OBLICI RADA U NASTAVI

DidaktikaFilozofski fakultet u Puli

dr.sc. Elvi Piršl

1.TEMELJNI NASTAVNI OBLICI RADA

• U didaktici razlikujemo sljedeće nastavne oblike:

frontalni rad, rad u skupinama, rad u parovima, i individualni oblik nastavnog rada.

1.1.Frontalni oblik nastavnog rada

• U neposredno (direktno) ustrojenoj nastavi najčešće se primjenjuje frontalni (zajednički, kolektivni) oblik nastavnog rada. U frontalnom radu jedan nastavnik neposredno poučava zajednički sve učenike (u skupini, odjelu i odjeljenju). Nastavnik je u direktnom odnosu s učenicima i nastavnim sadržajem, odnosno on je posrednik između nastavnog sadržaja i učenika.

• Frontalni oblik rada osobito odgovara psihofizičkim sposobnostima učenika mlađih odjela osnovne škole. Iako je takav oblik rada prevladavao u staroj školi, zbog ekonomičnosti se i danas zadržao kao najčešći nastavni oblik rada.

• Svim učenicima osigurava istodobno motrenje, prenošenje poruka, sustavno ponavljanje, utvrđivanje znanja i razvitak njihovih sposobnosti.

• Najpogodnija primjena frontalnog oblika rada je u na uvodnim satima. Frontalni rad je posebno pogodan za korištenje filma, CD, TV emisija itd. u nastavi.

1.1.1. Nedostaci frontalnog oblika rada

• Najčešći nedostaci frontalnog rada su:

zapostavljanje individualnih osobina učenika; nastava se prilagođava tzv. «prosječnom» učeniku, koji zapravo ne postoji, pa ona ne zadovoljava potrebe ni mogućnosti natprosječnih učenika a uopće je ne mogu pratiti oni koji za tim prosjekom zaostaju (po sposobnostima, predznanju, ritmu rada itd.);

ograničavanje komunikacije između nastavnika i učenika jer nastavnik može poslati informaciju svim učenicima, ali je ne može primiti od svih učenika;stalnom primjenom frontalnog rada oblikuje se u razrednom odjelu ozračje predavaonice i slušaonice u kojoj nastavnik predaje a učenici slušaju. Nastavnik se trudi da učenici dobiju sve gotovo, prerađeno, što u učenika oblikuje psihologiju gotovanstva.

1.2. Rad u skupinama

• Temelji se na zajedničkom radu triju do šest učenika na rješavanju određenih zadataka tijekom nastave.

1.2.1. Vrste radnih zadataka

istovrsni – nediferencirani rad u skupinama (sve skupine obavljaju isti zadatak, ali se unutar svake obavlja podjela rada prema složenosti zadataka);raznovrsni – diferencirani rad u skupinama (svaka skupinama dobiva posebni zadatak, dio nastave jedinice ili teme);rad u ciklusima – skupine rade na različitim zadacima, u predviđenom vremenu izmjenjuju zadatke, sve dok svaka skupina ne uradi sve zadatke. 

1.2.1. Temeljne etape rada u skupinama

• Nastavni rad u kojem dominira rad u skupinama odvija se po etapama, koje metodičari različito određuju iako većina ističe tri temeljne etape/faze:

• uvodni dio – dogovor o radu – zajednički je za sve učenike, u njemu se provodi sadržajna i psihološka priprema za rad, upoznaje se program rada, formiraju skupine, zadaju zadaci rada, odlučuje o načinu rada, pripremaju izvori znanja, itd.

Glavni dio rada – rad u skupinama - odvija se kao samostalan rad učenika u skupinama na temelju podjele rada unutar same skupine, dok nastavnik samo pomaže učenicima u svladavanju određenih teškoća. Tijekom rada u skupinama važno je da učenici obave podjelu rada unutar skupine, dogovore se o radu, prikupe odgovarajuće podatke, vode bilješke, provedu raspravu i pripreme izvješće skupine.

Završni dio – uopćavanje - obuhvaća skupna izvješća, raspravu o njima u razrednom odjelu i nastavnikovo uopćavanje rada (dodatna tumačenja, dopunjavanje izvješća, zadavanje dodatnih zadataka i sl.). Uopćavanje rada posebno je važno pri ustrojavanju raznovrsnog rada u skupinama.Kako svaki nastavni rad valja zaključiti provjeravanjem njegove djelotvornosti, navedenim dijelovima nastavnog rada treba dodati etapu provjeravanja učinkovitosti nastavnog rada.

1.2.2. Prednosti rada u skupinama

• Rad u skupinama ima niz prednosti, kao:

neposredan odnos učenika s izvorima znanja, i s ostalim učenicima u skupini,razvijanje radnih sposobnosti,individualizirani rad u skupini.

1.2.3. Nedostaci rada u skupinama

• To su:složenost ustrojavanja rada u skupinama; dugi uvodni dio i općenito velik utrošak nastavnog vremena, pa tim oblikom rada treba obraditi važne nastavne sadržaje;često nesnalaženje učenika, posebice pri usvajanju same tehnike rada u skupinama, tako da ne uočavaju bitne sadržaje.

u stalnim učeničkim skupinama dominiraju bolji učenici, čijim se rezultatima rada koriste slabiji učenici, što uzrokuje njihovu pasivizaciju u radu. Rad u skupinama zahtijeva suvremenu razrednu učionicu s namještajem koji se brzo može prilagoditi radu u skupinama; potrebna odgovarajuća oprema za praktičan rad učenika, mnogo različitih izvora znanja;ali i spremnost i spretnost nastavnika da osigura materijalne preduvjete za takav rad.

1.3. Rad u parovima

• Temeljna oznaka rada u paru jest to da dva učenika zajednički obrađuju jedan problem, bilo u nastavi, bilo izvan nje. Radeći u paru, učenici se lakše sporazumijevaju i surađuju.

• Radom u paru učenik se osposobljava da svoj rad uspoređuje s radom drugog učenika, da pažljivo sluša svog sugovornika, da uspoređuje svoje sposobnosti sa sposobnostima svog para, da se brzo odluči u svladavanju teškoća.

• Učenici u paru udružuju svoje znanje i sposobnosti, zajednički su odgovorni za učinak svog rada. Učenike u taj oblik rada valja uvesti postupno i sustavno.

1.3.1. Vrste rada u paru prema sposobnosti učenika

• Razlikujemo instruktivni i zajednički rad u paru.

Instruktivni rad u paru - bolji učenik pomaže slabijem u stjecanju i provjeranju znanja.

Zajednički rad u paru - učenici u paru traže rješenje ili svaki radi samostalno a zatim zajednički raspravljaju o obavljenim zadacima i predlažu rješenje.

• Pri sastavljanju parova učenika uvažavaju se različti stavovi, kao:

• mjesto sjedenja, slobodan izbor pojedinca, dogovor učenika, školski uspjeh, učeničke sposobnosti, osobine učenika, itd.

1.3.2. Vrste rada u paru prema vrsti radnih zadataka

• Razlikujemo sljedeće radove u paru:

svi parovi rade isti zadatak,svaki par radi poseban zadatak, skupina parova radi na istom zadatku.

• Nastavni rad u kojem se radi u parovima obuhvaća:pripremanje učenika,upoznavanje s uputama za rad,rad parova na rješavanju zadataka,izvješće parova o urađenom,završni rad – provjera učinkovitosti rada.

1.3.3. Nedostaci rada u parovima

• Najčešći nedostaci su:

ograničena suradnja na samo dva učenika;

moguća pojava suparništva i izbijanje sukoba, tenastavnikovo otežano praćenje rada svih parova.

1.4.  Individualni rad

• Individualni rad je rad u kojemu svaki učenik radi samostalno.

• Prednosti su individualnog rada to što je učenik doveden u neposredan odnos s nastavnim sadržajem.

• Učenik razvija svoju samostalnost, stječe samopouzdanje i razvija svoje stvaralačke sposobnosti, a uspjeh u učenju ovisi o njemu samom.

• U takvom radu nema suradnje s ostalim učenicima, već samo povremeno s nastavnikom, bilo radi dodatnih uputa ili nadzora.

• Individualnim radom se učenici uvode u samostalan rad koji im omogućava da razvijaju svoje sposobnosti.

1.4.2. Vrste individualnog rada

• Postoje:istovrsni – nediferencirani zadaci, raznovrsni – diferencirani zadaci, prilagođenim mogućnostima i potrebama svakog učenika.

• U istovrsnom radu svi učenici rješavaju samostalno iste radne zadatke, a primjenjuje se za usvajanje temeljnih nastavnih sadržaja.

• On nije stimulativan jer su takvi zadaci prelagani za učenike s natprosječnim, a preteški za učenike s ispodprosječnim sposobnostima.

• Raznovrsni individualni rad prilagođen sposobnostima skupine učenika u kojemu pojedine skupine dobivaju različite radne zadatke.

• Individualan rad postaje individualiziran kada svaki učenik rješava zadatak koji odgovara njegovim sposobnostima, tempu i načinu rada.

1.4.3. Metodički postupak pri primjeni individualnog rada

• Obuhvaća:

pripremanje učenika sa samostalan rad – motivacijapodjela nastavnih listićasamostalan rad učenika uz nadzor nastavnikaizvješće učenika o urađenomzavršni rad – provjera učinkovitosti rada.

1.4.4. Prednosti i nedostaci individualnog rada

Prednosti – razvijanje sposobnosti, samopuzdanja i stvaralaštva.

Nedostaci - nemogućnost govorne suradnje s ostalim učenicima i nastavnikom, otuđivanje od rada kad se naiđe na poteškoće, zatvaranje u sebe, jačanje individualnosti, mala učinkovitost pri obradi novih nastavnih sadržaja, i dr.