i sl. Drugi izuzetno važan aspekt je slogan. U okviru

promocije slogan („claim“ ili „headline“ su izrazi koji se u tehničkoj literaturi takođe

često koriste) zauzima veoma važno mjesto i potrebno ga je pažljivo odabrati i pozicionirati. Preporučljivo je testirati učinak nekog logotipa, slogana kao i cijele

reklamne kampanje na malom uzorku predstavnika ciljne grupe putem tzv. metoda

„fokusgrupe“ .

3.5.2 Saopštenje za javnost

Saopštenja za javnost su jedan od najčeščih formi komunikacije s medijima u praksi

sektora za odnose s javnošću. Razlikujemo saopštenja koja su namijenjene elektronskim i

ona koju su namijenjena štampanim medijima. U prvom slučaju je neophodno zakazati

susret s predstavnicima elektronskih medija (obično od 12 do 24 sata ranije), dok je u

drugom slučaju dovoljno proslijediti mailom ili faksom informaciju. Važno je znati da i

elektronski mediji mogu prenijeti sadržaj pisanog teksta, ali da je mnogo veća

vjerovatnoća da će direktno snimljeni materijal (video ili audio) biti uvršten u

informativne sadržaje.

Kod pripreme saopštenja imamo neke osnovne cjeline:

1. Naslov i (eventualni) podnaslov

2. Udarna informacija ili „lead“: prvi pasus koji sadrži srž infomacije i koji je

napravljen tako da zainteresuje čitaoca na efikasan način

3. Razrada informacije u kojoj je potrebno rukovoditi se osnovnim novinarskim pravilima razrade infiormacija: gdje?, kada?, šta?, ko? su minimum potrebnih

elemenata koje razrada mora sadržati

4. Zaključak u kojem se rezimira informacije i daju kratki komentari i/ili ukazuje na

posljedice ili implikacije događaja na koji se odnosi informacija

5. Potpis (rukovodilac organizacije ili portparol, sa svim neophodnim

informacijama: funkcija, kontakt telefon/faks i e-mail adresa)

- 21 -

Opšte je pravilo da je neophodno koristiti razumljiv i prirodan rječnik, te izbjegavati

administrativne, birokratske, tehničke i druge uskostručne termine i formulacije.

U slučaju da se izjava daje elektronskim medijima veoma je važno obratiti pažnju na

način modulacije glasa, izraz lica i garderobu. Postoje određeni ključni aspekti prilikom

pisanja saopštenja za javnosti koje ne smijemo zaboraviti: Pobrinite se da je informacija vrijedna štampe. Bitno je da je možete

povezati sa potrebama ljudi. Pokušajte da izbjegnete “zamku insajdera” -

pišite iz čitaočeve perspektive. Pobrinite se da prvih 10 riječi vašeg saopštenja budu efektivne, pošto

su one najbitnije. Počnite sa kratkim opisom vijesti, onda naglasite ko je

objavljuje, a ne obratno. Imajte na umu da odgovorite osnovna pitanja kao

što su ko, šta, gdje, kada, zašto i kako. Pratite format novinarskog članka. Upotrijebite standardne elemente

novinarskog članka – naslov, uvodna riječ, citat.

Izbjegavajte pretjeranu upotrebu pridjeva iz profesionalnog žargona. Imajte na umu da je pisanje za bilo koju grupu koja je drugačija od Vaše,

uvijek vježba prevođenja: morate da promijenite jezik sa onog koji

koristite među kolegama na jezik vaših čitalaca.

Pišite o činjenicama. Očigledno je da saopštenje za štampu treba da zvuči

pristrasno Vama, ali ako bude zvučalo kao plaćeni oglas nijedan novinar

ga neće iskoristiti. Treba da bude blisko cilju.

Upotrijebite svoju poruku. Ako želite da građani cijene opštinsku privrženost ekologiji ili pridobijanje novih investicija, uokvirite saopštenje

za štampu u oblik koji će to naglasiti.

Obezbijedite kontakt informacije. Imenujte osobu koja može da da više

informacija i vodite računa da je ta osoba na raspolaganju od trenutka kada

novinari dobiju obavještenje. Kontakt bi trebalo da podrazumijeva broj

telefona, e-mail, fax, adresu i ako je moguće i website adresu.

Neka Vaše saopštenje za štampu bude kratko. Ne bi trebalo da prelazi

standardnu stranicu i po. Neka bude čitko. Koristite 1,5 prored i ostavite

velike margine.

- 22 -

Adresirajte saopštenje određenom novinaru. Saznajte ko je zadužen za

oblast koja se tiče ovog saopštenja. Ako ga šaljete sa oznakom “za onoga

koga se ovo tiče” može rezultirati time da se nikoga ne tiče.

Ovo je primjer šeme kako izgleda saopštenje za javnost

Smisao simbola „###“ i natpisa „kraj“ je u činjenici da se u slanju informacija faksom ili

e-mailom (prilikom štampe sadržaja) može dogoditi da izostane neka stranica. Zato je

važno da postoje prve stranice (naslovne strane) kod faks komunikacije koje sadrže tačan

broj stranica (navesti da li je naslovna strana ubrojana ili ne) i da gore navedenim

simbolima označimo kraj teksta. Novinar koji čita tekst će biti tako siguran da je dobio

kompletnu informaciju.

Neki povodi za saopštenje za javnost:

Uvođenje novih tehnologija

Lansiranje novih prozvoda

Potpisivanje novih velikih ugovora

Otvaranje novih prostora

Zapošljavanje novih radnika

Logo Naziv organizacije Datum SAOPŠTENJE ZA JAVNOST KONTAKT OSOBA Broj telefona, fax, mai l Za Primalac NASLOV

Uvodna riječ – privući pažnju Šta se desilo; Gdje; Kada; Ko;Kako;Zašto; Rezultati;Kmentar i

# # # # Kraj

- 23 -

3.5.3 Konferencija za štampu Konferencije za medije se organizuju kada je sadržaj informacije od posebne važnosti, te

je potrebno ponuditi ga svim medijima. Za razliku od izjave, konferencija pretpostavlja mogućnost postavljanja pitanja.

Kod konferencija za medije važno je imati u vidu sljedeće:

neophodno je na vrijeme obavijestiti sve medije o održavanju događaja (12 sati ranije bi moglo biti dovoljno) i ujedno pojasniti: koja je tema

konferencije, ko će biti na konferenciji, gdje će se ona održati, kao i da li

je potrebno prethodno izvršiti novinarsku akreditaciju (u tom slučaju objasniti postupak kojim se medij može akreditovati)

Sala u kojoj se održava konferencija za novinare (u koliko nije prostor

isključivo namijenjen za te svrhe, te stoga adekvatno pripremljen) mora

imati sljedeće infrastrukturne pretpostavke: sala mora biti ozvučena na

adekvatan način, kako bi se tonski zapis razgovjetno čuo, poželjno je imati

i bežični mikrofon koji će neko ponuditi novinaru koji postavlja pitanje, da

sala mora imati dovoljno prostora i za novinare (i za prije svega televizijsku opremu) – poželjno je da postoji odvojen prostor kojim se

kamermani i fotoreporteri mogu kretati kako ne bi ometali ostale učesnike,

a iza govornika je poželjno istaći simbole organizacije koju predstavljaju

(logotipe, državne simbole i tome slično) o preporučljivo je da pozdravnu

riječ, kao i davanje riječi novinarima i govornicima obavlja moderator

konferencije, a ne glavni govornik, poželjno je (u koliko postoji) tekst

izjava govornika ponuditi u formi pisanog teskta svim novinarima

prisutnim na konferenciji, ne zaboravite da pozovete neki od medija – to

sigurno neće rezultirati dobronamjernošću u njihovoj interpretaciji

sadržaja, kao i kod izjava za medije neophodno je obaviti adekvatnu

pripremu glavnih govornika, koju će PR sektor pripremiti na sljedeće

načine:

Ponudiće pregled štampe i elektronskih medija koji su tretirali temu o

kojoj će se razgovarati, ali i bilo koju tematiku koja se tiče lično osobe

koje će razgovarati s novinarima – potrebno je imati u vidu sve teme koje

- 24 -

su u medijima pokrenute u zadnje vrijeme, a koje mogu biti predmet

razgovora. Napraviti rezime, uz citate i/ili isječke iz novina.

Skrenuće eksplicitno pažnju osobe/a na eventualne „neprijatne teme“ i

ponuditi svoju asistenciju u pripremi strategije odbrane – suvo negiranje,

ljutnja, vrijeđanje novinara ili trećih lica tokom konferencije za štampu sigurno neće pomoći.

Pripremiće sve informacije (tabele, grafikone i sl.) koje bi mogle biti

ponuđene novinaru kao dopunski materijal. Novinar nije obavezan da objavi ništa od ponuđenog, ali se ilustrovanje podataka (posebno

brojčanih) smatra izuzetno efikasnom PR strategijom – težiti uvijek ka

zamjeni brojeva grafičkim prikazima!

Pripremiće eventualnu listu pitanja koja će biti postavljena. Sastaviti listu vjerovatnih tema i pitanja, i ukoliko je to neophodno napraviti par

simulacija komunikacije s novinarima u kojoj će osobe iz PR sektora

simulirati novinara i postavljati p itanja. Ovo je posebno važno ako su govornici novi u komunikaciji s medijima, ako su pitanja posebno

delikatna, itd. Postoje određeni ključni momenti prilikom organizovanja

konferencije za medije koje moramo imati u vidu, zato imamo jednu vrstu

podsjetnika ili check-liste:

3.5.3.1Prije konferencije: Prije svega odgovorite na “ako” pitanje. Da li je ono o čemu želite da komunicirate

vrijedno vremena novinara u trajanju od dva sata? Da li se o tome može komunicirati

preko saopštenja za štampu? Ako utvrdite da su vijesti koje imate vrijedne sazivanja

konferencije, onda to i učinite.

Zakažite konferenciju u vremenu i na lokaciji koje će povećati vaše šanse da dođu novinari. Provjerite da nijedan drugi važan događaj nije zakazan u isto vrijeme (možete

- 25 -

nezvanično pitati novinara kojeg poznajete o tome) pronađite mjesto koje je lako

pristupačno novinarima.

3-4 dana prije konferencije pošaljite pozivnicu određenom novinaru. Potvrdite

prijem. Provjerite da li je dobio/la pozivnicu. Isto kao i sa saopštenjem za štampu pošaljite vašu pozivnicu novinaru koji je zadužen za tu oblast. Uvijek se potrudite da ju je

ta osoba dobila. Potvrdite dan ranije.

Pripremite i isprobajte. Odlučite o poruci, govornicima i formatu konferencije. Odlučite kakve naslove želite da vidite u novinama sljedeći dan. Odaberite najboljeg govornika

(najviše 3) da podrže vašu poruku. Zatražite od njih da im govori budu kratki i da se

pridržavaju teme.

3.5.3.2 Na konferenciji: Nemojte novinarima biti dosadni. Oni su ljudi sa kratkim opsegom pažnje. Smanjite

govore na najviše 20 minuta. Onda pustite novinare da postavljaju pitanja. Cijela

konferencija ne bi trebalo da traje više od 45 minuta do sat vremena.

Ponudite im pisani materijal. Uručite novinarima saopštenja za štampu, raspored

konferencije uključujući i imena govornika a ako je potrebno i propratne informacije.

Pošaljite faxom ili e-mail-om saopštenja za štampu onim novinarima koji nisu došli – možda ipak napišu nešto o konferenciji.

Kontrolišite raspored. Formulišite poruku u prvoj rečenici. Pokušajte da naglasite

poruku time što ćete je koristiti što je više moguće tokom konferencije. Prilagodite pitanja koja novinari postavljaju vašem rasporedu tema – čak iako se ne tiču direktno

vaše teme. Provjerite da li svi govornici znaju šta je poruka i da su koherentni po tom

pitanju.

Neka novinari potpišu «listu učesnika». Ovo će vam pomoći da ažurirate vašu listu

medija i kontaktirajte odgovarajuće novinare sljedeći put kada budete držali konferenciju

za štampu na sličnu temu.

- 26 -

3.5.3.3 Poslije konferencije: Sakupite «medijske hitove». Ovo podrazumjeva novinske članke a i snimke sa televizije

i radija. Pomoći će vam kad budete pravili promotivni materijale i kada budete mjerili

efikasnost odnosa sa medijima.

Zah valite se novinarima što su objavili vaše informacije bez obzira na njihova

mišljenja. Tabela za provjeru uspjeha prilikom posmatranja konferencije za štampu.

U kojoj mjeri je kriterijum za uspješnu konferenciju za štampu ispunio odnose sa

javnošću?

5 = odlično

4 = vrlo dobro

3 = zadovoljavajuće 2 = trebalo bi biti bolje

1 = nezadovoljavajuće

Primjer tabele za provjeru uspjeha konferencije za štampu

- 27 -

3.5.4 Intervju Intervju (Interview) je jedan od najčešćih i najvažnijih metoda komunikacije s medijima.

Razlikuje se od konferencije za štampu jer se sadržaj nudi samo jednom mediju, a ne svim zainteresovanima. Ova činjenica s jedne strane smanjuje dostupnost datih

informacija širokom auditorijumu, ali omogućava:

iscrpniju obradu teme ekskluzivni sadržaj za dati medij (što povećava zainteresovanost medija da

se pozabavi datom temom)

povezivanje određene ključne ličnosti sa sadržajem koji se nudi

(personalizacija poruke) Kod intervjua razlikujemo situaciju u kojoj je

sagovornik novinara portparol (osoba koja je po pravilu obučena za

komunikaciju s medijima) i kada sa predstavnikom medija razgovara neka

druga releventna ličnost vaše organizacije. U oba slučaja moramo imati u vidu.

da odgovori moraju biti koncizni i sadržajni – novinar nije obavezan da

prenese cijeli sadržaj intervjua, već djelove može da izostavi ili da

prepriča u autorskom komentaru!

da osoba mora biti spremna da ponudi odgovore na sva pitanja – odgovori

tipa „ne želim o tome da pričam“ su potpuno neefikasni i daju utisak

skrivanja i krivice. Iako je tema razgovora zvaničnog tipa potrebno je

procijeniti da li novinar ima interesa da postavlja lična pitanja (koja bi

njegovom auditorijumu mogla biti puno interesantnija)

da je neophodno temeljno pripremiti sadržaj odgovora – vrlo je neuputno

naknadno davati informacije telefonom, jer niste bili u stanju da

dogovorite tokom samog intervjua (kod elektronskih medija to je i

nemoguće!)

Ukoliko se medijima obraća portparol, on je obavezan odgovoriti na sva zvanična pitanja,

jer su uglavnom pitanja lične prirode namijenjena politički, medijski ili uopšte društveno

- 28 -

više eksponiranim ličnostima (ključnim ljudima institucije koju portparol predstavlja), ali

da mora postojati dogovorena strategija odgovora ne eventualna „neprijatna pitanja“.

Ako sa medijima raz govara direktno neka od ključnih ličnosti institucije, PR sektor je

dužan da obavi pripremu na sljedeći način: ponudiće pregled štampe i elektronskih medija koji su tretirali temu o

kojoj će se razgovarati, ali i bilo koju tematiku koja se tiče lično osobe

koje će raz govarati s novinarem – potrebno je imati u vidu sve teme koje

su u medijima pokrenute u zadnje vrijeme, a koje mogu biti predmet razgovora. Napraviti rezime, uz citate i/ili isječke iz novina.

skrenuće ekplicitno pažnju osobe na eventualne „neprijatne teme“ i

ponuditi svoju asistenciju u pripremi strategije odbrane – suvo negiranje, ljutnja, vrijeđanje novinara ili trećih lica tokom intervjua sigurno neće

pomoći.

pripremiće sve informacije (tabele, grafikone i sl.) koje bi mogle biti ponuđene novinaru kao dopunski materijal. Novinar nije obavezan da

objavi ništa od ponuđenog, ali se ilustrovanje podataka (posebno

brojčanih!) smatra izuzetno efikasnom PR strategijom – težiti uvijek ka zamjeni brojeva grafičkim prikazima!

pripremiće eventualnu listu pitanja koja će biti postavljena. Ponekad je

moguće dobiti p itanja i ranije (na zahtjev PR sektora u komunikaciji s medijem), ali to nije obaveza. U protivnom sastaviti listu vjerovatnih tema

i pitanja, i ukoliko je to neophodno napraviti par simulacija komunikacije

s novinarem u kojoj ćete Vi simulirati novinara i postavljati p itanja. Ovo

je posebno važno ako je osoba nova u komunikaciji s medijima, ako su

pitanja posebno delikatna, te ako se radi o elektronskom mediju.

Ako postoji osnovana sumnja da bi novinar mogao (namjerno ili ne) pogrešno

interpretirati sagovornika (portparola ili neku od ključnih ličnosti) moguće je preventivno

zatražiti tzv. autorizaciju intervjua – tj. usloviti davanje intervjua obavezom da vam

novinar prije objavljivanja dostavi integralni tekst koji ćete Vi autorizovati, tj. potvrditi

- 29 -

autentičnost navoda. Izbjegavati ovakvu strategiju, kroz aktivno građenje recipročnog

povjerenja sa predstavnicima medija je svakako uputnije.

Obratite pažnju na sljedeće aspekte kako biste postigli da Vaš novinski intervju 16 bude

efikasan i dobro uobličen:

Započnite svojim zaključkom, imajte na umu da vijest traži neki

konflikt ili kontraverznu situaciju. Najvažniji dio procesa intervjuisanja je priprema.

Imajte svoju ličnu poruku.

Neka odgovori budu kratki

Izbjegavajte upotrebu skraćenica, žargona i tehničkih termina.

Obratite pažnju na „govor tijela“ (tj. neverbalnu komunikaciju)

Nikad ne govorite “bez komentara”

Predvidite najgora moguća pitanja prije intervjua.

Pređite na Vašu poruku ili glavnu temu prezentacije.

Pažljivo slušajte pitanja.

„Kupite“ vrijeme.

Ako intervju podrazumijeva širu publiku, započnite odgovor obraćajući se direktno osobi koja je postavila pitanje

Ako ne znate odgovor, recite to.

Prije svega, nemojte da blefirate ili da lažete.

______________________________________________ 16 Adaptirano na bazi “Communication and Outreach Skil ls for Municipal Officials Training for Trainers – COSMO”, under

the Regional Program “Working together” Strengthening Local Democracy in the Stability Pact Region, April, 2003, Poland

- 30 -

3.6 Kakve odnose trebate / možete imati sa novinarima

Novinari vole kada sa njima lijepo postupate, kada ih poštujete i kada brinete o njima. To

možete jednostavno uraditi na sljedeće načine:

Pozovite novinare u obilazak vašeg npr. novog objekta, ako ste tek

usvojili nove i pozitivne promjene. Nastojte da uoče poboljšane usluge za

korisnike tog prostora. M ožda će pisati o progresu, ali ako i ne napišu, ostavili ste na njih utisak da vam je stalo.

Ako objavite bilo koje redovne publikacije ili informativne biltene,

pošaljete kopije novinarima i pitajte da li imaju nekih pitanja. M ožda ćete tako navesti novinara da napiše pozitivnu priču koju u protivnom ne bi

napisao.

Slušajte novinare i odgovorite na svako pitanje, čak i ako mislite da je

pitanje nebitno ili glupo. Oni imaju pravo na odgovore (a ako ne dobiju

odgovore od vas, onda mogu napisati netačne činjenice u novinama).

Pazite se potencijalnih „loših informacija“, npr. ako ste upravo morali

praviti reorganizaciju i mislite da bi se zbog toga mogla pojaviti negativna

priča, pokušajte je preduhitriti tako što ćete vi prići novinaru. Ovo je lakše ako već imate izgrađen odnos sa novinarima.

Za izgradnju odnosa sa novinarima će vam možda trebati puno godina, ali

se na kraju uvijek isplati. Nemojte biti nestrpljivi!

Kada odete u novinsku ili televizijsku agenciju po prvi put, probajte da se

upoznate sa glavnim urednikom. On će vas upoznati sa reporterom iz odjela koji će pisati o vama. Pokušajte se upoznati i sa drugim novinarima

iz istog odjela, u slučaju da vaša kontakt osoba nije dostupna.

Ako je vaša priča manje važna, onda koristite saopštenje za javnost.

- 31 -

3.7 .PR i marketing

Kada govorimo o marketingu i o procesu promocije

uopšte, prvo ćemo da definišemo ovaj pojam.

Marketing je uopšteno način na koji otkrivate,

gradite i zadovoljavate potrebe svojih korisnika.

Prema jednom autoru, marketing je civilizovan

oblik rata u kome su mnoge bitke dobijene riječima, idejama, i d iscplinovanim razmišljanjima.

Marketing će vam pomoći da otkrijete ko su vaši

potencijalni korisnici, mjesto i cijenu vašeg

proizvoda u poređenju sa konkurencijom i takođe

poziciju kompanije na tržištu.

Prije svega pokušaćemo da uporedimo oblast PR-a i

domena reklamnih aktivnosti ukazujući na

navažnije razlike u pristupu između ovih oblasti.

PR ima odgovoran zadatak da izgradi povjerenje i

razvije i odbrani reputaciju kompanije, misija PR-a

je uspostavljanje poslovnog morala bez koga nema

tržišta. Za razliku od marketinga koji je upućen

uvjek na jednu ciljanu javnost – POTROŠAČ, PR je

upućen na različite dimenzije javnosti: medije, lokalnu zajednicu, konzumente usluga,

organe vlasti. Ljudi obično ne shvataju suštinu PR-a.

Kada govorimo o marketingu i o procesu promocije i reklame (u stručnom riječniku

koristimo pojam „advertising“ mormo imati sljedeće činjenice:

Kao i PR i marketing se bavi strateškim kreiranjem imidža institucije ili kompanije (Brand M arketing) i n jenih proizvoda – usluga

Osnovni instrument marketinga je reklamna promocija (Advertajsing)

putem klasičnih ili alterativnih reklamnih kanala, a na bazi planiranja pojavljivanja reklamnih poruka, (tzv. media plan), dok se domen PR-a

VAŽNOST IDEJE

Ideja u savremenom svijetu se kvalifikuje kao najvažnija imovina. Do danas ste

mogli da uočite ogroman, u pravom

smislu riječi, ogroman broj ideja vezanih

za bolju ili plaćeniju promociju. Svakim

danom javlja se pregršt novih ideja, od

kojih se samo jedan dio realizuje, i koje

potom možemo i vidjeti. Neke od ideja su

našle svoju primjenu, ali postoje i takve

koje su doživjele neuspjeh. U svakom

slučaju, ideja vrijedi onoliko koliko je

uspješna u praksi. Šteta je što se ideja

nikako ne može zaštititi i dobiti status

svojevrsnog patenta. Sada je mnogo

jasnije da se mnogo pažnje mora posveti

zaštiti kao i što boljem iskorišćenju te

ideje.

- 32 -

prvenstveno bavi tačnim i objektivnim informisanjem o djelatnostima

institucije, te promoviše sliku o instituciji putem informisanja o njenoj

aktivnosti.

Marketing za razliku od PR-a ne zalazi u pitanja odnosa sa medijima i

novinarima, ne utiče na ključne komentatore (tzv. Opinion marker-e), ne organizuje konferenciju za štampu, intervjue, debate i sl. I ne bavi se

sistematičnim informisanjem javnosti o aktivnostima kompanije –

institucije. Aktivnosti marketinga moraju biti pažljivo usklađene sa aktivnostima

odjela za odnose sa javnošću (ili PR-a). U kompanijama je marketing

obično taj koji daje instrukcije PR sektoru, dok se u javnim ustanovama i

institucijama smatra da je marketing nepotreban i sve njegove eventualne ingerencije preuzima PR. Tim povodom je neophodno imati u vidu da

određeni nivo striktno marketinških funkcija mora biti prisutan i u javnim

institucijama, bilo da postoji marketinški sektor bilo da tim aktivnostima koordinira PR sektor.

3.8. PR i direktna komunikacija sa korisnicima

Jedan od veoma značajnih izvora uticaja na oblikovanje javnog mnjenja je i direktna

komunikacija sa korisnicima proizvoda, tj. usluga vaše institucije ili organizacije. Nema sumnje da je šalterska sala jedan od najstarijih i najklasičnijih metoda direktne

komunikacije. Osim klasične šalterske interakcije moramo imati u vidu i sljedeće izvore

lične (direktne) komunikacije:

kancelarijska komunikacija

komunikacija putem ispostava, filijala i ekspozitura na terenu

komunikacija putem vaših predstavnika koji se kreću na terenu i među

korisnicima vaših usluga komunikacija putem informacijskih punktova (infopoint-i, štandovi u

gradu ili na sajmovima i sličnim manifestacijama, itd.)

- 33 -

Iako se ove forme komunikacije obično ne uvrštaju u domen Public Relationa,

neophodno je imati u vidu da je njihov uticaj posebno veliki na ciljnu grupu i da direktna

komunikacija predstavlja najjaču formu komunikacije, makar što se tiče kreiranja utiska o

instituciji i pojedincima koji je predstavljaju. Stoga je neophodno koordinirati razvoj

procedura i postupaka, kao i standarda kvaliteta komunikacije, identifikacije službenika, kodeksa njihovog ponašanja i djelovanja, kao i obuke tih službenika iz domena

komunikacije. U protivnom postoji rizik od anuliranja pozitivnog učinka svih onih napora

koje ulažemo u kreiranje slike neke institucije u javnosti putem odnosa s medijima.

3.9.PR i indirektna komunikacija (ne medijskig tipa)

Srodno polje komunikacije, a koje sve češće utiče na PR djelatnosti i na ostvarivanje

ciljeva u odnosima s javnošću je i indirektna (ne medijska) komunikacija.

Govorimo o svim onim domenima funkcionisanja i interakcije s korisnicima usluga, a koje se odvijaju putem:

zvanične prepiske u upravnom (ili drugom) postupku

komunikacija putem Call Centra ili običnog telefona za informacije

komunikacija putem e-maila s korisnicima usluga

komunikacija putem faxa

komunikacija koja slijedi upite koje korisnici ostavljaju ili prosljeđuju

putem vašeg web sajta Kao i u prethodnom slučaju očigledan je uticaj na javno mnjenje koji ovi procesi imaju,

te stoga i neophodnost njihovog praćenja, kontrole i koordinacije od strane PR sektora.

3.10. Nosioci PR funkcije i njhove osobine

Bez obzira što se oblast odnosa sa javnošću tretira kao veoma mlada disciplina, ipak se

jasno zna šta su to poželjne i korisne osobine i vještine kojima bi trebalo da raspolaže

osoba zadužena za PR. Američka PR asocijacija je istakla listu poželjnih osobina,

- 34 -

dobijenih nakon sprovedenog istraživanja, koje bi trebalo da posjeduju oni koji se bave

odnosima sa javnošću:

Analitičke sposobnosti, kojima nastoji da identifikuje i definiše probleme i

odnose između svih slojeva neke institucije i između drugih činilaca u

eventulanom sukobu ili nesporazumu Sposobnost kreacije i razvijanja inovativnih rješenja za probleme u

organizaciji neke institucije, kao i da ih učini prihvatljivim i razumljivim

za ostale članove institucije Da je u stanju da vlastita znanja o misiji, ciljevima i strategijii institucije

svakodnevno praktikuje i demonstrira u vlastitom radu održavajući

pozitivnu sliku institucije u javnosti (rješenja koja ponudi u radu

odgovaraju pravim potrebama institucije) Posjeduje sposobnosti da zna šta želi postići, kako da to realizuje i

naravno da je spreman primijeniti mjerenje vlastitog postignuća.

A sada kroz vježbu, pokušaćemo da zastanemo na trenutak i zamislimo sebe u ulozi PR menadžera organizaciji u kojoj smo zaposleni.

Par minuta ostanite u vlastitim razmišljanjima, šta radite, kako radite, koje poslove

obavljate , koje su Vaše dobre osobine i one koje bi mogli poboljšati. Potom se vratite u realnost i u donju tabelu unesite Vaša razmišljanja navodeći u prvoj koloni dobre

osobine, a u drugoj osobine koje bi trebalo poboljšati.

DOBRE OSOBINE OSOBINE KOJE BI SE MOGLE POBOLJŠATI

Veliki broj studenata Nije definisana ciljna javnost pa tako i nema

opštih uslova za upis – npr. ljekars ko uvjerenje

Poznata (zvučna) imena profesora u

visokoobrazovnom univerzitets kom svijetu

Nedovoljno pojavljivane u medijima – studentski

život

Primjena Bolonjskog procesa Razvoj jakih istraživačkih centara

Učestvovanje u humanitarnim akcijama i pomoći

školama

Razmjena studenata sa drugim univerzitetima –

fakultetima

Konstantno se priča o nama Volontiranje

Izdavanje studentskog lista Ne postoji godišnji komunikacijski plan

Studentske sportske igre Nastupi prema Mnistarstvu prosvjete i kulture

- 35 -

Navešćemo sada one osobine i vještine koje se smatraju poželjnim po priručniku

International Asociation of Business Communicators (IABC):

Sposobnost izvođenja zadataka

Istraživanje javnosti Prilagođavanje u nesigurnim situacijama

Sposobnost savjetovanja

Poznavanje opšteg i finansijskog menadžmenta Postavljanje ciljeva

Vođenje timskog rada

Poznavanje tehnika ispitivanja

Voditeljske sposobnosti Vještine aktivnog slušanja

Poznavanje marketinga

Vještine pregovaranja Vještina govorenja-retorika

Prezentacijske sposobnosti

Analitičke vještine

Vođenje projekata

Upravljanje vremenom

Strateško razmišljanje i p laniranje

Razumijevanje različitih kultura Znanje i upotreba informacionih tehnologija

Sposobnost pismenog izražavanja

3.11. Krizne situacije i uloga PR odjeljenja

Krizna komunikacija, kao dio metodologije pristupa aktivnostima iz oblasti odnosa sa

javnošću se odnosi na funkcionisanje organizacije u kriznim periodima (uticaj krize na

poslovanje, definiciju krize, karakteristike krize u instituciji).

- 36 -

Uticaj krize na poslovanje

Kriza je uobičajena situacija koja se može desiti nekoj instituciju iako najčešće iznenadi.

Sastavni dio okoline u kojoj institucija djeluje su i krizne situacije. “To znači da krize

treba samo pretvoriti u priliku za poboljšanje oblikovanje nove strategije, novi

natjecateljski izazov i ubrzano rješavanje problema25”. Kriza je za organizaciju barem

dvostruki izazov. Najprije treba znati kako izbjeći krizu, a zatim, ako već nastupi, kako je

iskoristiti “u svoju korist”.

Definicije krize

S obzirom da kriza može nastupiti u različitim oblicima ne postoji jedna opšteprihvaćena definicija krize. “U londonskoj školi za odnose sa javnošću krizu definišu kao ozbiljan

incident koji utiče na čovjekovu sigurnost, okolinu, proizvode ili ugled organizacije26.”

Često se pominje da kriza mogu biti i okolnosti u kojima su ugroženi sigurnost, život ili čak opstanak pojedinca ili organizacije. Krizu možemo definisati i kao neplanirani i

neželjeni proces koji traje određeno vrijeme, a na koji je moguće samo djelimično uticati

te se može završiti na različite načine. Kako god definisali krizu, ona je ugrožavajuća po

organizaciju i onemogućava njeno normalno djelovanje. ___________________________ 25 White.John(ed.),Mazur, Laura(ed.), 1995, Strategic communications management:Making Public Relations Work, Cambridge

University Press

26 Božidar Novak, Krizno komuniciranje i upravljanje opasnostima, strana 30 Binoza Press,

- 37 -

Kada ne postoji mogućnost normalnog funkcionisanja, tada se dovode u pitanje i ciljevi

te organizacije, efekti rada i na duži vremenski period njen opstanak.

Tada vrlo često dolazi do poremećaja odnosa sa medijima, tako da je nužna posljedica

krize i "loš publicitet organizacije". Razlog više da o ovome segmentu posvetimo dužnu

pažnju. Oblast koja se bavi upravljanjem opasnostima u okolini je “issue management”. Faktori krizne okoline

3.11.1 Karakteristike krize u instituciji

Osnovne karakteristike svake krize, pa i one koja se dešava u instituciji jesu:

Iznenadnost

Nesigurnost Vremensko ograničenje

Iznenadnost sama po sebi ukazuje da do krize dolazi bez posebnih najava, pa čak i onda

kada su te najave postojale nisu bile uvažavane. Sljedeća karakteristika je nesigurnost koja se prije svega ne odnosi na to do čega kriza dovodi već prije svega na nemogućnost

rukovodilaca institucije da donose pouzdane odluke u tim momentima. Naime, oni se

prije svega oslanjaju na statističke procjene, a ne na samu analizu problema. Shodno tome i odluke nisu baš pouzdane jer se donose u limitiranim vremenskim intervalima.No,

- 38 -

pored ovih karakteristika, dobro je imati na umu i čin jenicu da vrlo često informacije o

kriznom događaju u instituciji, da rukovodioci nemaju potpuni uvid u dešavanja na

terenu. Ne treba zaboraviti paniku i zbunjenost, konfuziju koje su karakteristike

ponašanja ljudi suočenih sa krizom. M ediji će nastojati da što detaljnije izvještavaju o

instituciji dok god kriza postoji. Svaka kriza je specifična i ima sebi svojstvene karakteristike i tok, ali globalno ih

možemo podijeliti s obzirom na nekoliko kriterijuma: na okolinu iz koje potiču (fizičke

prirodne katastrofe, krize javnog mnjenja, greške rukovodeće uprave i društveno-političke krize), s obzirom na vrijeme upozorenja (iznenadne i prikrivene) i s obzirom na

njihovo doživljavanje (neobične i percepcijske). Da biste lakše prihvatili situaciju koja je

krizna i da bi se na adekvatan način snašli i okrenuli je u korist vlastite institucije.

3.12. PR greške (GAFOVI)

Kao i u svakoj profesiji, i u odnosima sa javnošću se dešavaju greške, greške u koracima, nesvakidašnje situacije koje se pamte i koje jedan posto čine dinamičnim i izazovnijim. Iz

ovih, često simpatičnih doživljaja može se mnogo naučiti, mnogo više nego kada se sve

odvija po planu.

Najefikasnije se uči iz sopstvenih grešaka i vremenom se „lapsusi“ u svakoj profesiji mogu svesti na minimum. Podrazumjeva se da jedan profesionalac neće sebi dozvoliti da

mu se dva puta identične nez gode. Kada su odnosi sa javnošću u pitanju postoje precizne

tehnike pomoću kojih se neželjene situacije mogu spriječiti. Odlična informisanost je obaveza nekoga ko se bavi ovim poslom, kao i da je neophodno da jedan PR menadžer

pravilno barata riječju, kako govornom tako i pisanom. Tako mnogi, potencijalno

nezgodni, događaji mogu spriječiti. PR menadžer mora da bude dobro pripremljen za

razgovor i spreman da sluša sagovornika kako bi izbjegao bespotrebnu improvizaciju.

Naravno, problem može da se pojavi kada sagovornik ne govori istim jezikom, što je

danas kod nas čest slučaj.

„Najteže se mogu sanirati greške ukoliko osoba zadužena za odnose sa javnošću plasira poluistine ili poluinformacije. Kako kaže PR menadžer preduzeća „Saga“ Dragana

Rajčić, obično se to radi „u interesu klijenta“ – ali klijent od toga uvjek ima više štete

nego koristi. Kad tad se sazna da je javnost izmanipulisana, i taj klijent (kompanija ili

- 39 -

pojedinac) teško može povratiti povjerenje javnosti. Takođe, često se dešava da se PR

menadžer saživi sa klijentom, ukoliko dugo radi za njega, pa počinje da konzumira

isključivo njegove proizvode i prestaje da bude objektivan.“- rekla je Dragana. Pozitivno

je biti vjeran brendu koji se predstavlja u javnosti, ali ukoliko izgubi objektivnost – lako

se mogu predvidjeti brojne moguće greške. M isija PR-a je izgradnja poslovnog morala bez koga nema tržišta, a PR menadžer, pored poznavanja industrije kojom se bavi mora

da bude široko informisan o događajima u društvu u kome živi i radi.

Ko radi taj i griješi !

3.13. Sedam s mrtnih gre hova odnosa s javnošu Pod sledeće naslove podvešćemo najčešće propuste neefikasnih programa odnosa s

javnošću:

• Funkcijska kratkovidost: Nedovoljno vrijednovanje obima cjelokupnog doprinosa

koji odnosi s javnošću mogu pružiti dobrom rukovodstvu.

• Filozofija „odvrni-zavrni“: Obratićemo se odnosima s javnošću samo kada su oni

potrebni nama.

• Trčanje pred ru du: Kome je potrebno istraživanje?

• Lokalna anestezija: Rješimo ovo na lokalnom nivou.

• Neurastenija: Vijerujemo u globalno javno mišljenje samo ako je ono pozitivno i

povoljno za nas.

• Jednokratni komunikacijski tik: Zašto nas optužujete za nekomunikativnost – pa, o

tome je bilo r iječi u našem poslednjem godišnjem izvještaju.

- 40 -

• S jenovita varka: Filozofija niskog profila. Ova greška se zasniva na vijerovanju da se

organizacija može učiniti nevidljivom kad god ona to poželi.

(Ovo je citat jednog poglavlja iz Snage odnosa s javnošću– The Power of Public

Relations, Joseph F. Awad, Praeger, 1985).

3.14. Publicitet na Internetu - Inte rnet PR

Moze se reći da su odnosi s javnosću (PR - Public Relations) upravljanje imidžom

kompanije kroz komunikaciju.

Radi se o kreiranju reputacije, razvijanju poslovnih odnosa u firmi, sa drugim firmama i

pojedincima, kreiranje pozitivne slike o firmi, informisanje i ukazivanje. Postoji značajna

razlika izmedu PR-a i advertajzinga, kao i marketinga, jer se advertajzing i marketing

generalno bave upravljanjem potrebama.

Internet PR ima za cilj kreiranje uspješne slike o kompaniji putem komunikacije na

različitim servisima Interneta.

Osnovne elemente PR aktivnosti na Internetu cine:

- Učestvovanje u kreiranju koncepta Internet prisustva, tj. PR aktivnosti u cijelom

ciklusu prisustva firme na Internetu;

- Kreiranje sadržaja koji se predstavljaju online;

- Plasiranje članaka drugim medijima;

- Kontakti sa medijima na sopstvenom sajtu.

- 41 -

1. PR aktivnosti u životnom ciklusu prisustva firme na Internetu

Doprinos PR profesije u ukupnom razvoju prisustva firme na Internetu ogleda se u

objedinjavanju komunikacionih prednosti Interneta sa ostalim segmentima kreiranja

kvalitetnog prisustva. Odabir informacija koje firma predstavlja korisnicima - odabir sadržaja koji odgovaraju interesu korisnika, kao i način na koji se Internet koristi za

predstavljanje ovih informacija - trebalo bi da predstavljaju osnovne polazne kriterijume

pri kreiranju koncepta i tokom samog ostvarivanja Internet prisustva. Sam kvalitet, organizacija i odabir sadržaja koji se predstavljaju online dovodi do poboljšanja imidža

firme.

2. Kreiranje sadrzaja koji se predstavljaju online

Kreiranje novinskih članaka, sadržaja na Web prezentaciji, članaka u e-mail časopisu, tekstova za različite vrste online diskusija, itd., odnosno kreiranje sadržaja koji su

prilagođeni različitim servisima Interneta, predstavljaju osnove zadatke PR profesije na

Internetu. Poznavanje karakteristika samih Internet servisa doprinosi kvalitetnom

plasiranju informacija online.

3. Plasiranje informacija drugim medijima

Za razliku od klasičnih medija, na Internetu je veoma teško pronaći sva ona mjesta gde se

može kvalitetno plasirati informacija, teško je tačno odrediti koja mjesta plasiraju

informacije po uredničkom principu, ko je zadužen za odabir sadržaja, na koji način se

komunicira sa novinarima i urednicima, koja je cirkulacija i frekvencija izdanja... Drugim

riječima, potrebno je provesti sate na Internetu da bi se pronašli i istražili adekvatni

mediji kojima će se kasnije plasirati članci.

- 42 -

4. Kontakti sa medijima na sopstvenom sajtu

Sopstveni sajt firme može se veoma dobro iskoristiti kao mjesto na kojem će predstavnici

medija dobiti pouzdane i kvalitetne informacije. Veoma je čest slučaj da na kvalitetnim

sajtovima postoji poseban odjeljak za novinare, gdje im je na raspolaganju kompletan i ažuran materijal potreban za kreiranje jedne ili više novinarskih storija, kao i adekvatne

kontakt adrese za dodatne informacije.

- 43 -

4. Odnosi sa javnošću kao oblik unapređenja prodaje na Panevropskom unive rzitetu “Apeiron”

4.1. Osnovni podaci o univerzitetu “Apeiron”

Univerzitet “Apeiron” ima pet fakulteta: Fakultet poslovne ekonomije, Fakultet Poslovne Informatike, Fakultet Pravnih nauka i Fakultet Zdravstvene njege, a svaki fakltet po još

tri smijera, tzv. studijske grupe. Univerzitet ima preko 3 000 studenata širom Bosne i

Hercegovine pa čak i Srbije, jednostavno rečeno ovaj Univerzitet nema granica i uspješno

već postoji skoro četiri godine, samo što je tada bio jedan fakultet, ali se vremenom

razvio i postao je univerzitet. Pored mnogih dobrih stvari koje ovaj univerzitet ima, ima i

nekih stvari koje treba inovirati, promjeniti, uvesti… Dajem sebi za pravo da radim ovaj

specijalistički rad na ovu temu iz razloga što sam baš ovdje i od samog početka, od samog osnivanja Univerziteta, a tada Fakulteta poslovne ekonomije. Ne samo kao

student, već skoro dvije godine i radim na istom i dobila sam puno toga od ovog

Univerziteta, tako da mislim da će ovo moje istraživanje biti od koristi za Panevropski niverzitet "Apeiron”.

Sa prodajom ove vrste proizvoda “znanje”, konkurencija postaje sve veća i veća,

potražnja za fakultetima je ogromna, na svakom koraku se nalazi fakultet. Kako da se

razlikujemo od tih „drugih“, kako da se izdvojimo i od „Apeirona“ napravimo brend, da

stvorimo imidž, tj da stvorimo pozitivnu sliku o sebi o našem radu i ponašanju. Imidž je

dojam koji želimo stvoriti u mislima naših sagovornika, poslovnih partnera... dakle,

kod onih kojima želimo nešto reći. To, međutim, ne znači da se nešto nužno mora reći riječima. Ali o Univerzitetu mi moramo da kažemo puno toga, da pronađemo slušaoca, da

mu kažemo i dokažemo da smo mi najbolji, a ne kao i do sada da ćutimo. M a ne ćutimo

mi, ćute naša djela. Nismo još napravili stručnjaka da se njime hvalimo, da nas predstavlja. Iznenađujući su podaci da je od svih informacija koje primamo samo njih 7%

verbalnog tipa. Sve ostale poruke dobijamo informacijama vizuelnog tipa i neverbalnom

komunikacijom. Imati znanje ne znači uvijek imati moć, ali uvijek znači imati moguću

prednost. I to prednost koja prolazi. Dosta ljudi zna da je imidž važan u postizanju poslovnih rezultata. Manje ih zna da bi imidž mogli koristiti u svoju korist, a vrlo malo

njih to i uspješno radi. Cilj Fakulteta je podizanja razine edukacije te upućenosti u

- 44 -

svjetske i domaće trendove poslovnih ljudi. Aktivnosti koje se održavaju u okviru

Univerziteta znanja, organizovane su u obliku seminara, predavanja i radionica, vježbi,

praktične nastave…, putovanja. Ono što treba da Vas izdvoji jeste kadar, koji ovaj

Univerzitet posjeduje.

Kada pogledamo Banja Luku i osvrnemo se oko sebe, ovo što nudi naš Univerzitet

postalo je masovnost, samo u Banja Luci imamo osam privatni fakulteta koji nude 90%

istih stvari, po koju različitiju studijku grupu. Sve se svodi na isto, svi primjenjuju neki

tzv. Bolonjski proces, a ne znaju ga ni objasniti i pokušavaju ga prilagoditi našem zakonu o visokom obrazovanju koji baš i nedozvoljava velika odstupanja od “klasičnog”

studiranja koje se primjenjuje već 50 godina. M entalitet kod nas je takav da šta god da se

novo ponudi u samom startu se negira i prihvati kao negativno pa makar i ne bilo takvo.

Treba znati da je Bolonja ustvari proces. Kada već spomijem Bolonju, moram priznati da

Fakulteti na našem Univerzitetu ne rijetko odstupaju od toga. Mislim da je i slijepo

praćenje “Bolonje” nemoguće pogotovo u našim uslovima, ali neke stvari se moraju

dovesti u red. Na primjer, u učionicu koja prima 20 studenata ne može se stavti 60, ispiti se moraju prijaviti bar tri dana ranije, a ne prijavu nositi na dan ispita ili na sami ispit,

Praktična nastava ili praksa se mora uvesti, tako da npr. Bankari idu u banku na praksu,

preduzetnici da vide malo kako jedno preduzeće funkcioniše, sportisti da vide kako jedan sportski klub radi… To su stvari koje su neophodne da bi jedna školovana i potpuna

ličnost mogla da izađe sa ovog Univrziteta. Trebalo bih naći dva najbolja studenta i

poslati u inostranstvo na doškolovavanje i snositi troškove te edukacije, ali obavezati

takve studente da kada se vrate da ostanu raditi na Univerzitetu i takvi studenti treba da budu ponos i naravno reklama našem Univeritetu. Napraviti posjete nekim seminrima van

zemlje, studente slati na razne sajmove i prijavljivati na razne radionice da se što više

priča o našim studentima. To je prava reklama i pravo unapređenje prodaje. Kada smo prošle godine radili anketu pred upis i p itali naše studente kako su saznali za fakultet koji

su upisali, 80% ih je odgovorilo da su saznali od studenata koji već studiraju. To nam sve

govori. Znači glavno pitanje je kako unaprijediti prodaju na Univerzitetu, tj. kako u

novoj školskoj godini upisati dovoljan broj studenata? Pa vrlo jednostavno, postojeće

studente učiniti zadovoljnima, jer su oni naša najveća reklama. M islim da se i u tom

pogedu malo griješi, da se do sada nije išlo na kvalitet studenata i studija, već da se više

- 45 -

pažnje poklonilo kvantitetu. I upravo zato nam se sada neke stvari dešavaju koje nam

nisu u ovom mometu potrebne. Ne može se na način na koji je Univerzitet do sada

pristupao da “svako može da studira” pristupati. Neke stvari se moraju rasčistiti. Mora se

znati ko je kupac našeg proizvoda? Šta taj kupac od nas očekuje, a šta mi od njega?

Novci su samo jedan od uslova za upis na Univerzitet, mislim da se sa tom rečenicom trebamo voditi. Ko su naši kupci? Ko su naši radnici? Kako funkcijoniše Univerzitet,

fakulteti..

Mislim da smo ipak u XX vijeku uspjeli da premostimo jaz i potpuno ravnopravno se uključimo u evropsku akademsku zajednicu.

"Vijeće " fakulteta – ključni organi odlučivanja na fakultetima; Članovi vijeća

nastavnici i saradnici; Senat Univerziteta, kao osnovni stručni organ Univerziteta. Senat

Panevropskog univerziteta "APEIRON" čine rektor i prorektori Panevropskog univerziteta, te po jedan predstavnik nastavnog osoblja sa svakog Fakulteta odn.

organizacione jedinice Panevropskog univerziteta koji je u radnom odnosu, kao i po

jedan predstavnik studenata iz prvog i drugog obrazovnog ciklusa. Predsjednik Unije

studenata Panevropskog univerziteta je takođe član Senata.

Proces odlučivanja na – glasanje = sve se svodi na "kompromis";

Rektor/dekani - "Prvi među jednakima", biraju ih njihove kolege.

Ono što je jako bitno na Univerziteu, da se ne dozvoli korupcija i mito.

- Nezakonito je primanje mita od studenata(?!)

- Izvlačenje novca (legalno, ali nemoralno?!)

- Upisivanje enornomnog broja studenata

- Dodatno naplaćivanje usluga

- 46 -

Ideja «dovedi prijetelja» je odlična. Dovedi prijatelja jednog i imaš popust na školarinu,

dovedi dva i popust je veći, tri ... Od ove školske godine se u upisnu kampanju krenulo

malo drugačije nego prošlih godina. Ali ono što nedostaje, to je lice koje vodi tu

kampanju, nedostaje prepoznatljivo lice koje može da ponudi i da bude zaštitni znak koji

će uvjek reći nešto dobro o Univerzitetu, lice zbog kojeg će ljudi slušati šta se priča o nama. Ove školske godine se nije radio marketing plan, nije se radilo na marketing

aktinostima.

Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske je otvorilo besplatnu telefonsku liniju

na kojoj svi studenti mogu da iznesu sugestije ili primjedbe koje se odnose na rad

univerziteta, kao i da ukažu na evenualne neregularnosti sa kojima se suočavaju studenti.

Ovo za privatne univerzitete – fakultete treba da bude izazov i podsticaj da rade samo bolje. Nezadovoljstvo studenata može da znači samo loše. Na besplatnom broju 080-050-

504 studenti mogu da prijave sve neregularnosti, prevare, prijedloge, zahtjeve... Ova

linija treba da znači da moramo biti najbolji.

Studenti, ali oni stari studenti koji su sada treća – četvrta godina nisu oduševljeni radom

profesora – pedavača na fakultetima Panevropskog univerziteta. Kažu da ne dobijaju puna predavanja koja su se spominjala pri samom upisu. Nemaju praktične nastave i niko

ne vodi računa o njima – nemaju kako to oni sami kažu mentora kroz studiranje, a bilo im

je obećano. Čak i informacije koje dobijaju u studentskoj službi nisu dovoljno iscrpne.

Nedostaje odgovorna osoba za nastavu, predavanja, vježbe, ispite. Kažu sve je na „hoo-

ruk“.

Pod ovim krovom bi trebalo da se nađemo. Pod evropskim visokim školstvom se nalaze obrazovanje i nauka, naš Univerzitet treba da teži da mu glavni i osnovni cilj bude

obrazovanje i nauka. Obrazovanje kao ključ uspjeha, ključ otvaranja novih vidika, to je

- 47 -

osnova i polazište svega, imati dobro obrazovanje. Nauka, naučni skupovi, naučna

istraživanja... Samo se trebamo pronaći u ovoj kući, a ako nas nema na sve moguće

načine pronaći ulaznicu budemo dio Evropsko Visokog Školstva.

Sa porastom obrazovnog nivoa (Bachelor-Master-PhD), raste i udeo istraživačkih aktivnosti.

- 48 -

Šta je to Bolonjski proces? Da li mi stvarno to primjenjujemo? Možda...,, moj odgovor je

ne…, ne dovoljno. U prilog ovog specijalističkog rada ugradila sam opis bolonjskog

procesa tako da se jasno može vidjeti šta je to.

5. Šta je Bolonjski proces? Bolonjski proces naziv je za reformu visokog obrazovanja u Europi, kojoj je osnovni cilj

promicanje mobilnosti studenata i profesora uspostavljanjem tzv. Europskog prostora

visokog obrazovanja do 2010. godine. Zajednička deklaracija evropskih ministara

obrazovanja potpisana u Bologni 19.06.1999.god.

Proces evrointegracije postao je, zahvaljujući iznimnim dostignućima u posljednjih

nekoliko godina, sve stvarnija i relevantnija činjenica za Uniju i njene građane. Očekivano povećanje Unije kao i produbljivanje odnosa s ostalim evropskim zemljama,

daju joj još šire dimenzije. U međuvremenu, svjedoci smo povećane svijesti velikog

dijela političke i akademske javnosti, te javnog mnjenja o potrebi stvaranja savršenije i

utjecajnije Evrope, posebno u izgradnji i jačanju njenih intelektualnih, kulturnih,

društvenih, naučnih i tehnoloških dimenzija.

Evropa znanja danas je prepoznata kao nezamjenjiv faktor društvenog i ljudskog razvoja i

kao važan faktor učvršćenja i obogaćenja pripadnosti Evropi, sposobna da svoje građane pripremi za izazove i osvješćuje ih o zajedničkim vrijednostima i pripadnosti istom

društvenom i kulturnom prostoru.

Obrazovanje i saradnja u obrazovanju prepoznati su kao izuzetno važni za razvijanje i jačanje stabilnih, miroljubivih i demokratičnih društava, posebno imajući u vidu stanje na

jugoistoku Evrope.

Sorbonska deklaracija od 25. maja 1998. godine, utemeljena na takvim promišljanjima,

istaknula je glavnu ulogu univerziteta u razvijanju evropskih kulturnih dimenzija. Naglasila je da je kreiranje evropskog prostora visokog obrazovanja od ključne važnosti

za unapređenje mobilnosti građana i njihovo zapošljavanje, te za sveukupni razvoj

Kontinenta. Nekoliko je evropskih zemalja prihvatilo poziv da se obavežu postići ciljeve zacrtane

Deklaracijom, bilo potpisivanjem Deklaracije, bilo načelnim slaganjem s njenim

- 49 -

sadržajem. Nekoliko u međuvremenu pokrenutih reformi visokog školstva u Evropi

dokazuju spremnost mnogih vlada da djeluju u tom smislu.

Evropske visokoškolske institucije prihvatile su izazov i preuzele glavnu ulogu u

stvaranju Evropskog prostora visokog obrazovanja u duhu temeljnih načela zacrtanih u

povelji Magna Charta Universitatum potpisanoj u Bologni 1988. godine. To je izuzetno važno jer upravo nezavisnost i autonomnost univerziteta osiguravaju sistemu visokog

obrazovanja i istraživanja stalno prilagođavanje promjenljivim potrebama, zahtjevima

društva i napretku naučnih spoznaja. Ovo je djelovanje zacrtano u pravom smjeru i sa smislenim ciljem. Međutim, bolja

usklađenost i usporedivost visokoškolskih sistema zahtijeva neprekidno djelovanje kako

bi se cilj u potpunosti postigao. Trebamo ga pomoći konkretnim mjerama kako bi se

postigli vidljivi koraci naprijed. Sastanak održan 18. juna na kojemu su sudjelovali mjerodavni stručnjaci i naučnici iz svih naših zemalja daje vrlo jasne prijedloge za

inicijative koje treba pokrenuti.

Posebnu pažnju trebamo posvetiti povećanju međunarodne konkurentnosti evropskog sistema visokog obrazovanja. Vitalnost i djelotvornost svake civilizacije može se mjeriti

privlačnošću njene kulture drugim zemljama. Trebamo osigurati da evropski sistem

visokog obrazovanja postane privlačan širom svijeta, u skladu sa našom posebnom

kulturnom i naučnom tradicijom.

Potvrđujući opšta načela zacrtana Sorbonskom deklaracijom, uskladit ćemo svoju

politiku tako da u kratkom vremenu, a svakako tokom prvog desetljeća trećeg

milenijuma, postignemo slijedeće ciljeve za koje smatramo da su od primarne važnosti za uspostavu evropskog prostora visokog obrazovanja i n jegovu promociju u svijetu:

Prihvatanje sistema lako prepoznatljivih i usporedivih stepeni, i uvođenje

suplementa (dodatka) diplomi (Diploma Supplement), kako bi se

unapređivalo zapošljavanje evropskih građana i međunarodna

konkurentnost evropskog sistema visokog obrazovanja.

Prihvatanje sistema temeljenog na dva glavna ciklusa, dodiplomskom i

postdiplomskom. Pristup drugom ciklusu zahtijeva uspješno završen prvi

ciklus studija koji mora trajati najmanje tri godine. Stepen postignut nakon

tri godine smatra se potrebnim stepenom kvalifikacije na evropskom

- 50 -

tržištu rada. Drugi ciklus vodit će ka magisteriju i/ili doktoratu, kao što je

to slučaj u mnogim evropskim zemljama.

Uvođenje bodovnog sistema, kao što je ECTS, kao prihvatljivog sredstva

u unapređenju najšire razmjene studenata. Bodovi se mogu postizati i

izvan visokoškolskog obrazovanja, uključujući i cjeloživotno učenje, pod uslovom da ih prizna univerzitet koji prihvata studenta.

Unapređenje mobilnosti prevladavanjem zapreka slobodnom kretanju, posebno:

1. studentima: dati priliku za učenje, omogućiti im pristup studiju i relevantnim

službama;

2. nastavnicima, istraživačima i administrativnom osoblju: priznati i valorizirati vrijeme koje su proveli u Evropi istražujući, predajući ili učeći, bez

prejudiciranja njihovih statutarnih prava.

3. Unapređenje evropske saradnje u osiguravanju kvalitete u cilju razvijanja usporedivih kriterija i metodologija.

4. Unapređenje potrebe evropske dimenzije u visokom školstvu, posebno u

razvoju nastavnih programa, međuinstitucionalnoj saradnji, šemama

mobilnosti i integriranih programa studija, obuke i istraživanja.

Uvjereni da stvaranje Evropskog prostora visokog obrazovanja zahtijeva stalnu potporu,

nadzor i prilagođavanja novim potrebama. Potpisnici:

Austrija, Belgija (francuska zajednica), Belgija (flamanska zajednica), Bugarska, Češka

Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, M ađarska, Island,

Irska, Italija, Letonija, Litva, Luksembur, M alta, Nizozemska, Norveška, Poljska,

Portugal, Rumunjska, Slovačka Republika, Slovenija, Španjolska, Švedska, Svicarska,

Velika Britanija.

- 51 -

5.1. Šta je ustvari ‘’bolonja’’ (iz studentske perpektive)

(ispitani studenti Panevropskog Univerzi teta “Apeiron” i Banjalučkog Univerziteta) student je u centru zbivanja

cilj je procesa povećati prolaznost, ali se studentima ne smije popuštati

(cilj je rješavanje ''vječnih studenata'')

želi se smanjiti prosjek studiranja

studente stalno treba poticati na aktivnost

rad se stalno treba pratiti i na temelju toga se dodjeljuju bodovi

na kraju godine su studenti gotovi i nema formalnog ispita

nastava bi se trebala odvijati u manjim grupama ljudi

profesor uvijek mora biti na raspolaganju studentima te treba

racionalizirati svoje vrijeme

diplome će biti lakše priznate van Bosne i Hercegovine i Republike Srpske

i lakše će se naći posao

studente se takođe treba podsticati na učenje stranih jezika

velika uloga bolonjskog procesa je nalaganje odgovornosti – i studentima i

profesorima

Kada studentima postavite bilo koje pitanje vezano za Bolonjski proces oni će prvo sleći

ramenima i tek onda početi odgovarati na zadato pitanje.

Ove odgovore sam skupila od studenata Filozofskog i Ekonomskog fakulteta u Banja

Luci i studenata privatnih fakulteta Univerziteta “Apeiron” da bi došla do što tačnijih

podataka. M islim da su studenti i više nego zbunjeni, da ni oni sami nemaju pravu viziju

o studiranju o Bolonjskom procesu.

U prilogu je anketa na koju su studenti Panevropskog univerzieta «Apeiron» dali odgovore i studenti drugih Univerziteta.

- 52 -

17.12.2007.g. Anketa u svrhu izrade specijalističkog rada

1. Kakvo je Vaše miš ljenj e o procesu obrazovanja na Panevropskom Univerzitetu “Apeiron”? a. Veoma dobro b. Dobro c. Loše d. Veoma loše e. __________________________

2. Da li znate koj e studij ske programe Panevropsk i Univerzitet “Apeiron” ima?

a. da b. ne c. ___________________________

3. Da li znate koliko Panevropski Univerzitet “A peiron” ima studenata?

a. da b. ne c. __________________________

4. Da li znate nekoga ko studira na Panevropskom Univerzitetu “Apeiron”?

a. da b. ne c. __________________________

5. Da li znate ko su profesori na Univ erzitetu “Apeiron”,(ugled profesora u stručnim krugov ima i njihov oj angažovanost i

u rješavanju - ne političkih, već stručnih problema u praksi)? a. da b. ne c. ______________________________ d. ______________________________

6. Da li znate nač in na koji se održava nastava i ispiti na “Apeiron” – u? a. da b. ne c. _______________________________

7. Šta mislite kakvu sliku u javnosti ima Panevropski Univerzitet “A peiron”? 1 Veoma dobru 2 Dobru 3 Lošu 4 Veoma lošu 8. Po Vašem mišlj enju kvalitet obrazovnog rada na Panevropskog Univ erziteta «A peiron»? a. Veoma dobro b. Dobro c. Loše d. Veoma loše 9. Ocjenite rad pratećih službi na Panevropskom Univrzitetu “A peiron”? a. 5 b. 4 c. 3 d. 2 e. 1

10. Šta mislite po čemu se “A peiron” razlikuje od drugih s ličnih Univ erziteta – f akulteta? a. ____________________ b. ____________________ c. ____________________

Anketa j e anonimna, a li ukoliko želite, možete se ovdje potpisati_________________________________. Hvala na razumijevanju!

- 53 -

ODGOVOR BR. 1

125%

265%

310%

40%

ODGOVOR BR. 2

188%

212%

6. Rezultati ankete su sledeći: 1.VEOMA DOBRO;

2. DOBRO

3.LOŠE

4 VEOMA LOŠE

Zaključak na pitanje br. 1 ankete:

Mišljenje o procesu obrazovanja na

Panevropskom Univerzitetu Apeiron je

DOBRO. Studenti Univerziteta nemaju jako loše mišljenje, ali ima dgovora da je i loš

proces ovrazovanja. Iz svih rezultata koje sam obradila došla sam do zaključka da je

sveukupno mišljenje studenata dobro, što ne predstavlja opasnost da će loše mišljenje

“procuriti” u javnost, jer slika koju studenti imaju o obrazovanju koje stiču na Univerziteu zadovoljava, ali to ne znači da ne treba da radimo da se taj proces još

poboljša. Dijagram sam po sebi jasno daje viziju stanja.

Na pitanje br.2 Da li znate koje studijske programe Panevropski Univerzitet “Apeiron”

ima, dobili smo sledeći odgovor:

1. DA; 2. NE;

Rezultati su vidljivi na dijagramu. Bitno je da su odgovori da, jer ako

je taj odgovor da, onda možemo

doći do zaključka da naši studenti

mogu da pričaju o nama. Na

univerzitetu ima 15 studijskih

programa i ukupno pet fakulteta i da student npr. sa informatike, kada ga pitate, koji smjerovi imaju na Fakultetu zdravstvene njege, da on zna taj odgovor. Ako zna, onda on

Univerzitet “Apeiron” doživljava kao svoj i da sa tom informacijom on postaje naša

- 54 -

ODGOVOR BR. 3

130%

270%

ODGOVOR BR. 4

198%

22%

hodajuća besplatna reklama – to je uspjeh. To je upravo odgovor koji sam potajno

mislila da će biti negativan.

Na pitanje br 3. Da li znate koliko Panevropski Univerzitet “Apeiron” ima studenata?

1.Da; 2.Ne; Većinski odgovor je Ne! Ta

informacija još nije dospjela u javnost, a

trebala bi. Bitno je da se zna da

Univerzitet Apeiron za još koju godinu

može prestići čak i državni Univerzitet

po broju studenata. Cifra od 3 000 nija mala i trebalo bi da se priča o njoj. To je

ustvari poziv svima onima koji se

dvoume da li da se upišu ili ne. Ova cifra treba da bude dodatak koji će natjerati studenta

budućeg da se njom povede i da mu ona bude garant za dobro studiranje.

Na pitanje br.4 da li znate nekoga ko studira na Panevropskom Univerzitetu “Apeiron”, dobili smo sledeći odgovor:

1. Da; 2.Ne;

Naravno da Da! Uz odgovor na ovo

pitanje slijedio je i dodatni odgovor,

DA, jer me je student i upisao. Po

preporuci studenata „Apeiron“-a

većina je studenata koju su ipsunili

ovu anketu. Kao što smo i rekli, naši

studeni su naš BREND, naša reklama,

naš glavni adut.

- 55 -

ODGOVOR BR 5

177%

223%

ODGOVOR BR. 6

190%

210%

Odgovor na pitanje br 5. koji su dali studenti:

Da li znate ko su profesori na

Univerzitetu “Apeiron”,(ugled

profesora u stručnim krugovima i

njihovoj angažovanosti u rješavanju - ne političkih, već stručnih

problema u praksi)?

M islim da je odgovor jasan, DA! Zašto je ovo pitanje bitno? Zato što

je stručnost, znanje danas na cijeni.

Zato što se cijeni potpis u indexu od “zvučnog” profesora, zato što ime koje nosi

stručnost i znanje ne može a da ne nauči studenta i zato što takav student treba da bude

ponos profesora. Da li je to tako u praksi? To sve zvuči idealno, ali da li taj profesor

stvarno može da napravi stručnjaka, ili mi sebe samo zavaravamo? Prava reklama za

Univerzitet je i ta da na Univerzitetu nastavu za postdiplomce drži predsjednik države, da studenti imaju podršku na nivou države!? Mislim da je to prava reklama za Univerzitet.

Pitanje br 6.,

Da li znate način na koji se održava nastava i ispiti na “Apeiron” – u?

1.Da 2.Ne

Ovo sam pitanje odgvorila kroz

Bolonjski proces, ali samo da

napomenem da je bitno da se zna

da je nastava na “Apeironu”

drugačija i posjećenija od bilo kojeg drugog fakulteta što govori i

ova šema.

- 56 -

ODGOVOR BR. 7

122%

259%

317%

42%

ODGOVOR BR. 8

113%

275%

312%

40%

Jedno jako bitno pitanje za ovaj rad, a to je pitanje br 7., Šta mislite kakvu sliku u

javnosti ima Panevropski Univerzitet “Apeiron”?

1 Veoma dobru 2 Dobru 3 Lošu 4 Veoma lošu

M islim da ovakvi rezultati

ankete izgledaju sasvim dobro.

Da sam ovu anketu uradila prije

godinu dana mislim da bi ova slika javnosti bila jako loša. Ali

sada iz ove perspektive javnosti

mogu reći da sam jako

zadovoljna, jer javnost ima

pozitivno mišljenje o nama. Čak mogu reći da sam očekivala strožije rezulte ankete kada

je o ovom pitanju r iječ. Dobra slika u javnosti znači da smo uspjeli prevazići sve one

nedaće oko vojne prekvalifikacije koje su nam srušile ugled preko noći, da smo ih

prerasli i da smo na najbolji mogući način isplivali iz loše slike javnosti. Da smo sada ti

koji će postavljati standarde i da sada moramo raditi na tome da se takva priča ne ponovi.

Pitanje br 8., Po Vašem mišljenju kvalitet obrazovnog rada na Panevropskog Univerziteta „Apeiron“

1 Veoma dobro 2 Dobro 3 Loše 4 Veoma loše

- 57 -

ODGOVOR BR. 9

12%

214%

325%

442%

517%

Pitanje br.9., Ocjenite rad pratećih službi na Panevropskom Univrzitetu “Apeiron”

Ocjene se nalaze ispod,

što znači da su službe

dobile najviše ocijena 4. Ocijene su od 1-5, što

znači da su studenti

zadovoljni sa radom

službi, a iz ocjena koje

su dali sami možete

pročitati iz tabele rezultate.

Na pitanje br. 10. Po čemu se “Apeiron” razlikuje od drugih Univerziteta i fakulteta?

Većina studenata koji su odgovorali na ovu anketu su studenti koji su se prebacili sa

drugih fakulteta tako da je odgovor na ovo pitanje jako zanimljiv. Odgovori su sledeći:

Razlika je u nastavi, svim studentima se dopada sistem da prvo slušaju i onda polažu

ispit, tj. odmah po završetku slušanja polažu ispit i tako redom, jer kako oni kažu, ispiti se

ne nagomilavaju, i ako student radi redovno može položiti lako ispite.

7. Analiza stanja Panevropskog Univerziteta “Apeiron” i uloge odnosa sa javnošću

U provedenom istraživanju i vremenu provedenom na Univerzitetu došla

sam i do sledećih informacija i nedostataka…

Mimimalna uloga organizacija službi – iako studenti imaju visoko

mišljenje o radu službi, ja kao radnik koji osam sati provede na Univerzitetu ne mogu se pohvaliti organizovanosti službi, jer po mom

ličnom mišljenju kruženje dokumentacije i opis radnih mjesta

nedostaje. Nedovoljno poznavanje učinaka odnosa s javnošću

- 58 -

Percepcija – odnosi s medijima

Ne postoji godišnji komunikacijski plan

Tipski nastup do medija – studenti - profesori

Praktična stručnost kadrova

Organizovane službe (uredi) za PR - Utemeljiti profesionalne službe za odnose s javnošću

Analiza dosadašnjih aktivnosti

Definisati ciljne javnosti Definisati aktivnosti prema javnostima

Priprema materijala za predstavljanje

- Mimimalna ili nepostojeća uloga i organizacija službi - službe koje postoje na

univerzitetu nisu dovoljno organizovane, nema organizacije kod kruženja dokumenata,

nedostaje odgovorno lice. Ne zna se ko odgovara za koji posao, poslovi se delegiraju.

Rješenje: Uvođenjem iso standarda koje je u toku trebalo bi da ovaj problem riješi, jer po

iso standardima je kruženje dokumentacije dovedeno do savršenstva, a da bi dobili iso sertifikat mi moramo da sredimo službe i naravno dokumentaciju.

- Nedovoljno poznavanje učinaka odnosa s javnošću – Na univerzitetu služba za odnose

sa javnošću ne postoji. Ne postoji čak ni marketing služba, marketingom se bavi više

ljudi, ali ništa određeno.

- Percepcija – odnosi s medijima, relativno dobri odnosi sa medijima, ali nedostaje

osoba zadužena za odnose sa javnošću, koja će se baviti samo vjestima o Univerzitetu,

koja vjest treba, a koja ne treba biti u javnosti. Osoba koja će filtrirati informacije i na najbolji mogući način poslati pravu informaciju u pravo vrijeme.

- Tipski nastup do medija- Nedostaje obučavanje ljudi koji treba da nešto kažu u javnosti.

Lično sam bila u više situacija da izađem u medije i nešto kažem, ali nikada nisam dobila nikakvo upustvo već sam sama morala da smislim šta reći. Opet napominjem da nema

odgovorne osobe koja će pripremiti i napisati govor za javnost. NEM A SLUŽBE ZA

ODNOSE SA JAVNOŠĆU - Edukacija prvi koraci: trening medijskog nastupa, priprema komunikacijskog plana.

- 59 -

- Da li je ova slika koju sam pronašla na internetu oslikava stvarno stanje u Bosni i

Hercegovini. Da li ovako izgleda Visoko obrazovanje? Pogled na ovu sliku me plaši,

bojim se da je realnost tu negdje. Borba protiv ove surove realnosti trebalo je davno da

počne. Da li smo iznad svega ovoga i da li smo naš Univerzitet postavili na višu

stepenicu to treba vrijeme da pokaže. M islim da ovakvu sliku javnost ne smije da vidi, ovako se ne smijemo pokazati. Jer mi to ne treba da budemo. Sav mogući trud treba da se

uloži da bi naš Univerzitet popeli na stepenicu više, da se sam izdvoji iz ove istine. M i ne

treba da budemo ovakvi. Nama je bitan stručnjak koji će biti na ovom tronu, koji je svojom zaslugom i učenjem izborio se da stvori uslove da dođe do novca radom, radom i

samo učenjem, a ne novcem. Novac je usputna olakšica koja će Vas dovesti do pravog

Univerziteta, do kuće nauke, učenja. Da od Vas napravi stručnjaka koji će znati da stane

iza svojih postupak. Bitno je da se shvati da se škola ne kupuje kao što javnost misli. M i treba da dokažemo da to, da demantujemo ovu sliku. (slika 1.)

Slika1.

Univerzitet

Fakultet Fakultet Fakultet Fakultet

- 60 -

8. Procesi odnosa sa javnošću na „Apeiron“ - u

Uticaj na reformu Visokog obrazovanja, ali to znači promjenu našeg

mentaliteta, običaja i oslobađanje od predrasuda, što prevedeno znači jako

težak zadatak.

Zajednički nastup prema M inistarstvu prosvjete i kulture (Studenti i

profesori)

Utemeljiti stalne i brze kanale dvosmjerne komunikacije sa Ministarstvom

Donatorstva – objaviti na sva zvona, mi smo ti dobri, p lemeniti ljudi koji

pomažu drugima

Sponzorstva bitnijih događaja (npr. Sponzorstvom predastave Hamlet

postiglo je pozitivnu sliku u javnosti), malo češće i žustrije i pametnije u tu kampanju.

Koji su to strateški ciljevi odnosa sa javnošću?

Utemeljiti i zadržati željeni ugled

Osigurati kredibilitet vlastitih odluka nezavisnim mišljenjem

Steći potporu ciljnih javnosti

Stvoriti i zadržati pozitivan publicitet Osigurati stalni nivo dvosmjerne komunikacije (Ministarstvo

pros vjete i kulture, Ministarstvo nauke i tehnologije, studenti

sadašnji, budući…, od svih njih mi trebamo povratnu informaciju)

Dati podršku svim projektima na Univerzitetu radi prikupljanja

dodatnih sredstava

- 61 -

7.1 Ciljne javnosti

Poslovna javnost

vodeće domaće f irme

vodeće strane firme u BiH

vodeći investitori

Ovaj moj izbor poslovne javnosti je nephodan iz razloga budućeg zaposlenja studenata.

U prilogu sam navela razmišljanja studenata koji su iskreno rekli da je jako teško doći do

zaposlenja, a još teže ako je ta vaša diploma sa privatnog fakulteta. Iz toga razloga naša

poslovna javnost mora da bude ciljna javnost.

Korisnici usluga

Na pitanje, ko su korisnici naših usluga, ko je naš vjerni potrošač, potrošač nešeg

"proizvoda" :

studenti

studentska udruženja

različite sekcije studenata

Fokus treba da budu studenti, studentska udruženja... Cilj mora da bude što veći broj

studenata, ne upisanih na Univerzitet, već što veći broj diplomiranih kvalitetnih

stručnjaka koji će samim tim biti stručnjaci za koju će se boriti ova ciljna javnost koju

sam navela i naravno međunarodna javnost koja će "oberučke" prihvatiti naše studente

na doškolovavanje. To je naš cilj. Istorija razvoja univerziteta pokazuje da dešavanja (glasine) koja nas prate nisu u vezi sa kvalitetom diplomiranih

stručnjaka, već sa društveno-ekonomskim uslovima u kojima univerzitet djeluje …

Podrška studentskih udruženja i raznih sekcija studenata.

- 62 -

Međunarodna javnost

univerziteti

studentska udruženja

odjeli za odnose s javnošću

ŠEMA KOJA POKAZUJE KAKO NAŠ UGLED DJELUJE:

ZAPOSLENI

STUDENTI

INVES TITORI

MED IJI

Evo i nekoliko informacija sa internet foruma koje sam pronašla u svrhu izrade ovog

specijalističkog rada. Komentari na temu Privatno Visokoobrazovanje u Republici

Srpskoj, Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji.

9. Mišljenje javnosti, komentari sa interneta

- U normalnom svijetu privatni fakultet nema isto značenje kao i kod nas. U

normalnom svijetu ljudi jedva čekaju da svoju djecu upišu u privatne škole i fakultete, jer će tamo dobiti tretman za koji plate. Kod nas privatni fakultet najčesće znači - ne

učiti ništa! Iz tog razloga je nekako neprikladno praviti poređenje te dve vrste u stanova

u Srbiji. Na državnom fakultetu se uglavnom ubijaš od učenja, na privatnom imaš

bogatog tatu. Ne bih željela da uvrijedim nekoga ko je eventualno na privatnom fakultetu, izuzetka uvek ima, ali svi znaju da stvari jednostavno stoje tako kako stoje.

- Na državnom fakultetu se uglavnom “ubijaš” od učenja, na privatnom imaš bogatog

tatu. Tačno. Privatnim fakultetima je glavno da uzmu lovu. Imam nekoliko

PRIVLAČI BOLJE KADROVE, MOTIVACIJA POVEĆAVA INTERES ZA UPIS SMANJUJE TROŠKOVE KAPITALA, PRIVLAČI INVESTICIJE STVARA SKLONE OBJAVE

- PODRŠKU JAVNOSTI

- 63 -

prijatelja/ica koji studiraju na različitim privatnim fakultetima i kod svih, ama baš kod

svih, ispiti se polažu resavski, a neki čak i javnim stavljanjem knjiga na sto i

prepisivanjem odgovora iz istih. Naravno, uslov je da si tu knjigu kupio od profesora

kod koga polažeš. U protivnom, ne gine ti padanje, pa makar znao sve od prve do

poslednje stranice. Usmeni ispiti su retki, a i kad ih ima, zahtjevano znanje je na niskom nivou.

- U vreme kada sam ja studirala, privatnih fakulteta nije ni bilo!

Danas, kada ih ima, pa, mislim da je to stvar lične procene. Ako neko želi da stekne znanje, nebitno je na kom je fakultetu, da li državnom, ili privatnom. Mnogi profesori

koji predaju na državnim fakultetima, to isto rade i na privatnim.

Možda je privatni fakultet bolja opcija, utoliko što su profesori bolje plaćeni, pa više

vremena posvećuju studentima. Ne mora da znači, ali tako bi trebalo da bude... Bar je

tako u “belom” svetu.

Kakvo je vaše mišljenje o privatnim obrazovnim institucijama? Da li zaista mislite da su

oni lošiji ili možda bolji od državnih fakulteta, po kojem osnovu? Da li su laksi kao sto se

prica? Kakva je mogucnost zaposlenja po završetku ovakvog fakulteta? Posebno neka se

jave oni koji već jesu na nekom od privatnih fakulteta?

- Nisam na privatnom, ali jedan od mojih najboljih drugova jeste... On je na onom

Apeiron.. I sad.. Njima su obećavali džaba knjige, ali "mauna" , morali su samo

kupovati.... Mada neka predavanja im šalju kući na mail... Sretnem ga jednom u gospodskoj, kaže imao sad neki ispit, nije siguran hoće li proći..

Nakon par dana šalje poruku, idemo na cugu, dobio sam desetku...

Prije par dana imao je drugi ispit, napisao dvije formule (uz pomoć profesora), dobio

sedmicu... Imaju predavanja dva puta sedmično, mislim po 3 sata i to je to...

Imam drugog druga, on je na onom BLC čini mi se i oni su dobijali džaba knjige o

detaljima ga nisam pitao.

- 64 -

- Ono sto sam imao prilike da vidim mi se nije svidjelo.

Više manei isti profesori kao na državnim fakultetima, al` ponašanje kad odu na

privatni.... Tamo su svi nasmijani, lepršaju, sve podsjeća na hipi komunu,

ispiti su laganica, profesor pomaže, može doći i neko drugi umjesto tebe niko ne

provjerava, ako ti se ne sviđa zadatak pitaš za promjenu,.... jednom riječcju k o vrtić samo me zanima danas sutra šta će ovakvi strucnjaci da prave.

- Što se tiče fakulteta gdje predaju profesori s Prava, to je samo suptilniji način

kupovine diploma. Evo kako - student koji ide redovno na Pravo, upiše se vanredno na neki od koledža, plati tamo šta treba i položi ispit iz prve kod tog istog profesora kod

kojeg na državnom nije mogao položiti godinu dana. Tako za nekoliko mjeseci očisti

godinu, da uslov za sljedeću, vrati se na državni fakultet gdje mu se ti ispiti naravno

priznaju i uskoro postane diplomirani pravnik... Užas.

- Evo sta je rekao profesor Ćelić (matematičar), u neobaveznom razgovoru sa

sudentima za vrijeme časa (što mu inače nije običaj) - "Privatni fakulteti su cirkus - vi

znate kako sam ja strog i kako ne tolerisem vaše greške na ispitima: na privatnom

fakultetu sam prinuđen da zažzmirim na jedno oko, pa ostavim asistentu da pregleda

zadatke i usmene i da donese konačcnu ocjenu, a ja samo potpišem, jer znate sta bi se

desilo kad bih ja pregledao te radove."

- Pa evo samo jedan primjer. Kada se održavao konkurs za rad u Komerijalnoj banci,

nakon što su svi došli. Predstavnik banke je rekao: "Svi koji imaju diplome privatnih

Fakulteta neka odmah izađu napolje, nemamo šta razgovarati". Ali recimo bilo je par

emisija na tv-u i ni na jednoj privatni fakulteti nisu prikazani u pozitivnom smislu, što naravno stvara negativnu sliku u javnosti. Što opet dolazimo do direktora i ove

prethodne rečcenice.

- Po meni na privatne fakultete bi trebali ići djeca koja " imaju utabane staze". Znači

završiš za pravnika, u zagarantovanom roku od 3-4 godine. I radiš kao pripravnik kod

roditelja u firmi nakon 2 godine završio si taj dio i mozeš raditi kao pravnik. Nisam baš

- 65 -

najbolje upućen u pravnike ali mislim da nakon završenih studija moraš stažirati 1-2

god.

- Jos nešto, lično ja idem na 2 fakulteta. Ekonomski državni i pored njega idem na

Cisco akademiju, više je akademija nego fakultet rekao bih, ali nema prevelike razlike,

radiš testove, imas 4 semestra, plaćaš kao privatini itd... Sad na ovom privatnom,

gledajući profesora, njemu je cilj da ja položim semestar kako bih mogao uplatiti

školovanje za drugi itd... Da li ću ja to svojim znanjem ili prepisivanjem, to njega ne

interesuje. Ja sam upisao ovaj drugi fax, samo da bi imao neki" +" u odnosu na ostale pri prijavi za posao jer nemam nikakvu vezu. Problem je što ja i kada položim neću

imati znanje koje ću steći "mučeći" se na državnom. Istina je da je to znanje

preopširno, ali na neku stranu, bolje i to nego da završim fakultet bez ikakvog znanja.

Ovo ne kažem za sve one koje završe privatni, već za veliki % -ak koji su upisali samo

zbog diplome, a ne zbog znanja.

- Gledajući sajtove privatnih fakulteta, svi obećavaju "kule i vile" ali prošto je

nemoguće da svi u tome uspiju. Mislim da će iz ove svaštarije koja trenutno postoji

opsati jedan ili dva fakulteta koji će biti na "dobrom glasu" ali pitanje je da li će i tad

biti jednako tretirani kao neki drzavni fakulteti iste usmjerenosti. Isto tako mislim da

nas za 10 godina niko neće pitati da li je privatna ili državna diploma već koliko imamo

iskustva, šta znamo da radimo i koliko smo dobri u tome .

- Npr. U SAD postoji jako puno privatnih fakulteta/škola i svi imaju regularnu dozvolu za rad ali isto tako postoje i razne ustanove i udruženja koja objavljuju spiskove

"dobrih" i "loših" fakulteta jer većina istih ima prefiks "tvornica diploma".

Tu postoje neke smjernice u raspoznavanju fakulteta kao što su:

- kriterijumi prilikom upisa

- kvalifikacioni ispiti

- strucnost/iskustvo profesora

- 66 -

- cijena ( ukoliko je neki fakultet previše jeftin ili previše skup)

- pristunost na predavanjima

.. itd.

Nije teško zaključiti da ni jedan naš privatni fakultet ne bi ovdje dobio prolaznu ocjenu.

- U našem slučaju bilo bi idealno da se svi udruže i naprave JEDAN privatni

univerzitet i nekoliko fakulteta unutar njega, angažuju najbolje profesore postave

kvalifikacione ispite i jasno definisane KRITERIJUME upisa, pa i ako treba uduplaju cjenu jedne godine studija (trenutno je 2500-3000 KM osim na komunikologiji gdje je

5000) i da iz te ustanove izlazi elita koja će biti ponosna na svoju diplomu.

- Smatram da ako neko može da izdvoji 3000 KM za jednu godinu školovnaja - sigurno može i 6000KM, ukoliko zna da je to PRAVA STVAR jer obrazovanje je najvažnija

investicija u životu. Isto tako smatram da privatni fakultet treba da postane jedna vrsta

privilegije koja ne treba da bude dostupna svakome, ali zato treba da pruža vrhunsku uslugu.

- Milion za i milion protiv ... činjenica je da naš državni univerziet mrtav, takođe

činjenica je da je budućnost u privatnim fakultetima, nažalost kao što kaže prof. Šijakovic kod nas su ti privatni fakulteti pijačnog mentaliteta, javna tajna je da je

Romano na državnim fakultetima proganjao studente kao “bog đavola” na matematici,

a na njegovom privatnom kriterijumi su jako jako niski, preko testova odradiš i eto ti

ocjene ..., e sad glupo je biti jednostran pa sve stavljati na nož, ima tu i dobrih stvari npr. BLC daje online nastavu što je jako pohvalno..., ali bio fax državni ili ne,

privatnici traže što kvalitetniju radnu snagu, ako znaš posao raditi svagdje si dobro

došao, a ako ne, džaba ti diploma ma kog fakulteta bila...

- Definitivno privatni fakultet.... Ali kada su oni u pitanju čovjek mora da bude i više

nego oprezan i pazljiv. Ja lično sam se opredjelila za privatni fakultet, ne kajem se ni u

jednom momentu i vrijedno je svake pare koju sam dala...

- 67 -

10. Zaključak

Lijepo je raditi na području odnosa s javnošću. Uprkos različitim mišljenjima o pravim

koristima ove struke, činjenica je da odnosi s javnošću još nikada nisu bili tako cijenjeni

kao danas. Rijetke su profesije koje bilježe takav brzi rast kao public relations i to ne samo u BiH, Srbiji i regiji Jugoistočne i Srednje Europe, nego i u čitavom svijetu. Ali

ipak - biti stručnjak za odnose s javnošću danas je teška zadaća.

Kako kaže jedna definicija koju sam pronašla na internetu, "PR" je umjetnost da se ljudima ponude razlozi da ubjede sami sebe", to bi bio jedan od osnovnih zaključaka

koji sam izvela nakon ovog specijalističkog rada. Proučavajući i radeći ovaj rad, mogu

slobodno da kažem da su odnosi sa javnošću neophodni za svaku ozbiljniju organizaciju

koja želi da se o njoj govori i koja želi da svoj rad prikaže javnosti, a to je moguće samo uz rad ljudi koji su sposobni i spremni da istinu prenesu sa najboljim mogućim

naglaskom da se dopadnu ljudima – kupcima. PR menadžer kaže da firma koja ne

kontaktira sa medijima kao da ne postoji. Univerziteti treba da prate promjene, atmosferu. Vlade se mijenjaju, ali Univerziteti

ostaju. Treba se zapitati da li imamo vremena za razmišljanje? Ima jedna izreka koja

opisuje takvo stanje: "Dinosari su bile moćne životinje, ali su

propustile da primjete da se uslovi za opstanak mijenjaju"; Ove

definicije se trebamo držati i otvoriti sva vrata ka unapređenju, ka promjenama, jer ako to

ne učinimo platićemo cijenu našeg nečinjenja i neučenja.

“Kada je Adam sreo Evu, dogodio se odnos. Iza toga je usledio nesporazum. I u svakom

društvu, bez obzira kako malo ili primitivno bilo pojavljuju se problemi u komunikaciji

koji se moraju riješiti. Tim se bavi PR, izgrađuje i poboljšava međuljudske odnose”!

Dakle, nije prioritet povećanje prodaje ili zarade kao u marketingu, već jačanje ugleda,

koji opet dugoročno može omogućiti i veću zaradu.

LINKOLN: “Možete varati malu grupu ljudi dugo vremena, veću grupu ljudi malo vremena, ali ne možete

lagati sve dugo vremena.

- 68 -

11. Lite ratura

1. Otkačena ekonomija, S tiven D. Levit, i S tiven Dž Dabner; Mono i Manana,

2005.g. Novi Sad

2. Lateralni marketing, Filip Kotler, Fernando Trais de Bes, Asee 2003.g.Novi Sad

3. Kako prodati snijeg eskimima, Osnovi uspješne prodaje - Mr S aša Petar

izdavač Poslovne komunikacije

4. Kako da dođete do ideja, autor Đek Foster

5. 187 ideja kako pridobiti kupce iz okoline, Žak S tokar

6. Marketing, Philip Kotler, Novi S ad 2001.g.

7. 10 S mrtnih grijehova, Filip Kotler, Novi S ad 2001.g. 8. Statut Panevropskog univerziteta “Apeiron” 2006.g.

9. Ponašanje potrošača, Leon G.S chiffman, Leslie Lazar Kanuk, 2000.g.

10. Fanky business, Kjel A. Nordstrom i Jonas Riderstrale, Fanki kapital igra

kako talenat svira, Plato, Beograd, 2004.g.

11. Philip Kotler, Upravljanje marketingom, Zagreb, 1988.g.

12. The Essentials of Public Relation, Sam Black, 1997.g.

www.banjalukaonline.com

www.fakultetpim.com

www.toinf-tz.com

www.blc.edu

www.poslovniforum.com

www.wikipedija.com

www.millercenter.virginia.edu

www.posao.hr

- 69 -