z_11_gsi_hr

GOSPODARSKO-SOCIJALNI IZAZOVIU TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA

Biblioteka ZBORNICI, knjiga 11.

Copyright © 2001.Institut dru{tvenih znanosti IVO PILAR u suradnji sCentrom za promicanje socijalnog nauka Crkve

ISBN 953-6666-13-8

CIP – Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveu~ili{na knji`nica, Zagreb

UDK 338(4-69)(082)UDK 172(4-69)(082)UDK 261.6(4-69)(082)

GOSPODARSKO-socijalni izazovi utranzicijskim zemljama / uredio StjepanBaloban. – Zagreb : Institut dru{tvenihznanosti Ivo Pilar : Centar za promicanjesocijalnog nauka Crkve, 2001. –(Biblioteka Zbornici ; knj. 11)

Nasl. pri{tampanog prijevoda:Wirtschaftlich-Soziale Herausforderungenin den Reformländern. – Izvorni tekst iprijevod tiskani u me|usobno obratnimsmjerovima.

ISBN 953-6666-13-8 (Institut)

I. Gospodarska tranzicija – – Isto~naEuropa II. Gospodarska tranzicija – –Srednja Europa III. Politi~ka tranzicija – –Isto~na Europa IV. Politi~ka tranzicija – –Srednja Europa V. Tranzicija – – Eti~kiaspekti

410221047

Uredio:Stjepan Baloban

Zagreb, 2001.

Biblioteka ZBORNICI, knjiga 11.

GOSPODARSKO-SOCIJALNI IZAZOVIU TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA

Uredio:

Stjepan Baloban

Recenzenti:

Josip GrbacIvan Rogi}

Nakladnik:

Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji sCentrom za promicanje socijalnog nauka Crkve

Prijevod s njema~koga:

Darko Grden

Stru~na lektura:

Josip BalobanMarijan Valkovi}

Lektura:

An|elka Rihtari}

Korektura:

Anka Mi{eti}

Grafi~ki i tehni~ki urednik & korice:

Zlatko Rebernjak

Kompjutorska priprema:

TERCIJA, Zagreb

Tisak:

M.A.K.-GOLDEN, Zagreb

Naklada:

1000 primjeraka

PREDGOVOR

Nakon povijesnog obrata 1989./90. godine zapo-~inju se na europskom kontinentu doga|ati veli-ke promjene. Biv{im komunisti~kim zemljamaSrednje i Isto~ne Europe otvara se novo razdobljekoje je na po~etku ispunjeno nadom i velikimo~ekivanjima na razli~itim podru~jima `ivota: go-spodarskom, politi~kom, kulturnom, religioz-nom… U tim zemljama zapo~inje se doga|ati‘tranzicija’ iz jednoga na~ina `ivota u drugi, izjednoga gospodarskog sustava u drugi kao i izjednoga politi~kog sustava u drugi. Op}enitouzev{i, ‘transformacija’ obuhva}a korjenite prom-jene u postkomunisti~kim zemljama koje postajutranzicijske zemlje. Svaka od tih zemalja Srednje iIsto~ne Europe specifi~na je te ima svoju speci-fi~nu tranziciju. Uz te specifi~nosti postoji niz za-jedni~kih zna~ajki tranzicije zbog ~ega su te post-komunsti~ke zemlje prozvane tranzicijskim zem-ljama. Sudbina tih zemalja ovisi velikim dijelomo odnosu koji Europska unija ima prema pojedi-noj zemlji koja se nalazi u procesu demokratizaci-je i modernizacije.

Socijalni eti~ari Srednje i Isto~ne Europe, podvodstvom prof. ddr. Rudolfa Weilera, okupljajuse od 1990. godine na razli~itim simpozijima i ra-spravljaju o aktualnim dru{tvenim temama na os-novi socijalnoga nauka Crkve. Osim Be~a i Au- 5

strije, gdje se do sada odràlo najvi{e takvih susre-ta socijalnih eti~ara, u novije se vrijeme takvi sim-poziji organiziraju u pojedinim tranzicijskimzemljama.

Od 20. do 23. velja~e 2000. godine odràn je‘simpozij socijalnih eti~ara – Zagreb 2000.’ u Za-grebu, u Hrvatskoj kao jednoj od srednjoeurop-skih zemalja. Tema simpozija je bila: ‘Gospodar-stvo i politika s posebnim osvrtom na tranzicij-ske zemlje’. Simpozij ‘Zagreb 2000.’ organiziralisu ‘Centar za promicanje socijalnog naukaCrkve’ Hrvatske biskupske konferencije iz Zagre-ba uz pomo} Zaklade Hannsa Seidela koja imasvoj ured u Zagrebu. Simpozij je organiziran spotporom ‘Dru{tva za promicanje katoli~ke soci-jalne etike u Srednjoj i Jugoisto~noj Europi’,‘Instituta za podunavske zemlje i Srednju Euro -pu’ kao i ‘Dr. Karl Kummer Instituta za socijal-nu reformu te socijalnu gospodarsku politiku’

(svi iz Be~a).Simpozij ‘Zagreb – 2000.’ uspio je okupiti su-

dionike iz osam europskih zemalja i Hrvatske.Osim socijalnih eti~ara sudionici su bili razli~itihzanimanja, stru~ne izobrazbe i poloàja u dru-{tvu, kao {to se moè vidjeti iz popisa njihovihimena na kraju knjige. Velik broj sudionika inte-lektualaca iz Hrvatske, kao i primjereno medijskopra}enje simpozija u Zagrebu, pokazuje da je ko-risno organizirati takve simpozije u pojedinimtranzicijskim zemljama, jer se na taj na~in moèpobuditi zanimanje za neke va`ne zajedni~ke te-me. Osim toga, to je izvanredna prigoda za me-|usobno upoznavanje i razmjenu mi{ljenja.

Gospodarstvo zauzima sve va`niji poloàj usuvremenom ustroju dru{tva i dràve. Deset godi-na nakon povijesnog obrata u tranzicijskim zem-6

ljama sve vi{e izlaze na vidjelo gospodarski i poli-ti~ki problemi, bilo da su oni posljedica ìvota ukomunizmu bilo da je rije~ o pogre{kama i pro-pustima u posljednjih deset godina. Polaze}i odte ~injenice, organizatori su izabrali teme i preda-va~e koji su s razli~itih strana reflektirali i analizi-rali poloàj tranzicijskih zemalja kao i njihov od-nos prema Europi i svijetu. Budu}i da je u preda-vanjima i na simpoziju prevladavala tema gospo-darstva knjizi smo dali naslov: Gospodarsko-socijal-

ni izazovi u tranzicijskim zemljama. U ovoj knjizimogu se pro~itati ~lanci predava~a (osim jedno-ga) me|unarodnih stru~njaka i eksperata dru{tve-nih i drugih znanosti iz Hrvatske, koji kompeten-tno raspravljaju o aktualnim temama.

Tri autora smje{taju tematiku u {iri tranzicij-ski i europski okvir: J. M. Schnarrer, Tranzicijske

demokracije i Europa: gospodarsko-politi~ki aspekti na

temelju promjene sustava i mentaliteta, V. Zsifkovits,Globalizacija i etika i M. Valkovi}, Zna~enje socijal-

nog nauka Crkve u tranzicijskim zemljama. Drugatri ~lanka u ovom zborniku pruàju sliku Hrvat-ske kao tranzicijske zemlje: \. Njavro – V. Botri},Gospodarstvo i politika u Hrvatskoj; V. [aki}, Priva-

tizacija pred o~ima hrvatske javnosti i V. Puljiz, Soci-

jalna sigurnost izme|u gospodarstva i politike u Hr-

vatskoj.Raspored ~lanaka u zborniku po{tuje redosli-

jed predavanja na simpoziju.Svi ~lanci kao i cijeli sadràj zbornika tiskani su

na njema~kom i hrvatskom jeziku. Za pojam tranzi-cijske zemlje u njema~kom jeziku upotrebljavajuse dva naziva: Transformationsländer i Reform-länder. U literaturi prevladava taj posljednji nazivpa smo ga i mi u prijevodima s hrvatskog na nje-ma~ki jezik vi{e koristili. 7

U knjizi smo po{tovali metodologije vlastitepojedinim autorima uskladiv{i bilje{ke i naslove.Osim predavanja zbornik sadràva pozdrave kojisu izneseni na po~etku simpozija, popis sudioni-ka i podatke o autorima.

Simpozij ‘socijalnih eti~ara – Zagreb 2000.’mogao se odràti, a knjiga ‘Gospodarsko-socijalniizazovi tranzicijskih zemalja’, koja izlazi nahrvatskom i njema~kom jeziku, mogla je biti pri-premljena i tiskana na temelju financijske i svakedruge vrste pomo}i razli~itih ljudi i institucija.

Ovom prigodom s posebnom zahvalno{}uspominjem ime prof. ddr. Marijana Valkovi}a ko-ji je od po~etka sudjelovao u organiziranju sim-pozija ‘Zagreb – 2000.’ i u pripremanju zbornika.Od sudjelovanja u izboru tema i predava~a, pre-ko predavanja koje je odrào, do stru~ne lekturekoju je izvr{io nad svim tekstovima koji su preve-deni s hrvatskog na njema~ki jezik, Valkovi} jedao svoj zna~ajni doprinos ovome zborniku. Naàlost, nije do~ekao objavljivanje zbornika. Umroje 3. prosinca 2000. godine u Zagrebu kao umi-rovljeni profesor Katoli~koga bogoslovnog fakul-teta Sveu~ili{ta u Zagrebu.

Marijan Valkovi} je bio poznat i priznat ukrugu socijalnih eti~ara Srednje i Isto~ne Europekao i u drugim me|unarodnim teolo{kim udru-ènjima. Rado je dolazio na susrete socijalnih eti-~ara na kojima je redovito aktivno sudjelovao. I uvrijeme komunizma povezivao je svojim aktivno-stima Hrvatsku s Europom. Kao socijalni eti~ar iteolog moralist ostavio je pozitivan trag u tranzi-cijskoj Hrvatskoj.

Zahvaljujem svim suradnicima u ‘Centru zapromicanje socijalnog nauka Crkve’ koji su sud-jelovali u organizaciji simpozija i u pripremanju8

zbornika. Posebna zahvalnost prevodiocima naoba jezika.

Priprema i tiskanje ovog zbornika omogu}e-no je uz financijsku pomo} vi{e ustanova. ‘Dru-{tvo za promicanje katoli~ke socijalne etike uSrednjoj i Jugoisto~noj Europi’ iz Be~a sudjelova-lo je uz ‘Centar za promicanje socijalnog naukaCrkve’ iz Zagreba u financijskim tro{kovima pre-vo|enja.

‘Zaklada Hannsa Seidela’ sudjelovala je svo-jim prilogom u tro{kovima tiskanja zbornika. Za-hvaljujemo posebno barunici Angeli Adamovichi em. prof. ddr. Rudolfu Weileru. Njihovom po-mo}u mogli smo zbornik tiskati na njema~kom ihrvatskom jeziku.

Djelatnici ‘Centra za promicanje socijalnognauka Crkve’ i Instituta dru{tvenih znanosti ‘IvoPilar’ iz Zagreba vi{e godina sura|uju u razli-~itim znanstvenim projektima i time pokazuju daje u tranzicijskim zemljama mogu}a interdiscipli-narna suradnja socijalnih eti~ara i stru~njaka dru-{tvenih znanosti. Ta se suradnja na posebno zna-kovit na~in pokazuje tiskanjem ovog zbornika.Zahvaljujemo Institutu Pilar i njegovu ravnateljuprof. dr. Vladi [aki}u na financijskoj pomo}i utiskanju i na spremnosti da uz ‘Centar za promi-canje socijalnog nauka Crkve’ budu izdava~iovog zbornika.

Sadr`aj knjige ‘Gospodarsko-socijalni izazoviu tranzicijskim zemljama’ nudi zanimljiv i kori-stan sadr`aj za dalje rasprave i prou~avanja kakostru~njaka dru{tvenih znanosti tako i socijalniheti~ara.

Stjepan Baloban

9

Pozdravi ......................................................................................................................... 13

Johannes Michael SchnarrerTranzicijske demokracije i Europa: gospodarsko-politi~ki aspekti na temeljupromjene sustava i mentaliteta ..................................................................................... 23

\uro Njavro, Valerija Botri}Gospodarstvo i politika u Hrvatskoj ........................................................................... 55

Vlado [aki}Privatizacija pred o~ima hrvatske javnosti ................................................................ 79

Valentin ZsifkovitsGlobalizacija i etika ...................................................................................................... 105

Marijan Valkovi}Zna~enje socijalnog nauka Crkve u tranzicijskim zemljama ................................... 125

Vlado PuljizSocijalna sigurnost izme|u gospodarstva i politike u Hrvatskoj .............................. 155

Program ......................................................................................................................... 175

Sudionice i sudionici ................................................................................................. 179

Autori ............................................................................................................................. 185

POZDRAVI

CENTAR ZA PROMICANJE SOCIJALNOGNAUKA CRKVE

Po{tovane dame i gospodo, sudionice i sudionici‘Simpozija socijalnih eti~ara’, Zagreb 2000. Uime ‘Centra za promicanje socijalnog naukaCrkve’, Hrvatske biskupske konferencije, jednogod organizatora, srda~no vas pozdravljam na ot-varanju ovoga me|unarodnog simpozija koji seodràva u Zagrebu. Simpozij se odràva u Hrvat-skoj, jednoj od srednjoeuropskih zemalja, kojaèli {to prije postati punopravnim ~lanom Eu-ropske unije. Simpozij je bilo mogu}e organizira-ti uz svesrdnu pomo} ‘Zaklade Hannsa Seidela’ ibarunice Angele Adamovich te uz podr{ku i po-mo} ‘Dru{tva za promicanje katoli~ke socijalneetike u Srednjoj i Jugoisto~noj Europi’ i em.prof. ddr. Rudolfa Weilera.

Simpozij je aktualan po temi koju obra|uje, aspecifi~an po sastavu sudionika. Tema ‘Gospo-darstvo i politika s posebnim osvrtom na tranzi-cijske zemlje’ va`na je kako za tranzicijske zemljetako i za Europu koja se gospodarski i politi~kiujedinjuje. Uz sudionike iz Hrvatske na ovomme|unarodnom simpoziju prisutni su sudioniciiz Austrije, Njema~ke, Ma|arske, ê{ke, Sloveni- 13

je, Slova~ke, Ukrajine te Bosne i Hercegovine. Tosu ljudi razli~itih zanimanja i profesija koji udru{tvu i u Crkvi imaju razli~ite zada}e i ob-na{aju odgovorne du`nosti.

Zahvaljujem cijenjenim predava~ima iz ino-zemstva i iz Hrvatske na spremnosti kojom suprihvatili obraditi veoma zahtjevne teme. Isto-dobno pozdravljam predstavnike medija. Bilo binam drago da ono {to }e se doga|ati na ovomme|unarodnom simpoziju prenesete {iroj hrvat-skoj javnosti.

‘Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve’,~ija je zada}a promicati socijalni nauk Crkve uHrvatskoj, sudjelovanjem u organizaciji ovogame|unarodnog simpozija èli dati svoj doprinosrazvoju ‘kulture dijaloga’ u Hrvatskoj i u Europi.Cilj ovog simpozija jest da njegovi sudionici u di-jalogu razmjenjuju mi{ljenja o veoma va`nim te-mama za biv{e komunisti~ke zemlje, ali i za Eu-ropu u cjelini. Svim sudionicima èlimo plodo-nosan rad, a sudionicima iz inozemstva uz toèlimo tako|er ugodan boravak u Zagrebu i uHrvatskoj.

Prof. dr. Stjepan Balobanpro~elnik

ZAKLADA HANNSA SEIDELA

Po{tovane dame i gospodo,za ‘Zakladu Hannsa Seidela’, u ~ije vas ime

srda~no pozdravljam, velika je ~ast organiziratiovaj seminar zajedno s ‘Centrom za promicanjesocijalnog nauka Crkve’, i njegovim voditeljemprof. Stjepanom Balobanom. Isto bih tako srda-~no pozdravila i gosp. prof. Rudolfa Weilera, koji14

je iz Be~a pomogao u pripremi ovog seminara, asada ga ovdje prati.

Za sve koji nas ne poznaju: ‘Zaklada HannsaSeidela’ je njema~ka politi~ka zaklada koja je bli-ska bavarskoj stranci CSU. Zaklada djeluje u Nje-ma~koj, ali, kao {to to danas moète vidjeti, i iz-van nje, na podru~ju obrazovanja odraslih, ute-meljeno na kr{}ansko-humanisti~kim postavkama.Ovaj simpozij neutralnog naziva ‘Gospodarstvo ipolitika s posebnim osvrtom na tranzicijskezemlje’ djeluje u smjeru stremljenja Zaklade krozpromatranje problema s pozicije kr{}ansko-soci-jalne etike. U potrazi za odgovorima na enormnei sloène izazove na{eg vremena, ne moèmo seodre}i ~injenice o zajedni~kim korijenima. Zazemlje Zapadne, Srednje i Isto~ne Europe, to jepod utjecajem kr{}ansko-zapadnja~kih vrednotaoblikovana zajedni~ka kultura.

@elja nam je, da vi, gospodarstvenici i socijal-ni politi~ari, kao i predstavnici katoli~koga soci-jalnog nauka, koji ste se ovdje okupili iz razli~itihdijelova Europe, krenete jo{ jedan korak naprijedu u~enju i podu~avanju, te u razmjeni iskustava,na putu prema dobrom i pravednom poretku.

Angela barunica Adamovichvoditeljica Ureda u Zagrebu

DRU[TVO ZA PROMICANJEKATOLI^KE SOCIJALNE ETIKE U

SREDNOJ I JUGOISTO^NOJ EUROPI

Po{tovano predsjedni{tvo, barunice, drage kolegi-ce, dragi kolege!

U ime ‘Dru{tva za promicanje katoli~ke soci-jalne etike u Srednjoj i Jugoisto~noj Europi’ smi- 15

jem u ovoj dvorani otvoriti simpozij predstavni-ka socijalne etike i katoli~koga socijalnog nauka.Od 1990. ovom je Dru{tvu mogu}e na simpozijepozivati, prije svega, katoli~ke stru~njake socijalneetike i izvan dràvnih granica. Ve} u te{kim poli-ti~kim prilikama u prija{njim godinama uspijeva-lo nam je graditi na{u povezanost – i to pod na-slovom ‘Societas Ethica’ ili pastoralni simpoziji.To se odnosi, prije svega, i na kolege iz Hrvatske.Sve do danas shva}amo na{om posebnom obve-zom izgradnju i njegovanje tih povezanosti, pola-ze}i od povoljne austrijske situacije i slobodnogsvijeta. Naravno da je nemogu}e u politi~kom,gospodarstvenom ili religioznom ìvotu popravi-ti lo{u ba{tinu pro{losti u postkomunisti~kimzemljama {to se ti~e poznavanja i vrednovanjazna~enja katoli~koga socijalnog nauka.

Stoga je i na{ prvi regionalni simpozij u Za-grebu prije svega posve}en tradicionalnom razu-mijevanju op}ih na~ela i principa socijalne etike,s namjerom da se bolje razumije primjena u~enjakatoli~koga socijalnog nauka u konkretnom dru-{tvenom kontekstu. Ubrzo nakon ovog simpozijalatit }emo se u na{em redovitom godi{njem oku-pljanju na{eg Dru{tva u Be~u posebne teme, nai-me pogleda na zna~enje tzv. ‘shareholder-values’za gospodarstveni rast, te raspodjelu dohotka iimovine.

Radujem se {to mogu upozoriti na to da su setakvi lokalni simpoziji, kao {to je ovaj u Zagrebu,mogli odràvati ve} nekoliko godina s me|una-rodnim sudjelovanjem, potpomognuti od Austrij-ske biskupske konferencije, raznih crkvenih usta-nova katoli~ke mjesne Crkve i me|unarodnihdjelatnih kr{}anskih instituta kao ovdje od ‘Zak-lade Hannsa Seidela’. Tako smo ve} bili nazo~ni16

u susjednoj zemlji Sloveniji 1996. u Mariboru stemom ‘Dru{tveni poredak i privatno vlasni{tvona primjeru privatizacije (posebno bankarstva)’. Stog simpozija objavljen je simpozijski izvje{taj,koji je izdao Ivan [tuhec s naslovom ‘Lastnina inkapital. Zbornik mednarodnega simpozija, Dru-ìna’, Ljubljana 1997. Dalji simpoziji odràli suse u idu}im godinama: 1997. u Slova~koj (u Mo-dra/Harmonia) s temom ‘Nezaposlenost u biv-{im socijalisti~kim zemljama i u zapadnim de-mokracijama’, 1998. u Velehradu u ê{koj s na-slovom ‘Socijalisti~ki pogled gospodarstvene trans-formacije ê{ke Republike’ te u Budimpe{ti s te-mom ‘Zna~enje katoli~koga socijalnog nauka zarazvoj srednjoeuropskih i jugoisto~noeuropskihdràva’.

Svi radovi simpozija objavljeni su na mate-rinjskom jeziku doti~ne zemlje i na njema~kom.Publikacija simpozija u Budimpe{ti 1999. objav-ljena je kao jubilarni zbornik za na{ega emeritira-nog kolegu Vilmosa Lenhardta. Na kongresu uBudimpe{ti, koji je odràn potporom ‘ZakladeKonrad Adenauer’, do{lo je do kontakta s baru-nom von Solemacherom iz ‘Zaklade Hannsa Sei-dela’, koji je predloìo podupiranje ovog kongre-sa. Zahvaljujemo prije svega kolegi Stjepanu Balo-banu koji je preuzeo tu ponudu te pripremio te-mu i organizaciju zajedno s barunicom AngelomAdamovich.

U programu je uspjelo ostvariti suradnju iz-me|u me|unarodnih stru~njaka koji su upoznatis principima katoli~koga socijalnog nauka, te nje-govom aktualno{}u i primjenom i eksperata soci-jalnih znanosti ovdje u Hrvatskoj. Va`no je nagla-siti da katoli~kome socijalnom nauku i socijalnojetici ne stoje na raspolaganju ideolo{ki recepti za 17

rje{avanje dru{tvenih pitanja, ali mu stoje na ra-spolaganju va`ne orijentacije i principi poretka,koji proizlaze iz kr{}anske slike ~ovjeka i koji suu povezanosti s temeljnim vrednotama i ~ovjeko-vim dostojanstvom. K tomu pridolazi stvarnoznanje i stvarna spoznaja socijalnih znanosti kojise slobodno provode u nau~avanju i istraìvanju,~ije predstavnike ovdje posebno pozdravljamo.

Em. prof. ddr. Rudolf Weilerpredstojnik

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJAZAGREBA^KA NADBISKUPIJA

Draga bra}o i sestre u vjeri, po{tovane dame i go-spodo!

Radujem se {to mogu uputiti pozdrav sudio-nicima me|unarodnoga ‘Simpozija socijalnih eti-~ara’, u ~ijoj organizaciji sudjeluje i ‘Centar HBKza promicanje socijalnog nauka Crkve’.

Zahvaljujem za pomo} u organiziranju, kojusu pruìli: ‘Hanns-Seidel-Stiftung’, ‘Dru{tvo zapromicanje katoli~ke socijalne etike’, ‘Institut zapodunavske zemlje i Srednju Europu’ i ‘Dr. KarlKummer Institut za socijalnu reformu te socijal-nu i gospodarsku politiku’.

Tema ‘Gospodarstvo i politika s posebnimosvrtom na tranzicijske zemlje’, naslovi predava-nja, kao i cijenjeni i priznati predava~i iz inozem-stva i Hrvatske daju pouzdanje da }e ovaj me|u-narodni simpozij biti koristan kako za Hrvatskutako i za susjedne europske zemlje.

Svim sudionicima èlim koristan i uspje{anrad na simpoziju, a po{tovanim gostima ugodanboravak u Zagrebu i Hrvatskoj.18

@ele}i obilje Bo`jeg blagoslova, sve srda~nopozdravljam.

Mons. Josip Bozani}nadbiskup zagreba~ki,predsjednik Hrvatske

biskupske konferencije

POVJERENSTVO BISKUPSKEKONFERENCIJE EUROPSKE ZAJEDNICE

I POVJERENSTVO ZA DRU[TVENA ISOCIJALNA PITANJA NJEMA^KE

BISKUPSKE KONFERENCIJE

Radost mi je i ~ast smjeti vam prenijeti pozdravei dobre èlje od gospodina biskupa Homeyera,predsjednika ‘Povjerenstva Biskupske konferenci-je Europske zajednice’ i predsjednika ‘Povjeren-stva za dru{tvena i socijalna pitanja Njema~ke bi-skupske konferencije’.

Europska epohalna to~ka 1989./90. otvorilaje horizont za cijelu Europu i ujedno je europskedràve i narode stavila pred zada}u da, uz posto-je}e ugovore i institucije, nanovo oblikuju svojzajedni~ki ìvot. To se ne}e mo}i dogoditi samou mjeri politi~ko-pragmati~ne trgovine, puno vi{ename}e se iznova pitanje: Koje }e socijalne, go-spodarstvene predod`be biti mjerodavne za bu-du}u Europu?

Ovdje se je nemogu}e odre}i doprinosa zna-~enja katoli~koga socijalnog nauka, koji se zauzi-ma za europsko zajedni{tvo vrednota, u ~ijem sesredi{tu nalaze po{tivanje dostojanstva ~ovjeka iljudska prava, zatim pravedni dru{tveni i gospo-darstveni poredak, demokracija i pravna dràva,koji su obvezni kako prema pojedincu tako i pre-ma op}em dobru. 19

êstitam vam na inicijativi kojom ste oìvo-tvorili osnivanje ‘Centra za promicanje socijal-nog nauka Crkve’, ovdje u Zagrebu. Time kato-li~ki socijalni nauk u Hrvatskoj ima prominen-tno mjesto i ujedno institucionalno zajam~englas. On je ujedno izraz toga kako Crkva ozbiljnouzima svoju odgovornost za dru{tvo.

Bilo bi korisno za sve kada bi se mogla po-ja~ati razmjena izme|u razli~itih centara koji po-stoje u europskim zemljama za dalji razvoj i {i-renje katoli~koga socijalnog nauka. Profesor Rau-scher, ~ije vam pozdrave i dobre èlje tako|er pre-nosim, koji je direktor ‘Katoli~ke socijalno-znan-stvene sredi{njice u Mönchengladbachu’, bio bisvakako zainteresiran za takvu suradnju.

Veoma po{tovani gospodine profesore Balo-bane, srda~no se zahvaljujem na pozivu i gosto-ljubivom do~eku. @elim va{em me|unarodnomsimpoziju, koji je posve}en temi ‘Gospodarstvo ipolitika s posebnim osvrtom na tranzicijske zem-lje’, dobar tijek rada, zanimljive razgovore kojivode naprijed, jednom rije~ju, puno uspjeha.

Günter BaadteKatoli~ka socijalno-znanstvena

sredi{njica u Mönchengladbachu

KATOLI^KI BOGOSLOVNI FAKULTETSVEUÎLI[TA U ZAGREBU

Po{tovani,kao dekan Katoli~koga bogoslovnog fakulteta

Sveu~ili{ta u Zagrebu toplo i srda~no pozdrav-ljam sve cijenjene predava~e i sudionike ‘Simpo-zija socijalnih eti~ara’. Dobro do{li!

Izme|u gospodarstva i politike moè nestati~ovjek. @elja tranzicijskih zemalja da bez nu`nog20

razvoja i odre|enog vremena hitno dostignu raz-vijene zemlje moè zaboraviti ~ovjeka. Tada onostaje ‘roba’ i ‘radna snaga’ umjesto subjekt ra-da. On se pretvara u sredstvo proizvodnje umje-sto da bude autor i cilj procesa proizvodnje i po-litike, smatra papa Ivan Pavao II. (usp. LE, 7). Izato analiza rada te odnosa gospodarstva i politi-ke prodire u sr` eti~ko-socijalne problematike,kaè isti papa.

Iako je ‘proletersko ili radni~ko pitanje’ upro{lom stolje}u do sada razli~ito rje{avano, jo{uvijek razni sustavi, ideologije i vlasti podràvajui dalje flagrantne nepravde. âk se uvi|a da glo-balni razvoj gospodarstva i civilizacije, komuni-kacije i politike stvaraju nove oblike nepravde,~ak ve}e od onih {to su u pro{lom stolje}uudruìvale radnike u solidarnoj borbi za svojaprava.

Danas se osobito doga|a ‘proletarizacija inte-lektualaca’. Zato su potrebni novi pokreti solidar-nosti, ne vi{e samo radnika nego svih slojeva istruktura dru{tva. Treba se boriti protiv degrada-cije subjekta rada, protiv iskori{tavanja ~ovjeka,protiv sve ve}ih zona bijede i gladi (usp. isto, 8).

U novom trenutku politi~kog preusmjerenja inovih gospodarstvenih izazova potrebno je upra-vo u Hrvatskoj, ali i u drugim tranzicijskim zem-ljama, razlikovati bitno od perifernog, ~ovjeka odnjegova rada, snage, profita, kapitala i proizvod-nje. Nema sumnje da taj posao ne moè biti za-dovoljavaju}e napravljen samo politikom i do-brom voljom svih nas, nego na njemu moraju ra-diti i oni subjekti dru{tva koji mogu mijenjatisrca i mentalitet ljudi. To se moè samo s Bo-gom, kako spoznajemo iz evan|eoske poruke iegzistencije Crkve. Zato polaèm u ovaj skup na- 21

de da }e prodrijeti do transparentnosti novihspoznaja i uvjerenja te ih komunicirati najprijenama u Hrvatskoj, a onda i srednjoeuropskim iisto~noeuropskim dru{tvima. Neka vas u raduprati svjetlo i blagoslov odozgo. Hvala.

Prof. dr. Tomislav Ivan~i}dekan

22

Johannes MichaelSCHNARRER

TRANZICIJSKEDEMOKRACIJE I

EUROPA:GOSPODARSKO-

-POLITI^KI ASPEKTI NATEMELJU PROMJENE

SUSTAVA IMENTALITETA

UVOD

Nekoliko godina nakon zavr{etka hladnog rata imnogo spominjanih doga|aja vezanih uz doga-|aje obrata iz 1989. godine, svijet danas izgledadruk~ije nego {to su mnogi o~ekivali. Nedvojbenje bio iznenadni pad “visokog zida razdvajanjaEurope 1989./90. ... presudan povijesni doga|aj,kairos. Veoma rijetko se doga|a da se neki velikitotalitarni sustav raspadne bez velikog rata i ljudi-ma i narodima omogu}i slobodu i novi razvoj”.1

Odjednom se ispostavilo da se tranzicijske de-mokracije nalaze pred problemom transformacije.2

I tako se u `ivotu mnogih ljudi ubrzo ponovnopojavila siva svakodnevica.3 Nakon pobjedni~keopijenosti svije{}u da se moglo neposredno sudje-lovati u nekom povijesnom doga|aju, koji jeomogu}io otvaranje novih putova na svim razi-nama javnog i mnogim razinama privatnog `ivo-ta, uslijedilo je ‘stanje otrje`njenja’. Nakon opije-nog slavlja u no}i nastupile su glavobolje, nesi-gurnosti novog dana koji je trebao navijestiti ne-ko drugo razdoblje...

KRATKI POGLED U PRETPOVIJEST TRANZICIJSKIHDEMOKRACIJA KAO POMO] ZA RAZUMIJEVANJE

DANA[NJE SITUACIJE

Najprije je marksisti~ko-lenjinisti~ki znanstvenipristup socijalizmu preuzeo ulogu religije, jer su 25

si do Karla Marxa jedino religije uzimale za pra-vo da stvore jedinstven i obvezuju}i nauk. Ono{to je Marx utemeljio, Lenjin je smatrao da moradalje razviti. Zada}a znanosti, naime, nije bilapreispitivanje postoje}ih sustava nau~avanja, negoopravdanje tih sustava koji su od 1917. godineimali jo{ samo posve dogmatske i politi~ke ulogete uloge odràvanja. Time se znanost srozala naideologiju, promid`bu i nadomjestak religije. Ta-ko je marksizam-lenjinizam postao zatvorenimsustavom koji je vladaju}em sloju osigurao nedo-dirljivost, koja se opravdavala znano{}u.4

Od po~etka je takav sustav morao trpjeti odstrukturalnih nedostataka i otvorenosti, kao i odsposobnosti u~enja i prilago|ivanja. Uporno odu-stajanje od terora, poput onoga za Staljina, dove-lo je realni socijalizam do zastarjelosti i krutosti.Upravo je tragi~na i paradoksalna bila okolnostda se sustav po~eo klimati u trenutku kad je nje-gova mjera totalitarizma pala ispod minimuma.Zbog toga se komunizam nije sru{io kao takav,kao {to se na vi{e mjesta pogre{no tvrdi, ve} seslomio kada je izgubio svoj najva`niji oslonac –totalitarizam. Kad do|e do sloma diktature kaotakve, ona se tada ne moè reformirati, nego se~itav sustav mora nanovo izgraditi. Propast ko-munizma, odnosno realnog socijalizma, tako jepostala neizbje`na posljedica danih strukturalnihnedostataka.5

Prije nego {to je nastupio obrat, razvila se,usmjerena protiv slu`bene propagande, antipoliti-ka prema postoje}em sustavu, a koja je sluìlakao nuàn prijelazni stupanj na putu prema ‘ci-vilnom dru{tvu’. To antipoliti~ko temeljno shva-}anje politike dodijelilo je klju~nu ulogu intelek-tualcima u dru{tvu, kriti~kim piscima, znanstve-26

Johannes Michael SchnarrerTranzicijske demokracije iEuropa: gospodarsko-politi~kiaspekti na temelju promjenesustava i mentaliteta

nicima i umjetnicima. U svojim Srednjoeuropskim

meditacijama György Konrad je u glavnim crtamaopisao takozvane samostalne intelektualce kao is-tinske ~uvare duhovne mo}i. Oni se temeljito raz-likuju od dràvne mo}i i kao glasnogovornici an-tipolitike usmjerene na samoobranu gra|aninapojedinca, nastupaju protiv ure|ene dràve.6 Ma-lo-pomalo iskristalizirala se oporba koja je izgra-dila paralelni polis i dovela do potpune protukul-ture u odnosu na komunisti~ku partijsku dràvu.Upravo ovdje leì klica mirnih promjena ~itavihdru{tava biv{eg Isto~nog bloka.7

Naposljetku, pod~injeni su zapravo tako du-go bili nemo}ni dokle god su se smatrali bespo-mo}nima.8 Mo} nemo}nih, naime, leì osobito uodluci svakog pojedinca da sa~uva samostalnostvlastite volje. Prije svega, radilo se o tome da sesvaki gra|anin trebao pobuniti te iz ìvota u laìprona}i put natrag do ìvota u istini i skupitihrabrosti da vlastito mi{ljenje zaista i kaè.

Pod svojim @ivotom u istini Vaclav Havel po-drazumijeva pobunu ~ovjeka prema nametnutimmu stajali{tima, {to je u totalitarnom sustavu po-lazi{te, baza i zale|e za oporbu.

Za svaki humanizam, kao i za katoli~ki soci-jalni nauk, pojedini ~ovjek je temeljna jedinica ci-vilnog dru{tva. Nastojanje ìvljenja u istini i ljud-skom dostojanstvu ne treba mijenjati samo osobukao pojedinca, nego postupno i dràvu, ~ak i dik-tatorsku dràvu realnog socijalizma. U pozadinitoga nalazilo se uvjerenje da bi svaka moralnapromjena vrednota mogla izazvati iznadpropor-cionalni politi~ki u~inak.9 @ivot u laì bio je naj-va`niji oslonac diktatorskog sustava.

Tako je tek odluka da se odbije izvr{avanjeuvje`banog ideolo{kog rituala, da se razbiju poz- 27

Johannes Michael SchnarrerTranzicijske demokracije i

Europa: gospodarsko-politi~kiaspekti na temelju promjene

sustava i mentaliteta

nata pravila igre ustanova i sustava licemjera ilaì, mogla uspostaviti civil society. Mnogi malikompromisi bili su ti koji su i u vanjskom i uunutarnjem na~inu igre osiguravali odràvanjevrste sustava. Iznu|eni konformizam i jedno-obraznost djelovali su poput jednog od si}u{nihkonopa kojima su Liliputanci svezali Gullivera ibacili ga na tlo. Budu}i da ljudi nisu prosvjedova-li protiv promid`be sustava, ìvjeli su s laì.Upravo ta ideolo{ka sablast laì omogu}avala jesvakom pojedinom gra|aninu da pred samim so-bom sakrije pravu prirodu svoje pod~injenostivlasti. Time je ta sablast laì dràla na okupu ne-mogu}i sustav i pod~injavala dru{tvo dràvi.

Samo je filozofija gra|anskog pokreta bila ustanju dovesti ove reforme tako daleko da se su-stav mogao slomiti.10 Politika istine stajala je na-suprot slu`benoj partijskoj doktrini, dakle politi-ci laì. ‘Mo} nemo}nih’ i{la je tako daleko da suti ‘nemo}ni’ bez uporabe sile utemeljili u isto-~noj Europi gra|ansko dru{tvo koje je odjednompostalo alternativnim modelom laì i diktaturi.U doba obrata to dru{tvo je svakim danom posta-jalo stvarnije, od nekolicine pojedinaca pretvorilose u masovni pokret te je naposljetku dovelo dopada nerazboritih vladaju}ih elita.

U svijetu diktature ugnjetavanja trebalo jeprema tome stvoriti antitotalitarnu zajednicu.Nasuprot slu`benom polisu prisilne komunisti~kevladavine trebao je nastati demokratski polis, kao{to se u êhoslova~koj Charta 77, poput neu-stra{ive intelektualke, usprotivila totalitarnim za-htjevima komunisti~ke vlasti. Njezina javna ispo-vijest dobra i pravednosti usred mora ugnjetava-nja i prilago|ivanja trebala je gra|anima posluìtikao primjer koji }e ih pridobiti za ideju neovi-snog dru{tvenog ìvota.28


U vezi s demokratskom revolucijom iz 1989.bio je neo~ekivano munjevit obrat odnosa mo}i.Ljudi koji su prije bili potisnuti na rub dru{tva,uznapredovali su do vode}ih predstavnika novepolitike, opremljeni najve}im moralnim autorite-tom, a dotada{nji mo}nici su u nekoliko danadoslovce nestali s politi~ke pozornice. Time seuloga odlu~uju}ih ~imbenika u isto~noj Europiizokrenula. Havel je zabiljeìo: “Ako netko ~itavsvoj ìvot pi{e istinu, ne obaziru}i se na posljedi-ce, u totalitarnom reìmu neizbje`no postaje au-toritetom i ako to ne èli”.11

Od temeljnih promjena u osnovi dru{tva us-mjeren je sada pogled prema gospodarskoj tran-ziciji.

TRANZICIJA GOSPODARSKOG PORETKA– EKONOMSKI ASPEKTI

Klju~ni poloàj u suvremenom ustroju dru{tva idràve predstavlja gospodarstvo. Pri tome se tran-zicija12 gospodarskih i dru{tvenih sustava, kakvojse unatrag nekoliko godina teì, odnosno kakvase provodi u srednjoj i ju`noj Europi, moè inter-pretirati kao poseban slu~aj dugoro~nih promje-na gospodarskih sustava. Dok se dugoro~ne pro-mjene u pravilu zbivaju postupno, tranzicijomgospodarskih poredaka nastoji se posti}i {to jemogu}e korjenitija promjena sustava, kojom seneki dru{tveni sustav pravila treba prakti~no upotpunosti zamijeniti nekim drugim.

Pri tom krajnje oteàvaju}e djeluje nedostatakznanja o ekonomskom poretku uslijed nedostat-ka iskustva s korjenitom tradicijom. Naime, ve}se mogu}nost op}e teorije o tranziciji moè dove-sti u pitanje.13 Prema prevladavaju}em op}emshva}anju znanosti, op}a teorija tranzicije morala 29




bi, naime, sadràvati op}e nomolo{ke pretpostav-ke tipa: “uvijek i svugdje, tada ...”. Svaki je slu~ajtranzicije poseban proces, na ~iji razvoj i tijek ut-je~e mno{tvo pojedina~nih ~imbenika. Pojedina-~na nije samo specifi~na polazna situacija do-ti~nog dru{tva koje je nastalo iz svoga povijesnograzvoja, nego i sada{nja podjela prirodnih bogat-stava, organiziranost interesnih skupina, sposob-nost politi~kih ~imbenika da zaposjednu poli-ti~ka podru~ja u skladu sa svojim predod`bamaitd. Obrasce tog procesa koji bi se dali generalizi-rati, jo{ uvijek nije lako razabrati. Zahtjev za teo-rijom tranzicije, dodu{e, ~esto nije usmjeren naneku pozitivnu teoriju, nego se prije svega odnosina osnove politi~kog djelovanja, pomo}u kojih }ese proces tranzicije {to uspje{nije mo}i svladati.14

Kod tranzicijsko-politi~kih strategija svrsi-shodno je razlikovati izme|u teorijski poèljnih,ali prakti~no neprovedivih politi~kih opcija ipragmati~kih opcija. U po~etku procesa tranzicije~esto se tematizirala i razlikovala suprotnost iz-me|u holisti~ke postavke zvane ‘Big Bang’ i po-stupka korak po korak (step by step), nazvanog‘Sequencing’. Holisti~ka postavka, kod koje se sviinstitucionalni uvjeti za funkcioniranje trì{noorijentiranog ekonomskog sustava i demokratskistrukturiranog politi~kog sustava po mogu}nostimoraju ostvariti istodobno, vodi ra~una o institu-cionalnoj me|uovisnosti navedenih dijelova pore-daka i o me|uovisnosti samih poredaka. Ova po-stavka, me|utim, ne uzima u obzir razli~itu ko-li~inu vremena potrebnog za ostvarenje pojedi-na~nih institucionalnih rezultata te za prilagodbunovom sustavu pravila. Primjeri za to su razlike uvremenskom trajanju monetarne reforme s jednei privatizacije15 s druge strane. Tome se pridruùje30


i proces oblikovanja politi~ke volje,16 koji, me-|utim, moraju pro}i i pojedini institucionalnielementi promjene sustava. Na sam proces utje~ei proìma ga restrukturiranje politi~kih odnosavlasti s njihovim usporavaju}im i progresivnimelementima. Ovi su procesi sasvim razli~iti u po-jedinim tranzicijskim zemljama.

Za stvaranje ispravnih okvirnih uvjeta klju~nauloga prije svega pripada politi~kim i pravnimustanovama.17 Kod tranzicije je utoliko rije~ o po-sebnom slu~aju ukoliko se u ekonomskom i poli-ti~kom smislu radi o korjenitoj promjeni vrsteporetka. Ovdje se radi o ostvarenju temeljne od-luke politi~kog poretka kako to misli Walter Euc-ken, u korist na~elno trì{no koordiniranog go-spodarskog sustava. Euckenova konstitutivna na-~ela za funkcioniraju}i poredak konkurencije, akoja dolaze do izraàja u tzv. ‘Freibur{koj {koli’,mogu se promatrati kao neka vrsta indigo-papira(poznatog iz doba pisa}eg stroja) za dràvne za-da}e unutar ekonomskog procesa tranzicije. Me-|utim, provo|enje na~ela kao {to su primat mo-netarne politike, otvorena trì{ta, privatno vla-sni{tvo, ugovorna sloboda, jamstvo i nepromje-njivost gospodarske politike, pretpostavlja posto-janje jake dràve.18 Njezini politi~ki predstavnici iuprava moraju tako|er biti voljni i sposobni os-tvariti institucionalna i administrativna na~ela.

Da bi se do{lo do cilja uspje{ne tranzicije, tre-ba na putu prestrukturiranja prevladati mnogezapreke. Prema spoznajama ekonomske teorijepolitike i birokracije, mogu se prema mogu}nostiostvarenja jake dràve u smislu ‘Freibur{ke {kole’

pojaviti opravdane sumnje. Istodobno uvo|enjedemokratskog politi~kog i trì{nog gospodarskogporetka proètog privatnom autonomijom, nai- 31




me, iznimno je te{ko, ako ne i nemogu}e. Ovoobrazloènje odnosi se na, s ekonomskom tranzi-cijom povezanu, preraspodjelu socio-ekonomskihpozicija i prava raspolaganja prirodnim izvorimasvake vrste. Privatizacija dovodi razli~ite skupinepojedinog dru{tva u lo{iji poloàj, s o~ekivanomposljedicom da }e one na idu}im izborima imatipovoda da glasuju za one stranke koje zauzimajukriti~ki stav prema prevladavaju}em privatnomvlasni{tvu.19 Tome se pridruùju te{ko}e pri pro-mjeni strukture. Te promjene se moraju o~ekivatizbog prethodnog neuspjelog real-socijalisti~koggospodarstva, a one se politi~ki mogu iskoristitiza odugovla~enje procesa tranzicije. Oblikovanjenovih i poku{aji odrànja starih interesnih skupi-na omogu}uju da se proces tranzicije pretvori ustalni pregovara~ki proces s krajnje neizvjesnimdjelomi~nim rezultatima.

Kao va`ne valja prije svega istaknuti i institu-cionalne probleme konzistentnosti. Friedrich A.von Hayek stalno upozorava – iako ne osvr}u}ise izravno na probleme tranzicije – na daljnjupretpostavku koja mora biti ispunjena da bi sepostojana i poretku primjerena pravila mogla nesamo dràvno proklamirati, nego zaista i prove-sti. Pri tome pravila moraju odraàvati moralna ieti~ko-kulturalna uvjerenja ve}ine ~lanova dru-{tva. U kojoj su mjeri u nekoj tranzicijskoj zemljiizraèna uvjerenja koja pogoduju privatnom vla-sni{tvu, ugovornoj slobodi i jamstvu, empiri~koje pitanje (prema dru{tvenim vrijednosnim drà-njima). To vrijedi i za pozitivne stavove, primjeri-ce prema individualnoj odgovornosti, riziku,konkurenciji, radu i socijalnom, te za tolerancijuspram razlika u primanjima. Tamo gdje nedosta-ju uvjerenja i pozitivni temeljni stavovi pogodni32


za stvaranje sustava privatnog prava, poku{ajitranzicije mogu napredovati tek sporo, ili gotovoposve propasti. To tako|er zna~i da s velikomsumnjom treba procjenjivati prijedlog da se utranziciji, barem u prvom koraku, egzemplarnopreuzme privatno pravo neke druge dràve, ako udoti~noj zemlji nedostaju uvjerenja i stavovi kojibi pogodovali ostvarenju preuzetog sustava pri-vatnog prava.

Pored uvjerenja i temeljnih stavova valja ta-ko|er uzeti u obzir da su vanjske ustanove nekogreal-socijalisti~kog dru{tvenog i gospodarskog su-stava djelovale na razvoj unutarnjih ustanova i stim u vezi na na~ine pona{anja. Korjenita prom-jena vanjskih ustanova kao posljedica tranzicijemoè uvijek dovesti do sukoba s unutarnjim usta-novama, koji se prevladavaju tek u spontanomprocesu prilagodbe. Time je postavljen zahtjevekonomskog poretka da postojanost i prilagodbavanjskih i unutarnjih ustanova moraju nu`nounaprijed biti zadane.20

Problem konzistencije moè se, me|utim, idruk~ije postaviti. Dio me|unarodnih ustanovakoje su se bile razvile u sru{enom real-socijali-sti~kom sustavu, bio je reakcija na sustavom uvje-tovane vrlo ozbiljne nedostatke koordinacije. Na-stao je poseban oblik gospodarstva u sjeni, koje jesadràvalo nerazvijene elemente trì{ta. Ovakavna~in slobodnog raspolaganja dobrima mogao bitako|er odozdo poduprijeti proces tranzicije.21

Jo{ va`niji problem za proces tranzicije nasta-je ako se uzme u obzir ~injenica da spontani redmogu predstavljati ne samo trì{ni rezultati, negoi cjelokupni sustav unutarnjih i vanjskih u~inakai ustanova na kojima se ti rezultati zasnivaju.Ako bi se moralo po}i od toga da su sama, poret- 33




ku sukladna pravila, rezultat spontanog razvoj-nog procesa, posljedice vjerojatno ne bi bile ba{ohrabruju}e: dru{tva u srednjoj i ju`noj Europibila bi suvi{e prepu{tena sama sebi te bi preostalojedino nadati se da }e se ona mirno razvijati,po{tivati dràvne granice i polako urastati u ra-spodjelu rada u razmjerima svjetskog gospodar-stva. U tom bi slu~aju bila neosnovana pretpo-stavka da se procesi tranzicije u srednjoj i ju`nojEuropi daju bitno ubrzati. ‘Brza cesta’ prematrì{nom gospodarstvu i demokraciji, kakvu jepoku{ao stvoriti ‘Big Bang’, ni u kojem slu~ajune vodi prema cilju, jer ustanove i infrastruktureoko tih èljno o~ekivanih ‘cesta’ ne mogu takobrzo rasti kao ‘ceste’ same!22

TRANZICIJA DRU[TVA – SOCIOKULTURALNII POLITI^KI VIDOVI

Izvjesne sociokulturalne norme intersubjektivnogpona{anja vrijede u svakom dru{tvu, jednako kaoi norme koje odre|uju interaktivno djelovanje.Osobito to vrijedi za norme nastale kulturnomreprodukcijom, koje odre|uju kako uskladiti po-na{anje pojedinaca unutar cjelokupnog dru{tva.Eti~ke i kulturne norme ukorijenjene su u sva-kodnevnom ìvotu i ~esto se svjesno ne zamje-}uju. No te norme sa~injavaju sustav kontrole itime odre|uju dru{tvenu interakciju. Nije svakioblik ovakve kontrole, dodu{e, jednako vaàn zapostmoderno dru{tvo, no s druge strane prijekosu potrebni prije svega oni oblici kontrole kojivode brigu o uzajamnosti djelovanja, jer op}enitoba{ oni stabiliziraju proces razmjene i oblikova-nja politi~ke volje.

Sustav kontrole socijalne interakcije djelotvor-no sprje~ava zloporabu prednosti u borbi oko34


politi~ke i ekonomske raspodjele. Zbog toga je iz-gradnja takvog sustava dru{tvene kontrole nuànpreduvjet za stvaranje svih instrumenata va`nihza prijelaz, jer sama formalna pravila ne {tite odkorupcije i zloporabe politi~ke mo}i. Takvi se po-stupci, dodu{e, ~esto te{ko daju otkriti i dokazati,zbog ~ega je tako|er te{ko uvesti djelotvorne pro-tumjere i sankcije.

Ovdje je prije svega problem {to u ve}initranzicijskih demokracija, barem na po~etku tran-zicije, jo{ nije na snazi valjan pravni sustav na te-melju kojeg se sudski moè utvrditi nastala ne-pravda odnosno pravda. Pri tom su odlu~uju}aneformalna pravila koja jam~e stvaranje koopera-tivnih struktura te izme|u ostaloga provode u~in-kovitu dru{tvenu kontrolu dodjeljivanjem ugledaili sramote. U ovom procesu klju~nu ulogu igrajui mediji, budu}i da oni imaju funkciju nadgle-danja promjene.23

Ove vrste kontrole su pri tome u~inkovitijeod pravnih mehanizama, premda ni u jednojzemlji ne djeluju uistinu besprijekorno. I u za-padnim zemljama se, dodu{e, izvje{tava o rastu-}oj korupciji, ali obvezuju}a snaga gospodarskogmorala i ovdje, ~ini se, postaje sve slabijom. Us-prkos tome, institucije i sustavi dru{tvene kontro-le u zemljama tzv. zapadnog svijeta (prije svega~lanice skupine G7 i sve one dràve koje postiùtakve gospodarske rezultate) mnogostruko su dje-lotvorniji nego u europskim tranzicijskim de-mokracijama ili zemljama u razvoju.

O~ito je rije~ o regulativnom vakuumu koje-mu valja pristupiti s razli~itih teoretskih gledi{ta,primjerice u okviru teorije kaosa, osnovne preo-brazbe unutar kulturne antropologije, statusnogprelaska ili teorije anomije.24 Izraz anomija uvodi 35




(prema Nataschi Bayer) 1893. godine E. Durkhe-im u svom djelu ‘O podjeli dru{tvenog rada’.Prema Durkheimu, dru{tvo se moè smatrati ano-mi~nim ~im nastupi stanje nepravilnosti, razbije-nog reda i gubitka regulativne snage dru{tvenih isocijalnih normi.25 Uslijed odbacivanja, uni{tava-nja i potresa u dru{tvu, dolazi do aksiomatskihpreokreta na cjelokupnom dru{tvenom podru~ju.U sklopu tih ‘preokreta’ dolazi sasvim sigurnodo novog temeljnog usmjerenja i stvaranja op}ihuvjerenja o temeljnim vrednotama. Obilje`jatranzicije nekog dru{tva imaju mnoge sli~nosti sobilje`jima anomi~nog ustrojstva. Durkheim ka-è: “U hijerarhiji je nastupio nered, a s druge stra-ne ne moè se improvizirati neka nova hijerarhi-ja. Potrebno je vremena, i stvarima i ljudima, dana temelju vaè}ih poimanja stvore novi poredak.Dokle god te oslobo|ene dru{tvene snage nisuna{le ravnoteù, svaka im je vrijednost neodre-|ena i za neko je vrijeme svako pravilo manjkavo.Vi{e se ne zna {to je mogu}e, a {to nije, {to jo{moè izgledati primjerenim, a {to ne, koji su zah-tjevi i o~ekivanja dopu{teni, a koji prelaze svakumjeru”.26

NEPOSTOJANJE INSTITUCIJA I PROMJENA MENTALITETAKAO GLAVNE PREPREKE NA PUTU U EUROPU: NORME ISUSTAVI U PROMJENI

Bitno obilje`je tranzicije jest to da se norme i te-meljne pravne sigurnosti moraju ili posve iznovauspostaviti ili se za njima osje}a tolika potreba davape za promjenama. Preklapanje i sukob starih inovih normi i njihovih struktura, to zna~i cjelo-kupni preustroj ~itavog dru{tva, mora automatskiizazvati niz proturje~nih tendencija razvoja, pri~emu usporedo postoje vrijednosni sustavi koji se36


zapravo me|usobno isklju~uju, kao primjericekonkuriraju}i moralni stavovi ili predod`be opravednosti. Zbog toga je privremeno dvojakozna~enje svih vrednota po kojima bi se ljudi mo-gli ravnati, zna~ajno za ovo prijelazno razdobljetranzicije. Takva situacija donosi, dodu{e, pojedi-nim gra|anima ve}u slobodu djelovanja, ali jetakvo stanje istodobno uzrok tipi~nog kaosa udru{tvenim odnosima. Kod pojedinaca dolazi doeksplozivne pluralizacije zahtjeva i o~ekivanja,~ime se sustavi vrijednosti, koji su odavna bili nasnazi i va`ili kao postojani, povla~e u pozadinu ipostupno nestaju, ili ih se pak, sa~uvane u nostal-gi~nom sje}anju, izvla~i u prvi plan kada nastupepote{ko}e s novim vrijednosnim sustavima.

Kod tranzicijskih demokracija nesumnjivo jerije~ o dru{tvima u stanju razdra`ljivosti, gdje pri-jeti i zastranjenje, premda bi disciplina i red bilinu`ni. Budu}i da – prije svega – stari regulativnisustavi gube svoju vrijednost te se otvara mo-gu}nost za bogat plijen, javlja se neumjerenost imentalitet grabe`i. Suprotno tome – da bi se is-taknula razlika – dru{tvo u normalnom stanjusmatra svojim pravom podupirati norme kolek-tivnog reda te osigurati ograni~enje pona{anja uime reda i sustava. U prijelaznim razdobljima,kao sada u tranzicijskim zemljama, ispu{taju se izvida ili svjesno zaobilaze temeljna moralna pravi-la dru{tva, dok ona u stabilnom dru{tvu pojedi-nom gra|aninu jam~e pomo} i oslonac. Na tajna~in pojedinac, uvijek u potrazi za sre}om, za-dovoljstvom samim sobom i budu}no{}u, u timizvanrednim okolnostima gubi dru{tveno vrijemei s njime svoju bitnu vezu sa sada{njo{}u, te jestoga jedno od va`nih obilje`ja tranzicije upravogrozni~ava radinost.27

37




Svako ‘normalno’ dru{tvo stvara normativnesustave reda koji se ukorjenjuju po djelovanju imoralno vrijednosnom, odnosno pravno-dru{tve-nom temeljnom konsenzusu pojedinih individua,budu}i da se osobno pona{anje neprestano reguli-ra internaliziranim sustavima normi i prioritet-nim vrednotama koje su uklopljene u dru{tvo.28

Primjeren odnos op}e prihva}enih kulturnihciljeva, kao i dru{tveno dopu{tenih sredstava zanjihovo ostvarenje, vodi do stabilnosti dru{tva,koju se smatra vrijednom truda, budu}i da ~ovje-ku daruje prostor vlastite sigurnosti i samoostva-renja. îm su, me|utim, dopu{tena sredstva zaostvarivanje sigurnosti nejednako raspodijeljena,a ovi ciljevi nisu vi{e op}e prihva}eni u dru{tvu,nego se svode na unutra{njost pojedinca, nastupasve intenzivnije stanje napetosti koje zahtijeva ra-stere}enje. Gra|ani tada poseù za sredstvima ko-ja vode prema neprimjerenom pona{anju, {to jetim izraènije, {to manje pojedinac na raspola-ganju ima jednakih sredstava te {to ljudi u dru-{tvu vi{e teè za ciljevima.29

U dru{tvu je uvijek pritajeno prisutan sukobizme|u skupina, klasa i slojeva. Posezanje za ile-galnim sredstvima je to prisutnija pojava, {to sla-bije funkcioniraju dru{tvo i pravno-dru{tveni si-gurnosni sustav. Korjenitu promjenu (transition)u nekome dru{tvu treba shvatiti kao naru{avanjeodnosa reciprociteta u procesu dru{tvene interak-cije, koje se subjektivno doìvljava kao patnja.Uslijed anomije do{lo je do stanja neizvjesnosti sobzirom na obrasce uloga i normi me|u partneri-ma u interakciji. Vi{e se ne mogu jasno razgra-ni~iti nadle`nosti, ~ime se automatski objektivnoprisutna izgubljenost odmah i subjektivno doìv-ljava, {to pak dovodi do nasilnih reakcija u po-38


na{anju. Tako nastaje normativna praznina, u ko-joj ne postoji svijest o vlastitoj ulozi u cjelokup-nom dru{tvenom ustroju.

U takvim prilikama dolazi do sukoba, neja-sno}a, vi{ezna~nosti glede o~ekivanih uloga, {tomora dovesti do poreme}aja u pona{anju, bu-du}i da sada{nji sustav zbog nagomilavanja pre-velikih o~ekivanja unutar komunikacije vi{e nijeu stanju pruìti ono {to je njegova zada}a: stvo-riti jasno}u!30 Norme kao takve jesu prije svegadru{tvene prirode, zbog ~ega ih valja promatratikao dru{tveni fenomen, a ne primarno kao poje-dina~ni i subjektivni element.31 Do slabljenjanormi pona{anja dolazi onda kada se politi~ko,socio-kulturno nezadovoljstvo sustavom zbogpermanentne nepravde pro{iri do te mjere da sepretvori u temeljni konsenzus. Ono ne zahva}asamo pojedince ili manje skupine, nego {irokeslojeve pu~anstva u smislu masovnog pokretakoji na~elno stavlja u pitanje politi~ke instru-mente i strukture.

Kao pokazatelje relativnog stanja ‘beznormal-nosti’ valja navesti sljede}e uvjete, koji su me|u-sobno ovisni: A) Kada imamo veoma divergentnesustave vrednota te osoba kao pojedinac vi{e nemoè sama odlu~iti koji ~in ili propust moè bitiprihvatljiv na dru{tvenoj razini; B) Kada se u dru-{tvu pojavljuje u sebi proturje~an sustav dru{tve-nih normi; C) Kao tre}i ~imbenik valja navesti~injenicu da nesigurnost nu`no mora porasti ka-da su dru{tvene uloge nedovoljno definirane, te~ovjek pojedinac vi{e ne moè ra~unati i predvid-jeti kakav }e biti na~in pona{anja drugih ljudi.Predvidivost djelovanja pruà, naime, stabilnost.Promjene na koje smo ovdje ukazali me|usobnose uvjetuju. 39




Za ove situacije jest zna~ajno da sve one mo-gu biti polazi{te ili me|ufaza sve ve}eg sukobaunutar sustava dru{tvenih normi te time pridoni-jeti sveop}oj nesigurnosti kada je rije~ o smjerni-cama za pona{anje. Uslijed tog sukoba razli~itihnormi mo`e kao posljedica do}i do stanja slab-ljenja ili posvema{njeg nedostatka normi. Posve jeo~ito da se iza institucionalne normativne prazni-ne, o kojoj se ~esto govori u literaturi o tranziciji,krije prije svega sukob pravila, koji nije mogu}elako rije{iti zbog rastu}e kompleksnosti. A kadado gubitka normi i do stanja bez normi do|euslijed sukoba me|usobno suprotnih normi, on-da se taj vakuum ne mo`e prevladati uvo|enjemformalno definiranih pravila, jer status quo beznormi traje tako dugo, dokle god ne budu prih-va}ene nanovo definirane vrednote i uloge.32

Svakako je problemati~no da se kao pola-zi{te za razradu teorije tranzicije kod zapadnihdru{tava kao paradigma i mjerilo uzima takozva-ni ‘prvi svijet’, u kojemu kao pretpostavka po-stoje razmjerno stabilni sustavi normi, oblici op-ho|enja i sustavi vrednota. U tranzicijskim zem-ljama, me|utim, ve} i prije samog obrata doga|ase postupno uru{avanje sustava razli~itih temelj-nih kodova.33 Na po~etku tranzicije imamo takouvijek raspad starih sustava normi, jer stare nor-me moraju postupno izgubiti svoju obvezuju}umo} kako bi se izgradilo ne{to novo. Narod go-vori da ne ostaje ni kamena na kamenu. Me-|utim, ru{enje staroga i gradnja novoga sustavabitno ovisi o osobitim pretpostavkama svake po-jedine zemlje. Veliku ulogu kod toga igraju isku-stva, kultura, mentalitet i dr. Stoga ne postojijedna tranzicija, nego toliko tranzicija kolikoima zemalja u tranziciji.40


Pored raspadanja i razra~unavanja s prethod-nim strukturama, paralelno nastaju nove normepona{anja. Me|utim, budu}i da se formalne nor-me dru{tva i poretka kakav se tek mora izgraditi,ne mogu u toj me|ufazi provesti zbog jo{ uvijeknedostatnog sustava sankcioniranja, nastaju prije-lazni mentaliteti iz kojih proizlaze specifi~na po-na{anja i koji doprinose nastajanju u sebi inkon-zistentnog ustroja normi, a koji izaziva trajnu ne-sigurnost.34

Ono {to me|u {irokim pu~anstvom automat-ski nastaje uslijed tog slabljenja normi, jest nesigur-nost u djelovanju, koja dapa~e poprima trajneobrise ìvotnog raspoloènja, jer novo oblikovanjedru{tvenih, socijalnih, ekonomskih i vrijednosnoorijentiranih struktura iznosi na vidjelo mnogeme|usobno proturje~ne oblike razvoja, zbog ~ega– barem na kratko vrijeme – paralelno postoje su-stavi koji se a priori ne podnose, poput eti~kih po-na{anja koja se me|usobno isklju~uju, predod`bio pravednosti ili izgradnji me|usobno konkurira-ju}ih politi~kih struktura. Tako je privremena am-bivalentnost svih vrednota osnovno obilje`je istin-ske faze tranzicije. Na~elne promjene u politi~komsustavu daju, s jedne strane, vi{e slobodnog prosto-ra za djelovanje pojedinoj osobi, ali s druge stranesu razlogom kaosa u dru{tvu. Stoga se kod ljudijavlja eksplozivna mnogostrukost o~ekivanja i zah-tjeva, zbog ~ega do sada vaè}i sustavi normi po-stupno gube na obvezatnosti i utjecaju, kako bimoglo nastati ne{to novo. O~ekivanja s obziromna pobolj{anje prija{njeg stanja pri tom su pretje-rana, ~esto nerealna zbog nastale euforije, ali s an-tropolo{kog stajali{ta posve razumljiva.

Kao {to je ve} prije navedeno, dru{tvene ulo-ge nisu dovoljno definirane, {to kod ~ovjeka kao 41




pojedinca, zbog nepostoje}ih jasno propisanihuloga, dovodi do nesigurnosti na podru~ju inte-rakcije s drugim osobama. Pri tom svakodnevicaipak poznaje mnoge ljudske procese interakcijekoji se odvijaju i mogu se odvijati bez normi. No~im je nesigurnost individuuma tako velika da seosoba radije odri~e odre|enog djelovanja, tada sevi{e ne moè govoriti o normalnom stanju. To se,dodu{e, doga|a i u relativno stabilno funkcioni-raju}im dru{tvenim sustavima, ali ostaje ograni-~eno uglavnom na njihova rubna podru~ja. Te supojave, naprotiv, sveprisutne u takozvanim tran-zicijskim demokracijama; one istodobno odre|u-ju transakcije i vr{e pritisak na gospodarstvene~imbenike da bi ovi uobi~ajeno pona{anje nano-vo odredili ili sumnjive razmjene okrenuli u svo-ju korist, a da se pri tom u dovoljnoj mjeri neosvr}u na op}e dobro.

KAKO SE ÔVJEK ODNOSI PREMA TIM DRAMATI^NIMPROMJENAMA?

U na~elu ljudi na promjene uvijek reagiraju veo-ma razli~ito, druk~ije u krajnjim situacijama negou svakodnevnom ìvotu – svakako ne po unapri-jed odre|enim kanalima.35 To prije svega ovisi oosobnom karakteru pojedinca, jer svaki ~ovjek nasvoj na~in posjeduje u svomu karakteru obilje`ja,bitne crte i mogu}nosti pona{anja kakve ima sva-ki drugi ~ovjek, ili pak ve}ina ljudi, mnogi ljudi,tek neki ili nitko.36

Pona{anje u tranziciji je veoma sloèno. Ipak,neka mi bude dopu{teno predstaviti neke tipove.37

Promjena paradigme osobito ide u prilog inovato-

rima,38 koji su osje}ali da ih stari reìm neprestanoograni~ava te da se ne mogu ostvariti. Pri tom zna-la~ki koriste nove mogu}nosti i pravni vakuum ka-42


ko bi ostvarili svoje ciljeve u mutnim poslovima, ukriminalnom djelovanju, pomo}u prijevare ili ko-rupcije. No inovator moè spremno iskoristiti pri-jelazno razdoblje dru{tvenih struktura, a da pri to-me ne postane kriminalac.39

Drugi tip ljudi posve se povla~i iz dru{tva.Takvi se svrstavaju u uzmicatelje, koji se u novimprilikama vi{e ne snalaze. Ako se sve promijenilo,pitaju se ti ljudi, gdje li se vi{e moè na}i upo-ri{te? To povla~enje iz dru{tva ~esto je povezano sekstremnim oblicima pona{anja, kao {to su pre-komjerno uìvanje alkohola ili droge. Kada se iz-gubi usmjerenje, nastupa bespomo}nost, a privid-no rje{enje je u tome da se postane apati~nim teda se jednostavno zaobi|e jedan vid ìvota. Po-sljedice toga su slomljeni odnosi u krugu obitelji,s prijateljima, na poslu (koji se isto tako drama-ti~no izmijenio), nagnu}e ka neumjerenostima(primjerice neumjereno konzumiranje TV progra-ma) ili agresivne reakcije.40

Tre}i tip ~ovjeka prolazi kroz tranziciju kaoritualist, koji usprkos svim preokretima upravogr~evito ustraje na po{tivanju formalnih vrednotai normi ograni~avaju}i time vlastiti obzor. To seosobito odraàva u birokratskom pona{anju, kojese nastavlja na osnovi kantovske etike du`nostitako da u pravom smislu djeluje podràvaju}i su-stav ili ga svojim djelovanjem èli podràti.41

Nasuprot tome ~ovjek od akcije (akcionist) se– sli~no kao i inovator – isti~e svjesnim naporimaza humanizacijom dru{tva, prije svega na temeljupro{lih iskustava. Akcionist je svjestan samoga se-be, koji u~inkovito i cjelovito djeluje kao diova`nog povijesnog trenutka, koji osobito razvijapoliti~ke obrasce (za razliku od inovatora, kojiglavnu pa`nju usredoto~uje na vlastitu ekonom- 43




sku korist), i strukture koje narodu odgovaraju iprihvatljive su mu te su stoga kadre rije{iti nago-milane probleme.

Posljednji tip ~ovjeka jest konzervativac,42 kojije nastrojen kriti~ki, a u isto vrijeme gaji nadu.On bi s jedne strane `elio sa~uvati na~ine temelj-nog pona{anja koji se zasnivaju na odre|enimprioritetnim vrednotama, ali se s druge straneistodobno nada da }e se promijeniti podru~ja ko-ja je dosada{nji diktatorski sustav dehumaniziraoi koja su bila dostupna samo ~lanovima partije.Tako je njegov stav mje{ovit, a sastoji se od djelo-vanja i istodobnog opreza. Taj stav poti~e ga dase usu|uje ne{to napraviti, ali nikada previ{e.Ako bi bio prisiljen na odluku, on bi dao pred-nost ve} postoje}em elementu nau{trb rizika kojisa sobom povla~i novo, zbog ~ega je konzervati-vac prije sklon konformizmu nego pobuni.

Pri tom su iznimno va`ni ~imbenici koji ut-je~u na pojedine vrste prilagodbe, ba{ kao i so-cio-kulturno okru`je. Ovi obrasci mogu se shvati-ti kao slobodno izabrane – koliko god uvijek biliodre|eni i vanjskim ~imbenicima – strategije dje-lovanja individualno kori{tenih odgovora na iza-zove ove faze. Kod takvih tipova ljudi radi se oilustraciji i apstrakciji odre|enog ~e{}e nastupa-ju}eg pona{anja. Ako bismo se pitali kojim seobrascem pona{anja stvarno koristi odre|ena oso-ba, onda valja re}i da to ovisi o njezinoj povijestisocijalizacije, o konkretnim opredjeljenjima i spo-sobnostima, kao i o otvorenim (ili ~ak i zatvore-nim) mogu}nostima za promjenu, koje su raz-li~ite u razli~itim prilikama (u nekoj zemlji). Kodprikazanih tipova vi{e je rije~ o strategijama po-mo}u kojih osoba kao pojedinac prevladava slo-`enu, neodre|enu i nekontroliranu situaciju. Kod44


osobe – usprkos promjeni sustava – osnovna po-treba za sigurno{}u prevladava ba{ onda kada se~ini da je kaos najve}i, jer individuum pati od gu-bitka normi koji zna~i pomanjkanje usmjerenja,premda ga je mo`da i sam prouzro~io svojim dje-lovanjem i èlio ga u nadi da }e se popraviti si-tuacija.43

ZAKLJU^CI

Osnovno obilje`je kako tranzicijskih demokracijatako i postmoderne op}enito, jest sve ~e{}a na-zo~nost proturje~nih vrednota u istome prostorukoje se propituju, ali na temelju liberalizacije iglobalizacije smatraju se vrijednima rasprave.

Na podru~ju kako gospodarske tako i poli-ti~ke tranzicije, nu`na je prije svega razrada no-vih, djelotvornih struktura, koje tek treba polaga-no graditi. Za to je potrebno vrijeme, iako sumnogi ljudi nestrpljivi i vjeruju da je prija{nji su-stav na temelju mnogih aktualnih problema da-vao vi{e sigurnosti, ali tada uz cijenu povredemnogih ljudskih prava.

Pored ukazanih strukturalnih promjena, naantropolo{koj se razini moè ustanoviti da sementaliteti puno sporije prilago|avaju novim na-vikama nego ostala obilje`ja dru{tva. S oklijeva-njem dolazi do promjene vlastitih prioriteta vred-nota. Ako je u realnom socijalizmu, primjerice,stalnost u profesiji nekog ~ovjeka bila unaprijedzadana, od kolijevke do groba, po partijskoj linijikomunisti~kih vlastodràca, danas se traè drugitemeljni stavovi, primjerice fleksibilnost, svlada-vanje ~estih promjena u zanimanju.

Mnogi ljudi koji su se eufori~no u vrijemeobrata nadali promjenama, danas su frustrirani,ne samo zato {to su prema novom dru{tvu imali 45




nerealna o~ekivanja, nego i zato {to se ne pravirazlika izme|u pravne dràve i pravedne dràve;jer su bili lo{e pripremljeni za nove izazove; jersu stare partijske elite i pripadnici tajnih policijazbog boljeg poznavanja staroga sustava i danasdobitnici obrata, posebno u gospodarstvu, te dje-luju u mafija{kim skupinama; jer nisu mogli is-koristiti svoju priliku, koja je bila kratkoga vijeka,dok su se nanovo postavljale skretnice; jer semnogi osje}aju iskori{tenima od strane Zapadakao potro{a~i njegovih proizvoda i Europljanidruge klase. Ako prija{nje elite teè za diktator-skim na~inom vo|enja, onda se ta te`nja danasjavlja uglavnom u obliku pretjeranog nacionaliz-ma. înjenica da su se lica starih i novih elita utranzicijskim dru{tvima jedva promijenila, prido-nosi stvaranju nezadovoljstva u narodu.

Zadovoljstvo novim sustavom, me|utim, ovi-si i o tome ima li netko socijalno osiguranje, po-sjeduje li radno mjesto i ostvaruje li se u dru{tve-nom ìvotu na mjestu na kojemu bi èlio. Tiosnovni uvjeti veoma se razlikuju od dràve dodràve. Pribliàvanje razini Europske unije gledeìvotnog standarda i osnovnih uvjeta jest dugproces, kako diplomatski tako i dru{tveni. Tranzi-cija se doga|a radi ~ovjeka, to zna~i da kod svihpromjena struktura i sustava valja imati na umu~ovjeka. Ako se previ{e toga promijeni odjednom,onda to u antropolo{kom smislu nadilazi pojedi-nu osobu.

Na putu u Europu predstoji tranzicijskim de-mokracijama jo{ duga~ak put. Na Zapadu se goto-vo preuzetno govori o Europi, pri ~emu se mislina Europsku uniju, odnosno na zapadnu Europu,kao {to mnogi suvremenici pod ‘Amerikom’ po-drazumijevaju SAD. Amerika, me|utim, nisu sa-46


mo SAD... Dati Europi novu du{u stoga zna~ija~ati svijest ljudi posvuda na ovom kontinentu.Europa }e dobiti novu du{u tek kada svi Europ-ljani steknu osje}aj da su uistinu Europljani!

BILJE[KE1 H. Renöckl, Testfeld Tschechien: Wie zukunftsfähig sindchristlicher Glaube und Kirche – und Europas Kultur?,u: A. Kristan/Ders. (Hg.), Kirche und Gesellschaft. Beiträgedes internationales Symposiums an der SüdböhmischenUniversität Budweis, 24.–26. travanj 1998, Würzburg,Budweis 1999, 87–97; ovdje 87.

2 O tome jo{ podrobnije kasnije u ovoj raspravi.3 Usp. doprinose sa zasjedanja konferencije od 25. do 27.

lipnja 1999. u Be~u: Zehn Jahre nach 1989. Politik, Ideo-logie und internationale Ordnung, u: Institut für dieWissenschaften vom Menschen (Hg.), Newsletter 65(1999), Mai-Juli, 1–7.

4 Usp. J. Holzer, Der Kommunismus in Europa. PolitischeBewegung und Herrschaftssystem, Frankfurt/M. 1998,11ss.

5 Usp. A. Pelinka, Die tote Zukunft von gestern, u: Euro-

päische Rundschau 27(1999)1, 157–159.6 Usp. Über die Zeichen des Todes und die Überlebens-

kraft, György Konrad im Interview, u: Die Furche,42(1999), 21. Oktober, 11. Konrad pi{e: “Nakon velikihoslobo|enja slijede velika razo~aranja jer se oslobo|enivelikog zla susre}emo s novim velikim zlom.” Ono {to jeprisutno, jest uglavnom malo zla i malo dobra... mje{avi-na. Sada u Ma|arskoj jo{ vlada demokracija, jer nakon1989. nitko nije bio uhi}en, tako|er nitko nije umrozbog politike, {to ve} predstavlja odre|eni napredak zaljude iz Isto~nog bloka. Kad se postavlja pitanje {to jestvelika zlouporaba u nekoj demokraciji, tada se i ovdje,kao i u diktaturi, pojavljuje korupcija i arogancija izabra-nih. Naravno da se to de facto nikad ne provjerava, a nivlasti nisu zapravo odvojene jedna od druge. U tom po-gledu su srednja i ju`na Europa jo{ uvijek ‘isto~noeurop-ske’, jer ono {to je uistinu bilo tipi~no za te biv{e re-`ime, bilo je stapanje sfera vlasti: zakon, tisak, sud, iz-vr{na vlast, policija, sve je to bilo blisko povezano. “Jed-nom sam napisao knjigu pod nazivom Antipolitika. To jemo`da unutra{nja tendencija politike ili politi~ke klase: 47




one uvijek èle pro{iriti svoju mo}. A ako u nekoj dràviima mnogo dodvoravanja (mo`da se zapadno od Leithemoè prona}i ne{to takvo), tada stare hijerarhijske struk-ture mogu i u demokratskim ustanovama jo{ biti me-|usobno povezane. Govori se: “Pa nije to tako stra{no,to je svakodnevica; gore je kad se ubija; ovdje se ne ubi-ja.” Vrijedi istaknuti usporedne analize sustava i saznanjeda i u takozvanim demokracijama, odnosno demokrat-skim ustanovama moèmo susresti autoritarne elementekoji su krajnje nedemokratski, jer razdioba sfera mo}iipak nije prisutna kako se stalno prikazuje prema van.

7 U ovom kontekstu treba pored intelektualaca navesti iprostor gdje se razvijala protukultura. To su bile crkve,ali i privatni stanovi, gdje su se ljudi susretali. Sveprisut-ne tajne slu`be su ionako uvijek bile nazo~ne, bilo u liku‘suradnika obavje{tajaca’, ili pak putem prislu{nih ure-|aja kao {to su ‘bube’ u uti~nicama (ili negdje drugdje uprostoriji) te prislu{ni ure|aji na daljinu.

8 Usp. R. Sandgruber, Doch wer hat die Schere geschlif-fen?, u: Die Presse, 29. Mai 1999, Spectrum I s.

9 Sli~nog su usmjerenja bila i promi{ljanja Mihaila Gor-ba~ova, kad je nakon izbora za dràvnog i partijskog {efaSovjetskog Saveza 1985. godine, s dva programa reformisvratio pozornost me|unarodne javnosti: Glasnost i Pe-restrojka.

10 Usp. H. L. Müller, Eine Revolution der Intelektuellen,u: Salzburger Nachrichten, 11. September 1999, IV.

11Isto.

12 Pod Transformation podrazumijeva se u skladu s ‘trans-formare’: pretvaranje, promjena, preobrazba, pretvorba,preustroj. Za isti sklop problema u vezi s korjenitimpromjenama u ‘postkomunisti~kim dràvama’ na an-glosaksonskom govornom podru~ju vi{e se rabi sli~antermin ‘transition’. Oba pojma – ‘Transformation’ i‘transition’ – nagla{avaju dinamiku u promjeni. Usp.Dudenredaktion (Hg.), Das Fremdwörterbuch, br. 5, Mann-heim/Wien/Zürich 41982, 771.

13 Usp. uz to: Der wirtschaftliche Systemwandel lässt sichnicht planen, u: Frankfurter Allgemeine Zeitung, br. 135,15. Juni 1999, 20. “Pro{lo je deset godina – no politi~arikao i znanstvenici jo{ uvijek tapkaju u mraku kada je ri-je~ o odabiru najboljeg puta za preustroj sustava. Orga-nizacijski gledano, najlak{e rje{enje moglo bi biti preuzi-manje nekog postoje}eg okvirnog poretka. No primjer48


Isto~ne Njema~ke pokazuje da se ni to ne odvija bez po-te{ko}a.” Tako|er se nagla{ava da su polazni uvjeti zatranziciju u svakoj zemlji druk~iji te da promjena susta-va iziskuje oko dva nara{taja. Zaklju~ak je dakle: bezstrpljenja se ne moè! O situaciji u Njema~koj usporedii: J. M. Schnarrer, Arbeit und Wertewandel im postmoder-

nen Deutschland. Eine historische, ethisch-systematische Studie

zum Berufs- und Arbeitsethos, Hamburg 1996, posebno215–230.

14 Usp. Transformation, u: Brockhaus Enzyklopädie, Mann-heim u.a. 191993, Sv. 22, 311s. Ovdje se nagla{ava datransformacija ozna~ava temeljnu preobrazbu gospodar-skog, politi~kog i dru{tvenog sustava neke dràve. êstose u govoru transformacija suàva na proces prelaska izplanskog u trì{no gospodarstvo. To je, me|utim, su-èno shva}anje i uzima u obzir samo jedan vid ~itavogprocesa promjene. Izraz ‘promjena paradigme’, koji jeuveo Thomas S. Kuhn, ide jo{ dalje jer se njime obuh-va}a opse`niji plan paradigmi koje se mijenjaju. Usp.nadalje T. S. Kuhn, Die Struktur wissenschaftlicher Revolu-

tionen, Frankfurt/M. 91988.15 Usp. O. Havrylyshyn/D. Mcgettigan, Privatization in

Transition Countries. Leessons of the First Decade. Interna-tional Monetary Fund, Economic Issues 18, WashingtonD.C. 1999, 14. Pisci su uvjereni da je nakon desetlje}atranzicije planskog u socijalno-trì{no gospodarstvo,upravo na podru~ju razvoja privatnog sektora u~injenotoliko da se moè govoriti o uspjehu. Unato~ nizu pro-tuudaraca i prezaduènosti posljednjih godina, ve}inatranzicijskih zemalja moè ukazati na pozitivne stoperasta koje bi trebale biti dovoljan pokazatelj da je apsol-virana najnià to~ka razvoja i da u~inkovitost, te s tim uvezi postignuti rezultati, kre}u pozitivnim smjerom.

16 To posebice postaje o~igledno na izborima, kada se mo-è vidjeti u kojoj se mjeri narod osje}a ‘zrelim’ i toj zre-losti daje glas.

17 Usp. J. M. Schnarrer, Aktuelle Herausforderungen der Ethik

in Wirtschaft und Politik: Perspektiven für das 21. Jahrhun-

dert, Wien 31999, posebno 166–170.18 Ovo mi{ljenje zastupa osniva~ neoliberalne ‘Freibur{ke

{kole’, nastale oko 1930., Walter Eucken (1891.–1950.).On je zastupao ideju trì{nog gospodarstva ~iju funkcio-nalnu sposobnost moraju jam~iti politi~ke mjere. Kasni-je }e njegove ideje imati vaàn utjecaj pri oblikovanju 49




‘socijalnog trì{nog gospodarstva’ koje je u Saveznu Re-publiku Njema~ku uvedeno nakon II. svjetskog rata zavrijeme Ludwiga Erharda. Usp. o tome: W. Eucken,Grundsätze der Wirtschaftspolitik, Tübingen/Zürich 1952.

19 Iluzorno je pravni sustav prihvatiti kao ustanovu kojaautomatski stvara pravdu, jer su po~etni uvjeti za socijal-no-trì{no gospodarstvo sve drugo samo ne jednaki. Sta-re elite koje su bile bolje obrazovane, poznavale sustav idràle u rukama financijske konce, imale su u dobaobrata, naravno, bolje polazne uvjete nego gra|ani iz ta-kozvanog ‘prosje~nog naroda’. Tako ne ~udi ~injenicada se u na{e doba ponovno javljaju upravo stare elite unovom ruhu te izlaze kao stvarni pobjednici obrata. Nataj na~in Stranka demokratskog socijalizma (PDS) u is-to~noj Njema~koj pobu|uje kako nostalgi~ne osje}ajekod isto~nih Nijemaca i rado podsje}a na egipatske lon-ce, tako izaziva i opozicijske osje}aje, jer lako moè re}i:“... to ljudi sigurno nisu tako èljeli: nezaposlenost, soci-jalna nesigurnost, visoke stanarine...”. Usp. uz to i: J.Aretz, Die DDR – ein Unrechtsstaat? Aufarbeitung in derVergangenheit und Versöhnung im wiedervereinigtenDeutschland. Iz niza ‘Kirche und Gesellschaft’, izdava~:Katholische Sozialwissenschaftliche Zentralstelle Mön-chengladbach, Köln 1997, br. 242. Razo~aranje nastalonakon obrata pro{irilo je, kaè Aretz, u Isto~noj Nje-ma~koj ‘nostalgiju za istokom’ (Ostalgie), jer je Demo-kratska Republika Njema~ka kao dràva mogla vrlobrzo nestati, ali ìvot u njoj nije mogu}e tako lako izbri-sati iz sje}anja ljudi!

20 Ovdje kao jednostavan primjer valja navesti monetarnupolitiku. Ve}ina tranzicijskih demokracija ima nekon-vertibilne valute koje se postupno moraju u~initi kon-vertibilnima: takvima da mogu izdràti me|unarodnukonkurenciju. U takvim okolnostima moè do}i do su-koba ako se nacionalna monetarna politika i interesi po-liti~ara nalaze u suprotnosti s me|unarodnim instituci-jama, kao npr. obvezama Me|unarodnog monetarnogfonda (MMF).

21 Podrobnije o tome u: D. C. North, Institutions, Institutio-nal Change and Economic Performance, Cambridge 1990.

22 Usp. M. Streit, Transformation von Wirtschaftsordnun-gen, u: Gabler (Hg.), Wirtschaftslexikon, Wiesbaden141997, 3812–3814.

23 Usp. J. M. Schnarrer, Anything goes? Sittlichkeit im Zeital-

ter der Skepsis, Wien/Tarnow 2000; osobito ~lanak o etici50


medija: Pitanje istine kao temelj etike medija i etike ko-munikacije. ôvje~nost, odgovornost, integritet i voljada se izvje{tava o istini i govori istinu zahtjevi su svihljudi dobre volje koji sudjeluju u procesu globalne me-dijske komunikacije te time imaju udjela u humanizacijisvjetske zajednice. Kada se vrijednost neke informacijevi{e ne bude mjerila samo prema tome kako se prodaje,nego i s obzirom na one kojih se ona ti~e, tada }e prido-nositi vi{e humanosti nego {to je to danas slu~aj...

24 Usp. N. Bayer, Der Start in die Marktwirtschaft – das tsche-

chische Modell, Berlin 1999, 85–91.25 E. Durkheim, Der Selbstmord, Frankfurt/M. 1973, 287s.26

Isto, 288. Glavno obilje`je ljudskoga bi}a jest smisao zaodre|eni antropolo{ki zajam~en ìvot. No obilje`je po-stmoderne u cjelini, a osobito tranzicije, jest fleksibil-nost koja automatski izaziva nesigurnost u planiranjuìvota. Socijalna sigurnost pruà oslonac pojedincima,ali moè voditi prema apatiji. Temeljni stavovi i izazoviza ~ovjeka u postmoderni poklapaju se s onima u tran-ziciji, tako da predstavljaju konvergentne veli~ine. Usp.J. M. Schnarrer, Werteverschiebungen angesichts des eu-ropäischen Umbruchs, u: Hanns-Seidel-Stiftung (Hg.),Politische Studien, März/April 1999, br. 364, 14–36. Op-}enito govore}i, jedan od najve}ih problema dana{njicejest odluka o dugoro~nosti i obvezatnosti, koja se sukob-ljava s fleksibilno{}u {to je zahtijeva mainstream. A tajgubitak trajnosti koja obvezuje pretvara se u samovolj-nosti koje ~ovjeka ipak na kraju u njegovim osnovnimpotrebama negativno poga|aju, premda naizgled imavi{e slobode uslijed sve ve}ih mogu}nosti.

27 Iz izjava klju~nih likova pri promjeni 1989./90. moè serazabrati da se tada ~itave no}i raspravljalo, da je 09. XI.za mnoge (posebno za isto~ne Nijemce) bio 72-satni dankoji je nemogu}e u~inio mogu}im. A neki se jo{ i danaspitaju: “Nismo li svi mi bili poput sanjara...?” Usp. o to-me: Der kalte Herbst des ‘realen Sozialismus’: Berlin,ein Volk und das Ende der DDR, u: Die Presse, Wien, 4.November 1999, 3.

28 Usp. R. Inglehart, Kultureller Umbruch – Wertwandel in

der westlichen Welt, Frankfurt/M./New York 1989.29 Upravo u na{e doba ~esto kori{teni izrazi gra|ansko

dru{tvo/civil society dobili su za doga|anja obrata kon-kretne strukture, jer je ovdje pojedinac bio protagonist upravom smislu rije~i te je vlastitim zauzimanjem i inici- 51




jativom mogao osobito pridonijeti pozitivnom obliko-vanju dru{tva.

30 Usp. T. Parsons, The Social System, Glencoe/III, 1951, 39.Ovdje Parsons govori o “absence of structured comple-mentarity of the interaction-process”. îm strukture vi{enisu jednozna~ne, njima se lak{e manipulira i potrebnoih je iznova definirati.

31 Za utemeljenje normi usp. J. M. Schnarrer, Norm und

Naturrecht vestehen. Eine Studie zu Herausforderungender Fundamentalethik, Frankfurt/M./Berlin/Bern/NewYork/Paris/Wien 1999, 145–209.

32 Usp. nadalje: D. C. North, Institutions, Institutional Chan-

ge and Economic Performance, Cambridge 1990.33 Usp. tuma~enje njema~kog sociologa: N. Luhmann, Sozio-

logie des Risikos, Berlin/New York 1991. Luhmannova teo-rija sustava ubraja se danas me|u najve}e izazove etici imoralu. Prema Luhmannu, svako je dru{tvo nu`no obi-ljeèno dru{tvenom evolucijom, {to automatski dovodido sve ve}e funkcionalne specijalizacije podsustava, kao{to se moè razabrati na najrazli~itijim podru~jima. Svakipojedini sustav ima odre|ene kodove po kojima se razli-kuje od drugih sustava. Promijeni li se, me|utim, isto-dobno mnogo kodova, a da se pri tom ne odrì temeljnikonsenzus, dolazi do promjene paradigme, kao {to se uisto~nom bloku dogodilo 1989./90. u ‘tihoj revoluciji’.(Postoji ~itav niz znanstvenika koji izraz ‘revolucija’ sma-tra neprihvatljivim za te doga|aje, jer nije potekla krv, {toje do sada uvijek bilo bitno obilje`je revolucije). Ipak, fa-za konsolidacije jo{ dugo ne}e biti zavr{ena, jer je rije~ ovrsti asimptoti~kog procesa u kojemu razlike u ìvotnomstandardu izme|u zemalja zapadnoga svijeta i tranzicij-skih demokracija nestaju vrlo sporo.

34 Osoba kao pojedinac u toj situaciji ne zna dokle seùnjezina prava i du`nosti, jer se mora obnoviti i pravnisustav kako bi funkcionirao.

35 Sljede}u shemu ne treba promatrati kao ne{to potpuno,ali }emo u njoj nastojati obraditi bitna mjerila i obrascepona{anja.

36 Glede ovih psiholo{kih osnova, koje bi ovdje dalekoprema{ile okvire na{e teme, usporedi: G. Jun, Charakter.Ein Beitrag zur Diskussion eines alten Themas, Berlin1987, 19.

37 Kod tipizacije ljudskoga pona{anja valja uvijek imati naumu da je rije~ o idealnim obrascima, koji se u stvarno-52


sti ne javljaju u tako jednostavnom i jasnom obliku, kao{to ih se moè teoretski obraditi.

38 Tip ~ovjeka koji bi èlio stvoriti ne{to novo, izvorno.39 Tako su u Isto~noj Njema~koj u razdoblju od 09. XI.

1989. (pad Berlinskog zida) do 03. X. 1990. (ujedinjenjeNjema~ke) osnovana mnoga mala poduze}a, ~ija je regi-stracija bila doista jeftina, da bi se onda nakon ujedi-njenja prodala po mnogostruko vi{im cijenama. Me|u-tim, za to je bilo potrebno poznavati razlike me|u su-stavima i status quo koji je onda bio na snazi u oba dijelaNjema~ke.

40 Tako je ‘obrat’ ~esto na nov na~in odredio i uloge upartnerskim odnosima, u obiteljskom ìvotu ili prija-teljstvu.

41 Ovdje valja ubrojiti sve one koji su dobro ìvjeli od sta-rog sustava, funkcionare i ~lanove partije te vojsku {pi-juna tajnih policija (primjerice Stasi, KGB), a naposepredstavnike izvr{ne, sudske i zakonodavne vlasti dikta-torskog sustava.

42 Ovdje se ne misli na konzervativizam u ideolo{komsmislu!

43 U poretku bez reda ne za~u|uje {to je izraèna odlu~naèlja za sigurno{}u.

Ostala pi{~eva djela (izbor)

Knjige

Anything goes? Sittlichkeit im Zeitalter der Skepsis, Wien/Tar-now 2000.

Aktuelle Herausforderungen der Ethik in Wirtschaft und Politik:

Perspektiven für das 21. Jahrhundert, Wien 1998.Allianz für den Sonntag, Wien 1998, (uredio).Arbeit und Wertewandel im postmodernen Deutschland, Ham-

burg 1996.Gemeinwohl und Gesellschaftsordnung. The common good in

our changing world. Beiträge zum Naturrecht 2, Wien1997, (uredio).

Gesellschaftsordnung und Privateigentum am Beispiel der Priva-

tisierung, insbesondere des Bankwesens, Wien 1996, (ure-dio).

Market, Morality and Marginalisation, Cambridge/MA1994. 53




Norm und Naturrecht verstehen. Eine Studie zu Herausforde-rungen der Fundamentalethik, Frankfurt/M. u.a. 1999.

Zur Naturrechtslehre von Johannes Messner und ihrer Rezeption

in Japan. Beiträge zum Naturrecht 1, Wien 1996, (ure-dio sa H. Yamada).

^lanci:

Freiheit und Pflichtbewusstsein im post-bipolaren Demo-kratieverständnis der (Ost)-Deutschen: Eine Nation inSpannung überwundener Teilung, u: Ingeborg Gabriel/ Joseph Steurer (Hg.), Demokratie als Herausforderung.

Festgabe für Rudolf Weiler zum 70. Geburtstag, Wien1997, 119–128.

Die ganz unterschiedliche Vermögensbildung im Ostenund Westen von Deutschland: Eine Untersuchung zuFakten und Tendenzen als Augenblickaufnahme imUmformierungsprozess, u: Diözesaninstitut für dieVerbreitung der Soziallehre der Kirche in Brünn/Tschechien (Hg.), Die sozialethische Sicht der ökonomi-

schen Transformation in der Tschechischen Republik, Vele-hrad/Brünn 1998., 135–156; Na ~e{kome u istom to-mu: Rozdílná tvorba majetku ve východním a západním

Némecku: fakta a tendence, 47–62.Globalisierung contra Regionalisierung – Auf dem Weg zu

einer neuen Weltwirtschaftsordnung, u: Wiener Blätter

zur Friedensforschung, Wien 83(1995)2, 47–59.Transformationsprobleme – aufgezeigt an der Situation in

den neuen Bundesländern, u: Katholische Sozialakade-mie der Slowakei (Hg.), Arbeitslosigkeit in den ehemaligen

sozialistischen Ländern und in den westlichen Demokratien,Bratislava 1997, 154–164.

Was haben Bürgergesellschaft, Kommunitarismus und Ka-tholische Soziallehre gemeinsam?, u: Dr. Karl Kum-mer-Institut (Hg.), Gesellschaft und Politik, Wien34(1998)4, 28–34.

Werteverschiebungen angesichts des europäischen Um-bruchs: Wenn alte Präferenzen in neue Systeme einzu-bauen sind, u: Hanns-Seidel-Stiftung (Hg.), Politische

Studien, München 50(1999)364, 14–36.

54


\uroNJAVRO

ValerijaBOTRI]

GOSPODARSTVO IPOLITIKA U HRVATSKOJ

UVOD

Politika i gospodarstvo djelatnosti su za op}e do-bro zajednice i obitelji. Kako se ni politi~ki ni go-spodarski problemi ne mogu u potpunosti ra-zumjeti bez uvida u povijesni kontekst, u nastav-ku }emo se osvrnuti na neke gospodarske proble-me koji su prisutni u hrvatskom gospodarstvuve} duì niz godina.

Glavne zna~ajke i problemi hrvatskog gospo-darstva tijekom osamdesetih godina bili su sta-gnacija dru{tvenog proizvoda, pad produktivno-sti, porast nezaposlenosti, inflacija te visoko ino-zemno zaduènje.

Uz proces osamostaljenja Republika Hrvatskaje po~etkom devedesetih, kao i ostale tranzicijskezemlje, nastojala uvesti {to vi{e trì{nih elemenatau svoj gospodarski sustav. Stoga je prilago|avanpravni okvir, zapo~eta privatizacija dràvnih po-duze}a i dan poticaj razvoju privatnog poduzet-ni{tva. U usporedbi s ostalim tranzicijskim zem-ljama, Republika Hrvatska bila je u relativno po-voljnijem poloàju jer su odre|eni trì{ni elemen-ti ve} ranije bili implementirani u gospodarskisustav. Me|utim, oteàvaju}a okolnost za Repu-bliku Hrvatsku na po~etku tranzicijskog razdob-lja bio je po~etak rata,1 ~ime je uz fizi~ko uni{te-nje dijela proizvodnih kapaciteta do{lo do gubit-ka trì{ta zemalja isto~ne Europe, na kojem su 57

hrvatski proizvo|a~i mogli plasirati svoje proiz-vode.

Uz sve probleme tranzicije, Hrvatska je vodilai obrambeni rat, morala je stvoriti vojsku, zbrinu-ti stotine tisu}a prognanika i izbjeglica iz Bosne iHercegovine, obnoviti poru{ene ku}e, te brinutio invalidima i drugim ratnim stradalnicima.

Svih tih godina hrvatsko dru{tvo bilo je zao-kupljeno problemom gospodarske promjene ali istvaranjem nove socijalne kohezije i primjerenejoj etike, kako u gospodarstvu, tako i u politici.

SOCIJALNI I GOSPODARSKI RAZVOJ REPUBLIKE HRVATSKEU 21. STOLJE]U

Problem socijalno-gospodarskog razvoja Hrvatskeu 21. stolje}u najdublje je povezan s pitanjemkulturnog i nacionalnog identiteta u okruènjuglobalizacije. Stvaraju}i svoju dràvu, Hrvati su seistodobno morali osloboditi jednog modela dru-{tveno-gospodarskog razvoja.

S prestankom ratnih ugroàvanja, u uvjetimadjelovanja globalizacijskih trendova i europskihintegracijskih strujanja, Hrvatska mora jasno defi-nirati svoj socijalno-gospodarski razvoj, odnosnodaljnju strategiju globalizacije, ali i razvoja hrvat-skog kulturnog i gospodarskog identiteta. U tomse smislu mogu odrediti temeljni ciljevi koje jepotrebno ostvariti.

Strate{ki razvojni ciljevi

– Ostvarivanje visokog stupnja blagostanja svihgra|ana Hrvatske

Ovaj cilj zna~i visoku stopu odrìvog rastautemeljenog na rastu izvoza, pove}anje zaposle-nosti, socijalne sigurnosti i ìvotnog standarda58

\uro Njavro, Valerija Botri}Gospodarstvo i politika uHrvatskoj

gra|ana, promjena gospodarske strukture u skla-du s izvoznom orijentacijom, dostizanje zadovo-ljavaju}e razine obrazovnog, znanstvenog, kultur-nog i zdravstvenog standarda stanovni{tva i sl.

– Ostvarivanje pravedne socijalne dràve inovog hrvatskog dru{tva

Pod ovim se podrazumijeva daljnja afirmacijaìvota pojedinaca i obitelji kao temeljne dru{tve-ne vrijednosti, pro{irenje ovlasti lokalnih upravai samouprava, pove}anje transparentnosti i nad-zora rada svih razina dràvne vlasti, profesionali-zacija i ~vr{}e horizontalno povezivanje svih razi-na dràvne vlasti.

– O~uvanje mira i nacionalne sigurnosti

Ovaj cilj obuhva}a njegovanje dobrih odnosas drugim dràvama, posebno sa susjedima, dopri-nos promicanju regionalnog mira i stabilnosti,ostvarivanje ~lanstva u vojno-politi~kim euro-at-lantskim integracijama, aktivno sudjelovanje uprocesima za razoruànje i kontrolu naoruànjate izgradnju modernoga i djelotvornog obrambe-nog sustava.

– Uklju~ivanje u globalne i regionalneintegracije i organizacije

Navedeni ciljevi obuhva}aju uklju~ivanje uglobalne multilateralne organizacije, postupno in-tegriranje u Europsku uniju, uklju~ivanje u subre-gionalne integracije i organizacije te ja~anje bila-teralne suradnje.

59

\uro Njavro, Valerija Botri}Gospodarstvo i politika u

Hrvatskoj

GOSPODARSKI POTENCIJALI REPUBLIKE HRVATSKE ZABUDU]I RAZVOJ U OKRU@ENJU GLOBALIZACIJE

Gospodarske potencijale ~ine:a) ljudski resursi– visoka razina temeljne obrazovanosti– visoka mobilnost ljudskih resursa– tradicionalne veze s razvijenim zemljama– visoka motivacija za izgradnju demokrat-

skog i dru{tvenog blagostanjab) prirodni resursi– more i vodotokovi– prirodne ljepote– zemlji{te– {umsko i drvno bogatstvo– relativno o~uvan okoli{ i obilje pitke vode– geopoliti~ki poloàj Republike Hrvatske– jadranska i srednjoeuropska usmjerenostPrema podacima Svjetske banke o bruto na-

cionalnom proizvodu (BNP) po stanovniku, Re-

publika Hrvatska je visoko razvijena tranzicijska

zemlja, {to joj otvara mogu}nosti brzog dosezanjazadovoljavaju}e razine za prirodno uklju~enje uzapadnoeuropske integracije.

Hrvatski se BNP po stanovniku u 1997. godi-ni nalazio na 21,6 posto prosjeka zemaljaOECD-a, odnosno 19,3 posto prosjeka Europskeunije.

Perspektive

Ti su ciljevi ostvarivi ako Republika Hrvatska obli-kuje nove ‘za{titne znakove’ svoje razvojne gospo-darske politike. Niska inflacija, razmjerno stabilante~aj, te`nja ravnoteì dràvnog prora~una i ravno-pravan odnos prema svim granama gospodarskeaktivnosti znakovi su dobre gospodarske politike.60

Me|unarodno okruènje

Otvorenost prema svjetskom trì{tu te uklju~i-vanje u procese globalizacije, regionalizacije i libe-ralizacije trgovine pridonose stabilnom gospodar-skom rastu i razvoju malih zemalja, ali nose ibrojne izazove.

Strate{ki ciljevi koji se sukladno tome postav-ljaju u smislu promaknu}a gospodarskih odnosaHrvatske s inozemstvom jesu sljede}i:

1. uklju~ivanje u globalne multilateralne orga-nizacije,

2. postupno integriranje u Europsku uniju,3. uklju~ivanje u subregionalne integracije i

organizacije,4. ja~anje bilateralne suradnje.Postupno integriranje u Europsku uniju stra-

te{ki je prioritet Hrvatske. Ja~anje integrativnihspona s Unijom trebalo bi omogu}iti ostvarenjedugoro~nog stabilnog gospodarskog razvitka te-meljenog na izvozu, ja~i dotok kapitala i pri-vla~enje izravnih stranih ulaganja, uklju~ivanje ume|unarodne trgovinske tokove i unutarnje trì-{te Unije, uklju~ivanje u zone slobodne trgovinekoje EU uspostavlja s ostalim zemljama (Europ-ski gospodarski prostor, CEFTA, ostale zemlje),pove}anje konkurentnosti na stranim trì{timapostupnim ukidanjem carina, bolji pristup me|u-narodnim tehnolo{kim tokovima te dugoro~noja~anje nacionalne sigurnosti.

Integriranje u EU Hrvatskoj donosi gospo-darske koristi i tro{kove;2 procjenjuje se da bi sta-ti~ki, kratkoro~ni u~inci integriranja uslijed me-|usobnog ukidanja carina doveli do brèg rastauvoza iz EU u odnosu na rast izvoza i u po~et-nom kratkoro~nom razdoblju izazvali trgovinskideficit. I u tom bi se razdoblju, me|utim, o~ito- 61

vali brojni pozitivni u~inci uvoza repromaterijalai kapitalne opreme, tj. kapitalne obnove moderneproizvodnje.

Pakt o stabilnosti uklapa se u nastojanje Eu-rope da se zemlje jugoisto~ne Europe uklju~e ueuropske integracije, ~emu on daje potporu i u~emu Hrvatska vidi mogu}nost i priliku za dugo-ro~nu suradnju, stabilnost i mir u regiji, ali i zavlastito brè uklju~ivanje u EU, uz o~uvanje na-cionalnog i dràvnog identiteta.

NOVA ULOGA DR@AVE

Ostvarivanje strate{kih ciljeva gospodarskog raz-voja zahtijeva oblikovanje nove i druk~ije ulogedràve u gospodarstvu. Novu ulogu dràve po-trebno je oblikovati na na~in kojim }e se osigura-ti djelotvorna potpora razvoju trì{nog gospodar-stva, poticanju gospodarskog rasta te stvaranju so-cijalno pravednog dru{tva.

O nastojanju hrvatske vlasti u stvaranju soci-jalno pravedne dràve i osiguravanju minimalnihegzistencijalnih uvjeta svjedo~i i kontinuirani raststavke teku}ih transfera iz prora~una onim kate-gorijama kojima je takva pomo} najpotrebnija.3

Tablica 1.Konsolidirani prihodi i rashodi

(milijuni HRK) 1994 1995 1996 1997 1998 1999*

Ukupni prihodi i dotacije 40194.3 47440 54385 60199 72264 75852

Ukupni prihodi 40194 47430 54371 60181 72242 75824

Teku}i prihodi 39833 46451 52778 58986 68976 68599

Porezni prihodi 37767 43677 47962 53282 62764 62248

Porez na dohodak 5317 5732 6916 6714 7965 7407

Porez na dobit 887 1401 1772 2504 3331 3181

Doprinosi za socijalno osiguranje 11525 13920 15534 17725 18144 19051

Porezi na proizvode 13107 12802 13504 15133 22200 20646

Tro{arine 2689 4960 5391 5405 5768 6389

Porezi na me|unarodnu razmjenu itransakcije 3487 3922 3942 4640 4128 4252


Radi brige za socijalno ugroène slojeve, pre-raspodjela dohotka }e u nadolaze}em razdobljubiti vaàn zadatak dràve. Pritom porezni sustavmora biti pravedan, ali s druge strane, potrebnoje odràti na~elo efikasnosti poreznog sustava.Pored preraspodjele treba koristiti i ostale instru-mente, kao {to je podre|ivanje ekonomske politi-ke ciljevima rasta i razvoja gospodarstva, {to }epotaknuti zapo{ljavanje i na taj na~in smanjitibroj socijalno ugroènih gra|ana.

Dràvni sektor, tj. dràva usmjerena gospo-darskom rastu i trì{nom gospodarstvu mora bitidjelotvornija nego sada. Temeljno na~elo funkcio-niranja dràve i njezina odnosa prema gospodar-stvu treba biti ovo: dràva ne smije preuzimati 63

(milijuni HRK) 1994 1995 1996 1997 1998 1999*

Ostalo 755 940 903 1161 1228 1321

Neporezni prihodi 2066 2774 4816 5704 6212 6351

Kapitalni prihodi 361 979 1593 1195 3266 7225

Dotacije 0.3 10 14 18 22 28

Ukupni rashodi i posudbeumanjene za otplate 38598 48139 54783 61697 71472 78597

Ukupni rashodi 38274 47881 54296 61058 70250 77243

Teku}i rashodi 35607 43408 46940 53608 60865 64385

Pla}e i nadnice (bruto) 9064 11739 12051 13577 16297 18253

Ostale kupovine dobara i usluga 13606 15630 15109 15089 17140 15255

Kamate 1138 1423 1243 1839 2100 2363

Subvencije 2065 2043 2345 2647 3645 3362

Teku}i transferi 9734 12573 16192 20456 21683 25153

Kapitalni rashodi 2667 4473 7356 7450 9385 12858

Kapitalni transferi 269 1933 3281 3257 3784 5444

Investicije ukupno 2398 2540 4075 4193 5601 7414

Posudbe umanjene za otplate 324 258 487 639 1222 1354

Teku}i deficit-suficit 4226 3043 5838 5378 8110 4214

Ukupni deficit-suficit 1596.3 –699 –398 –1498 791 –2745

Izvor: Ministarstvo financija

*procjena

poslove koje trì{te obavlja u~inkovitije, ve} trebaintervenirati u ispravljanju trì{nih neuspjeha. Utom smislu dràva treba, u {to ve}oj mjeri, na-pu{tati poduzetni~ku funkciju te svojim mjeramastvarati okru`je pogodno za razvitak privatnogsektora spremnog za inovacije i preuzimanje ko-mercijalnih rizika.

Nesmetano i djelotvorno funkcioniranje trì-{nih mehanizama mogu}e je jedino u okruènjupravnog sustava koji jam~i financijsku disciplinu,za{titu vjerovnika i vlasni~kih prava, po{tivanjeugovora i brz izlazak neu~inkovitih poduze}a strì{ta. Nu`no je stoga daljnje u~vr{}ivanje neovi-snosti sudske vlasti, ali i kontinuirano promak-nu}e kvalitete i stru~ne osposobljenosti sudaca.

Dràva se tako|er mora jasno odrediti premagubita{ima, prestati sa saniranjem poduze}a opro-stom poreza i doprinosa ili neu~inkovitim sub-vencioniranjem njihove proizvodnje ~iji je rezul-tat uglavnom bio daljnje preno{enje problema napovezane gospodarske subjekte.

Radi pove}anja u~inkovitosti investicijskihprojekata i minimiziranja investicijskih neuspje-ha, dràva mora smanjiti svoju investicijsku ulo-gu i zadràti se jedino u podru~ju investiranja ugospodarsku infrastrukturu, ali i tu aktivnost mo-ra uskladiti s mogu}nostima financiranja.

U nadolaze}em razdoblju posebnu pozornostvalja posvetiti visokom obrazovanju kako bi sepostigla ve}a fleksibilnost radne snage na trì{turada. Potrebno je ja~ati stru~ne studije koji }e bi-ti strogo specijalizirani te prilago|eni zahtjevi-ma novih tehnologija, razvoju i poticanju podu-zetni{tva. U tom je smislu potrebno na~initi ja-snu razliku izme|u specijalisti~kih studija, kojimoraju slijediti potrebe gospodarstva, i znan-64


stvenih studija, usmjerenih na stjecanje akadem-skih zvanja.

Strate{ka vizija nove uloge dràve nepotpunaje bez vizije regionalnog razvoja i me|uodnosa re-gionalnog razvoja i sveukupne uloge dràve. Raz-li~itost regija treba promatrati kao prednost, a nekao prijetnju, i iskoristiti je na kreativan na~inkao ~imbenik brèg i kvalitetnijeg razvoja pojedi-nih regija.

Pri tome se, naravno, ne moè poticati auto-noman razvitak regija koji ne bi vodio ra~una opoloàju i interesima drugih regija. Regionalnapolitika ne smije biti samo politika za manje raz-vijena podru~ja i ùpanije. Regionalnom politi-kom potrebno je zaustaviti depopulaciju pojedi-nih podru~ja, smanjiti pritisak novog doseljava-nja stanovni{tva u velike gradove, razvijati pre-poznatljivost hrvatskih ùpanija ({to je naro~itova`no u vezi s razvojem turizma) te privla~iti iz-ravna strana ulaganja, kako bi se otvaranjem no-vih radnih mjesta smanjile negativne posljedicemigracije.

FISKALNA POLITIKA

Fiskalna politika u slu`bi ostvarivanja strate{kihciljeva mora osigurati:

– smanjivanje poreznog optere}enja,– smanjivanje javnih rashoda,– uravnoteèn prora~un ili deficit koji ne

prelazi visinu tranzicijskog tro{ka mirovin-ske reforme,

– visoku razinu teku}e {tednje,– odrìvu zaduènost javnog sektora.Za ostvarenje ovih ciljeva bitno je da {tednja,

racionalnost i u~inkovitost budu osnovni princi- 65


Hrvatskoj

pi uporabe javnih resursa, te da se otpo~ne s pro-vo|enjem reformi sustava financiranja mirovin-skog i zdravstvenog sustava.

Slika 1. prikazuje kako izdaci prora~una za fi-nanciranje mirovinskog i zdravstvenog osiguranjaiz godine u godinu rastu.

Tijekom proteklih pet godina oblikovan je uHrvatskoj moderan i transparentan porezni su-stav, utemeljen na oporezivanju potro{nje. U raz-doblju do 2005. godine porezni sustav ne trebamijenjati u njegovim temeljnim odrednicama, alije poreznu politiku potrebno voditi u pravcu sni-àvanja poreznog optere}enja i pove}anja praved-nosti postoje}eg sustava nagla{enijim kori{tenjeminstrumenata osobnog odbitka i koeficijenata od-bitaka za uzdràvane ~lanove obitelji.

Kao i do sada, i ubudu}e treba izbjegavati ko-ri{tenje poreznih instrumenata za vo|enje selek-tivne industrijske politike. Osnovna odrednicaporezne politike mora biti stvaranje jednakih po-reznih uvjeta za sve gospodarske subjekte. S timciljem opravdane su porezne olak{ice za odre|enevidove {tednje, poput poreznog osloba|anja do-hotka namijenjenog {tednji, pripomo}i u razvoju66

Slika 1.Transferi dràvnog prora~unaizvanprora~unskim fondovima

0

2000000

4000000

6000000

8000000

10000000

12000000

1994 1995 1996 1997 1998 1999

UkupnoHZZOHZMO

Izvor: Ministarstvo financija


stambenih {tedionica, kao i porezne olak{ice kodreinvestiranja dobiti.

Postupnim smanjivanjem doprinosa socijal-nog osiguranja djelovat }e se na smanjivanje jedi-ni~noga tro{ka rada, pridonijet }e se brèm za-po{ljavanju i pove}anju konkurentnosti hrvat-skog gospodarstva.

No kako je zahtjev za sniàvanje stopa dopri-nosa socijalnog osiguranja u izravnom sukobu svelikim i rastu}im potrebama financiranja sustavamirovinskog i zdravstvenog osiguranja, preduvjetodrìvog sniàvanja stopa doprinosa socijalnogaosiguranja sveobuhvatna je reforma mirovinskog izdravstvenog osiguranja, koja mora biti pra}enasmanjivanjem ostalih vrsta javnih izdataka.

Osobine postoje}eg sustava oporezivanja do-biti ve} su uskla|ene s ciljem privla~enja izravnihstranih investicija, jer kroz mehanizam za{tite ka-mate podvrgava se oporezivanju samo onaj diodobiti koji prelazi standardno ukama}ivanje vla-stitog kapitala. Ipak, dodatan poticaj privla~enjustranih izravnih ulaganja moè se dati i sklapa-njem ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezi-vanja na na~in koji }e poticajno djelovati na pri-vla~enje stranih kompanija u Hrvatsku, te jasnoutvr|enim poreznim povlasticama.

Promjena strukture javnih rashoda zahtijevadaljnje smanjivanje dràvne potro{nje (mjereneizdacima za dobra i usluge) i promjene njezinestrukture u korist izdataka za znanost i {kolstvo.Smanjivanje izdataka za vojne i policijske svrhemora se, tako|er, nastaviti i u slijede}ih nekolikogodina. Racionalizacija broja zaposlenih u dràv-noj upravi te uklanjanje postoje}e neravnoteè ustrukturi izdataka za pla}e, kojom danas domini-raju pla}e vojske i policije, omogu}it }e zaustav- 67


Hrvatskoj

ljanje eksplozivnog rasta ukupne mase pla}a i ot-voriti proces stvaranja motivirane i djelotvornejavne administracije.

Suàvanje investicijske uloge dràve na po-dru~ju infrastrukturnih investicija usporedno sdovr{enjem obnove te postupno smanjivanje ka-pitalnih izdataka, trebalo bi u slijede}im godina-ma biti zna~ajan izvor smanjivanja ukupne ve-li~ine javnog sektora.

Uspostavljanje pravedne i socijalne dràvemora na}i svoj odraz i na rashodnoj strani pro-ra~una – u kretanju transfera. Budu}e kretanjetransfera treba osigurati pove}anje standarda umi-rovljenika i primjeren stupanj za{tite socijalnougroènih kategorija koji }e biti u skladu s gospo-darskim mogu}nostima zemlje i brzinom gospo-darskog rasta. Pa`ljiva kontrola budu}eg rastatransfera neophodan je preduvjet smanjivanja jav-nog sektora, ali i odràvanje fiskalne te ukupnemakroekonomske stabilnosti.

SOCIJALNA DR@AVA

Republika Hrvatska je prema Ustavu socijalna

dràva. Stoga jedan od glavnih zadataka njezineunutarnje politike mora biti rje{avanje socijalneproblematike. No pravedne socijalne dràve ne-ma bez razvijenog gospodarstva, jasne strategijegospodarskog razvitka i osmi{ljene socijalne poli-tike. Osim toga, opredjeljenje za socijalno trì{nogospodarstvo podrazumijeva i sloène procesepretvorbe i privatizacije, koji, ukoliko nisu dobropromi{ljeni, dovode do neprihvatljivih socijalnihrazlika.

Dok razvijene zapadnoeuropske zemlje imajujake institucionalne mehanizme artikuliranja so-cijalnih interesa, koji obuhva}aju interese rada,68


kapitala i vlade, mi moramo jo{ uvijek puno radi-ti na razvijanju mehanizama socijalnog partner-stva, koje je jedina ispravna metoda mirne artiku-lacije interesa i rje{avanja dru{tvenih konflikata.Iskustva drugih razvijenih zemalja mogu nam po-mo}i u stvaranju socijalnog suglasja, s tim daHrvatska kao zemlja u tranziciji, mora biti jakooprezna u njihovoj primjeni, s obzirom na svespecifi~nosti njezina razvoja.

Poseban izazov za socijalnu dràvu predstav-lja razvoj globalnog svjetskog gospodarstva, unu-tar kojeg u konkurenciju na svjetskom trì{tu ula-ze svi proizvodni ~imbenici iz razli~itih zemalja,kultura i razina razvijenosti. Kako proces globali-zacije staviti u funkciju ja~anja socijalne dràve iu~initi kompatibilnim nacionalnim interesima?Prihvatljiv odgovor je: rastom u~inkovitosti svihstruktura socijalne dràve, te u propitivanju op-ravdanosti naslije|enog sustava socijalnih prava ikriterija raspodjele. Nova rje{enja moraju biti pri-hvatljiva za sve socijalne skupine poradi postiza-nja svojevrsnog socijalnog optimuma. Pri tom jecilj o~uvati socijalni mir, stabilnost dru{tva i te-meljne ustavne vrednote. O~uvanje socijalnog mi-ra ipak ne smije i}i nau{trb promjena nu`nih zarast globalne konkurentnosti hrvatskog gospodar-stva, koje je jedino jamstvo da socijalna politikane}e biti neodrìve naravi. Tro{ak promjene i re-forme socijalne dràve potrebno je tako|er rav-nomjerno rasporediti.

Jedan od temeljnih problema gospodarskog ra-sta u Hrvatskoj je nizak stupanj nacionalne {tednjeod pribli`no 16 posto BDP-a. Kako bismo ostvari-li èljenu stopu razvitka, nu`no je tu stopu podi-gnuti na pribli`no 25 posto. Stoga se postavlja pi-tanje pronalaènja izvora te dodatne {tednje. 69


Hrvatskoj

Dok smo u posljednjih nekoliko godina kori-stili inozemne izvore {tednje, a zbog mogu}ih ne-gativnih posljedica dugoro~nog oslanjanja na tak-vu politiku, potrebno je prona}i na~ine pove}a-nja doma}e {tednje i pritom sa~uvati ideju socijal-ne pravde.

Zato je od velike va`nosti reforma mirovin-skog sustava s primjenom drugog i tre}eg stupa,obvezna i dobrovoljna {tednja za mirovinu, raz-70

Tablica 2.Bruto doma}i proizvod Republike Hrvatske

1994 1995 1996 1997 1998*

Osobna potro{nja ku}anstava 46,574,917 62,882,204 65,366,838 77,028,077 82,539,956

Potro{nja dr`ave 25,737,829 28,916,516 29,153,903 31,972,817 36,262,826

Bruto investicije 15,191,341 17,313,462 23,688,618 34,857,570 32,047,192

Bruto investicije u osnovnasredstva 12,209,891 15,397,952 22,089,403 29,952,191 32,856,685

Promjena zaliha 2,981,450 1,915,510 1,599,215 4,905,379 –809,493

Izvoz robe i usluga 40,086,299 37,951,200 43,401,700 50,280,616 55,399,536

manje: Uvoz robe i usluga 40,149,221 48,681,400 53,630,500 70,328,345 67,857,775

BRUTO DOMA]IPROIZVOD 87,441,165 98,381,982 107,980,559 123,810,735 138,391,735

BDP po rashodnoj metodi 1994=100

teku}e cijene

1994 1995 1996 1997 1998

Osobna potro{nja ku}anstava 100.0 135.0 140.3 165.4 177.2

Potro{nja dr`ave 100.0 112.4 113.3 124.2 140.9

Bruto investicije 100.0 114.0 155.9 229.5 211.0

Bruto investicije u osnovnasredstva 100.0 126.1 180.9 245.3 269.1

Izvoz robe i usluga 100.0 94.7 108.3 125.4 138.2

manje: Uvoz robe i usluga 100.0 121.3 133.6 175.2 169.0

BRUTO DOMA]IPROIZVOD 100.0 112.5 123.5 141.6 158.3

Udio nacionalne {tednje uBDP-u 23.6 9.6 16.1 16.7 16.0

Izvor: DZS RH

* preliminarni podatak

voj sustava stambene {tednje te {irenje kultureìvotnih osiguranja i dopunskih zdravstvenih osi-guranja.

Podru~je socijalne politike nije jedinstveno jersu socijalne potrebe intervencije raznovrsne i ~e-sto nepovezane. Kao posebne mjere socijalne po-litike moèmo izdvojiti tri osnovne skupine:

1. mjere usmjerene na podru~je rada,2. mjere usmjerene na posebno socijalno ugro-

ène skupine stanovni{tva,3. mjere usmjerene na podizanje kvalitete ì-

vota.U prvu skupinu pripadaju mjere radnog za-

konodavstva, za{tite na radu, reguliranja trì{tarada, osiguranja za slu~aj nezaposlenosti, radnovrijeme i pravo na odmor, minimum pla}e ili za-rade, pravo na sudjelovanje u upravljanju podu-ze}em, mirovinsko osiguranje i sl.

U drugu skupinu ulaze mjere brige o bole-snim i invalidnim osobama, pomo} i zbrinjava-nje starih osoba, pomo} obiteljima, stradalima odprirodnih nepogoda, stradalnicima rata, skrb odjeci i mladeì, siro~adi, besku}nicima i sl.

U tre}u posebnu skupinu pripadaju mjerestambene politike, obrazovne politike, politikeza{tite okoli{a, politike suzbijanja kriminala i sl.Posljednja skupina nema samo socijalni karakter,nego ulazi i u podru~ja drugih posebnih politika,ali nema sumnje da im je socijalni element vrlonagla{en.

Socijalni poloàj umirovljenika u Hrvatskoj

Pitanje mirovinskog sustava postalo je jedno odklju~nih pitanja socijalno-politi~kih procesa idvojbi, tako te je reforma sustava jedinstveno rje-{enje za sada{nje i budu}e generacije umirovljeni- 71


Hrvatskoj

ka. Krajnji cilj sveobuhvatne reforme usmjeren jeponajprije prema onima koji tek po~inju svojradni vijek.

U zemljama poput Hrvatske, u kojima po-loàj umirovljenika ovisi o javnom mirovinskomsustavu, svaka, pa i neznatna promjena mirovin-skog sustava, poga|a velik broj stanovnika zemljei izravno je povezana s razli~itim strategijama go-spodarskog razvoja.

Prema nekim istraìvanjima 1998. godine, ti-pi~ni hrvatski umirovljenik je èna (65 posto), u{ezdesetim godinama ìvota, u mirovini je kra}eod 10 godina, radila je izme|u 21 i 35 godina, ubraku je, ìvi u tro~lanom ku}anstvu, umjereno jereligiozna, politi~ki nezainteresirana, ali redovitoglasuje. Tre}ina umirovljeni~kih ku}anstava imaprihode od 1.000 do 2.200 kuna, a petina manjeod 1.000 kuna.

Ako se analiziraju podaci o korisnicima rad-ni~kih mirovina, pokazuje se da je njihov glavniproblem u relativno niskim primanjima, a pred-nost u odnosu prema ostalim dobnim skupinamavlasni{tvo nad nekretninama, koje uveliko smanju-je osnovne tro{kove ìvota. Naime, ve}ina umi-rovljenika (64,5 posto) vlasnici su stana ili ku}e,23,6 posto vlasnici su stana u otkupu, a 8,2 postosu nositelji stanarskog prava. Osim toga, 35 postoumirovljenika Radni~kog fonda posjeduje i drugenekretnine (vikendice, zemlju, {ume).

Potreba za reformom mirovinskog sustava

Prelaskom na trì{no gospodarstvo, mnoge zem-lje srednje i isto~ne Europe suo~ile su se s potre-bom reforme cjelokupnog gospodarskog sustava,a unutar toga i s potrebom reforme mirovinskihsustava. S tim se suo~ila i Republika Hrvatska.72


Glavni su problemi reforme Mirovinskog fondaRepublike Hrvatske financiranje inicijalnih tran-zicijskih tro{kova i izbor novog oblika mirovin-skog sustava. Mirovinski sustavi koji se temeljena me|ugeneracijskoj solidarnosti, u krizi su ugotovo ~itavom svijetu.

Glavni ciljevi budu}eg mirovinskog sustava jesu:

– smanjenje stope rasta broja umirovljenika,– smanjenje stope doprinosa za mirovinsko

osiguranje.

Mirovinski sustav u prvom stupu

U prvom stupu nastavio bi se koristiti sustav me-|ugeneracijske solidarnosti. Na taj na~in zaposle-ni bi osiguravali novac za mirovine. Drugim ri-je~ima, novac koji je upla}en kao doprinos za mi-rovinsko osiguranje, odmah bi se ispla}ivao umi-rovljenicima.

Mirovinski sustav u drugom i tre}em stupu

Mirovinski sustav u drugom i tre}em stupu te-melji se na individualnoj kapitaliziranoj {tednji.Drugi je stup obvezan, a tre}i je dragovoljan.

U drugim stupu svi bi zaposleni mla|i od 40godina dio doprinosa trebali upla}ivati na ra~uneindividualne kapitalizirane {tednje, dok bi drugidio i{ao za teku}e mirovine. Svi zaposleni koji sustariji od te grani~ne dobi, nastavili bi upla}ivatipo na~elu me|ugeneracijske solidarnosti. Na tajna~in znatnije bi se smanjilo optere}enje zadr`avni prora~un nego kad bi svi zaposleni diodoprinosa upla}ivali na individualne ra~une.

U tre}em stupu zaposleni bi mogli birati koji}e iznos upla}ivati i u koji mirovinski fond. Nataj na~in dopustio bi se ulazak privatnog kapitalau mirovinski sustav. 73


Hrvatskoj

Reforma mirovinskog sustava u drugom i tre-}em stupu prvenstveno }e imati u~inke koji }e seu kratkom roku odraziti na trì{te kapitala. Zaosiguravanje odgovaraju}ih investicija i gospodar-skog rasta mora postojati djelotvorno trì{te kapi-tala – djelotvorno u smislu u~inkovitog alociranja{tednje u profitabilne investicije. Hrvatsko je trì-{te kapitala trì{te u nastajanju. Trì{ta u nasta-janju uvelike se razlikuju od razvijenih trì{ta ka-pitala koja postoje ve} dugi niz godina u razvije-nim industrijskim zemljama. Osnovne karakteri-stike takvog trì{ta jesu:

– vrlo mala kapitalizacija u odnosu na BDP,– vrlo mali broj dionica koje kotiraju na burzi,– niski koeficijent obrtaja,– nedostatak transparentnosti, likvidnosti i sl.Za daljnji razvoj trì{ta kapitala potrebno je

osigurati zakonski i institucionalni okvir koji }epotaknuti transfer doma}e {tednje na trì{te kapi-tala. Klju~ni inicijator toga razvoja bit }e miro-vinska reforma u drugom i tre}em stupu.

Socijalno partnerstvo kao model socijalnog mira

Svim dru{tvima, posebice tranzicijskima, va`na jeartikulacija interesa me|u socijalnim partnerima.U zapadnim dru{tvima socijalno partnerstvo jemehanizam artikulacije va`nog interesnog trokuta(poslodavci-posloprimci-vlada) koji omogu}uje za-kon stabilnosti i zavidnu razinu socijalnog mira.

Zna~enje socijalnog partnerstva za zemlje utranziciji, kao {to je primjerice Hrvatska, jest uuspostavljanju prave mjere ili konstrukcije komu-nikacijskog i diplomatskog mehanizma u artiku-laciji suprotstavljenih interesa. Za tranzicijskadru{tva koja prelaze na trì{ni model gospodar-stva, s oìljcima starog socijalisti~kog sustava,74


primjenom razli~itih modela pretvorbe i privati-zacije te socijalnim posljedicama tih modela i ne-jednakim poloàjem dru{tvenih slojeva, s nedo-voljno izgra|enim institucionalnim mehanizmi-ma artikulacije interesa socijalnih partnera, meha-nizam socijalnog partnerstva zna~ajno je sredstvouspostavljanja dru{tvene stabilnosti i mira.

MLADI I NEZAPOSLENOST

Tranzicijske promjene u hrvatskom gospodarstvu,dodatno nagla{ene naslije|enom recesijom i rat-nim zbivanjima, najvi{e su se o~itovale upravo natrì{tu rada. Visoka nezaposlenost, vi{kovi zapo-slenih u poduze}ima, nedostatno otvaranje novihradnih mjesta i zna~ajna zaposlenost u sivoj eko-nomiji – problemi su s kojima se Hrvatska su-o~ila na po~etku razdoblja tranzicije i prilagodbeglobalnom trì{tu.

Nezaposlenost, me|utim, nije samo problemtranzicijskih zemalja. Prema izvje{}u Me|unarod-ne organizacije rada (ILO) pribli`no jedna mili-jarda radnika, odnosno tre}ina svjetske radne sna-ge, nezaposlena je ili podzaposlena.

Nezaposlenost mladih osoba u Hrvatskoj do90-ih godina bila je tako|er vrlo izraèna, te suosamdesetih godina od 62 posto do 67 posto ne-zaposlene populacije ~inile osobe do 25 godina.Prema jednoj anketi iz 1998. godine, mladi u raz-doblju od 19 do 24 godine ~inili su 24 posto ne-zaposlenih.

Osim mladih, me|u najugroènijim je skupi-nama nezaposlenih i starija generacija koja zbogdobi, kvalifikacijske strukture i te{ko}a kod prila-go|avanja ima nisku zapo{ljivost te njezin udio uukupnom broju nezaposlenih raste. 75


Hrvatskoj

Nacionalna politika zapo{ljavanja, koju je 1998.prihvatio Hrvatski dràvni sabor, do sada nijeuspjela rije{iti problem nezaposlenosti jer je po-stalo jasno da se to ne moè u kratkom roku po-sti}i isklju~ivo aktivnim mjerama na trì{tu rada.

Najva`niji poticaj za zdravo novo zapo{lja-vanje jest gospodarski razvoj. Potrebno je stvoritipreduvjete, trì{no gospodarsko okruènje koje }epoticati rast i razvoj. Nova radna mjesta mogu sestvarati poticanjem rasta i razvoja gospodarstva, ito poglavito u privatnom sektoru s posebnim na-glaskom na mala i srednja poduze}a. Nu`no je i{to brè provo|enje privatizacije velikih javnihpoduze}a u dràvnom vlasni{tvu, reforma miro-vinskog sustava, smanjenje udjela prora~unskepotro{nje i fondova u BDP-u na oko 45 postoBDP-a u srednjem roku, pove}anje konkurencije,otvaranje prema svijetu i sl.

Sve to zahtijeva i od gospodarskog razvitkada bude u funkciji politike zapo{ljavanja, stvara-ju}i institucionalne preduvjete za razvoj poduzet-ni{tva, radne etike te pove}anje prostorne i profe-sionalne pokretljivosti radno aktivnog stanov-ni{tva. Pri tom treba imati na umu kako je jedanod temeljnih zahtjeva dana{nje ekonomije fleksi-bilna radna snaga sposobna za brzu prekvalifika-ciju. U doba globalizacije i tehnolo{kog progresaprosje~an radnik u prosjeku }e imati tri karijeretijekom svog radnog vijeka.

Vje{tine i znanja postali su tako temeljnepretpostavke za zapo{ljavanje pojedinaca i konku-rentnost zemlje. Istraìvanja su pokazala kako sustope prinosa na ulaganje u znanje dvostruko vi{eod onih na ulaganja u postrojenja i opremu. Sto-ga i Hrvatska treba prilagoditi strukturu svogagospodarstva novim uvjetima poslovanja radi po-stizanja i o~uvanja konkurentnosti na svjetskom76


trì{tu. Suo~ena s globalizacijom i pritiskom kon-kurencije, i Hrvatska treba prvenstveno investiratiu obrazovanje i obuku svoje radne snage (to sutemelji ju`noazijskog ~uda).

ZAKLJUÂK

Na temelju izloènog valja zaklju~iti:– hrvatsko gospodarstvo naslijedilo je iz pro-

{losti brojne probleme, koji se uglavnomogledaju u neu~inkovitoj gospodarskoj struk-turi;

– visoke stope rasta mogu}e je ostvariti bo-ljim kori{tenjem postoje}ih kapaciteta, nji-hovom modernizacijom i tehnolo{kom ob-novom, kao i pro{irenjem proizvodnih ka-paciteta;

– posebice sustavno valja ulagati u podizanjerazine znanja i vje{tina mladih ljudi;

– ukupnom gospodarskom politikom potreb-no je poticati izvoz, doma}u {tednju gra-|ana, posebno dugoro~nu, te {tednju podu-ze}a uklju~ivo s poreznim poticajima;

– potrebno je poticati inozemna ulaganja, da-ju}i stranim investitorima posebne poreznepovlastice, posebno u izvoznim djelatnosti-ma i novim tehnologijama;

– mjerama aktivne politike utjecati na fleksi-bilnost trì{ta rada, poticati zapo{ljavanje;

– poticati poduzetni{tvo i odràvati ravnote-ù izme|u osobne odgovornosti i sno{enjarizika, te solidarnosti zajednice;

– politiku i gospodarstvo graditi kao eti~nudjelatnost u sluènju op}em dobru;

– primjerenom kombinacijom djelatnosti po-litike i gospodarstva ustrajno graditi socijal-ni dijalog i socijalni mir kao ambijent zasvaki drugi napredak zajednice i obitelji. 77


Hrvatskoj

BILJE[KE 1 Selowsky i Martin (1997.) procjenjuju da su ratna zbiva-nja u tranzicijskim zemljama u razdoblju 1990.–1995. uprosjeku dovela do dodatnog pada outputa od oko 16% ugodini trajanja sukoba.

2 Vidjeti studiju O~ekivani utjecaj pridruènog ~lanstva u Eu-

ropskoj uniji na gospodarstvo Hrvatske: cost benefit analiza.3 Vidjeti tablicu 1. stavka teku}i transferi.

LITERATURA Baleti}, Z. (glavni urednik) et al. (1999.), Hrvatsko gospodar-

stvo u tranziciji, Ekonomski institut Zagreb, Zagreb.Creedy, J. (1998.), Pensions and population ageing: an econo-

mic analysis, Edward Elgar, Cheltenham.Foreman-Peck, J. (ed.) (1998.), Historical foundations of globa-

lization, An Elgar Reference Collection, Cheltenham.Niki}, G. (ur.) (1998.), O~ekivani utjecaj pridruènog ~lanstva

u Europskoj uniji na gospodarstvo Hrvatske: cost benefit

analiza, EIZ i IMO.Njavro, \. (1997.), Hrvatska po mjeri ~ovjeka: trì{no gospo-

darstvo i socijalna dràva: govori i razgovori, Pan liber,Osijek/Zagreb/Split.

Selowsky, M./Ricardo M. (1997.), Policy Performance and

Output Growth in the Transition Economies, AmericanEconomic Review, Papers and Proceedings 87 (1997.),2, 349–368.

78

Vlado[AKI]

PRIVATIZACIJA PREDO^IMA HRVATSKE

JAVNOSTI

(Analizasocijalno-eti~kih

u~inaka)

UVOD

Raspad komunizma krajem devedesetih godinaizazvao je na svjetskoj globalnoj razini, a posebnou zemljama u kojima je komunizam bio vlada-ju}om ideologijom, velike promjene u geopoli-ti~kim, gospodarskim, dru{tvenim, kulturnim isvjetonazorskim podru~jima. Stoga je nemogu}esve te promjene objasniti analiziraju}i taj globalnifenomen iz bilo koje posebne znanstvene, gospo-darske ili ine perspektive, pogotovu kada se imana umu da je taj proces za izravnu posljedicuimao stvaranje novih, mo}nih interesnih saveza,na globalnoj razini, koji zbog svojih temeljnihusmjerenja prema ‘tvrdom’ zadovoljavanju vlasti-tih interesa ~esto spre~avaju ili ‘siluju’ normalnedru{tvene procese, to jest podvrgavaju ih vlastitojkontroli.

Poznato je da su u povijesti osvaja~ki ratovibili glavno sredstvo pokoravanja slabijih od stra-ne ja~ih. ‘Ja~i’ su svoju volju nametali prete`ito ugeopoliti~koj i gospodarskoj sferi, dok su najdu-gotrajniji osvaja~i, to jest eksploatatori tu|ih re-sursa bili oni koji nisu destruirali zate~ene vrijed-nosne i kulturne sklopove. Primjeri ovakvih osva-janja jesu carstva uspostavljena osvajanjima Alek-sandra Makedonskog, rimska i djelomi~no turskaosvajanja te europska kolonijalna osvajanja u Azi-ji i Africi. Poku{aji da se, pored geopoliti~kih i 81

gospodarskih, promijene i zate~eni vrijednosni ikulturni sklopovi posebno su karakteristi~ni zatzv. totalitarne sustave, a naro~ito za fa{izam i ko-munizam.

U takvom op}em kontekstu, nakon raspadakomunizma kao primjera vladavine mega-ideolo-gije kojoj je primarni cilj bio destruirati tradicio-nalne vrijednosne i kulturne sklopove u dru{tvi-ma kojima je vladao, a tek sekundarni uspostavitinovi tip gospodarstva koji }e slijediti takav neo-sklop vrijednosti, analiza socijalnih, gospodar-skih, kulturnih i drugih procesa ne moè biti ob-jektivna ako se promatra samo iz pozicije pojedi-ne dràve ili dru{tva. Nuàn je, dakle, pogled i izglobalne perspektive.

Promatrano iz perspektive europskog postko-munisti~kog ‘prostora’, nu`no se usmjerava po-zornost na dva lika koji simboliziraju raspad ko-munizma – predsjednika SAD Ronalda Reagana ipapu Ivana Pavla II. Prvi personalizira najmo}ni-ju vojnu i gospodarsku silu na na{em planetu,dok drugi personalizira vrijednosni i kulturnisklop na kojem je utemeljena zapadna civilizacija.U jednom povijesnom trenutku njihovo djelo-vanje imalo je zajedni~ki cilj – zaustaviti vladavi-nu komunisti~ke ideologije, koja je iza sebe osta-vila pusto{ izraènu u desetinama milijuna ljud-skih `rtava te duhovno, kulturno i materijalnopropadanje dràva i dru{tava u kojima je vladala.

No njihove namjere prema postkomunisti-~kim zemljama nisu bile identi~ne. Reagana iAmeriku prvenstveno je zanimalo pro{irenje geo-politi~kih zona u kojima }e vladati zakoni slo-bodnog trì{ta. U takvom kontekstu vidjeli sunove mogu}nosti za bogate zemlje, me|u kojimaSAD prednja~e, da postanu jo{ bogatijima. Papu82

Vlado [aki}Privatizacija pred o~imahrvatske javnosti

Ivana Pavla II prvenstveno je zanimalo ‘duhovnooslobo|enje’ naroda i dru{tava u kojima je ko-munisti~ka ideologija destruirala izvorne vrijed-nosne i kulturne sklopove. Nije naodmet spome-nuti da je on sam odrastao u jednoj takvoj dràvii dru{tvu, {to mu je omogu}ilo jasnije prepozna-vanje dubine duhovne pusto{i koju je komuni-zam ostavio iza sebe.

Zbog takvih razli~itih interesa logi~no je dasu se glavni pokreta~i procesa slamanja komuniz-ma u postkomunisti~kim zemljama oslanjali narazli~ite aktere i strukture. Americi kao najzaine-resiranijoj za nova slobodna trì{ta, najvi{e su od-govarali akteri i strukture u postkomunisti~kimzemljama preko kojih }e ih, na dràvnim i zako-nodavnim razinama, mo}i najprije uspostaviti, teje logi~no da su strukture koje su dotada vladalepedeset i vi{e godina u okviru komunisti~ke ideo-logije, bile najpogodnije. Pogodba je po~ivala najednostavnoj temeljnoj pretpostavci – ostaviti ihu funkciji mo}i bez komunisti~ke paradigme, zna-~ilo je dobiti dobrog saveznika na globalnoj razi-ni u provo|enju globalne politike koja je najvi{epogodovala bogatim dràvama i velikim korpora-cijama. Budu}i da su se te strukture oblikovale nana~elima internacionalizma, te im, sukladno to-me, nacionalni interesi nikada nisu bili vaàn po-liti~ki cilj, takva globalna politika bila im je prih-vatljiva jer su u njoj vidjeli novu {ansu za povra-tak na svoje izvorne ideje prilago|ene novim po-vijesnim i geopoliti~kim okolnostima. Savez jesklopljen, dakle, na na~elu jasnog gospodarskoginteresa najbogatijih i najmo}nijih dràva i njiho-vih korporacija te skrivenog interesa naslije|enihi poraènih komunisti~kih struktura. Zbog togasu i u novim okolnostima nadzor nad institucija- 83

Vlado [aki}Privatizacija pred o~ima

hrvatske javnosti

ma zadràle naslije|ene strukture, a stranke s na-cionalnim predznakom osvojile su samo poli-ti~ku kontrolu u postkomunisti~kim dràvama.Svaki poku{aj radikalnijeg mijenjanja naslije|enihstruktura u institucijama mediji su prikazivalikao revan{izam i novi totalitarizam; i to oni istimediji i pojedina~ni akteri, koji su do raspada ko-munizma bili jednim od glavnih ‘~uvara’ totali-tarnog poretka u svojim zemljama. Njih su po-dràvali mo}ni interesni krugovi bogatih zemalja,putem medija ili raznih nevladinih udruga zaljudska prava koje su nicale kao gljive poslije ki{e.I {to je zanimljivo, osnivali su ih i popunjavali unajve}em broju tako|er akteri totalitarnog poret-ka. Time se njihova glavna djelatnost svodila naza{titu poloàja naslije|enih struktura, a ne napromicanje i za{titu ljudskih prava onih koji sustvarno ugroèni. Jasan primjer za ovo je ratna si-tuacija u Hrvatskoj. Mediji i me|unarodna jav-nost, naime, daleko su se vi{e bavili pojedina-~nim slu~ajevima stradavanja pripadnika srpskenarodnosti, koji su do raspada druge Jugoslavijedominirali u jugoslavenskim institucijama, negogolemim humanitarnim stradavanjima i ratnimrazaranjima kojima su bili izloèni Hrvati usrpskoj agresiji na njihovu dràvu.

U takvom kontekstu stranke s nacionalnimprogramima naj~e{}e nisu uspijevale artikuliratinacionalne interese, niti ih provoditi preko insti-tucija u kojima su vladali akteri s komunisti~kimmentalitetom. Tome je posebno pogodovala nji-hova politi~ka neprosvije}enost te sklonost nacio-nalnom romantizmu i simbolici kao glavnim jav-nim manifestacijama osvojene politi~ke prevlastiu dràvnim tijelima. Naime, akterima i struktura-ma kojima je nacionalni interes bio primaran,84


moderna demokracija i njezine zakonitosti nisu,zbog vi{edesetljetne izoliranosti iza èljezne zavje-se, bile poznate, niti su im u tome pomagale naj-bogatije i demokratski najrazvijenije dràve, bu-du}i da se to nije poklapalo s njihovim neokolo-nijalnim interesima u tim zemljama Tako se da-nas doga|a da procesi gospodarske globalizacijenajbrè uspijevaju u postkomunisti~kim, to jestnerazvijenijim europskim zemljama, sli~no uspje-hu komunisti~ke revolucije u tim istim zemlja-ma. Analogija je jo{ uvjerljivija kada se uvidi pre-ko kojih se struktura doga|ala i jedna i druga ‘re-volucija’.

Papa Ivan Pavao II. svoje je djelovanje i djelo-vanje katoli~ke crkve usmjerio prema obnovi du-hovnih vrijednosti proiza{lih iz kr{}anske tradici-je, koje su u zapadnim demokracijama inkorpori-rane u civilni ìvot i civilne institucije. U tomsmislu nagla{eno je njegovo zalaganje za ekumen-ski dijalog, toleranciju, oprost, kao i za organiza-ciju civilnog ìvota i gospodarstva na na~elimasocijalnog nauka crkve. Ovo djelovanje je, logi-~no, vi{e prihva}eno u katoli~kim postkomuni-sti~kim zemljama, ali nije bilo bez odjeka i u dru-gim zemljama iz tog kruga.

Me|utim, u kontekstu oblikovanja novih iliobnove starih vrijednosnih sklopova postoji sna`na,medijski jako podràvana, tendencija stvaranja libe-ralisti~kog sklopa, koji je usmjeren prvenstveno pre-ma mladim ljudima. Taj sklop temelji se na promi-canju individualnih ljudskih prava i hedonisti~kogstila ìvljenja. On je, zapravo, sklop koji vrijedno-sno podràva i prati procese gospodarske globaliza-cije prema prethodno spomenutim na~elima.

U takvom op}em kontekstu u postkomuni-sti~kim zemljama, pojedini procesi, naro~ito oni 85


hrvatske javnosti

u politi~kom i gospodarskom okru`ju, nalik sukao jaje jajetu. Njihova glavna karakteristika je danacionalne strukture, nakon uspostave politi~kekontrole u dràvama s raspadnutom komunisti-~kom paradigmom, ~ini se, nisu imale ve}i utjecajni na razvoj gospodarstva, niti na razvoj vlastitogkulturnog i vrijednosnog sklopa neoptere}enogkomunisti~kim naslije|em.

Kako bismo testirali ovu op}u hipotezu, ana-lizirat }emo proces privatizacije u Hrvatskoj saspekta dva tipa javnosti – gra|anske javnosti i me-

dijske javnosti – temeljene na analizi sadràja tiskao privatizaciji. Budu}i da se radi o ‘hrvatskomslu~aju’, valja napomenuti da su uop}avanja naostali postkomunisti~ki prostor oteàna zbog ob-rambenog rata koji je Hrvatska vodila protivsrpske agresije te ogromnih humanitarnih i mate-rijalnih posljedica kojima je u tom ratu bila iz-loèna. I pored te posebnosti hrvatskog tranzicij-skog procesa, me|utim, ~ini se da su modeli pri-mijenjeni u drugim postkomunisti~kim zemlja-ma, u Hrvatskoj funkcionirali ‘usprkos ratu’.

Proces privatizacije drìmo najboljim testomspomenutog op}eg tranzicijskog konteksta, budu-}i da je to proces koji je zahvatio sve tranzicijskezemlje i izazvao najve}e gospodarske, socijalne ieti~ke pomake i dvojbe. Taj proces stoga je mo-gu}e promatrati s razli~itih aspekata. Na{a anali-za prvenstveno }e se odnositi na analizu socijalnepravednosti i eti~nosti tog procesa kakvim ga jevidjela hrvatska javnost te kako je pisao hrvatskitisak o njemu. Termin socijalna pravednost, ka-kav se koristi u radu, preuzet je iz nekih suvreme-nih teorija socijalne pravednosti u socijalnoj psi-hologiji (Tyler i Smith, 1998.; Deutsch i Shich-man, 1986.), dok se eti~nost izvodi iz na~ina na86


koji je tuma~ena u socijalnom nauku crkve (vidiBaloban, 1997.).

Javnost kao kriterij ocjene socijalne pravedno-sti i eti~nosti procesa privatizacije koristi se zbognjezina zna~enja koje joj pridaju suvremeni gra-|anski sociolozi. Naime, prema Habermasu(1989.) gra|anska je javnost poseban tip dru{tve-nog aktera/sudionika, koji se samooblikuje u od-nosu spram javne/dràvne vlasti. Gra|ansku jav-nost neki autori nazivaju op}om javnosti (Blu-mer, 1953.) i drè je jednim od najva`nijih akterau oblikovanju gra|anske stvarnosti i rje{avanjuva`nih javnih pitanja. Drugim rije~ima, ona jesvojevrsni partner, ali i kontrola javnih ili dràv-nih vlasti izabranih na izborima. Budu}i da jemodernim metodolo{kim pristupima u dru{tve-nim znanostima mjerljivo socijalno mi{ljenje jav-nosti (vidi Lamza – Posavec, 1995.) mogu}e ga jeizraàvati kao ‘javno mnijenje’ ili ‘javni stavovi’te uspore|ivati.

S druge strane, analiza sadràja tiska primje-njiva je prema Barelsonu (1952.) na analizu pojedi-nog podru~ja ili problema s obzirom na njegovaobilje`ja, uzrok ili posljedice. Budu}i da se analizasadràja vr{i izravno na tekstovima koji se ti~uljudske komunikacije, a moè se vr{iti kvantitativ-na i kvalitativna procjena odnosa izme|u gospo-darskih, dru{tvenih, politi~kih i kulturnih promje-na (vidi Weber, 1990.), o~igledna je njezina prim-jenjivost i na analizi procesa privatizacije u tranzi-cijskim zemljama me|u kojima je i Hrvatska.

Posebna vrijednost odabranog pristupa anali-zi procesa privatizacije u hrvatskoj jest mogu}-nost usporedbe pojedinih aspekata privatizacije uodnosu na pojedini tip javnosti – javno mnijenjei pisanje najtira`nijeg hrvatskog tiska. 87


hrvatske javnosti

CILJEVI ANALIZE

Ciljevi analize izvedeni iz {ireg konteksta u Uvo-du mogu se svesti na nekoliko temeljnih pitanjana koja }e se poku{ati odgovoriti, temelje}i odgo-vore na empirijskoj potkrepi iz istraìvanja odno-sa javnosti prema procesu privatizacije u Hrvat-skoj i analize sadràja hrvatskog tiska. Ta istra-ìvanja provedena su u Institutu dru{tvenih znano-

sti Ivo Pilar 1997. i 1999. godine. Traè se, dakle,odgovori na pitanja:

1. Jesu li hrvatski gra|ani bili obavije{teni oprivatizaciji i koliko ih je sudjelovalo u tom pro-cesu?

2. Kakvo je javno mnijenje o socijalnoj pra-vednosti i eti~nosti procesa privatizacije?

3. Na koji se na~in hrvatski tisak odnosioprema privatizaciji?

4. [to pokazuje usporedba javnog mnijenja ipisanja tiska o privatizaciji u Hrvatskoj?

EMPIRIJSKA POTPORA ANALIZI

Kao {to je napomenuto, empirijska potpora anali-zi jesu dva istraìvanja provedena u Institutu Pilar.

Prvo istraìvanje pod nazivom ‘Privatizacija ijavnost’ provedeno je 1998. godine na reprezenta-tivnom uzorku gra|ana Hrvatske. Istraìvanje jeostvareno tehnikom usmene ankete, u kojoj su do-minirala pitanja s vi{e ponu|enih kvalitativnih ka-tegorija i skale procjene Likertovog tipa. U na{ojanalizi spomenut }emo samo one rezultate koji seodnose na spomenute temeljne ciljeve analize.

Drugo istraìvanje, pod nazivom ‘Analiza sa-dràja hrvatskog tiska 1995. – 1999.’, provedenoje u prosincu 1999. i sije~nju 2000. Analizomsadràja obuhva}eno je {est najtira`nijih dnevnih88

i pet najtira`nijih tjednih novina u Hrvatskoj.Analizi su podvrgnute sve teme koje su se odnosilena najrelevantnije doga|aje u Hrvatskoj u vremen-skom rasponu od ~etiri godine. Izabrani uzorakanalize vi{estruko je reprezentativan za ovakav tipanalize. Iz tog empirijskog materijala odabrali smoone rezultate koji se odnose na kvantitativne i kva-litativne pokazatelje odnosa spomenutog tiska pre-ma procesu privatizacije u Hrvatskoj.

Javno mnijenje i privatizacija

Prvi odgovor koji nas zanima u kontekstu analizeodnosa javnosti prema privatizaciji jest op}a oba-vije{tenost gra|ana o privatizaciji. Analiza je po-kazala da 20,6 % gra|ana nije ni{ta znalo o priva-tizaciji, da ih je 60,4% znalo tek osnovne infor-macije, 14,3% izjavilo je da su dobro obavije{teni,a tek 4,2% imalo je sve potrebne informacije.

Budu}i da je u privatizaciju sveukupno bilouklju~eno oko 10% gra|ana, uz napomenu da seto odnosi na sve tipove uklju~enja – od potpunevlasni~ke kontrole do ve}eg ili manjeg dioni~kogudjela u vlastitom ili drugom poduze}u – jasno jeda je i obavije{tenost i uklju~enost gra|ana bilavrlo slaba. Drugim rije~ima, model je zami{ljen iprovo|en odozgo i nije uva`avao mi{ljenja javno-sti, niti mu je primarni cilj bio uklju~iti velikibroj gra|ana u privatizacijski proces. Postavlja sestoga pitanje kako je javnost na to reagirala.

Kako bi odgovori javnosti, u kontekstu njiho-vih stavova o socijalnoj pravednosti privatizacijebili jasni, u~injena je analiza op}ih stavova javno-sti o socijalnoj pravednosti (Tablica 1).

89


hrvatske javnosti

Tablica 1

VARIJABLA KATEGORIJA ODGOVORI %O

P]I

STA

VO

VI

OSO

CIJ

ALN

OJ

PRA

VE

DN

OST

I

1. Pravedno je da neki imaju vi{e novca ili bogatstva oddrugih, ali samo ako svi imaju jednake mogu}nostiza zara|ivanje(n = 992)

Ne slaèm seNeutralnoSlaèm se

4.311.982.9

2. Svi ljudi trebaju dobiti {to im treba, pa i uzraspodjelu novca onih koji ga imaju previ{eonima koji ga nemaju dovoljno(n = 990)


28.131.039.9

3. Varanje na porezu moè se opravdati(n = 994)


73.913.811,6

4. Dràva svakome mora jam~iti minimalni ìvotnistandard(n = 994)


2,47.9

89.0

5. Primanje mita ne moè se opravdati(n = 992)


22.28.2

68.7

6. Pravedno je ljudima s posebnim te{ko}ama (invalidi,kroni~ni bolesnici i sli~ni) dodatno pomagati, da ioni imaju jednake mogu}nosti za uspjeh u ìvotu(n = 994)


0,67.7

91.0

7. Ljudi koji rade te{ke fizi~ke poslove trebali bi imative}e pla}e od drugih(n = 995)


17.131.650.8

8. îsta je sre}a biti pametniji ili spretniji od drugih,pa zato takvi ljudi ne bi trebali imati ve}e pla}e(n = 992)


55.229.914.1

9. Za zalaganje na poslu poticajne su samo velikerazlike u pla}i(n = 986)


20.532.545.6

10. Sasvim je u redu da poduzetnik ostvaruje dobruzaradu jer na kraju od toga svi imaju koristi(n = 990)


13.828.856.4

11. Zakone valja zaobi}i kada je to u na{em interesu(n = 996)


72.816.611.1

12. Ljudi ne}e prihvatiti dodatnu odgovornost naposlu ako za to ne budu posebno pla}eni(n = 989)


11.721.465.8

13. Svatko ima pravo zadràti ono {to je stekao, iako}e zbog toga neki ljudi biti bogatiji od drugih(n = 993)


9.017.772.5

14. Svatko ima pravo prenijeti svoje bogatstvo navlastitu djecu, makar zbog toga sva djeca ne}eravnopravno krenuti u ìvot(n = 993)


4.315.479.5

Iz uvida u Tablicu 1 moè se zaklju~iti dahrvatske gra|ane puno vi{e karakteriziraju vri-jednosne orijentacije usmjerene na me|uljudskusolidarnost (kategorije 2 i 4), stjecanje bogatstvana temelju osobnog rada (kategorije 1, 8, 13 i14) te brigu za ugroène skupine (kategorije 2 i6), nego nelegalno boga}enje (kategorije 3, 5, 7 i11), zavist zbog boljeg materijalnog statusa dru-gih ljudi (kategorije 1, 8 i 10) i varanje dràvenepla}anjem poreza (kategorija 3). Teè}i daklesolidarnosti u odnosima, na~elu jednake {anse uradu i raspodjeli te brizi za sve ~lanove dru{tva,a posebno ugroène skupine, hrvatska javnostpokazala je visoku razinu socijalne svijesti o jav-nim dobrima i na~inu na koji bi ih trebalo ra-spodjeljivati. Vidljivo je, me|utim, da je njihovopoimanje pravednosti bilo zanemareno s obzi-rom na slabu pozornost prema njihovu obav-je{tavanju o privatizaciji, kao i s obzirom na nji-hovu broj~anu uklju~enost u taj proces. Stoga serezultati prikazani u Tablici 2, koji se odnose nami{ljenja i stavove hrvatske javnosti o socijalnojpravednosti, u~incima i posljedicama privatizaci-je, ~ine logi~nom posljedicom takvog op}eg ivrijednosnog konteksta u kojem se privatizacijadoga|ala.

VARIJABLE OBILJE@JE %

OP]E ZADO-VOLJSTVOPRIVATI-ZACIJOM(n = 1000)

Potpuno zadovoljstvoDjelomi~no zadovoljstvoDjelomi~no nezadovoljstvoPotpuno nezadovoljstvoNe mogu ocijeniti

1.416.921.646.813.3

MI[LJENJE OPRAVEDNIMVLASNICIMA(n = 1001)

Samo radnici privatiziranih poduze}aSamo direktori privatiziranih poduze}aSvi gra|ani HrvatskeDràva i razli~iti dràvni fondoviNetko drugiNe mogu ocijeniti

50.01.7

25.94.73.5

14.2

91

Tablica 2


hrvatske javnosti

MI[LJENJE OSTVARNIMVLASNICIMAs obzirom naprethodnistatus(n = 1001)

1. Ugostitelji, obrtnici, sitni poduzetnici2. Radnici, slu`benici, seljaci,

poljoprivrednici3. Direktori dru{tvenih poduze}a4. Stru~njaci5. Du`nosnici u upravi6. Du`nosnici u politi~kim strankama7. Doma}e banke8. Netko drugi9. Ne mogu ocijeniti

0.40.6

7.12.76.9

41.520.56.6

13.8

MI[LJENJE OPRAVEDNOMMODELU(n = 998)

Besplatna podjela svim gra|animaProdaja doma}im ulaga~imaProdaja stranim ulaga~ima i sli~noKombinacija prodaje i podjeleNe mogu ocijeniti

23.016.84.8

38.916.4

MI[LJENJE OSTVARNOPRIMIJE-NJENOMNAÊLU(n = 998)

Podjela dionica zaposlenicimaProdaja dionica zaposlenicimaProdaja zaposlenicima uz zna~ajan popustProdaja vanjskim ulaga~ima ili sli~noProdaja dionica direktorima uz zna~ajnepopustePretvaranje dionica poduze}a u dràvnovlasni{tvo radi kasnije privatizacijeNe mogu ocijeniti

5.210.918.35.7

27.6

9.422.7

Kako je uo~ljivo iz Tablice 2, gra|ani Hrvat-ske izrazili su ve}insko op}e nezadovoljstvo pri-vatizacijom. Prema njihovu mi{ljenju, naime, tre-balo je podijeliti ili uz popust prodati javna do-bra radnicima i svim gra|anima, a ne prodavatiuz popuste ili dodjeljivati manjinskoj politi~ko-upravlja~koj eliti i direktorima privatiziranih po-duze}a, kako je prema njihovu mi{ljenju u~injeno.Ovome u prilog ide i korelacijska analiza poveza-nosti varijabli socijalne pravednosti iz Tablice 2 iop}e obavije{tenosti gra|ana o privatizaciji. Taanaliza pokazuje da s ve}im stupnjem obavije{te-nosti nagla{eno raste i op}e nezadovoljstvo privati-zacijom. Obavje{teniji, naime, vi{e od neobavje{te-nijih kao pravedne vlasnike percipiraju radnikeprivatiziranih poduze}a i sve gra|ane Hrvatske, anajobavje{teniji su najneskloniji izraàvanju mi{lje-nja. Isto tako, obavje{teniji vi{e od neobavije{tenihkao pravedan model privatizacije percipiraju be-92


splatnu podjelu i kombinaciju podjele i prodajejavnih dobara (vidi [aki}, 1999.).

Hrvatski tisak i privatizacija

Iz spomenute kompleksne analize hrvatskog najti-ra`nijeg dnevnog i tjednog tiska, za potrebe radaizlu~en je dio koji se odnosi na teme unutar domi-nantnog podru~ja gospodarstva. Unutar tog po-dru~ja, naime, analiziran je odnos tiska prema pro-cesu privatizacije. Radi objektivnijeg uvida navest}emo empirijske rezultate analize tiska za cijelo go-spodarstveno podru~je, pri ~emu }emo ostale temeiz gospodarstva svrstati u istu kategoriju.

Valja napomenuti da }emo prikazati samo re-zultate ‘grube’ analize zastupljenosti teme privati-zacije i odnosa hrvatskog tiska prema toj temi.Svaka preciznija analiza ovog fenomena prelazilabi, naime, okvire ovog rada.

U Tablici 3 prikazana je zastupljenost temaunutar dominantnog podru~ja – gospodarstvo udnevnim, a u Tablici 4 u tjednim novinama. Unu-tar tog dominantnog podru~ja analizirana je i za-stupljenost privatizacije u dnevnim novinama.Kako je vidljivo iz tablica unutar teme o gospo-darstvu, privatizacija je bila najzastupljenija pobroju priloga i u dnevnim i u tjednim novinama.O njoj je, relativno najvi{e me|u dnevnim novi-nama, pisao Jutarnji list, zatim Ve~ernji list i Vje-

snik. Me|u tjednicima relativno najvi{e pozorno-sti privatizaciji je poklanjano u Nacionalu, a naj-manje u Nedjeljnoj Dalmaciji.

U Tablici 5 i Grafikonu 1 prikazan je odnos au-tora priloga u dnevnim i tjednim novinama pre-ma temama iz dominantnog podru~ja – gospodar-stva. Kao {to je napomenuto, u tablici i grafikonuposebno je prikazana privatizacija, a sve druge te-me iz gospodarstva stavljene su u istu kategoriju. 93


hrvatske javnosti

GODINA

GOSPODARSTVO

Privatizacijai njene

posljedice

Ostale temeiz podru~ja

gospodarstvaUKUPNO

aps. rel. aps. rel. aps. rel.

Ve~ernjilist

1995. 4 57,1 3 42,9 7 100,0

1996. 25 92,6 2 7,4 27 100,0

1997. 22 55,0 18 45,0 40 100,0

1998. 42 79,2 11 20,8 53 100,0

1999. 62 74,7 21 25,3 83 100,0

1995.–1999. 157 74,1 55 25,9 212 100,0

SlobodnaDalmacija

1995. 1 100,0 0 0,0 1 100,0

1996. 13 81,3 3 18,8 16 100,0

1997. 16 47,1 18 52,9 34 100,0

1998. 13 44,8 16 55,2 29 100,0

1999. 35 77,8 10 22,2 45 100,0

1995.–1999. 79 62,7 47 37,3 126 100,0

Vjesnik 1995. 3 100,0 0 0,0 3 100,0

1996. 24 96,0 1 4,0 25 100,0

1997. 31 75,6 10 24,4 41 100,0

1998. 21 50,0 21 50,0 42 100,0

1999. 44 81,5 10 18,5 54 100,0

1995.–1999. 123 74,1 42 25,9 166 100,0

Novilist

1995. 2 100,0 0 0,0 2 100,0

1996. 15 93,8 1 6,3 16 100,0

1997. 13 59,1 9 40,9 22 100,0

1998. 15 50,0 15 50,0 30 100,0

1999. 11 55,0 9 45,0 20 100,0

1995.–1999. 57 62,6 34 37,4 91 100,0

GlasSlavonije

1995. 4 100,0 0 0,0 4 100,0

1996. 15 93,8 1 6,3 16 100,0

1997. 11 73,3 4 26,7 15 100,0

1998. 12 57,1 9 42,9 21 100,0

1999. 22 59,5 15 40,5 37 100,0

1995.–1999. 64 68,8 29 31,2 93 100,0

94

Tablica 3.Zastupljenost tema unutar

dominantnog podru~jagospodarstva u dnevnimnovinama po pojedinim

godinama u razdoblju1995.–1999.

Jutarnjilist

1995. – – – – – –

1996. – – – – – –

1997. – – – – – –

1998. 38 84,4 7 15,6 45 100,0

1999. 69 82,1 15 17,9 84 100,0

1995.–1999. 107 82,9 22 17,1 129 100,0

Globus 1995. 1 100,0 0 0,0 1 100,0

1996. 2 100,0 0 0,0 2 100,0

1997. 0 0,0 1 100,0 1 100,0

1998. 3 100,0 0 0,0 3 100,0

1999. 0 0,0 0 0,0 0 –

1995.–1999. 6 85,7 1 14,3 7 100,0

NedjeljnaDalmacija

1995. 0 0,0 0 0,0 0 –

1996. 0 0,0 1 100,0 1 100,0

1997. 1 50,0 1 50,0 2 100,0

1998. 0 0,0 2 100,0 2 100,0

1999. 0 0,0 0 0,0 0 –

1995.–1999. 1 20,0 4 80,0 5 100,0

Nacional 1995. 1 100,0 0 0,0 1 100,0

1996. 4 100,0 0 0,0 4 100,0

1997. 3 100,0 0 0,0 3 100,0

1998. 2 100,0 0 0,0 2 100,0

1999. 4 80,0 1 20,0 5 100,0

1995.–1999. 14 93,3 1 6,7 15 100,0

Hrvatskiobzor

1995. 1 100,0 0 0,0 1 100,0

1996. 2 100,0 0 0,0 2 100,0

1997. 6 85,7 1 14,3 7 100,0

1998. 7 87,5 1 12,5 8 100,0

1999. 5 83,3 1 16,7 6 100,0

1995.–1999. 21 87,5 3 12,5 24 100,0

FeralTribune

1995. 0 0,0 0 0,0 0 –

1996. 18 94,7 1 5,3 19 100,0

1997. 2 100,0 0 0,0 2 100,0

1998. 3 75,0 1 25,0 4 100,0

1999. 2 66,7 1 33,3 3 100,0

1995.–1999. 25 89,3 3 10,7 28 100,0 95

Tablica 4.Zastupljenost tema unutardominantnog podru~jagospodarstva u tjednimnovinama po pojedinimgodinama u razdoblju1995.–1999.


hrvatske javnosti

Tab

lica

5.O

dnos

auto

rapr

ema

tem

ama

prilo

gado

min

antn

ogpo

dru~

jago

spod

arst

voza

dnev

neit

jedn

eno

vine

ura

zdob

lju19

95.–

1999

.

NO

VIN

E

GO

SPO

DA

RST

VO

Priv

atiz

acij

ai

nje

ne

posl

jedi

ceO

stal

ete

me

izpo

dru~

jago

spod

arst

voU

KU

PNO

Neg

ativ

anN

eutr

alan

Pozi

tiva

nU

KU

PNO

Neg

ativ

anN

eutr

alan

Pozi

tiva

nU

KU

PNO

Neg

ativ

anN

eutr

alan

Pozi

tiva

nU

KU

PNO

aps.

rel.

aps.

rel.

aps.

rel.

aps.

rel.

aps.

rel.

aps.

rel.

aps.

rel.

aps.

rel.

aps.

rel.

aps.

rel.

aps.

rel.

aps.

rel.

Ve~

ernj

ilis

t3

2,0

148

97,4

10,

715

275

,22

4,0

4896

,00

0,0

5024

,85

2,5

196

97,0

10,

520

210

0,0

Slob

odna

Dal

mac

ija6

7,9

7092

,10

0,0

7662

,811

24,4

3271

,12

4,4

4537

,217

14,0

102

84,3

21,

712

110

0,0

Vje

snik

54,

311

194

,91

0,9

117

74,1

512

,235

85,4

12,

441

25,9

106,

314

692

,42

1,3

158

100,

0

Nov

ilis

t9

17,3

4178

,82

3,8

5261

,96

18,8

2681

,30

0,0

3238

,115

17,9

6779

,82

2,4

8410

0,0

Gla

sSl

avon

ije6

9,7

5487

,12

3,2

6268

,13

10,3

2689

,70

0,0

2931

,99

9,9

8087

,92

2,2

9110

0,0

Juta

rnji

list

21,

910

598

,10

0,0

107

83,6

14,

820

95,2

00,

021

16,4

32,

312

597

,70

0,0

128

100,

0

Uku

pno

dnev

ne

nov

ine

315,

552

993

,56

1,1

566

72,2

2812

,818

785

,83

1,4

218

27,8

597,

571

691

,39

1,1

784

100,

0

Glo

bus

00,

04

100,

00

0,0

480

,01

100,

00

0,0

00,

01

20,0

120

,04

80,0

00,

05

100,

0

Ned

jeljn

aD

alm

acija

00,

01

100,

00

0,0

120

,01

25,0

375

,00

0,0

480

,01

20,0

480

,00

0,0

510

0,0

Nac

iona

l5

38,5

861

,50

0,0

1392

,91

100,

00

0,0

00,

01

7,1

642

,98

57,1

00,

014

100,

0

Hrv

atsk

iobz

or3

15,0

1785

,00

0,0

2087

,01

33,3

266

,70

0,0

313

,04

17,4

1982

,60

0,0

2310

0,0

Fera

lTri

bune

1368

,45

26,3

15,

319

86,4

310

0,0

00,

00

0,0

313

,616

72,7

522

,71

4,5

2210

0,0

Uku

pno

tjed

ne

nov

ine

2136

,835

61,4

11,

857

82,6

758

,35

41,7

00,

012

17,4

2840

,640

58,0

11,

469

100,

0

Uku

pno

dnev

ne

itj

edn

en

ovin

e52

8,3

564

90,5

71,

162

373

,035

15,2

192

83,5

31,

323

027

,087

10,2

756

88,6

101,

285

310

0,0

Iz grubog uvida u tablicu i grafikon mo`e sezaklju~iti da u dnevnim novinama potpuno do-minira neutralan odnos autora priloga prema te-mi privatizacije, ali i prema ostalim gospodar-skim temama. Pozitivnog odnosa gotovo nema,dok je negativan zastupljen u 5,5% priloga. Poje-dine dnevne novine karakterizira sli~an pristup, stim da se me|usobno razlikuju tek po koli~inipriloga prema kojima je izra`en negativniji i ma- 97

12,8

93,5

1,1 1,45,5

85,8

0,0

10,0

20,0

30,0

40,0

50,0

60,0

70,0

80,0

90,0

100,0

Privatizacija i njene posljedice PDV

Dnevne novine

58,361,4

41,7

1,8 0,0

36,8

0,0

10,0

20,0

30,0

40,0

50,0

60,0

70,0

80,0

90,0

100,0

Privatizacija i njene posljedice PDV

Negativan

Neutralan

Pozitivan

Grafikon 1.Udjel odnosa autora prematemama priloga dominantnogpodruèja gospodarstva zadnevne i tjedne novine urazdoblju 1995.–1999.

Tjedne novine

nje neutralan odnos. U tom smislu najvi{e iz-raèn negativan odnos (17,3% priloga) imao jeNovi list, a slijedi ga Glas Slavonije, s 9,7% priloga.

Tjedne novine, sli~no dnevnima, karakteriziragotovo potpuni izostanak pozitivnog odnosa pre-ma privatizaciji, dok se od dnevnih razlikujuzbog zna~ajno izraènijeg negativnog odnosa.Takvih je priloga, naime, vi{e od jedne tre}ine.Osim toga, mnogo je nagla{enija i razlika izme|upojedinih tjednika. Pri tome jedino Nacional imasli~an omjer ukupnom rezultatu, dok ostali zna-~ajno odstupaju. Najnegativniji odnos prema pri-vatizaciji imao je Feral Tribune (68,4% ‘negativ -nih’ priloga) dok su Nedjeljna Dalmacija i Globus

pokazivali potpuno neutralan odnos.

Usporedba javnog mnijenja i pisanja tiska prema privatizaciji

Prije op}e usporedbe javnog mnijenja i pisanja ti-ska o privatizaciji prisjetimo se ~injenice da je jav-nost bila lo{e ili nikako obavije{tena o privatizaci-ji, odnosno da je tek mali dio gra|ana bio dobroobavije{ten. Imaju}i u vidu ~injenicu da najve}ibroj hrvatskih gra|ana ne vjeruje tisku (vidi Lam-za, 1995.), iz dvije navedene ~injenice jasno slijedida odnos javnog mnijenja i pisanja tiska nije me-|uzavisan. Drugim rije~ima, moè se re}i da jav-no mnijenje gra|ana o privatizaciji nije obliko-vao tisak, niti je ono bilo va`no za oblikovanjeodnosa hrvatskog tiska prema privatizaciji.

Iz usporedbe rezultata javnog mnijenja i ana-lize tiska uo~ava se da su prema privatizacijimnogo kriti~niji bili gra|ani nego hrvatski tisak.Naime, op}i odnos gra|ana prema privatizacijidominantno je negativan, dok je dominantni od-nos dnevnog tiska i preteìti odnos tjednog tiskaneutralan. U tom odnosu op}em je raspoloènju98


gra|ana prema privatizaciji najpribli`niji odnosFeral Tribuna, tjednika koji se nalazi me|u onimnovinama kojemu, paradoksalno, gra|ani najma-nje vjeruju. To se moè smatrati dodatnom pot-krepom tvrdnji da je odnos prema privatizacijihrvatskih gra|ana i hrvatskog tiska motiviran raz-li~itim ~imbenicima.

RASPRAVA

Proces privatizacije u Republici Hrvatskoj u od-nosu na sli~ne procese u ostalim postkomuni-sti~kim zemljama, imao je i neke specifi~nosti (vi-di û~kovi}, 1998.).

Najve}a specifi~nost povezana je uz golemaratna razaranja i humanitarnu katastrofu, ~emuje Hrvatska bila izloèna tijekom srpske agresije.Budu}i da je proces privatizacije zapo~eo tijekomrata i doga|ao se usporedno s ratnim zbivanjima,on je u Hrvatskoj osim gospodarske i socijalne,imao i nagla{enu eti~ku dimenziju. U takvimokolnostima, naime, privatizacija je izazvala svo-jevrsni ‘efekt eti~kog i socijalnog kontrasta’ uhrvatskoj javnosti, na {to su gra|ani reagirali osje-}ajem nezadovoljstva i socijalne nepravde. Budu}ida hrvatski tisak nije nagla{avao taj eti~ki i socijal-ni paradoks u privatizaciji, ve} je, naprotiv, imaodominantno neutralan stav i prema zbivanjima uhrvatskom domovinskom ratu (vidi Analiza sadrà-

ja hrvatskog tiska, Elaborat, Institut Pilar), hrvatskigra|ani bili su prisiljeni potiskivati to nezadovolj-stvo i osje}aje socijalne nepravde i neeti~nosti ilireagirati na jedan od na~ina kako teorije socijalnepravednosti predvi|aju u takvim situacijama. Naindividualno psiholo{kom planu, prema tim teori-jama, gra|ani reagiraju bijesom, depresijom, suici-dalnim tendencijama, alkoholizmom i sli~no, a na 99


hrvatske javnosti

dru{tvenom planu razli~itim oblicima socijalnihpobuna te {trajkovima radnika, u ovom slu~aju,privatiziranih i javnih poduze}a (vidi Tyler iSmith, 1998.). Zanimljivo je da je hrvatski tisakveliku pozornost poklanjao tako izraàvanim po-sljedicama spomenutih procesa u Hrvatskoj, a iz-bjegavao pisati o njihovim objektivnim uzrocima.Posljedice su skloniji isticati i politi~ari kada imto koristi u promid`bene svrhe, ali ~ini se ne po-kazuju ozbiljnu namjeru promjene modela priva-tizacije u skladu s o~ekivanjima gra|ana. Drugimrije~ima, ni hrvatski tisak niti velika ve}ina hrvat-skih politi~ara do sada nisu pokazali da razumijusustav vrednota hrvatskih gra|ana, na kojem setemelje i njihovi javni stavovi i mi{ljenja o proce-su privatizacije i uvjetima u kojima se on do-ga|ao. Izraàvaju}i, naime, sklonost solidarnosti io~ekuju}i socijalnu pravednost u procesu privati-zacije, hrvatski gra|ani pona{ali su se sukladnosvojim temeljnim vrijednosnim usmjerenjima. Nanjima su temeljili i iskazanu solidarnost tijekomhrvatskog domovinskog rata, prihva}aju}i stotinetisu}a izbjeglica u svoje domove i skrbe}i o njimabez ikakve naknade. Izraàvaju}i neutralan ili,moglo bi se zaklju~iti, indiferentan stav premaprocesima koje su hrvatski gra|ani tako dubokodoìvjeli, velika ve}ina medijskih aktera u Hrvat-skoj pona{ala se zapravo na isti na~in kao i akteriprivatizacije koji su se bogatili, neosjetljivi naspomenuti ‘efekt eti~kog i socijalnog kontrasta’ uratnoj situaciji. Uzimaju}i u obzir da se i tisakprivatizirao po istom modelu kao i ostala javnadobra i resursi, sumnja u objektivnost hrvat-skog tiska kada pi{e o privatizaciji, tim je ve}a.U takvom kontekstu spomenuti slu~aj Feral Tri-

buna razumljiviji je, jer je to list koji se pre-teìto financirao iz stranih izvora.100


‘Hrvatski slu~aj’ promatran u {irem kontek-stu, spomenutom u Uvodu, u kojemu se doga|aoraspad komunizma i tranzicijski proces, moèpridonijeti jasnijem sagledavanju i globalnijihprocesa koji se odnose na te zemlje. Iz na{e empi-rijske analize, naime, proizlazi da se Papina o~eki-vanja nisu ispunila na razini pona{anja tranzicij-skih aktera i struktura glede obnove duhovnihvrijednosti destruiranih dugogodi{njom vladavi-nom komunisti~ke paradigme. Vi{e su se, izgleda,do sada ispunila o~ekivanja interesnih svjetskih inacionalnih struktura, kojima je osobni interes inaglo boga}enje mnogo va`nije od razvijanja su-stava vrednota koji se temelje na solidarnosti, so-cijalnoj pravednosti i eti~nosti. Gra|ani u tranzi-cijskim zemljama bili su, ~ini se, najprije izloèniprocesu ‘tajkunizacije’ na nacionalnim razinama,da bi se u me|unarodnu zajednicu uklju~ivaliprimarno kroz proces gospodarske globalizacije,{to se zapravo svodi na ‘globalisti~ku tajkunizaci-ju’. U takvom procesu, dakle, javnost nije kori{te-na kao demokratski ~imbenik i svojevrsni kriterijpona{anja spomenutih struktura, niti se to u pro-cesu ‘globalisti~ke tajkunizacije’ moè o~ekivati.Naime, iz na{ih podataka (Tablica 2) slijedi dahrvatski gra|ani pod pravednim modelom priva-tizacije ne smatraju ni privatizaciju ‘izvana’. Zato na~elo izjasnilo se samo 4,8% hrvatskih gra-|ana. Stoga nije te{ko predvidjeti da se privatiza-cija ‘izvana’ ne}e doga|ati uz ve}e uvaàvanje za-te~enih socijalnih i eti~kih usmjerenja u tranzicij-skim zemljama, ve} – naprotiv – taj sustav vred-nota poku{at }e se oblikovati na nov na~in. Zatoje u uvodu i spomenuta analogija izme|u revolu-cionarnog procesa prelaska iz kapitalizma u ko-munizam i tzv. tranzicijskog prelaska iz komu- 101


hrvatske javnosti

nizma u kapitalizam. Budu}i da u tranzicijskimzemljama ovi procesi teku preteìto preko istihstruktura, kojima sustavi vrednota proiza{li izkr{}anske tradicije nisu nikada bili politi~ki okvirdjelovanja (vidi Baloban 1997.), uvjerljivijim se~ini zaklju~iti da }e gospodarska globalizacijaizazvati dodatna nezadovoljstva javnosti, nego ri-je{iti postoje}a. Barem se to moè tvrditi za neza-dovoljstva proistekla iz neuvaàvanja vrijedno-snih usmjerenja gra|ana u tranzicijskim zemlja-ma. Zato bi trebalo vi{e pozornosti obratiti nagotovo dramati~na upozorenja Pape kao glavnognositelja moralne paradigme u zapadnoj civiliza-ciji, u kojima u procesu globalizacije, koje i ondrì neizbje`nima, poziva i na ‘globalizacijsku so-lidarnost, socijalnu pravdu i eti~nost’. Hrvatskiprimjer odnosa javnosti prema privatizaciji u tak-vom kontekstu jasno pokazuje kakve su posljedicemogu}e i na {irem planu ako se ponovno ne buduuvaàvali temeljni vrijednosni sklopovi gra|ana utranzicijskim ili postkomunisti~kim zemljama.

OP]I ZAKLJU^CI

Iz analize odnosa javnosti prema privatizaciji uHrvatskoj mogu}a su slijede}a uop}avanja:

1. Privatizacija u Hrvatskoj imala je nekolikoposebnosti u odnosu na sli~an proces u drugimtranzicijskim zemljama. Naro~ito je istaknuta po-sebnost istodobne provedbe privatizacije s izlo-èno{}u zemlje ratnim razaranjima i humanitar-noj katastrofi, {to je izazvalo efekt socijalnog ieti~kog kontrasta u Hrvatskoj.

2. Hrvatska javnost izrazila je vrlo veliko ne-zadovoljstvo procesom privatizacije u odnosu namodel, vrijeme provedbe i nove vlasnike javnihresursa i dobara. Posebno je to nezadovoljstvo iz-102


raèno na socijalnom i eti~kom planu zbog ~inje-nice da javnost nije uvaèna ni kao ‘demokratskipartner’ akterima i strukturama privatizacijskogprocesa, niti su ti akteri i strukture uvaàvali te-meljne vrijednosne sklopove hrvatskih gra|ana.

3. Hrvatski tisak uglavnom je imao neutra-lan, odnosno indiferentan odnos prema procesuprivatizacije u Hrvatskoj, uz pojedina~ne izuzetkeu kojima je nagla{en i negativan odnos. Drugimrije~ima, izme|u odnosa javnog mnijenja i pisa-nja hrvatskog tiska nije bilo nikakvog preklapa-nja, {to upu}uje na zaklju~ak da su se ti odnositemeljili na razli~itim motivima i ~imbenicima.

4. ‘Hrvatski slu~aj’ odnosa javnosti premaprivatizaciji drìmo primjenjivim i u {irem kon-tekstu, to jest na druge procese u Hrvatskoj, kao iostalim tranzicijskim ili postkomunisti~kim zem-ljama. Ta primjenjivost se posebno odnosi na od-nos globalnih gospodarskih procesa i ‘globalnesolidarnosti’ u smislu pristupa razvijanog u okvi-ru socijalnog nauka crkve i teorija socijalne pra-vednosti u socijalnoj psihologiji.

LITERATURABaloban, S. (1997.), Eti~nost i socijalnost na ku{nji, Kr{}anskasada{njost, Zagreb, 183.

Barelson, B. (1952.), Content Analysis (Handbook of SocialPsychology), 488–522.

Blumer, H. (1953.), u: Barelson B./Janowitz, M. (ed)(1953.), Public Opinion and Comunication, The FreePress glencoe, New York.

Deutsch, M./Shichman, G. (1986.), Conflict: A Social Psy-chological Perspective, in: Herman, M. G. (ed.) Political

Psychology, Conteprary Problems and issues, San Franci-sko/London: Josey/Bars.

û~kovi}, N. (1998.), Temeljna ekonomska obilje`ja hrvatskog

koncepta privatizacije, Zbornik, Institut dru{tvenih zna-nosti ‘Ivo Pilar’, Zagreb, 75–97. 103


hrvatske javnosti

Habermas, J. (1989.), The Structual Transformation of the Pu-

blic Sphere, Polity Press, Cambridge.Lamza-Posavec, V. (1995.), Javno mnijenje, Alinea, Zagreb,

214.[aki}, V. (1999.), Socijalna pravednost i privatizacija u

Hrvatskoj – Sociopsiholo{ki pogled, u: Rogi}, I./^en-gi}, D., Privatizacija i javnost, Zbornik, Institut dru{tve-nih znanosti ‘Ivo Pilar’, 324.

Tyler, T. R./Smith, H. J. (1998.), Social Justice and SocialMovements, u: Gilbert, D. T./Fiske, S. T./Lindzey, G.(Eds.), The Handbook of Social Psychology, Vol. 2, pp.595–629, New York: McGraw Hill.

Weber, R. P. (1990.), Basic Content Analysis, Sage Publica-tions, Newbary Park.

104


ValentinZSIFKOVITS

GLOBALIZACIJA I ETIKA

O POJMU

Globalizacija je svima poznata krilatica. U tomkontekstu globalizacija zna~i “da zemlje u svijetuu gospodarskom pogledu rastu zajedno, da setrì{ta me|usobno vi{e povezuju, te da pokretlji-vost proizvodnih ~imbenika rada i kapitala rastepreko nacionalnih granica”.1 Tako shva}enu glo-balizaciju, koja je usredoto~ena na gospodarskopodru~je, nazivam globalizacijom u uèm smislurije~i. U tom smislu Me|unarodni monetarnifond u svojoj reviji World Economic Outlook izsvibnja 1997. godine opisuje globalizaciju “kaorastu}u me|unarodnu integraciju trì{ta dobara,usluga i kapitala” s jedne strane, a s druge stranekao “ponovno pokretanje razvoja u svjetskom go-spodarstvu, koji su vidljivi ve} vi{e od sto godi-na”.2 Pod globalizacijom se moè podrazumijeva-ti i {iri, dalekose`niji proces, proces koji zahva}agotovo sva podru~ja ìvota i u skladu s time nadi-lazi nacionalne granice. Taj proces, primjerice,zahva}a ìvotna podru~ja znanosti, tehnike, ko-munikacije, sredstava masovnog priop}avanja,prometa, masovnog turizma, politike te, naravno,kriminala, tako da se u tom smislu moè govoritii o globalizaciji kriminala. Tu pro{irenu globali-zaciju nazivam globalizacijom u {irem smislu ri-je~i. Pri tom su pojedina podru~ja globalizacijeme|usobno vi{e-manje usko povezana. Tako, pri- 107

mjerice, razlog ubrzavanja procesa gospodarskeglobalizacije leì u sve bròj globalizaciji u {iremsmislu rije~i te u pojeftinjenju prometa i komuni-kacijskog sustava. Ovaj moj prilog temi globaliza-cije bavit }e se uglavnom gospodarskom globali-zacijom i njezinim eti~kim vidovima.

OSNOVNA NAÊLA ME\UNARODNE TRGOVINE

Po~etak globalizacije kao spomena vrijednog go-spodarskog prekora~enja nacionalnih granica uskoje povezan s teorijom Adama Smitha o podjeli ra-da, uklju~ivo s teorijom apsolutne prednosti tro-{kova, kao i s teorijom komparativnih tro{kovaDavida Ricarda. Na osnovi tih teorija mogu seoblikovati dva va`na, jo{ i danas vaè}a, na~elame|unarodne trgovine. Prvo na~elo glasi: “Akose od dvije zemlje svaka od njih specijalizira zaproizvodnju onih dobara za koja posjeduje kom-parativne prednosti (odnosno razmjerno najve}umogu}nost u~inka), trgovina se isplati svima kojiu njoj sudjeluju. U obje zemlje rastu realni doho-ci. Ta tvrdnja vrijedi i onda kada je jedna regija uproizvodnji bilo kojeg dobra apsolutno u~inkovi-tija od druge”.3 Drugo na~elo moè se oblikovatiovako: “Pogre{ni sustav carina i uvoznih kvotane}e koristiti ‘za{ti}enim’ radnicima ili potro{a-~ima jedne zemlje, nego }e dapa~e voditi padunjihovog realnog dohotka, jer poskupljuje uvoz inanosi {tetu gospodarskoj u~inkovitosti ~itavogasvijeta. Protekcionizam {teti svim zemljama, jersmanjena svjetska trgovina razara u~inak proiz-vodnje, koji sa sobom nosi sustav specijalizacije ipodjelu rada”.4

108

Valentin ZsifkovitsGlobalizacija i etika

GLOBALIZACIJA I OP]E DOBRO

Temelje}i se na takvim uvjerenjima, posebno po-spje{ena razvojem i pojeftinjenjem prometa i op-ticaja informacija, globalizacija gospodarstva raz-vila se osobito po~ev{i od pro{log stolje}a, koje jedakako bilo obiljeèno i recesijama te prije svegadvama svjetskim ratovima. îni mi se da je u ok-viru na{e teme va`na tvrdnja da globalizacija go-spodarstva predstavlja povijesni proces, koji uodre|enoj mjeri jednostavno treba uzeti na zna-nje kao ~injenicu, te ga ne treba samovoljno do-voditi u pitanje. Ono {to je mogu}e i {to jenu`no, jest ~injenica da je unutar odre|enih okvi-ra mogu}e upravljati tim procesom te na njegautjecati kako bi postigao svoj optimum, a to jeglobalno shva}eno op}e dobro, koje bih definiraoovako: Globalno op}e dobro jest najve}a mogu}asre}a svakog pojedinog dru{tva u svijetu, u sa-da{njosti i budu}nosti, zasnovana na ljudskoj na-ravi i na o~uvanju stvorenoga, s osobitim po{ti-vanjem osnovnih ìvotnih potreba sviju, kao i sosobitom brigom za uvjete u kojima se moguostvariti dvije navedene dimenzije (ljudska naravi o~uvanje stvorenoga).

SVJETLA I SJENE GLOBALIZACIJE

Prije nego {to se upustimo u iscrpniju ra{~lambugore navedenog optimuma, potrebno je bacitikratki pogled na svjetla i sjene globalizacije. Ve}spomenuta, u drugoj polovici 20. stolje}a ubrza-na, integracija trì{ta dobara, usluga i financija,prozvana je reglobalizacijom.5 Nasuprot tome, de-zintegraciju svjetskog gospodarstva koja je uslije-dila po~etkom i nakon prvog svjetskog rata, Wil-liamson u svojim gospodarsko-povijesnim radovi- 109

ma naziva deglobalizacija-implozija.6 Tu dezinte-graciju Williamson prosu|uje kao katastrofalnu.Istog je mi{ljenja i Landmann kada pi{e: “Kao {toje u prvoj polovici 20. stolje}a pokazala ‘degloba-lizacija-implozija’, velika prijetnja za radna mje-sta, pla}e i blagostanje ne nalazi se u globalizaciji,nego u radikalnom okretanju politike od na~elaintegriranog gospodarstva i otvorenih trì{ta”.7

Me|unarodni monetarni fond pi{e o globalizacijii njezinim posljedicama: “Nema sumnje da globa-lizacija izvanredno puno pridonosi globalnomblagostanju”.8 Takva stajali{ta nadahnjuju se ova-kvim razmi{ljanjima:

– globalizacija je pobolj{ala razmje{taj proiz-vodnih ~imbenika te kao takva pridonijelarastu blagostanja u svjetskom gospodarstvu;

– rastu}e blagostanje u svjetskim je razmjeri-ma ujedno pokreta~ razvoja mirnih i de-mokratskih odnosa me|u dràvama;9

– ima ne{to u pretpostavci da su pozitivniu~inci globalizacije ve}i od negativnih, zbog~ega je lako mogu}e da dobitnici nadoknade{tetu gubitnicima, a da se pri tom ne mora-ju u potpunosti odre}i svoje prednosti;10

– dosada{nja povijest globalizacije, prije svegaod pro{log stolje}a, ide u prilog tezi premakojoj je blagostanje nacija presudno uvjeto-vano me|unarodnom raspodjelom rada.11

Takvi pozitivni vrijednosni sudovi – premamojim saznanjima – jesu dodu{e tipi~ni i repre-zentativni za ekonomiste, ali ne za {iroke slojeve iostale gremije. Kod posljednjih je uo~ljivo protu-globalizacijsko raspoloènje, za koje je u jednojstudiji Brookingove institucije stvoren pojam ‘glo-bofobija’.12 Takvo protuglobalizacijsko raspoloè-nje iza{lo je u posljednje vrijeme na vidjelo prim-110


jerice u prosvjedima u Seattleu prigodom skup{ti-ne WTO-a te u Davosu prigodom svjetskog go-spodarskog foruma. U tom kontekstu valja pod-sjetiti na knjige koje su objavljene u velikim nak-ladama s naslovima poput ‘Globalizacijaska stu-pica’,13

‘Teror ekonomije’

14 ili ‘Turbo-kapitali -zam’.15 U tim i sli~nim knjigama zastupa se teza“da su globalizacija i silno u~inkovita financijskatrì{ta stvorila ‘neobuzdani turbo-kapitalizam’

koji namjerava uni{titi na{a radna mjesta, na{esustave osiguranja prizemljiti na razinu Tre}egasvijeta, politiku li{iti mo}i, uni{titi okoli{ te op-lja~kati zemlje u razvoju”.16 Isto se moè re}i i zazemlje u tranziciji. Nadalje, u ovom se kontekstugovori o ‘diktaturi trì{ta’ ili o ‘menadèrimamilijarde te{kih investicijskih fondova i svjetskihkoncerna’, koji ‘uni{tavaju nacionalne dràve’.17

Kada gore spominjem gremije, koji prije ne-gativno prosu|uju globalizaciju, mislim primjeri-ce na ‘Dokument VIII. op}eg zasjedanja Ekumen-skog vije}a crkava od 3. do 14. prosinca 1998. uHarariju/Zimbabweu’ te u vezi s time na otvore-no pismo ekumenski zauzetih pojedinaca, koje jebilo upu}eno sudionicama i sudionicima op}egzasjedanja.

SUMNJA EKUMENSKOG VIJE]A PREMA GLOBALIZACIJI

U spomenutom Dokumentu VIII. op}eg zasjeda-nja moè se izme|u ostalog pro~itati: Mo} raz-mjerno malog broja dràva i poduze}a na Sjeveru“proteè se preko ~itave zemaljske kugle i zahva}au brojna ìvotna podru~ja. ... Va`ne odluke dono-si po prilici 30 zemalja i 60 velikih tvrtki. Planskaglobalizacija proizvodnje, kapitala i trgovine vodina svjetskom trì{tu do jo{ ve}eg ja~anja mo}i fi-nancijskih sredi{ta”.18 Nadalje se upozorava da 111


globalizacija pridonosi iscrpljivanju nacionalnedràve, razara slogu dru{tva te u bespo{tednomnapadu na op}e dostojanstvo stvorenja pove}avaizrabljivanje prirode. Upozorava se i na nedo-sljednost da se u procesu globalizacije kapitalmoè nesmetano kretati {irom svijeta, dok se uisto vrijeme postavljaju nove granice radu, kakobi se sprije~ilo useljavanje onih koji traè posao.Liberalizacija trgovine, koja predstavlja jedno odnajvi{ih na~ela gospodarske globalizacije, provodise jednostrano, budu}i da se razvijene zemlje po-na{aju protekcionisti~ki, protive}i se uvozu i op-}enito su protiv nacionalnih trì{ta Juga. O glo-baliziranom financijskom kapitalu kaè se: “Sa-mo mali dio od jedan i pol bilijuna dolara, kojise dnevno razmijeni na deviznim trì{tima, pove-zan je s osnovnim gospodarskim djelatnostima.Lavovski udio otpada na ~istu financijsku {peku-laciju, a ne na stvarne investicije. Ta {pekulacijaslabi ve} ionako na~eta nacionalna gospodarstva.Masovna {pekulacija dovela je do sloma financij-skih trì{ta u Aziji te predstavlja opasnost zasvjetsko gospodarstvo u cjelini”.19 Dokument do-du{e priznaje da brzo napredovanje globalizacijeima potencijalno pozitivnih vidova, ali prema au-torima dokumenta, u stvarnosti je ona prete`nonegativna za siroma{ne i slabe.

U istom se smjeru kre}u i kriti~ke tvrdnje ugore spomenutom otvorenom pismu koje su napoticaj prija{njeg generalnog tajnika Ekumenskogvije}a crkava Philipa Pottera sastavile angaìraneosobe iz Njema~ke i nekih europskih susjednihzemalja. U pismu se primjerice kaè: “Globaliza-cija proizvodi silna bogatstva za manjinu i ra-stu}e siroma{tvo za mnogo ve}i broj ljudi”.20 Ka-da je rije~ o globaliziranom financijskom kapita-112


lu, citira se poznati gospodarski znanstvenik JohnMaynard Keynes, koji u tridesetim godinamaupozorava da: “ako prevlada svijet financija, raz-voj jedne zemlje postat }e tek sporedni proizvodigre banaka”.21

Imamo li pred o~ima kriti~ki stav tog doku-menta i otvorenog pisma prema globalizaciji fi-nancijskog kapitala, neizbje`no nam dolazi napamet kritika kapitalizma u enciklici pape PiaXII. ‘Quadragesimo anno’ iz godine 1931., gdjese u br. 109 kaè: “Kona~ne posljedice individua-listi~kog duha jesu, ~asna bra}o i ljubljeni sinovi,kao {to i sami opaàte i àlite: slobodna konku-rencija uni{tila je samu sebe, na mjesto slobod-nog trì{nog gospodarstva stupila je ekonomskaprevlast, te`nja za dobitkom pretvorila se u razuz-danu te`nju za mo}i... U me|udràvnom ìvotuiz jednog izvora proizi{la su dva zla: s jedne stra-ne izvire pretjerani gospodarski nacionalizam iimperijalizam, a s druge strane ne manje pogubnii odurni financijsko kapitalisti~ki internacionali-zam ili imperijalizam internacionalnog financij-skog kapitala, koji se posvuda nalazi kod ku}egdje pronalazi `rtvu”.

MOGU]NOSTI USMJERENJA GLOBALIZACIJE PREMAME\UNARODNOM OP]EM DOBRU

Po{to smo prikazali globalizaciju kao povijesniproces te nakon kratkog uvida u pozitivna i nega-tivna mi{ljenja o globalizaciji, sada se nastoji po-kazati mogu}nosti naju~inkovitijeg usmjerenjaglobalizacije prema spomenutom me|unarod-nom op}em dobru. U takvom procesu usmjere-nja, osobito ako se imaju na umu zemlje u razvo-ju i tranzicijske zemlje, ~ine se osobito va`nim trikoraka: 113


• svesti na minimum tamne sjene globaliza-cije te, koliko je to mogu}e, promicati njihovupravedniju raspodjelu, tj. tako da se rastere}uju si-roma{ni i slabi, pri ~emu je jasno da se ‘raspodje-la’ ne moè provesti kao da se dijeli kola~, negoona ovdje zna~i da u procesu globalizacije te prikorekcijama rezultata globalizacije, valja voditi ra-~una prije svega o siroma{nima i slabima;

• istodobno treba na~initi korak koji ide zamaksimalnim promicanjem svijetlih strana globa-lizacije koji u jednakoj mjeri trebaju zahvatiti si-roma{ne i slabe;

• tre}i korak koji istodobno valja provestitreba i}i u prilog izgradnji i razradi odgovara-ju}eg globalnog okvirnog poretka s pripadaju}imglobalnim institucijama i sa strategijom koja }etako|er sluìti boljem poloàju siroma{nih i sla-bih. Ovdje valja nadodati da pretpostavka za ta-kav okvirni poredak mora biti globalna etika od-nosno globalni etos.

GLOBALIZACIJA I NEZAPOSLENOST

Jedna od ~esto spominjanih to~aka kritike, kadaje o globalizaciji rije~, jest da ona u industrijalizi-ranim dru{tvima uzrokuje nezaposlenost, jer po-duze}a koja djeluju globalno sele svoju proizvod-nju u zemlje s niskim pla}ama, niskim socijalnimtro{kovima i niskim tro{kovima za{tite okoli{a teje stoga – uslijed otvaranja trì{ta za proizvode izjeftinih zemalja – na{a radna snaga, osobito ni-skokvalificirana, izloèna pritisku. U socijalno-eti~kom pogledu postoji odre|ena nesigurnost sobzirom na taj problem, jer je s jedne strane gubi-tak radnih mjesta u industrijaliziranim dru{tvimazlo, i jer dolazi do nepoèljnog pritiska na platnei socijalne standarde te standarde za{tite okoli{a.114


No s druge su strane niski tro{kovi proizvodnje usiroma{nim zemljama ako ne jedina, a ono naj-va`nija prednost u odnosu na industrijaliziranezemlje.

Kako prona}i izlaz iz te dileme? Prije svega,od bogatih industrijaliziranih zemlja treba traìtidosljednost, koja nije do{la do izraàja u ve} na-vedenom Dokumentu VIII. op}eg zasjedanja: nijeeti~ki opravdano traìti i koristiti se pristupomtrì{tima siroma{nih zemalja, a vlastita trì{ta {ti-titi protekcionisti~kim mjerama. U tom smisluposve je u pravu hondura{ki nadbiskup Rodri-guez,22 kada traì da i siroma{ne zemlje imaju pri-stup po{tenoj i slobodnoj svjetskoj trgovini jer zatim imaju goru}u potrebu. Dakako, odmah moranadodati i ovo: politi~ari koji bi u bogatim zem-ljama svojim bira~ima bez uvijanja prikazaliovakvo stanje stvari, imali bi manje izglede bitiponovno izabrani. I sami biskupi u bogatim zem-ljama nalaze se u tom smislu u opasnosti da izgu-be ili barem oneraspoloè svoje vjernike kad bizauzeli konkretan i jednozna~an stav. Iz toga sva-kako ne treba zaklju~iti da gospodarsku istinu onu`nosti solidarne i pravedne raspodjele rada idrugih mogu}nosti za ìvot – i to na nacionalnoji me|unarodnoj razini – treba pre{utjeti, negoovo pitanje valja uo~iti, {to je vi{e mogu}e ubla-ìti ili barem na}i kompromisno rje{enje. Nakonkretnom planu bit }e nu`no pripraviti i po-taknuti radnike u industrijskim zemljama da semo`da prekvalificiraju u izglednija i – s obziromna komparativne prednosti tro{kova – prihvatlji-vija zanimanja, osigurati ih protiv osiroma{enjapomo}u socijalne mreè te op}enito posredovatidinamiku i fleksibilnost kao va`no usmjerenje nagospodarskom polju. Ono {to je u takvim situaci- 115


jama te{ko, ali i nu`no, jest imati oka za mnogosiroma{nije ljude u zonama bijede ovoga svijeta,koji u stupici nezaposlenosti nemaju socijalnihmreà koje bi ih prihvatile, ali i imati oka zaoteàne ìvotne okolnosti ljudi u zemljama utranziciji. U ovom kontekstu valja upozoriti i nato da gospodarstvo op}enito nije igra u kojoj seodjednom zara|uju milijuni, a kad to i jest, ondajest samo kratkoro~no: da, prema tome, od po{te-ne, pravedne i slobodne svjetske trgovine svi du-goro~no dobivaju, dakle da imaju vi{e nego akose me|usobno izoliraju. Po{tena, pravedna i slo-bodna svjetska trgovina, naime, kadra je sprije~itiinstitucionalnu sklerozu23 te na {iroj osnovi oja-~ati kupovnu mo} i tako osigurati radna mjesta.

ZAHTJEV ZA PRAVEDNIM ME\UNARODNIM OKVIRNIMPORETKOM

Ako globalna slobodna trgovina ima svojih pred-nosti, za{to onda u svijetu ima toliko siroma{tva?Za to ne mora biti kriva globalizacija po sebi, ne-go dru{tvene strukture u siroma{nim dru{tvimate nedostatak nacionalnih i me|unarodnih (glo-balnih) okvirnih poredaka. Mogu}e je zamislitida bi bez globalizacije stanje bilo jo{ gore. @ele lipozitivne strane globalizacije, dakle, poja~ani go-spodarski rast i porast blagostanja, biti u odgova-raju}em razmjeru svima na korist, potrebne suodgovaraju}e pravedne dràvne i dru{tvene struk-ture te globalni okvirni poredak. Njih, me|utim,nedostaje u znatnoj mjeri. Poznato je da je zau~inkovitost ekosocijalnog trì{nog gospodarstvapotrebna liberalno-socijalna i pravno-dràvna de-mokracija. No takvi dràvni i dru{tveni oblici usvijetu su zapravo u manjini. Op}enito nema naodgovaraju}i na~in izgra|enog i razra|enog me-116


|unarodnog pravnog ustrojstva s institucijamakoje bi to pravno i provele. Bilo bi, primjerice,nu`no osigurati za{titu privatnog prava u eko-nomskom smislu te mogu}nost sklapanja ugovo-ra, koji bi u slu~aju nepo{tivanja bili djelotvornoza{ti}eni. Oba uvjeta u dana{njem svijetu dràva,prema Watrinu,24 nisu u dovoljnoj mjeri ispunje-na. Ne postoji, primjerice, svjetska sredi{nja ban-ka, kao ni op}e prihva}ena automatska pravila zasvjetske mjere na podru~ju financijske i poreznepolitike.25

Tako je politi~ki okvirni poredak uz koji jevezan slobodni me|unarodni gospodarski pro-met “neprestano u opasnosti da se slomi pod pri-tiskom protekcionisti~kih interesa”.26 Postoje}imme|unarodnim institucijama – Organizaciji zagospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Me|una-rodnom monetarnom fondu (MMF), Svjetskojbanci, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO),Me|unarodnoj burzi rada, predloènom Multila-teralnom investicijskom sporazumu (MAI) i sli-~nim multilateralnim sporazumima – predbacujese da ja~aju mo} onih koji su ionako povla{teni,a da zapostavljaju siroma{ne i slabe zemlje.27 Po-trebne su odgovaraju}e transparentne kontrolneinstance takvih institucija. Ostaje me|utim daglobalni problemi zahtijevaju i globalne ustano-ve, kao i njihovu kontrolu.

Potreba za globalnim institucijama koje biupravljale i nadzirale globalne gospodarske djelat-nosti to je o~itija {to se vi{e u procesu globalizaci-je uo~avaju velike fuzije poduze}a, koja prijete da}e postati ‘opasnima’ po{to zavladaju svjetskimtrì{tem jer znatno nadma{uju sposobnost i mo}kontrole nacionalnih vlada. înjenica je da ve}sada kod odluka o investicijama i otvaranju filija- 117


la uvjete mogu diktirali financijski sna`ni investi-tori, a da ti uvjeti ne donose dobro tamo ìvu}empu~anstvu. No gospodarsko poduzetni{tvo nije uprvom redu graditelj putova ljudskih prava i stan-darda, nego zastupa interese dobiti. Ne postojeuzalud na nacionalnoj razini zakoni koji ogra-ni~uju odnosno sprje~avaju monopoliziranu go-spodarsku mo}. Ta je stvar osobito izraèna kadase radi o takvim velikim fuzijama me|unarodnihpoduze}a u medijskom podru~ju,28 koja bi trebalavr{iti va`nu ulogu u kontroli politi~ke i gospo-darske mo}i: tada se postavlja goru}e pitanje tkokontrolira kontrolore. Sjetimo se samo problemasenzacionalisti~kih ~asopisa s velikom nakladomna{e zemljopisne paralele.

Istinski globalne institucije, koje nadilaze in-terese nacionalnih dràva, nadalje, potrebne su iva`ne i zbog toga {to su na globalnom trì{tuasimetri~no podijeljene mogu}nosti nacionalnihdràva da nametnu svoje gospodarsko politi~keinterese.29 Tako, primjerice, ekonomski razvoj uSAD-u vi{e utje~e na doga|anja u Paragvaju ne-go obratno. Djelotvorne globalne institucije mo-gle bi na ovom podru~ju skrbiti o odre|enojravnoteì.

ME\UNARODNI REGIONALNI SPORAZUMI KAO PUT?

Dosada{nji tijek razvoja naddràvnih, dakle me-|unarodnih institucija sa svrhom koordinacije ikontrole u~i nas da je lak{e osnovati i sagraditifunkcionalne regionalno-globalne ustanove, prim-jerice u Europi, nego univerzalno-globalne. To jeo~ito ne samo na podru~ju ljudskih prava, nego ina podru~ju gospodarstva. Me|u regionalno-glo-balnim asocijacijama s odgovaraju}im institucija-ma koje su od posebnog interesa za na{u temu,118


osim Europske zajednice treba spomenuti jo{ dvi-je: NAFTA (kratica za North American FreetradeAgreement, rije~ je, dakle, o zoni slobodne trgovi-ne izme|u SAD-a, Kanade i Meksika) te AFTA(kratica za ASEAN Free Trade Area, dakle azijskazona slobodne trgovine, kojoj pripada devet ~la-nica iz Association of South-East Asian Nations.Taj ASEAN pakt predstavlja ujedinjene ju`noazij-ske zemlje za promicanje gospodarske, politi~ke isocijalne suradnje). U takvim regionalnim spora-zumima o~ito se vidi realisti~niji put do nad-na-cionalne koordinacije. Ipak valja imati na umuna {to u vezi s tim upozorava Helmut Hesse kadapi{e: “Zabrinuti glasovi iz zemalja Tre}ega svijetao mogu}oj izgradnji ‘europske utvrde’ ili o ogra-|ivanju zajedni~kog trì{ta koje su stvorile SAD,Kanada i Meksiko prema svjetskom trì{tu, poka-zuju da su regionalni sporazumi o koordinacijimo`da lak{e provedivi, ali da u isto vrijeme u se-bi kriju opasnost novih globalnih ekonomskihzapostavljanja. Iz teorije oligopola poznato je ko-liko nestabilno i konfliktima optere}eno moè bi-ti sna`no tricentri~no gospodarstvo, budu}i damo}ni regionalni gospodarski blokovi mogu radi-ti jedni protiv drugih s ve}im izgledima za uspjehnego {to je to mogu}e pojedinim dràvama. Po-trebni su osobiti napori da bi se postigla ravno-teà izme|u globalizacije i regionalizacije”.30 Kadaje o tome rije~, bit }e, primjerice, va`no da tranzi-cijske zemlje na|u odgovaraju}e mjesto u Europ-skoj Uniji.

ZAKLJUÂK

Pogled u pro{lo stolje}e podsje}a nas da povijest,barem desetlje}ima, moè i}i i u negativnomsmjeru, ako se proces globalizacije pravodobno i 119


optimalno ne usmjeruje. Ovdje se misli na odlo-mak iz Manifesta Komunisti~ke partije iz 1848.godine, gdje izme|u ostalog pi{e: “Trajni preokre-ti u proizvodnji, neprestana potresanja svih dru-{tvenih stanja, vje~na nesigurnost i pokret tipi~nisu za epohu buròazije vi{e nego za bilo kojudrugu. Svi ~vrsti i zahr|ali odnosi s popratnimstarim i po{tovanja vrijednim predod`bama i na-zorima nestaju... Potreba za sve {irim trì{tem zasvoje proizvode tjera buròaziju po ~itavoj ze-maljskoj kugli. Ona se mora svagdje ugnijezditi,svagdje zapo~eti, svagdje uspostaviti veze... Onaje... industriji ispod nogu izmakla nacionalno tlo.Prastare nacionalne industrije su uni{tene, a uni-{tavaju se svakodnevno. Potiskuju ih nove indu-strije... ~iji se proizvodi koriste ne samo u zemlji,nego istodobno u svim dijelovima svijeta”.31

Nadajmo se da }e pobijediti dalekovidni ra-zum i lojalna solidarnost nad individualnim ego-izmom koji je specifi~an za skupine, poduze}a,nacionalne dràve i regije.

Saèto i zaklju~no moè se, prema studijistru~ne skupine ‘Svjetsko gospodarstvo i socijalnaetika’ te prema crkvenim ustanovama Adveniat,Caritas internationalis, Misereor, missio Aachen,missio München i Renovabis, re}i slijede}e: “Pro-ces globalizacije pridonosi dodu{e porastu blago-stanja u svijetu, ali tendenciozno vodi premaznatnim pomacima u raspodjeli na {tetu slabijekvalificirane radne snage u industrijskim zemlja-ma i siroma{nijih slojeva pu~anstva u zemljama urazvoju i tranzicijskim zemljama. Osim toga,u~inci rasta zasnivaju se djelomice na nedovolj-nom odvajanju sredstava za za{titu okoli{a te ti-me stvaraju problem me|ugeneracijske raspodje-le”.32 A malo dalje ista studija kaè: “Kada prevla-120


davanje granica postane prvotnim eti~kim mjeri-lom sveop}e odgovornosti, onda prvenstveni ciljpoliti~kog upravljanja mora biti da se pomo}upoliti~ki ure|enih okvirnih uvjeta, koliko je tomogu}e, sprije~i da proces globalizacije ne bi po-dijelio ljude i nara{taje na pobjednike i gubitnike.Kao {to je u doba nacionalnih ekonomija zada}adràve bila (i ostaje) da uz pomo} okvirnih uvjetatako upravlja trì{tem i njegovim neupitnim sna-gama, da bude djelotvorno na korist svima, takosu i danas potrebni sporazumi i institucije nasvjetskoj razini kako bi se taj uzor socijalnog trì-{nog gospodarstva primijenio na globalnu ekono-miju. Rije~ je, dakle, o prethodnom stvaranju {topo{tenijih i pravednijih polazi{nih uvjeta. Akopak do|e do nepravdi, {to se vjerojatno nikadane}e mo}i dokraja sprije~iti, treba ih ispravitinaknadnim i primjerenim zahvatima. To vjerojat-no i dalje mora biti zada}a na nacionalnoj razi-ni”.33 I jo{ se mora nadodati kako mogu}nosti ne-ke zemlje da se okoristi globalizacijom svakakoovise o njezinim politi~kim i sli~nim mjerama.34

BILJE[KE1 J. B. Donges, Die Globalisierung der Wirtschaft: Einepositive Entwicklung, u: Volkswirtschaftliche Korrespondenz

der Adolf-Weber-Stiftung 37 (1998), br. 9, ondje 1.2 Ch. Watrin, Die Herausforderung der Globalisierung:

Chancen und Notwendigkeiten, u: A. Rauscher, (Hrsg.),Zukunftsfähige Gesellschaft. Beiträge zu Grundfragen der

Wirtschafts- und Sozialpolitik, Berlin 1998, 86, 69.3 P. A. Samuelson/W. D. Nordhaus, Volkswirtschaftslehre.

Grundlage der Makro- und Mikroökonomie, Sv. 2, Köln81987, 641.

4Isto, 642.

5 O. Landmann, Die Globalisierung: Wachstumsmotoroder Job-Killer?, u: Hamburger Jahrbuch für Wirtschafts-

und Gesellschaftspolitik 44 (1999), 133–152, 136.6 Usp. isto, 140. 121


7Isto, 150.

8 “There is no doubt that globalisation is contributingenormously to global prosperity”, Ch. Watrin, Die He-

rausforderung der Globalisierung ..., 71.9 To je glavna teza knjige: F. Fukuyama, The End of History

and the Last Man, New York 1992.10 Ch. Watrin, Die Herausforderung der Globalisierung ..., 75.11 Usp. isto, 74.12 G. Burtless/R. Z. Lawrence/R. E. Litan/R. J. Shapiro,

Globaphobia, Washington 1998.13 H.-P. Martin/H. Schumann, Die Globalisierungsfalle. Der

Angriff auf Demokratie und Wohlstand, Reinbeck/H.81996.

14 V. Forrester, Der Terror der Ökonomie, München 1998(d`epno izdanje).

15 E. Luttwak, Turbo-Kapitalismus. Gewinner und Verlierer der

Globalisierung, Wien 1999.16 O. Landmann, Die Globalisierung ..., 133.17

Isto, 133.18 Der Herrschaft widerstehn – das Leben bejahen: Die He-

rausforderung der Globalisierung. Dokument der VIII.Vollversammlung des Ökumenischen Rates der Kirchenvom 3. bis 14. Dezember 1998 in Harare/Simbabwe, u:Una sancta 54 (1999), 16–24, 17.

19Isto, 18.

20 Globalen Mächten widerstehen. Globalisierung. Ein of-fener Brief der Sorge und der Hoffnung, u: Junge Kirche

59 (1998), 445–452, 446.21

Isto, 447.22 Usp. Bischof für internationalen Gerichtshof für Wirt-

schaftsverbrechen. Honduranischer Erzbischof Rodri-guez: ‘Schmutziges Geld’ von Diktatoren und Drogen-händlern muss der Kampf angesagt werden, u: Kath-

press-Tagesdienst, br. 294, 30. 12. 1999, 10.23 Usp. M. Olson, The Rise and Decline of Nations, New

Haven 1982.24 Ch. Watrin, Die Herausforderung der Globalisierung ..., 82 s.25 Usp. H. Hesse, Globalisierung, u: Enderle, G. u. a.

(Hrsg.), Lexikon der Wirtschaftsethik, Freiburg/Br. 1993,402–410, 408.

26 O. Landmann, Die Globalisierung ..., 140.122


27 Usp. Der Herrschaft widerstehen ..., 17, 24.28 Usp. npr. Größte Fusion aller Zeiten führt Medien und

Internet zusammen, u: Die Presse, 11. 1. 2000, 15.29 Usp. H. Hesse, Globalisierung ..., 406 s.30

Isto, 409 s.31 K. Marx/F. Engels, Manifest der Kommunistischen Par-

tei, u: Isti, Werke, hrsg. v. Institut für Marxismus-Leninis-mus beim ZK der SED, Bd. 4, Berlin 1974, 459–493, 465 s.

32Die vielen Gesichter der Globalisierung – Perspektiven einer

menschengerechten Weltordnung. Eine Studie der Sachver-ständigengruppe ‘Weltwirtschaft und Sozialethik’ undder kirchlichen Werke Adveniat, Caritas internationalis,Misereor, missio Aachen, missio München und Renova-bis, hrsg. v. d. Wissenschaftl. Arbeitsgruppe für welt-kirchliche Aufgaben der Deutschen Bischofskonferenz,Bonn 1999, 51.

33Isto, 51.

34 Usp. isto, 54 s.

123


MarijanVALKOVI]

ZNA^ENJESOCIJALNOG

NAUKA CRKVE UTRANZICIJSKIM

ZEMLJAMA

Socijalni nauk Crkve u tranzicijskim zemlja-ma bio je, iz poznatih razloga, pola stolje}a bloki-ran u svom razvitku.

S dolaskom slobode, socijalno-politi~ke preo-brazbe i dru{tvenog pluralizma, situacija se naglomijenja. Politi~ki ciljevi izgledali su prili~no ja-sni: treba prihvatiti demokratsko dru{tvo kakvose etabliralo ‘na Zapadu’ i u ‘razvijenim indu-strijskim zemljama’. Mnogo su nejasnija bila so-cijalno-gospodarska pitanja. Znalo se iz iskustvada planska ekonomija ne valja, ali i da konkretnotrì{no (kapitalisti~ko) ure|enje nije idealno.

U analizi situacije s obzirom na razvitak go-spodarskih, socijalnih i politi~kih analiza upu-}eni smo na ekonomiste, sociologe i politologe. Scrkvene strane, vjersko-moralne prilike u tranzi-cijskim zemljama nastoje se tek u novije vrijemeempirijski prou~iti s nekoliko istraìvanja u tije-ku,1 a socijalne analize i sugestije iz perspektivesocijalnog nauka Crkve jo{ su na po~etku. Mo-èmo se nadati da }e novoosnovani centri (iliakademije) za socijalni nauk Crkve pridonijetitom razvitku.

SOCIJALNI NAUK CRKVE

U novije vrijeme katoli~ki socijalni nauk prili~noje privla~an i zanimljiv u tranzicijskim zemljama, 127

ali o njemu se uglavnom govori op}enito,2 navo-de se citati enciklika bez dubljeg poniranja u pro-blematiku nastalu u novim socijalno-politi~kimprilikama i, posebice, bez dovoljno konkretnosti.Ima, dakako, i skromnih poku{aja dubljih prodi-ranja, ali to se slabo osje}a u {iroj dru{tvenoj za-jednici. Glavni su razlozi, ~ini se, nedostatak zau-zetih i izgra|enih kr{}anskih laika te premalokvalificiranih stru~njaka i studijskih centara zasocijalni nauk Crkve. Biskupi daju kra}e na~elneizjave, po sebi vrlo va`ne, a komisije ‘Pravda imir’ uglavnom kriti~ki reagiraju na pojedine, ve-}inom negativne aspekte dru{tvenog `ivota, bezve}ih inspiracija, socijalnih i ‘politi~kih’ konce-pata koji bi trebali utjecati na {iru javnost.3 U no-vije vrijeme u Hrvatskoj su za socijalno osvje-{}ivanje mnogo zna~ile kratke izjave zagreba~kognadbiskupa J. Bozani}a, osobito njegova bo`i}naporuka 1997. godine, koja je govorom o ‘grijehustruktura’ u Hrvatskoj prozivala neke zakone do-nesene, po mi{ljenju nadbiskupa Bozani}a, radiskupinskih interesa, a ne radi op}ega dobra –tvrdnja koja je nai{la na golem odjek u javnosti.Od poznatijih crkvenih dokumenata socijalne na-ravi u postkomunisti~kim zemljama ~ini se us-pje{nijim pastirsko pismo ma|arskih biskupa ‘Zapravedniji svijet i vi{e bratstva’ iz 1996. godine.4

Ti i brojni drugi interventi u drugim ‘zapadnim’

zemljama metodolo{ki pokazuju kako izme|uop}ih na~elnih pristupa (uglavnom na temeljukoncilskih dokumenata i papinskih enciklika) ikonkretne socijalne i gospodarske politike postojisrednja razina konkretne socijalne etike, na kojojradi op}ega dobra nastupaju biskupi, biskupskekonferencije i katoli~ki forumi kao sudionici di-jaloga u pluralisti~kom dru{tvu, uza svu kvalifici-128

Marijan Valkovi}Zna~enje socijalnog naukaCrkve u tranzicijskimzemljama

ranost ali i mogu}u relativnost nekih njihovihstavova ili nastupa.

U ovom ~lanku navedeni su oni aspekti zakoje autor drì da su osobito aktualni u zemlja-ma tranzicije.

ANTROPOLOGIJA

Danas se u zemljama postkomunizma po~eo {iri-ti val individualizma, a zajedni{tvo bi se imalo te-meljiti prakti~no na gospodarskim i tehnolo{kimdostignu}ima, u duhu jednostrano shva}ene glo-balizacije (neofunkcionalisti~ko civilno dru{tvo).Kriva antropologija, koju je Ivan Pavao II. nazvaoglavnim uzrokom propasti komunisti~kih sustava(uz ateizam...),5 prijeti da upropasti dru{tveni ì-vot i u novim prilikama, kad neoliberalne strujesna`no prodiru na Istok Europe. Scijentisti~kipozitivizam prijeti da ugu{i kr{}anski ‘integralnihumanizam’, kako bi rekao Maritain. Uvjerenismo da humanizam kr{}anske provenijencije imanajbolje izglede za budu}nost, no on je u obranite se sporo i slabo probija. Ostaci socijalisti~ko-komunisti~kog svjetonazora radije prihva}aju po-stmodernisti~ko ‘anything goes’ i neopozitivisti-~ku antropologiju nego onu kr{}anske proveni-jencije, budu}i da objema skupinama nedostajepersonalisti~ka komponenta.

S obzirom na funkcionalno diferencirana igotovo osamostaljena podru~ja modernoga dru-{tvenog ìvota, barem u praksi (npr. politika i go-spodarstvo), ~ini se da nije mogu}e na tim po-dru~jima izraditi konkretnije smjernice koje bi bi-le ‘kr{}anske’ ili ‘katoli~ke’, osim op}ih antropo-lo{kih i eti~kih elemenata. Drugi vatikanski saborpriznaje im autonomiju, ali to ne zna~i da ih sene moè kriti~ki ispitivati u svjetlu biblijske po- 129

Marijan Valkovi}Zna~enje socijalnog nauka

Crkve u tranzicijskimzemljama

ruke i velike kr{}anske tradicije te da nije mogu}aneka op}a ‘etika institucija’, jer je etika uklju~enagdje je god ljudsko djelovanje. Velika je zada}a so-cijalnog nauka Crkve, ukoliko je kr{}anski i‘crkven’, da nadahnjuje i proìma dru{tvo kr{}an-skim vrednotama. No va`no je to shvatiti inte-gralno, tj. uvaàvaju}i ne samo individualnu, ne-go i dru{tvenu dimenziju ~ovjeka i antropologije.Prevladati je individualisti~ku etiku (Gaudium etSpes, 30) u okviru temeljnih kr{}anskih istina(Trojstvo, Euharistija, kristologija...).6 Socijalninauk Crkve u zemljama tranzicije trebao bi znat-no ja~e razvijati oba aspekta – osobnost i dru{tve-nost – te dati barem naslu}ivati smjer razvitka.

U zemljama tranzicije potrebno je vi{e na-gla{avati vrijednost i dostojanstvo ~ovjeka kaoosobe te ljudska prava, nasuprot isticanju povije-sti, nacije i op}enito kolektivnih struktura. U fi-lozofijskom pogledu personalizam su razvijale ne-ke struje, npr. Karol Wojtyla i njegova {kola uPoljskoj,7 posebice sljedbenici E. Mouniera, kojije u svojoj filozofiji nastojao povezati egzistenci-jalisti~ke i marksisti~ke elemente,8 a u novije vrije-me i utjecaj J. Maritaina. Pola stolje}a komuni-sti~ke vlasti ko~ilo je razvitak ~ovjeka kao osobe.Crkva op}enito, a posebice u zemljama tranzicije,sporo i te{ko pristupa konkretnim pitanjimaljudskih prava, makar neka od njih bila u razvit-ku ili dijelom problemati~na (prava djece, nasiljeunutar obitelji, prava èna, prava manjina u dru-{tvu, problem homoseksualaca /u socijalnom ipoliti~kom pogledu/, ekologija i pravo itd.). Ima,dakako, ~lanaka, knjiga i stru~nih skupova o ljud-skim pravima,9 ali jo{ je to uvijek u zaostajanju,osobito kad se uzmu u obzir praksa i konkretniproblemi.130


PITANJE SLOBODE

U dana{njem svijetu i novoj civilizaciji name}e sepitanje slobode. S Hegelom moèmo re}i da jekr{}anstvo religija radikalne slobode, da je punipojam slobode do{ao tek s kr{}anstvom.10 Pro-blem slobode na podru~ju vjere u srì je ostalihoblika slobode. Shvatljiva je Marxova kritika vjerekao srì svake ostale dru{tvene kritike, iako neprihva}amo njegov pristup vjeri niti njegove zak-lju~ke. ‘Deklaracija o vjerskoj slobodi’ Drugogavatikanskog sabora zna~ajna je prekretnica u ka-toli~kom poimanju slobode u op}em dru{tvenomkontekstu suvremenoga svijeta. Mnoga prakti~nasocijalna pitanja ne dadu se vi{e rje{avati u stilu‘zatvorenoga’ dru{tva.

U suvremenom sekulariziranom i pluralisti-~kom dru{tvu poimanje slobode kao da se pri-bliàva teolo{kom poimanju: sloboda od poli-ti~kog i gospodarskog ropstva i ugnjetavanja (slo-boda ‘od ne~ega’) sve se vi{e pretvara u slobodu‘za ne{to’, na humanisti~koj razini prakti~no seopisuje kao put prema samoostvarenju.11 A poz-nati ekonomist i nobelovac Amartya K. Sen vidime|unarodni gospodarski razvitak kao put pre-ma slobodi.12 Pitanje je kakvu slobodu trebaju ièle dana{nji ljudi. Tu katoli~ki socijalni nauk,nadovezuju}i se na vjersko u~enje o grijehu kaovrhuncu ‘neslobode’, nalazi prikladnu podr{ku usocijalno-politi~kom obliku, barem djelomi~no itendencijalno, a da i ne govorimo o ra{irenojprimjeni sintagme ‘strukture grijeha’ u socijal-nom kontekstu.

131

GLOBALNA POSTINDUSTRIJSKA CIVILIZACIJA IPLURALISTI^KO DRU[TVO

Prevelike su napasti gledanja natrag i sanjanja oìvotu u predkomunisti~ko doba, uz dozu kon-zervativizma, tradicionalizma i nacionalizma, ~aki uljep{avanja nekih vidova ìvota pod komuni-sti~kim reìmima. S druge strane, istina jest damnogi u razvijenim industrijskim zemljama jed-nostrano govore o prednostima i o procesimaglobalizacije i o pluralisti~kom dru{tvu, ne vode}idostatno ra~una o onima koji su u tom procesugubitnici, o ~emu su mnogi govorili na Svjet-skom ekonomskom forumu (Davos 2000.) i nakonferenciji UNCTAD-a (Bangkok 2000.). Valjase samo sjetiti prekinutog skupa WTO-a u Seat-tleu 1999.!

Socijalni nauk treba pomo}i otvaranju zema-lja u tranziciji teku}im svjetskim tijekovima, alikriti~ki, razlikuju}i po mogu}nosti ono pozitivnood {tetnog i problemati~nog. Osnovna na~ela ka-toli~koga socijalnog nauka – osoba, solidarnost,supsidijarnost, op}e dobro, ‘povla{teno opredje-ljenje za siroma{ne’ – trebaju pritom biti sr`ne re-ferencijske to~ke. Tim op}im ‘referencijskim to~-kama’ ne bi smjelo biti alternative, iako trebapriznati goleme probleme i pote{ko}e u vezi s nji-hovom primjenom i konkretizacijom danas, jerzemlje u tranziciji su i politi~ki i gospodarski sla-be i ovisne o velesilama i o ‘global players’, aliipak je presudno imati {to jasnije temeljne koor-dinate. Osobito socijalno zauzeti vjernici laici tre-baju pridonijeti konkretizaciji socijalnog naukaCrkve u svome okru`ju i vremenu.

132

DEMOKRACIJA, DEMOKRATSKA PROCEDURAI CIVILNO DRU[TVO

Tradicionalna pozicija socijalnog nauka Crkve bi-la je tijekom povijesti previ{e na strani politi~kihstruktura i legitimisti~ka (kraljevi, dràva, danasdemokratska politi~ka vlast). Dodu{e, pod komu-nizmom je vlast bila protiv Crkve te je veza s na-rodom bila glavna snaga Crkve kao institucije(Volkskirche). Dijelom je to i danas, barem u ne-kim zemljama (Poljska, Hrvatska...).13 No tradicio-nalna povezanost Crkve s narodom kakva je bilau predmodernoj agrarnoj civilizaciji s jedne stra-ne, i legitimisti~ka veza s nosiocima vlasti (vezaizme|u ‘trona i oltara’) na drugoj strani, danastrebaju mnogo vi{e pa`nje posvetiti tzv. civilnomdru{tvu, kojemu treba priznati temeljnu samo-stojnost, odgovornost i inicijativu.14 To ne zna~iomalovaàvati politiku. Moramo re}i da je politi-ka vrlo va`na, u nekim aspektima ona je zbogsloènosti modernoga ìvota ~ak i va`nija negoranije, na {to upozoravaju francuski biskupi usvojoj izjavi 1999. Pour rehabiliter la politique,15

ali slu`benoj politici i dràvnoj vlasti treba naz-na~iti domet i granice (‘ograni~ena’, a ne ‘mini-malna’ dràva u liberalnom smislu). Ona morapo{tovati ljudska prava, pruìti gra|ansku, soci-jalnu i gospodarsku sigurnost te postupati po na-~elima solidarnosti i supsidijarnosti na svim razi-nama; ina~e lako prelazi u totalitarnost i diktatu-ru, {to su bolno osjetile tranzicijske zemlje za vri-jeme komunisti~kih reìma. Razvitak civilnogadru{tva, {arenilo njegovih pokreta, inicijativa i or-ganizacija trebao bi biti glavni sugovornik Crkvei njezina socijalnog nauka, jer ono, kona~no, de-mokratskom procedurom daje legitimitet politi-~koj vlasti, koju treba trajno provjeravati. U post- 133

komunisti~kim zemljama postoji opasnost daCrkva kao institucija ostane s jedne strane ‘pu~kaCrkva’ kao u doba agrarne civilizacije (ali takvaCrkva gubi tlo pod nogama), a s druge strane daprevi{e teìne stavi na vezu s politi~kim vlastima,zanemaruju}i autonomne civilne pokrete i orga-nizacije (ne samo ‘nevladine organizacije’ – NGOu duhu uobi~ajene politi~ke terminologije). Ugo-vori izme|u Vatikana i nekih dràva u tranziciji(Poljska, Ma|arska, Hrvatska...) po sebi su vjero-jatno (uz kriti~ku rezervu) korisni, ali je mnogova`nije biti u dosluhu sa snagama civilnog dru-{tva.16 Maritain je demokraciju ocijenio ‘evan|eo-skom vrednotom’.17 Bez {tete za hijerarhijsko ure-|enje demokratska procedura ima svojih elemena-ta i u kr{}anstvu i Crkvi, ba{ polaze}i od tvrdnjeda su svi ljudi bitno jednaki i, jo{ vi{e, bra}a. Ra-no kr{}anstvo, ìvot u redovni~kim zajednicama,postupak odlu~ivanja na crkvenim saborima i ubiranju papa, ne tako davno i biskupa, daju raz-mi{ljati i poticati na neke nove zaklju~ke.18

Stari prigovor da Crkva sporo i te{ko prihva}ademokraciju i pluralizam ima svoje opravdanje uCrkvi op}enito, ali posebice u zemljama tranzicije.Odre|eni pluralizam postojao je i ranije, ali on senije temeljio na osobnoj slobodi pojedinaca i slo-bodnim skupinama nego na primarnim etni~kim ikonfesionalnim zajednicama unutar politi~kihstruktura koje su pruàle dru{tveni okvir i arbitri-rale u spornim pitanjima (Austro-Ugarska, Oto-mansko carstvo, komunisti~ki reìmi...).

Prijeko je potrebno da se u socijalnom naukuCrkve izrade smjernice za ìvot vjernika u sekula-riziranom, pluralisti~kom i civilnom dru{tvu, tovi{e {to Crkva ima bogate izvore i velike mo-gu}nosti na tom podru~ju. Zna se da to nije lako,134


ali trebalo bi vi{e raditi u tom smjeru, ispravlja-ju}i neke tradicionalisti~ke, tj. populisti~ke i legi-timisti~ke stavove o Crkvi u dru{tvu te prihva-}aju}i logiku demokratskog dru{tva (ali znaju}i iza njezine granice i relativnost).

U zemljama tranzicije dràvna vlast ima ucrkvenim krugovima ve}u privla~nost ukoliko senadovezuje na povijesne i nacionalne korijene.To je dijelom shvatljivo u konkretnom kontekstu,ali postaje opasnim ako se pretvori u ko~nicu raz-vitka civilnoga dru{tva.

Zahtjevi civilnoga dru{tva – pravilno shva}eni– sasvim su u skladu s katoli~kim nau~avanjem o~ovjeku kao ‘cilju, nosiocu i cilju’ svih dru{tve-nih ustanova (MM 219), o supsidijarnosti te o‘posrednim tijelima’ (corpora intermedia), kojasu u civilnom dru{tvu u na~elu autonomna.Crkveni socijalni nauk to }e isticati ne samo napodru~ju gospodarstva i politike, nego i u odgo-ju, obrazovanju, kulturi i socijalnoj skrbi (zdrav-stvo, mirovine...). U Italiji, primjerice, traje velikakampanja s katoli~ke strane da privatne {kole, ko-je su ve}inom katoli~ke, budu pravno i financij-ski izjedna~ene s dràvnim {kolama.19 Postoji opa-snost da se na to zaboravi barem u nekim zemlja-ma tranzicije, odnosno da se razvitak civilnogadru{tva shvati samo kao u~inak i plod liberaliz-ma i globalizacije. S druge strane, prihva}anje ci-vilnog dru{tva ne bi smjelo biti povodom da sedràva olako rije{i onih socijalnih du`nosti kojesamo ona moè i treba obavljati, posebice u zem-ljama tranzicije.

ULOGA POLITIKE

Razvitak demokracije i civilnog dru{tva daje novnaglasak politici u dru{tvu. Uloga politike i poli- 135



ti~ara vrlo ~esto je spojena s posve negativnim oz-nakama. Dovoljno je samo pregledati razna ispiti-vanja javnog mi{ljenja. Uzrok negativnom vred-novanju politike su ne samo osobno nedostojnipoliti~ari, skandali i korupcija, nego i teorijskistavovi: na jednoj strani klasi~ni liberalizam sasvojim zaziranjem od politi~kih utjecaja (laissezfaire), a na drugoj politi~ko nasilje dobro pozna-tih totalitarnih sustava. Nezadovoljstvo {irokihmasa politikom i politi~arima osje}a se i na Isto-ku i na Zapadu, osobito me|u mladima.20

Unato~ osobnim i strana~kim zloporabamapolitike, socijalni nauk Crkve, u skladu s ‘veli-kom’ tradicijom, visoko cijeni politiku.21 U mo-dernom sloènom svijetu ona je nu`na, vjerojat-no nu`nija nego ikada, samo je pitanje o kakvojje politici rije~ i na kojim razinama. Pavao VI.usu|uje se ustvrditi u enciklici Octogesima adve-niens: “Istina, s pojmom politika povezane sumnoge sumnje {to ih treba razjasniti; no svatkoosje}a da na podru~ju socijalnom i gospodar-skom, i u nacionalnim i me|unarodnim okviri-ma, zadnja odluka pripada politi~koj vlasti” (OA46). A navedeno Povjerenstvo francuskih biskupaza socijalna pitanja re}i }e u svojoj izjavi da je“politika bitno va`na (‘essentielle’), a dru{tvo ko-je o njoj ne vodi ra~una dovodi samo sebe u opa-snost” (Réhabiliter la politique, br. 7). Oni jesmje{taju vrlo visoko: “Politika je u neku ruku‘vi{a spojnica’ (‘l’englobant majeur’) razli~itih gra-na dru{tvenog ìvota: gospodarstva, obiteljskog ì-vota, kulture, okoli{a. Ona se nalazi u svemu, aliona nije sve.” Stoga biskupi odmah upozoravaju:“Vrlo bi brzo upali u totalitarizam kad bi dràvanastojala preuzeti na sebe neposredno upravljanjesveukupnim svakodnevnim djelatnostima” (br.136


10). Razvitak civilnoga dru{tva name}e potrebuda se to~nije odrede kompetencije dràve i politi-ke. Politi~ka kultura je vrlo potrebna svima, ali toposebice vrijedi za zemlje u tranziciji.

PITANJE VREDNOTA

Poznata je teza njema~kog pravnika i biv{ega sucaustavnog suda W. Böckefördea da demokracijaìvi od vrednota koje sama ne stvara. Te vrednotevelikim se dijelom dadu prona}i u korijenimakr{}anskog svjetonazora ili su barem s njime spo-jive i koherentne, makar u povijesnom pogleduimali izvori{ta ~esto izvan Crkve (npr. ljudskaprava). îni se da i dana{nji govor o ‘civilnomdru{tvu’ dijeli istu sudbinu, makar bio u temelji-ma izvorne socijalne i politi~ke misli Crkve.

Liberalna demokracija nije kraj povijesti, ka-ko je to sugerirao F. Fukuyama svojom poznatomknjigom o ‘kraju povijesti’. Slutnje talijanskogsociologa i ekonomista Pareta prije sto godina ougroènosti demokracije potvrdili su totalitarnireìmi 20. stolje}a.22 Danas se moè postaviti pi-tanje koliko je i suvremeni kapitalizam u korije-nu spojiv s punom demokracijom.23

‘Otvorenodru{tvo’ Karla Poppera postojat }e ako bude ute-meljeno na antropolo{kim i eti~kim vrednotamaili konstantama. No u {irim razmjerima, posebicena podru~ju gospodarstva i politike, potrebno jeiznositi ih kao humanisti~ke vrednote, ne tolikou vjerni~kom ili konfesionalnom obliku, ali otvo-rene prema transcendenciji. Tu su veliki izglediza socijalni nauk Crkve, uz uvjet da on ne budecrkvena ideologija, kako joj je to predbacio kon-cilski teolog dominikanac M.-D. Chenu,24 negouistinu humanisti~ko-socijalno produènje i kon-kretiziranje evan|eoske vizije ~ovjeka i svijeta. 137



NAUÎTI I PROMICATI DIJALOG25

U na{im okru`jima nedostaje suradnje i dijalogau traènju potrebnih rje{enja. Brojni katolici, nesamo u tranzicijskim zemljama, vole, malo grubore~eno, postupke ‘odozgo’ prema ‘dolje’, kleri-kalno i hijerarhijski, a prema van borbeno i‘frontovski’ (‘mi’ i ‘oni’), olako lu~e}i borce za‘istinu’ i zagovornike ‘zabluda’. Postojanje ‘auto-ritarnog sindroma’ me|u ‘crkvenim’ vjernicimapotvr|uju i teku}a socioreligijska istraìvanja uHrvatskoj.26

Ekumensko zbliàvanje kr{}ana i dijalog s ne-kr{}anskim religijama i humanisti~kim skupina-ma imaju golemo kulturalno i socijalno zna~enje.Oni ujedno trebaju biti i {kola dijaloga u dru{tvuop}enito.

Uzev{i u obzir sloènost dana{nje socijalneproblematike i potrebu da i Crkva pridonese op-}em dobru ne samo isticanjem na~ela nego i po-maganjem u konkretnoj situaciji pojedine zemlje(‘kontekstualni pristup’), vrlo se preporu~uje ot-vorena diskusija ili ono {to neki nazivaju ‘kon-zultacijskim procesom’, koji su u ve}em stilu prviupotrijebili ameri~ki biskupi 1986., za njima au-strijski i, njihovim tragom, Evangeli~ka crkva uNjema~koj i Njema~ka biskupska konferencija uizradbi svojega zajedni~kog dokumenta ‘Za bu-du}nost u solidarnosti i pravdi’.27 Nije re~eno daje to apsolutna novost, ali svakako jest vi{i stu-panj sudjelovanja i participacije (vje`banje, {kolazajedni{tva). S druge strane, poznato je u kakvojje tajnosti morao raditi Oswald Nell-Breuning uradu na enciklici ‘Quadragesimo anno’.28

Vje`banje i provo|enje dijaloga ujedno }e po-mo}i da se stekne potrebna mjera tolerancije, svepotrebnije u modernom svijetu.138

PRAVNI POREDAK I PRAVNA DR@AVA

Ljudi u postkomunisti~kim zemljama imaju boga-to iskustvo rje{avanja socijalnih problema ‘odoz-go’ pseudo-demokratskom i pseudo-pravnom pro-cedurom. To stvara goleme probleme oko dometai kvalitete zakona i dràvnih struktura u plurali-sti~kom dru{tvu. S druge strane, katoli~ki sucrkveni krugovi u prevelikom moraliziranju s ob-zirom na pravo i dràvne zakone. Iako pravo imai eti~ku komponentu, valja dobro prou~iti kakvaje njezina komponenta u sekulariziranom plurali-sti~kom dru{tvu. Prema sociolo{kim istraìvanji-ma ‘crkveni’ vjernici vi{e od drugih gra|ana o~i-tuju autoritarni i paternalisti~ki mentalitet. Topotvr|uju i studije s podru~ja sociologije religijeu svijetu i u nas.29 îni se da se moramo suo~iti spitanjem ‘nesavr{enih zakona’ (‘Leggi imperfet -te’)30 ili djelovanjem i ‘u drugom krugu’ odno-sno ‘drugom brzinom’ (zweite Fahrt), kako se iz-raàva W. Böckeförde.31

ODNOS CRKVE I DR@AVE

Na ovom su podru~ju ve}inom uobi~ajena spor-na pitanja: {kola i odgoj, brak i obitelj, pitanjeljudskog ìvota i poba~aj, imovinska pitanja. So-cijalni nauk Crkve na ovim pitanjima treba pro-mi{ljati u situaciji sekulariziranog, pluralisti~kogi civilnog dru{tva. Istini za volju moramo prizna-ti da je u nekim tranzicijskim zemljama, primjeri-ce u Hrvatskoj (kao i u Poljskoj), katolicizamva`na komponenta u povijesnom i kulturnompogledu, o ~emu bi trebala voditi ra~una realna iozbiljna politika, ali konkretizacija rje{enja moradoista uslijediti demokratskom procedurom i po-{tuju}i volju stanovni{tva. Ugovori Vatikana 139

sklopljeni s Poljskom, Ma|arskom i Hrvatskomnastoje udovoljiti tim uvjetima, unato~ nekimrazlikama, iako se o pojedinim konkretnim rje-{enjima ~uju i kriti~ki glasovi, barem u Hrvat-skoj, te se o njima moè i dalje raspravljati. Vrloje va`no da se u novim prilikama uo~i novi stilodnosa izme|u Crkve i dràve te izbjegnu nepo-trebni sukobi.

SLOBODA, JEDNAKOST, SOCIJALNA PRAVDA I‘POVLA[TENO OPREDJELJENJE ZA SIROMA[NE’

Nagli socijalni jaz izme|u malog broja bogatih ivelikog sloja siroma{nih op}a je boljka zemalja utranziciji. Zapanjuje porast siroma{tva u zemlja-ma tranzicije. Prema posljednjim podacima FAO,u zemljama tranzicije ima 26 milijuna ljudi kojitrpe od gladi (34 milijuna u razvijenim zemlja-ma).32 To je ono podru~je na kojemu je socijalninauk Crkve posebno kompetentan, jer ima biblij-sku inspiraciju, ali lako moè do}i u sukob s libe-ralisti~kom ekonomijom i pragmati~nom dnev-nom politikom, koje bi socijalne obveze dràverado prepustile privatnom sektoru i dragovolj-nim inicijativama.

No da crkveni socijalni nauk bude uvjerljiv, isama Crkva mora prednja~iti svojim primjerom.Prema mi{ljenju prili~nog broja gra|ana, Crkvakao institucija (sve}enici, biskupi) bolje stoje ugospodarskom pogledu od ve}ine gra|ana, {tosmanjuje njihovu vjerodostojnost i autenti~nost.33

Stolje}e koje smo zapo~eli treba biti stolje}e soli-darnosti, poru~uje Ivan Pavao II. u raznim prili-kama.

S time je povezano i pitanje socijalne sigurno-sti, koje u dana{nje vrijeme tehnolo{kih inovacijai trajnih promjena postaje tako akutno i u indu-140


strijski razvijenim zemljama. Prema nekim mi-{ljenjima na temelju iskustva u postkomunisti-~kim zemljama, ljudi prakti~no vi{e cijene sigur-nost nego slobodu (Kolakowski, Szczypiorsky),{to kao da potvr|uju i neka sociolo{ka istraìva-nja u biv{oj Isto~noj Njema~koj.

Sloboda je doista temeljna kategorija osobnogi dru{tvenog ìvota. Moèmo, mo`da malo uop-}eno, re}i da je traènje slobode i ljudskih pravau gra|anskom smislu bilo glavni pokreta~ prom-jena u postkomunisti~kim zemljama. No ispodnjega je bio i osje}aj za jednakost i socijalnu prav-du. Stoga socijalni nauk Crkve mora biti vrloosjetljiv na pitanja socijalne pravde u prijelazu nagospodarstvo slobodnog trì{ta.

No s druge strane, iskustveni podaci tako|ergovore kako je slaba socijalna praksa u zemljamatranzicije, na nekim podru~jima ~ak slabija ucrkvenih vjernika, {to zabrinjava i sili na razmi-{ljanja. To je izazov s obzirom na djelotvornostsocijalnog nauka Crkve kao pokreta~a socijalnihpromjena. Poznato je koliko je Helder Camarabio kriti~an prema djelotvornosti slu`benoga so-cijalnog nauka Crkve u svojoj zemlji. Nedostajaoje most prema socijalnoj praksi.

PITANJE PRIVATIZACIJE

Jedno od najve}ih socijalno-gospodarskih proble-ma jest pitanje privatizacije prija{nje dru{tveneodnosno dràvne imovine. Valja priznati da jeproces privatizacije jedinstven i da nema ‘mode -la’: dok je komunisti~ka praksa nacionalizacije ikolektivizacije nakon Drugoga svjetskog rata bilalak i jednostavan postupak, obratni postupak pri-jelaza na trì{no gospodarstvo i privatizaciju tre-balo je provesti hodom u nepoznato. Ekonomski 141



savjetnici na Zapadu, osobito ameri~ki, dijelili suse u dva tabora: jedni, i to ~ini se brojniji, bili suza {to brè promjene bez obzira na socijalne po-sljedice (‘shock therapy’: Jeffrey Sachs), dok suneki oprezniji bili za postupnu gospodarsku pre-obrazbu (‘gradualism’). Deset godina kasnijekonstatira glavni ekonomist Svjetske banke Jo-seph Stiglitz da su ovi posljednji imali bolje rje-{enje, {to potvr|uje bolji gospodarski razvitak ze-malja koje nisu naglile s privatizacijom (Poljska,Slovenija).34 Ali prva je skupina bila ja~a i imalave}i utjecaj. Posljedice su poznate: gospodarskozaostajanje u ve}ini tranzicijskih zemalja, nagloboga}enje malog broja gra|ana i siroma{enje {iro-kih slojeva stanovni{tva, socijalno raslojavanje izao{travanje socijalne problematike, {irenje ko-rupcije itd.35 Pritom je u~injena pogre{ka da jeprivatizirana dru{tvena imovina, velikim dijelomi politi~kim vezama, do{la u ruke nesposobnih inesavjesnih vlasnika te {pekulanata koji su, umje-sto da promi~u razvitak i zapo{ljavanje, nastojalitrgovati poduze}ima, otpu{taju}i olako dio zapo-slenih.

Izostale su ja~e kritike i impulsi s katoli~kestrane, osim op}ih i na~elnih moralnih apela.Trebalo je napraviti solidnu analizu situacije ikreativno traènje novih putova, no oni su izosta-li. Glavni je razlog bio, {to se ti~e uloge kr{}ana,pomanjkanje socijalno zauzetih katoli~kih laika,koji bi bili sposobni uo~iti problem i predloìtisocijalno prihvatljivija rje{enja.

SOCIJALNA ETIKA I KORUPCIJA

Drugi je vatikanski sabor naglasio potrebu da seprevlada individualisti~ka etika (GS 30). To je jo{uvijek potrebno nagla{avati u katoli~kim redovi-142


ma. Crkvena praksa i pastoral u prvom redu raz-vijaju, ve}inom i de facto, individualisti~ku etiku.To je i povod da se slabo reagira na pojave korup-cije, koja je ra{irena svuda po svijetu, ali je vrlo ja-ka u zemljama tranzicije, uklju~uju}i i Hrvatsku.Vika zbog korupcije i zloporabe politike sa svrhomvlastitog boga}enja pridonijela je padu vladaju}estranke u Hrvatskoj na parlamentarnim i pred-sjedni~kim izborima po~etkom 2000. godine.

Nepo{tivanje socijalne etike dovodi do te{kihdeformacija i ~estih kriza u politi~kom ìvotu,uklju~uju}i i stranke ‘demokr{}anskog’ profila(Italija, Njema~ka...).

NACIJE, EUROPSKA I GLOBALNA INTEGRACIJA

Ve}ina zemalja u tranziciji nalazi se, kako je poz-nato, izme|u dviju kulturnih tradicija ili, mo`dapreciznije re~eno, (prema A. Toynbeeu) dviju va-rijanti europske civilizacije (zapadno-europske iisto~no-europske/pravoslavne) i stolje}ima su bileizloène utjecajima i presezanjima jakih politi-~kih centara (uklju~uju}i u nekima i osmanlijskuopasnost). U 19. i 20. stolje}u razvija se nacional-na svijest, koja ~esto prerasta u nacionalizam, ~aki {ovinizam. Plodovi su nam poznati.

Narodi, nacije, dràve: koliko da, a koliko ne?O tome se ~esto zao{treno raspravlja u europskimpoliti~kim diskusijama. Ne ulaze}i dublje u pro-blematiku, mo`da je najbolje pozvati se na ono{to je o tome rekla Biskupska sinoda – Posebniskup za Europu 1991. godine. Kako je pitanje na-cionalizma bolno u povijesti Europe, a u vrijemeodràvanja Sinode bio je razaran Vukovar i gra-natiran Dubrovnik, to je veoma va`no vidjeti ka-ko je na Sinodi uo~en problem pripadanja ujed-no i Europi i svom narodu, ~ak uz izri~ito spo- 143



minjanje Hrvatske u onim tragi~nim trenucima,iako nije uobi~ajeno navoditi neka konkretnaimena u dokumentima takve vrste.36

No treba priznati da se tranzicijske zemlje,vi{estruko slabije u usporedbi s onima koje su ve}u Europskoj uniji, trebaju vi{e otvarati Europi isvijetu, ali ujedno da su osjetljive i ranjive kad sumo`da u pitanju identitet i nacionalne vrednote,to vi{e {to su to uglavnom male zemlje. Katoli~kisocijalni nauk, ba{ zato jer je ‘katoli~ki’, u svomautenti~nom obliku ima va`nu zada}u pomaga-nja u otvaranju i rastu, ali i o~uvanju kulturnogbogatstva i identiteta.

Op}enito se u zemljama tranzicije opaà èljaza ulaskom u europske integracije. Ona u biti ne-ma alternative. Samo manji broj gra|ana je kri-ti~an. No uklju~ivanje u procese europske inte-gracije name}e nove probleme, pruà nove mo-gu}nosti i postavlja nove uvjete zajedni{tva.

EKOLO[KA SVIJEST, ODR@IVOST @IVOTA I GOSPODARSTVA

U novije vrijeme name}e se velika potreba da secrkveni socijalni nauk ja~e pozabavi ekolo{kimpitanjem.37 U tradicionalnom isticanju pravde ugospodarskom pogledu ne bi se smjelo zaboravitina isprepletenost gospodarske pravde s ekolo-{kom problematikom. Na àlost, moramo prizna-ti da u zemljama tranzicije, borbu za zdrav i hu-man okoli{ ~esto vode ljudi izvan Crkve ili mimonje. U Hrvatskoj ekolo{ku svijest nastoji sustavnobuditi s crkvene strane, barem donekle, Franje-va~ki institut za kulturu mira u Splitu (franjevciHrvatske te Bosne i Hercegovine). Odràno je ne-koliko simpozija i objavljeno vi{e publikacija.

144


@IVOT – LJUDSKI @IVOT

Poznat je stav Katoli~ke crkve u obrani ljudskogìvota. Pritom je potrebno da socijalni nauk bude‘koherentan’, kako je to govorio ameri~ki kardi-nal J. Bernardin,38 i da ra~una s razli~itim stup-njevima provedbe njegove za{tite u pluralisti-~kom dru{tvu (pitanja humane i op}e bioetike).Zbog siroma{tva, zaostajanja u znanosti i tehno-logiji te slabe svijesti o vrednoti ìvota, kao i ne-dostatka odgovaraju}e pravne regulative, postojiopasnost da tranzicijske zemlje olako prihvate ne-ke biotehnolo{ke postupke i metode bez kriti~kei humanisti~ke provjere.

BRAK I OBITELJ

Brak i obitelj klasi~no su podru~je katoli~kogamoralnog i socijalnog nauka. Unato~ brojnim pri-govorima o zastarjelosti katoli~kog pristupa brakui obitelji, u nekim pojedinostima i ne bez razloga,ipak treba uporno braniti temeljne vrednote brakai obitelji kao temeljnih dru{tvenih institucija, da-kako uvaàvaju}i pritom i promjene koje uvjetujerazvitak civilizacije, {to ~esto nedostaje u katoli-~kim raspravama o promicanju braka i obitelji i uo~ima {ire javnosti obezvrje|uje argumentaciju skatoli~ke strane. Potrebno je bolje poznavanje obi-teljske problematike u kompleksnosti i mijenamamodernoga dru{tva. Stoga nauk o braku i obitelji iobiteljski pokret treba svakako intenzivirati i pro-dubiti na temelju ozbiljnih znanstvenih spoznajao kulturalnim i socijalnim prilikama, a ne samoapstraktno iznositi op}a na~ela. Socijalni naukCrkve u tranzicijskim zemljama mora dati svoj do-prinos naporima za brak i obitelj, ne samo nana~elnoj razini nego sugeriraju}i, po mogu}nosti, 145

konkretne gospodarske, socijalne i politi~ke mjereu korist braka i obitelji.

Imaju}i pred o~ima da se, prema brojnim po-kazateljima, ve} nalazimo u posve novoj epohipovijesti ~ovje~anstva, u kojoj individualizam,pluralizam, civilno dru{tvo, globalizacija, infor-macijska civilizacija i Internet sve vi{e dobivajuna zna~enju, ~ini se da su Hrvatska i druge zem-lje u tranziciji vjerski, kulturno, politi~ki i op}e-nito dru{tveno u zaostajanju da se uhvate u ko-{tac s novim izazovima za demokratsku i socijal-nu dràvu, za novo zajedni{tvo i novo dru{tvo,dostojno ~ovjeka i ‘sposobno za budu}nost’.

Postoji opasnost obrambenog i pojednostav-ljenog gledanja na razvitak kulturalnih i socijal-nih prilika u demokratskom i pluralisti~komdru{tvu. Tradicionalna slika Crkve kao ‘pu~keCrkve’ (Volkskirche) jo{ se odràva na povr{ini,vi{e kao praksa u nekim sve~anim trenucima isegmentima te u nekim formulacijama, ali sa-dràjno sve vi{e slabi te se Crkva, i u Hrvatskoj,po~ela razvijati u vjerskom pogledu kao ‘malostado’. Ho}e li biti i ‘kvasac’? Crkva se pod ko-munizmom osje}ala kompaktnom i iznutra pri-li~no jakom, iako je u izvanjskom socijalnom ipoliti~kom ìvotu bila suèna i pod stalnim priti-skom. Sociologijski promatrano, znala je tko jeneprijatelj, i to je ulijevalo snagu, a i simpatijemnogih koji ba{ nisu bili vjernici. S dolaskomslobode i pluralisti~kog dru{tva Crkva se nalazipred novim izazovima. Novi problemi traè do-datne nove napore, a opasnost je da Crkva i vjer-nici jednostavno vide izlaz u pronalaènju novogneprijatelja u tzv. neoliberalizmu i potro{a~komdru{tvu, {to sadrì dio istine, ali to nije sva pro-blematika. Velik su izazov mladi, obitelj, intelek-146


tualci i vrlo {irok sloj siroma{nih u dru{tvu. Prije-ko je potrebno dignuti razinu vjerske kulture,prevladati konvencionalne povijesne stereotipe,produbiti vjerni~ki ìvot, posebice odgojiti izgra-|ene kr{}ane laike i stvoriti ìve kr{}anske zajed-nice. Oni }e ìvjeti socijalni nauk Crkve nepo-sredno, in directo i kao kvasac, da bi mogli o nje-govoj ìvotnosti praksom svjedo~iti i uvjerljivo gaprenositi {irem dru{tvu.

BILJE[KE1 Socioreligijsko istraìvanje Vjera i moral u Hrvatskoj.Djelomi~no izvje{}e, u: Bogoslovska smotra 4/1998 (uzo-rak: 1245). Dodatne studije na temelju istraìvanja, on-dje, 4/1999 i 1/2000. Obra|eno je i dopunsko istraìvan-je na temelju istoga upitnika me|u studentima ~etirihrvatska sveu~ili{ta (uzorak: 692, neobjavljeno). U tijekuobrade je i istraìvanje me|u srednjo{kolcima u Hrvat-skoj, a predvi|a se i istraìvanje me|u intelektualcima.Dio suradnika navedenoga projekta sudjeluje u dvame|unarodna projekta: M. Tomka/ P. M. Zulehner, Reli-

gion in den Reformländern Ost/Mittel/Europas (Gott nach

dem Kommunismus). Herausgeber P. M. Zulehner/M.Tomka/Niko To{ in Zusammenarbeit mit dem Pastora-lem Forum Wien, Ostfildern, Schwabenverlag, 1999 (ob-javljeni su i svesci 2 i 3, a krajem 2000. ili po~etkom2001. izi}i }e i 4. svezak) i Europsko istraìvanje vrednota

1999 (European Values Studies, Tilburg), jo{ neobjavljeno.Ima i drugih istraìvanja o vjeri i Crkvi u zemljama tran-zicije.

2 Sustavnije u Poljskoj i Ma|arskoj. U Poljskoj izlazi po-sljednjih godina ~asopis Spoleczeñstwo (Dru{tvo) kao vari-janta talijanskog ~asopisa za prou~avanje socijalnog nau-ka Crkve La Società (Verona).

3 Usp. o tome: C. M. kard. Martini, Kr{}ani i politika, u:S. Baloban (ur.), Kr{}anstvo, Crkva i politika, Zagreb 1999,89–90 (puni tekst u: Aggiornamenti sociali, velja~a 1999,155–165.

4 U njema~kom prijevodu: Katholische BischofskonferenzUngarns, Für eine gerechtere und brüderlichere Welt, Buda-pest 1996; talijanski prijevod: Il Regno-Doc. 19/1996,608–626 (‘Per un mondo più giusto e più fraterno’). 147



5 Uz ve} izneseno u enciklikama Laborem exercens i Sollicitu-

do rei socialis, Ivan Pavao II. kaè kako “treba nadodati daje temeljna pogre{ka socijalizma bila antropolo{kog ka-raktera” (Centesimus annus, 13).

6 H. de Lubac, Catholicisme. Les aspects sociaux du dogme, Pa-ris 51952; G. Greshake, Der dreieine Gott. Eine trinitari-sche Theologie, Herder, Freiburg-Basel-Wien, 1997, Drit-ter Teil, Zweites Kapitel: ‘Gesellschaft und Trinität’,465–498; L. Boff, Trinity and Society, Orbis Books,Maryknoll, New York, 1988; M. K. Hellwig, The Eucharist

and The Hunger of The World, New York 1976; M.Valko-vi}, Socijalni zna~aj Euharistije, u: Homo Imago et Amicus

Dei. Miscellanea in honorem Joannis Golub. Editionemcuravit Ratko Peri}, Romae 1991, 132–138.

7 Kard. K.Wojtyla, The Acting Person, D. Reidel, Dordrecht1979 (poljski izvornik ‘Osoba i czyn’ 1969).

8 U Hrvatskoj: F. Zenko, Personalizam Emmanuela Mounie-

ra. Poku{aj sinteze marksizma i egzistencijalizma, Centarza povijesne znanosti, Zagreb 1980 (rad nastao 1964/65;dijelovi objavljeni u ~asopisima 1965, 1967 i 1976). Ta-ko|er: E. Mounier, Angaìrana vjera (zbirka tekstova:prir. Paulette E. Mounier), prev. F. Zenko i \. Zori},Kr{}anska sada{njost, Zagreb 21972.

9 Pitanje ljudskih prava bilo je tema ‘5. socijalnog tjedna’

u Var{avi 1998. godine. Usp. prikaz u: La Società 3/1998.10 G. F. Hegel, Osnovne crte filozofije prava, § 18, dodatak.

“Ni Grci ni Rimljani, ni Platon ni Aristotel, a ni stoicinisu je imali /ideju slobode, M. V./...Ta je ideja do{la nasvijet po kr{}anstvu” (Enciklopedija, § 482). Otada jesvjetska povijest ‘napredak u svijesti slobode’ (Filozofija

svjetske povijesti, Uvod I, 1, c).11 R. J. Samuelson, The fate of liberty in the next century

is fragile, in part, because the very notion is now soill-defined, Newsweek, Dec. 27, 1999 – Jan. 3, 2000,102–103.

12 A. K. Sen, La Libertà individuale come impegno sociale, Ed.Laterza, Bari 1997 (dva eseja; usp. isto, Development as

Freedom; tako|er: isto, On Ethics and Economics, Black-well, Oxford 1987).

13 Novija socioreligijska istraìvanja o vjeri i Crkvi u zem-ljama tranzicije pokazuju tri razine: tradicionalni oblicivjere i crkvenog ìvota najja~i su u Poljskoj, Hrvatskoj idijelu Rumunjske (Erdelj, Transilvanija, Siebenbürgen),148


srednju razinu predstavljaju Ma|arska, Slova~ka i Slove-nija s polarizacijom izme|u vjernika i nereligioznih,dok su biv{a Isto~na Njema~ka i ê{ka najve}im dije-lom dekristijanizirane. Usp. liteturu navedenu u bilje{ci1. Profesor P. M. Zulehner je u vi{e navrata u medijimasaèo glavne rezultate, tako u talijanskom katoli~kom li-stu Avvenire (Zenit 8. travnja 2000.). Usp. tako|er: M.Tomka, Ma|arski katolici u pluralisti~kom dru{tvu, u:Svesci, 97/1999, 70–76 (preuzeto iz: Stimmen der Zeit,

5/1999, 329–340).14 Usp. U. Nothelle-Wildfeuer, Soziale Gerechtigkeit und Zi-

vilgesellschaft, F. Schöningh, Paderborn 1999 (Abhand-lungen zur Sozialethik, 42); L. Roos, Eine verantwor-

tungsbereite Bürgergesellschaft, Bachem, Köln 2000. (Kircheund Gesellschaft, 226). Talijanski ‘43. Socijalni tjedan’

(Napulj, 16.–20. studenoga 1999.) imao je kao temu ‘ci-vilno dru{tvo’ (usp. Il Regno-Doc. 9/1999, 204–301 i1/2000, 13–32; tako|er: Rivista di teologia morale

125/2000/, br. 1, 55–57 /G. Campanini/). U poruci ‘So-cijalnom tjednu’ Ivan Pavao II. ima pred o~ima ‘civilnodru{tvo u dubokom previranju’ i pozdravlja mno{tvonjegovih inicijativa (i na gospodarskom podru~ju: pre-poru~uje ‘finanza etica’, ‘micro-credito’ i ‘commercioequo e solidare’). Od 6. do 9. travnja 2000. odràn je uBad Honnefu drugi ‘European Social Week’, tako|erposve}en ‘civilnom dru{tvu’ (On the Way to a Civil So-ciety in Europe – Christian Social Visions). Pred broj-nim sudionicima uvodno predavanje imao je RomanoProdi. O ‘civilnom dru{tvu’ u Europi ve} su prije dese-tak godina vo|eni ‘Razgovori u Castelgandolfu’ (usp.K. Michalski /ur./, Europa and the Civil Society,

Klett-Cotta, Stuttgart 1991; sudionici: W. T. de Bary,E.-W. Böckeförde, O. Chadwick, R. Dahrendorf, B. Ge-remek, E. Le Roy Ladurie...).

15 Izjava Povjerenstva francuskih biskupa za socijalna pi-tanja, Za rehabilitaciju politike, Kr{}anska sada{njost (Do-kumenti 118), Zagreb 1999.

16 B. Z. [agi, Civilno dru{tvo, Crkva i kr{}ani, u: Svesci,96/1999, 82–85.

17 J. Maritain, Cristianesimo e democrazia, Vita e Pensiero,Milano 1977, 35 sl. (izvornik: Christiansme et démocratie,

New York 1943).18 V. Zsifkovits, Die Kirche, eine Demokratie eigener Art?, Lit.,

Münster, 1997; J. R. Quinn, Per una riforma del papato, 149



Il Regno-Doc. 17/1996, 513–521 (konferencija odràna29. lipnja 1966. u Campion Hall /isusovci/ Sveu~ili{ta uOxfordu u povodu stote obljetnice toga koledà); isto,The Reform of the Papacy: the costly call to Christian unity,

Herder/Crossroad, New York 1999. Usp. prikaz u: The

Tablet, 11. prosinca 1999 (N. Lash). Tako|er: F. König,Kolegijalitet namjesto centralizma, u: Svesci 97/1999,81–85 (Herder-Korrespondenz 53 /1999/, 4, 176–181);Oja~ati sinodalne elemente u Crkvi. Razgovor s PeteromHünermannom, u: Crkva u svijetu 4/1999, 500–507. Od-govor kard. Lucasa Moreira-Nevesa, prefekta Kongrega-cije za biskupe u Vatikanu, na tzv. ‘Model iz Graza’ sobzirom na imenovanje biskupa (Bischofsbestellung-Mit-

wirkung der Ortskirche?, hg. von B. Körner, Styria, Graz,1999), kako je prodrlo u tisak (Die Tagespost 18. travnja2000, 4: ‘Bischofbestellung bleibt Chef-Sache’), trebavrednovati sa stajali{ta ‘ius conditum’, ali je drugo pi-tanje da li razvitak u Crkvi zahtijeva ili preporu~uje do-datni ‘ius condendum’.

19 Nacionalni skup o katoli~kim {kolama u Italiji od 27.do 30. listopada 1999. Usp. CEI, Per un progetto educa-tivo, u: Il Regno-Doc. 21/1999, 693–703 (kard. Ruini, G.Malizia, Ivan Pavao II). Tako|er: C. Nosiglia, Lettera do-

po l’Assemblea nazionale sulla scuola cattolica, Agencija SIR

1. velja~e 2000.20 Istraìvanje u Hrvatskoj: V. Ili{in, Mladi na margini dru-

{tva i politike, Alinea, Zagreb 1999.21 Drugi vatikanski sabor, GS 73–75.22 Usp. Pareto aujourd’hui. Sous la direction d’Alban Bou-

vier, PUF, 1999.23 O demokraciji nasuprot trì{tu: “Demokracija i kapitali-

zam imaju vrlo razli~ite stavove o pravilnoj raspodjelimo}i. Demokracija vjeruje u potpuno jednaku raspodje-lu politi~ke mo}i, ‘jedan ~ovjek, jedan glas’, dok kapita-lizam vjeruje da je du`nost gospodarski sposobnog izgu-rati nesposobnog iz posla i gospodarski ga uni{titi. ‘Op-stanak najsposobnijih’ i nejednakosti u kupovnoj mo}iono je na {to se svodi kapitalisti~ka efikasnost. Pojedincii tvrtke postaju efikasni da bi bili bogati. Ako to stavi-mo u najtvr|i oblik, kapitalizam je savr{eno kompatibi-lan s ropstvom. Ameri~ki Jug imao je takav sustav vi{eod dva stolje}a. Demokracija nije kompatibilna s rop-stvom” (L. C. Thurow, Budu}nost kapitalizma. Kako da-na{nje gospodarske snage oblikuju sutra{nji svijet, Mate,150


Zagreb 1997., 242 (izvornik: The Future of Capitalism, W.Morrow & Co., New York 1996).

24 M.-D. Chenu, La ‘doctrine sociale’ de l’Eglise comme idéolo-gie, Paris 1979; njem. prijevod: Kirchliche Soziallehre imWandel. Das Ringen der Kirche um das Verständnis dergesellschaftlichen Wirklichkeit, Exodus, Fribourg/ Lu-zern, 1991.

25 Osim enciklike ‘Ecclesiam suam’ Pavla VI. (1964.; hrvat-ski: KS, Dokumenti 54); usp. F. Frani}, Putovi dijaloga,Crkva u svijetu, Split 1973; Vom Dialog als Form derKommunikation und Wahrheitsfindung in der Kirche heute.Eröffnungs-referat von Bischof Karl Lehmenn bei derHerbstversammlung der Deutschen Bischofskonferenzin Fulda, 19. september 1994. (Deutsche Bischöfe, 17).Tako|er: T. Vere{, Filozofsko-teolo{ki dijalog s Marxom11983., FTI, Zagreb 1981; F. Prcela (ur.), Dijalog. Na putudo istine i vjere, Nakladni zavod Globus, Zagreb/ Mat-thias-Grünewald-Verlag, Mainz/ Hrvatska dominikanskaprovincija, Zagreb 1996. Poznato je da je Crkva u Au-striji vrlo zauzeta za dijalog, posebice unutarcrkveni.

26 Usp. Vjera i moral u Hrvatskoj. Djelomi~no izvje{}e, u:Bogoslovska smotra 4/1998.

27 National Conference of Catholic Bishops, Economic Ju-stice for All. Pastoral Letter on Catholic Social Teachingand the U.S. Economy, Washington 1986; Sozialhirten-brief der katholischen Bischöfe Österreichs, 15. Mai 1990,Wien 1990; Za budu}nost u solidarnosti i pravdi. Rije~ Vi-je}a Evangeli~ke crkve u Njema~koj i Njema~ke biskup-ske konferencije o gospodarskim i socijalnim prilikamau Njema~koj, Centar za industrijsku demokraciju SSSH,Zagreb 1998. Kontekstualni pristup uzela je ranijeCrkva u Latinskoj Americi (Medellin 1968., Puebla1979), a smjer je nazna~io papa Pavao VI. enciklikomOctogesima adveniens 1971.

28 O. von Nell-Breuning, Wie sozial ist die Kirche, Patmos,Düsseldorf 1972 (posebno: Zur Entstehung der Enzykli-ka Quadragesimo anno). Kriti~ki o Nell-Breuningovu ud-jelu u nastajanju enciklike: J. Schasching, Zeitgerecht –zeitbedingt. Nell-Beuning und die Sozialenzyklika Qua-dragesimo anno nach dem Vatikanischen Geheimarchiv,Ketteler Verlag, Bornheim 1994.

29 Usp. literaturu uz bilje{ku 1.30 J. Joblin/R. Tremblay (ur.), I Cattolici e la società plurali-

sta. Il caso delle leggi imperfette. Ed. studio Domenicano 151



Bologna, 1996; J. Joblin, I Cattolici e le leggi imperfette,u: La Società 1/1998, 121–132; isti, L’étique, l’Eglise etles rouages de l’économie, Gregorianum 79 (1998), I,85–111.

31 E.-W. Böckenförde, Zur Theologie des modernen säkula-ren Rechts, u: Stimmen der Zeit 9/1999, September,579–596.

32Alternatives économiques, Le tour du monde des inégalités(Dossier), sije~anj 2000.

33 Istraìvanja u Hrvatskoj, v. bilje{ku 1: G. ^rpi}/S. Ku-{ar/N. Kuzmi~i}, Aspekti gledanja katoli~kih sve}enikaiz perspektive gra|ana Hrvatske, u: Bogoslovska smotra

4/1999, 498.34 J. Stiglitz, Two Models of Economic Reform, and Why

Only One Worked (For Economists No Time to Party),Newsweek, Special Edition, Facing the Future, Issues2000, December 1999–February 2000, 62.

35Corruption and Democracy (ed. Dc V. Trang), ICLP, Buda-pest 1994; A. Etchegoyen, Podmi}iva~ i podmi}eni, Laus,Split 1997; J. Kregar, Nastanak predatorskog kapitalizma i

korupcija, Rifin, Zagreb 1999. ê{ki predsjednik V. Ha-vel nazvao je kapitalizam u ê{koj ‘mafija{kim kapita-lizmom’, na {to je dakako reagirao biv{i premijer V.Klaus, gorljivi zagovornik i provoditelj nagle privatizaci-je (F.A.Z. 22. IV, 2000., 44).

36 “Dok napreduje put prema europskom ujedinjenju, sadase ponovno na akutan na~in name}e u mnogim dijelovi-ma Europe pitanje odnosa izme|u nacija. One predstav-ljaju vitalna kulturna ostvarenja koja izraàvaju bogat-stvo Europe. Zato nacionalne razlike ne smiju nestati,nego ih valja odràvati i gajiti kao temelj europske soli-darnosti koji se razvio u povijesti. Ipak, nakon padamarksisti~kog reìma, koji je bio povezan s nasilnomjednoli~no{}u narodâ i gu{enjem malih nacija, nerijetkose ra|a opasnost da se narodi isto~ne i zapadne Europevrate nacionalisti~kom mentalitetu. U stvari, sam nacio-nalni identitet ostvaruje se samo otvaranjem prema dru-gim narodima i solidarno{}u s njima. Sukobi se morajurje{avati pregovorima i dogovaranjem, a ne upotrebomnasilja u bilo kojem obliku u nakani da se podvrgnudrugi: nasilja koje i za vrijeme sinode, kako su posvje-do~ili biskupi Hrvatske, jo{ uvijek razara njihovu domo-vinu. Ne smiju se zaboraviti prava manjina, nego valja~uvati i promicati tradicije svakog naroda. Katoli~ka152


Crkva – koja priznaje i prihva}a pozitivnu vrijednostnacionalnog identiteta – kao zajednica sastavljena je odmnogih naroda, ali ona u isti mah nadilazi sve partiku-larizme. Blisko zajedni{tvo sa sveop}om Crkvom – s Pe-trom i pod Petrom – ~esto je o~uvalo na izvanredanna~in pojedina~ne Crkve da ih ne progutaju razni na-cionalni politi~ki sustavi. I u dana{njim prilikama tajprincip katoliciteta mora sa~uvati svu svoju djelotvor-nost”. Biskupska sinoda – Posebni skup za Europu, Da

bismo bili svjedoci Krista koji nas je oslobodio. Izjava iz Vati-

kana 1991, KS, Dokumenti 97, Zagreb 1992, 39. Usp. ta-ko|er: Christentum und Kultur in Europa. Gedächtnis-Be-

wusstsein-Aufgabe. Akten des präsynodalen Symposiums (Vati-kan 28. bis 31. Oktober 1991), Sekretariat der Deut-schen Bischofskonferenz, Stimmen der Weltkirche 33,Bonn 1993.

37 Die deutschen Bischöfe, Kommission für gesellschaftli-che und soziale Fragen (19), Handeln für die Zukunft der

Schöpfung, Bonn 22. Okt. 1998. Tako|er: Za budu}nost u

solidarnosti i pravdi, br. 224–232 (v. bilje{ku 27); Povje-renstvo za socijalna pitanja francuskih biskupa (CEF),Le respect de la création, La Documentation catholique 82(2000) 3, 117 sl.

38 J. Bernardin, Un’ etica coerente per la vita, u: Il Re-

gno-Doc. 17/1993, 575–580 (izvornik u: Catholic Interna-

tional 4/1993/ 5, May 1993, 215 sl.).

153



VladoPULJIZ

SOCIJALNASIGURNOST

IZME\UGOSPODARSTVA

I POLITIKE UHRVATSKOJ

(1)

Vi{e je definicija socijalne sigurnosti. Najjedno-stavnija, mada ne{to reducirana, ~ini nam se onakoju je dao norve{ki predsjednik vlade izme|u1945. i 1965. godine, Einar Gerhardsen u auto-biografskoj knjizi ‘Samarbeid og strid’ (Suradnjai borba), objavljenoj 1971. godine. Opisuju}i me-hanizme socijalne sigurnosti, on pi{e: “Oni kojisu zdravi pomaù one koji su bolesni i nesposob-ni, oni koji rade pomaù nezaposlene, oni koji suu radnoj dobi pomaù one koji su stari. Bilo dase radi o financiranju putem doprinosa ili pore-za, rije~ je o tome da radna populacija kroz sva-kodnevni rad ~ini dru{tvo sposobnim da pomaèputem sustava socijalnog osiguranja i socijalne si-gurnosti” (citirano prema R. Andersen, 1994:62).

Ova Gerhardsenova definicija nastala je u vri-jeme brzog ekonomskog rasta i relativno visokezaposlenosti poslije rata. S obzirom na dana{njepromijenjene prilike, tu bi definiciju trebalopro{iriti tako da bogati i uklju~eni pomaù siro-ma{ne i isklju~ene, kojih je danas sve ve}i broj.Tako bi se putem mehanizma socijalne sigurnostiu dru{tvu ostvarila pravi~nija raspodjela dohotka,zadovoljila socijalna pravda i oja~ala socijalna ko-hezija. Vrijedi upozoriti da Gerhardsen razlikuje‘socijalno osiguranje’ od ‘socijalne sigurnosti’. Podsocijalnim osiguranjem (social insurance) podra- 157

zumijeva se financiranje osiguranja od socijalnihrizika zaposlenih gra|ana putem doprinosa izpla}a. Naknada iz fondova socijalnog osiguranjau slu~aju bolesti, nesre}e na poslu, invalidnosti,starosti ili nezaposlenosti, u pravilu je vezana zapla}u, odnosno pla}ene doprinose. Ta naknadasluì ‘odrànju dohotka’ (income maintenance),odnosno njegovoj redistribuciji tijekom ìvotnogvijeka. S druge strane, socijalna sigurnost (socialsecurity), u zna~enju kako se koristi u anglosak-sonskim, pa i u skandinavskim zemljama, podra-zumijeva dràvnu pomo} siroma{nima, hendike-piranima, ugroènim obiteljima (npr. samohra-nim majkama), djeci, umirovljenicima s niskommirovinom i sli~no. Tako definirana socijalna si-gurnost u pravilu se financira porezima. Ona sedaje radi zadovoljenja egzistencijalnih potreba si-roma{nog i socijalno ugroènog stanovni{tva kojesvoje potrebe nije u stanju zadovoljiti radom i so-cijalnim osiguranjem. Obi~no je dodjela takvedràvne pomo}i, osim u nekim slu~ajevima kao{to su univerzalni dje~ji dodaci, uvjetovana prov-jerom materijalnog statusa korisnika (means test),pa ima obilje`je stigme.1

U hrvatskom jeziku, u javnom govoru, ali i ustru~nim krugovima, pojam socijalne sigurnosti upravilu obuhva}a socijalno osiguranje i socijalnusigurnost definiranu u uèm zna~enju. Pri tomese mogu podrazumijevati dràvni sustavi kojimase socijalna sigurnost ostvaruje, ali i stanje u dru-{tvu, bolje re}i njegova ukupna sposobnost zado-voljavanja osnovnih egzistencijalnih potreba, od-nosno o~ekivanja gra|ana.

158

Vlado PuljizSocijalna sigurnost izme|ugospodarstva i politike uHrvatskoj

(2)

Za bolje razumijevanje problema socijalne sigurno-sti i kontroverzi koje se s tim u vezi danas pojav-ljuju, korisno je upozoriti na sam koncept i priro-du socijalnih prava. Prema teoriji britanskog znan-stvenika T. H. Marshalla, u zapadnoj Europi, aprvenstveno u Velikoj Britaniji, razvile su se triosnovne kategorije prava, koje se kao uzastopnegeneracije pojavljuju u posljednja tri stolje}a. Radise o gra|anskim, politi~kim i socijalnim pravima,koja zajedno dana{njem ~ovjeku u zapadnim de-mokratskim zemljama osiguravaju puni gra|anskistatus (citizenship) (Marshall, 1950.). Socijalna pra-va u tom nizu razvila su se posljednja, u 20. stol-je}u, i ona donose jamstvo osnovnih egzistencijal-nih uvjeta gra|anima od strane dràve.

Za razliku od gra|anskih i politi~kih prava,koja {tite autonomiju (vlasni{tvo i osobni integri-tet) individue i njezinu participaciju u ìvotu za-jednice, te ih stoga neki autori nazivaju ‘pravaslobode’ (droits-libertés), socijalna prava po defi-niciji upu}uju na dug dru{tva prema individui,pa ih nazivaju ‘prava potraìvanja’ (‘droits-créan-ces’ (Rosanvallon, 1995). Takva priroda socijal-nih prava zahtijeva dràvnu intervenciju u prera-spodjeli nacionalnog dohotka u korist siroma-{nih i ugroènih gra|ana. To socijalna prava kon-tekstualizira u gospodarsku situaciju konkretnogdru{tva i dovodi ih u vezu s politikom kao svje-snom djelatno{}u usmjeravanja dru{tva. Drugimrije~ima, socijalna prava jam~e temeljne egzisten-cijalne uvjete gra|anima, ona su neka vrsta protu-teè trì{tu i sredstvo korekcije nejednakosti kojutrì{te proizvodi.2

Socijalizam je, suprotno shemi T. H. Marshal-la, dosta razvio socijalna prava, dok su ostala 159

Vlado PuljizSocijalna sigurnost izme|u

gospodarstva i politike uHrvatskoj

gra|anska i politi~ka prava bila potisnuta u drugiplan. Ta su prava bila monopolisti~ka, oktroiranaod strane dràve, paternalisti~ka. Ona su sluìlakao instrument kontrole vlasti nad gra|anima.Vladaju}a je nomenklatura upravo zahvaljuju}isocijalnim pravima i socijalnoj sigurnosti potvr-|ivala svoju legitimaciju za vladanje. Za to susluìli sustavi socijalne sigurnosti koji su davaliusluge relativno ‘niskog profila’. Nadalje, cijeneosnovnih ìvotnih potrep{tina bile su subvencio-nirane, pa stoga niske. Besplatne su bile javneusluge (obrazovanje, zdravstvo i kultura), a zapo-slenost (dodu{e uz nisku produktivnost) bila jepotpuna. Kada je socijalizam, me|utim, upao unepovratnu gospodarsku krizu, iz koje nije mo-gao izi}i svojim tradicionalnim metodama dràv-ne mobilizacije i intervencionizma, ugroèni subili i temeljni sustavi socijalne sigurnosti koje jeon izgradio. Vladaju}a je elita tako izgubila svojosnovni legitimacijski argument za upravljanjedru{tvom, pa se cijeli sustav uslijed posvema{njekrize i nezadovoljstva gra|ana, jednostavno iznu-tra uru{io (Puljiz, 1998.).

(3)

Socijalna sigurnost i socijalna prava danas su te-ma velikih rasprava i politi~kih borbi svugdje usvijetu. Velike rasprave vode se o krizi socijalnedràve (Welfare State), posebno u vezi s posljedi-cama globalizacije. Kriza socijalne dràve na Za-padu posljedica je demografskih promjena, uprvom redu starenja stanovni{tva na jednoj i opa-danja fertiliteta na drugoj strani.3 Nadalje, u pi-tanju su velike promjene u strukturi obitelji, nakoje upu}uje termin ‘deinstitucionalizacija obite-lji’ (Roussel, 1988). To zna~i da je sve vi{e samaca160


koji se ne ène, izvanbra~nih veza, jednoroditelj-skih obitelji, djece o kojima nema tko skrbiti isli~no. To pove}ava potrebu za intervencijomdràve. Posebno su va`ne promjene u strukturirada, koje su obiljeène slabljenjem stabilne ikontinuirane zaposlenosti, odnosno njezinomfleksibilizacijom (Valkovi}, 1998). Pojavljuje se ta-ko dualizacija na trì{tu rada. Na jednoj straniimamo stabilnu i dobro pla}enu, a na drugoj ne-stabilnu i slabo pla}enu zaposlenost.

Sve je to ozbiljno dovelo u pitanje klasi~nukejnzijansku socijalnu dràvu koja se razvila na-kon Drugog svjetskog rata i koja je kao glavnestupove imala stabilne demografske i obiteljskestrukture, postojan gospodarski rast, nacionalnudràvu (Nation State) sa za{ti}enim unutarnjimtrì{tem i izgra|enim sustavima socijalne sigurno-sti i, {to je posebno va`no, punu zaposlenost. De-mografske, tehnolo{ke i ekonomske promjene na-stale u posljednja tri desetlje}a, a posebno inten-zivna globalizacija, u prvi plan name}u potrebuizgradnje tzv. kompetitivne dràve, sposobne zame|unarodnu trì{nu utakmicu. Rije~ je o tzv.{umpeterijanskoj socijalnoj dràvi. To podrazu-mijeva otvorenost nacionalnog trì{ta, deregulaci-ju i upu}ivanje gra|ana na vlastite resurse, kao iresurse razli~itih ~imbenika civilnog dru{tva: odobitelji, susjedstva i lokalne zajednice, do Crkvete raznih humanitarnih organizacija. Radi se oonome {to sociolozi u {irokom smislu rije~i po-drazumijevaju pod sociokulturnim kapitalom.

Globalizacija i druge promjene u velikoj su semjeri odrazile na socijalnu sigurnost u postsocija-listi~kim zemljama. Postsocijalisti~ka je tranzicijaza biv{e socijalisti~ke zemlje bila vrlo bolan i mu-kotrpan gospodarski i socijalni proces. Te su zem- 161



lje nakon pada socijalizma ostvarile gra|anska ipoliti~ka prava, ali su njihovi gra|ani istodobnohtjeli i vi{a socijalna prava. Esping-Anderson timpovodom pi{e: “Narod je bio li{en slobode i soci-jalne sigurnosti, pa sada ho}e oboje” (cit. premaRasmussen, Pijl, 1994.). Pokazalo se, me|utim, daje nakon totalitarizma gra|anska i politi~ka pravamogu}e relativno brzo ostvariti (primjer [panjol-ske i Portugala). Socijalna su prava, kako smospomenuli, vezana za gospodarsku situaciju iukupno naslje|e konkretnog dru{tva. Stoga po-stsocijalisti~kim zemljama predstoji dugo razdob-lje izgradnje trì{ne ekonomije i gra|anskog dru-{tva, a pri tome i podizanje civilnog dru{tva i go-spodarstva na razinu koja }e biti dostatna za novitemelj i kvalitetu socijalnih prava. Iskustvo je po-kazalo da se u novo dru{tvo ne moè dospjeti‘velikim skokom’ (Big Bangom), kako su nekipojednostavljeno zami{ljali, nego strpljivim svla-davanjem prepreka na putu liberalizacije, privati-zacije i razvoja trì{nih institucija, kako to pred-laù tzv. gradualisti. Tako su uslijed gospodarskekrize i krize institucija postsocijalisti~ke zemlje uprvim godinama tranzicije dospjele, kako pi{eBob Deacon, u stanje ‘nove neizvjesnosti’. O to-me svjedo~e indikatori kao {to su pove}ana nejed-nakost, siroma{tvo, nezaposlenost i isklju~enostbrojnih skupina stanovni{tva. U tom smislu na-vodimo podatak da se broj siroma{nih u srednjoji isto~noj Europi pove}ao s 8 milijuna krajemosamdesetih na 58 milijuna po~etkom devedese-tih godina (Eatwell, 1996.).

Ipak, treba re}i da je skupina zemalja tzv.vi{egradske skupine i Slovenija, a koje su namabile najbliè po stupnju razvijenosti, prevladalanajteù tranzicijsku krizu i da se sada postupno162


razvijaju na novim, zapadnoj Europi komple-mentarnim osnovama. To vrijedi kako za gospo-darski i politi~ki ìvot, tako i za socijalnu sigur-nost i socijalna prava.

(4)

Hrvatska se u posljednjim desetlje}ima socijaliz-ma, kao uostalom i cijela biv{a Jugoslavija, novi{e od jugoslavenskog prosjeka, u pogledu go-spodarstva i socijalne sigurnosti ipak dosta razli-kovala od drugih socijalisti~kih zemalja o kojimaje ranije bilo rije~i. Mogli bismo re}i da je u nasbila neka vrsta ‘mixtum composituma’ socijali-sti~kog etatizma i trì{nog gospodarstva. Bilo je,naime, elemenata trì{ta, autonomije poduze}a,manjeg poduzetni{tva, vlasni{tva, posebice u po-ljoprivredi i obrtu. [to je posebno va`no, postoja-la je osjetno ve}a otvorenost prema Zapadu u od-nosu na druge socijalisti~ke zemlje. Turizam iradna snaga u inozemstvu te brojna prekomorskadijaspora u tom kontekstu predstavljali su zna~aj-no razvijen kapilarni sustav razmjene ljudi, doba-ra i iskustava sa Zapadom (Puljiz, 1996.). Sam su-stav socijalne sigurnosti bio je kombinacija jednevarijante bismarckovskog socijalnog osiguranja isocijalisti~kog dràvnog paternalizma.

Zahvaljuju}i zapo{ljavanju, socijalisti~ki jesektor razvio dosta {irok sustav socijalne sigurno-sti. U posljednjem su razdoblju socijalizma nekasocijalna prava ostvarivana u poduze}u, koje je ta-ko postalo otok socijalne sigurnosti.4 Paralelno stime, na povr{inu dru{tva sve su vi{e izbijali soci-jalni problemi koje je bilo te{ko rje{avati na starina~in. U prvom redu radilo se o nezaposlenosti isiroma{tvu. Posljednjih su godina u socijalizmuizvr{eni neki poku{aji da se smanje dràvni soci- 163



jalni tro{kovi, odnosno da se eksternaliziraju ikomercijaliziraju neka socijalna prava. To je zna-~ilo prebacivanje njihovog ostvarivanja na teretgra|ana i slabljenje uloge dràve kao jamca soci-jalne sigurnosti.

Gospodarska kriza ili kriza akumulacije, kakoje naziva Claus Offe, dovela je, me|utim, u Jugo-slaviji, kao i u drugim socijalisti~kim zemljama,do poreme}aja i krize u sustavima socijalne sigur-nosti, {to je u krajnjoj liniji ugrozilo legitimitetsocijalisti~ke vlasti. Povrh toga desio se raspadvi{enacionalne jugoslavenske dràve uslijed nacio-nalnih sukoba koje je izazvao hegemonisti~ki ve-likosrpski nacionalizam. Jugoslavija je kao dràvanestala uz mnogo prolivene krvi i uz velika raza-ranja. Za Hrvatsku je bilo presudno da se u tojdramati~noj situaciji, uz velike `rtve i napore,uspjela konstituirati kao samostalna dràva i za-putiti svojim putem razvoja, koji, ma koliko biokontraverzan u ovih proteklih deset godina, ipakvodi prema pribliàvanju i kona~noj integraciji uzapadni svijet.

(5)

U Ustavu iz prosinca 1990. godine RepublikaHrvatska je definirana kao dràva u kojoj su za-jam~ena temeljna socijalna prava svim gra|ani-ma, kao {to je to uobi~ajeno u drugim demokrat-skim zemljama. Kao {to znamo, me|utim, Hrvat-ska zbog rata nije imala priliku da se u mirnimokolnostima razvije u demokratsku i socijalnudràvu, budu}i da je morala voditi te{ku borbuza nezavisnost.

Za razumijevanje dana{nje socijalne situacijeu Hrvatskoj valja upozoriti na dva fenomena kojisu se dogodili tijekom ratnog razdoblja, koje obi-164


~no smje{tamo izme|u 1991. i 1995. godine. Prvije velika socijalna kohezija ostvarena u Domovin-skom ratu, kada su se nacionalne energije kon-centrirale radi ostvarenja velikog cilja – stjecanjanezavisne dràve.5 Kako bi rekli sociolozi, hori-zontalni sukob (obrana zemlje) potisnuo je u dru-gi plan vertikalne sukobe unutar dru{tva (koji sevode oko poloàja pojedinih socijalnih skupina).Uostalom, to se uobi~ajeno doga|a u ratovimaove vrste. Ljudi tada sna`no osje}aju zajedni{tvosudbine, svjesni su da se nalaze na istom brodukoji na povr{ini mogu odràti jedino zajedni-~kim naporom. Kako kaè P. Rosanvallon, u tak-vim situacijama kao da se obnavlja temeljni dru-{tveni ugovor i sna`no se manifestira htijenje zajednako{}u i socijalnom pravdom. Stoga je ra-zumljivo da su ratovi mo}ni generatori socijalnihreformi, kakva je, primjerice, bila reforma u Veli-koj Britaniji temeljena na poznatom izvje{taju lor-da W. Beveridgea 1942. godine (Titmuss, 1958.).

U Hrvatskoj se, me|utim, tijekom rata i para-lelno s njime odvijala pretvorba i privatizacija dru-{tvenog vlasni{tva. Ona je dovela do pove}anja ne-jednakosti, porasta broja nezaposlenih, siroma{nihi isklju~enih gra|ana. Lo{e gospodarske i socijalneprilike iz tog razdoblja nisu samo posljedica priva-tizacije. One se mogu objasniti i te{kim ratnimprilikama za hrvatsko gospodarstvo te gubitkomisto~nih trì{ta. Uostalom, privatizacija se moèshvatiti i kao nu`na pretpostavka prelaska u kapi-talisti~ko dru{tvo i trì{no gospodarstvo, bez kojenije mogu}e ostvariti integraciju u zapadni svijet.Bez obzira na sva mogu}a opravdanja, zbog te{kihsocijalnih prilika i frustracija {irokih slojeva sta-novni{tva koje su iz cijelog tog procesa proizi{le,privatizacija i pojava nove vlasni~ke elite, velikim 165



dijelom nastale u sprezi s politi~kom elitom, do-ìvljena je kao velika prijevara, u krajnjoj liniji ikao plja~ka nacionalnog bogatstva. Zato je jedanod temeljnih problema hrvatskog dru{tva danas utome {to se nova vlasni~ka elita, zbog gospodar-ske i socijalne krize koje se veù uz privatizaciju,nije uspjela legitimacijski u~vrstiti unutar hrvat-skog dru{tva i {to se u kolektivnim predod`bamaljudi ona uglavnom smatra odgovornom za teàkpoloàj ve}ine gra|ana.

(6)

Danas, kada je rat nekoliko godina iza nas, i kadane djeluje socijalna kohezija uzrokovana borbomza nacionalnu nezavisnost, na povr{inu su po-novno izbili vertikalni dru{tveni konflikti okosocijalnog poloàja, raspodjele nacionalnog bo-gatstva i kori{tenja ukupnih dru{tvenih resursa.

Moglo bi se, uz nu`na pojednostavljenja, re}ida se hrvatska dràva danas nalazi u situaciji obi-ljeènoj dvama suprotstavljenim pritiscima. S jed-ne strane na dràvu djeluje snaàn pritisak osiro-ma{enih i frustriranih slojeva stanovni{tva kojitraè preraspodjelu nacionalnog dohotka radi po-bolj{anja svog poloàja, u koji su, kako misle, ne-opravdano dospjeli. U prvom redu radi se o`rtvama rata (prognanici, izbjeglice, povratnici),umirovljenicima, nezaposlenima, siroma{nima i,op}enito, socijalno ranjivim skupinama. Njimatreba dodati brojne ratne veterane, u Hrvatskojnazvane braniteljima, od kojih se mnogi, nakonsudjelovanja u obrani zemlje osje}aju odba~enimana margine dru{tva. Poja~ani zahtjevi za dràv-nom intervencijom u preraspodjeli dohotka mo-gu se, pored ostalog, objasniti i velikim o~ekiva-njima od kona~no ostvarene nacionalne dràve,166


koja se u predod`bama mnogih gra|ana ~inilakao panaceja za glavne probleme hrvatskog dru-{tva. Budu}i da se preraspodjela dohotka u pravi-lu obavlja posredstvom sustava socijalne sigurno-sti, oni su postali posljednja obrana o~uvanja ma-terijalnog statusa velikog broja osiroma{enih gra-|ana. No kako je osjetno opao broj onih koji ra-de i koji svojim doprinosima ‘hrane’ sustave soci-jalne sigurnosti, a istodobno gospodarstvo nije ustanju podnositi visoke poreze kojima bi se upot-punili fondovi, socijalna je sigurnost u Hrvatskojoslabila, razina ostvarivanja socijalnih prava sesmanjila, a neka od tih prava postala su ‘praznaprava’. Mogli bismo i na Hrvatsku primijenitiocjenu G. Standinga o ‘poskliznulim sidrima ipoderanim mreàma’ socijalne sigurnosti, koje onina~e vidi u postsocijalisti~kim zemljama (Stan-ding, 1998.).

Ocjenjujemo da je ovdje korisno navesti nekepodatke koji ilustriraju socijalnu situaciju u Hr-vatskoj. Prema jednom neobjavljenom izvje{tajuSvjetske banke o istraìvanju siroma{tva u Hrvat-skoj, Ginijev koeficijent, koji pokazuje raspon so-cijalnih nejednakosti, u nas iznosi 0,38 kada je upitanju monetarni dohodak, {to pokazuje visokstupanj nejednakosti. Me|utim, taj je koeficijentmanji kada se u obzir uzme potro{nja, koja, po-red monetarnog dohotka, obuhva}a razne vrstenaturalne potro{nje i uzajamne pomo}i. Nadalje,Hrvatska ima oko 350 tisu}a nezaposlenih, ali i120 tisu}a zaposlenih koji duè vrijeme ne prima-ju pla}u. Posebno je velika i, rekli bismo, opasnanezaposlenost me|u mladom generacijom. Prim-jerice, u kontingentu mladih ljudi izme|u 25 i 34godine zaposleno je samo njih 55%, {to je dalekoispod prosjeka zapadnih zemalja.6 S druge strane, 167



mladi posjeduju najve}e razvojne energije dru-{tva, koje, neupotrjebljene i zatomljene, mogu ut-jecati na visok stupanj dru{tvene dezintegracije.Broj umirovljenika prema{io je milijun. Omjerzaposlenih i umirovljenika sada iznosi 1,3:1, aima tendenciju daljnjeg pogor{anja. Udio prosje-~nih mirovina u prosje~nim pla}ama pao je na44%, {to je uzrok velikog nezadovoljstva umirov-ljenika, koji se smatraju materijalno zakinutima,{to je, uostalom, potvrdio Ustavni sud svojompoznatom presudom iz 1998. godine.7 Hrvatska ktome ima 46 tisu}a gra|ana u statusu prognani-ka, 140 tisu}a izbjeglica – Hrvata iz BiH i Jugosla-vije te 35 tisu}a Srba koji ~ekaju obnovu i povra-tak u svoje ku}e i na imanja (Program rada Vlade,2000.). Ovima bi se mogli dodati i drugi podacikoji bi upotpunili sliku o krajnje te{koj socijalnojsituaciji u Hrvatskoj.

Istodobno je pod pritiskom globalizacije Hr-vatska prisiljena razvijati se kao kompetitivna, ot-vorena dràva. Nadalje, postoji imperativ novihulaganja. To iziskuje manje javne, dakle i socijal-ne tro{kove. Zemlja koja èli privu}i svjetski kapi-tal mora sniziti tro{kove rada i poreze, a to zna~imanje doprinose za socijalno osiguranje i op}eni-to socijalnu sigurnost. Takav zahtjev izri~ito po-stavljaju me|unarodne financijske institucije kao{to je Svjetska banka i Me|unarodni monetarnifond o kojima ovise financijski krediti Hrvatskoj.Oni inzistiraju na vi{e trì{nih elemenata u miro-vinskom i zdravstvenom sustavu, smanjenju udje-la dràve u njihovu financiranju te svojevrsnoj re-zidualizaciji socijalne politike.8 Takvom pristupupridruùju se u socijalnoj politici doma}i vlasnicii poduzetnici koji traè manje poreze i doprinosete vi{e sredstava za akumulaciju i investicije. To168


je, dodu{e, uobi~ajeni konflikt oko raspodjele na-cionalnog dohotka u svim zemljama, ali on je unas poprimio dramati~ne razmjere upravo zbogspomenutih velikih o~ekivanja i frustracija sta-novni{tva te neuspje{ne i {iroko osporavane pri-vatizacije.

(7)

U tom kontekstu ostaje uzak prostor u kojem semoè definirati socijalna politika. Odrànje sa-da{njega stanja moè se pretvoriti u borbu oko‘ograni~enog dobra’ koja ne donosi ni{ta pozitiv-nog. Nema sumnje da Arhimedova to~ka s kojese moè pokrenuti socijalni i gospodarski napre-dak jest novo zapo{ljavanje, posebno mladih ge-neracija koje predstavljaju radne i kreativne ener-gije nacije. To je jednostavno re}i, ali te{ko je pro-na}i sredstva i programe za taj korak naprijed.Nema sumnje da izlazak iz me|unarodne izolaci-je, temeljna promjena nacionalne politike te o~e-kivana me|unarodna pomo} najvi{e mogu prido-nijeti prevladavanju hrvatske gospodarske i soci-jalne krize.

Kako }e se u ovim proturje~nim okolnostimarazvijati hrvatska socijalna politika? Ovdje trebapodsjetiti na ocjenu nekih analiti~ara da je soci-jalna politika u pro{losti bila vi{e reaktivna negoprospektivna, vi{e akcidentalna nego promi{ljena,pa rezultati njezina razvoja nisu iskristalizirani(Rus, 1990.).

Ako slijedimo neke prognoze o razvoju soci-jalne sigurnosti (npr. Doron, 1995.) onda se i uHrvatskoj moè govoriti o raznim mogu}nosti-ma. Prva mogu}nost je odrànje sada{nje institu-cionalne strukture i njezina postupna prilagodbanovim okolnostima. Druga je mogu}nost privati- 169



zacija socijalne sigurnosti u smislu da }e gra|anineke usluge (npr. zdravstvene i druge) u sve ve}ojmjeri pribavljati na trì{tu, tako da }e dràvni su-stavi sve vi{e slabiti i u neku }e ruku postati rezi-dualni. To bi bila najgora solucija s gledi{taodrànja solidarnosti u dru{tvu. Mogu}e je zami-sliti da }e se organizirana socijalna sigurnostuglavnom vezati uz zaposlenost, {to zna~i da }eznatni dijelovi nezaposlene ili fleksibilno zaposle-ne populacije izgubiti upori{te u sustavima soci-jalne sigurnosti. Postoji tre}a mogu}nost, premakojoj }e dràva smanjiti svoju intervenciju u soci-jalnu sferu, ali }e nastojati poduprijeti organizaci-je civilnog dru{tva, koje }e preuzeti dio ranijihdràvnih poslova oko socijalne sigurnosti.

Sude}i na osnovi sada{njih prilika usu|ujemose i predvidjeti da }e se razvoj socijalne politike unas kretati u smjeru neke varijante socijalnog li-beralizma, kako ga definira M. Rhodes.9 To zna~ipone{to smanjenu ulogu dràve u socijalnoj sferi,ja~anje uloge obitelji, lokalne zajednice i instituci-ja civilnog dru{tva, odnosno izvjesnu ‘individua-lizaciju socijalnoga’ na niìm razinama dru{tva.Argument za takvu ocjenu daje nam i ProgramVlade za razdoblje 2000.–2004. godine. Taj Pro-gram, pored pozivanja na osnovna socijalna pra-va, nagovije{ta racionalno i uravnoteèno financi-ranje sustava socijalne sigurnosti te daljnje refor-me, posebno mirovinskog i zdravstvenog sustava,koje moraju dovesti do smanjenja obveza dràve.

Sude}i po tome, u narednom razdoblju trebao~ekivati snaènje nekih dosad potisnutih na~ela,poput supsidijarnosti. To zna~i pove}anu uloguobitelji (mada oko uloge obitelji u svijetu ima do-sta kontraverzi), lokalne zajednice, humanitarnihi drugih asocijacija koje djeluju u socijalnoj sferi.170


Ovdje se, naravno, postavlja pitanje o vitalno-sti obitelji i drugih skupina primarne solidarnostiu hrvatskom dru{tvu. Rat je pokazao da je uHrvatskoj obitelj jo{ uvijek sna`na. Uostalom,podatak o Ginijevom koeficijentu ukupne potro-{nje (ne samo monetarne) pokazuje da mehaniz-mi obiteljske i druge uzajamne pomo}i jo{ uvijeksna`no djeluju. U ratu su se, nadalje, afirmiralemnoge humanitarne organizacije, a me|u njimaposebno katoli~ki Caritas koji je bio zna~ajna ka-rika u ostvarivanju Vladina Socijalnog programapomo}i `rtvama rata. Pretpostavljamo da se natim temeljima moè graditi novi model socijalnesolidarnosti u kojem }e dràva i dru{tvo raspodije-liti uloge i djelovati kao partneri. To istodobnomoè zna~iti obnovu onih temeljnih vrijednosti udru{tvu za koje se i Crkva kroz svoj socijalni naukzalaè, a koje su naro~ito u uzurpatorskim etati-sti~kim sustavima bile potisnute s javne scene.

Za uspjeh programa socijalnih reformi kojese pripremaju, nisu, me|utim, dovoljne samoproklamacije Vlade, nego treba strpljivo graditinacionalni koncenzus oko temeljnih pitanja. Natom zadatku hrvatsko }e dru{tvo polagati novite{ki ispit.

BILJE[KE1 Treba upozoriti da pojam ‘Welfare state’ npr. u SADobuhva}a upravo ove neposredne oblike dràvne pomo}isiroma{nom i ugroènom stanovni{tvu, dok u europ-skom krugu socijalna dràva pored toga obuhva}a i soci-jalno osiguranje koje je vezano uz zaposlenost.

2 Treba re}i da su dva svjetska rata i kriza tridesetih godi-na u velikoj mjeri utjecali na razvoj socijalnih prava. UAtlanskoj povelji iz 1941. godine stoji da ljudima treba‘osigurati opstanak bez straha i oskudice’, jer su strah ioskudica, kako u~i povijesno iskustvo, plodno tlo totali-tarne vladavine. 171



3 U Zapadnoj Europi prosje~no o~ekivano trajanje ìvotaizme|u 1960. i 1990. poraslo je za 7 godina. S druge stra-ne stopa fertiliteta pala je od 2,5 pedesetih na 1,5 devede-setih godina. Produèna starost zahtijeva pove}ane tro-{kove, a isto tako traè se ve}a sredstva za djecu kako bise pove}ao njihov broj.

4 Poznati hrvatski sociolog Josip @upanov u to je vrijemepisao o tzv. ‘socijalskom poduze}u’, misle}i na njegovuoptere}enost socijalnim problemima i nisku produktiv-nost rada koju je ostvarivalo (@upanov, 1970.).

5 O tome smo svojevremeno pisali: “Mada je rat izazvaoveliku tragediju ljudi i razaranje materijalnih dobara, uhrvatskom je dru{tvu u tom razdoblju zra~io kolektivnioptimizam. Ljudi su obrambeni rat doìvljavali kao du-boko pravedan i moralan. Oni su se okupljali oko naj-vi{ih kolektivnih ciljeva kao {to su nacionalna sloboda inezavisnost” (Puljiz, 1993.:157).

6 I drugi pokazatelji o zaposlenosti su nepovoljni. Npr. uHrvatskoj je od ukupnog stanovni{tva zaposleno oko30%, a od radnog kontingenta oko 40%. No zato cvatesiva ekonomija u kojoj zaradu nalazi jedan dio nezapo-slenih.

7 Ustavni sud je presudio da je Vlada svojim uredbama ne-opravdano ograni~avala rast mirovina, tj. da ih nije us-kla|ivala s pla}ama kako to zakon nalaè, pa je du`naplatiti razliku umirovljenicima. Prema nekim procjena-ma umirovljenici su tako o{te}eni za 30 milijardi kuna,{to ~ini ~etvrtinu GDP-a. U ovom trenutku, usprkosobe}anjima nove Vlade, te{ko je u dogledno vrijeme vra-titi ovaj dug umirovljenicima.

8 Svjetska banka posebno se angaìrala u reformi mirovin-skog osiguranja, odnosno uspostavi drugog mirovinskogstupa tzv. obvezne kapitalizirane {tednje. No te{ka finan-cijska situacija u mirovinskom fondu i visoki tro{koviuspostave drugog mirovinskog stupa odgodili su proved-bu reforme.

9 Uostalom, koaliciju koja je dobila posljednje izbore uHrvatskoj ~ine upravo socijaldemokrati i socijalni liberali,koji se danas u Hrvatskoj pozicioniraju kao lijevi centar.

172


LITERATURAAnderson, R. (1994.), The Norvegian Welfare system: a40-year old experiment, u: Rasmussen H. C./Pijl A. M.(eds.), Some Reflection on Social Development in Europe,62–70.

Doron, A. (1995.), Tri scenarija budu}nosti socijalne sigur-nosti, u: Revija za socijalnu politiku, br. 1/1995, 79–86.

Eatwel, J. (1995.), The international origins of unemploy-ment, u: Michnic, J./Smith J. G. (eds.), Managing the

Global Economic, Oxford University Press, Oxford.Marshall, T. H. (1950.), Citizenship and Social Class, Cam-

bridge University Press, Cambridge.Puljiz, V. (1998.), Globalizacija i socijalna dràva, u: Zrin-

{~ak S. (ur.) Globalizacija i socijalna dràva, Revija za so-cijalnu politiku i SSSH, Zagreb.

Puljiz, V. (1993.), Hrvatsko dru{tvo, prognanici i izbjegli-ce, Zbornik Pravnog fakulteta, br. 1–2, XLIII, 135–148.

Puljiz, V. (1996.), Trendovi u socijalnoj politici Hrvatske,u: Puljiz, V. (ur.) Hrvatska kao socijalna dràva, Centarza industrijsku demokraciju SSSH, Zagreb.

Rosanvallon, P. (1997.), La nouvelle question sociale, Seuil,Paris.

Roussel, L. (1989.), La famille incertaine, Ed. Odil Jacob, Paris.Rus, V. (1990.), Socijalna dràva in dràva blaginje, In{titut

za sociologijo, Domus, Ljubljana.Standing, G. (1998.), Socijalna za{tita u Srednjoj i Isto~noj

Europi – pri~a o pokliznulim sidrima i potrganim si-gurnosnim mreàma, u: Revija za socijalnu politiku, br.1/1998, 51–74.

Titmuss, R. (1958.), Essays on the Welfare State, Allen andUnwin, London.

Valkovi}, M. (1998.), Rad danas: promjene i posljedice, u:Baloban, S. (ur.) Socijalni nauk Crkve u hrvatskom dru-

{tvu, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve,Zagreb.

Vlada Republike Hrvatske (2000.), Program Vlade Republike

Hrvatske za razdoblje 2000.–2004. godine, Zagreb.@upanov, J. (1970.), Egalitarizam i industrijalizam, u: Na{e

teme, br. 12/1970.

173

SIMPOZIJ SOCIJALNIH ETI^ARAZagreb 2000.

GOSPODARSTVO I POLITIKAS POSEBNIM OSVRTOM NA

TRANZICIJSKE ZEMLJE

ProgramZagreb, 20. do 23. velja~e 2000.

Organizatori:Centar za promicanje socijalnog nauka

Crkve – Zagrebi

Hanns-Seidel-Stiftung

S potporom ‘Dru{tva za promicanje katoli~ke so-cijalne etike u Srednjoj i Isto~noj Europi’ i s pot-porom ‘Instituta za podunavske zemlje i SrednjuEuropu’, kao i ‘Dr. Karl Kummer Instituta za so-cijalnu reformu te socijalnu i gospodarsku politi-ku’ (svi iz Be~a)

Mjesto odr`avanja simpozija:Tribina grada Zagreba – Kaptol 27, Zagreb

Nedjelja, 20. velja~e 2000.18.00 Dolazak sudionika sa smje{tajem u

hotelu ‘Palace’

19.00 Ve~era 175

Ponedjeljak, 21. velja~e 2000.8.00 Doru~ak9.00 Otvaranje i pozdravi

9.45 Europska zajednica i zemlje u tranziciji:

izazov za supsidijarnost i solidarnost

(Prof. dr. Alois Baumgartner –München)

10.30 Pauza – kava10.45 Tranzicijske demokracije i Europa:

gospodarsko-politi~ki aspekti na temelju

promjene sustava i mentaliteta

(Prof. ddr. Johannes Michael Schnarrer– Be~)

11.30 Rasprava

13.00 Objed15.00 Gospodarstvo i politika u Hrvatskoj

(Prof. dr. \uro Njavro, Zagreb)15.45 Privatizacija pred o~ima hrvatske javnosti

(Prof. dr. Vlado [aki}, Zagreb)16.30 Pauza – kava16.45 Rasprava

18.00 Mogu}nost koncelebracije19.00 Ve~era

Utorak, 22. velja~e 2000.7.30 Mogu}nost koncelebracije8.30 Doru~ak9.30 Globalizacija i etika

(Prof. ddr. Valentin Zsifkovits – Graz)10.15 Zna~enje socijalnog nauka Crkve u

tranzicijskim zemljama

(Prof. ddr. Marijan Valkovi}, Zagreb)11.00 Pauza – kava11.15 Rasprava

12.30 Objed176

13.30 Mogu}nost razgledanja grada15.30 Socijalna sigurnost izme|u gospodarstva i

politike u Hrvatskoj

(Prof. dr. Vlado Puljiz, Zagreb)16.15 Zavr{na rasprava

18.00 Ve~era i ugodno dru`enje

Srijeda, 23. velja~e 2000.Odlazak

Za sudionike iz inozemstva smje{taj u hotelu‘Palace’

(Strossmayerov trg 10, Zagreb, tel. 4814-611).

177

Sudionice i sudionicisimpozija socijalnih eti~ara,

20. do 23. velja~e 2000.u Zagrebu/Hrvatska

INOZEMSTVO

1. Günter Baadte, Katholische SozialwissenschaftlicheZentralstelle, Mönchengladbach, Njema~ka

2. Prof. Dr. Alois Baumgartner, Institut für Moraltheologieund Christliche Sozialethik, München, Njema~ka

3. Prof. Dkfm. Hugo Bogensberger, Wien, Austrija

4. Prof. Dr. Elmar Fastenrath, Männerseelsorge, Fulda,Njema~ka

5. Prof. Dr. János Goják, ‘Justitia et pax’, Pècs, Ma|arska

6. Dr. Tomislav Jozi}, Vrhbosanska katoli~ka teologija, Sa-rajevo, Bosna i Hercegovina

7. Bohdan Kalynyak, Ukrajina

8. Josef Kaman, Institut für die Förderung der Soziallehreder Kirche, Brno, ^e{ka

9. Ing. Dkfm. Georg Kopetzky, Berater zur Förderung desLaienapostolates Mittel – und Osteuropa, Altlengbach,Austrija

10. Tetyana Krushelnytska, Technische Universität, Lviv,Ukrajina

11. Oleksandra Krypyakevych, St. Wolodymyr Fonds, Lviv,Ukrajina

12. Dipl. Ing. Cyril Martinek, Institut für die Förderung derSoziallehre der Kirche, Brno, ^e{ka

13. Ihor Matushewsky, St. Wolodymyr Fonds, Lviv, Ukrajina

14. Ihor Melnyk, ‘Posstyp’, Lviv, Ukrajina 179

15. Pfarrer Mag. Dr. Andreas Michalski, Götzendorf/Leihe,Austrija

16. Prof. Dr. Leopold Neuhold, Institut für Ethik und Sozial-wissenschaft, Graz, Austrija

17. Heinz – Josef Nüchel, Unum omnes, Eitorf, Njema~ka18. Anita Prokopovych, Lviv, Ukrajina19. Dr. Tadeusz Pyzdek, Wien, Austrija20. Wolfgang Reichel, Fulda, Njema~ka21. Prälat Sigfried Schindele, Unum omnes, Augsburg, Nje-

ma~ka22. Andriy Shkolyk, Universität Lviv, Lviv, Ukrajina23. Prof. Dr. Janos Soltesz, Nyíregyháza, Ma|arska24. Prof. Dr. Ivan [tuhec, Teolo{ka fakulteta, Ljubljana, Slo-

venija25. Bogdan Trojanowski, Svichado Verlag, Lviv, Ukrajina26. Prof. Dr. Ratko Valen~i}, Teolo{ka fakulteta, Ljubljana,

Slovenija27. Dr. Ing. Miroslav Vano, Bratislava, Slova~ka28. Prof. DDr. Rudolf Weiler, Verein zur Förderung der ka-

tholischen Sozialethik, Wien, Austrija29. Prof. DDr. Valentin Zsifkovits, Institut für Ethik und

Sozialwissenschaft, Graz, Austrija

HRVATSKA

1. Barunica Angela Adamovich, Zaklada Hannsa Seidela,Zagreb, Hrvatska

2. Zvonimir Anci}, Hrvatski katoli~ki radio, Zagreb,Hrvatska

3. Stjepan Androi}, Glas koncila, Zagreb, Hrvatska4. Danica Babi}, Koraci d.o.o., Zagreb, Hrvatska5. Stjepan Balent, Djelo Marijino, Kri`evci, Hrvatska6. Prof. dr. Josip Baloban, Katoli~ki bogoslovni fakultet,

Zagreb, Hrvatska7. Prof. dr. Stjepan Baloban, Centar za promicanje socijal-

nog nauka Crkve, Katoli~ki bogoslovni fakultet, Za-greb, Hrvatska

8. Josip Baoti}, Intercon d.o.o., Zagreb, Hrvatska9. Mr. Vice Batarelo, Hrvatski Caritas, Zagreb, Hrvatska

10. @eljka Bi{}an, Katoli~ki bogoslovni fakultet, postdi-plomski, Zagreb, Hrvatska180

11. Prof. dr. Marijan Bi{kup, Katoli~ki bogoslovni fakultet,Zagreb, Hrvatska

12. Aleksandra Marki}-Boban, Zaklada Hannsa Seidela, Za-greb, Hrvatska

13. Prof. Mladen Boì}, Gimnazija, Karlovac, Hrvatska14. Prof. Ivan Butkovi}, ravnatelj, Tehni~ka {kola, Gospi},

Hrvatska15. Dr. Ilija âbraja, Teologija u Rijeci, Rijeka, Hrvatska16. Gordan ^rpi}, Centar za promicanje socijalnog nauka

Crkve, Zagreb, Hrvatska17. Franica Depolo, Ministarstvo obrane, Zagreb, Hrvatska18. Prof. dr. Ivan Dev~i}, Teologija u Rijeci, Rijeka, Hrvatska19. Mr. Vlatko Dugali}, Teologija u \akovu, \akovo,

Hrvatska20. Prof. dr. Ivan Dugandì}, Katoli~ki bogoslovni fakultet,

Zagreb, Hrvatska21. Zdravko Dujmovi}, odvjetnik, Zagreb, Hrvatska22. Marija Fabjan, Djelo Marijino, Krièvci, Hrvatska23. Rudi Fabjan, Djelo Marijino, Krièvci, Hrvatska24. Doc. dr. Josip Grbac, tajnik ‘Justitia et pax’ Hrvatske

biskupske konferencije, Rijeka, Hrvatska25. Miljenko Grube{a, vjerou~itelj, Zagreb, Hrvatska26. Prof. dr. Tomislav Ivan~i}, Katoli~ki bogoslovni fakul-

tet, Zagreb, Hrvatska27. Vesna Ivan~evi}-Jeèk, prevoditeljica, Filozofski fakultet,

Zagreb, Hrvatska28. Perica Juri~, Unum omnes, Zagreb, Hrvatska29. Mr. Nikola N. Keki}, Grkokatoli~ko sjemeni{te, Zagreb,

Hrvatska30. Dr. Zvonimir Knezovi}, Institut dru{tvenih znanosti

‘Ivo Pilar’, Zagreb, Hrvatska31. Mons. dr. Vlado Ko{i}, Nadbiskupija zagreba~ka, Za-

greb, Hrvatska32. Prof. Mile Luli}, ravnatelj, Tehni~ka {kola, Karlovac,

Hrvatska33. Vjekoslav Martinko, Hrvatska udruga katoli~kih gospo-

darstvenika, Zagreb, Hrvatska34. Dr. Mirko Matau{i}, Hrvatski katoli~ki radio, Zagreb,

Hrvatska35. Dr. Ton~i Matuli}, Katoli~ki bogoslovni fakultet, Za-

greb, Hrvatska 181

36. Dr. Vine Mihaljevi}, Institut dru{tvenih znanosti ‘IvoPilar’, Zagreb, Hrvatska

37. Ivan Mikleni}, Glas koncila, Zagreb, Hrvatska38. Adriano Milovan, Vjesnik, Zagreb, Hrvatska39. Dr. Vladimir Mr~ela, Hrvatska udruga katoli~kih go-

spodarstvenika, Zagreb, Hrvatska40. Prof. Nikola Mrzljak, ravnatelj, Tehni~ka {kola, Duga

Resa, Hrvatska41. Prof. dr. \uro Njavro, Ekonomski institut, Zagreb,

Hrvatska42. Marinko Papuga, Zagreba~ka burza, Zagreb43. [ime Pavlovi}, Kolping, Zagreb, Hrvatska44. Marija Per~i}, odvjetnica, Zagreb, Hrvatska45. Vinko Perini}, Hrvatska selja~ka stranka, Zagreb,

Hrvatska46. Jasna Plevnik, Hrvatska gospodarska komora, Karlo-

vac, Hrvatska47. Dr. Adolf Polegubi}, Glas koncila, Zagreb, Hrvatska48. Prof. Milan Poljak, ravnatelj, Obrtni~ka i tehni~ka {ko-

la, Ogulin, Hrvatska49. Prof. dr. Vlado Puljiz, Pravni fakultet – Studijski centar

socijalnog rada, Zagreb, Hrvatska50. Dr. \uro Pu{kari}, `upnik, Rijeka, Hrvatska51. Gorana Rabati}, Ministarstvo za europske integracije,

Zagreb, Hrvatska52. Dr. Marko Rada~i}, Institut Ru|er Bo{kovi}, Zagreb,

Hrvatska53. Anika Re{etar, prevoditeljica, Zagreb, Hrvatska54. Bla`enka Satai}, Hrvatski radio, Zagreb, Hrvatska55. Nikolina Serti}, Katoli~ki bogoslovni fakultet, postdi-

plomski, Zagreb, Hrvatska56. Kre{imir Sever, Nezavisni hrvatski sindikati, Zagreb,

Hrvatska57. Ljubomir Sturko, Katoli~ki bogoslovni fakultet, postdi-

plomski, Zagreb, Hrvatska58. Prof. dr. Vlado [aki}, Institut dru{tvenih znanosti ‘Ivo

Pilar’, Zagreb, Hrvatska59. Mr. Ana [tambuk, Pravni fakultet – Studijski centar so-

cijalnog rada, Zagreb, Hrvatska60. Hrvoje [tefan~i}, Institut Ru|er Bo{kovi}, Zagreb,

Hrvatska182

61. Dr. Stipe Tadi}, Institut dru{tvenih znanosti ‘Ivo Pilar’,Zagreb, Hrvatska

62. Mr. Petar Toma{i}, Teologija u Rijeci, Rijeka, Hrvatska63. Prof. ddr. Marijan Valkovi}, Katoli~ki bogoslovni fakul-

tet, Zagreb, Hrvatska64. Ivan Vi{nji}, poduzetnik, Zagreb, Hrvatska65. Blanka Will, Ministarstvo vanjskih poslova, Zagreb,

Hrvatska66. Doc. dr. Sini{a Zrin{~ak, Pravni fakultet – Studijski cen-

tar socijalnog rada, Zagreb, Hrvatska67. Mislav @ebec, Institut dru{tvenih znanosti ‘Ivo Pilar’,

Zagreb, Hrvatska

183

AUTORI

\uro Njavro – Valerija Botri}\uro Njavro, Zagreb, Hrvatska, docent Eko-

nomskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu, ravna-telj Ekonomskog instituta, Zagreb, ~lan Zastup-ni~koga doma Hrvatskoga dràvnog sabora, autorzakona o stambenoj {tednji i dràvnom poticanjustambene {tednje, autor nekoliko knjiga i vi{e ~la-naka.

Valerija Botri}, Zagreb, Hrvatska, mla|i asi-stent, Ekonomski institut, Zagreb.

Vlado Puljiz, Zagreb, Hrvatska, sveu~ili{niprofesor na Pravnom fakultetu – Studijski centarsocijalnog rada Sveu~ili{ta u Zagrebu. Pisac iurednik vi{e knjiga iz podru~ja socijalne politike.Glavni i odgovorni urednik ~asopisa ‘Revija zasocijalnu politiku’ te pisac brojnih znanstvenih~lanaka.

Marijan Valkovi}, Zagreb, Hrvatska, umirov-ljeni sveu~ili{ni profesor moralne teologije i dru-{tvenog nauka Crkve na Katoli~kome bogoslov-nom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Objavio jebrojne znanstvene rasprave i ~lanke u hrvatskim iinozemnim ~asopisima, ~lan nekoliko teolo{kihdru{tava u Europi te pisac djela: ‘Civilno dru{tvo– izazov za dràvu i Crkvu’. 187

Johannes Michael Schnarrer, Be~, Austrija,dr. teol. i dr. filoz., ‘Dru{tvo za promicanje kato-li~ke socijalne etike u Srednjoj i Isto~noj Europi’,Be~, ~lan uprave Dru{tva ‘Johannes-Messner’ izBe~a, gost profesor u Karlsburgu/Siebenbürgenu(Rumunjska) te gost predava~ u vi{e tranzicijskihzemalja, autor vi{e knjiga i brojnih znanstvenih~lanaka.

Vlado [aki}, Zagreb, Hrvatska, izvanredniprofesor psihologije i pro~elnik studija psihologi-je na Hrvatskim studijima u Zagrebu. RavnateljInstituta dru{tvenih znanosti ‘Ivo Pilar’ u Zagre-bu i voditelj istraìva~ke teme ‘Integracije domo-vinske i iseljene Hrvatske’. Objavio je nekolikoknjiga i ve}i broj znanstvenih studija i ~lanaka.

Valentin Zsifkovits, Graz, Austrija, sveu~i-li{ni profesor i predstojnik ‘Instituta za etiku isocijalne znanosti’ na Sveu~ili{tu Karl-Franzens uGrazu. Poznati i priznati socijalni eti~ar. Glavnapodru~ja njegova istraìvanja su socijalna etika imirotvorstvo. Izme|u brojnih knjiga i ~lanaka saktualnim temama spomenimo knjigu: ‘Politikabez morala?’, (Linz 1989.), koja je prevedena i nahrvatski jezik.

BILJE[KA Podaci o autorima odnose se na vrijeme odràvanja ‘sim-pozija socijalnih eti~ara – Zagreb 2000.’, tj. na velja~u2000.

188

Iz recenzija

Gospodarsko-socijalni izazovi kojima je izlo-èno dana{nje hrvatsko dru{tvo u mnogo ~emusu sli~ni izazovima u drugim tranzicijskim zem-ljama. Stoga je pozitivno {to ova knjiga nastajekao plod rada stru~njaka iz raznih zemalja, s raz-li~itim iskustvima, pogotovo u vidu iznalaènjaodgovora na izazove... îtanje ove knjige moèposluìti kao oblik preventivnog djelovanja, nesamo za socijalne eti~are i teologe, nego i za sva-kog dobronamjernog politi~ara ili gospodarstve-nika. Neka rje{enja u knjizi mogu posluìti kaosmjernice u stvaranju jedne etike privatizacije, eti-ke globalizacije, etike zapo{ljavanja, itd.

(Josip Grbac)

U cjelini promatrani radovi su vrlo koristanprinos razumijevanju likova tranzicijskog procesaop}enito, te posebnih likova specifi~nih za hrvat-ske društvene (ne)prilike... U zadanim tematskimgranicama svaki autor uvjerljivo pokazuje kolikoje obvezno poticati i razvijati analiti~ki pristup iosjetljivost koji u jedinstveni model veù i interesza ‘tvrde’ promjene u gospodarskoj strukturi i in-teres za kakvo}u socijalnih konfiguracija koje tak-ve promjene omogu}uju ali se javljaju i kao nji-hov trag.

(Ivan Rogi}). 189

z_11_gsi_hr

Documents