sazetak projekta geokem-2

Gimnazija i ekonomska škola Benedikta Kotruljevića GEOKEM-2 Sveti Duh 129, ZAGREB

SAŽETAK PROJEKTA GEOKEM-2

GEOLOŠKO-KEMIJSKO-BIOLOŠKO ISTRAŽIVANJE PARKA PRIRODE

MEDVEDNICA I NACIONALNOG PARKA PAKLENICA

2002/03.

VODITELJI: GORAN BUKAN, prof. kemije

LIDIJA KALINIĆ, prof. biologije SNJEŽANA BAKARIĆ-PALIĆKA, prof. geografije

Nosioci projekta: Drugi razred opće gimnazije

Sažetak izradili:

Učenici 2.c i 2.d Zagreb, svibanj 2003.


U sklopu redovne nastave kemije, biologije i geografije u našoj se školi izvodi projekt GEOKEM.

Slika 1. Potok Velika Paklenica u NP Paklenica Puno ime projekta je Geološko – kemijsko – biološko istraživanja parka prirode Medvednica i Nacionalnog parka Paklenica. Zadaci i ciljevi projekta su:

- razvijanje odgovornosti kod učenika - podizanje ekološke svijesti učenika - osposobljavanje učenika za mjerenja i opažanja koja će pridonijeti

boljem razumijevanju njihova okoliša, prirode i planeta - omogućavanje učeničke suradnje s raznim ustanovama,

znanstvenicima i drugim školama - obogaćivanje i nadopunjavanje postojećih programa prirodoslovlja,

geografije i informatike - korištenje suvremenih tehnologija i razvijanje znanstvenog

svjetonazora kod učenika. Nositelji projekta smo mi, učenici II. gimnazijskih razreda. Projekt se odvijao tijekom cijele školske godine. U listopadu, veljači i ožujku posjetili smo Park prirode Medvednica i to gornji dio Kraljevečkog potoka gdje smo se upoznali sa svim mjerenjima. Nakon terenske nastave na


Medvednici u II. polugodištu ista istraživanja proveli smo i u NP Pakenica i to krajem travnja.

Slika 2. Mjerenja i uzorkovanja na drugoj mjernoj postaji u NP Paklenica (Anića luka)

Slika 3. Kanjon Velike Paklenice u NP Paklenica


ŠTO SMO SVE ISTRAŽIVALI? Proveli smo istraživanja u različitim područjima. U GEOLOŠKO-PEDOLOŠKO-HIDROLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA analizirali smo stijene, određivali teksturu tla, mjerili širinu potoka, dubinu potoka, brzinu toka potoka i protok, mjerili temperaturu vode i tla. Kako smo određivali tekstura tla? Na području gdje se vide slojevi tla uzeli smo uzorak zemlje i odredili veličinu čestica, vlažnost tla i njegovu boju. Kako smo mjerili širinu potoka? Mjernom trakom izmjerili smo njegovu širinu. Primjetili smo da potok Velika Paklenica ima manje vode nego prošle godine u isto vrijeme što je rezultat sušnog proljeća i zime ove godine. Saznali smo od dr. sc. Gordana Lukača, našeg stručnog vodiča koji radi u upravi nacionalnog parka, da donji dio potoka Velika Paklenica u srpnju i kolovozu presuši.

Slika 4. Mjerenje širine potoka na Medvednici na 1. mjernoj postaji Da bismo mogli izmjeriti pH tla, morali smo zemlju pomiješati s destiliranom vodom te smo pomoću univerzalnog indikator papira odredili pH vrijednost. Zemlju smo uzorkovali tri puta i napravili tri mjerenja. Točnu vrijednost pH odredili smo u školi pomoću pH-pena, malog prenosivog pH-metra.


Slika 5. Mjerenje pH tla i vode MERCK-ovim setom za analizu vode Temperaturu vode u potocima mjerili smo alkoholnim termometrom. Mjerenja smo provodili na više mjesta unutar područja istraživačkih postaja. Temperaturu tla izmjerili smo ubodnim digitalnim termometrom koji se u zemlju ubode vodoravno u odnosu na površinu zemlje na dubini od 20 cm. Osim opisanih istraživanja proveli smo i KEMIJSKA ISTRAŽIVANJA. Odredili smo tvrdoću vode u Kraljevečkom potoku i u potoku Velika Paklenica, pH vode na oba istraživačka područja, količinu fosfata, nitrata i nitrita u vodi, količinu otopljenog kisika u vodi i dušik, fosfor i kalij (NPK analiza) analizu tla.

Slika 6. Mjerenje pH vode univerzalnim indikator papirom


Slika 7. NPK analiza tla na 1. mjernoj postaji u NP Paklenica Količinu fosfata u vodi određivali smo pomoću MERCK-ova seta kemikalija za analizu vode. Postupak se temelji na prevođenju fosfatnih iona u obojene fosfomolibdate koji se određuju kolorimetrijski. Na sličan način (kolorimetrijski) određuju se nitrati i nitriti u vodi. Čista voda ne smije sadržavati fosfate, nitrate i nitrite.

Slika 8. MERCK-ov set za analizu vode


Za razliku od vode, tlo mora sadržavati dušik, fosfor i kalij. Ti elementi imaju važnu ulogu u razvoju i rastu biljaka i zato smo proveli NPK analizu tla. Kao i kod analize vode radi se o kolorimetrijskom određivanju.

Slika 9. Uzorkovanje tla za daljnju analizu

Slika 10. Potok Velika Paklenica Osim opisanih mjerenja i istraživanja proučavali smo floru i faunu na oba istraživačka područja. Tu nam je od velike pomoći bio dr. sc. Gordan Lukač koji nam je prije terenske nastave u NP Paklenica održao uvodno predavanje o Paklenici. Korisne podatke o flori i fauni Medvednice dobili smo u upravi Parka prirode Medvednica te na Internetu. Uz proučavanje biljnog i životinjskog svijeta određivali smo i kvalitetu vode pomoću biotičkog indeksa. Sljedeća fotografija (slika 11.) prikazuje kako smo u svrhu određivanja biotičkog indeksa uzorkovali beskralježnjake na osnovu kojih smo


odredili kvalitetu vode. Uzorkovanje makrozoobentosa se provodi s bentos mrežicom. Uzorke smo fiksirali sa 70%-tnim alkoholom i tako ih sačuvali za daljnju determinaciju u školi.

Slika 11. Uzorkovanje beskralješnjaka priručnom bentos mrežicom Na slici 12. nalazi se Eskulapova bjelica, neotrovna zmija, koja se pojavljuje i na Medvednici gdje je zakonom zaštićena. Hrani se miševima, naraste do 180 cm i svoj plijen ubija stezanjem.

Slika 12. Eskulapova bjelica


Jedino u Hrvatskoj u kanjonima Velike i Male Paklenice raste endemična vrsta karanfila PLJESKARICA (Arenaria orbicularis).

Slika 13. Pljeskarica Na svom uspinjanju prema planinarskom domu u NP Paklenica susreli smo i sljedeće biljke: - grašar i mlječiku koji su tipične biljne vrste submediteranske zone, - ciklamu koja je jedna od ugroženih vrsta u zoni Paklenice, - orhideje su kao i ciklame ugrožena vrsta u Nacionalnom parku gdje ih u bukovim šumama raste više vrsta. Malo noćno paunče je leptir koji se pojavljuje u svibnju i lipnju. Raspon krila mu je do 6 cm. Hrani se samo u stadiju gusjenice. Živi uz rubove šuma gdje smo ga i mi opazili.

Slika 14. Malo noćno paunče (Saturnia pavonia)


I na kraju kratki pregled rezultata naših istraživanja. Na slici 15. nas vidite kako skupljamo snagu pri usponu, nakon kanjona Velike Paklenice. Iza nas se nazire Anića kuk, stijena visoka 712 metara. Nju vrlo rado posjećuju zaljubljenici u slobodno penjanje.

Slika 15. Odmor ispod Anića kuka uz divlju krušku Uz Kraljevečki potok na Medvednici odredili smo dvije mjerne postaje: Mačkovu pećinu i Kameni stol, dok smo u NP Paklenici odredili dvije mjerne postaje: Lugarnica i ispod Anića kuka (Anića luka). Analizom stijena zaključili smo da se stijene kontinentalnog dijela razlikuju od stijena primorskog dijela Hrvatske. Na Medvednici smo pronašli vapnenac, mramor i škriljavce, a na Velebitu vapnenac i dolomit. Osnovna razlika između istraživačkih područja je prisustvo velike količine kacijeva karbonata u sedimentnim stijenama Velebita. Analize vode pokazale su sljedeće:

- pH vode na oba istraživačka lokaliteta kreće se od 7,5 do 8,4 što znači da se radi o blago lužnatoj vodi


- određivanje količine otopljenih soli u vodi pokazalo je da se radi o srednje tvrdoj vodi na oba istraživačka područja

- u vodi nismo dokazali prisustvo nitrata, nitrita i fosfata pa smo zaključili da je voda čista.

Na temelju analize makrozoobentosa odredili smo biotički indeks prema kojem je voda Kraljevečkog potoka loše kvalitete tj. slabo onečišćena do onečišćena voda, ovisno o godišnjem dobu, a voda potoka Velike Paklenice slabo onečišćena.

Slika 16. Motiv iz NP Paklenica Naša mjerenja pokazala su da je tlo blago lužnato, tj. pH tla je između 7,5 i 8. Određivanje dušika, fosfora i kalija u tlu pokazalo je da je tlo na Medvednici bogatije tim elementima. Što smo sve doznali o biljnom i životinjskom svijetu u Parku prirode Medvednica? BILJNI SVIJET MEDVEDNICE BROJI OKO 1000 VRSTA Donji dio Medvednice pokriven je pretežito šumama hrasta kitnjaka, graba i pitomog kestena s primjesom bukve na svim hladnijim terenima. U najvišoj zoni zastupljena je bukva s kojom se sve češće javlja jela. Vrlo


je bujan sloj niskog raslinja u kojem dominiraju proljetnice: bijela šumarica, šafran, visibaba, jaglac... Proljetnice su posebno ugrožene, naročito u prigradskim naseljima gdje ih beru nesavjesni izletnici. Zaštićenim vrstama pripada širokolisna veprina i božikovina, a vrlo rijetkim i zaštićenim vrstama crveni ljiljan. Uz spomenute botaničke vrijednosti Medvednice moramo spomenuti hrvatski karanfil, endem prelijepih mirisnih cvjetova. ŽIVOTINJSKI SVIJET MEDVEDNICE Nekada vrlo bogat i raznolik životnjski svijet, znatno je osiromašen. Medvjed po kojemu je planina dobila ime, nestao je još u srednjem vijeku. Odavno je nestalo i vukova, a posljednji je ris ustrijeljen oko 1883. godine. Današnja fauna Medvednice zastupljena je s mnogo vrsta leptira, nešto vodozemaca i ptičjim vrstama tipičnim za sreednjoeuropsko područje. Zakonom o zaštiti prirode na Medvednici su zaštićeni šumski mravi, šišmiši, neki leptiri, sljepić, Eskulapova zmija. Zmije koje nisu zaštićene, ali ih svakako ne treba ubijati su bjelouška i poskok. Ptičji svijet bogat je i raznovrstan (sjenice, brgljezi, škanjac mišar, sova) Osim ptica tu su i lisice, divlje svinje, srne, vjeverice. S obzirom da je Medvednica proglašena parkom prirode, na njezinim se prostorima zakonom zabranjuje svaka radnja kojom se zaštićenu životinju uznemiruje u njezinom prirodnom životu. Što smo sve doznali o biljnom i životinjskom svijetu Nacionalnog parka Paklenica? Mnogobrojna istraživanja u Nacionalnom parku Paklenici ukazuju na iznimno veliko bogatstvo i raznolikost biljnog i životinjskog svijeta. Do sada je na prostoru Parka zabilježeno preko 700 biljnih vrsta od toga 35 endemičnih biljaka. Jedino u Hrvatskoj u kanjonima Velike i Male Paklenice raste endemična vrsta karanfila, pljeskarica (Arenaria orbicularis). Ostali endemi koje treba svakako spomenuti su: HRVATSKA SIBIREA , VELEBITSKA DEGENIJA, PROZORSKI ZVONČIĆ, VALDŠTAJNOV ZVONČIĆ. Jedna od ugroženih vrsta u ovoj zoni je ciklama (Cyclamen repandum), zatim različite vrste orhideja (por. Orchidaceae). Iako nacionalni park svoje današnje posjetitelje privlači zbog svojih reljefnih specifičnosti, osnovni razlog proglašenja ovog prostora nacionalnim parkom bio je zaštita najočuvanijeg i najvećeg šumskog


kompleksa na prostoru Dalmacije, koji obuhvaća 1840 hektara površine, a prijetila mu je opasnost od prekomjernog uništavanja. Prevladavaju šume bukve (Fagus sylvatica) 72% i crnog bora (Pinus nigra) koji obuhvaća 18% šumskih sastojina. Životinjski svijet se i dalje intenzivno istražuje. Do sada je zbilježeno preko 80 vrsta leptira. Vodozemci i gmazovi su zastupljeni s 28 vrsta. Vrlo česta zmija je eskulapova bjelica (Elaphe longissima). U potocima je najbrojnija bjelouška (Natrix natrix). Otrovnica u svim staništima uz rijeku je poskok (Vipera ammodytes). U potocima obitava riječni rak (Astacus astacus). Ptice su zabilježene s 206 vrsta. Najčešće grabljivice su: škanjac, orao zmijar, dok je od ptica pjevica najčešći slavuj. Do kraja 1999. godine u kanjonskom dijelu Velike i Male Paklenice gnijezdila je manja kolonija bjeloglavih supova (još jedna vrsta koja nestaje iz područja Parka krajem 20 st.) Na području Parka obitava mrki medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), lisica (Vulpes vulpes), divokoza (Rupicapra rupicapra), ris (Lynx lynx). Na putu prema Paklenici posjetili smo NP Plitvička jezera, a na povratku u Zagreb obišli smo i dio NP Krka.

Slika 17. Skradinski buk u NP Krka


Slika 18. Motiv iz NP Plitvička jezera Sljedeće školske godine planiramo nastaviti geološko-kemijsko-biološka istraživanja u parku prirode Biokovo i NP Mljet. Ljepote Paklenice, Medvednice, Plitvica i Krke ostavljamo na proučavanje sadašnjim prvim razredima opće gimnazije.

Slika 19. Orhideja u NP Paklenica


Slika 20. Kanjon rijeke Krke Od ove školske godine u sklopu projekta GEOKEM proučavali smo i more na plaži u hotelskom naselju Borik gdje smo bili smješteni. Evo čime smo se sve bavili:

1) kemijskom analizom morske vode i istraživanjem i prikupljanjem uzoraka morskih beskralješnjaka na plaži

2) istraživanjem i prikupljanjem uzoraka morskih beskralješnjaka u zoni prskanja valova i plime i oseke

3) istraživanjem i prikupljanjem uzoraka algi Jadrana 4) istraživanjem i prikupljanjem biljnog svijeta koji živi na plaži

(halofiti) i oko plaže.

Slika 21. Prikupljanje školjaka


Slika 22. Determinacija prikupljenih uzoraka algi

Slika 23. Mjerenje gustoće morske vode areometrom

sazetak projekta geokem-2

Documents