RODITELJSTVO

Doživljaj roditeljstva- odlučivanje za djecu, rađanje djece, preuzimanje roditeljske uloge,

skrbi i brige i svi namjerni postupci, aktivnosti i ponašanje koje roditelj provodi kako bi

osigurao sve te ciljeve, odnosi koji se ostvaruju između djeteta i roditelja, tj. roditeljski

odgojni stil. Pojam «roditeljstvo» je nov pojam, prije je podrazumijevao «majčinstvo». U

prilog dokaza o promjenama tradicionalnih obiteljskih vrijednosti govori ponajprije

dobrovoljno odustajanje od roditeljstva. Mnogi bračni parovi se odlučuju na život bez djece,

najčešće zbog žrtvovanja vremena, osobne slobode i osobnog napredovanja, a to najčešće

rade visoko obrazovani, jedinci, netradicionalisti, nereligiozni.

Vrijednost roditeljstva kao normu potvrđuju posljedice prisilnog odustajanja od roditeljstva.

Ono je određeno kao posljedica nemogućnosti začeća ili uspješnog završetka trudnoće. Kod

neplodnih parova osobito je izraženo kod žena kod kojih se majčinstvo smatra glavnom

oznakom ženstvenosti. A roditeljstvo utječe na razvoj i mijenjanje odraslih pojedinaca.

Roditeljsko zadovoljstvo obuhvaća: zadovoljstvo odnosom dijete-roditelj, zadovoljstvom

vlastitom uspješnošću kao roditelja i zadovoljstvo potporom bračnog partnera.

Zahtjevi i stres roditeljske uloge sastoji se od vanjskih pritisaka na pojedinca da trajno

ostvaruje roditeljsku ulogu u skladu s očekivanjima i normama sredine i unutarnjeg doživljaja

pojedinca da nije u mogućnosti ispuniti zahtjeve prema vlastitim očekivanjima i normama.

Subjektivna roditeljska kompetencija jest roditeljev osjećaj koliko je uspješan kao roditelj.

UTJECAJI DJETETA I OKOLINE NA DOŽIVLJAJ RODITELJSTVA

Prvi snažan trajni osjećaj majke nakon rođenja djeteta je osjećaj ugroženosti roditeljske

kompetencije i zadovoljstva zbog povećanog opterećenja da se zadovolje društvene i osobno

definirane uloge. Od kontekstualnih čimbenika, najvažnija je kvaliteta bračnih odnosa prije

rođenja djeteta jer majke koje pokazuju znakove bračnog hlađenja prije rođenja, pokazat će i

znakove manje roditeljske kompetencije. Značajke roditelja prije rođenja djeteta također

djeluju na doživljaj roditeljstva, kao i same značajke djeteta.

Kod novorođenčadi osobito je važan temperament, tj način reagiranja na vanjske događaje.

Dijete teškog temperamenta povećava roditeljski stres i smanjuje osjećaj roditeljske

kompetencije. U djetinjstvu su utjecaji djece manji nego u dojenačkoj dobi. U adolescenciji je

pubertet označen kao prekid dobrih odnosa između djeteta i roditelja.

UTJECAJI SUBJEKTIVNOG OSJEĆAJA RODITELJSKE KOMPETENCIJE

Pod utjecajem doživljaja roditeljstva mijenja se i bračno zadovoljstvo. Pozitivan subjektivan

doživljaj kompetentnog roditeljstva utjecat će na učinkovitost njihovih postupka i samim time

povoljno djelovati na razvoj djeteta.

1

RODITELJSTVO, MAJČINSTVO I OČINSTVO

Privrženost je čvrsta emocionalna povezanost između majke (skrbnika) i djeteta, a ostvaruje

se u nekoliko razdoblja: u razdoblju predprevrženosti(prvih 6tj.) dijete zahtijeva potrebe za

oralnim i tjelesnim kontaktom(zagrljaj,maženje,hranjenje). Za razdoblje nastanka privrženosti

(od 6tj do 6mj) tipično je vezivanje djeteta za jednu osobu,majku. Za razdoblje jasno izražene

privrženosti (od 6 do 18 mj) tipično je snažno vezivanje za majku i strah kad majka napušta

prostoriju. U razdoblju recipročnog odnosa(između 18 i 36mj) smanjuje se strah kad majke

nema i dijete se postupno ulazi u širu okolinu.

Majčino ponašanje koje pomaže djetetu u razvojnom zadatku jest osjetljivost i reagiranje na

dječje potrebe, a njezina nametljivost, pretjerano poticanje, nezainteresiranost i indiferentnost

bit će smetnje tom razvoju. Senzitivno majčinstvo je odgovaranje na dječje potrebe,

iskazivanje pozitivnih emocija, upućivanje govora djetetu, gledanje djeteta… Najuže

povezano s uspostavljanjem kvalitetne privrženosti jest pitanje odbijanje od prsiju, što se ne

odnosi samo na prestanak dojenja nego i na društveno sazrijevanje.

Majčinstvo je najvažniji izvor osobnog identiteta i mjerilo ženstvenosti, mnogo snažniji od

bračnog statusa ili profesije. Mnogo je izraženije od očinstva. Ono donosi osjećaj ispunjenja,

ali i ekonomskog tereta, ograničenja slobode i podređenosti. Broj radnih sati majke zaposlene

izvan kuće se pokazuje kao značajna odrednica majčine uključenosti i sve to skupa utječe na

kognitivne i društvene rezultate razvoja djece. Njega, zaštita i odgoj djeteta različiti su za

majke u različitim društvenim uvjetima i obiteljskim odnosima. majčin specifičan odnos

djetetovu odgoju ponajprije je utjecaj na djetetovu sposobnost emocionalne regulacije.

Očevo ponašanje usklađenije je s djelovanjem i zadacima sustava roditelj-dijete i sustava

igra-partner. Dakle, očeva uloga je manje usmjerena na uspostavljanje socijalno-emocionalnih

odnosa, a više na igru, podučavanje i poticanje na neovisno istraživanje.

Otac doživljava roditeljstvo drugačije nego majka, ponajprije zbog samog manjeg društvenog

pritiska da se postane ocem. U novije vrijeme se postupno povećava očeva uključenost,

osobito mlađih očeva. Obrazovaniji očevi se više i kvalitetnije bave djecom. Očevi su mnogo

manje od majki uključeni u brigu do 3.god.djeteta, a povećava se s dobi djeteta, a najveća se

promjena događa na prijelazu iz predškolskog u školsko doba. Djeca koja imaju

zainteresiranog oca pokazuju manje problema u ponašanju, manje su izložena oblicima

rizičnog ponašanja, manje markiraju i napuštaju školu i imaju veće obrazovne ambicije.

Osobito je važno i otkriće tzv.odgođenog učinka očeve uključenosti, tj. da očevo bavljenje

djetetom prvih 30 mj. Znatno utječe na djetetovu inteligenciju u kasnijem djetinjstvu.

2

Suvremeni pojam roditeljstva shvaća se kao ravnopravno roditeljsko partnerstvo. Odbijaju

tradicionalne društvene pritiske, uvriježene stereotipe očinstva i majčinstva i rodno

podijeljene radne uloge u kući i izvan nje.

Odgojni ciljevi i roditeljske vrijednosti jesu ciljevi koje roditelji žele postići u razvoju svoje

djece. Opći ciljevi postoje u svim kulturama, a to su preživljavanje i zdravlje djeteta, da se

osamostali, da bude sretno.. Odgojni ciljevi odnose se na postizanje specifičnih vještina,

pristojno ponašanje, školska uspješnost, motivacija i samostalnost.

Prema roditeljskom nadzor/kontroli razlikujemo 4 roditeljska odgojna stila:

1. autoritaran(autokratski,kruti-strogi) roditelji od djeteta mnogo očekuju i strogo ga

nadziru, a djetetu ne daju puno topline i potpore

2. autoritativan (demokratki-dosljedan) roditelji postavljaju na dijete velike zahtjeve,

određuju granice i provode nadzor, ali pružaju veliku toplinu i potporu

3. permisivan (prepopustljiv) roditelji od djece traže malo i provode slabu kontrolu, ali

ima daju veliku toplinu i potporu

4. zanemarajući (zapuštajući) na dijete se postavljaju mali zahtjevi, ne provodi se

kontrola, ali nema ni topline ni potpore

Nadzor ponašanja odnosi se na postavljanje pravila ponašanja i dopuštenih granica, te se

kontrolira i kažnjava kršenje postavljenih pravila. Njime se želi izbjeći nepoželjno ponašanje

djeteta i adolescenata. Psihološki nadzor nastoji pratiti djetetove unutarnje doživljaje, emocije

i misli, nepoželjan je i potiče kod adolescenata depresiju, a ponekad i agresiju. U adolescenciji

je jako važna roditeljska potpora autonomiji ili uravnoteženost moći, kad dijete počinje

uspostavljati neovisan psihološki identitet.

Roditeljsko prihvaćanje izraženo je kao toplina/ljubav, a može biti tjelesno (poljubac,

milovanje,zagrljaj) ili verbalno (pohvala,nježne riječi)

Roditeljsko odbijanje izraženo je kao neprijateljstvo/agresija, indiferentnost/zanemarivanje i

nediferencirano odbacivanje. Majčino odbacivanje povezano je s uporabom droga, a očevo

odbacivanje sa svim oblicima psihopatologije, agresije, tjeskobe, depresije, ovisnosti.

DOBRO RODITELJSTVO

Istraživanja su pokazala da roditeljstvo, odgojni stil i odgojni postupci znatno utječu na

djetetove razvojne rezultate. Vrijedi i recipročan odnos, tj.da će i djeca svojim

temperamentom i spremnošću da prihvate roditeljski utjecaj također utjecati na roditelje i

«socijalizirati» ih. U prve dvije godine života dobro roditeljstvo usmjereno je na zdrav

društveno-emocionalni razvoj djeteta. Tipična su tri oblika odnosa između majke i djeteta u

prvoj godini života, a to su emocionalni dodir, pogled i emocionalni govor. Tijekom

3

predškolskog razdoblja (3-6god) dobro roditeljstvo razvija djetetove socijalne vještine,a to su

istraživanje prijateljstva i suradnje. Tijekom osnovnoškolskog razdoblja odgojni ciljevi su

postići unutarnju kontrolu, prosocijalnu orijentaciju, uspostavljanje prijateljstva, jačanje

samopoštovanja i intelektualni razvoj. Prijelaz iz djetinjstva u adolescenciju prati uglavnom

povećana emocionalna osjetljivost djevojčica i pojačani problemi u ponašanju dječaka. Ističe

se važnost nepromjenjivosti roditeljskog odgojnog stila. Da bi se održali dobri odnosi roditelja

i adolescenata potreban je: nadzor, česta,dobra i otvorena komunikacija i sudjelovanje u

zajedničkom odlučivanju, uključenost roditelja u školsko učenje, iskazivanje međusobnog

poštovanja i ljubavi, disciplina, poticanje adolescentove samostalnosti, briga za

strukturiranost slobodnog vremena i svakodnevice, spriječiti doživljaj adolescenata da ga

roditelj odbacuje.

IZ TEORIJE U PRAKSU- postoje različite pripreme za roditeljstvo:

- program za osiguranje roditeljske kompetencije

- program razvijanja realističnih očekivanja od roditeljstva

- program obrazovanja za «partnersko roditeljstvo»

- program razvijanja vještina planiranja, rješavanje problema i suočavanja sa stresom

roditeljstva

- škole za buduće očeve = važno je da se uključe u brigu oko djeteta odmah nakon

rođenja, da nema majčinskih i očinskih poslova…

4