tpmk_predavanje_1_2013_2014_1393424835381
TRANSCRIPT
Proces proizvodnje u fabrici
1.1 Opšti prikaz tehnologije proizvodnje čeličnih konstrukcija u fabrici
Izrada čeličnih konstrukcija u širem smislu obuhvata sledeće faze:
1. tehničku pripremu proizvodnje, 2. unutrašnji transport, 3. skladištenje materijala, 4. izradu u radionici sa većim brojem radnih operacija,
kao što su: a. ispravljanje, b. čišćenje i prethodno konzerviranje, c. obeležavanje, d. rezanje, obrada ivica, izrada rupa, e. savijanje i previjanje, f. formiranje sklopova i podsklopova, mehanička
obrada, g. probna montaža, označavanje, h. zaštita od korozije, i. skladištenje gotovih proizvoda i j. otprema na gradilište.
Pravilno koncipirana organizacija proizvodnje
Veća produktivnost uz minimalan utrošak rada i materijalnih sredstava.
►Ovo se može postići pravilnom dispozicijom proizvodnog procesa.
► To podrazumeva optimalan tok materijala, od skladišta, preko svih radnih operacija u fazi izrade, do skladišta gotovih proizvoda.
► Zahteva se što manji poprečni i što kraći ukupni podužni tok materijala, minimalna vremenska zadržavanja i naravno adekvatna sredstva unutrašnjeg transporta.
►Savremeno koncipirane fabrike za proizvodnju čeličnih konstrukcija podrazumevaju i visok stepen automatizacije proizvodnog procesa.
►Takođe, kontinuirani tok materijala kroz niz mašina
sukcesivno raspoređenih prema tehnološkom redosledu operacija je obavezan.
►Pored uštede u radu i vremenu, na ovaj način postiže se i automatizacija vođenja evidencije o svim materijalima i proizvodima ugrađenim u čeličnu konstrukciju.
►Tehnička priprema proizvodnje podrazumeva proces izrade tehničke dokumentacije.
► Od velike je važnosti da ova dokumentacija bude
prilagođena tehnologiji proizvodnje određene čelične konstrukcije i da sadrži sve podatke neophodne kako za izradu konstrukcije, tako i za njenu kontrolu i tehnički prijem.
► Ova tehnička dokumentacija se priprema u saglasnosti
sa projektantom i naručiocem odgovarajuće konstrukcije, u nekoliko različitih biroa i odeljenja.
U ovom birou obavlja se: 1. pregled, 2. kontrola, 3. dopuna i 4. razrada radioničke dokumentacije dostavljene
od strane projektanta kao i: 5. njeno prilagođavanje tehnološkim mogućnostima
proizvodnje, 6. izrada planova obeležavanja i 7. izrada planova pakovanja konstrukcije.
KONSTRUKCIONI BIRO
►Uloga ovog biroa je da odredio opštu tehnologiju proizvodnje konstrukcije, u skladu sa kapacitetima i tehnološkim mogućnostima fabrike.
►Po potrebi definišu se izmene i dopune opšte
tehnologije, kao i potpuno novi tehnološki procesi, u slučaju primene novih materijala, ili izrade specifičnih konstrukcija.
►Tehnološki biro definiše opšte i interne standarde i
režime za određene radne operacije (npr. sečenje, bušenje, zavarivanje, tolerancije, zaštita od korozije itd.)
►Takođe,svaka radna operacija počinje izdavanjem
radnog naloga od strane tehnološkog biroa. Ovi radni nalozi sadrže sve neophodne podatke o tehnološkom postupku i potrebnom materijalu i prateće crteže - tehnološke listove.
TEHNOLOŠKI BIRO
►U ovom birou pripremaju se i konstruišu: ▪ standardni alati i uređaji, ▪ specijalni alati i uređaji, kada se za njima ukaže
potreba u proizvodnom procesu.
BIRO ZA ALATE
►...Vrši nabavku materijala i stara se o njegovoj evidenciji.
BIRO ZA MATERIJALE
BIRO STUDIJE RADA I VREMENA
►U ovom birou vrši se: 1. analiza vremena potrebnog za izvršenje određenih
radnih operacija (na osnovi tehničkih normi i iskustva), 2. planiranje proizvodnje na osnovu predhodne
analize 3. evidencija izvršenih radnih naloga 4. obračun troškova proizvodnje
►Na racionalizaciju proizvodnje čeličnih konstrukcija može se znatno uticati :
1. primenom ekonomičnih i po mogućstvu unificiranih profila,
2. primenom konstrukcijskih rešenja koja su povoljnija sa stanovišta uloženog rada i troškova,
3. primenom što veće automatizacije u fazi izrade,
4. racionalizajom broja radioničkih i montažnih komada, u okviru zadatih uslova izrade, transporta i montaže,
5. racionalizacijom elemenata konstrukcije, u smislu njihovog prilagođavanja optimalnim mogućnostima primene raspoloživih alata i uređaja.
►Slede primeri racionalizacije konstrukcijskog oblikovanja koje utiče na smanjenje rada, a samim tim i na smanjenje cene gotove čelične konstrukcije:
1. REZANJE
RACIONALNO NERACIONALNO
IZRADA RADIONIČKIH CRTEŽA
►Crteži čeličnih konstrukcija i njihovih elemenata predstavljaju njihov grafički prikaz sa svim potrebnim podacima o obliku i dimenzijama svakog elementa, položaju elemenata u konstrukciji, kao i načinu njihovog vezivanja sa drugim elementima.
► Za izradu crteža, odnosno način obeležavanja pojedinih komponenti crteža, usvojene su određene konvencije, regulisane odgovarajućim standardima.
► Cilj usvajanja konvencija je potreba da crteži predstavljaju jasna i nedvosmislena uputstva za izradu prikazanih elemenata.
►Generalno, crteži se mogu podeliti na: 1. projektne i 2. radioničke crteže. ► Projektnim crtežima prikazuje se (obično u sitnijoj
razmeri) generalni koncept i glavni detalji. Na njima su uglavnom prikazane osnovne dimenzije elemenata, njihov raspored i konstrukcija u celini. Oni predstavljaju osnov za proračun i procenu cene konstrukcije (predračun).
► Na radioničkim crtežima prikazuju se (u krupnoj razmeri) pojedini elementi sa svim detaljima potrebnim za njihovu izradu u radionici.
►Veoma je važno da crteži čeličnih konstrukcija: 1. budu precizno izrađeni 2. budu kotirani u dovoljnoj meri (ni manje ni više od
toga) 3. sadrže dovoljan broj preseka i projekcija, tako da
svaki detalj bude jasan i razumljiv. ► Na crtežu se uvek može dati napomena kojom se ukazuje
na drugi crtež kojim je neki element bolje predstavljen. ► Ukoliko neki od podataka nije moguće prikazati crtežom,
može se uneti napomena, kao i pisano objašnjenje.
Razmera crteža ►Dispozicioni crteži se izrađuju u razmeri: ▪ 1:50, ▪ 1:100, ▪ 1:200 i ▪ 1:500, u zavisnosti od veličine objekta koji se
prikazuje. ►Detaljni radionički crteži se izrađuju najčešće u razmeri: ▪ 1:10, a ređe u razmeri ▪ 1:5. ►Uobičajeno je da se sistemne dužine i detalji preseka i
izgleda crtaju u istoj razmeri. Međutim, za veoma velike elemente, moguće je za sistemne dužine usvojiti razmeru 1:20, a detalje konstrukcije prikazati u razmeri 1:10.
►U pečatu crteža se obično daju sledeći podaci: 1. naziv firme koja je uradila projekat, 2. naziv investitora, 3. ime odgovornog projektanta i saradnika, 4. datum kada je crtež izrađen, 5. naziv i redni broj crteža, 6. razmera, 7. naziv objekta i mesta, itd. ► U praznom prostoru iznad pečata mogu da se upišu
različite napomene od značaja za konstrukciju, kao što su: kvalitet osnovnog materijala i spojnih sredstava, oznake spojnih sredstava, itd.
►Uobičajeno je da se elementi na crtežu prikažu u tri projekcije u ortogonalnom sistemu.
►Aksonometrijski prikaz daje se samo izuzetno u slučaju komplikovanih sklopova elemenata.
Primer radioničkog crteža sa aksonometrijskim prikazom detalja
►Prilikom izrade crteža detalja i radioničkih crteža čelične konstrukcije treba se pridržavati sledećeg:
▪ konstrukciju koja se vidi u nekom preseku prikazati punim linijama većih debljina,
▪ konstrukciju koja se “ne vidi” u nekom preseku prikazati isprekidanim tankim linijama,
▪ za kotne linije primeniti pune tanke linije, ▪ osne linije označavaju se crta-tačka linijom, ▪ prekid elementa konstrukcije upravno na osu profila
označava se crta-tačka linijom, ali tako prelazi granicu profila, ▪ kraj elementa označava se punom linijom u širini profila.
Označavanje ose, prekida i kraja elementa
Primer pozicioniranja elementa čelične konstrukcije
►Kotiranjem svaki element konstrukcije dobija svoje obeležje kojim se označavaju njegov oblik i dimenzije, kao i redni broj za specifikaciju materijala - pozicija. Broj pozicije se upisuje ispred ili iza oznake dimenzija. Svi elementi istih dimenzija i iste obrade dobijaju isti broj pozicije. Obično se ispred broja pozicije upisuje skraćenica Pos.
►Poprečni presek elementa uvek treba odvojiti od crteža u projekciji. Presek elementa označava se za crteže u razmeri 1:10 zatamnjeno, sa belim linijama sa gornje i leve strane. U razmeri 1:5 do 1:1 presečeni elementi konstrukcije se šrafiraju.
►Pri crtanju na računaru uobičajeno je da se svi preseci šrafiraju bez obzira na razmeru, jer to predstavlja rešenje prikladnije ovom načinu izrade crteža.
Označavanje preseka elementa konstrukcije
►Da bi se postigla odgovarajuća preglednost crteža treba voditi računa i o njegovoj kompoziciji.
►U centralnom delu crteža treba prikazati izgled elementa, sa svojom najvećom dimenzijom, a onda potrebne preseke i izglede rasporediti kao na slici.
Pravilna kompozicija crteža
Označavanje profila i limova
►Osnovna oznaka profila i limova (A B x C D) sadrži četiri komponente:
1. oznaku vrste profila ili lima, 2. numeričku oznaku koja definiše geometrijske
karakteristike preseka, 3. ukupnu dužinu profila ili lima, 4. broj pozicije profila ili lima. ► Svakom elementu treba u izgledu istaći njegovu osnovnu
oznaku. ► Kod značajnih objekata (npr. kod dinamički opterećenih
konstrukcija) potrebno je da se glavni pravac napona poklapa sa pravcem valjanja lima. U tom slučaju, poslednji broj u osnovnoj oznaci lima treba da označava dimenziju u pravcu glavnog napona.
Označavanje i kotiranje zavrtnjeva u vezama
►Zavrtnjevi se na crtežima prikazuju simboličnim oznakama prikazanim u tabeli.
► U slučaju crteža u razmeri 1:10 (ili manjoj) zavrtnjevi se
predstavljaju pomoću kruga čiji je prečnik jednak prečniku glave zavrtnja, a u slučaju razmere 1:5 (ili krupnije) crta se prečnik rupe za zavrtanj.
► Na radioničkim crtežima obavezno treba dati legendu sa
primenjenim oznakama zavrtnjeva i naznakom klase čvrstoće. U slučaju zavrtnjeva povišene tačnosti, potrebno je u legendi pored oznake zavrtnja upisti cifrom prečnik rupe u mm.
►Za izradu montažnih i radioničkih crteža metalnih konstrukcija od ploča i limova, profila i složenih elemenata propisan je standard SRPS U.A0.025, kojim su utvrđeni opšti principi prikazivanja na crtežima i kotiranja.
► Uvek je potrebno iskotirati međusobno rastojanje svih zavrtnjeva kao i rastojanje krajneg zavrtnja do ivice svakog elementa koji se spaja tim zavrtnjem.
► U slučaju jednakog međusobnog rastojanja više zavrtnjeva može se navesti samo broj ponavljanja i dimenzija tog rastojanja.
► Ukoliko je u grupi više identičnih zavrtnjeva mogu se označiti samo krajnji, ali oznaku tada treba dopuniti brojem zavrtnjeva u grupi.
►Čvorovi rešetkastih nosača formirani spajanjem štapova pomoću čvornog lima i zavrtnjeva kotiraju se na način prikazan na slici.
►Na istoj kotnoj liniji upisuje se udaljenost kraja štapa ispune od centra čvora (tačke preseka težišnih linija) i položaj rupa na štapu.
Crtež čvora rešetkastog nosača
►Osnovne linije za kotiranje čvornih limova su težišne linije štapova koji se vezuju preko tog čvornog lima.
►Označavanje rastojanja se vrši na kotnim linijama paralelnim težišnim linijama, ucrtanim ispod težišnih. Na njima je potrebno označiti međusobno rastojanje rupa, najmanje rastojanje do ivice čvornog lima, kao i rastojanje do centra čvora, odnosno, potrebno je označiti sve dimenzije koje u potpunosti definišu položaj zavrtnjeva na čvornom limu.
► Takođe je potrebno označiti i nagibe konstrukcionih štapova, što se vrši malim pravouglim trouglovima, ucrtanim u uglovima crteža, u koje se upisuju stvarne dužine u odnosu na centre čvorova.
► Što se dimenzija samog čvornog lima tiče, potrebno je iskotirati eventualna zakošenja, kako bi oblik čvornog lima u potpunosti bio definisan.
Kotiranje čvornih limova
Označavanje šavova
►Oznake šavova i principi njihovog prikazivanja na crtežima, definisani su standardom JUS C.T3.011.
►Šavovi se na radioničkim crtežima prikazuju pomoću simboličkih oznaka, od kojih su osnovne, za najčešće primenjivane šavove, prikazane u tabeli.
Oznake šavova
►U nekim slučajevima potrebno je precizno prikazati oblik šava. Tada se primenjuju dopunske oznake koje karakterišu oblik površine šava.
Označavanje oblika površine šava
Primeri dopunskih oznaka za oblik površine šava
►Osnovni način prikazivanja šava na crtežu prikazan je na slici.
►Strelica ukazuje na mesto spoja i, u odnosu na spoj, položaj strelice može biti na strani spoja ili na suprotnoj strani (slika).
►Pokazna linija predstavlja se pravom linijom koja je paralelna sa donjom ivicom crteža ili, ako je to nemoguće, upravna.
►Isprekidana linija, koja može biti iznad ili ispod neprekidne linije, određuje položaj lica šava u odnosu na strelicu.
Prikazivanje šavova na crtežima
Položaj strelice u odnosu na spoj
►Kod sučeonih šavova položaj strelice u odnosu na šav, generalno, nije od značaja. Međutim,kod spoja sa 1/2 V šavom strelica treba da je usmerena prema strani koja je zakošena (slika).
Položaj strelice kod sučeonih šavova: a) generalno; b) kod 1/2 V šava
►Oznaka šava može biti postavljena iznad ili ispod pokazne linije.
► Ukoliko je oznaka postavljena na strani neprekidne pokazne linije, lice šava je na strani strelice. U suprotnom, lice šava je na suprotnoj strani (slika).
Položaj oznake šava: a) kod simetričnih šavova; b) lice šava je na strani strelice; c) lice šava je na suprotnoj strani
►Svaka oznaka za šav mora da sadrži i brojne vrednosti mera.
► Glavna mera, koja definiše dimenziju poprečnog preseka šava, upisuje se sa leve strane oznake i obeležava se:
▪ sa "s" kod sučeonog, ▪ sa "a" ili "z" kod ugaonog šava. ► Mera "s" označava najmanje rastojanje od površine
komada do dna provara i ne može biti manja od debljine najtanjeg komada u spoju.
► Uobičajeni način označavanja ugaonog šava je pomoću mere "a", koja predstavlja visinu jednakokrakog pravouglog trougla upisanog u šav.
► Ugaoni šav se može označiti i pomoću mere "z", koja predstavlja katetu istog trougla. Ukoliko se ova oznaka mere ne upiše podrazumeva se "a".
► Dužina šava kao i broj i rastojanje segmenata kod isprekidanih šavova upisuju se sa desne strane oznake.
►U nekim slučajevima, da bi se istakle neke druge karakteristike šava, može biti potrebno i dodatno označavanje šava.
►Na primer: ▪ šav izveden po čitavom obimu komada označava se
krugom, ▪ montažni šav zastavicom, ▪ ugaoni šav zavaren po celoj dužini precrtanim
trouglom. ►Postupak zavarivanja takođe se označava posebnom
oznakom i brojem - šifrom postupka (npr. elektrolučno zavarivanje sa obloženom elektrodom označava se šifrom 111).
Dopunske oznake za: a) šav po obimu; b) montažni šav; c) šav po celoj dužini; d) postupak zavarivanja
Specifikacija materijala ► Obavezan deo dokumentacije za čeličnu konstrukciju je i
specifikacija materijala. ► Ona se izrađuje na posebnim listovima i sastavni je deo
crteža. Specifikacija materijala se izrađuje za svaki crtež i predstavlja tabelarni pregled svih pozicija na crtežu i njihovih karakteristika, kao što su:
▪ broj pozicije, ▪ naziv pozicije, ▪ kvalitet materijala pozicije, ▪ ukupan broj komada elemenata te pozicije prikazanih
crtežom, ▪ dimenzije pozicije, ▪ jediničnu težinu (kg/m), ▪ težinu jednog komada (proizvod jedinične težine i
dužine), ▪ ukupnu težinu svih komada iste pozicije (proizvod
težine komada i ukupnog broja).
►Prilikom određivanja težine elemenata usvaja se specifična težina čelika:
▪ = 7850 kg/m3 za valjane profile i ▪ = 8000 kg/m3 za limove. ►Specifikaciju treba izvršiti i za spojna sredstva, gde treba
navesti: ▪ veličinu i dužinu zavrtnja, ▪ klasu čvrstoće zavrtnja, ▪ ukupan broj komada, ▪ naziv SRPS-a kojim je definisan zavrtanj, ▪ vrstu navrtke i podloške, njihov broj, klasu čvrstoće i
JUS kojim su definisani. ►Težina zavrtnjeva, kao ni težina šavova se ne izračunava i ne
ulazi direktno u težinu konstrukcije. Njihov doprinos ukupnoj težini izražava se kao procentualno uvećanje i iznosi najčešće 1,5-3% ukupne sračunate težine konstrukcije, u zavisnosti od tipa konstrukcije.